Search

Odluke o promjenama u urbanom okruženju koje donosimo danas u velikoj će mjeri odrediti mogućnost da gradovi ostanu/postanu mjesta atraktivnog, zdravog i održivog načina života u budućnosti. Suvremeno integralno planiranje ima zadatak iznalaženja odgovara na specifične globalne izazove koji imaju izravan utjecaj na gradove poput klimatskih promjena, nestašice resursa, migracija, pandemija te demografskih i gospodarskih promjena. Primjeri dobre prakse ukazuju na važnost razvijanja urbane fleksibilnosti te prilagodbe modela planiranja koji trebaju težiti održivosti i prilagodljivosti kako bi gradove učinili otpornima na promjene i kvalitetnijim prostorima za život. Među nekima od ključnih aspekata za postizanje održivog prostornog razvoja izdvajaju se: urbana obnova i preobrazba brownfield područja, umrežavanje plavih i zelenih površina, uspostavljanje sustava pristupačnih i sigurnih javnih prostora, osiguravanje jednakosti i priuštivog stanovanja, unapređenje održive mobilnosti, ostvarivanje energetske učinkovitosti, poticanje participacije i naglašavanje urbanog identiteta. Na planerskoj struci, ali i društvu u cjelini, leži odgovornost da ova načela u našim gradovima postanu standard a ne iznimka.

Spatial planning is at the core of every economic and social development of city. Key element in the process of spatial planning is information, that is traditionally a cadastre and land book. The change in property values has been considered as the result of the planning process, but in the last decade researches have seen a huge importance of using property values data in the first step of spatial planning as additional input information. Property values data are stored and collected in the process of mass valuation. The use of these data in the process of spatial planning will enable planner to get in thouch with current state of property market in the area of interest, that will contribute to a balanced spatial development. This paper takes a new look in spatial planning process using a PSS that will be based on model as mathematical background for calculating correlation of spatial plan and property values and their mutual influence. Researched system will be connected to national LADM profile using Valuation Package and Spatial Planning Information Package extensions, which will enable international context of system.

Revitalizacija i urbana obnova temeljene na zelenoj infrastrukturi, neka su od osnovnih načela Zelene tranzicije i Novog europskog Bauhausa. Mogućnosti njihove primjene u kontekstu urbanističke preobrazbe istražuju se na primjeru zagrebačkog naselja Dugave. Planiranje modernističkog Novog Zagreba u razdoblju 1960 – 1980-ih bilo je temeljeno na ideji života u parku. No proces razvoja grada nastavlja se sve do danas kada pritisak urbanizacije, društvene i okolišne promjene nameću zahtjeve preispitivanja novih potreba stanovnika i unapređenja javnih prostora. Urbanističkim analizama obilježja naselja (broj stanovnika, starost naselja, udio i dovršenost javnih sadržaja) utvrđuju se polazišta za planiranje preobrazbe, a anketnim istraživanjem aspiracije stanovnika o najpoželjnijim javnim prostorima te njihovom karakteru i namjeni. Projektni prijedlog oživljavanja i prenamjene zapuštenog i neiskorištenog povijesnog rukavca Save u novi višenamjenski perivoj naselja temelji se na načelima ekološke, društvene i ekonomske održivosti. Pejsažno oblikovanje zasnovano na rješenjima temeljenim na prirodi koja iziskuje mala ulaganja pri izgradnji i održavanju. Prirodna sukcesija ravnopravni je dionik hortikulturnog uređenja, a manje prostorne arhitektonske intervencije daju prostoru sadržaj i namjenu, podjednako uvažavajući biotop i potrebe stanovnika. Idejno pejzažno rješenje istražuje prostorni potencijal minimalnih intervencija u malom i velikom mjerilu koji udružuje načela održivog razvoja i suvremenih koncepata polifunkcionalnosti pejsažne arhitekture. Ključne riječi: identitet

Sustainability has been a fundamental principle of urban planning for the past few decades, and its role and importance will certainly influence many spatial policies in the decades to come. This is especially true for those policies focused on mobility because many cities, including Zagreb, face challenges with inefficient public transport and car traffic congestion. The paper is conceived as a project-based research conducted at the Graduate workshop course at the Study of Architecture and Urbanism at the Faculty of Architecture in Zagreb. The focus of the research is the concept of sustainable mobility tested at the area of Savska street, one of the oldest and most important traffic access routes to Zagreb. As a result of critical review of relevant literature, planning documents and site analysis, a concept of urban transformation is proposed at two levels. The first level refers to the planning scale at the wider area of city district, and the second level is the urban design project of one of selected new public outdoor spaces. The planned city transformation is evaluated by established criteria and indicators divided into general topics of traffic, green space and land use. In conclusion, it was found that the proposed scenario represents a possible model of establishing different aspects of sustainability based on increasing the share of parkland that provides a green infrastructure system, as well as a new network of pedestrian and bicycle routes in a newly planned mixed-use city development area. In such manner, the basic preconditions could be achieved for a more accessible, inclusive and healthier city, as well as the promotion of an integrated public transport system.

Prometna mreža važan je dio ukupne slike i doživljaja Donjega grada - povijesnog središta Zagreba. Pravilan ulični raster određen blokovskom izgradnjom jedan je od najznačajnijih elemenata prepoznatljivog identiteta grada. Današnji način odvijanja prometa, posebice automobilskog, nije održiv te njegov pritisak nadilazi kapacitet nosivosti gradskog središta. Preopterećenost tranzitnim prometom, prekapacitiranost ulica prometom u mirovanju te neefikasan javni prijevoz ugrožavaju sliku Donjeg grada, a još više kvalitetu života u njemu. Uspostavljanje modela održive mobilnosti jedan je od osnovnih preduvjeta zaštite identiteta povijesnog središta i unapređenja urbanog razvoja. Obilježja stanja kao i neke od temeljnih smjernica za planiranje održivog prometa u budućnosti utvrđene su istraživanjem - Urbanistički model obnove blokova kao dio cjelovite obnove zaštićene Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba, provedenim 2021. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u sklopu Programa cjelovite obnove povijesnog središta.

Provedeno istraživanje pod nazivom URBANISTIČKI MODELI OBNOVE BLOKOVA KAO DIO CJELOVITE OBNOVE ZAŠTIĆENE POVIJESNE CJELINE GRADA ZAGREBA – 1. etapa (Donji grad), urbanističke smjernice za obnovu prvi je dio istraživanja koji se odnosi isključivo na prostor Donjega grada, a slijedi 2. dio za prostor Gornjega grada i Kaptola. To je urbanistička tematska cjelina, odnosno jedno od 12 zasebnih istraživanja provedenih u sklopu PROGRAMA CJELOVITE OBNOVE POVIJESNE URBANE CJELINE GRADA ZAGREBA za čiju je izradu zadužen Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, a sve prema čl. 12. st. 3. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko- zagorske županije i Zagrebačke županije (NN br. 102/20). Istraživanje je trajalo od studenog 2020. do veljače 2021. Istraženo je desetak tema najvažnijih za osmišljavanje koncepta i provedbu cjelovite obnove blokova. Rezultati istraživanja upozorili su na moguća ograničenja u procesu obnove koja se mogu podijeliti na ona koja se pojavljuju već pri izradi urbanističkog dijela programa obnove, kao i ona koja je moguće očekivati u provedbi urbanističkih smjernica u procesu cjelovite obnove. Analizom svih 168 blokova Donjega grada, a unutar navedenog cjelovitog modela obnove, ponuđena su četiri karakteristična tipa obnove blokova s obzirom na njihove strukturalne i funkcionalne preobrazbe, kao i imovinskopravnu mogućnost provedbe, a sve sagledavano u kraćem ili duljem razdoblju realizacije. Predložene tipove je moguće, uz manje prilagodbe, primjenjivati na većem dijelu blokova Donjega grada. Osmišljavanje i uspostava cjelovitoga modela urbane obnove za Donji grad, koja mora uključiti i organizacijsku i financijsku strukturu, ne isključuju aktivnosti koje se već sada mogu provoditi prema postojećim zakonskim propisima i prostornoplanskoj dokumentaciji. Temeljem urbanističkog modela u procesu obnove trebalo bi ostvariti neke od najvažnijih ciljeva: uspostavljanje interdisciplinarnog pristupa i participacije stanovnika, omogućavanje strukturne promjene na razini bloka i njegove unutrašnjosti, zadržavanje postojećih i privlačenje novih stanovnika, uspostavljanje mjera uravnoteženja omjera stanovanja, turizma i poslovnih sadržaja, unaprjeđenje javnog gradskog prometa, destimuliranje tranzitnog prometa kroz Donji grad, unaprjeđenje i prilagodba koncepta parkiranja/garažiranja, implementiranje koncepta zelene infrastrukture, uspostavljanje ravnomjernijeg rasporeda i udjela zelenih površina, sadržajno/tematsko profiliranje pojedinih predjela grada te provedba nužne modernizacije i prilagodba suvremenim potrebama.

Koncept uspostavljanja umreženog sustava pejsaža prisutan je u ideji planiranja hrvatskih gradova još od prve polovine prošlog stoljeća. Planerska polazišta koja osiguravaju ekološku (pejsažnu) održivost, ali i osnažuju čitkost i identitet grada, prepoznatljiva su i u nekim urbanističkim planovima suvremenih generacija. Usprkos dugom kontinuitetu planiranja, mnoge ideje uspostavljanja pejsažnih sustava hrvatskih gradova nisu doživjele svoju realizaciju. Usvajanje nacionalnog Programa zelene infrastrukture (ZI), te strategije ZI pojedinih gradova, neosporna su prilika za ponovnu afirmaciju pejsaža kao dijela integralnog koncepta održivog planiranja grada. Istraživanja Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, u sklopu nastavnog, stručnog i znanstvenog rada, ispituju modele uspostavljanja ZI na različitim urbanim razinama kao i benefite koji se njome za grad ostvaruju.

Brošura „Zelena budućnost grada“ predstavljene su dvije nove prioritetne teme Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja: zelena infrastruktura u urbanim područjima i kružno gospodarenje prostorom i zgradama. Brošurom se daje pregled tipologije i koristi zelene infrastrukture te kroz nekoliko primjera dobre prakse nastoji pružiti uvid u inovativne načine njene primjene.

Predavanje donosi sažet prikaz istraživanja urbanističkog modela obnove Donnjega grada. Istraženo je desetak tema najvažnijih za osmišljavanje koncepta i provedbu cjelovite obnove blokova. Rezultati istraživanja upozorili su na moguća ograničenja u procesu obnove koja se mogu podijeliti na ona koja se pojavljuju već pri izradi urbanističkog dijela programa obnove, kao i ona koja je moguće očekivati u provedbi urbanističkih smjernica u procesu cjelovite obnove. Analizom svih 168 blokova Donjega grada, a unutar navedenog cjelovitog modela obnove, ponuđena su četiri karakteristična tipa obnove blokova s obzirom na njihove strukturalne i funkcionalne preobrazbe, kao i imovinskopravnu mogućnost provedbe, a sve sagledavano u kraćem ili duljem razdoblju realizacije. Predložene tipove je moguće, uz manje prilagodbe, primjenjivati na većem dijelu blokova Donjega grada. Osmišljavanje i uspostava cjelovitoga modela urbane obnove za Donji grad, koja mora uključiti i organizacijsku i financijsku strukturu, ne isključuju aktivnosti koje se već sada mogu provoditi prema postojećim zakonskim propisima i prostornoplanskoj dokumentaciji. Temeljem urbanističkog modela u procesu obnove trebalo bi ostvariti neke od najvažnijih ciljeva: uspostavljanje interdisciplinarnog pristupa i participacije stanovnika, omogućavanje strukturne promjene na razini bloka i njegove unutrašnjosti, zadržavanje postojećih i privlačenje novih stanovnika, uspostavljanje mjera uravnoteženja omjera stanovanja, turizma i poslovnih sadržaja, unaprjeđenje javnog gradskog prometa, destimuliranje tranzitnog prometa kroz Donji grad, unaprjeđenje i prilagodba koncepta parkiranja/garažiranja, implementiranje koncepta zelene infrastrukture, uspostavljanje ravnomjernijeg rasporeda i udjela zelenih površina, sadržajno/tematsko profiliranje pojedinih predjela grada te provedba nužne modernizacije i prilagodba suvremenim potrebama.

Cilj predavanja je ukazati na izazove u planiranju i projektiranju koji proizlaze iz sve prisutnijih utjecaja klimatskih promjena. Navode se polazišta suvremenog održivog planiranja te naglašava uloga zelene infrastrukture kao jednog od načina prilagodbe klimatskim promjenama na različitim razinama (mjerilima) - arhitektonskoj, urbanističkoj, planerskoj.

Prostorno planska dokumentacija Zagreba i zagrebačkog područja 20. stoljeća i početka 21. stoljeća - Čimbenici koji su utjecali na provedbu planova od 1986. godine

U radu se naglašava uloga i važnost pejsaža u urbanističkom planiranju. Istiću se primjeri dobre prakse europskih gradova koji su kontinuitetom integralnog (pejsažnog) planiranja uspjeli očuvati pejsaž kao dio prepoznatljive slike grada te kao cjeloviti sustav zelene infrastrukture (ZI). Navode se preduvjeti koje je u RH neophodno ostvariti za uspješno planiranje i uspostavljanje urbane zelene infrastrukture, a to su: 1. Pregled stanja ZI 2. Definiranje funkcionalnih skupina elemenata ZI 3. Izrada kataloga smjernica za razvoj i unaprijeđenje urbanih otvorenih prostora 4. Izrada strategija / planova ZI 5. Integriranje u prostorno plansku dokumentaciju

V prispevku so predstavljeni rezultati mednarodnega pedagoškega sodelovanja Katedre za urbanizem, prostorsko planiranje in krajinsko arhitekturo Fakultete za arhitekturo Univerze v Zagrebu in Katedre za prostorsko planiranje Fakultete za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani. Sodelovanje je potekalo ob skupni projektni nalogi v okviru rednih predmetov, vanj pa je bilo vključenih 110 študentov in 11 učiteljev z obeh fakultet. Končni scenariji prostorskega razvoja obravnavanega območja ob Radnički cesti v Zagrebu so bili izdelani s kombinacijo ustaljenih učnih metod obeh fakultet in s posebno organizacijo učnega procesa. Poseben poudarek poučevanja je bil na uporabi makete kot orodja raziskovanja v vseh fazah načrtovanja: od razumevanja prostora in oblikovanja koncepta do vizualizacije končnega predloga prostorske ureditve. Maketa, ki se pogosto uporablja kot orodje za vizualizacijo prostora za različne deležnike, je kot orodje raziskovanja prostora študentom pomenila velik izziv in odprla drugačen pogled na reševanje nalog na ravni mesta. V okviru učnega procesa je bila izvedena tudi mednarodna delavnica z namenom poglobljene razprave, izmenjave izkušenj in znanja ter spoznavanja različnih pristopov in metod učenja obeh fakultet, kar je nedvomno prispevalo k boljšim rezultatom učnega procesa na eni strani in predlaganih prostorskih rešitev za obravnavano območje na drugi strani. Končni rezultati študentov so bili prikazani v skupni publikaciji ter na razstavi v Zagrebu in v Ljubljani.

V prispevku so predstavljeni rezultati mednarodnega pedagoškega sodelovanja Katedre za urbanizem, prostorsko planiranje in krajinsko arhitekturo Fakultete za arhitekturo Univerze v Zagrebu in Katedre za prostorsko planiranje Fakultete za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani. Sodelovanje je potekalo ob skupni projektni nalogi v okviru rednih predmetov, vanj pa je bilo vključenih 110 študentov in 11 učiteljev z obeh fakultet. Končni scenariji prostorskega razvoja obravnavanega območja ob Radnički cesti v Zagrebu so bili izdelani s kombinacijo ustaljenih učnih metod obeh fakultet in s posebno organizacijo učnega procesa. Poseben poudarek poučevanja je bil na uporabi makete kot orodja raziskovanja v vseh fazah načrtovanja: od razumevanja prostora in oblikovanja koncepta do vizualizacije končnega predloga prostorske ureditve. Maketa, ki se pogosto uporablja kot orodje za vizualizacijo prostora za različne deležnike, je kot orodje raziskovanja prostora študentom pomenila velik izziv in odprla drugačen pogled na reševanje nalog na ravni mesta. V okviru učnega procesa je bila izvedena tudi mednarodna delavnica z namenom poglobljene razprave, izmenjave izkušenj in znanja ter spoznavanja različnih pristopov in metod učenja obeh fakultet, kar je nedvomno prispevalo k boljšim rezultatom učnega procesa na eni strani in predlaganih prostorskih rešitev za obravnavano območje na drugi strani. Končni rezultati študentov so bili prikazani v skupni publikaciji ter na razstavi v Zagrebu in v Ljubljani.

Modeli probrazbe područja specifičnih namjena poput eksploatacije mineralnih sirovina predmet su preddiplomskih (kolegij Pejsažno planiranje), diplomskih (kolegij Radionica Pejsažne arhitekture) te doktorskih radova Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Cilj provođenih teorijskih i primijenjenih istraživanja je unaprijeđenje metoda prostornog i pejsažnog planiranja te njihova primjena u stručnim zadatcima. Metodologija rada usmjerena je na utvrđivanje primjenernih modela preobrazbe pejsaža koji proizlaze iz planerskih kriterija utemeljenih u scenarijima razvoja šireg prostora. Polazišta za koncepte oporavka temelje se na sagledavanju pojedinog eksploatacijskog polja kao integralnog dijela jedinstvenog pejsažnog sustava. Planerski model preobrazbe pejsaža eksploatacije ilustrirat će se usporedbom Studije preobrazbe šljunčare Hrastovljan u blizin Varaždina sa sličnim prostorno pejažnim primjerima dobre prakse u svijetu.

This paper addresses rehabilitation of ten quarries in the northern part of the Papuk Nature Park in eastern Croatia. Quarries are owned by the same owner which allowed an integral approach to quarry recovery. Due to the fact that examined quarries are in a nature preserved landscape, challenges in rehabilitation were bigger because of an extensive set of municipal and state legislation. The original topography has been significantly altered, the ecosystem has been removed, and biodiversity has been disrupted. Examined quarries varied in size, stages of exploitation and extracted material, all of which influenced the overall appearance of the mining pits. The paper presents criteria for integral rehabilitation, planning through landscape recovery with planned reuse and redevelopment of quarries as a unified complex. Treating the rehabilitation project as an ensemble of ten separated quarries as one, is new in quarry recovery practice. This method can be used for further reclamation projects. Landscape recovery is based on technical and biological recultivation. Planned reuse is a result of long term benefits primarily for the derelict land and consequently for the community. Mining activity in this area started more than 100 years ago and has been a generator of strong economic development. Reuse of the quarries as a geopark with leisure and recreational facilities should be an initiator of new economic development after the quarrying ends.

U članku je dan prikaz modela povezivanja znanstvenih istraživanja i nastavnog procesa pri radu sa studentima na Arhitektonskom fakultetu. Prikazani su ostvareni rezultati na kolegiju Urbanistička radionica 3 - PEJSAŽI S MEMORIJOM te je podrobnije opisana metoda rada i ostvareni doprinosi rješenja studentice Štivičić: prostorno programske studije revitalizacije naselja Velika s prenamjenom kamenoloma kao jednom od važnih točaka aktivacije novih programa razvoja šire regije.

Polazne osnove za izradu Strategije razvoja urbane aglomeracije Zagreb - Prostorni aspekti

Cilj je ovoga rada ukazati na iskustva i rezultate dobivene novouspostavljenim metodama rada sa studentima na urbanističkim radionicama Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraženi su, analizirani i sistematizirani primjeri studentskih radova kolegija nastali u posljednjih pet godina koji su ocijenjeni kao izvrsni i odlikuju se prepoznatljivim konceptom prostornog razvoja. Kriteriji provedene usporedbe bili su: ostvarena jasnoća ideje, cjelovitost sagledavanja prostora, prepoznatljivost scenarija razvoja, prisutnost vizije, čitkost identiteta prostora, ostvareni preduvjeti održivog razvoja i sl. Rezultati kolegija urbanističkih radionica potakli su raspravu i promišljanje o procesima prostornog razvoja na različitim razinama – lokalne zajednice te stručnih i znanstvenih krugova. Kreativnost i odvažnost važan su aspekt rada koji znatno utječe na ostvarene rezultata pa takve odlike pri planiranja ne bismo trebali izostavljati.

South Velebit is part of the mountain of Velebit, spreading from the mountain pass of Baške Oštarije to mountain pass of Mali Alan. Among the dominated values of the natural landscape of South Velebit, it is possible to read and typological define the heritage that bears witness to human presence in Velebit. The cultural landscape is made up of anthropogenic elements - material heritage routes, settlement patterns and specific ways of using and of associative elements - sensory, non-material heritage of toponyms, oral traditions and beliefs. Although the Velebit is a powerful part of the consciousness and the physical identity of the Croatian nation, Southern Velebit is rarely present in architectural research. Studies have been conducted within the natural, technical, medical, biotechnical, social and humanistic sciences, exploring narrowly defined natural features of South Velebit or the characteristics of its historical communities. The valorisation of interaction between natural landscape and human communities is neglected within the scientific researches and the contemporary use of space. Today South Velebit is primarily abandoned and uncared for. The aim is to offer an alternative to current research of South Velebit trough recognition, experiencing, reading and interpreting the area of South Velebit as a cultural landscape. Principles of research are adjusted to the specific components of the cultural landscape, covering research of material – anthropogenic elements („architecture of landscape“ defined by the organisation and the manner of use of the national landscape) and sensory – associative elements („culture of landscape“ defined by relationship to nature). Perceiving the area of South Velebit through the technical aspect (GIS) and experiential aspect (photographic documentation), will explore the elements of spatial identity as recognizable factors, which may become carriers of new and sustainable development by establishing criteria for continuity heritage. / Južni Velebit dio je planinskog masiva Velebita, a prostire se od prijevoja na Baškim Oštarijama do prijevoja Mali Alan. Među dominantnim vrijednostima prirodnoga krajolika Južnog Velebita moguće je iščitati i tipološki definirati naslijeđe koje svjedoči o nazočnosti čovjeka na Velebitu. Taj kulturni krajolik sastoji se od antropogenih elemenata – materijalnog naslijeđa putova, obrazaca naselja i specifičnih načina korištenja te od asocijativnih elemenata – osjetilnog, nematerijalnog naslijeđa toponima, usmene predaje i vjerovanja. Iako je Velebit snažan dio svijesti i prostornog identiteta Hrvatskog naroda, Južni Velebit je rijetko prisutan u arhitektonskim istraživanjima. Dosadašnja istraživanja provedena su unutar prirodnih, tehničkih, medicinskih, biotehničkih, društvenih i humanističkih znanosti, te su usmjerena isključivo na usko definirane prirodne posebnosti Južnoga Velebita, odnosno na obilježja njegovih povijesnih zajednica. Vrjednovanje međudjelovanja prirodnog krajolika i ljudskih zajednica pritom je u potpunosti zapostavljeno, kako u istraživanjima tako i u suvremenom korištenju prostora. Južni Velebit danas je prvenstveno napušten i zapušten. Cilj je ponuditi alternativu dosadašnjem istraživanju Južnog Velebita prepoznavanjem, doživljajem, čitanjem i interpretiranjem prostora Južnog Velebita kao kulturnog krajolika. Pristup istraživanja prilagođen je posebnostima sastavnica kulturnog krajolika, obuhvaćajući istraživanje i vrjednovanje materijalnih - antropogenih elementa („arhitektura krajolika“ definirana organizacijom i načinom korištenja prirodnog krajolika) i osjetilnih - asocijativnih elementa („kultura krajolika“ definirana odnosom prema prirodi). Sagledavanjem prostora Južnog Velebita kroz tehnički aspekt (GIS) i doživljajni aspekt (fotografska dokumentacija), istražit će se elementi prostornog identiteta kao prepoznatljivi čimbenici, koji mogu postati nositelji novog i održivog razvoja uspostavom kriterija za očuvanje kontinuiteta naslijeđa.

The research is based on studying trends that can be read as models of behavior of a contemporary city. The overall area of a city is characterized by a complex dynamics of physical and non-physical space, manifested through networks on different levels. For the purpose of this research, the places of overlapping and/or connecting of two prevailing urban dynamics - dynamics of structurally functional changes (transformation of Brownfield sites) and dynamics of mobility (railway infrastructure), are chosen, which are followed by all other aspects of identified trends (dynamics of space using, dynamics of social interaction, dynamics of environmental networks and flows, dynamics of virtual mobility - information and dynamics of financial investments). The aim of this study is to highlight trends of urban space dynamics and possible benefits of their superposition, as well as to identify possible areas where multiple space benefits can be achieved while summing the effects of specific space dynamics changes. Using comparative analysis, two specific points of convergence – Gare do Oriente and Parque das Nações in Lisbon and a planned Multimodal node Sesvete in Zagreb – are examined in order to determine the possible models of dynamic city development. The results show that, with comprehensive and systematic multi-use planning, such locations can gradually become generators of development of the area in which they are located, and have the potential of generating the development of the surrounding areas while achieving multidimensional interconnectivity of urban space.

rbana revitalizacija javnih prostora u gradu Zagrebu - Zagreb za mene - Studija lokacija javnog gradskog prostora - Urbanistički dio

Na javnim tribinama u gradskim četvrtima prezentiran je projekt Zagreb za mene.

Prostor Južnog Velebita dominantnih je prirodnih vrijednosti, među kojima je moguće iščitati i tipološki defi nirati naslijeđe koje svjedoči o nazočnosti čovjeka. Na primjeru krajolika Južnog Velebita, prikazan je pristup analize obilježja i doživljaju krajolika pretežito prirodnih vrijednosti. Prepoznavanjem prirodnih, antropogenih, oblikovnih i nematerijalnih sastavnica, te njihovo razvrstavanje unutar pojedinih skupina i podskupina prema obilježjima prostora, utvrđeni su čimbenici bitni za prepoznavanje identiteta Južnog Velebita. Prepoznate su specifi čne uspostavljene strukture i sustavi čovjekove organizacije prostora te karakteristični prostorni uzorci, koji mogu postati ishodište unaprjeđenja prostora temeljenog na naslijeđu kao i osnova očuvanja naslijeđa od zaborava.

Strukture industrijske baštine, koje su izgubile svoju funkciju uslijed promjena tehnoloških procesa i prestanka prizvodnje, dugi niz godina napuštene čekaju rekonstrukciju, adekvatnu prenamjenu i propadaju. Mnoge od njih posebna su konstruktivna i oblikovna djela, koja već svojim nekadašnjim korištenjem zaslužuju pažnju i zaštitu te kao posebni svjedoci prošlosti trebaju i mogu biti uklopljena u novi urbani život. Industrijska infrastruktura Rijeke interesantna je svojom veličinom, položajem te značajem u razvoju grada. Strukture kao što su prometni terminali, skladišta, transportne trake, različiti otvoreni cjevovodi te sklopovi nosivih konstruktuvnih sustava, čine poseban prepoznatljiv industrijski pejzaž koji dočarava nekadašnje vrijeme industrijskog napretka. Struka, za takve prostore, traži primjerene načine aktivne zaštite, interpretacije i suvremeno korištenje. Napuštena industrijska područja u svijetu zadnjih se desetljeća pretvaraju u nove javne prostore i umjetničke instalacije, a brojni svjetskih gradovi realizirali su uspješne primjere njihovih preobrazbi. Međutim, često se u realizacijama i gube originalne industrijske strukture, a prostori nekadašnje industrije prepoznaju tek kao površine za ekstenziju grada. Ovo istraživanje polazi od pretpostavke da se prenamjenom otvorenog prostora i struktura industrijske baštine u javni prostor grada mogu inicirati procesi preobrazbe cjelokupnog industrijskog krajolika. Komparativnom analizom primjera utvrditi će se čimbenici i kriteriji koji određuju posebnost takvih prostora te moguće metode oživljavanja struktura industrijske infrastrukture kao potencijalnih nositelja identiteta, urbanosti i socijalizacije grada. Cilj istraživanja je utvrditi moguće scenarije za aktiviranje industrijskog područja Rijeke s prijedlozima novog korištenja, uz uvijet očuvanja oblikovnih i ambijentalnih vrijednosti, određivanje optimalnog udjela javnih površina te uz prijedloge načina uspostavljanja urbane mreže industrijske baštine.

Social sustainability as a spatial aspect which foregrounds contemporary sustainable planning can hardly be achieved without a holistic approach to the ways to achieve social inclusion. From the point of view of urban planning it can be achieved in different urban areas and through different scales and spatial scopes of planning. Urban planning in Croatia is conducted through three successive groups activities neither of which take fully into consideration social inclusion or have its achievement as a requirement. Research sets out examine the possibilities of better introducing social inclusion measures in each of the urban planning stages and to find out specific social inclusion implementation models. The first part of the paper entails the research of urban areas in Zagreb which represent examples of good practice when social inclusion is concerned, while the second part includes case study Sopnica-Jelkovec housing development analysed according to the groups of activities and phases of the urban planning process. Each step in urban planning has been related to specifically defined and selected elements among which there were those that contributed to the adoption of social inclusion. The analysis results in a table of the comparable elements in order to indicate potential activities which can improve the social inclusion implementation models.

The aim of the research (diploma work - student Pavičić, mentor: Gašparović)is finding suitable models and types of intervention in the area that will affirm and preserve important archeological and cultural heritage area Mirine -Fulfinum located in the northern part of the island of Krk.

U radu se donosi prikaz studentskih radova ostvarenih na kolegiju Urbanistička radionica 2 - Planiranje naselja Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Danas se u brojnim, poglavito, europskim gradovima, realiziraju primjeri velikih gradskih projekata na greenfield ili brownfield lokacijama. U tim primjerima snažan naglasak je na javnom gradskom prostoru, kroz koji se nastoji stvoriti novi gradski identitet. Provedeno istraživanje ima za cilj ukazati na urbanistička obilježja suvremenih otvorenih javnih prostora koji mogu imati ulogu nositelja urbanosti. Usporedbenom analizom referentnih inozemnih i hrvatskih recentno realiziranih primjera javnih prostora pokazan je put od teorijskih polazišta do realizacije projekata te su utvrđeni mogući modeli utjecaja mjesta na obilježja urbanosti prostora.

Područje interesa ovog istraživanja odnosi se na planiranje i oblikovanje krajolika velikih infrastrukturnih poteza. Njegov je cilj pokazati u kojoj mjeri suvremeno oblikovanje autocestovnih pravaca u Hrvatskoj odgovara zahtjevima njihovih korisnika, te ukazati na "novu" ulogu autoceste koja iz perspektive vozača u današnje doba treba poprimiti osim prometnih i dodatna značenja. Anketnim ispitivanjem koje je provedeno na terenu, na odabranoj trasi autoceste Zagreb-Rijeka, među 217 anketiranih dobiveni su objektivni i relevantni podaci koji govore o načinu vizualnog doživljaja prostora uz autocestu samih njenih korisnika. Kroz trideset pitanja ankete istraženi su stavovi vozača i suvozača o načinu na koji percipiraju krajolik, njegova oštećenja, informacije o prostoru, te oblikovanje odmorišta i inženjerskih konstrukcija. Rezultati anketnog istraživanja potvrdili su jednu od osnovnih teza, a to je da je većini korisnika autoceste krajolik izuzetno važan jer nedvojbeno doprinosi kvaliteti same trase i ukupnom prostornom doživljaju, a oštećenja prirodnog krajolika u velikoj mjeri utječu na ukupnu sliku i doživljaj same prometnice. Poimanje autocestovnih pravaca kod nas, kad se govori o aspektu informiranosti, prilično je ograničeno, te postoji izrazita potreba većeg informiranja o prostoru, pogotovo u kontekstu turizma. Jedan od najčešće isticanih problema je manjak odmorišta, te zapostavljanje problema njihovog oblikovanja, dok su inženjerske konstrukcije primarno percipirane kao negativni doživljajni elementi trase, pa se stoga njihovo oblikovanje i uklapanje u krajolik može smatrati izrazito osjetljivim temama. Rezultati istraživanja potvrdili su neospornu nedjeljivost krajolika i autoceste, te dokazali da je samo jedna u nizu uloga autoceste prometna povezanost. Premda smo je zbog njenog prostorno gospodarskog značaja skloni često isticati na prvo mjesto, objektiviziranjem doživljaja kroz ispitivanje relevantnog anketnog uzorka pokazano je da oblikovanje i odnos autoceste prema prostoru kojim prolazi zaslužuju bar podjednaku važnost.

Cilj rada je ukazati na važnost doživljajne uloge zagrebačke obilaznice te na mogućnost korištenja pejsaža u oblikovanju i postizanju prepoznatljivosti pojedinih ulaza u grad.

Alternative cultures provide both cultural spaces and unique urban experiences, but can also give a place a new type of symbolic value. We ask ourselves whether art can become a tool of urban life generator, especially in neglected city areas. The system of public spaces - parks and gardens, plantain avenues and private gardens were once one of the basic trademarks of the identity of city of Mostar - the centre of Herzegovina. Nowadays the consequences of recent war devastations are still evident there, and have led to the gradual decline of cultural life in the town and the waning of the distinctive city features. Provoked by this situation the Faculty of Architecture in Zagreb organized a summer workshop for students in 2010 with the aim of raising awareness on the importance of forgotten public spaces as a potential initiator for the recovery of the town. A method of recognition in this workshop was off culture scene with its performing art as a more flexible, short-term and provoking medium of exposition. The specificities of this kind of cultural production, and the changes in consumption patterns lead everyone to reconsider the role of alternative cultures and marginal artists and scenes in the social sphere of the urban environment. The idea was to understand how the off spaces can easily be articulated into the in, throughout the creative behaviour which strongly affected local population and authority. In a in/off system, the in is organized and planned, while the off is spontaneous, creative and innovative, and needs in to build its legitimacy. And little by little, a part of the off leads to the in. Based on this Mostar example, this paper intends to show the shift in the attitude of residents, planners and authorities toward what we call off cultural scenes. Finally our work here stands as a reminder of the importance of performing art in urban life. It proofs how small artistic site specific actions can provoke big city changes and participate in raising of awareness of the importance of forgotten public spaces.

The aim of this research is to determine the possible ways of achieving contemporary development of selective tourism on specific locations of Croatian coastal brownfields – abandoned mine and military areas. By analysing four selected international examples of the transformation of similar places of former special use, basic conditions for successful implementation of the necessary steps in spatial policy of these areas have been established. In such way basic guidelines for reuse planning of selected sites in Croatia have been set up. These starting points can serve as a paradigm for numerous other similar examples that will pass through the process of such development transformation.

The conducted research reveals that during the preparation of the World Exhibition EXPO 2000 in Hannover, besides numerous interventions in the transport infrastructure and in the suprastructure of the city and its wider area which were a prerequisite for the successful realisation of the event, public green spaces were arranged in accordance with the project “Stadt als Garten”, which were part of a comprehensive development plan for the City of Hannover. These newly arranged areas have remained in permanent use for inhabitants as places of social interaction, thus contributing to an improvement in culture and in the quality of life, as well as to sustainable development. During the event, they served the needs of the exhibition visitors, especially if they were the locations of the exhibition’s accompanying events, leaving a favourable impression on the visitors and creating a recognisable image of the city. Not only is the organisation of a world exhibition one way to expand or transform the urban structure, but such an exhibition also leaves a legacy of landscaped areas whose implementation is determined by the primary function to articulate and connect newly built and/or existing buildings, as well as the landscape and the context in which they are incorporated. This analysis indicates that the ecostructure of the western part of the EXPO site, the area of the Hannover Fair, as an element of order, links and reconciles the existing and newly built suprastructure, and, depending on its location, by its design, creates particular landmarks. The ecostructure of the eastern part of the EXPO site is characterised by its design features that do not compete with the architectural context, but which fit into the Kronsberg landscape through the grading of its functional and design elements. Furthermore, landscape elements on the EXPO site have the function of creating balanced and environmentally friendly relations between built and unbuilt areas, serve for the more appropriate fitting of a new superstructure on the fringe of the city with the predominantly agricultural Kronsberg landscape, and provide new opportunities for leisure and recreation. During the event their use was intended primarily for visitors and employees of the exhibition, and in the post-exhibition period the ecostructure of the western part of exhibition site are being used by visitors and employees of the Hannover Fair. The ecostructure of the eastern part can be used by residents of the surrounding districts as well as by visitors and employees of the economic park – EXPO Park Hannover. These contemporarily designed landscape areas, their proportion on the EXPO site as well as their function indicate an awareness of the social and ecological components of sustainable development as a basis for planning large-scale events. On the basis of this research, it can be concluded that the organisation of the World Exhibition in Hannover contributed to the arrangement of public green spaces which has encouraged a number of other projects in the city and its wider area in the domain of ecostructure and environmental sustainability.

The town of Mostar is the cultural, university and economic centre of Herzegovina. It is situated at the convergence of the Rivers Radobolja and Neretva Canyon which greatly defines the physiognomy of the town. Its landscape has played an important role in the shaping of the town and its matrix since its founding in the Middle Ages. Partly destroyed at the end of the 20th century, renewal was slow and difficult due to ensuing social and political circumstances within the last 15 years. Layers from the Ottoman, Historicism periods, and from modern times, bear witness to the continuity and care afforded concerning public spaces, resulting in an exceptionally valuable cultural, historical and urban heritage. The system of public spaces - parks and gardens, plantain avenues and private gardens were once one of the basic trademarks of the town’s identity. Today, these urban elements have been neglected. A systematic urban plan which would fulfil existing needs does not exist ; neither does an institution which would care for the upkeep of public spaces and the establishment of direly needed public and social facilities. The consequences of recent devastations are still evident and have led to the gradual decline of cultural life in the town and the waning of the distinctive features of Mostar. Inspired by this fact, the Faculty of Architecture and the Town of Mostar organised a summer workshop for students in 2010 in the aim of raising awareness on the importance of public spaces – especially parks and gardens, as a potential initiator for the recovery of the town. The workshop was based on contemporary trends of landscape urbanism theory according to which landscape is very important in the organisation of towns. The basic starting point for projects was - low cost and sustainability & art. Seven neglected public spaces within residential areas were chosen for the research project. The manner and form of interventions was set at several levels. At the preparatory level of the workshop a survey was conducted among residents living in the vicinity to the public spaces chosen to establish real needs, whereby they were actively involved in the urban planning process. During the duration of the workshop, site specific installations were set up at select locations with the intention of drawing public attention to the significance of the neglected space. During a seven-day period of intensive work on projects, students were given the task of providing their solutions for the spatial development of “pocket” parks through modern and fresh approaches that would help create a new identity for the town. Workshop participants were also exposed to local media coverage in the aim of sensitivizing the public to the project. Special attention was also paid to the creating of an identity for the workshop and included an exhibition under the motto: ‘Green up!’. The presentation and exhibition of students’ works at the town gallery was well-visited and received good media coverage, and a good awareness-raising opportunity for town residents. The initiative of the Town of Mostar to realize some of the students’ works is ample proof that the entire project was a success and reinforces the prospect of making changes through small actions. In addition, the benefits and results of the workshop are multifarious and provided both students and professors from the Faculty of Architecture in Zagreb the opportunity to confirm how valuable and effective “short-form” summer workshops are. This work is part of the research project “The Urban and Landscape Heritage of Croatia as Part of the European Culture” which is being carried out by the Faculty of Architecture at the University of Zagreb.

Značaj i uloga javnog prostora u procesima razvoja grada jedna je od važnih tema u edukaciji studenata arhitekture. Kroz istraživanja na kolegijima Pejsažnog planiranja i Perivojnog oblikovanja te na studentskoj radionici u Mostaru nastaju koncepti novih velikih gradskih parkova i perivoja stambenih naselja koji osim oblikovanja predlažu načine uspostavljanja ekoloških, funkcionalnih, umjetničkih, kulturnih i socijalnih vrijednosti javnih prostora. Na taj način preuzimaju važnu ulogu generiranja razvoja i podizanja razine urbaniteta.

Pregled radova studenata Arhitektonskog fakulteta na kolegijima Perivojno oblikovanje i Pejsažno oblikovanje svojevrsni je pogled u budućnost zagrebačkih pejsaža.

Istraživanje povijesnog razvoja, današnjeg stanja i planskih smjernica za jedno od najvažnijih javnih šetališta grada Zagreba - Tuškanac.

U radu se ističe važnost opstanka brodogradilišta u Rijeci kao gospodarskog i prostornog potencijala budućeg razvoja grada. Predlaže se scenarij preobrazbe dijela današnjeg područja brodogradilišta u budući kulturni i edukativni centar grada.