Search

Cilj ovog istraživanja je prikazati ulogu efekta tipičnosti pripadnika leksičko-semantičkih kategorija kod prvih psihoza, shizofrenije i blagog kognitivnog poremećaja u okviru spektra Alzheimerove demencije. Zadacima leksičko- semantičke kategorizacije ispitivan je efekt tipičnosti u jezičnoj produkciji i jezičnoj percepciji po prvi puta na hrvatskom jeziku kod osoba oboljelih od rane psihoze, shizofrenije i blagog kognitivnog oštećenja. Rezultati istraživanja kod osoba u ranom tijeku psihoze i onih s dijagnosticiranom shizofrenijom pokazuju kako težina kliničke slike i prisutnost formalnog poremećaja mišljenja u aktivnoj fazi bolesti imaju učinak na rezultate jezične produkcije, ali ne i jezične percepcije. Također pokazalo se kako poteškoće ovise o zadanoj leksičko- semantičkoj kategoriji. Osobe s dijagnozom psihoze i shizofrenije su u zadacima jezične produkcije ostvarile lošije rezultate nego u zadacima jezične percepcije za koju vrijedi da se učestaliji pripadnici kategorije lakše kategoriziraju. Kod pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem rezultati pokazuju kako obrazovanje ima značajan zaštitni učinak na kognitivno propadanje, tj. ispitanici s više godina obrazovanja lakše kategoriziraju pripadnike kategorija nego ispitanici koji imaju manje godina obrazovanja. S obzirom da jezični deficiti čine jedan od ključnih kriterija u dijagnostici, utvrđivanje mogućih jezičnih biljega ima važnu ulogu u predviđanju tijeka poremećaja te potencijalno stvaranje pouzdanih objektivnih dijagnostičkih instrumenata.

Background: Language disorder in schizophrenia is explained by a theory that attributes language abnormalities to abnormalities in the structure and function of semantic memory, which in turn lead to the language abnormalities. The aim of this study was to examine the role of psycholinguistics parameters in lexical-semantic processing of early-course psychosis. Methods: The study included twenty patients who were undergoing a treatment and diagnostic differentiation within early-course psychosis. The control group was matched with the patients in age and sex. The subjects performed four experiments: an explicit semantic matching task, lexical- semantic decision task, elicited-association production test and a forced- choice comprehension test. The experiments measured time and accuracy of lexical-semantic processing. The stimuli were presented visually on a computer screen and were consistently balanced, from the psycholinguistic database Psiholeks_HR. In the database, each of the words is also attributed with the measures and values of the five psycholinguistic parameters: subjective word frequency, imageability, abstractness/concreteness, word familiarity and age of acquisition and word associations. Results: In a semantic matching task, the patient group had lower accuracy and longer reaction times compared with healthy subjects, as well as better accuracy for related word- pairs and longer reaction times for unrelated word-pairs. The lexical-semantic relatedness effect supposes different activation in the semantic memory of related versus unrelated word-pairs. Semantically related pairs are considered to result in a larger spread of activation, as the activation of concept nodes is dependent on shared lexical-semantic features of concepts. The increased activation of concepts in the semantic memory of individuals with schizophrenia is found to be faster spreading and lacking in inhibition in relation to healthy control subjects. In a lexical-semantic decision task, the patient group was significantly less accurate on the taxonomy condition than the control group. The higher activation of shared features in animate concepts demanded heightened inhibition, which failed and resulted in the activation of incorrect relations in the semantic memory and lower accuracy in the patient group. Furthermore, when shared features were not activated, there were no differences in accuracy between the two groups. In elicited- association production test the patient group had longer reaction times on both imageability conditions in relation to the control group. While the control group had shorter reaction times on highly imageable words, the patient group’s reaction times did not differ on account of the imageability condition. In the forced-choice comprehension test the patient group had overall longer reaction times independently of the imageability condition. Both groups statistically more often chose associations that were of high and medium frequency, when compared to low frequency words, and the target group had longer reaction times on high- and medium-frequency words than on low-frequency words. Discussion: In clinical practice, the determination of language classifiers for early-course psychosis could potentially enable the creation of reliable diagnostic markers and instruments for identifying the population with an elevated risk of developing psychotic disorders in schizophrenia spectrum, and predicting the course of the disorder.

Postavljene su dvije hipoteze: 1. da se ispitanici razlikuju po stupnju fluentnosti govora te da se mogu grupirati u kategorije ovisno o tome koje strategije upotrebljavaju u planiranju i realizaciji svojega govora ; 2. da će se ispitanici razlikovati po fluentnosti govora i broju govornih pogrešaka na takav način da će brži govornici proizvoditi više pogrešaka od sporijih, odnosno opreznijih govornika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 20 studenata i studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Govorne pogreške i disfluentosti analizirane su u Praatu. Rezultati su pokazali da fluentniji govornici proizvode manje govornih pogrešaka.

Jezični deficiti jedan su od dominantnih simptoma u opisima psihoza, a smatraju se posljedicom abnormalnosti u strukturi i funkciji semantičkog pamćenja (Kuperberg, 2010). Trenutna metodologija procjene patologija (klasteri/dimenzije simptoma) i dijagnostička klasifikacija potencijalno nisu optimalni za razlučivanje bioloških i psiholoških procesa u shizofreniji i naročito širem spektru psihoza. Ovim interdisciplinarnim istraživanjem nastojalo se utvrditi na koji način određene kognitivne domene te psiholingvistički parametri koreliraju u jezičnom procesiranju u psihozama. Razumijevanje osnova jezičnih deficita u određenim patologijama nužno je radi stvaranja boljeg opisa jezičnih simptoma te stvaranja točnijih dijagnostičkih kriterija. Aktivacija koncepata semantičkog pamćenja, iz psiholingvističke perspektive, ovisi o povezanosti jezične mreže i može biti olakšana različitom kvalitetom i kvantitetom leksičko- semantičkih obilježja kao što su živost, tipičnost, povezanost, predočivost i asocijativnost. Jezični deficiti u psihozi, a time i u shizofreniji, smatraju se posljedicom pretjerane šireće aktivacije koncepata te njihovih veza u semantičkom pamćenju (Manschreck et al., 1988 ; Spitzer et al., 1993 ; prema Kuperbeg, 2010) te umanjene inhibicije zbog čega je onemogućena inhibicija pogrešno aktiviranih koncepata (Ballerini, 2016, Minzerberg et al., 2002 ; Kreher et al., 2008). Uz neurokognitivne CANTAB (Cambridge Neuropsychological Test Automated Battery) testove, korišteni su i jezični testovi strukturirani u svrhu ovog istraživanja. Kognitivna testiranja uključivala su testove radnog pamćenja, strategije, vizualno- epizodičkog pamćenja, senzomotoričkih funkcija i odgođene pažnje. Jezični testovi uključivali su testove predočivosti, asocijacija, prototipnosti, živosti, povezanosti i hijerarhijskih odnosa. Osim što su testovi oblikovani kako bi odvojeno procjenjivali određeni leksičko- semantički parametar, razlikovali su se u svojoj strukturi te s obzirom na procese jezičnog procesiranja koji zahtijevaju, u većoj mjeri, produkciju recepciju, automatske ili kontrolirane procese. U istraživanju su sudjelovali pacijenti Klinike za psihijatriju Vrapče te kontrolni ispitanici, volonteri s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Procjena specifičnih leksičko- semantičkih značajki uz neuropsihološku procjenu mogla bi poslužiti kao indikator i prediktor specifičnih faza i/ili tijekova bolesti.

We firstly introduce the notion of lexical- semantic deficits in schizophrenia and the concept of semantic fluency. We follow with a review of semantic fluency studies in schizophrenia patients. Thereafter, we present the results of two studies from our lab. In a study of semantic fluency in first-episode psychosis with schizophrenia features/symptoms, we found disproportionate deficits across different lexical-semantic categories in the patient group. In another study of on the neuropsychological background of verbal fluency in healthy Croatian speakers, we found that animal fluency is highly correlated with visual object recognition, while tree fluency is also highly correlated with cognitive flexibility and visual episodic memory.

Background It is widely assumed that lexical-semantic deficits in first-episode psychosis occur as a syndrome of a dysfunctional neural connectivity and global functional changes in brain regions that are crucial for language processing because of a broadly distributed network disorder. Purpose The aim of this study was to investigate deficits of mental lexicon access in psychosis. Furthermore, the question that has arisen is the role of lexical-semantic features of animacy in lexical-semantic processing in regard to executive functions. Concepts that share the animacy feature also suppose more correlated intercategory features. On the other hand, inanimate concepts have more distinctive features. Furthermore, the correlation of intercategory features increases the automation of connections in the mental lexicon and presupposes activation of a higher number of clusters. Method Specific aspects of lexical-semantic processing were tested in The University Psychiatric Hospital Vrapče on 30 patients with diagnosed first-episode psychosis who were matched with a control group consisting of 30 healthy participants.Analysis confirmed that there are differences in clustering and switching strategies between the patients and the control group. Results The results of this study have demonstrated that patients have fewer automated links in all tested lexical-semantic categories, but the animate category features are shown to be most preserved. On account of these results we can assume that different lexical-semantic categories produce a neural noise of different intensity. Conclusions The contribution of this study is in line with determining language classifiers which could help in additional diagnosing of the acute disorder and could potentially enable the prediction of the course of the disorder and its functional outcome.

Focus of this study was to review which aspects of working memory, and to what extent, are associated with verbal fluency. It is generally believed that working memory consists of the phonological loop, the visuospatial sketchpad and the central executive. The aim of this study was to examine the interaction of the visuospatial sketchpad and central executive with semantic and phonemic fluency. Our research hypotheses were (1) there will be a positive correlation between the visuospatial sketchpad and semantic fluency, (2) the correlation effect sizes will differ depending on semantic category and (3) there will be a positive correlation between the central executive and both fluency tasks. The visuospatial sketchpad was assessed with the Spatial Working Memory test, and the central executive with the Attention Switching Task (both tests are part of the CANTAB test battery). The study included 20 participants, ranging from 18 to 30 years of age. According to Levelt et al. (1999) lexical access is the ability to retrieve grammatical representations and sound forms of words from the mental lexicon, and the executive control ability controls and regulates thought and direct behavior toward a general goal. Furthermore, in performing the semantic fluency task, a validated tool for lexical access assessment, participants rely on existing links between concepts or words in word retrieval (e.g., cat) and can automatically activate semantically associated words (e.g., dog, tiger), while in performing the phonemic fluency task such associations need to be inhibited. In accordance with Levet’s model, the results of this study suggest that the central executive functions may play a great role in the performance of both fluency tasks, and that the visuospatial component has an important role only in semantic fluency. Therefore, differences in the two fluencies likely depend on different mechanisms of the mental lexicon.

Introduction: Language disturbances, usually seen as loosening of associations, have featured prominently among „characteristic" signs and symptoms of schizophrenia from the earliest conceptualizations. There is an open question of the nature of language disturbances, as indicators of underlying cognitive disturbances or core symptoms of the disorder. Aims: The aim of the collaboration between University of Zagreb linguists and psychiatrists was to describe lexical-semantic deficits in schizophrenia-spectrum disorders and to determine correlations between executive functions and lexical-semantic deficits. Finally, the aim was to link these changes with specific symptom clusters and evaluate their possible value in indicating/predicting particular illness phases/courses. Participants and methods: First-episode psychosis (FEP) patients and those early in the course of schizophrenia-spectrum psychotic disorder will be recruited and evaluated clinically to determine symptom clusters profile/severity. Earlier collaboration focused on verbal fluency task and categorization, while in the present study participants were tested on both lexical- semantic processing as well as cognitive functioning. Psycholinguistic tests were developed to determine different aspects of lexical-semantic deficits. Results: Comparison of FEP and healthy individuals showed deficits in hypernymy/ hyponymy processing and the processing of semantic-pragmatic structures, in both production and reception. Results also confirm previous research with regards to significant differences in clustering mechanisms in verbal fluency tasks and relativity of lexical-semantic category boundaries. Additionally, we found that neural noise during lexical recall in FEP depends on the given lexical-semantic category. Data collection is ongoing in the current project on psycholinguistic parameters in lexical-semantic deficits. Conclusion: There are clear changes in lexical-semantic processing in FEP patients. Clinical linguistics creates an arena for multidisciplinary efforts of linguists and psychiatrists (but related fields as well) in an attempt to elucidate processes underlying schizophrenia-spectrum disorders and potentially come up with new diagnostic/prognostic instruments.

Lexical-semantic deficits in first-episode psychosis have been relatively explored, but few questions remain answered. The aim of this study was to investigate the preservation of category relations in the mental lexicon of first-episode psychosis patients with schizophrenic symptoms or symptoms similar to schizophrenia. The study recruited 24 first- episode psychosis patients from the University Psychiatric Hospital “Vrapče” in Zagreb and 24 matched control subjects. Subjects performed a lexical-semantic categorization task where they had to determine which of the four possible answers was a hyponym of the given lexical- semantic category. The task consisted of 10 categories, and each category was tested using 5 different exemplar hyperonyms. Other than the target word, three distractors were presented: a semantical-pragmatically related distractor, meronym and lexical-semantically unrelated word. Research was guided by two hypotheses: (1) the patient group would show significantly less correct answers compared to the control group, and (2) the patients would choose significantly more semantical- pragmatically related distractors, but not other distractors. Our hypotheses were modeled after the recent findings of Berberian et al. (2016) and Gabrić et al. (in press) who suggest stronger neural noise during lexical-semantic processing and a dysfunction of automated connections in the mental lexicon of first- episode psychosis and schizophrenia patients due to deficits in executive functioning. Both hypotheses were confirmed. Our results support the hypothesis that there is no significant damage to the mental lexicon in first-episode psychosis and that lexical-semantical deficits can be attributed to stronger neural noise in the mental lexicon of patients. This further implies that lexical-semantic deficits in first-episode psychosis are largely due to deficits in executive functioning and specifically inhibition. In addition, our results suggest that stronger neural noise in first-episode psychosis causes an outward shift of lexical-semantic category boundaries, but doesn’t include meronyms and semantically unrelated words.

Dosadašnja psiholingvistička i neurolingvistička istraživanja pokazala su da različite leksičke varijable u znatnoj mjeri utječu na točnost i brzinu kojima se riječi u upotrebi (prepoznavanju ili proizvodnji) prizivaju iz pamćenja, imenuju i klasificiraju. Empirijski prikupljeni podaci predstavljaju s jedne strane temelj za psiholingvističke i neurolingvističke teorijske pretpostavke, a s druge strane su i osnovni kriterij valorizacije tih pretpostavki. U pripremi materijala za bihevioralna jezična istraživanja te analizi dobivenih rezultata nužno je kontrolirati veliki broj različitih kognitivno i jezično utemeljenih varijabli, stoga je dostupnost normi za subjektivne leksičke varijable u hrvatskom jeziku jedan od neupitnih istraživačkih preduvjeta za sva istraživanja tog tipa. Osnovni je cilj ovog rada prikazati novi resurs za psiho- i neurolingvistička istraživanja − leksičku bazu riječi hrvatskog jezika opisanih s nekoliko temeljnih psiholingvističkih parametara: subjektivnu frekventnost riječi u upotrebi, predočivost, apstraktnost/konkretnost, poznatost, dob usvajanja riječi te asocijacijsku povezanost riječi. Psiholingvističko potpodručje asocijativnih odnosa u mentalnom leksikonu istraživački interes koncentrira na odnos između leksičkih i konceptualnih struktura. Istraživačka pitanja koja problematiziraju psiholingvističke varijable i njihovu ulogu u organizaciji i načelima funkcioniranja mentalnog leksikona mogu se promatrati u kontekstu povezivanja psiholingvistike, teorijski i eksperimentalno, s drugim lingvističkim i nelingvističkim disciplinama (prije svega semantikom i informacijskim znanostima). Iako još u ranim fazama primjene, razni informacijski alati uspješno su implementirani u psiholingvističkim istraživanjima za engleski jezik (AMT, Ibex farm, psiTurk i LingoTurk). U hrvatskom jeziku takva su istraživanja izuzetno rijetka. Ovakva vrsta interdisciplinarnog istraživačkog pristupa temelji se na primjeni informacijskih sustava i alata potpomognutih radom mnoštva koji kao osnovnu pretpostavku ističu sudjelovanje velikog broja korisnika i raznolikost njihovih mišljenja u jezičnim istraživanjima. Pri tome se postavlja pitanje mogu li se i u kojoj mjeri informacijski alati osmišljeni za engleski jezik prilagoditi i unaprijediti za primjenu u psiholingvističkim istraživanjima hrvatskog jezika. U preliminarnom istraživanju za hrvatski jezik bez primjene informacijskih alata testirano je šest parametara na stotinu zdravih ispitanika u dobi od 20 do 30 godina. Ispitanici su procjenjivali riječi putem skalarne procjene na ljestvici od jedan do pet. U daljnjem razvijanju baze, na temelju empirijskih istraživanja i analiza povećavat će se broj ispitanih varijabli i broj ispitanika uz pomoć novih informacijskih alata. Izrada baze psiholingvističkih parametara doprinos je u pružanju pouzdanih podatka na kojima se grade teorije i modeli jezičnog procesiranja, ali i instrumentarij za jezičnu dijagnostiku i rehabilitaciju u kliničkoj praksi.

Predstavljanje projekta Klinička lingvistika: psiholingvistički parametri u leksičko- semantičkoj obradi i izvršnim funkcijama kod osoba oboljelih od shizofrenije

Hemispheric lateralization of concrete and abstract words in medial temporal lobe epilepsy

Cilj ovog rada bio je istražiti neuralne korelate leksičko-semantičke obrade odabranih leksičko-paradigmatskih struktura (leksičkih odnosa hiperonimije/hiponimije) i leksičke odluke. Navedene razlike ispitivale su se kod zdravih ispitanika i kod osoba s epilepsijom lijevog i desnog medijalnog temporalnog režnja. Time se htjelo ispitati postojanje neuroanatomskih korelata specifične leksičko- semantičke obrade povezanih s funkcionalnom anatomskom lezijom medijalnog temporalnog režnja kao i specifična leksičko-semantička reorganizacija s obzirom na hemisferne razlike. Rezultati eksperimenta pokazali su specifičnosti pojedinih razina leksičko- semantičke obrade. Rezultati potvrđuju da lezija dominatnog medijalnog temporalnog režnja utječe na leksičko-semantičku obradu paradigmatskih odnosa. Također, može se zaključiti da medijalna struktura lijevog temporalnog režnja ima važnu ulogu u pretraživanju informacija o specifičnom obilježju ili skupu obilježja bitnih za definiranje pojma i njegovo razlikovanje među ostalim pojmovima.

PALPA (Psycholinguistic Assessments of Language Processing in Aphasia ; Kay et al. 1992) battery of tests was translated and adapted to Croatian (Erdeljac et al. 2014 ; Peti-Stantić et al. 2014) and a group of aphasics was tested in order to assess the hypothesized difference in accuracy modulated by the feature of imageability (HI for High Imageable and LI for Low Imageable ; cf. Gvion and Friedman 2013 ; Dual-Coding Theory: Paivio 1990, 2010 ; Holcomb et al. 1999 ; Kounios and Holcomb 1994 ; West and Holcomb 2000 ; Sabsevitz et al. 2005). We further explored the relation of verbal and nonverbal cognition. Our hypothesis is that bimodal presentation of stimuli, and the complexity of performed cognitive and lexical tasks influence the accuracy of lexical choices in the aphasic group. Our research was conducted based on three tests from PALPA battery designed to examine lexical processing - in binary matching condition and in forced task word-picture and only language-mediated condition. The study included 30 participants with different types of fluent and non-fluent aphasia and 30 paired healthy participants, all native speakers of Croatian. We specifically report results of 11 Broca’s aphasics. They scored significantly lower than other aphasics (including anomic aphasics) and healthy participants on all tests and exhibited by far the greatest variation across subjects. The difference between Broca’s and anomic aphasics did not reach significance for tests of lower complexity (47 and 48), but was highly significant for complex tests (0.0002 for HI and LI), irrespective of the modality. Standard reports on types of deficits limited to syntactic processing demonstrated by Broca’s aphasics already established that they perform poorly on certain syntactic tasks, especially ones in which they have to rely only on syntax and cannot use contextual information to arrive at the understanding. This holds for English and crosslinguistically (Caplan and Futter 1986 ; Caplan et al. 2007, 2013 ; Bates et al. 1991 ; Lukatela et al. 1988, 1995). However, Broca’s patients are rarely tested on lexical decision tasks. By comaring our data to data from syntactic processing studies, we conclude that divergence of Broca’s aphasics in processing lexical tasks of different complexity from other groups tested is due to the weight and stability of disruptions in the process and not due to knowledge type. Such findings, coupled with more controlled psycholinguistic studies, should enable us to redefine Broca’s aphasics deficits. Since the data suggest that syntax and lexicon are equally disrupted, our tentative claim is that the deficit Broca’s aphasics suffer from lies in the domain of complexity and is not specifically pertinent to the syntax. Concerning the other condition, undoubtedly we need a systematic series of comparisons in order to distinguish between pure linguistic, language-mediated and visual tasks. We present the setup of controlled RT studies for an ordered set of non-linguistic and linguistic tasks that overlap in sensorimotor and semantic domains, closely matched on all procedural dimensions and timing dimensions. The present study did not comprise such a match because we decided to start with an established testing battery designed both for diagnostics and research (Bate et al. 2010 ; Kay et al. 2010). It turned out that the PALPA battery calls for significant improvements in order to become truly suitable for psycholinguistic experimentation.

According to Trebuchon-Da Fonseca et al (2009), patients with left temporal lobe epilepsy are less successful in lexical processing in comparison to patients with right temporal lobe epilepsy. Epilepsy causes functional differentiation between the anterior temporal lobe structures involved in semantic processing and the neocortical posterior structures involved in lexical processing. The aim of this research is to examine the differences in semantic processing of concrete and abstract words in the Croatian language in patients with lateral temporal lobe epilepsy when compared to healthy subjects on the basis of a quantitative and qualitative analysis. Semantic processing of the aforementioned two groups of words is expected to be less successful in patients with lateral temporal lobe epilepsy than in healthy subjects and differences in lateralization with respect to the focal point are expected as well, i.e. a focal point in the left hemisphere is expected to be found in patients with more severe and specific semantic impairments.

Sagledani su modeli očekivane jezične obrade (proizvodnja i razumijevanje) u mentalnome leksikonu te načini upotrebe psiholingvističih alata za što precizniju procjenu mogućih oštećenja.

Cilj predavanja bio je upoznati logopede u kliničkome kontekstu s psiholingvističkim testovima, ponajprije PALPA-om, prevedenom i prilagođenom za hrvatski jezik.

Imageability has been argued to induce asymmetry in processing of nominal lexical units as this feature of the mental lexicon unit is sensitive to the stimulus modality and to the conceptual system. Double modality of the representation of concrete nouns in the mental lexicon, verbal and non-verbal representation, contrasted with single, verbal, representation in abstract nouns [Paivio] is argued to facilitate the processing of a concrete noun and slow down successful retrieval, access and any further processing of an abstract noun [Sabsevitz et al.]. However, research confirming double dissociation of imageability underlines the claim that for the account of imageability it is equally crucial to verify the processing capacity of the mental lexicon’s interface with the conceptual system [Gvion & Friedmann]. The first aim of the study is to investigate whether is a significant difference in the semantic processing of high and low imageable words in people with aphasia compared to the healthy control speakers when presented with a visual or auditive stimulus. The second aim of the study is to investigate whether the greater asymmetry in semantic processing of high and low imageable words stems from the incoming stimulus modality that is impaired in aphasic people, or to the interface processing capacity of the mental lexicon with the conceptual system. Research was conducted based on the three tests designed to examine the processing of the lexical feature of imageability: Auditory Synonym Judgements, Written Synonym Judgements and Word Semantic Association from the battery of tests PALPA adapted for Croatian [Kay et al., Erdeljac et al.]. To reduce the effect of perceptive impairments, general semantic processing was verified by conducting two follow-up PALPA comprehension tests: Spoken Word-Picture Matching and Written Word-Picture Matching. The study included 30 participants with different type of aphasia (motor, sensory, and global) and 30 paired healthy participants ; all native speakers of Croatian. In line with the predictions, there was a statistically significant difference between experimental and control group ; the experimental group further confirmed the predictions by achieving significantly lower results with respect to low- imageable words. Difficulties in recognition of low imageable words in aphasics confirm the existing variations in the organization of processing pathways as imagined by Modular Models depicted in PALPA. These variations also correlate with the interaction of stimulus modality and facilitating effects due to representation modality as predicted by Dual-Coding Theory. Double-dissociation with respect to mental lexicon’s interface to conceptual system is further discussed based on the results of the two comprehension tests. Selected references: Gvion, A. & N. Friedmann (2013) A selective deficit in imageable concepts: a window to the organization of the conceptual system ; Frontiers in human neuroscience ; 7 ; 1-13. Kay, J. et al. (1992). Psycholinguistic Assessment of Language Processing in Aphasia (PALPA). London: Lawrence Erlbaum Associates. Paivio, Allan (2010) Dual coding theory and the mental lexicon ; The Mental Lexicon ; 5 (2) ; 205–230. Sabsevitz, D. S. et al. (2005) Modulation of semantic system by word imageability ; NeuroImage ; 27 ; 188–200. Erdeljac et al. (submitted) Lexical Feature of Imageability in the Mental Lexicon of People with Aphasia. Govor/Speech.

Semantic processing in aphasia is commonly assumed to be affected by a specific language impairment. According and to modular models (MM), this is due to the impairment of a specific module or pathway, and according to Du- Neuro- linguistics al-code theory (DCT), the impairment is relative to a specific modality of mental representation. In this paper, we examine the extent to which the modality of stimuli facilitates recognition of high-low imaginable nouns in varying types of aphasia and reconsider relevance of integrating semantic category of imageability into current models of semantic processing and mental lexicon. To verify the hypothesis that each type of aphasia can provide a pathway specific evidence for DCT, we tested 24 Croatian aphasic patients on the adapted version of Picture and Word Semantics battery of tests from PALPA: Psycholinguistic Assessments of Language Processing in Aphasia. Experiment results differentiated between 3 ty- pes of aphasia (sensory, nominal and motor). Collected data was used to conduct two follow up studies. First study concentrated on stimulus modality and check for the facilitating effects picture of high imaginable nouns has on semantic processing in 3 types of aphasia. This study analysed data collected on Spoken and Written Word-Picture Matching and Picture Naming tests. Second study focused on semantic category of imaginability and compared the effect spoken and written stimuli have in semantic processing of high and low imaginable nouns with respect to 3 types of aphasia. This study included data collected on Auditory and Written Synonymy judgment tests. Results allowed us to confirm the existing variations in the organisation of processing pathways specific to each type of aphasia as imagined by MM, and to correlate these variations with the interaction of the stimulus modality and the facilitating effects as predicted by DCT.

Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja

U ovome se radu istražuje utjecaj obilježja predočivosti na semantičko procesiranje riječi u zadacima s pisanim i auditivnim stimulusom. Rezultati osoba s afazijom pritom su uspoređeni s rezultatima osoba bez jezičnih poteškoća. Za potrebe istraživanja korištena su tri testa iz baterije testova PALPA: Procjena auditivne sinonimije, Procjena pisane sinonimije i Test semantičkih asocijacija čiji je ispitni materijal oblikovan prema stupnju predočivosti stimulusa. Sukladno hipotezi, uočena je značajna razlika u uspješnosti eksperimentalne i kontrolne skupine na svim testovima, pri čemu je eksperimentalna skupina u prosjeku ostvarivala lošije rezultate i to ponajprije u dijelovima zadataka koji su obuhvaćali nisko predočive riječi. Rezultati istraživanja interpretirani su prema modularnome modelu PALPA dovedenom u odnos s hipotezom o dostupnosti konteksta i teorijom dvostrukoga kodiranja. Poteškoće u prepoznavanju nisko predočivih riječi kod osoba s afazijom uzrokovane su otežanim pronalaženjem odgovarajuće reprezentacije u mentalnom leksikonu govornika u kojemu su aktivirani različiti mentalni putovi obrade jezičnih podataka ovisno o modalitetu u kojem je riječ predstavljena.

Semantic processing in people with nominal and motor aphasia associated with different stimuli: picture, written or spoken word

Ovaj rad bavi se znanstveno-istraživačkim i iskustveno utemeljenim razlozima zašto je problem disleksije važno uvesti u redovite programe edukacije nastavnika.

U ovom se članku razmatraju stavovi izneseni u hrvatskim javnim medijima te u znanstvenoj i stručnoj literaturi u kojima se iz različitih perspektiva razmatraju mogući problemi s kojima će se hrvatski jezik susresti u novom formalno- pravnom i političkom okviru EU-a. Osnovni problemi izloženi u radu obuhvaćaju stavove grupirane u nekoliko tematskih cjelina: 1. jezičnopolitičke strategije nadležnih institucija RH, 2. argumentiranje stavova o samosvojnosti, tj. hrvatskom nacionalnom i jezičnom identitetu, 3. položaj hrvatskog jezika u odnosu prema engleskom kao dominantnom jeziku komunikacije u Uniji, 4. delimitiranje hrvatskog jezika od bliskih jezika u regiji – srpskog, bošnjačkog, crnogorskog. Spomenuti problemi sagledani su u svjetlu osnovnih teorijskih postavki P. Bourdieua: simbolička moć jezika shvaća se kao glavni uzrok i pokretač debata o jezičnim pitanjima, a koncept (lingvističkog) habitusa i pojam heretičkog diskursa koristi se za adekvatno tumačenje pozadinskih razloga/uzroka formiranja javnih rasprava s ovom tematikom (Bourdieu 1999). Za potrebe ovog istraživanja prikupljen je korpus od dvadesetak tekstova, za odabranu temu relevantnih autora, objavljenih unatrag 5 godina (u tiskanim ili elektroničkim medijima – monografijama, časopisima, službnim stranicama Ministarstva kulture, HINA-e i sl.). Članci su birani prema tematici koju obrađuju (hrvatski jezik unutar EU-a). Na korpusu je provedena kritička analiza diskursa (Blommaert 2005) organizirana prema istaknutim toposima (npr. nacija, mi, jedinstvenost, identitet), a bavi se načinima argumentacije stavova o hrvatskom u Europskoj Uniji. Osnovne ciljeve rada vidimo u postavljanju pravih pitanja temeljem kojih bi se došlo do adekvatnih odgovora i primjenjivih jezičnopolitičkih strategija i rješenja kako s obzirom na problem odnosa jezičnog/nacionalnog prema nadnacionalnom identitetu (hrvatski vs. engleski, nacija-država vs. unija) tako i s obzirom na pitanja koja se odnose na područje jezičnog identiteta i suvereniteta (hrvatski vs. srpski-bosanski/bošnjački-crnogorski, nacija-država vs. federacija).

Poster prezentacija s podacima o pilot- istraživanju semantičke obrade predočivosti u razumijevanju riječi kod osoba s afazijom.

Leksičko obilježje predočivosti semantička je kategorija riječi koja se odnosi na veći ili manji stupanj zamislivosti ili slikovitosti leksema. Predočivost podrazumijeva mogućnost oblikovanja vizualne ili auditivne mentalne slike riječi pri čemu su visoko predočive riječi lakše zamislive i odgovara im relativno jasna mentalna slika, dok su nisko predočive riječi teže zamislive i apstraktnije. U ovome radu iznijet ćemo rezultate istraživanja leksičkoga procesiranja izgovorene i napisane riječi s obzirom na svojstvo predočivosti koje je provedeno na uzorku od 25 osoba s afazijom te na 21 sudioniku kontrolne skupine. Cilj je istraživanja ispitati postoji li značajna razlika u semantičkome procesiranju visoko i nisko predočivih riječi kod osoba s afazijom u odnosu prema sudionicima kontrolne skupine u uvjetima vizualnoga ili auditivnoga prezentiranja riječi-stimulusa. Istraživanje je zasnovano na pretpostavci da će se kod osoba s afazijom pokazati veća razlika unutar procesiranja visoko i nisko predočivih riječi od razlike između visoko i nisko predočivih riječi kod sudionika kontrolne skupine pri čemu će se manja uspješnost pojaviti u procesiranju nisko predočivih riječi. Istraživanje je provedeno korištenjem triju testova kojima se preispituje procesiranje leksičkoga obilježja predočivosti: Procjena auditivne sinonimije, Procjena pisane sinonimije i Test semantičkih asocijacija. Riječ je o testovima preuzetim iz baterije testova PALPA (Psycholinguistic Assessments of Language Processing in Aphasia, Kay i dr., 1992) koji su prevedeni na hrvatski jezik te prilagođeni hrvatskim govornicima. Rezultati prvih dvaju testova bit će protumačeni u odnosu prema rezultatima testa semantičkih asocijacija. Provest će se kvantitativna (statistička) i kvalitativna (jezična – semantička) analiza rezultata. Modalitet u kojem je riječ predstavljena potaknut će različite mentalne putove obrade jezičnih podataka, što će se u ovome radu protumačiti na modularnome mentalnom modelu na kojemu se temelje PALPA testovi. Poteškoće u prepoznavanju nisko predočivih riječi uzrokovane su otežanim pronalaženjem odgovarajuće semantičke reprezentacije u mentalnom leksikonu govornika, a ovim će se radom preispitati koliki je utjecaj obilježja apstraktnosti riječi na njezino prepoznavanje te će se istražiti kako je svojstvo predočivosti uključeno u procesiranje značenja u mentalnome leksikonu.

U ovom se radu promatra struktura pogrešaka i njihovo ispravljanje u spontanom govoru u elektroničkim medijima s obzirom na vrstu medija (radio i televizija) te s obzirom na žanr emisija – informativni ili zabavni. Analizirane su audiovizualne i auditivne snimke dijaloških, zabavnih i informativnih emisija. Uočene pogreške klasificirane su kao zamjene, dodavanja, izostavljanja, premetanja na razini pojedinog glasa, morfema, sloga ili riječi, te kao prekidi riječi ili rečenice. Osim klasifikacije pogrešaka, cilj je bio i otkriti postoje li statistički značajne razlike u učestalosti pojedinih vrsta pogrešaka između dvaju medija, odnosno između zabavnih i informativnih emisija

U radu se ispituju struktura i „čvrstoća“ leksičkih veza - sintaktičkih (koordinacija i kolokacija) i semantičkih (sinonimija, hiperonimija), u mentalnom leksikonu djece u dobi od dvije, odnosno tri godine. Brojna psiholingvistička i neurolingvistička istraživanja ukazuju na činjenicu da riječi u mentalnom leksikonu čine međusobno povezan sustav (mrežu), a o načelima strukturiranosti te mreže postoje različite teorije (Johnson-Laird, 1983 ; Butterworth, 1983 ; Aitchison, 2003). U ovome se radu polazi od osnovne ideje da se na temelju adekvatnosti upotrijebljenih riječi može zaključivati o njihovim međusobnim odnosima u mentalnome leksikonu govornika. Cilj provedenoga istraživanja bio je provjeriti koje su leksičke relacije, i u kojem omjeru, zastupljene u mentalnom leksikonu dvogodišnjaka i trogodišnjaka te usporedbom rezultata dviju odabranih skupina djece prikazati njihovu sposobnost jezične upotrebe na razini ciljanih semantičkih i sintaktičkih leksičkih operacija. Temeljni su leksički odnosi u ovome radu definirani u skladu s načelima strukturalističke leksičke semantike i leksikologije (Lyons, 1995 ; Erdeljac i Sekulić, 2008). Ispitivanje metodom imenovanja slika provedeno je u dvjema skupinama djece – 18 dvogodišnjaka i 22 trogodišnjaka. Prva je pretpostavka je da će trogodišnja djeca pokazati u testu imenovanja veću uspješnost (točnost), što se može tumačiti većim opsegom njihova vokabulara, boljom učvršćenošću sintaktičko-semantičkih relacija na leksičkoj razini te razvijenijom sposobnošću za izvođenje sintaktičko-semantičkih operacija u mentalnoj obradi riječi. Druga je pretpostavka da će “pogrešni” odgovori djece u dvjema skupinama pokazati različitu strukturu, osobito na planu semantičkih odnosa sinonimije i superordinacije. Treća je pretpostavka da će se ustanoviti razlika u jezičnoj upotrebi (prema predviđenim kriterijima) i s obzirom na spol ispitanika. Dobiveni rezultati analizirat će se kvantitativno i kvalitativno - s obzirom na adekvatnost odgovora i prema tipu semantičko-sintaktične veze u ciljanim i realiziranim odgovorima. Usporedit će se rezultati prema dobi i prema spolu ispitanika. Rezultati će biti protumačeni u okviru aktualnih teorija govorno-jezičnoga razvoja prvoga jezika (Šikić i Ivičević-Desnica, 1988 ; Stoppard, 2004) te u okviru mrežnoga psiholingvističkoga modela (Aitchison, 2003).

Ovaj rad bavi se znanstveno-istraživačkim i iskustveno utemeljenim razlozima zašto je problem disleksije važno uvesti u redovite programe edukacije nastavnika.

Složen proces govorne proizvodnje, od motivacije govornika da neku obavijest jezično oblikuje i artikulacijski izvede do konačnog oblika govornog zvuka, različiti su autori u svojim modelima govorne proizvodnje različito tumačili (Fairbanks, Borden and Harris, Levelt, Garret, Dell, Hartsuiker, R.J., H.H.J. Kolk, R.J. Lickey , Jeager, Postma). Do odgovora na ta teorijska pitanja dolazi se i na temelju bilježenja, prikupljanja, opisa i analize govornih pogrešaka koje se nalaze u različitim danas kompjuteriziranim korpusima govornih pogrešaka za pojedine jezike, a najčešće za engleski, njemački, talijanski i nizozemski. U radu se raspravlja o otvorenim metodološkim pitanjima prikupljanja pogrešaka i njihove organizacije u računalnim korpusima, kao što su reprezentativnost uzoraka, načini prikupljanja, eksperimentalno izazivanje govornih pogrešaka, uzorci govornika, povezivanje i standardizacija različitih korpusa, dostupnost različitih korpusa drugim istraživačima i sl. Na kraju u taj opći kontekst smješta se i korpus pogrešaka govornika hrvatskog jezika prikupljen u okviru projekta Proizvodnja i percepcija govora u Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Govornici ne proizvode idealan govor jer u proizvodnji govora kao hijerahijski organiziranom procesu obavijest preoblikuju u sustav znakova i signala karakterističnih za svaku razinu, prelazeći od konceptualne, preko jezične do govorne razine. Na tom su putu moguće pogreške. Osim opće govorne sposobnosti govornika, na učestalost pogrešaka djelovat će i mnogi faktori kao što su pripremljenost govora, stupanj formalnosti govorne situacije, trenutno psihofizičko stanje govornika i sl. U ovom se radu promatra struktura pogrešaka i njihovo ispravljanje u spontanom govoru u elektroničkim medijima s obzirom na vrstu medija (radio i televizija) te s obzirom na stupanj formalnosti emisija (informativna, obrazovna, zabavna). Analizirane su audiovizualne i auditivne snimke dijaloških emisija. Uočene pogreške klasificirane su kao zamjene, dodavanja, brisanja, promjene poretka te miješanja na razini pojedinog glasa, morfema, odnosno sloga, ili čitave riječi. Osim klasifikacije pogrešaka, cilj je bio i otkriti postoje li statistički značajne razlike u učestalosti pojedinih vrsta pogrešaka između dvaju medija, odnosno različitih stupnjeva formalnosti govora.

Razvojem i promjenama u društvu dolazi do sve sofisticiranije podjele uloga među njegovim članovima. Neizostavna posljedica ovog procesa jest i raslojavanje jezika. Primijene li se na ukupnost varijeteta principi vertikalne i horizontalne stratifikacije u kombinaciji s vrijednosnim kriterijem, konačan je rezultat prikaz raspodjele konkretnih sociolekata, dijalekata i jezika unutar jedne ili više jezičnih zajednica. Osnovna ljudska potreba za komunikacijom dovodi do kontakta između dvaju ili više varijeteta, na razini pojedinca ili čitave zajednice, što može rezultirati nastankom individualne, odnosno društvene dvojezičnosti, odnosno višejezičnosti koja može čak postati i društveno normirana, tj. prerasti u stabilnu diglosijsku situaciju. Nadalje, jezična kompetencija govornika u interakciji s nizom sociokulturnih čimbenika utječe na oblikovanje njegova identiteta, i to u odnosu prema govornicima svoje ili neke druge jezične zajednice. Kod pojedinaca koji odrastaju dvojezično identitet se formira na specifičan način, budući da oni ne usvajaju samo različite jezične sustave, već i različite sustave vrijednosti i društvenih normi. Određenim se varijetetom, dakle, može istaknuti pripadnost nekoj zajednici ili pak distanciranje od nje. Pridavanjem simboličkoga značenja varijetetu, on postaje društvenim proizvodom i sudjeluje u oblikovanju kolektivnog identiteta čiji je jedan od vidova i etnički identitet. U poliglosijskim je društvima raslojavanje repertoara funkcionalno uvjetovano. Redovito je odraz nejednakosti unutar društva s obzirom na različite mogućnosti pristupa prestižnome jeziku i podrazumijeva stroga pravila u izboru pojedinoga varijeteta. Dominacija društvenih skupina u čijim je rukama koncentrirana moć i utjecaj do izražaja može doći i u plurilingvalnim društvima. No ona ne moraju biti nužno odraz društvene nejednakosti: švicarski je model primjer kako višejezičnost može biti ukorporirana u same temelje države kao garancija legalne polifunkcionalne upotrebe nekoliko jezika i ravnopravnosti svih govornika kao pripadnika jedne nacije neovisno o njihovu jezičnom izboru. Manjinske jezične zajednice ulaze u sastav brojnih suvremenih država svijeta, a položaj manjinskih jezika i njihovih govornika, te način na koji oni oblikuju svoj identitet uvjetovani su nizom čimbenika, a sve ponajviše ovisi o tome podržava li većinska i/ili dominantna zajednica manjinske ili ih pak nastoji asimilirati. Konačno, Europskoj je Uniji fenomen višejezičnosti upravo jedna od najistaknutijih karakteristika. Velik broj službenih jezika, u skladu s kredom ujedinjeni u raznolikosti prijeti „zagušenošću komunikacije“, a time ujedno utire put sve prestižnijemu engleskom da ondje zauzme vodeće mjesto. U kojem će se smjeru jezična slika EU razvijati, te u kojoj će mjeri i ona dati svoj obol globalizacijskome trendu širenja utjecaja engleskoga nauštrb nekoliko tisuća „manjinskih“ jezika, pokazat će vrijeme.

Otkrivanje karakteristika organizacije mentalnog leksikona središnja je tema suvremenih psiholingvističkih istraživanja. Knjiga je temeljit prikaz tih nastojanja i vrijedan doprinos istraživanjima mentalnog leksikona. Koncept mentalnog leksikona autorica tumači kao psiholingvistički konstrukt kojim su obuhvaćene mentalne reprezentacije jezičnih jedinica u ljudskom umu, mreža njihovih međusobnih odnosa te mentalni procesi kojima se regulira sva raznolikost leksičke uporabe. Njegova složena struktura organizirana je na fonološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini ali uključuje i nelingvističke aspekte. Na temelju empirijski prikupljenih jezičnih podataka, kao što je prikazano u ovoj knjizi, provjeravaju se i izgrađuju modeli mentalnog leksikona čija struktura odražava odnose između zahtjeva jezične produkcije, percepcije i memorije. U tom smislu modeli mentalnog leksikona predstavljaju znanstveni okvir za tumačnje jezične uporabe. Valja istaknuti da razvojem lingvistike preko psiholingvističkih istraživanja i kognitivnog pristupa jeziku i govoru te današnjih neurolingvističkih istraživanja u okviru šireg područja neuroznanosti, fenomen jezika se promatra interdisciplinarno. U ovoj je knjizi takav interdisciplinarni pristup duboko prisutan te ona postaje zanimljiva i korisna ne samo lingvistima.

Ovaj rad usredotočit će se na lingvističku kompetenciju s osnovnom namjerom da se uz pomoć lingvističkih pretpostavaka pokuša protumačiti neuspješnost normativno-gramatičkoga pristupa u podučavanju jezika, odnosno u učeničkom stjecanju različitih jezičnih znanja.

Suvremeni proučavatelji nacija i nacionalizama suglasni su oko naravi tih koncepata. Radi se o socijalnim, odnosno političkim konstruktima. Jacques Ranci&egrave ; re, nasuprot cijeloj politološkoj tradiciji, tvrdi kako politička relacija omogućuje da se misli politički subjekt, a ne obratno. Utoliko, nacionalizam kao konstrukt omogućuje naciju. Eventualni empirijski supstrat je tek legitimacija post festum. U tom smislu, rad izlaže ulogu jezika kao konstitucionalnog polazišta u konstrukciji nacije.

Govorne greške osoba s motornom afazijom