Search

Ciljevi Osnovni cilj ovog istraživanja je usporediti sojeve bakterija roda Campylobacter iz galebova s onima izdvojenima iz drugih izvora (poput drugih vrsta divljih ptica, ljudi i peradi). Metode Galebove smo hvatali i uzorkovali na odlagalištima otpada tijekom zimskih mjeseci, te na gnjezdilištima tijekom sezone gniježđenja. Preostali bakterijski sojevi korišteni u istraživanju izdvojeni su tijekom rutinskih pretraga ; oni humanog podrijetla iz Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ te Nastavnih zavoda za javno zdravstvo Istarske i Splitsko-dalmatinske županije, a peradskog podrijetla iz Hrvatskog veterinarskog instituta. Iz svježih bakterijskih kultura kampilobaktera izdvojenih prema važećoj HRN EN ISO 10272-1:2017 metodi izdvojena je DNA te prema prethodno opisanom protokolu analizirana MLST (Multi-locus sequence typing) metodom. Rezultati Dosadašnje istraživanje obuhvaća ukupno 471 soj bakterije Campylobacter jejuni koji su podrijetlom najviše iz galebova (n=312), potom ljudi (n=75), zatim oni izdvojeni iz peradi (n=44), dok je iz ostalih vrsta divljih ptica ukupno izdvojeno njih 40. Iz galebova je također izdvojeno 67 sojeva vrste Campylobacter lari te njih šest vrste Campylobacter coli. S obzirom na to da bakterija C. lari nije izdvojena iz drugih izvora, a da je broj izolata C. coli premalen za vjerodostojnu usporedbu, ovi sojevi nisu uključeni u istraživanje. Ukupno smo odredili 288 profila C. jejuni MLST metodom i to 132 iz galebova, 58 iz ljudi, 73 iz peradi i 25 iz ostalih vrsta divljih ptica. Kod galebova je bio dominantan ST-1275 klonalni kompleks (CC), dok su kod ljudi i peradi to ST-21 i ST-443. U ljudi, peradi i galebova zabilježeni su CC ST-21, ST-45, ST-353 i ST-443. Zaključak Ovi preliminarni rezultati ukazuju na visoku genetsku povezanost humanih i peradskih sojeva C. jejuni, dok većina galebljih sojeva pripada CC ST- 1275 koji je specifičan upravo za galebove.

Coumarin has an important place in medicinal chemistry, as molecules incorporating the coumarin scaffold show a broad spectrum of pharmacological activities, including anticancer, antimicrobial, antiviral, antioxidant, anticoagulant, anti-inflammatory, and anti-enzymatic. The aim of our study was to synthesise new coumarin-based compounds by using transition metal-catalysed reactions and evaluate their antibacterial and antitumor potential. A series of 7-hydroxycoumarin derivatives with aliphatic and aryl moiety attached directly at C-3 of coumarin ring and through the ethynyl or 1, 2, 3-triazole linker were prepared by Pd-catalysed or click reaction. The 3-substituted coumarin derivative bearing bistrifluoromethylphenyl at the C-4 position of 1, 2, 3-triazole showed strong and selective antiproliferative activity against cervix adenocarcinoma (HeLa) cells. The 7-hydroxy-4-methylcoumarin with a phenyl ring directly attached to coumarin at C-3 showed good potency against MRSA and VRE strains. The promising antiproliferative activity of coumarin derivative bearing 3, 5-ditrifluoromethylphenyl substituent and antibacterial activity of coumarin derivative with aromatic moiety suggest that further enhancements could be obtained by structural optimisation of the coumarin core.

Cilj: Prikaz slučaja bakterijemije, uzrokovane bakterijom Actinomyces sp., kod desetogodišnjeg dječaka s karioznim zubalom. Prikaz bolesnika: Prikazali smo dječaka koji je višekratno hospitaliziran zbog ponavljajućih febriliteta i povišenih upalnih parametara. Tijekom pregleda uočeni su povećani limfni čvorovi smješteni uz stražnji rub sternokleidomastoideusa, palpatorno bezbolni i pomični. Unatrag mjesec dana, višekratno je dobivao peroralne antibiotike radi tonzilofaringitisa praćenog povišenom temperaturom. U uzorcima krvi za hemokulturu porasli su gram pozitivni štapići koji su, Api-Coryne sustavom za identifikaciju, identificirani kao Arcanobacterium haemolyticum. Zbog rijetkosti takvog izolata, soj smo poslali na dodatnu identifikaciju 16S rDNA metodom sekvencioniranja genoma kojom se izolira Actinomyces sp., a Microbacterium hydrocarbonoxydans naknadnom identifikacijom pomoću MALDI-TOF metode. Daljnjom hematološkom obradom pacijenta dokazan je Hodgkinov limfom. Zaključak: Obzirom da API sustavi identifikacije mogu biti nepouzdani, rijetke i neuobičajene izolate kod sistemskih infekcija i(li) bakterijemija potrebno je identificirati pouzdanijim i modernijim sustavima ili molekularnim metodama. Dostupnost molekularnih metoda i masene spektrometrije u rutinskoj laboratorijskoj dijagnostici omogućit će točniju i češću identifikaciju ovakvih izolata. Ako, kod sistemske aktinomikoze i(li) bakterijemije uzrokovane vrstama roda Actinomyces, nema dobrog odgovora na ciljanu terapiju, trebalo bi posumnjati na malignu bolest u pozadini., Objective: To present a case of bacteremia caused by Actinomyces sp. in a ten-year-old boy with carious teeth. Case report: We presented the case of a boy who was hospitalized several times due to recurrent fevers and elevated inflammatory parameters. During the examination, enlarged lymph nodes located along the posterior edge of the sternocleidomastoid, palpably painless and mobile, were observed. Over the past month, he had been receiving oral antibiotics for tonsilopharyngitis accompanied by fever. Gram-positive rods identified by the Api-Coryne identification system as Arcanobacterium haemolyticum were grown in blood samples for blood culture. Due to the rarity of such isolates, the strain was sent for additional identification with 16S rDNA by genome sequencing method to isolate Actinomyces sp., and subsequent identification of Microbacterium hydrocarbonoxydans by applying the MALDI-TOF method. Further haematological treatment of the patient proved Hodgkin's lymphoma. Conclusion: Since API identification systems can be unreliable, rare and uncommon isolates in systemic infections and/or bacteremia should be identified by more reliable and modern systems or molecular methods. The availability of molecular methods and mass spectrometry in routine laboratory diagnostics shall allow more accurate and more frequent identification of such isolates. If there is no good response to targeted therapy in systemic actinomycosis and/or bacteremia caused by species of the Actinomyces genus, underlying malignancy should be suspected.

Infectious diseases caused by bacteria affect millions of people and represent one of leading causes of death worldwide. On the other side, resistance of pathogenic bacteria to existing antibacterial drugs presents an additional problem. Therefore, the design of new compounds has become one of the most important areas of antibacterial research today. Benzothiazole and their heterocyclic derivatives represent an important class of compounds possessing a wide spectrum of biological activities such as antitumor, antimicrobial, antidiabetic, anti- inflammatory, anticonvulsant, antiviral, antioxidant, antitubercular, antimalarial, photosensitizing, diuretic, analgesic and other activities [1, 2]. Furthermore, benzothiazole–1, 2, 3-triazole–coumarin hybrid showed anti-Moraxella catarrhalis potency (MIC ≤ 0.25 μg cm-3) comparable to that of the reference antibiotic azithromycin [3].In order to evaluate their antibacterial activity, the novel 2-aryl-benzothiazole derivatives have been synthesized. Of the all evaluated compounds against Gram-positive bacteria (Staphylococcus aureus and Enterococcus faecalis) and Gram-negative bacteria (Klebsiella pneumoniae, Escherichia coli and Pseudomonas aeruginosa) benzothiazole derivatives with N, N- diethylamine substituent showed the strongest activity against gram-negative clinical strains resistant to antibiotics compared to standard drug amikacin. [1] F.L. Gouveia et al., Eur J Med Chem 44 (2009) 2038. [2] R. S. Keri et al., Eur. J Med Chem 89 (2015) 207. [3] S. Maračić et al., Bioorg Med Chem 23(2015) 7448.

Benztiazol i njegovi derivati pripadaju važnoj skupini sintetskih spojeva u organskoj i medicinskoj kemiji zahvaljujući širokom spektru biološkog djelovanja poput antitumorskog, antimikrobnog i antituberkulostatskog.1 2- supstituirani derivati benztiazola pokazali su izraženo djelovanje na tumorske stanične linije raka dojke, jajnika, debelog crijeva i bubrega u nanomolarnom području inhibitornih koncetracija.2 Nadalje, 1, 2, 3-triazolni prsten ima važnu ulogu kao farmakofor i poveznica zbog rigidne strukture i in vivo stabilnosti, a lako se pripravlja Huisgenovom 1, 3-dipolarnom cikloadicijom, poznatom i kao klik reakcija.3 S ciljem ispitivanja antimikrobne aktivnosti sintetizirani su novi derivati 6-halobenztiazola supstituirani u položaju 2 arilnim supstituentima. Reakcijom 4-hidroksibenzaldehida s različito supstituiranim tiofenolima dobiveni su odgovarajući 6-halo-2-(4- hidroksifenil)benztiazoli koji su nadalje reakcijom O-alkiliranja prevedeni u 2-(4- alkoksifenil)benztiazolne derivate i reakcijom propargiliranja uz NaH ili K2CO3 kao bazu u O- propargilirane derivate benztiazola. Ciljani 1, 4- disupstituirani 1, 2, 3-triazolni derivati benztiazola sintetizirani su bakrom kataliziranom klik reakcijom odgovarajućih terminalnih alkina i azida mikrovalovima potpomognutim reakcijama. 6- halobenztiazolni derivati s p-N, N- dietilaminfenilnim supstituentom u položaju 2 su pokazali najizraženiju aktivnost protiv gram- pozitivnih bakterijskih sojeva rezistentnih na antibiotike.

Background and Objectives Human papillomavirus (HPV) represents a major risk factor for cervical dysplasia and invasive cervical cancer. Although most efforts are reasonably concentrated on high- risk HPV, we aimed to determine the overall and risk group-specific HPV patterns in a subset of women, as well as to evaluate the correlation of low-risk and/or high-risk HPV positivity with abnormal cervical cytological findings. Methods A convenience sample of 751 women (aged 18-67) visiting an outpatient clinic were simultaneously subjected to HPV DNA testing and cervical cytology evaluation during a 10-year period in Zagreb, Croatia. Specimens were screened with Digene HC2 HPV DNA Test (Qiagen Corporation, USA) for both low-risk and high-risk HPV risk groups. The cytology was reported using Bethesda system / “Zagreb 2002” classification. Statistical significance was set at p

The purpose of this study was to report the identification OXA-48 carbapenemase in seven extended-spectrum β-lactamase (ESBL)-positive Escherichia coli clinical isolates, fully susceptible to all carbapenems by disk diffusion and E-test methods, but with borderline minimal inhibitory concentration (MIC) values of ertapenem. This report points to the necessity for determination of carbapenem MICs in ESBL-positive E. coli isolates and additional phenotypic testing for carbapenemases in all isolates with borderline ertapenem MIC defined by EUCAST. The isolates showed a high level of resistance to expanded-spectrum cephalosporins because of the production of an additional ESBL belonging to CTX-M family. All isolates and their respective tranconjugants were found to possess L plasmid. Pulsed-field gel electrophoresis analysis revealed two clusters containing highly related isolates. The global spread of multidrug-resistant E. coli should be monitored closely because of the ability of isolates to rapidly obtain additional antibiotic resistance traits such as plasmid-mediated OXA-48 genes.

Cilj istraživanja: Utvrditi kliničko-epidemiološke osobitosti IMS-a, ispitati postoji li povezanost težine kliničke slike (iskazane kliničkim i laboratorijskim pokazateljima) i komplicirajućih čimbenika, te utvrditi zastupljenost bolesnika s IMS-om u ukupnom broju hospitaliziranih infektoloških bolesnika u promatranom razdoblju. Ispitanici i metode: S obzirom na uključni kriterij (klinički i laboratorijski dokazan simptomatski IMS), istraživanje je obuhvatilo sve hospitalizirane bolesnike s IMS-om u Klinici za infektologiju KBC-a Osijek u razdoblju od lipnja do prosinca 2016. godine. Iz Povijesti bolesti hospitaliziranih bolesnika s IMS-om prikupljeni su i analizirani klinički, demografski, mikrobiološki, biokemijski i hematološki podaci. Rezultati: IMS je utvrđen kod 188 bolesnika, pretežno starijih žena. Prisutni su bili brojni komplicirajući čimbenici za IMS. Većina bolesnika imala je vrućicu, a manji dio ostale simptome IMS-a – dizuriju, polakizuriju, suprapubičnu i lumbalnu bol. Nešto više od 12 % bolesnika imalo je pozitivnu hemokulturu, a više od 1/3 bolesnika pozitivnu urinokulturu. Najčešći izolat bio je E. coli. Bolesnici s višim upalnim parametrima i prisutstvom komplicirajućih čimbenika prosječno su dulje hospitalizirani, a prosječna duljina hospitalizacije bila je 7, 68 dana. Ishod je liječenja uglavnom bio povoljan, a smrtnost rijetka. Zaključak: Učestalost IMS-a u svakodnevnom kliničkom radu, značajan komorbiditet, kao i predisponirajući komplicirajući čimbenici iziskuju daljnje napore u sprječavanju tih infekcija, a ključ uspješnosti njihovo je rano prepoznavanje i primjereno antimikrobno liječenje Ključne riječi: antimikrobna terapija, bakterije, hemokultura, infekcija mokraćnog sustava, komplicirajući čimbenici, urinokultura, uroanamneza.

This report points to the need for determination of carbapenem MICs in E. coli ESBL positive isolates and additional testing for all isolates with borderline ertapenem MIC defined by EUCAST. The global spread of CTX-M producing E. coli should be monitored closely due to the ability of isolates to rapidly obtain additional antibiotic resistance traits such as plasmid-mediated OXA-48 genes.

Moždani oksimetri se koriste u novije vrijeme za nadzor nad regionalnom moždanom oksigenacijom tijekom kirurških zahvata kod kojih se očekuje hemodinamska nestabilnost bolesnika. Jedan od takvih zahvata je operacija ramena u sjedećem položaju, koji se u inozemnoj literaturi naziva “the beach chair position” (engl. BCP). Hipotenzija koja se javlja nakon pozicioniranja bolesnika u sjedeći položaj dovodi do pada perfuzijskog tlaka u mozgu što bi moglo predisponirati potencijalni cerebrovaskularni incident. Cerebralni desaturacijski događaji (engl. cerebral desaturation events, CDE’s) predstavljaju pad vrijednosti zasićenosti kisika u mozgu za 20 % u odnosu na bazalnu vrijednost mjerenu s moždanim oksimetrom INVOS (engl. In Vivo Optical Spectroscopy, INVOS 5100; Somanetics Corp., Troy, Michigan, USA). Zbog tih potencijalnih desaturacijskih događaja koji bi mogli biti štetni za neurološku funkciju istraživači i kliničari stalno nastoje pronaći odgovarajuće metode za nadzor nad moždanom perfuzijom kao i vezu između hipotenzije, smanjene perfuzije mozga, smanjene zasićenosti mozga kisikom i neuroloških incidenata kod bolesnika tijekom artroskopije ramena u sjedećem položaju., Regional cerebral oximeters are used more recently to monitor regional cerebral oxygenation during surgical procedures in which patients are expected to be hemodynamically unstable. Such procedures are cardiac surgery, abdominal surgery that requires anti-Trendelenburg’s position, thoracic surgery with one-lung ventilation, posterior fossa neurosurgery, carotid endarterectomy, and shoulder surgery, performed in the beach chair position (BCP). Patient positioning for particular surgical procedures is extremely important for surgical fi eld visualization, but implies various physiological regulation mechanisms for adaptation to new positions. During patient positioning from supine to other positions, such as BCP, gravity infl uences distribution of the circulating blood volume to the abdomen and extremities. Anesthetized patients have an altered sympathetic response to position changes, which leads to hypotension, particularly during patient positioning from supine to sitting position. Systemic hypotension that occurs after positioning the patient to BCP is followed by decline in the cerebral perfusion pressure, which can lead to potential cerebrovascular incident. There are several case reports describing visual loss and ophthalmoplegia, postoperative cerebral ischemia with persistent vegetative state or brain death following these surgical procedures in BCP. Therefore, BCP is a major challenge for the anesthesiologist and for arterial pressure regulation during the surgery due to hypotension. Some investigators found that cerebral blood fl ow was lower with hypotension (measuring blood velocity in middle cerebral artery with transcranial Doppler) in patients during BCP for shoulder arthroscopy. Monitoring cerebral perfusion in patients during shoulder arthroscopy in BCP is suggested by many authors as a measure to improve patient safety due to potentially endangered brain perfusion. The noninvasive method of the brain oxygenation monitoring is based on the theory of light absorption within the infrared spectrum and uses the near-infrared spectroscopy (NIRS) technology. This monitoring method is user friendly, therefore is gaining much popularity as a method for monitoring cerebral oxygenation. Cerebral desaturation events (CDEs) represent a 20% decline in relation to basal cerebral oxygen saturation values measured with INVOS (In Vivo Optical Spectroscopy, INVOS 5100; Somanetics Corp., Troy, Michigan, USA) cerebral oximeter and are often recorded during this position. Meex et al. carried out a prospective observational study in volunteers and patients in the lateral decubitus position and BCP to describe changes in cerebral tissue oxygen saturation due to changes in body position. They found that more than 55% of patients in BCP had CDEs as compared with volunteers without anesthesia. As these potential CDEs could be detrimental for neurologic function, the clinicians are constantly trying to fi nd appropriate methods for monitoring cerebral perfusion and the link between hypotension, decreased brain perfusion, decreased brain oxygen saturation and neurological incidents during shoulder arthroscopy in BCP. They are also trying to correlate CDEs with possible neurocognitive changes in patients after these surgical procedures, which has not been confi rmed so far. Salazar et al. found that 18% of patients included in their study had the intraoperative incidence of CDEs during BCP but did not fi nd statistically signifi cant preoperative versus postoperative neurocognitive test scores. They concluded that the transient intraoperative CDEs were not associated with postoperative cognitive dysfunction. Patient safety is strongly ssociated with technical and clinical monitoring capabilities during any surgical procedure; therefore, using all available techniques for supervision of the patient’s vital functions is necessary to minimize the occurrence of potential adverse events.

Background: : Carbapenemases involved in resistance to carbapenems in Enterobacteriaceae belong to Ambler class A, class B metallo-β- lactamases (MBL), or OXA-48-(class D.) The OXA-48 positive isolates emerged first in 2013 in two large hospitals in Croatia. During 2016 epidemic diffusion of OXA-48 positive Enterobacteriaceae to smaller hospitals was noticed. Materials/methods: In total 46 enterobacterial isolates from six hospital centers located in different geographic regions in Croatia, were analyzed: 38 Klebsiella pneumoniae, 5 Enterobacter cloacae, 2 Escherichia coli and 1 Citrobacter freundii. Antibiotic susceptibility was determined by broth microdilution test. Hodge and carbapenemase inactivation test (CIM) were used to detect carbapenemase activity.Combined disk tests with clavulanic acid, phenlyboronic acid (PBA) and EDTA were applied to detect extended-spectrum β- lactamases (ESBLs), KPC and MBLs. PCR was used to detect genes encoding ESBLs, plasmid-mediated AmpC β-lactamases, carbapenemases of class A, B and D, qnr and IS1999. Results: Out of 38 K. pneumoniae 26 (68, 4%) were ESBL positive. All isolates were uniformly resistant to amoxicillin alone and combined with clavulanic acid and piperacillin/tazobactam. ESBL positive isolates showed resistance to expanded- spectrum cephalosporins (ESC), gentamicin and ciprofloxacin. ESBL negative strains were susceptible to ESC but 75% showed reduced susceptibility to ciprofloxacin. The isolates showed variable susceptibility/resistance to imipenem and meropenem. Two isolates were resistant to colistin. Hodge and CIM test were positive in all but one and seven strains, respectively, indicating the production of carbapenemase. Combined disk tests with PBA and EDTA were negative demonstrating the lack of KPC and MBL. PCR was positive for OXA-48 gene in all strains. All ESBL positive strains were found to harbour blaCTX-M genes of group 1.QnrB and qnrA were found in 18 and 2 isolates, with reduced susceptibility to ciprofloxacin, respectively. Twenty-six isolates were found to harbour IS1999. Plasmid of L/M inc group was found in 12 ESBL negative isolates. The isolates exhibited different PFGE patterns. Conclusions: The study showed dissemination of OXA-48 β-lactamase in all geographic regions of Croatia. A large proportion of isolates harboured ESBL contributing to resistance and complicating therapy. Theemergence of colistin resistance is worrysome. IS1999 was responsible for the mobilization of blaOXA-48 gene.

Proteus mirabilis (P. mirabilis) je sve značajniji uzročnik bolničkih i izvanbolničkih infekcija – uključujući i infekcije u domovima za starije i nemoćne osobe. Prethodna istraživanja rezistencije u P. mirabilis u Hrvatskoj su pokazala dominaciju TEM-52 beta-laktamaze proširenog-spektra (ESBL) i pojavu plazmidnih AmpC beta-laktamaza. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi evoluciju i dinamiku pojavljivanja cefalosporinaza u P. mirabilis u domovima umirovljenika te usporediti izolate iz domova s onima u izvanbolničkoj populaciji. Ukupno je prikupljen 41 izolat rezistentan na cefalosporine treće generacije iz dva doma za starije i nemoćne te od izvanbolničkih pacijenata u razdoblju od ožujka 2015. do rujna 2017. godine. Testiranje osjetljivosti na antibiotike provedeno je metodom dilucije u bujonu. ESBL i plazmidne AmpC beta-laktamaze su detektirane fenotipskim testovima s inhbitorima te metodom lančane reakcije polimerazom (PCR). Plazmidi su karakterizirani konjugacijom, transformacijom i replikon-tipizacijom. Svi izolati su pokazivali visoki stupanj rezistencije na amoksicilin te na cefalosporine prve, druge i treće generacije. Tri izolata su pokazivala pozitivan test dvostrukog diska i kombiniranih diskova s klavulanskom kiselinom, što je upućivalo na produkciju ESBL. Trideset-osam izolata je bilo negativno fenotipski na ESBL ali su imali pozitivan Hodgeov test i test kombiniranih diskova s fenilboroničnom kiselinom, što je upućivalo na produkciju AmpC beta- laktamaze. PCR-om su dokazane CTX-M i TEM beta- laktamaze u ESBL-pozitivnih izolata i CMY u izolata pozitivnih na AmpC. U CTX-M pozitivnim izolatima identifi ciran je plazmid iz IncK grupe, dok AmpC-pozitivni sojevi nisu posjedovali plazmid. Ovim istraživanjem dokazali smo perzistenciju AmpC beta-laktamaze iz CMY porodice u izolatima ove bakterijske vrste u jednom domu za starije i nemoćne osobe, ali i diseminaciju takvih izolata u drugom domu te u izvanbolničkoj populaciji. Kao i u nekim drugim istraživanja, uočen je trend skretanja beta-laktamaza od TEM varijanti prema CTX-M i CMY tipovima. Shodno tome, pravilna i brza laboratorijska identifi kacija tipa cefalosporinaze postaje sve važniji preduvjet za odabir adekvatne terapije.

Formiranje biofilma je genetski reguliran proces u životu bakterija i odvija se kroz nekoliko faza pri čemu je prisutna intercelularna komunikacija. U biofilmu bakterije pokazuju drugačije osobine u odnosu na svoje planktonske stanice, prije svega zbog drugačijeg profila transkripcije gena. Bakterijske stanice unutar biofilma nalaze se u EPS-u koji im pruža zaštitu od obrambenih mehanizama domaćina kao i od antimikrobnih sredstava. Poslednjih godina prisutan je porast infekcija izazvanih bakterijama koje stvaraju biofilm, a čija je odlika kronični tijek i recidivirajući karakter. Biofilm infekcije, kao što su upala pluća u pacijenata s cističnom fibrozom, kronične rane, kronični otitisni mediji i infekcije povezane s implantatima i kateterima, predstavljaju sve veći problem u svijetu. Važna obilježja kroničnih infekcija temeljenih na biofilmu su ekstremna otpornost na antibiotike i mnoge druge konvencionalne antimikrobne lijekove, te ekstremni kapacitet za izbjegavanje obrane domaćina. Kod oportunističkih patogena, poput Staphylococcus epidemidis, sposobnost formiranja biofilma smatra se čimbenikom virulencije jer do tada komenzalne bakterije postaju ozbiljan izvor bolničkih infekcije.Metode za detekciju biofilma su: Pelikula test Kategorizacija bakterijskih sojeva odnosno njihove sposobnosti da produciraju biofilm, izvodi se na temelju produkcije pelikule na površini tekuće faze LB bujona u koji je inokulirana suspenzija bakterijskog soja gustoće o, 5 MF i nakon inkubacije od 96 h na temperaturama od 25°C i 37°C. Na temelju debljine pelikule, procjenjuje se da li je bakterijski soj jak, umjeren ili slab produktor biofilma. Odsustvo pelikule govori da se radi o odsustvu sposobnosti produkcije biofilma. Kristal violet test u mikrotitar pločicama U jažice mikrotitar pločice u kojima je LB bujon, dodaje se suspenzija ispitivanog bakterijskog soja (0, 5MF). Negativna kontrola -samo LB bujon. Pločice se inkubiraju tijekom 48h na temperaturi od 25°C . Nakon završenog inkubiranja neadherirane stanice se uklanjaju ispiranjem (3 x)sterilnom vodom. Preostale adherirane bakterijske stanice se fiksiraju sušenjem na sobnoj temperaturi, nakon čega se dodaje 0, 5% kristal violet, inkubira se 10 minuta na sobnoj temperaturi. Nevezana boja se uklanja ispiranjem sterilnom vodom. Mikrotitar pločice se suše. Kristal violet koji je ostao vezan za adherirane bakterije otapa se dodavanjem dekolorizatora. Pločice se ostavlja na sobnoj temperaturi 15 minuta. Očitava se spektrofotometrom, filter valne duljine od 595 nm.Vrijednosti apsorbancije za karakterizaciju biofilm produkcije testiranih bakterijskih sojeva dobiju se umanjenjem svake dobivene apsorbancije za vrijednost apsorbancije negativne kontrole.Temeljem dobivenih vrijednosti apsorbancije, izolati su klasificirani u četiri kategorije: jak, umjeren, slab ili ne produktor biofilma. Ispitivanje utjecaja antibiotika na formirani biofilm u mikrotitar pločicama U jažice mikrotitar pločice u kojima je LB bujon, dodaje se suspenzija ispitivanog bakterijskog soja (0, 5MF). Negativna kontrola -samo LB bujon. Pločice se inkubiraju tijekom 48h na temperaturi od 25°C . Nakon završenog inkubiranja neadherirane stanice se uklanjaju ispiranjem (3 x)sterilnom vodom.U svaku jažicu staviti fosfatni pufer i antibiotik kako bi konačna koncentracija antibiotika u svakoj jažici odgovarala 0, 5MIC, 1MIC, 2MIC i 4MIC. Nakon dodavanja antibiotika pločice se inkubiraju 15, 30 i 60 minuta na sobnoj temperaturi. Nakon inkubiranja utjecaj antibiotika na količinu formiranog biofilma se određuje kvantifikacijom biofilma primjenom kristal violet testa. Utjecaj antibiotika na inicijalnu adheziju i formirani biofilm ocjenjuje se na temelju postotka redukcije apsorbancije u odnosu na netretirane uzorke.

Cytosine and 7-deazapurine (pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine) derivatives have a great role in medicinal chemistry and have shown rather marked antitumor, antiviral, antibacterial and antiinflammatory activities.[1-4] 7-deazapurines are an important class of compounds, structurally and chemically related to naturally nucleosides. In the last few years, several 7-deazapurine derivatives have been approved for the treatment of different diseases or are currently in phase I/II clinical trials.[1] As important pharmacophores, pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine scaffold is being extensively investigated and many of such compounds resulted active as kinase inhibitors.[5] Herein we present the synthesis of novel N-4-benzoylcytosine–1, 2, 3-triazole and pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine–1, 2, 3-triazole hybrides and their cytostatic and antibacterial evaluations. The novel N-1 propargylated and C-5 alkynylated N-4-benzoylcytosine derivatives were prepared by N-alkylation of pyrimidine bases and subsequent Pd-catalysed Sonogashira cross-coupling reaction, while C-6 substituted pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine derivatives were afforded by in situ N-heteroannulation of C-5 alkynylated cytosines. Cytosine- and 7-deazapurine–1, 2, 3-triazole hybrides were obtained by click reaction with corresponding azides in the pressence of CuI and base. The novel compounds were evaluated against tumor cell lines (HeLa, CaCo-2, Raji and K562) and on the growth of gram-positive and gram-negative bacterial strains. [1] F. Musumeci et al, Eur. J. Med. Chem. 2017, 127, 369. [2] L. Wang et al, J. Med. Chem. 2015, 58, 6938. [3] V. P. Kumar et al, Bioorg. Med. Chem. Lett. 2013, 23, 5426. [4] K. M. H. Hilmy et al, J. Am. Sci., 2011, 7, 308. [5] T. Wang et al, Bioorg. Med. Chem. Lett. 2016, 26, 2936.

U infekcije mokraćnog sustava (IMS) ubrajamo niz različitih sindroma koji predstavljaju jedne od najučestalijih bakterijskih infekcija odraslih osoba te su važan razlog propisivanja antibiotika. Populacija žena je osobito pogođena urinarnim infekcijama te oko 50% žena oboli od barem jedne epizode IMS u životu. U etiologiji IMS-a prevladavaju bakterije iz porodice Enterobacteriaceae: kod izvanbolničkih bolesnika prevladava Eschericiha coli, dok se kod hospitaliziranih češće susreću i druge gram negativne vrste i rjeđi bakterijski uzročnici te gljive. U laboratorijskoj dijagnostici nekompliciranih IMS kod izvanbolničkih pacijenta kultivacija urina često nije neophodna, no mikrobiološka obrada mokraće je nužna kod rekurentnih infekcija izvanbolničkih pacijenta kao i kod neuspjeha liječenja nekompliciranih infekcija, a osobito u evaluaciji i zbrinjavanju kompliciranih i IMS-a hospitaliziranih pacijenata. U današnjoj eri bakterijske rezistencije koja doseže svoje najcrnje prognoze, mikrobiološka dijagnostika IMS ostaje osobito važna u određivanju osjetljivosti bakterijskih patogena na antibiotike i nadzorom nad širenjem bakterijske rezistencije. Urin za mikrobiološku pretragu se može uzeti na više načina što ovisi o populaciji bolesnika i njihovoj mogućnosti za sudjelovanje u procesu uzorkovanja. S obzirom na raznovrsnost kliničke prezentacije kao i osobitosti populacije te dijagnostičkog i terapijskog postupka, sukladno hrvatskim nacionalnim smjernicama i njihovim dopunama, IMS u odraslih osoba iz praktičnih razloga možemo podijeliti u nekoliko skupina: akutne nekomplicirane IMS donjeg urotrakta žena, akutni nekomplicirani pijelonefritis, komplicirane IMS žena, akutne IMS muškaraca koji imaju i sustavne simptome, IMS muškaraca koji imaju tegobe koje odgovaraju bakterijskom prostatitisu i IMS trudnica. Unatoč tome što je urin fiziološki sterilna tekućina, nalaz bakterija u urinu ujedno ne znači da se radi o infekciji zbog moguće kontaminacije uzorka bakterijskom florom distalnog dijela mokraćne cijevi. Etiološka dijagnostika i određivanje osjetljivosti na antibiotike izoliranih uzročnika ima važnu primjenu u skupinama bolesnika i kliničkih sindroma IMS sa svrhom poboljšanja i optimizacije dijagnostičkog procesa kao i terapijskog postupka s ciljem racionalne potrošnje antibiotika.

Introduction: The aim of this research is to examine an in vitro antibacterial activity of pentadecapeptide BPC 157 (BPC 157) on American type culture collection (ATCC) bacterial strains and synergistic action of BPC 157 with standard antibiotics as well. Materials and Methods: In this study BPC 157, manufactured by Diagen Ltd, Ljubljana, Slovenia, 99% purity which was dissolved in saline solution and prepared in concentration of 512 μg/ml, was used. The minimum inhibitory concentration (MIC) according to the Clinical Laboratorz Institute Standards (CLSI) recommendations was determined for all bacterial strain studied: Staphylococcus aureus 25923, Enterococcus faecalis 29212, Pseudomonas aeruginosa 27853, Escherichia coli 25922, Acinetobacter baumanii 19606 and Klebsiella pneumoniae 700803. Beta- lactam, glycopeptide, aminoglycoside, macrolide and quinolone antibiotics were used: for Gram positive strains ampicilin, erythromycin, gentamicin, vancomycin were used while amikacin, ceftazidime, ciprofloxacin and imipenem were tested for Gram negative strains. The interactions of BPC 157 and selected antibiotics were tested by the broth microdilution method. Briefly, the MIC for the selected antibiotics alone and with the addition of fixed concentrations of 512 μg/ml BPC 157 were determined. Statistical analysis was done by Friedman and Wilcoxon test. Results: There is no antibacterial activity of BPC 157 detected and the MIC were above 256 μg/ml for all ATCC strains tested. Sensitivity of ATCC strains on BPC 157 observed by microdilution method and determination of the synergistic/antagonistic activity of BPC 157 with standard antibiotics revealed no statistically significant difference (p> 0.950). Conclusion: According to results from our study we can conclude that BPC 157 doesn’t have direct antibacterial activity in vitro. Synergistic or antagonistic effects between BPC 157 and selected antibiotics tested by microdilution method were not detected for all tested concentrations of BPC 157 and for all bacterial ATCC strains used.

Furo[2, 3-d]pyrimidine are purinomimetics which were subjected to biological investigations to assess their potential therapeutic usefulness. Furopyrimidines attract considerable attention due to their great practical significance through exerting pharmacological potential as antiviral, antimicrobial, and antitumor agents, and is one of the most recently explored scaffolds to have potential anticancer activity through inhibition of various protein kinases.[1] Furthermore, it was found that some 1, 2, 3-triazole tethered pyrimidines and furopyrimidines showed pronounced antiviral and cytostatic activity.[2] In continuation of our efforts towards the fused pyrimidines [3, 4] we prepared C-5 alkynylated pyrimidines and C-6-alkylated furo[2, 3-d]pyrimidines substituted at N-1 or N-3 with butenyl, propargyl and 1, 2, 3-triazolyl substituents. The novel N-substituted and C-5 alkynylated uracil derivatives have been synthesized by N-alkylation of pyrimidine bases and subsequent Pd-catalysed Sonogashira cross-coupling reaction. 1, 2, 3-Triazolyl derivatives were afforded via 'click' reaction and furo[2, 3-d]pyrimidines by in situ O-heteroannulation of C-5 alkynylated derivatives. The novel compounds were evaluated against tumor cell lines (HeLa, CaCo-2, Raji and K562) and on the growth of gram positive and gram negative bacterial strains. References [1] M.A. Aziz, R.A.T. Serya, D.S.Lasheen and K.A.M. Abouzid, Fut. J. Pharm. Scie. 2 (2016) 1-8. [2] I. E. Głowacka, J. Balzarini and A.E. Wróblewski, Eur. J. Med. Chem. 70 (2013) 703–722. [3] T. Gazivoda Kraljević, A. Bistrović, M. Dedić, S. Kraljević Pavelić, M. Sedić and S. Raić-Malić, Tetrahedron Lett. 53 (2012) 5144-5147. [4] T. Gregorić, M. Sedić, P. Grbčić, A. Tomljenović Paravić, S. Kraljević Pavelić, M. Cetina, R. Vianello and S. Raić-Malić, Eur. J. Med. Chem. 125 (2017) 1247-1267.

The aim of this study was to examine the in vitro antibacterial activity of pentadecapeptide BPC 157 on bacterial strains of Staphylococcus aureus and Escherichia coli which were isolated from different clinical specimens and their interaction with conventional antibiotics.

The aim of this research is to examine an in vitro antibacterial activity of pentadecapeptide BPC 157 (BPC 157) on bacterial strains of Enterococcus faecalis which were isolated from different clinical specimens and their interaction with vancomycin.

Unatoč razvoju medicinske znanosti i tehnologije infektivne bolesti su ostale među najznačajnijim uzrocima morbiditeta i mortaliteta čovječanstva i u suvremeno doba. Osobito su značajne infekcije uzrokovane rezistentnim bakterijama te je antimikrobna rezistencija jedan od najznačajnijih zdravstvenih izazova i prijetnji današnjice. Ljudska vrsta je izložena patogenima koji su postali neosjetljivi na višestruke klase antibiotika, a također je realna pojava „panrezistentnih“ bakterijskih vrsta. Gubitak učinkovitosti antibiotika u liječenju bakterijskih infekcija suočava zdravstvene radnike s nemogućnošću liječenja infekcija osobito u posebno osjetljivim populacijama poput transplantiranih bolesnika, onih na kemoterapiji zbog maligne bolesti, dijaliziranih, kirurških te bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja kod kojih je mogućnost liječenja konkomitantnih infekcija, često povezanih sa zdravstvenom skrbi, od krucijalne važnosti. S obzirom na realnu opasnost ulaska u „preantibiotsku eru“, gotovo 100 godina nakon otkrića prvih antimikrobnih kemoterapeutika stvara se potreba otkrivanja novih aktivnih spojeva koji su potencijalni nositelji antimikrobne terapije. Posljednjih 20 godina suočeni smo sa stalnim padom u otkrivanju i registriranju novih antibiotika unatoč mnogostrukoj potpori glavnih svjetskih zdravstvenih institucija i vlada koji potiču otkrivanje novih lijekova. Svjetska zdravstvena organizacija je rapidno rastuću bakterijsku rezistenciju, osobito vidljivu u posljednjoj dekadi, svrstala među jednu od tri najvažnije ozbiljne globalne zdravstvene prijetnje čovječanstvu. U rješavanju ovoga problema potrebno je sintetizirati nove spojeve čija se antibakterijska aktivnost može testirati slijedećim metodama: 1.Određivanje vijabilnosti bakterija „Time-kill “ metodom Baktericidni učinak je definiran kao 3 log 10 smanjenje broja živih bakterija (cfu)/ml ili 99, 9% ubijanje bakterija u određenom vremenu. Mjerenje baktericidne aktivnosti je temeljeno na redukciji broja živih stanica nakon 6 sati, u usporedbi s 12, 18 i 24 satnom baktericidnom aktivnošću.2.Određivanje osjetljivosti bakterijskih sojeva na novosintetizirane spojeve mikrodilucijskom metodom Antibakterijski učinci se iskazuju inhibitornom i baktericidnom aktivnošću koja se mjeri kvantitativno. 3.Određivanje sinergističkog djelovanja novosintetiziranih spojeva s konvencionalnim antibioticima Ispituje se sinergistički učinak novosintetiziranog spoja i konvencionalnih antibiotika, glavnih predstavnika antibiotskih skupina. Određivanje osjetljivosti izoliranih mikroorganizama na konvencionalne antibiotike može se izvest i interpretirati: 3.1. Standardnom Disk difuzijskom metodom (Kirby-Bauer) u skladu s Clinical and Laboratory Standards Institute (CLSI) standardima, odnosno kombiniranim disk-difuzijskim testom. 3.2. Mikrodilucijskom metodom u bujonu određuje se minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) konvencionalnih antibiotika uz dodatak novosintetiziranog spoja na za to predviđene bakterijske sojeve.

Unatoč opsežnom znanju o porijeklu virusa ljudske imunodeficijencije (HIV od eng. human immunodeficiency virus) uzročnika sindroma stečene imunodeficijencije ljudi (AIDS od eng. acquired immunodeficiency syndrome), načinima prijenosa infekcije, replikacije, patogenetskom putu i epidemiološkim karakteristikama virusa, epidemija ove bolesti tijekom godina ne jenjava. Procijenjuje se da je od početka HIV/AIDS epidemije koja traje preko 30 godina umrlo više od 25 milijuna bolesnika, a zaraženo je preko 60 milijuna osoba. Svake godine se registrira oko 2 milijuna novooboljelih, a među 2 milijuna fatalnih ishoda prouzročenih HIV/AIDS-om je više od 15% djece mlađe od 15 godina. Bez obzira što dvije trećine oboljelih obitava u subsaharskom dijelu Afrike, HIV/AIDS epidemija je raširena na svim kontinentima i njeno suzbijanje je u središtu pozornosti stručnjaka biomedicinskih znanosti. Do danas stečeno znanje o HIV-u nije rezultiralo otkrićem učinkovitog cjepiva ili univerzalnog pro laktičkog lijeka. Primjena e kasne visoko aktivne antivirusne terapije rezultira značajnom poboljšanju zdravlja bolesnika, no unatoč uspješnoj kontroli replikacije virusa, nepovoljne nuspojave terapije te pojava virusne otpornosti stvaraju potrebu za novim pristupima u liječenju i prevenciji. Poseban problem predstavlja mala raspoloživost lijekova u dijelu populacije gdje je magnituda infekcije najveća. Trenutno se u liječenju ove bolesti koristi preko 20 različitih antiretrovirusnih lijekova koji djeluju na jedan od četiri virusna proteina - reverzna traskriptaza, proteaza, integraza i glikoprotein virusne ovojnice) te stanični kemokinski koreeptor 5. Razvoj suvremene strategija liječenja HIV/AIDS-a je fokusiran na otkrivanje novih ciljnih meta za antiretrovirusne lijekove što je konvergirano u nekoliko smjerova: 1) terapijske strategije usmjerene ka liječenju rezistentnih inačica HIV-a ; 2) određivanje optimalnog vremena za početak antiretroviralne terpije identi kacijom genetskih markera koji bi omogućili prepoznavanje bolesnika u kojih je potrebno ranije započinjanje liječenja izbjegavajući s jedne strane nuspojave lijekova te s druge strane pojavu opurtunistčkih infekcija i 3) suzbijanje replikacije virusa bez potrebe doživotne antivirusne terapije. Razvoj i dostupnost novih dijagnostičkih metoda, učinkovitije pro laktičke i/ili terapijske strategije predstavlja jedan od glavnih znanstvenih, istraživačkih i medicinskih ciljeva ovoga stoljeća koji će rezultirati uspješnijom kontrolom i liječenjem HIV/AIDS.

N-alkylated pyrimidine and pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine derivatives have a great role in modern medicine and have shown rather marked antitumor and antiviral activities. In light of these findings we efficiently synthesized the novel N-1 substituted and C-5 alkynylated N4-benzoylcytosine and uracil derivatives by N-alkylation of pyrimidine bases and subsequent Pd-catalysed Sonogashira cross-coupling reaction. N-1 triazolyl derivatives were afforded via "click" reaction, while C-6 substituted pyrrolo[2, 3-d]pyrimidine derivatives were prepared by in situ N-heteroannulation of C-5 alkynylated derivatives.

Značaj prevencije i nadzora bolničkih infekcija kod bolesnika liječenih u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) se najbolje očituje u činjenici da je čak 25% svih infekcija udruženih sa zdravstvenom skrbi pridruženo ovim bolesnicima, unatoč tomu što je tek 5- 10% od ukupnog broja hospitaliziranih pacijenata liječeno u JIL-u. Razvoj medicinske znanosti neupitno dovodi do sve učinkovitijih, no ujedno invazivnijih, dijagnostičkih i terapijskih postupaka što kao posljedicu ima povećanu učestalost infekcija udruženih sa zdravstvenom skrbi. Ove infekcije se smatraju jednim od najvećih rizika s kojim se suočavaju pacijenti nakon hospitalizacije. Pneumonije povezane s mehaničkom ventilacijom, kateter-povezane infekcije krvi, infekcije mokraćnog trakta povezane s urinarnim kateterom te postoperativne infekcije čine 80% ovih infekcija. Multirezistentne bakterije su najznačajniji uzročnici bolničkih infekcija u JIL-u. Svjetska zdravstvena organizacija je rapidno rastuću bakterijsku rezistenciju na antibiotike, osobito vidljivu u posljednjoj dekadi, svrstala među jednu od tri najvažnije ozbiljne globalne zdravstvene prijetnje čovječanstvu. Posebnu zabrinutost izazivaju “ESCAPE” patogeni: Enterococcus faecium, Staphylococcus aureus, Clostridium difficile, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa, i vrste iz porodice Enterobacteriaceae, osobito Klebsiella pneumoniae, koji su izbjegli postupcima kontrole širenja i liječenja te su odgovorni za većinu teških nozokomijalnih infekcija širom svijeta. Principi sprječavanja i suzbijanja infekcija udruženih sa zdravstvenom skrbi u JIL-u su temeljeni na jednostavnim konceptima koji su dio temeljne zdravstvene skrbi i mjere koje je lako implementirati „uz krevet“ bolesnika. Strategija prevencije uključuje opće mjere kao što su higijena ruku, aktivan probir i izolacija bolesnika, te racionalna uporaba antibiotika, atakođer i specifične mjere uobličene u smjernice, protokole i postupnike. Provođenje općih i specifičnih mjera zajedno, uz obvezatnu suradljivost zdravstvenog osoblja uključenog u neposrednu skrb za bolesnika, ima za cilj smanjivanje speci čnih rizičnih čimbenika. Na znanstvenim dokazima utemeljene smjernice za sprječavanje i suzbijanje specifičnih nozokomijalnih infekcija su od osobitog značenja u preveniraju bolničkih infekcija s obzirom da zdravstveni radnik, uključen u neposredno liječenje i skrb, nosi osobnu odgovornost u cjelokupnom procesu. Ovakav stav je odraz sve šireg konsenzusa da su mnoge infekcije udružene sa zdravstvenom skrbi preventabilne. Uvažavajući opterećenje koje nose infekcije povezane s zdravstvenom skrbi i sukladno činjenici da je u središtu pozornosti medicinske struke, što je u posljednje vrijeme osobito naglašeno, unapređivanje sigurnosti pacijenta, prevencija ovih infekcija postaje novi zdravstveni imperativ.

CILJ RADA: Cilj ovog tada je bio ispitati učestalost sifilisa među dobrovoljnim davateljima krvi (DDK) s područja istočne Hrvatske, ispitati ostatni rizik za prijenos infekcije na primatelja krvi te ustanoviti raspodjelu inficiranih DDK po spolu i dobi. MATERIJAL I METODE: U ovoj retrospektivnoj studiji su prikupljeni podatci iz arhive Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu, KBC Osijek, regionalnog transfuzijskog centra u istočnom dijelu Republike Hrvatske koji prikuplja, testira i proizvodi krvne pripravke za potrebe bolnica koje skrbe o oko 900.000 zdravstvenih osiguranika. Ispitanici u ovom istraživanju su DDK koji su darovali dozu pune krv ili trombocite u periodu od 1.1.2005. do 29.2.2016. godine. Ostatni rizik je izračunat metodologijom European Medicines Agency te je izražen na milijun donacija. REZULTATI: U navedenom periodu testirano je ukupno 183.697 donacija od čega je 11% od novih davatelja te je 155.986 (84, 9%) donacija od muškaraca, a 27.711 (15, 1%) donacija su darovale žene. Probirni testovi za sifilis su bili opetovani reaktivni u 122 slučaja (0, 07%) te je infekcija sifilisom potvrđena u 2 (0, 001%) slučaja. Oba slučaja infekcije su zabilježeni među višestrukim davateljima muškog spola srednje životne dobi (35 i 36 godina) koji imaju spolne odnose s drugim osobama muškog spola. Također je zabilježen period u trajanju od gotovo 11 godina, od siječnja 2005. do prosinca 2015. godine, bez potvrđene infekcije Treponema pallidum među davateljima krvi. Ostatni rizik za infekciju sifilisom među ovom populacijom DDK iznosi 1, 12 na milijun donacija. ZAKLJUČAK: U probiru DDK se koriste upitnici koji sadržavaju pitanja i o rizičnom spolnom ponašanju te davatelji svojim potpisom pod punom odgovornošću potvrđuju istinitost odgovara. Testiranje na sifilis, osim što je zakonom propisano, služi kao dodatni biljeg rizičnog ponašanja te značajno doprinosi sigurnosti krvnih pripravaka, unatoč malom ostatnom riziku za prijenos infekcijama primatelja.

Background: The aim of this study is to evaluate the in vitro effect of subminimal inhibitory concentrations (subMICs) of antibiotics on the sensitivity of Acinetobacter baumannii clinical isolates to the bactericidal activity of the normal human serum (NHS). Similar antibiotic’s subMICs effects was described previously but the role of the sub lethal antibiotics concentrations on the A. baumannii pathogenicity in the era of multiresistant strains is uncertain, especially with the last resort antibiotics or some other unconventional antibiotics which don’t render inhibitory concentrations and aren’t used for the treatment of A. baumannii infections. Material/methods: Sixty five non duplicate clinical isolates of A. baumannii, resistant to the bactericidal activity of the NHS were included in the study. They were exposed to the 1/2, 1/4, 1/8 and 1/16 of previously determined minimal inhibitory concentrations (MICs) of imipenem, ampicillin/sulbactam, azithromycin, rifampicin and colistin. After the overnight exposure of the tested bacterial strains to the subMICs of antibiotics, suspensions were pelleted, twice washed in the phosphate buffered saline (PBS) and afterwards exposed to the bactericidal effect of the NHS at 37°C. After two hour exposure to the serum, 100 μl of the prepared suspension were transferred to Mueller- Hinton agar plate and overnight incubated at 37°C in aerobic conditions. The colony forming units (cfu) was determined and the percentage of the bacterial reduction was calculated in comparison to the bacterial suspensions exposed to the heat inactivated serum (HIS) within the same conditions (2 h/37°C/air). The reduction of the cfu ≥ 90% was considered as significant. Results: The observed frequencies of the enhanced bactericidal activity of NHS to tested A. baumannii strains after their exposure to the 1/2, 1/4, 1/8 and 1/16 concentrations of MIC are presented in Table 1. Conclusions: The results of this study indicate that the subminimal inhibitory concentration of ampicillin/sulbactam and azithromycin enhances the bactericidal activity of the normal human serum, whereas imipenem, rifampicin and colistin have not exhibited the same ability.

Introduction: Honey is one of the traditional medicines used for treatment and prevention of various illnesses. Its active compounds show multiple therapeutic effects. Aim: To evaluated in vitro antibacterial activity of horse chestnut honey and acacia honey at different concentrations against clinical isolates of Beta-hemolytic streptococci group A(BHS-A). Materials and methods: Forty four clinical isolates of BHS-A from throat swab were evaluated. A bacterial suspension of BHS-A strains was coated onto Müller-Hinton agar. Using a sterile 8 mm diameter cork borer, wells were cut in the agar and into each was introduced 100µL of the different concentrations of the honey solution (25 %v/v, 50 %v/v, 75% v/v and 100%v/v). Disk of penicillin was added as the positive control. The plates were incubated aerobically during 18-24 hours at 36 (± 1)°C and examined for zones of inhibition. Results: The average diameter of the inhibition zones of acacia honey (100 %v/v) was 12.48mm±1.73mm, for acacia honey (75 %v/v)was 11.06mm±1.24mm and for horse chestnut honey (100 %v/v) was 11.08mm±1.02mm. Positive control showed the average diameter of 30.45mm ±3.21mm. Statistically significant difference (p < 0.05) was observed comparing the zone diameters of the acacia honey (100%) and antibiotic penicillin, and between horse chestnut honey (100%) and antibiotic penicillin. Conclusion: In this study, in order to evaluate the antibacterial activity of two honey varieties (acacia honeyand horse chestnut honey) onto clinical isolates of BHS-A, we concluded that honeys have small, but effective antibacterial activity.

The aim of this research is to examine an in vitro antibacterial activity of pentadecapeptide BPC 157(BPC 157) on bacterial strains of Enterococcus faecalis which were isolated from different clinical specimens and their interaction with vancomycin.

Introduction Carriage of Staphylococcus aureus, especially methicillin-resistant S. aureus (MRSA) is a problem within healthcare organizations because can cause a variety of infections. It has great transmissibility, high pathogenic potential and the possibility of resistance to multiple antimicrobial agents. The aim of the study was to screen S. aureus carriage among first-year student of medicine. Materials and Methods Samples were collected from nasal fossae of first-year student of medicine. Total seventy-one swabs were collected from 32 (45%) male and 39 (55%) female participants. Swabs were cultivated on blood agar plates and the identification of microorganisms was done by Gram staining and by biochemical tests. The study was conducted in the Faculty of Medicine, Department of Microbiology and Parasitology, University of Osijek in Osijek, Croatia in 2015. Results Out of 71 processed nasal swabs from first-year student of medicine, on 13 (18.3%) nasal swabs S. aureus were detected. Out of 13 positive S. aureus, 9 (69.2%) were detected from female nasal swabs, and 4 (30.8%) from male nasal swabs. None of isolated S. aureus was methicillin-resistant S. aureus (MRSA). No statistically significant difference was between the male and female first-year student of medicine and isolated S. aureus bacteria (p> 0.05). Conclusion The data obtained from this study revealed that there were S. aureus nasal carriers among first-year student of medicine (18.3%) but there weren’t carriers of MRSA among the first-year student of medicine.

/

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) se ubrajaju među najučestalije bakterijske infekcije ljudi, a urin pripada među najučestalije uzorke u svakodnevnom radu mikrobiološkog laboratorija. Obzirom na učestalost IMS te značajno opterećenje koje im je pridruženo, jedan od najčešćih razloga primjenjivanja antibiotika je liječenje ovih infekcija. Bakterije iz porodice Enterobacteriaceae, na prvom mjestu Escherichia coli, i dalje su najučestaliji uzročnici IMS mada se uzročni patogeni mijenjaju kao i njihova osjetljivost prema antibioticima. Etiološka dijagnostika i određivanje osjetljivosti na antibiotike izoliranih uzročnika ima svoju primjenu u odabranim skupinama bolesnika i kliničkih entiteta IMS u svrhu racionalizacije i optimiziranja dijagnostičkog i terapijskog postupka te smanjenja neopravdane potrošnje antibiotika.

U predavanju je prikazan prvi slučaj okularne telazioze u Republici Hrvatskoj. (2-godišnji pacijent se javio u oftalmološku ordinaciju zbog osjećaja svrbeža i bolova oka unatrag nekoliko dana. Parazitološkim tehnikama je ustavnoljen parazit Thelazia callipaeda.

Uvod: Primjena centralnih venskih katetera (CVK) je nužan invazivan postupak u liječenju kritičnih bolesnika. Među vodeće komplikacije ovog postupka pripadaju infekcije koje se u svojem najtežem obliku manifestiraju kao sustavne infekcije te su povezane sa značajnim mortalitetom i morbiditetom i izravno posljedično visokim troškovima liječenja. Rizični čimbenici za nastanak kateter povezane infekcije krvne struje su duljina nošenja katetera, način i mjesto aplikacije, imunološki status bolesnika, osnovna bolest, dob, totalna parenteralna prehrana i drugo. Materijal i metode: Istraživanje je provedeno tijekom četverogodišnjeg razdoblja, od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2012. godine, u Jedinici intenzivnog liječenja Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC Osijek. U ovom prospektivnom istraživanju, koristeći standardizirane definicije i metodologiju praćenja projekta Improving patient safety in Europe/Hospitals in Europe link for infection control through surveillance (IPSE/HELICS) Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) ukupno je uključeno 933 bolesnika koji su boravili u JIL- u dulje od 48 sati. Podatci o bolesnicima, kateter-danima i rezultatima kliničkih i laboratorijskih pretraga su prikupljivani svakodnevno, analizirani i sukladno standardiziranoj metodologiji, epizode sepse povezane s CVK su kategorizirane u ovisnosti o mikrobiološkom dijagnostičkom kriteriju, a iskazane su kao stopa na 1000 dana postavljenog CVK (1000kd), kao najspecifičnijeg pokazatelja incidencije infekcije, a također i prema uobičajenim denominatorima, odnosno prema 1000 bolesničkih dana (1000bd) kao i 100 prijema bolesnika (100bp). Rezultati: U promatranom periodu mikrobiološki je dokumentirano 58 infekcija krvotoka među kojima je bilo 20 infekcija povezanih s CVK. Stopa infekcije s obzirom na 1000kd po godinama u promatranom periodu je iznosila 2, 17, 2, 25 2, 67 te 2, 13. Stope infekcije s obzirom na 1000bd i istom periodu su iznosile 1, 30, 1, 30, 1, 59 i 1, 11, a s obzirom na 100bp 0, 66, 0, 62, 0, 72 i 0, 47. Dominantni uzročnik ovih infekcija je Staphylococcus aureus (30%), a zatim slijedi Klebsiella pneumoniae (20%). Rezistentne bakterije etiološki su uzročnici u 50% sepsi povezanih s CVK. Ujedno je uočena statistički značajno smanjenje broja kateter- dana tijekom godina praćenja (P=0, 012, Kruskal Wallisov test). Zaključci: Sustavne infekcije povezane s upotrebom CVK pripadaju među najznačajnije i najozbiljnije komplikacije u JIL- u. Imperativ zdravstvenih radnika je smanjiti njihovu učestalost primjenjujući načelo „zero tolerance“ što je jedino moguće dosljednim provođenjem preventivnih i kontrolnih mjera koje proizlaze iz sustavnog praćenja što rezultira poznavanjem etiologije, patogeneze i čimbenika rizika.

Može li se razinu zaštite zdravlja-života ljudi, napose od bakterijskih bolesti, držati mjerilom razvijenosti znanosti i općeg blagostanja? Ne tako davno, odgovor je bio DA, naročito nakon otkrića i razvitka antibiotika. Na vrhuncu dominacije antibiotika, javlja se međutim, prvo pojedinačno, a sada sve češće i sustavno neučinkovitost antibiotika. „Inteligencija“ očuvanja života bakterija na genskoj i fenotipskoj razini poput plazmidna rezistencija, mutacije, mikrookruženje, vraća nas opet na početak. Bitan čimbenik, jest razotkrivanje biofilma kao nositelja posvemašne i sve češće neučinkovitosti antibiotika. Biofilm je sesilna zajednica, najčešće bakterija i gljiva. Obilježava je prostorni red i stvaranje izvanstaničnog polimera, odgovornog i za rezistenciju na antibiotike. U evolucijskom i funkcionalnom smislu biofilm možemo držati odgovornim za povećanu i patogenost i rezistenciju. Međutim, odgovor na fenomen biofilma, nalazimo gotovo na istom mjestu. To su bakterijski virusi po definiciji, a u odnosu na bakterije to su fagi. Kao i kod antibiotika, temeljni problem je kako svladati obrambeni mehanizam bakterijske stijenke. Fagi i to uspijevaju, jer posjeduju specifičan enzim koji razgrađuje izvanstanični polimer i tako omogućuje ulazak kapside virusa i lizu. Za vezivanje faga na bakterijske receptore, ulazak kapside u stanicu i njenu destrukciju lizogenim aparatom, specifičnost tog bakterijskog receptora zahtijeva i ključan je uvjet odabir odgovarajućeg faga. Poradi njihove naravi fagi imaju prednost kao protubakterijska sredstva jer su vrlo specifični i učinkoviti protiv ciljanih vrsta. Za razliku od većine antibiotika fagi ne uzrokuju smanjenje ili čak uništenje prirodne mikroflore u domaćinu, ne zaražavaju i ne štete ljudskim ili životinjskim stanicama. To ih za razliku od antibiotika čini učinkovitima protiv multirezistentnih bakterija, a proizvodnja faga je jednostavna, brza i neopasna. Za sada je poznato oko 5000 vrsta faga i ako ih ima znatno više. Dvije su strategije za korištenje bakteriofaga u borbi protiv biofilma ; prevencija odnosno blokiranje početka stvaranja biofilma te uklanjanje postojećeg biofilma. Problem terpijske primjene bakteriofaga in vivo predstavlja činjenica što ih organizam prepoznaje kao stranu bjelančevinu i svojim imunološkim sustavom nastoji im onemogućiti razvoj. Stoga se događa da ih se ne uspije namnožiti učinkoviti broj za zaražavanje dovoljnog broja bakterija. Precizan izbor faga također je ograničavajući čimbenik, ali to se može riješiti koktelom faga. Očigledno je da su izazovi u odnosu okoline - izvora zaraze i čovjeka sve složeniji i neizvjesniji. Cilj bi trebao biti postići učinkovitu ravnotežu, čime će biti izbjegnut dodatni pritisak na ovu gracilnu ravnotežu.

/