Search

The paper argues that in the contemporary world, politics and football, especially professional football, are closely connected. This interplay is often expressed through a strong presence of nationalism, both as ideology and political practice in the social fields where football and politics overlap. Since Croatia gained its independence, it has been among the countries where many protagonists of the most popular sport and politics are linked by a strong bond. That bond is strongly marked by various shapes of nationalism, from collective perception of the national team as an ideal symbol of the young nation and frequent overstatements of its connection with the nation made by many sympathizers and protagonists of football in Croatia, to chauvinist and politically extremist behaviour of one part of the fans. The essential research question is what the prevalent causes and patterns of use and abuse of nationalism in contemporary Croatian football are. The paper displays the results based on the triangulation of various research methods, particularly the ones that lead to relevant data on the complex and diverse (objective, subjective, and constructed) experience of nationalism among the organized fans in Croatia, to observing and participating, talking with fan club members, to exploring media production and political communication pertinent to this topic

Sukob između organiziranih navijača i vodstva HNS-a znatno obilježava političke i društvene aspekte nogometa u suvremenoj Hrvatskoj. U razmatranju te pojave se primjenjuje podjela društvenih sukoba na horizontalne i vertikalne Alberta O. Hirschmana: prvi su tipa „ili mi ili oni“ i izrazito obilježeni emocijama i nasiljem, uslijed čega su nepogodni za kompromise; vertikalni su djeljivi i više određeni racionalnim pristupom pa se mogu prevladati demokratskim postupcima. Analiza pokazuje kako ispitani sukob sadrži elemente obje vrste, ali je u njemu prisutniji horizontalni sukob zbog nespremnosti suprotstavljenih aktera za postizanje kompromisnoga dogovora, opterećenosti emocijama i nasiljem (navijači) te uporabe manipulacija (nogometni dužnosnici)., Conflict between organised supporters and the leadership of the Croatian Football Federation considerably determines the political and social aspects of football in contemporary Croatia. Our analysis of this phenomenon employs Albert O. Hirschman's dichotomy between horizontal and vertical social conflict: horizontal social conflict is of the ''either us or them'' type, and is particularly characterised by emotions and violence, making it less suitable for compromise; vertical conflicts are divisible and more defined by a rational approach, so they can be overcome by democratic procedures. Analysis shows that conflict between supporters and the football establishment displays features of both types, although it tends more towards the horizontal model due to the unwillingness of the opposing parties to reach a compromise, as they are burdened by emotions and violence (supporters) and use manipulation (football establishment officials).

Predizborno nadmetanje 2015. godine nije trajalo samo tri tjedna, koliko je određeno za službenu kampanju, nego znatno dulje. Stvarna kampanja zapravo je počela još sredinom rujna, kada su se na ulicama pojavili prvi billboardi koalicija i stranaka

Based on original research, this study presents results of a historical and sociological analysis of football violence in contemporary Croatia, arguing that it has been largely of a ritualized nature. Since the late 1970s, violence has been a part of the fan ritual, and verbally and physically violent encounters between fans have been principally symbolic. There have been occasions of non-ritualized violence, however, in particular in moments of tension between national groups as well as between fans groups and the state, the latter usually in the form of police forces. At the same time, Croatia’s football fan violence, and other behaviors typically associated with “football hooliganism, ” is a long-standing, medium-range social problem. To illustrate this, this study situates Croatian football hooliganism in the recent past and present of Croatian football and Croatian society, particularly as they relate to the consequences of war in the 1990s, the controversial transition process to democracy, and the ongoing social crisis among the country’s youth.

U tekstu se iznose nalazi istraživanja izborne kampanje 2011. u Hrvatskoj. Rezultati analize sadržaja televizijskih spotova i velikih plakata pokazuju kako je kampanja više bila određena utilitarističkim marketingom nego ciljem unaprjeđenja demokratskog procesa putem argumentiranog i tolerantnog dijaloga političkih aktera, medija i građana o važnim društvenim pitanjima. U interpretaciji su najviše korišteni pristupi modernizacije i amerikanizacije koji su razvijeni u okviru teorijskih pristupa suvremenoj političkoj komunikaciji. Istraživanje je pokazalo da se modernizacija (predizbornoga) komuniciranja stranaka i koalicija znatno više izrazila u marketinškoj i komunikacijskoj formi njihovih kampanja nego u njihovu političkom sadržaju. Uz to, nedostaci kampanje 2011. motrene u cijelosti nisu bili samo u nekritičkom preuzimanju obrazaca oglašavanja iz drugih zemalja, ponajviše SAD-a, te u drugim pokazateljima lošega korištenja tehnika političkoga marketinga, nego i u tome da predizborno komuniciranje nije ispunilo svoju demokratsku funkciju: kampanja, vođena u kontekstu gospodarske krize i borbe protiv korupcije, nije donijela plodnu raspravu o problemima društva i njegovu razvoju., The paper presents results of the research into main messages of the 2011 parliamentary election campaign in Croatia. Contents analysis of television adverts and billboards show that the campaign was defined more by utilitarian marketing than by ambition to improve the democratic process and enhance debate on important social issues. In interpreting the results, we use the theoretical approach of Americanization, developed in the framework of contemporary political communication. The research has shown that there has been much more modernization in communication skills and technics used during the campaign, and much less when it comes to political contents. The paradox of this campaign was that it failed to focus on issues such as economic crisis and the struggle against corruption, although there has been a wide consensus that these were the main issues of political and social life at the time of elections.

Ovim tekstom nastojim pridonijeti odgovorima na tri važna pitanja: Zašto su prosvjedi izbili? Kakva im je bila priroda? Zašto su prosvjedi krajem ožujka i početkom travnja opali, a potom i sasvim prestali?

Oblik srozavanja nogometa jest i nekvalitetno i društveno štetno normativno uređenje sporta, što se ponajprije odnosi na status većine klubova kao udruga građana.

U radu se uspoređuju znanstveni uvidi u međuodnos sporta i nasilja u suvremenome političkom i društvenom životu, uvid istraživača iz razvijenih zemalja Europe s onim istraživača u Hrvatskoj. Kao polazište za usporedbu koristi se vrijedna evaluacija uvidâ u međuodnos nasilja i sporta u Europi koju su u knjizi Sport i nasilje u Europi prezentirali Bodin, Robéne i Héas. Francuski su znanstvenici analizirali rezultate socioloških, politoloških, psiholoških i drugih istraživanja nasilja u vezi sa sportom, uključivši i aspekte koji su dosad u znanosti bili nedostatno prepoznati ili pak zanemareni; osobito su istaknuli važno mjesto problema nasilja ekstremnih navijača u sklopu cjeline istraživanja toga fenomena. U Hrvatskoj se u posljednjih dvadesetak godina znanstveni interes za presijecanje sporta i nasilja kao društvenih fenomena ponajprije izražavao upravo kroz istraživanja nasilja ekstremnih nogometnih navijača i njihovih skupina. Razloge za to treba tražiti i u tome što je po prisutnosti navijačkoga nasilja Hrvatska od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća prilagođena situaciji u zemljama EU, ali u posljednjem razdoblju nije europeizirana u pogledu smanjivanja toga problema, odnosno u pogledu djelotvornosti javne politike i drugih aktivnosti njegova suzbijanja. Na temelju uvida u toj temi posvećene tekstove hrvatskih sociologa, politologa i drugih, autori članka ustanovljuju kako se znanstvena analiza nasilja ekstremnih navijača u Hrvatskoj po svojoj teorijskoj utemeljenosti, metodama te kakvoći interpretacija ne razlikuje znatnije od znanstvene obradbe toga društvenoga problema u Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim razvijenim europskim zemljama. Ta ocjena koja vrijedi za bavljenje manifestnim nasiljem i ne stoji posve kad je riječ o latentnom nasilju i njegovim različitim oblicima., The aim of this paper is to compare the Western European scientific insight into the relation between sport and violence in contemporary societies with the respective Croatian scientific insight. The point of departure for the comparison is the excellent evaluation of the available scientific research of this relation offered in the book of the French sociologists Bodin, Robéne and Héas Sport and Violence in Europe. They analyse the sociological, political science, psychological and other research of sport related violence, including those of its aspects that have been insufficiently recognized or neglected; they especially highlight the importance of understanding the violence of extremist sport fans for the understanding of the whole phenomenon. From 1980’s onwards the violence of sport fans is equally present in Croatia as in the countries of EU but in the last decade Croatia cannot stand comparison with the EU countries when it comes to the efficiency of the measures undertaken to prevent and bring an end to this type of violence. The authors of this paper claim that the respective research of Croatian sociologists, political scientists and others can stand comparison with those in the Western European countries as to their theoretical insight, applied methodology and the quality of interpretations. This is true, however, only regarding the research of manifest violence, and it does not entirely apply for research of latent violence.

Autori teksta polaze od ocjena Josipa Županova, iznesenih 2002. godine, prema kojima na sociološkoj mapi Hrvatske postoje "velike bijele mrlje" koje se odnose na društvene fenomene o kojima sociolozi nemaju empirijskih podataka ili ih imaju vrlo malo, te kako manjak sistematskih podataka o nekim bitnim društvenim pitanjima ometa sociološke generalizacije. U članku se ističe kako su ti nedostaci osobito uočljivi u vezi s istraživanjima fenomena društvenih problema. Ističe se kako izvjesne pojave mogu biti prepoznate kao društveni problemi ne samo zbog (obilježja, promjena) objektivne društvene stvarnosti, nego i na temelju subjektivnoga određivanja i konstruiranja. Uočava se kako su društveni problemi u suvremenoj Hrvatskoj uzročno-posljedično povezani s obilježjima složenoga društvenog konteksta, ponajviše s teškoćama odvijanja procesa tranzicije, modernizacije i globalizacije, te s posljedicama rata i svekolike društvene krize. U tekstu se analiziraju osnovna ograničenja i teškoće sociološke obrade društvenih problema u suvremenoj Hrvatskoj, i to na trima razinama: teorijskoj, empirijskoj i metodološkoj. Zbog utvrđenih raznovrsnih ograničenja i nedostataka sociološke obrade društvenih problema, upozorava se u izlaganju, sužava se opseg i kvaliteta poopćivosti koja se odnosi na sociologiju kao "dijagnozu određenoga vremena" (Srđan Vrcan) i posebice kao "znanost o društvenoj krizi" (Franco Ferraroti)., In this article, the authors draw on an evaluation made by Josip Županov in 2002, which refers to the “large blank areas” with regard to social phenomena on the sociological map of Croatia. Namely, sociologists do not have the empirical data (or only have access to very little data) and further lack systematic data on some relevant social issues that hinders them from making sociological generalizations. Moreover, it is emphasized how these shortcomings are particularly evident in research on the phenomena of social problems. The authors emphasize how some phenomena could be recognized as a social problem not only because of their (characteristics, changes) in objective social reality, but also based on subjective determination and design. It is noted that social problems in contemporary Croatia are in a cause-and-effect relationship with features of a complex social context. These include difficulties related to processes of transition, modernization and globalization and with the consequences of war as well as a general social crisis. In this article, the basic limitations and difficulties with sociological analysis of social problems in contemporary Croatia are analyzed at three levels: theoretical, empirical and methodological. The authors conclude, as a result of the confirmed varied limitations and the lack of sociological analysis of social problems, the scope and quality of generalizations which pertain to sociology are a “diagnosis of a specific time” (Srđan Vrcan) and specially a “science on the social crisis” (Franco Ferrarotti).

Predmet ovoga rada su veliki nemiri useljenika koji su se zbili u predgrađima francuskih gradova u jesen 2005. godine. Autori polaze od teorijskih koncepata promišljanja društvenoga položaja i nasilničkoga ponašanja useljenika, mladih i marginalnih skupina koje su osmislili istaknuti sociolozi i drugi znanstvenici. Na toj osnovi, oni ističu svoju osnovnu tezu kako je pobuna mladih useljenika druge generacije autohtona francuska, europska i zapadna pobuna. Autori ustvrđuju kako tu pobunu ne treba motriti kao izraz nekoga huntingtonovskoga sukoba civilizacija, odnosno političko-kulturnoga sraza Islama i Zapada. Kako bi obrazložili svoju osnovnu tezu, analiziraju različite pojavne oblike i raznovrsnu društvenu uvjetovanost nemira u Francuskoj. Razloge za izbijanje tih nemira oni ponajprije ustanovljuju u marginaliziranosti arapskih i afričkih useljenika druge generacije koji ne vide mogućnosti da institucionalnim i društveno poželjnim sredstvima ostvare najistaknutije kulturalne ciljeve zapadnoga društva, te u nerazmjeru između formalno-pravnog tretiranja useljenika kao ravnopravnih građana i njihova faktičkog statusa kao građana drugoga reda. Autori upozoravaju kako su mladi useljenici svojevrsni europski stranci. Unatoč tomu, oni su neodvojivi od Europe, osobito s obzirom na sve izraženiju potrebu brojnih europskih zemalja, pa i nekih tranzicijskih, za radnom snagom koja je izazvana procesima depopulacije i starenja stanovništva., The paper deals with the massive riots of the immigrants in French city suburbs in the autumn of 2005. First, the authors give an account of the immigrants’ social position and the violent behaviour of these young and marginal groups as identified by eminent sociologists and other experts. On this they build their hypothesis that the revolt of the second-generation young immigrants is an autochthonous French, European and Western revolt. It should not be viewed as a manifestation of some Huntingtonian clash of civilizations i.e. a political and cultural contest between Islam and the West. The authors prove this hypothesis by analyzing various manifestations and social underpinnings of the French riots. The causes of the riots are primarily the marginalization of the second-generation Arab and African immigrants who believe there are no institutional and socially desirable means to achieve the major cultural goals of the western society, and who see an enormous gap between the formal-legal treatment of immigrants as equal citizens and their real status as secondclass citizens. Although vital for Europe – particularly regarding the increasing demand of many Western European (and even some transitional) countries for labour due to the processes of depopulation and population ageing – these young immigrants are a sort of European aliens.

Rad se temelji na ocjeni kako je Josip županov bio nadasve originalan i istaknut istraživač suvremenoga hrvatskog društva. Autor ustanovljava i obrazlaže šest obilježja Županovljeva sociologijskog potpisa: njegovu izrazitu spremnost i sposobnost da u svojim analizama zahvati središnje društvene teme i procese; specifični i plodni odnos Županova prema sociologijskoj teoriji; njegovu teorijsko-interpretativnu lucidnost; kritički i racionalni odnos prema oskudici empirijskih podataka vezanih za suvremeno hrvatsko društvo; zanimljivost i atraktivnost tekstova te javnih istupa toga istaknutog sociologa; djelovanje Josipa Županova kao angažiranoga intelektualca. U zaključku rada iznosi se ocjena kako je Josip Županov bio unikatni sociolog te je kao takav znatno pridonio nastojanjima da se objasne i razumiju intenzivne društvene promjene koje su obilježile uzbudljivo vrijeme u kojemu je živio., The article is grounded on the assessment that Josip Županov was above all original and distinguished researcher of contemporary croatian society. The author establishes and elaborates six features of Županov's sociological work: his expressed readiness and capability to absorb in his analyses core social themes and processes; Županov's specific and productive relation towards sociological theory; his theoretical interpretative lucidity; his critical and radical approach to the scarsiness of empirical data on contemporary croatian society; interestingness of articles and public statements of that distinguished sociologist; achievements of Županov as societaly engaged intellectual. The article conclude with the overall statement that Josip Županov was unique sociologist and as such has strongly contributed to explaining and understanding of the intensive societal changes that marked the exciting times he lived through.

Pakiranje politike posljednjih je godina istaknuta tema u znanstvenoj i stručnoj raspravi o političkom komuniciranju. Autor iznosi teorijska određenja i shvaćanja toga fenomena te razmatra njegova osnovna obilježja i učinke. Polazeći od toga teorijskoga koncepta, on analizira prisutnost pakiranja politike u izbornoj kampanji HDZ-a i SDP-a, dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj 2003. godine. To čini kroz ispitivanje prisutnosti šest načina pakiranja politike u kampanji: korištenje televizije, suradnju stranaka sa stručnjacima za odnose s javnošću (spin doctors) i medijskim konzultantima, medijsko prezentiranje kontakata političara sa slavnim osobama, konstruiranje i promicanje imidža političkih vođa, odnos prema društvenim pitanjima i problemima te napade na suparnike. U tom se ispitivanju koristi rezultatima analize sadržaja uzorka televizijskih spotova stranaka korištenih u kampanji 2003. godine i ankete provedene uoči tih izbora na reprezentativnom uzorku punoljetnih građana Republike Hrvatske. Pokazalo se kako su u toj izbornoj kampanji vodeće stranke u Hrvatskoj nastojale dobiti potporu birača putem pakiranja politike, što je osobito došlo do izražaja u intenzivnom korištenju televizije i promicanju imidža predsjednika tih stranaka. Taj i druge načine pakiranja politike pobjednička stranka na izborima, HDZ, vještije je koristio od svoga najvećega konkurenta SDP-a. Autor upozorava kako je uočljiva prisutnost pakiranja politike smanjila kvalitetu političkoga diskursa u izbornoj kampanji. Stoga je ta kampanja djelomice izgubila svoju temeljnu funkciju da bude argumentirana i javna rasprava o ključnim pitanjima i problemima društvenog razvoja., Packaging politics has recently become a major topic of the political communication research, studies and debates. The author presents the definitions and views of this phenomenon, and looks into its fundamental features and effects. By using this theoretical framework as his starting point, the author analyzes the extent of packaging politics in the electoral campaign of the HDZ and the SDP, the two biggest parties in Croatia in 2003, by focusing on the six ways of packaging politics in a campaign: the use of television, the cooperation of parties with spin doctors and media consultants, the media presentation of politicians’ contacts with celebrities, the construction and promotion of political leaders’ image, the attitudes to certain social issues and problems, and the attacks on the opponents. In his survey, the author uses the results of the content analysis of the samples of TV spots used in the campaign of 2003 as well as the results of the poll carried out on the eve of the elections on a representative sample of adult Croatian citizens. The results show that in this campaign the leading Croatian parties tried to win the voters’ support by packaging politics, which was particularly noticeable in the intensive use of television and the promotion of the images of these parties’ presidents. This and other methods of packaging politics were more expertly and deftly used by the winning party – the HDZ – than by its biggest rival, the SDP. The author points out how this evident packaging of politics affected the quality of the political discourse in that electoral campaign. That is why the campaign partly lost its primary function to provide a venue for an informed and public debate on key issues and problems of social development.

Polazeći od različitih i multidisciplinarnih teorijskih pristupa (ponajprije od sociologijskih određenja društvenoga problema i problema grada, te politologijske teorije urbanoga režima) autor analizira odnos vodećih političara Splita prema recentnim problemima toga grada. Svoju analizu temelji na nalazima istraživanja provedenoga u veljači i ožujku 2002. godine metodom strukturiranoga intervjua na uzorku od dvadesetoro istaknutih lokalnih političara. Nalazi istraživanja prezentiraju da vodeći splitski političari društveno stanje toga grada ocjenjuju nepovoljnim i opterećenim brojnim problemima, od kojih su najizrazitiji: nezaposlenost, propadanje gradske privrede, prometna izolacija grada, socijalna ugroženost njegovih građana te urbanistička devastacija. Intervjuirani političari uglavnom misle da su ti i drugi problemi u velikoj mjeri uvjetovani stanjem u hrvatskome društvu odnosno ključnim činiteljima društvenoga konteksta (pretvorba vlasništva, ekonomska i svekolika društvena kriza, Domovinski rat …) samostalne Hrvatske. Analiza intervjua pokazuje da su političke napetosti i podjele u Splitu izrazite, te da su kao takve prepreka rješavanju problema grada. U mišljenjima i stavovima većine vodećih splitskih političara autor uočava, s jedne strane, znatnu sklonost elitističkom pa (tendencijski) i autoritarnom pristupu rješavanju tih problema, a s druge strane nedovoljnu spremnost za rješavanje problema grada kroz suradnju s drugim socijalnim akterima., Using a miscellany of multi-disciplinary theoretical approaches (primarily sociological definitions of social and urban problems and the political science theory of the urban regime) as his starting point, the author analyses the attitude of Split’s leading politicians to the more recent problems of that city. His analysis is based on the findings of the research conducted in February and March of 2002 using the method of structured intreview on the sample of twenty prominent local politicians. The results of the research show that the leading Split officials consider the social conditions prevailing in that city to be unfavourable and encumbered with a plethora of hardships, the most prominent among them being rampant unemployment, decay of city’s industry, traffic isolation, socially disadvantaged citizens and urban devastation. The interviewed politicians mostly think that those and other problems are to a large extent caused by the state of the Croatian society or, better to say, by the key factors of social context (conversion of ownership, economic and general social crisis, Patriotic war…) of the independent Croatia. An analysis of the interviews shows how pronounced political tensions and divisions in Split are, and how they obstruct finding the solutions for the city’s problems. The opinions and attitudes of the leading politicians in Split reveal, on the one hand, a considerable propensity towards an elitist, even (tendentionally) authoritarian approach to the resolution of these problems, and on the other an insufficient willingness for solving the city’s problems by means of cooperating with other social actors.

U radu se analizira ekonomski aspekt problema ovisništva o drogama. Smisleni okvir rada bazira se na tri ocjene kojima se pokušava sociologijski motriti taj problem: da ovisnost o heroinu ima obilježja totalnoga društvenog fenomena; da ta pojava ima značajke socijalnog problema; da su ponašanja ovisnika koja se odnose na pribavljanja sredstava za tu drogu u velikoj mjeri obilježena društvenom devijantnošću. Na osnovi iskustvenih pokazatelja, dobijenih metodom životne povijesti (uzorak od pedeset ovisnika o heroinu iz Splita), analizira se tržište, potražnja i ponuda heroina u Splitu u prvoj polovini ovoga desetljeća. Ključni su zaključci ovoga rada da u Splitu postoji veliko tržište i ponuda heroina kao robe. Za tom robom vlada znatna potražnja, i to ona efektivnog tipa označena ne samo namjerom većeg broja ovisnika da heroin kupe nego i njihovom sposobnošću da pribave sredstva za tu svrhu, pri čemu se kombiniraju različiti nezakoniti načini pribavljanja sredstava., The paper discusses the economic aspects of heroin addiction. A comprehensive analytical frame employed here rests on three sociological observations: a) heroin addiction has all the characteristics of a total social phenomenon; b) it is a grave social problem; c) the economic activity behind it is explicitly deviant. Using data gathered by the method of life history (the sample consisted of 50 heroin addicts from Split) the author analyzes demand and supply of heroin in Split during the first half of the 90's. The results point out the existence of a huge and stable heroin market revolving around effective demand.

U članku se nastoji pokazati kako je konceptualni aparat “klasične” tranzicijske teorije u nekim važnim aspektima neprimjeren za znanstvenu analizu procesa tranzicije, poglavito konsolidacije demokracije u suvremenim postkomunističkim društvima, uključujući hrvatsko. Primjenom toga aparata ne mogu se valjano objasniti velike političke i društvene promjene koje se odvijaju u tim društvima, poglavito u posljednjem razdoblju. Autori sažeto iznose neke karakteristične primjere “otupjelosti”, odnosno neprimjerenosti pojmova i koncepta tranzicijske teorije, propitujući ponajprije problematiku konsolidacije demokracije, njezinih temeljnih sociostrukturnih i sociokulturnih pretpostavki te značenja nekih bitnih pojmova vezanih uz to. U članku se razmatra problematika različitih interpretacija tranzicijskih faza u odnosu prema rascjepu između formalno-institucionalne konstitucije demokratskog poretka i demokratskog deficita postkomunističkih sustava. Upućuje se na potrebu renoviranja pojmovnog i konceptualnog aparata tranzicijske teorije, ali pritom se ne smatra da treba stvoriti novi aparat, nego da treba nadograditi postojeći tako da se prilagodi promijenjenom društvenom i političkom kontekstu postkomunističkih društava u XXI. stoljeću i drukčijoj prirodi tranzicijskih promjena u njima.

„Ovaj zbornik radova rezultat je znanstvenog skupa „Kriza i transformacija političkih stranaka“ održanog u Zagrebu, 28. lipnja 2006., u organizaciji Foruma Centra za politološka istraživanja. Forum Centra za politološka istraživanja temelji se na idejama pluralizma i tolerantnog dijaloga. U zbornik su uvršteni radovi sudionika skupa razvrstani u dvije tematske cjeline. Prvu tvori skupina tekstova koja se bavi propitivanjem uzroka krize političkih stranaka, dok se druga bavi mogućnostima transformacije političkih stranaka s naglaskom na hrvatsko društvo. Zbornik odražava stavove i viđenja autora različitih znanstvenih i svjetonazorskih orijentacija. Riječ je o knjizi koja iz konteksta politologije, sociologije, politike i znanosti o pravu pokušava reflektirati stanje političkih stranaka u svijetu i Hrvatskoj, pod utjecajem druge velike modernizacije svijeta i tranzicije u Hrvatskoj s kojom se suočavaju i političke stranke.“