Search

Teoretski temelji: Stres predstavlja stanje u kojem osoba smatra da zahtjevi u njenom životu premašuju osobna i društvena sredstva koja ima na raspolaganju. Najveću ulogu u djelovanju stresa na organizam imaju autonomni živčani sustav (AŽS) i žlijezde s unutarnjim izlučivanjem. Oba sustava su povezana s dijelom mozga gdje se svjesno doživljava emocionalna uzbuđenost u uvjetima stresa. Praćenje fizioloških parametara daje uvid u suočavanje i prilagodbu na stresnu situaciju. Stresnija zanimanja su najčešće ona usmjerena na rad s ljudima. Metodologija: Istraživanje je provedeno u dva dijela. Prvi uzorak (n=100) obuhvaćen je Upitnikom sociodemografskog sadržaja te Upitnikom intenziteta stresa na poslu (Radošević-Vidaček, B). Na osnovu rezultata odabrano je 25% s najnižim i 25% s najvišim vrijednostima. Drugi uzorak (n=50) obuhvaćen je snimanjem fizioloških promjena u situacijama sa i bez stresora. Mjereno je disanje, periferna temperatura, mišićna aktivnost, vodljivost kože, varijabilnost srčanog rada pomoću uređaja NEXUS- 10, softver Bio Trace. Fiziološko praćenje uz Stres Test trajalo je 21 minutu po ispitaniku. Rezultati: Rezultati prvog uzorka (n=100) podijelili su uzorak na tri grupe. Nije dobivena četvrta grupa koja se nalazi u fazi izgaranja. U skupini visoko samoprocjenjene razine stresa značajno je veći broj žena, dok je u nisko procijenjenoj skupini približno jednak broj osoba oba spola. Broj djece je veći u grupi visoke samoprocjene. U rezultatima fizioloških mjerenja statistički značajna razlika između grupa ispitanika pokazala se na mjerama varijabilnosti srčanog ritma. Rasprava: Iako su se pokazale značajne razlike između dviju grupa u mjerama varijabilnosti srčanog ritma, fiziološki obje grupe su pokazale parasimpatičko djelovanje AŽS-a. Iz rezultata je vidljivo da iako su statistički značajne razlike u pojedinim mjerenjima, obje grupe su fiziološki bez razlike. Dobiveni rezultat može slijediti iz premalog uzorka onih koji su visoko procijenili svoje stanje te su dvije grupe relativno blizu u svojim vrijednostima.

Definiranjem kvalitete života kao multidimenzionalnog konstrukta, istraživanja uvijek idu u smjeru otkrivanja najznačajnijih odrednica kvalitete života. Pojam zadovoljstva u trećoj životnoj dobi najčešće se promatra nakon odlaska u mirovinu. Umirovljenje je samo jedan od segmenata koji treba pratiti kroz praćenje kvalitete života starijih osoba. Veliki utjecaj ima aspekt sagledavanja socijalnih odnosa, emocionalnih odnosa s bliskim ljudima, poimanje zdravlja i bolesti te uloga u zajednici u kojoj osoba boravi. Postavlja se pitanje da li su osobe smještene u instituciju u starijoj životnoj dobi manje zadovoljne svojom kvalitetom života u odnosu na osobe koje i dalje borave u vlastitom domu. Odlaskom u instituciju situacija se mijenja, potrebna je prilagodba na novu okolinu, osobe u okruženju, događanja u svakodnevnom životu. Koliko se mijenja kvaliteta života osoba koje žive u instituciji u odnosu na osobe koje žive u vlastitom domu pitanje je koje zahtijeva pozornost društva u cjelini.