Search

Tijekom ranoga novovjekovlja, a ponajprije u vrijeme mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću, okosnicu mletačkih prekojadranskih kopnenih snaga činile su postrojbe pod nazivom Fanti oltramarini i Croati a cavallo (Cavalleria Croati), unovačene ponajprije s mletačkih posjeda od mletačkih stečevina u Istri do albanskoga i grčkoga uzmorja. Nastavljajući se na prethodna istraživanja problematike udjela Hrvata u mletačkim prekomorskim postrojbama u ranome novom vijeku, o čemu svjedoče i prethodno objavljeni radovi, u ovome se prilogu središnja tema istraživanja odnosi na udio Splićana u navedenim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjena u Državnome arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia) (fond: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) u sklopu kojega su za navedeno razdoblje sačuvani cjeloviti popisi vojnoga ljudstva unutar pukovnija i satnija. Analiziraju se, temeljem sačuvanih podataka, njihovi osobni podatci, kao i fizičke značajke (dob, statura, boja kose). Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanome smislu Splićani činili jednu od najbrojnijih hrvatskih regionalnih formacija u mletačkome pješaštvu. Razvidno je, nadalje, kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali splitski pješaci zapovijedali istaknuti onovremeni vojni zapovjednici, zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe (satnije, odnosno pukovnije) bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. Na kraju rada zaključuje se kako problematika udjela Hrvata u mletačkim vojnim postrojbama, u ovome slučaju Splićana, zahvaljujući bogatstvu izvora ostavlja još dovoljno prostora za buduća znanstvena istraživanja. U prilogu se donosi zbiran popis dosada istraženih pješaka iz Splita u mletačkim prekomorskim pješačkim postrojbama., During the Early Modern Period, mainly in the time of the Veneto-Ottoman wars in the seventeenth and the eighteenth century, the backbone of Venetian Trans-Adriatic armed forces were units called Fanti oltramarini and Croati a cavallo, whose soldiers were recruited primarily from the Venetian acquisitions stretching from Istria to Albania and Greece. In this article, the central topic of research relates to the part the denizens of Split played in the aforementioned military units during the eighteenth century. The article is based on the analysis of sources kept in the Archivio di Stato di Venezia (archival series: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli), containing full lists of military complements of regiments and companies. Based on the extant data, personal data of the soldiers and their physical characteristics (age, stature, colour of hair) are analysed. Analysis of the documents shows that in quantitative sense the denizens of Split made one of the most numerous groups of Croatians within Venetian infantry and cavalry. The analysis also shows that the soldiers from Split served in the units mostly commanded by prominent military commanders, who were by their origin also coming from Dalmatia and Boka, and it is evident that those units (regiments and companies) were extremely mobile and collocated all around Venetian Italian and overseas acquisitions. In the end of the article, it is concluded that problematics of the part played by the Croats in Venetian military units, in this particular case of the denizens of Split, due to the rich sources at our disposal, still leaves enough space for future research and scholarly discussion. As an appendix to the article is given full list of hitherto discovered soldiers from Split in the infantry overseas units of the armed forces of Venetian Republic.

Središnja tema rada usmjerena je na istraživanje Paštrovića u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama, ponajprije u pješaštvu. Razdoblje zahvaćeno istraživanjem jest 18. stoljeće, a poglavito su korišteni spisi (popisi) mletačke magistrature za novačenja Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli, pohranjeni u Archivio di Stato di Venezia. U radu se donose podaci o brojčanom udjelu paštrovskih časnika i vojnika u pješačkim postrojbama, ukazuje na obnašatelje činova, utvrđuju neke njihove osobne karakteristike (dob, statura, boja kose i drugo), razmatraju njihovi vojni zapovjednici i mjesta popisivanja. Istraživanje ovoga izvora nedvojbeno posvjedočuje o iznimno velikom broju paštrovskih časnika i dočasnika, pri čemu su prednjačili pripadnici obitelji Medin. Na kraju rada donosi se popis svih do sada istraženih paštrovskih časnika, dočasnika i vojnika u pješačkim i konjaničkim jedinicama, popisi vojnoga ljudstva u osobnim satnijama pukovnika Jurja i Nikole Medina, kao i kapetana Andrije Medina. Zaključak je da su Paštrovići i njegovo stanovništvo tijekom cijeloga 18. stoljeća predstavljali faktički nepresušan izvor vojnoga ljudstva za Mletačku Republiku.

Fanti Oltramarini, odnosno prekomorsko pješaštvo stoljećima su se ubrajali među najcijenjenije vojne postrojbe Mletačke Republike, a u njima su – kao obični vojnici te obnašatelji najviših časničkih činova, ponajprije sudjelovali stanovnici sa širega područja istočnojadranske obale. U ovome radu, zasnovanom na proučavanju gradiva iz Archivio di Stato di Venezia i Državnog arhiva u Zadru, središnja istraživačka pozornost usmjerena je na vojnu karijeru Bokelja Jerolima Smeće. Prati se Smećin put od kadeta i zastavnika četrdesetih godina 18. stoljeća, preko višegodišnjeg obnašanja službe kapetana i bojnika u pješačkim pukovnijama Benedikta Paskvalija i Nikole Scutarija, do završnih godina 18. stoljeća kada je Smeća stekao čin pukovnika. U radu se osobita pozornost poklanja sastavu satnija kojima je Smeća zapovijedao u pojedinim etapama svoje karijere te na kraju donose prijepisi nekih od popisa Smećina vojnoga ljudstva u razdoblju od 1765. do 1794. godine.

U ovom radu, zasnovanom na proučavanju gradiva iz Archivio di Stato di Venezia i Državnog arhiva u Zadru, središnja istraživačka pozornost usmjerena je na vojnu karijeru Bokelja Jerolima Smeće. Prati se Smećin put u mletačkoj službi od kadeta i zastavnika četrdesetih godina 18. stoljeća, preko višegodišnjeg obnašanja službe kapetana i bojnika u prekomorskim pješačkim pukovnijama (Fanti Oltramarini) Benedikta Paskvalija i Nikole Scutarija, do završnih godina 18. stoljeća kada je Smeća stekao čin pukovnika. U prilozima se donose prijepisi nekih od popisa Smećina vojnog ljudstva u razmaku od 1765. do 1794. godine., Fanti Oltramarini, or the overseas infantry units, have for centuries been described as the most appreciated military units of Venetian Republic. The inhabitants of the wider area of the eastern Adriatic coast formed the majority in these units, ranging from soldiers to the highest officer ranks. In this paper, based on the study of the material kept at the Archivio di Stato di Venezia and the State Archives in Zadar, the military career of Jerolim Smeća from Boka stands in the very focus of research. The paper follows Smeća’s way from cadet and ensign in the 1740s, over yearlong service as captain and major in infantry regiments of Benedikt Paskvali and Nikola Scutari, to the final years of the 18th century, when Smeća obtained the rank of colonel. The paper pays special attention to the composition of companies in Smeća’s command in individual stages of his career, and ends with transcripts of some of the lists of Smeća’s military manpower in the period between 1765 and 1794.

Središnja tema rada usmjerena je na raščlambu udjela vojnika iz Šibenika u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjica) u 18. stoljeću. Rad se zasniva na raščlambi izvornoga arhivskog gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o popisima pripadnika pojedinih vojnih postrojbi koje je provodila nadležna državna magistratura Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli. Analizira se njihova brojnost tijekom 18. stoljeća, učestalost spominjanja u izvorima, iznose opći podatci o zapovjednicima postrojbi, razmatraju mjesta njihova djelovanja te ukazuje na neke opće značajke onovremenih vojnika (dob, statura i drugo). U prilogu rada donosi se cjelovit pregled šibenskih vojnika zabilježenih (prema dosadašnjim istraživanjima) u mletačkom pješaštvu i konjaništvu., During Early Modern Age – primarily in the times of Venetian–Ottoman wars in the 17th and the 18th centuries, units named Fanti oltramarini and Croati a cavallo, which were to the most part recruited from Venetian estates from Istria to Albania and Greece, formed the axis of Venetian Cross-Adriatic military land units. The focus of research in this paper is the share of citizens of Šibenik in these units in the 18th century. The paper is based on the analysis of the material deposited at the Archivio di Stato di Venezia (collection: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) and including complete lists of military man force in regiments and companies referring to the researched period. The analysis of the documents shows that in figures, citizens of Šibenik formed one of the largest groups of officers, non commissioned officers and soldiers of common origin in Venetian infantry and cavalry. They were continually present there throughout the 18th century, whilst many of them – such as descendants of distinguished Šibenik families – Divnić, Šižgorić, Zavorović, Semonić and others – held the highest officer posts during their fruitful army careers: they had reached the rank of colonel. The analysis further shows that army commanders renowned at that time, who also originated from Dalmatia and Boka, led the military units formed of citizens of Šibenik. These units (companies and regiments) were very mobile and positioned across Venetian land and overseas estates. The author’s conclusion is that the topic tackling the share of the Croats in Venetian military units – citizens of Šibenik in this particular case – still leaves enough room for future research and scientific analyses thanks to plentiful sources.

U radu se prati djelovanje članova dalmatinske (Kaštela) obitelji Kumbat (Kumbatović) u mletačkim prekomorskim pješačkim postrojbama (Fanti oltramarini) u 18. stoljeću. Vodeći odvjetci te ugledne vojničke obitelji bili su pukovnik i zapovjednik mletačke posade na Krfu Ivan Antun Kumbat (1684. – 1744.), njegov sin pukovnik Antun (u. 1749.) te Antunov sin Danijel Franjo (kapetan sredinom 18. stoljeća). Rad se zasniva na raščlambi izvornoga arhivskoga gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (popisi časnika i vojnika: fond pod nazivom Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) i Državnoga arhiva u Zadru (Spisi generalnih providura), a u istraživanje su uključene i postojeće spoznaje historiografije. U prilogu rada donose se prijepisi nekih od popisa vojnoga ljudstva iz satnija kojima su zapovijedali Ivan Antun, Antun i Danijel Franjo Kumbat., In the period of Early Modern Age, in particular during Venetian-Ottoman wars, many families originating from Eastern Adriatic had for generations been involved in various Venetian military units. Merits acquired by several decades or even one century of serving under Venetian flag made it possible for many families and individuals to achieve advancement in their careers as officers, as well as to gain prestigious titles (conte veneto) and medals (entering the order of cavaliers of St. Mark). In the focus of research is the Kumbat family of Kaštela, whose descendants in the 18th century owned prestigious ranks in Venetian infantry units (Fanti oltramarini), and received the title of conte for their merits. The paper is based on a thorough analysis of the material from the Archivio di Stato di Venezia (records of the magistrature Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) and the State Archives in Zadar (Records of General Proveditors); mostly followed are military careers of the leading members of the Kumbat family – Ivan Antun (1684–1744), colonel and commander of Venetian forces on Corfu; his son Antun (d. 1749), colonel; and Antun’s son Danijel, captain in the 1740s. The paper further concentrates on the lists of officers and soldiers who served in the units under the command of members of the Kumbat family, while in the final part, there are reprints of some of the lists used.

Središnja tema rada usmjerena je na raščlambu udjela vojnika iz Dubro vnika, odnosno s područja Dubrovačke Republike u mletačkim prekomorskim pješačkim postrojbama u 18. stoljeću. Rad se zasniva na izvornom arhivskom gradivu pohranjenom u Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o popisima pripadnika pojedinih vojnih postrojbi koje je provodila nadležna državna magistratura Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli. Analizira se brojnost dubrovačkih pješaka tijekom 18. stoljeća, učestalost spominjanja u izvorima, iznose opći podaci o zapovjednicima postrojbi u kojima su Dubrovčani zabilježeni, razmatraju mjesta njihova djelovanja te ukazuje na neke opće značajke onovremenih vojnika (dob, statura i drugo). U prilogu rada donosi se cjeloviti pregled dubrovačkih vojnika zabilježenih (prema dosadašnjim istraživanjima) u mletačkome pješaštvu., In the early modern period, notably during the Veneto-Ottoman wars of the seventeenth and eighteenth centuries, the military units known as Fanti oltramarini and Croati a cavallo represented the backbone of the Venetian army forces across the Adriatic. The soldiers and officers recruited for these units chiefly originated from Istria down to Albania and Greece, but equally so from the lands in the Republic’s neighbourhood. The fact that a portion of soldiers was recruited from Dubrovnik―that is, from the territory of the Dubrovnik Republic, has led the author to investigate deeper into this subjectmatter. According to most recent results on the basis of the material filed at the Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli), twenty-seven soldiers from Dubrovnik have been recorded in the Venetian eighteenth-century infantry, though until now no evidence on their service in the cavalry has been found. The regiments and companies in which the Ragusan soldiers served were usually under the command of the officers from Dalmatia and Boka, most commonly the members of patrician families which, for generations, provided Serenissima’s army with higher ranking officers. These units were stationed in the Venetian domains of the eastern Adriatic (Istria, Dalmatia, Boka), in Venice, as well as in the towns and forts throughout Veneto. On the basis of the available data, an average soldier from Dubrovnik in the Venetian military service of the eighteenth century was an infantryman aged 31, dark-haired, middle height, his military term―particularly during war and post-war periods―was known to extend up to ten years. In sum, an overall number of the Ragusan soldiers in Venetian military units was not considerable, especially if compared with the regions of Dalmatia (Zadar, Šibenik, Split and their inland) and Boka (Kotor and its district) which from the start of the fifteenth century had been incorporated into the Republic of St Marc. However, a correlation with the number of soldiers recruited from Croatian lands that were not under Venetian rule indicates that the portion of the Ragusans―especially in the first half of the eighteenth century―is worthy of research and scientific analysis. Indeed, future research will most likely add new names to the list of the Ragusan soldiers who served in the Venetian army, but one can hardly expect any radical departures from the results here described.

Središnja tema rada upravljena je na proučavanje prisutnosti i djelovanja vojnih kapelana zavičajem s istočnojadranske obale u mletačkim pješačkim (Fanti oltramarini) i konjaničkim (Cavalleria Croati) postrojbama u 18. stoljeću. Rad je zasnovan na raščlambi dokumenata (popisa pojedinih satnija) iz fonda Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli, pohranjenoga u Archivio di Stato di Venezia. U radu se razmatra njihov brojčani udio, vremenska učestalost spominjanja unutar 18. stoljeća, način bilježenja u vrelima i omjer uključenosti u pješačke i konjaničke postrojbe. Ukazuje se i na zapovjednike satnija i pukovnija unutar kojih su kapelani djelovali, kao i na mjesta njihova stacioniranja, odnosno popisivanja. Posebna se pozornost pridaje djelovanju fra Filipa Grabovca, čije je tragično skončanje bilo u uskoj vezi s njegovim djelovanjem u hrvatskim konjaničkim postrojbama u prvoj polovici 18. stoljeća.

Središnja tema rada upravljena je na proučavanje prisutnosti i djelovanja vojnih kapelana zavičajem s istočnojadranske obale u mletačkim pješačkim (Fanti oltramarini) i konjaničkim (Cavalleria Croati) postrojbama u 18. stoljeću. Rad je zasnovan na raščlambi dokumenata (popisa pojedinih satnija) iz fonda Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli, pohranjenoga u Archivio di Stato di Venezia. U radu se razmatra njihov brojčani udio, vremenska učestalost spominjanja unutar 18. stoljeća, način bilježenja u vrelima i omjer uključenosti u pješačke i konjaničke postrojbe. Ukazuje se i na zapovjednike satnija i pukovnija unutar kojih su kapelani djelovali, kao i na mjesta njihova stacioniranja, odnosno popisivanja. Posebna se pozornost pridaje djelovanju fra Filipa Grabovca, čije je tragično skončanje bilo u uskoj vezi s njegovim djelovanjem u hrvatskim konjaničkim postrojbama u prvoj polovici 18. stoljeća., Topic of this article is investigation of the activities of military chaplains from the Eastern Adriatic coast in the Venetian terrestrial forces (Fanti oltramarini and Cavalleria Croati or Croati a cavallo) in the eighteenth century. The analysis is based on the primary archival sources (Inquisitory sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) preserved in the Venetian state Archives. According to the investigation it seems that majority of the analyzed chaplains served in chivalry, and that most of them were recorded in the period between 1720 and 1760 and during the last two decades of the eighteenth century. The analyzed chaplains mostly were members of the Franciscan order or secular priests, and they served in companies under command of the officers from Dalmatia and Boka kotorska. Moreover, this analysis has determined their mobility within their companies from the Venetian terrafermo, along the Eastern Adriatic coast (including Istria, Dalmatia and Boka) up to the Venetian emporia in Greece. Authors of the article elaborate in particular two famous chaplains – Ivan Campsi who was Albanian priest and canon of Zadar, and Fra Filip Grabovac who died tragically. In the appendix of the article one can find a complete list of all investigated military chaplains, according to the registers of companies kept within archival fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli.

Središnja tema rada usmjerena je na djelovanje vojnika zavičajem iz Ugarske u mletačkim kopnenim snagama (pješaštvu i konjaništvu) u 18. stoljeću. Rad je zasnovan na obradi gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Na osnovi raspoloživih dokumenata prati se način bilježenja ugarskih vojnika u izvorima, intenzitet njihova spominjanja kroz 18. stoljeće, razdioba prema pripadnosti pješacima ili konjanicima, osobne značajke, te se ukazuje na vojne zapovjednike i mjesta stacioniranja jedinica u kojima su popisani. Na kraju rada donosi se cjelovit popis svih do sada pronađenih i istraženih ugarskih vojnika u rečenim mletačkim profesionalnim postrojbama., The presence and actions of soldiers from Hungary (territory of the Kingdom of Hungary) in the Venetian ground troops in the 18th century are the focal point of this paper. Concerned are the transmarine infantry (Fanti oltramarini) and cavalry units (Cavalleria Croati, Croati a cavallo) that recruited personnel primarily from Venetian trans-Adriatic properties in Istria, Dalmatia and Boka kotorska, although a perceptible number of soldiers from other countries were also recorded. This paper is based on review of archival material of the Archivio di Stato di Venezia, more precisely of the state magistracy Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli, which was charged with the recruitment and induction of these units all along the Venetian strategic possessions. Drawing on available archival material (lists of soldiers distributed within particular regiments and the companies belonging to them), this paper pursues the way in which Hungarian soldiers were registered in the sources, the intensity of mentions of them during the 18th century, their classification according to their infantry or cavalry units affiliation; further it pursues individual characteristics (age, stature, hair colour) and lists the military commanders and the places where deployed units were listed. The conclusion drawn after the analyses of the documents is that soldiers from the Kingdom of Hungary made up a considerable part of the Venetian ground troops. At the end of this paper a complete list of all Hungarian soldiers found and analysed in Venetian professional units to date is given.

Tijekom prošlih stoljeća brojni su Crnogorci obnašali visoke časničke činove u oružanim snagama Mletačke Republike, a takav su primjer, kada je riječ o 18. stoljeću – Rade Krapović iz Maina, Marko Antun Bubić iz Budve i Marko Đikanović iz Crmnice. U ovome prilogu u središtu je istraživačke pozornosti Ivan Krapović, u mletačkim vrelima najčešće zabilježen kao Ivan Maina (Zuanne Maina). Na osnovu izvorne građe iz Archivio di Stato di Venezia (arhivska zbirka Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli koja sadrži popise ljudstva u mletačkim prekomorskim postrojbama) razmatra se tijek vojničke karijere Ivana Krapovića od prvih desetljeća 18. stoljeća (kada djeluje u činu bojnika kao zapovjednik jedne od četa u sastavu pukovnije Dalmatinca Ivana Antuna Kumbata), pa sve do razdoblja od 1737. do 1743. godine, kada zapovijeda vlastitom pukovnijom. U radu se velika pozornost pridaje i sastavu prekomorskih pješačkih četa (Fanti Oltramarini) kojima je Krapović izravno zapovijedao te se analizira zavičajna struktura ondje prisutnih časnika, dočasnika i vojnika. U prilozima na kraju rada objavljuje se nekoliko popisa Krapovićevih četa u razdoblju od 1726. do 1743. godine.