Search

Zbornik radova 14. hrvatsko-slovenskih etnoloških paralela sadrži radove etnologa, kulturnih antropologa i drugih stručnjaka iz Hrvatske i Slovenije okupljenih oko fenomena ruralnih područja koji su razmatrani u kontekstu održivog lokalnog razvoja. Posebna je pažnja posvećena stanovništvu ruralnoga područja kroz pitanja: što je selo, tko su seljaci (akademik Ivan Cifrić), kakve su mogućnosti umrežavanja i participacije lokalnog stanovništva (dr. sc. Jasna Fakin Bajec), kako migracije stanovništva utječu na društvenu strukturu ruralna područja (Tea Hrvatin, dr. sc. Marijeta Rajković Iveta), koje su mogućnosti razvoja kulturnog turizma na ruralnim područjima (Marko Smole), koje su mogućnosti revitalizacije sela i mjesta s manjinskim stanovištvom (dr. sc. Marta Račić), kako baštinske ustanove i lokalne udruge mogu utjecati na razvoj ruralnih područja (dr. sc. Alenka Černelić Krošelj), koja je važnost očuvanja mlinarske tradicije na području Slavonije, Baranje i Srijema, koja je bila uloga seljačkih stranaka između dvaju svjetskih ratova (dr. sc. Suzana Leček, dr. sc. Ivica Šute), kakva je bila medicinska i socijalna skrb u međuraću (dr. sc. Željko Dugac), koje su mogućnosti razvoja brdskih i planinskih ruralnih prostora (dr. sc. Špela Ledenik Lozej, Saša Roškar), koji su potencijali tradicijske kulture i običaja (Anita Matkovič), koja je gospodarska i društvena uloga sajmova i tržnica (dr. sc. Tanja Kocković Zaborski, mr. sc. Ivana Šarić Žic). Moguće je zaključiti da jedanaest priloga koji čine ovaj dvojezični (hrvatski i slovenski) zbornik radova otvaraju niz iznimno aktualnih pitanja u svjetlu deruralizacije i opće depopulacije Hrvatske koja ponajprije zahvaća sela i nude analize sadašnjeg stanja, ali i neke buduće perspektive.

Očuvanje nematerijalne kulturne baštine podrazumijeva formalni ili neformalni prijenos znanja koje posjeduje pojedinac ili skupina. Dok se neka tradicijska znanja mogu lakše prenositi zbog obiteljskog okruženja ili zajednice, za druga su potrebni organizirani načini prijenosa znanja putem radionica, tečajeva, predavanja i dr. Za pojedine vještine i umijeća koja su upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ne postoji kontinuirano formalno i neformalno obrazovanje, čime registrirana kulturna dobra bivaju ugrožena. Cilj je ovog izlaganja na primjerima iz Hrvatske i drugih zemalja sagledati mogućnosti koje pružaju strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. U obzir se uzima reforma obrazovanja u Hrvatskoj koja predviđa otvaranje regionalnih centara kompetentnosti kao "mjesta izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja". Pokretanje ovakvih centara – za koje se traži uska suradnja lokalnih i regionalnih samouprava, srednjih škola i poduzetništva – otvara mogućnost razvijanja novih programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji odgovaraju potrebama hrvatskog gospodarstva. Je li ovo prilika i za očuvanje nekih tradicijskih umijeća i obrta, tj. nematerijalne kulturne baštine?

U radu je istraženo značenje institucije seljačkih domova u ideologiji HSS-a, upozoreno na uzore (čitaonice 19. stoljeća) i inovacije (aktivizacija seljaka, multifunkcionalnost). U drugom dijelu analizirano je ono što je ostvareno i kako su seljački domovi doista djelovali. Istraživanje završava osvrtom na ono što se sa njima događalo nakon nestanka HSS-a (1941.).

U izlaganju se prezentiraju izazovi terenskih istraživanja kulturne baštine na prostoru Velebita, posebice područjima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit, koja se provode od 2004. godine do danas. Tijekom dvadesetog stoljeća taj su prostor obilježila iseljavanja stanovništva. Depopulacija prostora i nepostojanje prijašnjih sustavnih istraživanja otežava suvremena etnološka i kulturnoantropološka istraživanja. Polazeći od pretpostavke da su prirodna i kulturna baština neraskidivo povezani, te da čovjek i okoliš imaju složen međuodnos u procesima dugotrajne interakcije posebna pažnja posvetit će se problemima prezentacije nematerijalne baštine u okviru dvaju parkova. U izlaganju se problematizira odnos zakononske regulative u zaštićenim područjima, političkih elita, te (ne)razumijevanje unutar interdisciplinarnih timova tijekom prezentacije i upravljanja materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom (sustavnog evidentiranja spomenika povijesne i etnografske baštine, prioriteta i smjernica budućih istraživanja, mogućnostima prezentacije i upravljanja bogatom i ugroženom kulturnom baštinom, važnostima edukacije, njeno korištenje kroz ruralni i kulturni turizam, održivi razvoj, te lifestyl migracije.

U radu će se prikazati Mundimitar (tal. Montemitro), jedno od tri moliškohrvatskih sela na jugu Italije čiji su stanovnici potomci doseljenika iz Dalmacije s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Područje s kojega su doselili je Podbiokovlje, prostor između rijeke Cetine i Neretve, a govor koji su donijeli i do danas sačuvali štokavska je ikavica s elementima čakavskoga. Cilj je rada prikazati život sela koje zamire zbog dugogodišnje depopulacije uzrokovane iseljavanjem mladih čime nestaje i tradicionalan način obiteljskoga života. Unatoč tom procesu, a s naglašenim motivom očuvanja vlastitoga manjinskog identiteta, mještani tijekom ljetnih mjeseci organiziraju bogat društveni i kulturni život. Oslanjajući se na vlastitu tradicijsku kulturu, baštinu i jezik kao značajno obilježje manjinskoga identiteta te uz pomoć lokalne zajednice i potporu europskih fondova, ovo selo u ljetnim mjesecima u potpunosti oživi. Glavni pokretač događanja najčešće je sama lokalna zajednica, a stanovnici, čije umjetničko stvaralaštvo najviše dolazi do izražaja u pisanju poezije, postaju aktivni dionici i sudionici mnogobrojnih ljetnih svečanosti. Najčešće su to književne večeri, sportski susreti, folklorni festivali, lokalne svetkovine, ali i gastronomske priredbe kao što je već godinama poznata „Multietnica“.