Search

Pojam stručnjaka zaštite na radu kao radnika kojeg je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih poslova, definiran je Zakonom o zaštiti na radu. Zaštita na radu kao sustavno organizirano djelovanje, sastavni je dio svake organizacije rada, kojoj je cilj unapređivanje sigurnosti i zaštita zdravlja radnika i osoba na radu, te je uloga stručnjaka u realizaciji tog cilja veoma važna. Koliki je opseg poslova u ostvarivanju tog cilja ovisi o nizu parametara, od kojih su najvažniji djelatnost poslodavca te broj osoba koje poslodavac zapošljava. Često se događa da su stručnjaci zaštite na radu preopterećeni poslom, jer njihov djelokrug rada, osim zaštite na radu, obuhvaća i područje zaštite od požara i zaštite okoliša. Svi navedeni segmenti zaštite, imaju za cilj zaštititi zdravlje radnika, ali i očuvati okoliš u kojem borave. Upravo iz tog razloga, stručnjak zaštite na radu mora imati odgovarajuće obrazovanje , te se stalno usavršavati iz područja koja obuhvaćaju njegov djelokrug rada, surađivati sa svim sudionicima u provedbi zaštite, od poslodavca, njegovih ovlaštenika do nadležnih inspekcijskih tijela te liječnika specijalista medicine rada, čija je suradnja u očuvanju zdravlja radnika, naročito onih na poslovima s posebnim uvjetima rada, najznačajnija. U radu se, osim obrazovanja, na primjeru iz prakse prikazuje višegodišnje radno iskustvo samostalnog stručnjaka zaštite na radu, uloga, zadaće i mogućnosti u obavljanju poslova zaštite i sigurnosti zdravlja radnika, u tvornici za izradu kartonske ambalaže.

U radu se prikazuje usporedba zakonske regulative na području kritične infrastrukture između Republike Slovenije i Republike Hrvatske na osnovi pravne stečevine Europske unije sadržane u Direktivi Vijeća 2008/114/EC o identifikaciji i određivanju europskih kritičnih infrastruktura i procjeni potrebe za unapređenjem njihove zaštite. Na osnovi usporedbi daju se prijedlozi za poboljšanje i zaključci.

Upravljanje nekom suvremenom krizom predstavlja vrlo složene operacije koje traju duže vrijeme i u kojoj sudjeluju različiti akteri, od političkih do poslovnih, kao i pojedinci koji su ugroženi djelovanjem krize. Složenost i zahtjevnost suvremenih kriza, pripreme, organiziranje odgovora kada se kriza pojavi, postkrizni oporavak, kao i upravljanje potrebnim promjenama koje su nužne za bolje funkcioniranje sustava, zahtijevaju stvaranje jedinstvenih politika upravljanja u kriznim situacijama. Suvremene se politike danas ne oslanjaju samo na kapacitete koje ima država, već su otvorene prema participaciji građana i drugih važnih aktera koji djeluju u nekoj zajednici. U radu se prikazuju i objašnjavaju kompetencije osoba iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu koje su nužne za upravljanje i vođenje kriznih situacija.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) nadležno je za provedbu Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj. Prihvaćanjem Montrealskog protokola ostvareni su preduvjeti za postupno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj. Zakonski propisi u RH kojima se uređuje područje gospodarenja tvarima koje oštećuju ozonski sloj su Zakon o zaštiti zraka (NN 130/11) i Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima (NN 92/2012). U ovom radu analiziran je postojeći sustav gospodarenja kontroliranom tvari kemijskog naziva klorodifluorometan-22 (Freon-22) u RH sa stajališta tvrtke ovlaštenog servisera klimatizacijskih uređaja. Pod sustavom gospodarenja Freonom-22 u RH autorice podrazumijevaju edukaciju zaposlenika tvrtki ovlaštenih servisera klimatizacijskih uređaja o načinu gospodarenja Freonom-22, pristup informacijama vezano za mogućnosti korištenja Freona-22 nakon ulaska RH u EU, zamjenske tvari koje ne oštećuju ozonski sloj, a mogu se koristiti umjesto Freona-22. U radu su na temelju ankete u kojoj su sudjelovale tvrtke serviseri klimatizacijskih uređaja predložene aktivnosti za unaprjeđenje sustava gospodarenja kontroliranom tvari Freon-22.

Sukladno Strategiji gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (N.N., br. 130/05) najveći problem zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj je gospodarenje otpadom. Kao prvi korak u promjeni postupanja s otpadom, donesen je u cijelosti novi zakonodavni okvir usklađen s pravnom stečevinom EU-a. Zbog nedostatka tehnologija za obradu opasnog otpada, Hrvatska većinu proizvedenog opasnog otpada izvozi, što povećava troškove gospodarenja otpadom i konkurentnost gospodarstva. Iako su evidentna mnogobrojna poboljšanja u sustavu gospodarenja otpadom, još uvijek se ne primjenjuju usvojeni zakonski propisi, a značajne količine otpada još se uvijek odlažu na divlja odlagališta. Također, svijest građana o sortiranju otpada, i uopće o pravilnom odlaganju otpada, na niskoj je razini. Sve to dovodi ne samo do povećavanja troškova gospodarenja otpadom, već i do odlaganja opasnog otpada na gradskim odlagalištima te stvaranja ilegalnih, odnosno „divljih“ odlagališta otpada. Državne institucije ulažu velike napore u poboljšanju stanja okoliša u Hrvatskoj, no od silne količine projekata sanacija gradskih odlagališta, pokušaja regionalizacije gospodarenja otpadom, divlja odlagališta otpada ostaju u drugom planu. Iako je većinom na njima odložen neopasan otpad, na divljim odlagalištima ima i opasnog otpada koji predstavlja veliku prijetnju za okoliš. Tematika nastanka, klasifikacije odloženog otpada i sanacije divljeg odlagališta otpada obrađena je na primjeru divljeg odlagališta otpada „Turska kula“, nastalog u posljednjih pet godina, na području potencijalno zaštićene zelene površine na sjevernom dijelu grada Splita u neposrednoj blizini stambenih objekata. Procijenjena količina odloženog otpada iznosi 50 m3 te se u najvećoj mjeri sastoji od građevinskog otpada, drvenog otpada, otpada od dijelova automobila te komunalnog otpada. Na predmetnoj lokaciji otpad se i dalje odlaže, a lokalna samouprava ne poduzima nikakve aktivnosti na sprečavanju odlaganja otpada, sanaciji odlagališta niti korištenja predmetnog područja u rekreativne svrhe. U svrhu osvješćivanja lokalne zajednice i nadležnih gradskih službi o problemu, provedena je klasifikacija onečišćenja te je predložen koncept sanacijskog postupka koji se temelji na iskopu i premještanju otpada i izdvajanju iskoristivih frakcija otpada. U svrhu prevencije daljnjeg odlaganja otpada na području „Turske kule“ predlaže se postavljanje sustava javne rasvjete, uspostavljanje zabrane prolaska motornim vozilima te postavljanje ploča upozorenja.

Jedan od najvećih problema Republike Hrvatske u usklađivanju s europskim kriterijima je segment gospodarenja otpadom. Potrebno je sanirati više od tri tisuće divljih odlagališta otpada - smetlišta, koja su nastala kao posljedica neodgovornog ponašanja pojedinaca i predstavnika lokalne samouprave. Posljedice neprimjerenog gospodarenja otpadom su brojne, dolazi do onečišćenja voda, pogoršanja kakvoće zraka i utjecaja na zdravlje ljudi. Također, odlaganjem otpada na divlja odlagališta sve potencijalno iskoristive frakcije pretvaraju se u smeće iz kojeg je vrlo teško provesti recikliranje. Otpad iz domaćinstva odbačen u okoliš pogoduje razmnožavanju glodavaca i drugih štetočina koji šire zaraze i zarazne bolesti. Problematika nastanka i sanacije divljih odlagališta otpada analizirana je na području Općine Kapele. Unatoč činjenici da Općina Kapela ima organizirani odvoz komunalnog otpada, veliki dio komunalnog otpada i dalje se odbacuje na 13 divljih odlagališta. Za sva evidentirana divlja odlagalištu otpada, terenskim obilaskom utvrđeni su slijedeći podaci: specifičnosti lokacije, karakteristike okruženja, koordinate lokaliteta, površina divljeg odlagališta, visina odloženog otpada, vrste i količine odloženog otpada, vrste opasnog otpada te pristup lokacijama. Na 13 evidentiranih odlagališta otpada odloženo je više od 7.500 m3 miješanog, uglavnom komunalnog otpada s značajnim udjelom opasnog otpada (azbestni otpad, otpadna ambalaža i lijekovi). Analizom lokacija i okruženja izdvojeni su lokaliteti divljih odlagališta koji zahtijevaju žurnu sanaciju, prvenstveno zbog njihove blizine vodocrpilištima i stambenim objektima. Temeljem provedene karakterizacije onečišćenja pripremljen je sanacijski program koji podrazumijeva razvrstavanje otpada, zbrinjavanje opasnog otpada, iskorištavanje korisnih frakcija otpada (recikliranje), odvoz ostatka na uređeno odlagalište neopasnog otpada te uređenje lokaliteta, a za čiju je provedbu potrebno izdvojiti oko 3 milijuna kn. Osim sanacije divljih odlagališta utvrđeni su uzroci koji su doveli do njihova nastanka te su slijedom toga pripremljene mjere koji bi trebale spriječiti nastajanje novih odlagališta otpada na području Općine Kapela. Provedbom svih predloženih mjera - sanacije divljih odlagališta, povećanje obuhvata stanovništva s organiziranom uslugom odvoza odvojeno prikupljenog otpada i edukacijom stanovnika o potrebi njihova aktivna sudjelovanja u sustavu gospodarenja otpadom, spriječiti će se daljnje onečišćivanje okoliša otpadom na području Općine Kapela.

Plastične mase poznate su tek oko 100 godina, a njihova intenzivna primjena započinje u drugoj polovici 20. stoljeća. Uporaba plastičnih proizvoda toliko je obilježila prošlo stoljeće da se isto s pravom može zvati i „stoljećem polimernih materijala“. Suprotno uvriježenom mišljenju o štetnosti primjene plastičnih masa, plastični proizvodi, ako se pravilno koriste, smanjuju potrošnju energije zbog svoje manje specifične mase i boljih fizikalnih svojstava. Godišnja svjetska proizvodnja plastičnih proizvoda iznosi oko 245 milijuna tona godišnje, dok se od te količine reciklira samo oko 3 milijuna tona. Problematika primjene plastičnih proizvoda nastaje u trenutku kada ih vlasnik klasificira kao otpad. Zbog nepostojanja sustava za odvojeno prikupljanje plastičnih proizvoda, neodgovornog ponašanja proizvođača otpada i nedovoljne inspekcijske kontrole, većina otpadnih plastičnih proizvoda odlagala se u okolišu. Odloženi plastični proizvodi i dalje nepotrebno zauzimaju prostor na odlagalištima otpada, a otpad odbačen u prirodi narušava kakvoću voda, tla, zraka te štetno utječe na zdravlje ljudi. U svrhu povećanja oporabe i smanjenja onečišćenja okoliša otpadnom plastikom u RH primjenjuju se odredbe Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (N.N., br. 97/05, 115/05, 81/08, 31/09, 38/10, 10/11), čime je odvojeno skupljanje PET ambalaže drastično poraslo. No, ostala plastika koja nije u sustavu poticaja, poput ambalaže za jednokratnu upotrebu, i dalje se neadekvatno zbrinjava. Budući se odbačena plastika u prirodi razgrađuje vrlo sporo, o problematici gospodarenja otpadnom plastikom potrebno je voditi brigu već pri njenom razvoju i proizvodnji. Premda svijest o potrebi oporabe otpada raste, ona ipak ne drži korak s rastom proizvodnje otpada. U međuvremenu dragocjene sirovine završavaju na odlagalištima, a energija se troši na obradu novih sirovina i proizvodnju novih proizvoda. Razvijeni su brojni postupci oporabe plastičnog otpada u cilju njegovog iskorištavanja. Ne postoji samo jedan prihvatljivi postupak oporabe plastičnog otpada, već su to, ovisno o situaciji, materijalna, energetska ili kemijska oporaba ili njihova kombinacija. Oporabom otpada izbjegava se njegovo odlaganje na odlagalištima, smanjuje se uvoz sekundarnih sirovina, otvaraju se nova radna mjesta u lokalnom gospodarstvu uz istovremeno smanjivanje onečišćenosti zraka, vode i tla. Plastika je samo jedan od materijala dostupnih čovjeku, a čovjek je taj koji je oblikuje i njome se koristi. O čovjeku ovisi hoće li plastika biti materijal čija će upotreba pomoći u rješavanju aktualnih problema u gospodarenju otpadom i klimatskim promjenama ili će čovjek, proizvodnjom plastike te probleme samo produbiti.

Kolegij Osnove sigurnosti predstavlja temelj za daljnje prihvaćanje struke u području integralne sigurnosti na radu, a predaje se na prvoj godini stručnog studija na Visokoj školi za sigurnost, s pravom javnosti u Zagrebu. Značajniji ciljevi koji se žele postići učenjem ovog kolegija jesu uočavanje, identifikacija, specifikacija i procjena rizičnih pojava u radnom procesu odnosno sprječavanje njihovih posljedica kao što su ozljede na radu i profesionalne bolesti. Nadalje, cilj je da se planirano gradivo obuhvati s teoretskog gledišta, ali usporedno s praktičnim radom - rješavanjem problema i zadataka s naglaskom na one koji su relevantni za struku. U radu se predstavlja cjelokupni plan kojim se definira opis i svrha kolegija, ciljevi učenja i konceptualna mapa sadržaja kolegija. Prikazuje se odabir i opis nastavnih strategija poučavanja i metoda kojima se studentima i studenticama omogućava i olakšava ostvarenje ciljeva te se opisuju aktivnosti za procjenu znanja. U konačnici se opisuje akademska, tehnička i administrativna podrška studentima i vlastiti sustav Infoeduk@.

Osnovni preduvjet za ostvarenje strateških ciljeva društva jesu stručni i kompetentni zaposlenici. Da bi se to postiglo, nužno je kontinuirano raditi na njihovom razvoju i usavršavanju na svim razinama. U ovom radu dati će se primjeri razvoja i usavršavanja zaposlenika trgovačkog društva V.P. Dunapack d.o.o. gdje je u središtu pozornosti povećanje kompetencija, znanja i vještina svih sudionika u tom procesu, što uvelike doprinosi povećanju sigurnosti istih. Konkretno, pokrenuti su razvojni programi za sve menadžere i zaposlenike gdje su ciljevi, između ostalih, unapređenje kompetencije vodstva usklađene s vizijom i misijom društva, zatim uspostavljanje neslužbenih mreža u menadžmentu i povećanje stupnja poistovjećivanja s korporativnom grupom, te poboljšanje i unapređenje tijeka informacija i protočnost informacijskih kanala kroz poticanje višesmjerne komunikacije od vrha prema dolje i od dna prema vrhu. Sve navedeno doprinosi zajedničkom cilju unapređenja sigurnosti i boljitku kako zaposlenika, tako i cijele organizacije odnosno društva. Također će radom biti prezentirani i dojmovi zaposlenika te njihovi osvrti na benefite od sudjelovanja u navedenim programima.

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom. Republika Hrvatska je stranka UNFCCC od 1996. godine i punopravna članica Kyotskog protokola od 2007. godine. Početkom 2012. godine nastupio je Post-Kyotski period u kojem Europska unija preuzima vodeću ulogu u vođenju politike klimatskih promjena zadavanjem cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova za zemlje članice, za 20% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu. Jedan od mehanizama Kyotskog protokola za smanjenje emisija stakleničkih plinova je uspostava sustava trgovanje emisijama (ETS). Treće razdoblje trgovanja emisijama stakleničkih plinova započinje 1.1.2013. godine. Priključivanje Republike Hrvatske u europsku mrežu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS) poklapa se s početkom trećeg razdoblja trgovanja, iako Hrvatska postaje dio Europske unije šest mjeseci kasnije tj. 1.7.2013. godine. U ovom radu dan je prikaz zakonskih propisa EU koji se odnose na trgovanje emisijama stakleničkih plinova, opisan je mehanizam trgovanja emisijama te je dan osvrt na tijek pripreme priključivanja Hrvatske u EU-ETS.

Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07) temeljni je akt kojim se, između ostalog, uređuju načela zaštite okoliša i održivog razvitka, vodeći računa o zaštiti svih sastavnica okoliša (zrak, voda, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet, zemljina kamena kora). Kako bi se osigurala provedba Zakona o zaštiti okoliša i propisa donesenih na temelju tog Zakona, kao i provedba drugih posebnih propisa za nadzor pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od utjecaja opterećenja na okoliš sukladno stavku 2. članka 182. Zakona o zaštiti okoliša provode se koordinirani inspekcijski nadzori. Ovisno o djelatnosti tvrtke koordinirano se nadziru pojedine sastavnice okoliša poštujući načelo cjelovitog pristupa u cilju sprječavanja nastanka nesreća koje bi mogle ugroziti zdravlje ljudi ili prouzrokovati onečišćenje okoliša. Nakon koordiniranog inspekcijskog nadzora svaki inspektor sastavlja zaseban zapisnik i poduzima radnje sukladno svojim ovlastima utvrđenim posebnim propisima. U ovom se radu na primjeru jednog industrijskog postrojenja prikazuje implementacija zakonske regulative koja uređuje načela zaštite okoliša i održivog razvitka, kao i sam postupak provedbe koordiniranog inspekcijskog nadzora na navedenom postrojenju.

Buka koja nastaje prilikom sviranja različitih glazbenih instrumenata tijekom školovanja može, bez primjene odgovarajućih zaštitnih mjera i bez odgovarajuće edukacije iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja, štetno djelovati na zdravlje odnosno smanjiti slušnu sposobnost učenika, studenata, nastavnika i profesora te nadalje dovesti čak do profesionalne bolesti. Stoga je potrebno za početak istražiti da li se za učenike i studente provodi edukacija iz područja sigurnosti i zaštite zdravlja u glazbenim obrazovnim ustanovama. U tu će se svrhu online anketnim upitnikom ispitati nastavnici/profesori osnovnih i srednjih glazbenih škola kao i glazbenih akademija u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Dobiveni odgovori će se analizirati a potom će se rezultati dobiveni u Republici Hrvatskoj komparirati sa rezultatima iz Republike Slovenije. Temeljem definiranja i opisa teorijskog okvira i rezultata ankete izradit će se prijedlog mjera s ciljem poboljšanja stanja sigurnosti i zaštite zdravlja u glazbenim obrazovnim ustanovama.

Svrha Zakona o zaštiti na radu, između ostalog, je sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u svezi s radom. Kako bi se to u stvarnosti uspješno realiziralo, nužno je kontinuirano otkrivati i otklanjati opasnosti, štetnosti i napore primjenom pravila i mjera zaštite na radu, što se ponajprije postiže dobrom suradnjom svih sudionika koji su uključeni u provedbu zaštite na radu. U ovom radu prikazuje se značaj suradnje inženjera sigurnosti – stručnjaka za zaštitu na radu i specijaliste medicine rada na temelju iskustva iz prakse. Analiziraju se svi poslovi u kojima se javlja njihova međusobna suradnja - od sudjelovanja u izradi procjene opasnosti, savjetovanja poslodavca o unapređivanju zaštite na radu, praćenja zdravstvenog stanja radnika, zaštite posebnih kategorija radnika, sudjelovanja u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti do sudjelovanja u radu Odbora zaštite na radu te drugih poslova iz područja zaštite na radu. Nadalje, analizira se i zakonska regulativa odnosno propisi kojima se uređuje navedeno područje suradnje. Na temelju rezultata analize zaključno se daju preporuke za poboljšanje suradnje, a sve radi unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

U radu se analizira pravodobni odaziv zaposlenika na liječničke preglede u ordinaciju medicine rada te se navode najčešći razlozi za njihovo neobavljanje. Uspoređuje se odaziv na prethodni liječnički pregled s odazivom na periodički liječnički pregled. Obrazlaže se i mogući utjecaj odaziva na ozljede nastale na mjestu rada. Obrađuju se i uspoređuju podaci iz 2010. godine s tri lokacije (tri prodajna centra) trgovačke kuće Bauhaus-Zagreb k.d. od kojih se dva prodajna centra nalaze u Zagrebačkoj, a jedan u Primorsko-goranskoj županiji. Prikupljeni i obrađeni podaci uz komentar autora poslužit će za izradu zaključka te će se prema njemu dati smjernice upravi društva radi poboljšanja odnosa zaposlenika prema obvezi ispunjavanja uvjeta potrebnih za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.

Jedna od definicija održivog razvoja glasi da je to razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, a da istovremeno ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. U praksi, održivi razvoj znači uravnotežiti zahtjeve zaštite okoliša, razvoja gospodarstva i razvoja društva. Industrija danas značajno doprinosi povećanju pritisaka na okoliš, no kontroliranim mehanizmom može se uspostaviti tražena ravnoteža. U ovom radu analizira se glavna zakonska regulativa koja uređuje načela zaštite okoliša i održivog razvitka, te se opisuje njezina implementacija u praksi, konkretno u tvrtki čija je djelatnost proizvodnja valovite ljepenke i ambalaže od valovite ljepenke. Rezultati rada dobiveni su proučavanjem interne dokumentacije tvrtke, kao i praćenjem tehnologije, postupaka i potrebnih parametara kojima se može utvrditi utjecaj djelovanja na okoliš. Zaključno se u radu daje ocjena trenutnog stanja, kao i preporuke za daljnja poboljšanja.

U radu se prikazuje i objašnjava organizacijska struktura HEP - Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Elektroprimorje Rijeka. U uvodnom dijelu kratko je opisana djelatnost Hrvatske elektroprivrede te osnova podjele organizacijske strukture prema specijalizaciji (uprava, proizvodnja, prijenos i distribucija) te prostoru odnosno teritoriju. Iz organizacijske strukture HEP-a izdvojeno i detaljno se opisuje organizacijska struktura. HEP - Operatora distribucijskog sustava d.o.o Elektroprimorje Rijeka. Navode se načini na koji se radni zadaci formalno dijele, grupiraju i koordiniraju. Posebno se shematski prikazuje tzv. zapovjedni lanac nadležnosti od vrha organizacije - direktora - do najnižih položaja te obrazlaže tko kome odgovara za obavljeni posao i kakav je raspon kontrole. Objašnjava se zašto veličina tvrtke utječe na njezinu organizacijsku strukturu te kako organizacijski oblik utječe na ponašanje zaposlenika. Zaključno se daje mišljenje i eventualne preporuke za poboljšanje organizacijske strukture.

Kao što je definirano Zakonom o zaštiti na radu, za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac, koji je dužan u pisanom obliku utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, pravila zaštite te prava, obveze i odgovornosti svojih ovlaštenika i radnika. Organizacija tih poslova, s obzirom na opsežnost područja koje obuhvaća, predstavlja važnu kariku u organizaciji rada i izvođenju radnih procesa. Pravilna i pravovremena organizacija doprinosi sprječavanju ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u svezi s radom te zaštitu radnog okoliša. Stoga će se u radu prvenstveno analizirati odredbe Zakona o zaštiti na radu, kao temeljnog akta kojim se uređuje područje zaštite na radu te odredbe na temelju njega donesenih podzakonskih propisa kojima se uređuje način organizacije provedbe poslova sigurnosti i zaštite na radu u tvrtkama, ovisno o njihovoj veličini odnosno broju zaposlenika. Analizirati će se i odredbe Zakona o zaštiti od požara, kao i odredbe Zakona o zaštiti okoliša u dijelu koji se tiču organiziranja poslova sigurnosti i zaštite.

Aarhuška konvencija, usvojena 1998. godine, sadržajno je podijeljena u tri dijela: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu koji su međusobno povezani i ovise jedan o drugome. Njene odredbe osiguravaju javnosti pristup potpunim, točnim i aktualnim informacijama vezanim uz stanje okoliša te joj omogućavaju argumentiranu participaciju u donošenju odluka o okolišu. Sve države potpisnice Aarhuške konvencije obvezale su se primijeniti njezine odredbe u zakone i propise matičnih država. U Republici Hrvatskoj zakonski temelj za provedbu Aarhuške konvencije je Zakon o pravu na pristup informacijama i Zakon o zaštiti okoliša te Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš i Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša. Javnost kroz sve informacije, zakone i propise koji su vezani uz prava javnosti, mora znati da može utjecati na promjene oko sebe i da, prema tom svom pravu, može sudjelovati u donošenju odluka o okolišu. U radu se daju odgovori na pitanja koristi li javnost u Republici Hrvatskoj svoje pravo, u kojoj mjeri i na koji način. Zaključno se iznose preporuke za bolju primjenu, dugotrajnije praćenje i provedbu istraživanja

Stvaranje otpada najbolje prikazuje odnos čovjeka i poslovnih organizacija prema radnoj i životnoj okolini koja nas okružuje. Razvoj industrije, povećanje proizvodnje i potrošnje dovodi do povećanja različitih vrsta zagađenja okoliša. ISO 14000 je skupina generičkih normi koje obuhvaćaju širok spektar pitanja koja se odnose na upravljanje okolišem (Environmental Management System). Norma ISO 14001:2004 omogućava poslovnim organizaciji bilo koje veličine identifikaciju i kontrolu učinaka svojih aktivnosti, proizvoda i usluga na okoliš, kontinuirano poboljšanje djelovanja u odnosu na okoliš, implementaciju sustavnog pristupa u postavljanju ciljeva po pitanju okoliša, njihovog ispunjavanja te mogućnost demonstriranja postignutih učinaka. Zaštitom okoliša može se upravljati na različite načine, no model sustava upravljanja okolišem prema zahtjevima norme ISO 14001 zbog jednostavnosti primjene i sukladnosti sa zahtjevima drugih normi za upravljanje kvalitetom u praksi se pokazao najučinkovitiji i najdjelotvorniji.

Komorsko organiziranje praksa je različitih struka u Hrvatskoj. U dosadašnjim raspravama koje su vođene o komorskom organiziranju u području sigurnosti istaknuto je nekoliko ideja o takvom organiziranju. Osnovni problem komorskoga organiziranja inženjera sigurnosti definitivno proizlazi iz interdisciplinarnosti područja sigurnosti jer se tim područjem bave osobe različitih struka i stručnih zvanja. U Hrvatskoj se u proteklih desetak i više godina sustavno radilo na visokoškolskom obrazovanju inženjera sigurnosti. Zaključuje se da je osnivanje komore nužno i neosporno. Razmatrano je nekoliko prijedloga, a u konačnici se detaljno obrazlažu dvije mogućnosti komorskoga organiziranja. U članku se prikazuju prijedlozi Zakona o Hrvatskoj komori inženjera zaštite na radu i Zakona o Hrvatskoj komori inženjera sigurnosti na radu. Na temelju navedenih prijedloga od inženjera sigurnosti očekuje se konstruktivan doprinos u razmatranju i definiranju konačnoga prijedloga komorskoga organiziranja u području sigurnosti i zaštite.

Ljudi radom osiguravaju svoj život i opstanak. Zato rad – od znanstvenog do proizvodnog – čovjeku predstavlja posebnu vrijednost. Vrijednost je i pravo na rad. Bez ostvarenja toga prava pojedinac je isključen iz rada, čime mu je ugrožena egzistencija. No rad može imati i štetne posljedice. Analizom procesa rada i uzroka ozljeda i zdravstvenih oštećenja na radu i u vezi s radom ti se uzroci u većini slučajeva mogu predvidjeti i njihovo štetno djelovanje spriječiti ili barem smanjiti. Čovjek je životno zainteresiran za punu sigurnost u području rada, što podrazumijeva određeno stanje da netko može normalno obavljati svoje funkcije. Sprečavanje i smanjenje štetnih posljedica rada u našem društvu zadatak je niza subjekata: poslodavca, službe zaštite na radu, inspekcije rada, medicine rada, naravno i radnika, ali i Vlade Republike Hrvatske, obrazovnih ustanova i strukovnih udruženja. Svi subjekti imaju aktivnu ulogu u ostvarivanju Ustavom zajamčenog prava radnika za zaštitu života i zdravlja.

Stručnom analizom odredbi Zakona o zaštiti okoliša, N.N. br. 110/07. i Zakona o otpadu, N.N. br. 178/04., 111/06., 60/08. i 87/09., te na temelju njih donesenih važećih podzakonskih propisa, cilj je utvrditi status inženjera sigurnosti u propisima zaštite okoliša. Navedenom analizom utvrđeno je i istaknuta je problematika, da nigdje u propisima nije definirano tko u tvrtkama, koje obavljaju djelatnost kojom se onečišćuje okoliš, može obavljati stručne poslove zaštite okoliša. Temeljem toga, nakon analiza odredbi dani su komentari, a potom su navedeni i prijedlozi, kojima se između ostalog, traže izmjene i dopune spomenutih propisa, a sve u cilju poboljšanja provođenja sustava zaštite okoliša bilo u tvrtkama, bilo u cjelini.

Na temelju utvrđenog problema i postavljenog cilja za dobivanje aktualnih saznanja o problematici rada i statusa inženjera sigurnosti u poslovnoj praksi u Hrvatskoj, provedeno je veliko empirijsko istraživanje. Istraživanje je provedeno tijekom mjeseca rujna 2010. godine, javnom, dobrovoljnom i anonimnom online anketom. O istraživanju su bili informirani i pozvani svi inženjeri sigurnosti u Hrvatskoj, kojih prema aktualnoj procjeni ima oko 2.000, a ispunjavanjem ankete u njemu je sudjelovalo 267 ispitanika, čime je dobiven uzorak od 13, 80 % procjene populacije, te reprezentativan po svim značajkama. Istraživanjem su prikupljeni izvorni podaci, subjektivna mišljenja i ocjene inženjera sigurnosti u osam grupa pitanja, a to su: osobni podaci, podaci o stručnoj spremi, opći podaci o zaposlenju (za zaposlene i nezaposlene), specifični podaci o zaposlenju (za zaposlene), specifični podaci o organizaciji zaposlenja (za zaposlene), ocjena postojećeg stanja, problematike rada i statusa inženjera sigurnosti na općoj (državnoj i javnoj) razini, ocjena postojećeg stanja, problematike rada i statusa inženjera sigurnosti na razini organizacije zaposlenja (za zaposlene) te prijedlozi za unapređenje rada i statusa inženjera sigurnosti. Podaci su analizirani metodama statističke analize te prikazani tablično, uz komentar. Iz rezultata istraživanja značajno je posebno istaknuti da je 85 % inženjera sigurnosti zaposleno, dok ih je 15 % nezaposleno. Prosječna ocjena postojećeg stanja, problematike rada i statusa inženjera sigurnosti na općoj (državnoj i javnoj razini) iznosi 2, 57 (na skali ocjena 1-5), a na razini organizacije zaposlenja (za zaposlene) ta prosječna ocjena iznosi 2, 75, po čemu te obadvije ocjene spadaju u područje donje granice ocjene dobar. Prosječna ocjena istaknutih prijedloga za unapređenje rada i statusa inženjera sigurnosti iznosi 3, 85 što je u području ocjene vrlo dobar.

U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog na zaposlenicima HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektre Zagreb, pri izvođenju radova na visini. Utvrđeni rezultati ukazuju na napore i na učestale nefiziološke položaje tijela koji se javljaju kod navedenih radova. Rezultati upućuju na potrebu primjene novih pristupa u izradi postupaka penjanja i izvođenja radova na visini zbog pravilnog i svrsishodnog trošenja energije uložene u rad, smanjenja zamora i olakšanje rada, čime bi se utjecalo na bolje uvjete rada, postigla veća sigurnost i zdravlje radnika, ali i veća produktivnost rad.

Sustav upravljanja okolišem postavlja ujednačene kriterije unutar kojih se mogu planirati, primjenjivati, provjeravati i preispitivati mogući utjecaji na okoliš i mjere zaštite okoliša u svim segmentima poslovanja neke organizacije. Tvrtka koja odluči uvesti sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001, obvezuje se primjenjivati zahtjeve upravljanja okolišem koji su definirani samom normom i na taj način potencijalno negativne utjecaje svojih poslovnih aktivnosti vezanih uz okoliš smanjivati na najmanju moguću mjeru. Osnovni principi vezani uz upravljanje okolišem obuhvaćaju prepoznavanje aspekata i utjecaja na okoliš temeljem kojih se postavljaju ciljevi i programi, prate mjerljivi rezultati njihove provedbe, te periodički poduzimaju aktivnosti za neprekidno poboljšavanje. U radu su prikazani primjeri praćenja provedbe nekoliko pokrenutih programa zaštite okoliša kojima se osigurava ispunjavanje odrednica iz usvojene politike upravljanja okolišem Elektre Zagreb, kojom je utvrđena strategija u odnosu prema okolišu i izražena namjera da se postavljeni ciljevi ostvare. Primjenom pokrenutih programa zaštite okoliša u najvećoj organizacijskoj jedinici tvrtke HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., nastoji se trajno biti svjestan i odgovoran član okruženja u kojem se djeluje te sustavno unapređivati kakvoću života u neposrednom okruženju te na globalnoj razini.

Obzirom da Elektra Zagreb od 2005. godine provodi mjere u zaštiti okoliša, odlučna u namjeri da sukladno propisima još bolje skrbi o okolišu te da ta skrb bude dio njene poslovne politike, uložila je iznimne napore i financijska sredstva da uspostavi sustav upravljanja okolišem sukladno normi ISO 14001, a u listopadu 2007. godine nakon certifikacijske provjere dodijeljen joj je certifikat. U radu je prikazan propisani postupak upravljanja dokumentacijom SUO: od početka izrade, distribuiranja i korištenja do čuvanja i stavljanja dokumenta izvan uporabe, koji se primjenjuje u svim organizacijskim jedinicama Elektre Zagreb. Svrha tako postavljenog sustava je brzo i lako pronalaženje dokumenata, njihova prepoznatljivost kroz jednoznačnu izradu i usvajanje, te uporaba samo važećih dokumenata SUO.