Search

Izazovi s kojima se suočava hrvatski javni sektor u kompleksnim uvjetima tržišnog gospodarstva nameću potrebu za analizama koja prelaze tradicionalne granice pravnih disciplina. Autori ovog rada problematici lokalne samouprave pristupaju prepoznajući komplementarnost stečajnog i financijskog prava, po svim bitnim obilježjima samostalnih pravnih disciplina te upravne znanosti kao društveno-empirijske discipline. Ta se međuovisnost očituje i u dubini krize koja zahvaća sva tri sustava. S jedne strane, duže od desetljeća opetovano upozoravanje znanstvenih i stručnih krugova o nužnosti upravno-teritorijalne preraspodjele Hrvatske (u smjeru okrupnjavanja JLS-a) ne nailazi na pozitivne odgovore vladajuće političke elite. Stoga se, u cilju jačanja ekonomsko-financijskog kapaciteta JLS-a otvaraju zakonske mogućnosti njihovog apliciranja na fondove Europske unije, zatim strateškog planiranja razvoja potpomognutim novim institucionalnim rješenjima (lokalnim razvojnim agencijama, lokalnim akcijskim grupama, inkubatorima, i sl.), kao i funkcionalnih prilagodbi europskim trendovima (javno-privatno partnerstvo, outsourcing, contracting-out). S druge strane, posljednje u nizu zakonodavnih intervencija u hrvatski porezni sustav, napose one vezane za oporezivanje dohotka, nameću pitanje održivosti fiskalnih pozicija većeg broja hrvatskih JLS-a. Očekivano smanjenje prihoda od poreza na dohodak, jednog od najizdašnijih izvora financiranja JLS-a, uz istovremenu neizvjesnost postizanja željenog cilja zakonskih reformi u obliku povećanja osobne potrošnje i poticanja cjelokupnog gospodarstva, povećava rizike od tzv. „bankrota“ ovih političko-teritorijalnih jedinica. Očekivana pomoć središnje države u rješavanju kriznih situacija također nosi predznak neizvjesnosti, s obzirom na ograničenja daljnjeg povećanja ukupnog javnog duga, koja su se postrožila nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. S treće strane, opredjeljenje je novog hrvatskog stečajnog zakonodavstva u nejasnom normativnom odgovoru na pravno-političko pitanje: koji je primarni cilj stečajnog postupka i u čiju se korist on vodi? Ovo je stoga što se kroz stečajni postupak „prelamaju“ interesi više zainteresiranih osoba (vjerovnika, radnika, vlasnika kao i širi društveni interesi). Kako pozitivna stečajna regulativa, za sada, isključuje mogućnost provođenja stečaja nad imovinom jedinca lokalne samouprave, štoviše nikakva ex post pravna rješenja ne postoje u slučaju da lokalna jedinica postane insolventna, autori analiziraju i opravdanost proširenja pasivne stečajne sposobnosti na jedinice lokalne samouprave. Kompleksnost predmeta istraživanja i postavljeni zadaci uvjetovali su izbor metoda pa je u istraživanju korišten metodološki pristup koji obuhvaća proučavanje domaće i strane literature, odgovarajućih zakonskih propisa, kao i analizu pozitivne i strane sudske prakse., In the complex conditions of a market-oriented economy the Croatian public sector inevitably faces challenges that cannot be analysed only within traditional ambits of a single legal discipline. Accordingly, authors of this paper approach the local government issues by acknowledging the complementarity between insolvency law and tax law – traditionally recognized as distinct legal disciplines – as well as administrative science as a socio-empirical discipline. Their interrelationship is exposed by the depth of the crisis encompassing all of the three scientific areas. First, repeated warnings, issued from academic circles, on the necessity of an administrative-territorial reform in Croatia in the direction of consolidation of local government have been largely ignored by the political elites. Thus, the attention has turned to identifying other instruments apt for strengthening the economic and financial capacity of subnational units. Namely, there are rising possibilities of application for the EU funding, but also for strategic development planning backed up by the new institutional patterns (local development agencies, local action groups, business incubators etc.) and for functional adjustments following European trends (e.g. public-private partnerships, outsourcing, contracting-out). Second, most recent legislative interventions in Croatian tax system – in particular in the individual income tax area – necessarily call for a re-examination of the local government fiscal balances. While the realization of the overall objectives of these interventions (e.g. incentivizing household consumption and economic growth) is uncertain, it will certainly lead to substantial revenue loss for subnational units, thus increasing their insolvency risks. At the same time, anticipated assistance from the central government level may be withheld, due to the more stringent budgetary constraints in the post-EU accession period. Third, in the insolvency law area the Croatian legislator has not yet provided a clear answer on what the primary aim of insolvency proceedings is and whom it benefits. These questions are important having in mind the built-in conflicting interests of different stakeholders (e.g. shareholders, creditors, employees, general public). At the moment, Croatian legal framework does not recognize the possibility for conducting municipal insolvency proceedings nor any other ex post approaches to this issue. Accordingly, the authors analyse whether such approach could be justified in the future. The methodological approach was determined by the complexity of the paper objective. Accordingly, the authors rely on scientific literature, pertinent statutory provisions and judicial practice in Croatia and in other countries (Hungary and USA) that have opted for a different approach to the subnational insolvency issue.

In the early nineties of the last century, Europeanization emerged as a key theme in studies of the European union. Its importance has grown as scholar have sought to give more precise meaning to a term. They began to analyse and explain the process of Europeanization and study the effects of the European governance on the national policies of countries affected by the process of integration. Impact of the European integration process on public policy creation in the Member States, as well as on their political and administrative structures, has been ever growing. The notion of Europeanization implies the impact of the European Union and the Council of Europe on the three national dimensions: politics (representation and participation), policy (energy, health, educational, transport, environmental policy, etc.) and polity (political institutions, judiciary, public administration, economic institutions, state traditions, etc.). The author is going to analyse the impacts of Europeanization on Croatian local self-government and try to answer the question whether the local government units are following the European trends. European principles and standards regulating local government will be systemized by analyzing the official documents of the European Union and the Council of Europe. The main criteria for systematization of the principles and standards are going to be the dimensions of their impact on domestic structures. The author will then analyze the constitutional and legal framework of local self-government in the Republic of Croatia and examine the degree of its compliance with European principles and standards. A critical review of the research results would be stated in the concluding discussion.

Središnji interes rada predstavlja pitanje prilagođavaju li se istarski gradovi europskoj politici urbanog upravljanja. Pritom se autori koncentriraju na ekonomsku ulogu gradova, odnosno usmjeravanje njihovih aktivnosti k poticanju lokalnog rasta i razvoja. U prvom dijelu rada analizira se urban acquis sadržan u dokumentima Vijeća Europe i Europske unije te hrvatski pravni okvir koji uređuje problematiku lokalnih razvojnih politika. Nakon identificiranja europskih i domaćih standarda urbanog upravljanja, analizirana je njihova primjena u deset istarskih gradova. Zaključni dio rada sadrži komentare dobivenih uvida te prijedloge za daljnju prilagodbu istarskih gradova europskoj razvojnoj politici.

University-employer cooperation is one of the most important forms of cooperation in the economy, needed for economic development and sustainable growth and has become a key emphasis in higher education policy in recent years. The main goal is to achieve an equal partnership between universities and employers aimed at strengthening of economic development at the national, regional and local level. This goal can be achieved through active support (in information and knowledge) of local businesses and entrepreneurship in developing and realization of their ideas, and by linking students with their future employers, through various employer-seeking students associations and employers associations. Authors will analyze the university-employer cooperation in Poland, United Kingdom and Croatia and try to give an answer if the current cooperation is satisfying, and if is not, how can it be enhanced.

Politika obrazovanja Europske unije orijentirana je na stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja i konvergenciju obrazovnih sustava država članica tome zajedničkom modelu. Načela i preporuke za ostvarenje cilja utvrđeni su u Bolonjskoj deklaraciji kao temeljnom dokumentu za provođenje reformi sustava visokog obrazovanja država potpisnica. Pritom je najveći naglasak stavljen na međunarodnu mobilnost studenata i fleksibilizaciju studijskih programa koji bi trebali doprinijeti povećanju kvalitete nacionalnih sustava visokog obrazovanja. Autorice su u tom pogledu istražile primjenu Deklaracije na Sveučilištu u Rijeci i Sveučilištu u Zagrebu te nastojale utvrditi u kojoj su mjeri ispunjeni ciljevi koje Deklaracija proklamira, odnosno zaostaju li i koliko hrvatska sveučilišta u odnosu na sveučilišta razvijenih zemalja članica Europske unije.

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do intenzifikacije procesa europske integracije, a posljedično i do značajnih promjena u sustavima javne uprave europskih zemalja. U tom kontekstu, središnji predmet interesa studije predstavlja odnos između procesa europeizacije i subnacionalnih razina vlasti. Glavna je pretpostavka studije da su proces europske integracije i institucionalizacija odnosa između Europske Unije i Republike Hrvatske utjecali na provođenje strukturnih i funkcionalnih reformi u području lokalne samouprave. Također se pretpostavlja se da su promjene u sustavu izvršene u svrhu povećanja mogućnosti sudjelovanja lokalnih jedinica u upravljanju na europskoj razini. Studija je koncipirana tako da se najprijekonceptualizira fenomen europeizacije te identificiraju i obrađuju njezini mehanizmi u području lokalne samouprave. U svrhu utvrđivanja europskih standarda koji uređuju to područje analizirani su dokumenti Europske unije i Vijeća Europe kao glavnih mehanizama europeizacije. Na ovaj način postavljeni teorijski okvir čini osnovu za istraživanje europeiziranosti hrvatske lokalne samouprave. U prvom dijelu istraživanja, metodom pravne analize provjeravala se usklađenost hrvatskog pravnog okvira s europskim standardima za lokalnu samoupravu. Podaci za ispitivanje glavnih hipoteza u drugom, empirijskom dijelu istraživanja prikupljeni su kvalitativnom i kvantitativnom metodom. Ispitivala se participacija hrvatskih gradova i općina u regionalnoj politici Europske unije, njihova institucionalna i neinstitucionalna (kolektivna i individualna) mobilizacija na europskoj razini te strukturne i funkcionalne prilagodbe europskim trendovima. U svrhu obrade podataka primijenjen je hi-kvadrat test. Rezultati pravne analize pokazali su da se prva hipoteza može usvojiti. S druge strane, mjerenje glavnih varijablipreostalih dviju hipoteza rezultiralo je njihovim djelomičnim usvajanjem.Moguće je da bi temeljita analiza, koja bi uključivala sve hrvatske gradove i općine, ali i neka dodatna pitanja i varijable, pokazala drugačije rezultate. Na kraju studije komentiraju se problemi koje je istraživanje pokazalo te se daju preporuke za daljnje usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim standardima lokalne samouprave.

Sve je veći utjecaj procesa europske integracije na kreiranje javnih politika država članica te na njihove političke i upravne strukture. To se također odnosi na utvrđivanje kruga subjekata koji sudjeluju u političkom odlučivanju. Autorice rada posvećuju pozornost organizacijama civilnog društva kao čimbenicima demokratizacije društva i načinima njihovog uključivanja u političke procese. Na razini Europske unije primjenjuje se model refleksivne deliberativne poliarhije kao oblik ustrojstva vlasti koji najviše pogoduje razvoju participativne demokracije. U takvom je sustavu donošenje političkih odluka obilježeno decentraliziranim utjecajima, a građani su predstavljeni putem izabranih javnih dužnosnika i različitih organizacija civilnog društva koje kanaliziraju pojedine interese, ali i omogućavaju međusobno horizontalno i vertikalno usuglašavanje. Radi jačanja organizacija civilnog društva kao važnih dionika u oblikovanju i provedbi politika Europske unije, Vlada RH je u srpnju ove godine usvojila Nacionalnu strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Temeljno pitanje na koje autorice nastoje dati odgovor jest na kojoj je razini socijalna kohezija u Hrvatskoj te postoje li preduvjeti za razvoj participativne demokracije., The impact of the European integration process on the creation of public policy in the Member States, as well as on their political and administrative structures, has been constantly increasing. Moreover, it re-defines subjects that participate in the political decision-making. With this in mind, the present paper focuses on civil society organizations as factors of democratization and on models of their involvement in political processes. On the EU level, the so-called reflexive deliberative poliarchy model has been developed as a form of decision-making and power-sharing structure that is most favourable to development of participative democracy. This system is characterized by decentralized influences on political decision-making, since citizens are represented by both elected public officials and numerous civil society organizations that channel particular interests while enabling simultaneous horizontal and vertical communication. In view of strengthening of local civil society, as it was recognized as an important stakeholder in shaping and implementation of EU policies, the Government of the Republic of Croatia adopted this July the new National Strategy for the Creation of an Enabling Environment for Civil Society Development 2012 – 2016. The main issues the authors attempt to resolve are the analysis of social cohesion in Croatia and the existence of prerequisites for participative democracy development in the country.

U radu se tematiziraju problemi koji se javljaju u provođenju teritorijalne podjele i europske tradicije u određivanju lokalnih javnih poslova. Posebno se navedena problematika razmatra na primjeru Republike Hrvatske.

U radu se problematizira novi javni menadžment kao model reformi javne uprave.

Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet nositelj je projekta „Providentia Studiorum Iuris – Unaprjeđenje kvalitete studiranja na pravnim fakultetima u Hrvatskoj“ čiji su institucionalni partneri Pravni fakultet u Zagrebu, Pravni fakultet u Splitu i Pravni fakultet u Osijeku. Projekt se provodi u okviru Operativnog programa za učinkovite ljudske potencijale 2014 – 2020 Europskog socijalnog fonda te Odluke Ministarstva znanosti i obrazovanja o financiranju Provedba Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) na razini visokog obrazovanja. Svrha projekta je pridonijeti unaprjeđenju kvalitete studiranja na pravnim fakultetima u Hrvatskoj izradom standarda kvalifikacije i šest standarda zanimanja te unaprjeđenjem studijskih programa Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Pravo, Specijalističkog diplomskog stručnog studija javne uprave i Preddiplomskog stručnog studija – Upravnog studija, uvođenjem suvremenih programskih rješenja i unaprjeđenjem sustava osiguravanja kvalitete i nastavničkih kompetencija za poučavanje usmjerenog na studente. S tim ciljem, Projektom je obuhvaćen niz aktivnosti koje trebaju doprinijeti povećanju uključenosti i međusobnoj suradnje svih dionika, uključujući i istraživanje tržišta rada kako bi se navedeni studijski programi prilagodili potrebama tržišta i studentima omogućilo stjecanje prijeko potrebnih znanja, vještina i kompetencija u skladu s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom. Jedna od projektnih aktivnosti jest i uključivanje studenata u zajednički znanstveno-istraživački rad s nastavnicima. tim ciljem predviđena je objava zbornika radova u koautorstvu nastavnika i studenata (u daljnjem tekstu: Zbornik) na temu unaprjeđenja visokoškolskog obrazovanja na pravnim fakultetima u Republici Hrvatskoj i tržišta rada. Referate zastupljene u Zborniku na Znanstvenoj konferenciji „Unaprjeđenje kvalitete studiranja na pravnim fakultetima u Hrvatskoj“ predstaviti će koautori - nastavnici i studenti te održati izlaganja i prezentirati rezultate istraživanja iz svojih radova.

Cilj je ovoga rada utvrditi posvećuje li se na studijima prava, koji se danas u Hrvatskoj izvode kao integrirani sveučilišni preddiplomski i diplomski studiji na svima četirima pravnim fakultetima, dostatna pozornost razlikovanju pojedinih pravnih područja i specifičnostima tumačenja i primjene prava u ovim područjima. Rad nastoji odgovoriti na pitanje jesu li javno i privatno pravo, kao dvije pravne grupe koje se u brojnim segmentima zasnivaju na različitim načelima, ravnomjerno zastupljeni u studiju prava. U radu se najprije postavlja razlika između javnoga i privatnoga prava. Zatim se pravne grane grupiraju u ove dvije grupe prava. Konačno, analizom zastupljenosti kolegija u okviru kojih se izučava javno odnosno privatno pravo, procjenjuje se je li na sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijima prava ravnomjerno zastupljeno izučavanje javnoga i privatnoga prava.