Search

U postojećim nasadima Oblačinske višnje u Hrvatskoj uočena je divergentnost tipova koja je potaknula zahtjeve za selekcijom izvornih populacija jer je kod brojnih stabala, unatoč vegetativnom razmnožavanju, dokazana pojava unutarsortne varijabilnosti. Pregledom većeg broja proizvodnih nasada u vrijeme berbe odabrani su primarno divergentni tipovi koji su cijepljeni na podlogu P. mahaleb radi praćenja morfoloških, pomoloških i kemijskih osobina u odnosu na standardne sorte Heimans Konservenweichsell i Rexelle. U ovom istraživanju je promatrano 8 sorti/genotipova ; OS-1, OS-2, OS-3, OS-4, Oblačinska JA-2 i Cigančica u komparaciji sa dvije standardne sorte. U pokusu su napravljena fenološka mjerenja cvatnje i dozrijevanja. Zabilježeno različito dozrijevanje plodova i to od 5-7 dana ovisno o genotipu. Najraniji genotip je bio OS-3, a najkasniji OS-4. Najveća masa ploda utvrđena je kod sorte Cigančica 2013. godine 4.41 g, a najmanja kod genotipa OS-2, 2.83 g 2012. godine. Najveći promjer ploda je imala sorta Cigančica 16.47 mm 2013. godine, a najmanji genotip OS-1 13.9 mm 2012. godine. Randman nije previše odstupao od godine do godine što ukazuje na stabilno genetsko svojstvo. Najmanji je bio kod genotipa OS-1 84.12 % 2013. godine, a najveći kod OS-3 i Cigančice 89.77 % u 2012. godini. Najveći kumulativni prirod je zabilježen kod JA-2, Cigančice i OS-1, a najmanji kod standardnih sorti. Učinkovitosti priroda (yield efficiency) po cm2 bila je najveća kod Cigančice, OS-3 i OS-4, a najniža kod standardnih sorti. Učinkovitost priroda po volumenu krošnje (kg/m3) bila je najviša kod OS-4. Najveći volumen krošnje je zabilježen kod Cigančice, a najmanji kod OS-4. Od kemijskih značajki ploda mjerene su topiva suha tvar i ukupne kiseline. Najveća topiva suha tvar je bila kod OS-4 i OS-1, a najmanja kod Rexelle. Ukupne kiseline su bile najveće kod OS-2, a najmanje kod Heimans Konservenweichsell. Sorte u pokusu su pokazale i različite tipove rasta prema UPOV deskriptorima. Većina sorti u pokusu pripada II. tipu rasta koji se naziva polu-uspravan. Genotip JA-2 je III. tip rasta koji se naziva široki, dok Cigančica pripada IV. tipu rasta koji se naziva padajući. Na temelju praćenja i mjerenja gospodarski važnih svojstava izdvojeni su tipovi OS 1, OS 2, OS 3, OS 4 kao kvalitetniji i predlažu se za dalje praćenje i širenje.

Hrvatsko rasadničarstvo dočekalo je ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju na koljenima. Posljednjih nekoliko godina prisutan je stalan pad u proizvodnji voćnog i loznog sadnog materijala a tendencija se i dalje nastavlja. Razlog tomu je neizvozna orijentacija rasadničarstva, a stanje na tržištu Republike Hrvatske vrlo je nesigurno i stihijsko. Neinformiranost vinogradara i vinara s kvotama u podizanju vinograda i proizvodnji vina nakon ulaska u Europsku uniju doveo je do pada u sadnji novih vinograda, a uzročno i potražnje za loznim cijepovima. Sadnja novih voćnjaka vezana je uz IPARD sredstva. Sporo rješavanje zahtjeva i procedura koja ne prepoznaje ugovaranje proizvodnje sadnog materijala dovodi do nesigurnosti i stihijske proizvodnje sadnog materijala koja se u posljednje dvije godine okrenula maloprodajnoj mreži koju karakterizira šarolikost u proizvodnom programu s malim partijama. Ovakvom proizvodnjom rasadničari Republike Hrvatske nisu u mogućnosti dobiti „velike poslove“ te se kod podizanja novih voćnjaka voćne sadnice u Hrvatske uvoze. Nepostojanje strategije razvoja voćarstva, nestandardizirana proizvodnja, neatraktivan sortiment, nepostojanje visokih kategorija i kvalitetnih matičnjaka, nemogućnost korištenja pretpristupnih fondova te visoke cijene usluga HCPHS-a koje su ponekad i višestruko više nego u okruženju čine rasadničarstvo Republike Hrvatske nekonkurentnim na tržištu.

U ovom istraživanju određeno je nekoliko kemijskih i pomoloških svojstava sedam različitih sorti šljiva ( Prunus domestica L.). Ispitivanjem su obuhvaćene sorte: Čačanska ljepotica, Topstar, Toptaste, Jojo, Haganta, Tophit i Top 200. Plodovi šljiva su ubrani u pokusnom voćnjaku Poljoprivrednog instituta Osijek. Karakteristike, koje su značajne za sušenje plodova šljiva, bile su glavni cilj istraživanja. Određena je veličina i oblik ploda, masa ploda i koštice te sadržaj ukupne suhe tvari, šećera i sorbitola. Šećeri ( glukoza, fruktoza i saharoza) i sorbitol su identificirani i kvalificirani tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). Rezultati ispitivanja su pokazali da je udio ukupne suhe tvari u ispitivanim sortama šljiva bio u rasponu od 15, 59 do 20, 75%, ukupnih šećera od 10, 119 do 12, 334%, sorbitola od 1, 601 do 3, 900%, dok je odnos mase koštice i ploda bio od 3, 11 do 5, 81%. Najpovoljniji odnos mase koštice i ploda ( 3, 11%), visoki udio sorbitola ( 3, 791%), visoki udio ukupnih šećera (11, 119%) i ukupne suhe tvari (19, 48%) imala je sorta Tophit. Sorta Toptaste je imala najviši udio ukupne suhe tvari (20, 75%), najviši udio sorbitola (3, 900%), visoki udio ukupnih šećera (11, 983%), ali nepovoljniji odnos mase ploda i koštice (5, 10%). Haganta se ističe najvišim udjelom ukupnih šećera ( 12, 334%), visokim udjelom sorbitola (3, 605%) i ukupne suhe tvari ( 19, 37%) te povoljnim odnosom mase koštice i ploda (3, 55%). Sorta Top 2000 ima visoki udio ukupnih šećera (10, 986%), visoki udio sorbitola (2, 401%), ukupne suhe tvari (18, 44%) i povoljan odnos mase koštice i ploda (3, 62%). Prema ispitivanim parametrima, navedene sorte mogu se smatrati pogodnim za sušenje. Ostale sorte ( Čačanska ljepotica, Topstar i Jojo) su nepovoljnije za sušenje osobito s obzirom na udio šećera i sorbitola.

Jabuka, s aspekta vrijednosti proizvodnje i broja ljudi koji se njome bave, vodeća je voćarska kultura u Hrvatskoj. Pomoekološki potencijal uzgoja jabuke u našoj zemlji na takvoj je razini da se ta proizvodnja može povećati. S druge strane, potrošnja jabuke u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini. Dijelom su to prehrambene navike, a dijelom loše predstavljanje te kulture potrošačima. Regionalizacijom proizvodnje voća utvrđuje se pomoekološki potencijal uzgoja jabuke, koji osigurava sinergički odnos kulture i potencijala proizvodnje. S obzirom na svoju ekološku raznolikost, uvjeti su nam takvi da možemo osigurati proizvodnju od najranijih do najkasnijih sorata. Posebno bi tu trebalo afirmirati onaj sortiment koji je s aspekta limitirajućih uvjeta u Europi moguć u Hrvatskoj. Jabuka je višegodišnja drvenasta kultura i mjere koje provodimo od planiranja uzgoja i podizanja pa do kraja eksploatacije održavat će se na rentabilnost uzgoja. Od te proizvodnje očekuje se da ona bude visoka po jedinici površine, kvalitetna i uravotežena, a troškovi proizvodnje srazmjerni dobivenim. Nažalost, pored pomoekološkog potencijala vrlo često ista je niska, neuravnotežena i lošije kvalitete. Financijska konstrukcija je u takvim uvjetima problematična za proizvođača. Kada stavljamo u relativni odnos površine pod jabukom i proizvodnju, onda možemo vidjeti da ona jako oscilira po količini i kvaliteti, a proizvodnja plodova I klase jabuke jedva doseže 50%. Naravno da definiranje kvalitete moramo staviti u kontekst izgleda drugih pomoloških osobina plodova, koje u konačnosti stvaraju odluku hoćemo li ponovo konzumirati voće ( jabuku). Najčešći uzroci takvog stanja leže u više čimbenika: krivom bonitiranju prostora, odabiru neodgovarajuće sorte, neodgovarajućoj pripremi za sadnju, kvaliteti sadnog materijala, pomotehnici i napose problemima vezanim na fiziološkoj razini, koje možemo definirati kao fotosintetske. Ti problemi vezani su za opskrbu vodom, temperaturama i sezonsku dinamiku pojedinih biogenih elemenata. Posebno se to odnosi na nekoliko za jabuku važnih elemenata, kao što su dušik, fosfor, kalij, magnezij, kalcij, cink i bor. Svaka nauravnoteženost u ishrani potiče neuravnoteženost uroda i kvalitete plodova. Kontrola sadržaja biogenih elemenata u tlu i njihova distribucija u biljnim dijelovima omogućava nam da predvidimo moguće probleme i signalizira nam naše ponašanje u pogledu nedostatka za sljedeću godinu. Pored toga, bilanca iznošenja, uskladištenja i gubitaka hraniva ispiranjem temelj je za nadoknadu u sljedećoj godini. Istraživanja različitih autora pokazuju da obrani plodovi čine manji dio iznošenja biogenih elemenata iz tla. Te i takve spoznaje daju nam za pravo dguračijem pristupu vraćanja hraniva u cilju uravnotežene ishrane od danas uvriježenog. Probilno i shematsko gnojenje lošije je i od nedostatnog. Posebno se to odnosi na dušik, fosfor i kalij kao standarde u ishrani. Za uravnoteženi urod i kvalitetu plodova jabuke, pored navedenih elemenata, važni su kalcij i bor. Poseba je njihova uloga u sintezi hormona rasta auksina i citokinina. U ishrani jabuka važna je sezonska dinamika opskrbe, jer isti upotrebljeni u krivo vrijeme ne daju zadovoljavajući rezultat. Folijarna dijagnostika i analiza plodova nakon berbe, uz pravilno tumačenje, daju nam za pravo donositi ispravne odluke što se tiče ishrane jabuke preko tla ili lista i mogućnost čuvanja plodova. Takvim pristupom postižemo uravnoteženu rodnost, kvalitetu plodova, a hladnjačama manje rizika zbog skrivenih mana.

Jabučna staklokrilka ( Synanthedon myopaeformis Borkh) je štetnik čija pojava u nasadima jabuke kod voćara uzrokuje zabrinutost i neizvjesnost zbog štetnih posljedica po opstanak stabla jabuka. Jedan od razloga tomu je taj što se staklokrilka ubraja u štetnike drva čije gusjenice buše hodnike dugačke 20-25 cm u deblu ili u grani stabla te na taj način oštećuju floem. Napadnuta stabla slabe i osuđena su na sporo propadanje. Drugi razlog je ograničena mogućnost izravnog suzbijanja gusjenica staklokrilke insekticidima, koja nisu dovoljno učinkovita, obzirom na skriveni način života gusjenica ispod kore. Za masovnu pojavu jabučne staklokrilke u nasadima jedan od uvjeta je postojanje oštećenja na kori u koje ženka odlaže jaja. U proljeće 2009. godine iznenadio nas je iznimno jak napad gusjenica jabučne staklokrilke u nekoliko plantažnih nasada jabuka u Baranji ( cca 40 ha). Gusjenice jabučne staklokrilke bile su ubušene u više od 50% stabala u nasadu. Iznenađenje je bilo tim veće jer se radi o intenzivnim plantažnim nasadima jabuka koji su podignuti po svim mjerilima moderne tehnologije koja ostvaruju visok i kvalitetan urod ( preko 50 tona po hektaru jabuka prve klase). Svim napadnutim nasadima bilo je zajedničko da su sorte cijepljene visoko na slabo bujnoj podlozi M9. Na dijelu podloge iznad tla do mjesta cijepljenja formirano je nekoliko izraslina, tj. Začeci zračnog korijenja ( eng. Burr knots). Ženke leptira jabučne staklokrilke iskoristile su raspucane izrasline na podlozi kao mjesta na kojima su odložile jaja. Ta tvrdnja potkrijepljena je činjenicom pronalaska u prosjeku od jedne do četiri gusjenice jabučne staklokrilke po izraslini, koje su bile ubušene u hodnik ispod kore. Izrasline na podlozi su najvjerojatnije rezultat poremećaja u rastu podloge. Poznato je da postoji signifikantni utjecaj podloge na broj izraslina s začecima zračnog korijenja i postotak zaraženih izraslina s gusjenicama. Slabobujna podloga M9 ima znatno više izraslina i veći postotak napadnutih od bujnije podloge MM106. U izlaganju bit će detaljnije izloženi uzrosi pojave izraslina na podlozi čija nazočnost je utjecala na masovnu pojavu jabučne staklokrilke u nasadima jabuke u Baranji. Uz to bit će navedene mjere koje utječu na smanjenje populacije ovog opasnog štetnika.

Sorta jabuka Gala i njezin veliki broj klonova spadaju u top 3 sorte u proizvodnji jabuka u Evropi. Na osnovi proizvodnih iskustava u širokoj voćarskoj praksi i aplikativnih pokusa na voćarskim stanicama smo pripremili primjer standardizirane tehnologije proizvodnje jabuke za sortu Gala. Standardizacija je odrađena po sljedećim čimbenicima: a. Primjereni pedoklimati, položaji. b. Standardi proizvodnje (IP, 00 vrijednost FFS, Eko). c. Klonovi, podloge, standard sadnice, visina cijepljenja, dubina sadnje, razmaci sadnje. d. Optimalna opterećenja i dinamika roda. e. Pomotehnike ( rezidbe, fizikalno- kemijska prorjeđivanja plodova, ručno dorjeđivanje) f. Program kvalitete plodova g. Zaštita od bolesti i štetnika. h. Obrada voćnjaka. i. Prihrana i kalcizacija voćnjaka. j. Navodnjavanje i prihrana s fertirigacijom. k. Optimalni rokovi berbe. l. Tehnologija poslije berbe m. Skladištenje plodova. n. Razvojne perspektive sorte.

Opći cilj projekta je pružanje podrške razvoju poljoprivredne ekonomije u regiji kroz utjecaj na znanja uključenih korisnika, na infrastrukturu regije, te na organizaciju i racionalizaciju proizvodnje kroz formu klastera. Glavne aktivnosti: a. Tehnička pomoć razvojnim institucijama i proizvođačima koji će se udružiti u klaster. Fokus na tehničke pomoći je promocija i certifikacija lokalnih proizvoda- dugoročni cilj je jačanje poljoprivredno prehrambenog sektora regije. Prijenos znanja o zaštiti i registraciji autohtonih i tradicionalnih proizvoda pri institucijama EU. b. Investiranje u manji pogon za preradu voća (dio neophodne infrastrukture na razini regije) c. C. Stvaranje klastera proizvodnje jabuka. d. Stvaranje robne marke „SLAVONSKA JABUKA“ (vizualni identitet, marketing plan, promotivni materijal) e. Promocija projekta i ostvarenih rezultata: Internet stranica Klastera, press konferencije, … f. Jačanje izložbe „ Jabučni dani“ u Đakovu- prerastanje iz nacionalne u međunarodnu izložbu.

Interdisciplinarna ekipa voćarskih stručnjaka iz Slovenije, Hrvatske, BIH ( Republike Srpske) i Srbije u referatu će prikazivati dugogodišnja praktična iskustva na projektiranju i zasnivanju suvremenih visokoproduktivnih voćnjaka, koji su na žalost u svim navedenim zemljama zastupljeni na malim površinama. Ti voćnjaci su standardizirani i podignuti prema najnovijim tehnološkim smjernicama. Za uspješno podizanje novih suvremenih voćnjaka i planiranu eksplotaciju od 12 do 20 godina, prilikom projektiranja treba integrirati i primijeniti sva raspoloživa interdisciplinarna znanja iz raznih područja: • Naprednih voćarskih tehnologija i učinkovite implementacije istih: visoko standardiziranih ili odgovarajućih tehnologija za širenje opće voćarske kulture ( okućnice i voćni vrtovi, travnjački voćnjaci/visokostablašice). • Ekologije, s kontinuiranim usmjerenjima prema manjem opterećenju okoline, proizvođača i krajnjih potrošača te maksimalno optimiziranom potrošnjom FFS, gnojiva, energenata i svih drugih za okoliš opterećujućih čimbenika, koji se koriste u voćarskoj proizvodnji. • Tehnološko optimizirane potrošnje prirodnih resursa: položaja ( ravnica, blago nagnuti tereni, ekstremno nagnuti tereni, nadmorske visina, kontinuirana proizvodnja- lonci), klime ( sunčeve svjetlosti, CO2, vjetrovi, oborine), „ nezagađene okoline“ sa psihoterapeutskim rentama ( bez kemizacije, daleko od prometnica i velikih gradova, velikim biodiverzitetom faune i flore, jednostavnim ljudima i dobrim ugođajem). • Edukacijsko-informacijski i komunikacijsko-kontrolnih on line oruđa podržanih s pedoklimatskim monitorinzima, fenološkim praćenjima i fito-pato-entomo monitorinzima. • Prateća suvremena oprema i mehanizacija za proizvodnju, skladištenje, sortiranje, pakiranje i transport voća. • Optimalnih individualnih organizacijskih znanja i znanja o integracijama- udruživanjima u svim segmentima, od podizanja ( sadnje) voćnjaka, preko standardizirane proizvodnje do skladištenja, pripreme, promocije i prodaje voća. • Aktivacije postojećih institucija struke i politike u sustavno rješavanje individualnih, općinskih, županijskih, regionalnih i nacionalnih voćarskih razvojnih vizija i strategija, s ciljevima dugoročnog zapošljavanja ljudi i njihovog pristojnog življenja od voćarske proizvodnje.

Rasadničarstvo Republike Hrvatske nije bilo u težoj poziciji posljednjih 20 godina. U proteklih nekoliko godina provođeni su operativni programi podizanja trajnih nasada s ciljem povećanja površina pod voćnjacima. Voćarska proizvodnja bila je prepoznata kao visokoakumulativna grana poljoprivrede, a s obzirom na broj sati rada po jedinici površine i kao značajan element smanjivanja nezaposlenosti i dizanja konkurentnosti sela. Osim operativnih programa donesena je i strategija razvoja voćarstva. Sva znanstveno- stručna savjetovanja, seminari, redionice, tribine, brojna povjerenstva, poticaji i potpore bili su usmjereni povećanju površina pod voćnjacima. U takovim uvjetima došlo je do velikog povećanja broja novih voćnjaka. Proizvodnja voćnog sadnog materijala podigla se sa 1.300.000 komada na 4.500.000 komada. Pored ovakve proizvodnje sadnica, na tržištu je nedostajalo voćnih sadnica što je nadoknađivano uvozom. Vrijednost proizvodnje voćnih sadnica u Republici Hrvatskoj iznosila preko 100.000.000 kn. Navedeni podaci jasno govore o pozitivnom trendu sadnje voćnjaka u nekoliko proteklih godina. Krajem 2009. došlo je do promjena u kapitalnim ulaganjima i poticajima. Očekivalo se da će taj trend povećanja površina pod voćnjacima biti zadržan jer su se voćarima nudila sredstva kroz IPARD programe. Nažalost, kako IPARD programi za trajne nasade nisu predvidjeli veći dio investicije u podizanju voćnjaka došlo je do velikog pada u podizanju novih voćnjaka. Prodaja voćnog sadnog materijala prepolovljena je, a ista je proizvodnja zasnovana godinu dana ranije nego li su donesene promjene krajem 2009. godine. Rasadničari su proizvodnju zasnivali i financirali u vrijeme jake markentinške kampanje za potrebama voćnog sadnog materijala. U isto vrijeme kada je potražnja za sadnim materijalom prepolovljena rasadničari su ostali bez potpora. Nastandardiziranost tehnlogije, veliki broj matičnjaka s malom produkcijom, veliki broj sorata u strukturi proizvodnje, neriješena licencna zastupstva zaštićenih sorata, skupa kontrola i nadzor, mali udio certificiranog vf sadnog materijala, neprepoznatljivost na inozemnom tržištu razlozi su nekonkurentnosti rasadničarske proizvodnje Republike Hrvatske. Za izlaz iz sivila hrvatskog rasadničarstva potrebna je bolja povezanost rasadničara s ciljem standardizacije tehnologije, podizanja novih matičnjaka prema standardima EU, sklapanja licencnih ugovora i introdukcija suvremenih sorata, okrupnjavanja i smanjivanja broja matičnjaka, regionalnog pristupa u sadnji novih matičnjaka, jačanje marketinške aktivnosti HUR, sklapanja partnerskih odnosa sa sličnim asocijacijama u inozemstvu, samokontrole, stvaranja prepoznatljivog brenda izlaska na inozemno tržište. Navedene aktivnosti nemoguće je sprovesti bez jake potpore države. Sve voćarsko razvijene zemlje prepoznale su kroz povijest važnost vlastite rasadničarske proizvodnje i znatna sredstva uložila u jačanje rasadničarske proizvodnje. Bez domaćeg rasadničarstva Hrvatska će postati tržište za skupi i loši sadni materijal iz inozemstva.

Bajam zbog svoje izuzetne hranjive i energetske vrijednosti s najvećom primjenom u prehrambenoj (konditorskoj) industriji, ali i širokoj primjeni u farmaceutskoj industriji i proizvodnji kozmetike ima desetljećima veliku potražnju kao i visoke otkupne i maloprodajne cijene. Uz povoljne klimatsko-edafske čimbenike u kombinaciji s odgovarajućim sortama i podlogama te primjenom suvremene tehnologije uzgoja, mogao bi se ostvariti prinos koji bi zadovoljavao vlastite potrebe. Današnja proizvodnja u Hrvatskoj zadovoljava samo petinu vlastitih potreba. U zadnjih deset godina ostali smo na uzgojnoj površini od svega 400 ha, točnije u 2016. godini uzgojna površina iznosila je 430 ha, s prinosom bajama u ljusci od 0, 4 t/ha. Ukupan prinos bajama u ljusci u 2016. godini iznosio je 155 t. Analizirajući podatke od 1992. godine do danas površina uzgoja bajama je prepolovljena, a proizvodnja je smanjena na približno deset posto tadašnje. Teško je povjerovati da smo 1951. godine imali proizvodnju bajama u ljusci od čak 5 680 t koja se sukcesivno smanjivala na 4 602 t u periodu od 1961. do 1970., na 2 156 t od 1971. do 1979. da bi se danas spustili na nezapamćeno nisku razinu proizvodnje. Otvoreno je pitanje kako aktualizirati povećanje proizvodnje bajama u Hrvatskoj budući je jezgra bajama toliko cijenjen i tražen proizvod.

Sigurnost i održivost agroekosustava u nasadima lijeske koja se uzgaja po principima integrirane proizvodnje, omogućuje se primjenom različitih postupaka očuvanja biološke raznolikosti. Na svim nasadima lijeske uključenim u sustav integrirane proizvodnje tijekom trogodišnjih istraživanja praćeno je provođenje mjera za očuvanje biološke raznolikosti. Navedene mjere grupirane su u pet, integriranom proizvodnjom propisanih zahtjeva: Najmanje 5% površina ostavljeno je i održavano kao ekološka infrastruktura (suhozidi, živice, međuredno zatravljivanje) ; Provođenje barem dvije mjere očuvanja prirodnih neprijatelja i njihovih staništa (kućice za ptice, korisne kukce i dr.) ; Osiguranje sigurne udaljenosti proizvodne površine od osjetljivih staništa (vodozaštitni pojasevi, izvori vode, ribnjaci, zaštićene vrste i dr.) ; Upravljanja tlom putem mjera održavanja plodnosti tla (kalcizacija, zelena gnojidba i dr.) ; Primjena agrotehničkih, mehaničkih, fizikalnih, bioloških, biotehničkih i drugih nekemijskih mjera zaštite bilja. Tijekom trogodišnjeg istraživanja, utvrđeno da je integrirana proizvodnja lijeske najzastupljenija u Koprivničko-križevačkoj, Osječko-baranjskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U Koprivničko-križevačkoj županiji je u sve tri sezone istraživanja, integrirana proizvodnja lijeske bila najzastupljenija. U Osječko-baranjskoj županiji u drugoj sezoni istraživanja utvrđeno je povećanje površina pod integriranom proizvodnjom lijeske za 49, 31%. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji tijekom trogodišnjeg istraživanja u drugoj sezoni zabilježeno je manje povećanje površina pod integriranom proizvodnjom lijeske, dok je u trećoj sezoni zabilježeno smanjenje za 36, 33%. Od propisanih mjera očuvanja biološke raznolikosti utvrđeno je da se najviše primjenjuju mjere: najmanje 5% površina ostavljeno je i održavano kao ekološka infrastruktura (suhozidi, živice, međuredno zatravljivanje) te primjena agrotehničkih, mehaničkih, fizikalnih, bioloških, biotehničkih i drugih nekemijskih mjera zaštite bilja. Mjere očuvanja biološke raznolikosti najviše se provode na području: Grada Zagreba, Ličko-senjske, Međimurske, Osječko-baranjske, Požeško-slavonske i Zagrebačke županije. Ukupno 83, 93% poljoprivrednih gospodarstava u sustavu integrirane proizvodnje lijeske u potpunosti provodi očuvanja biološke raznolikosti što potvrđuje educiranost i informiranost proizvođača o važnosti održavanja biološke raznolikosti.

Najveći svjetski proizvođač jabuka je Kina s gotovo polovinom svjetske proizvodnje jabuka, a slijede je SAD, te Turska , Poljska i Italija. U Europskoj Uniji, posljednje desetljeće površine pod jabukama su u blagom padu. Jabuka je tradicijski najzastupljenija voćna vrsta u Republici Hrvatskoj, a uzgaja se u Kontinentalnom i Jadranskom dijelu Republike Hrvatske. Iako je jabuka tradicijski najvažnija voćna vrsta u Republici Hrvatskoj, proizvodne količine i kvaliteta ne zadovoljavaju potrebe domaćeg tržišta za jabukama. Najzastupljeniji sortiment u proizvodnji i prodaji jabuka na domaćem tržištu su sorte Idared, Zlatni Delišes i Jonagold. Proizvodnja jabuka posljednjih 5 godina kretala se u rasponu od 45.000 t (2012) do 128.000 t (2013). Velike oscilacije u proizvodnji domaćih jabuka rezultat su klimatskih utjecaja, odnosno nepogodnosti (temperature, oborine, vjetrovi, vlaga, elementarne nepogode), što je najbolje vidljivo iz podataka proizvodnje u klimatološki nepogodnoj 2012-oj godini kada su zabilježeni i najmanji prinosi, te tehnologije uzgoja. Prinosi u promatranom razdoblju su se kretali od 6, 5 do 19, 9 t/ha. Obzirom da je proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj nedostatna za domaće tržište, velike količine jabuka se uvoze. Uvoz jabuka u promatranom razdoblju je iznosio od 8.840 t do 20.500 t. U promatranom razdoblju, izvoz je oscilirao od 7.000 t do 20.600 t. Pristupanjem Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije (2013), rezultiralo je povećanjem inozemne konkurencije na domaćem tržištu (ukidanje carinskih zaštita za proizvode iz EU) jabuka, te smanjenjem prodajnih cijena. Na domaćem tržištu, najzastupljenije su jabuke proizvedene na području Zagrebačke županije, potom iz Međimurja, te Slavonije. Istraživanjima je utvrđeno da većina potrošača u Republici Hrvatskoj ne prepoznaje sorte jabuka prilikom kupovine. Prema dostupnim podacima, najveće količine jabuka se uvoze u razdoblju od veljače do rujna, kada je deficit jabuka iz domaće proizvodnje. Prihvaćanjem novih tehnologija u proizvodnji i preradi jabuka, domaći proizvođači konkurirali bi količinom, kvalitetom i asortimanom uvoznim jabukama.