Search

Zavale krških polja jedno su od najznačajnijih reljefnih oblika Dinarida. Kao reljefne depresije predstavljaju zone akumulacije različitih sedimenta. Među ostalim, u njihovim se rubovima često javljaju plavinske lepeze koje u određenoj mjeri prekrivaju dno samih polja. Cilj ovog rada je izvršiti geomorfološku analizu plavinskih lepeza u odabranim poljima Dinarskog krša. Analiza je provedena na temelju digitalnog modela reljefa 5 x 5 m, topografskih karata 1:25000 i osnovnih geoloških karata 1:100000. U prvoj fazi izvršeno je vizualno prepoznavanje te kartiranje i digitalizacija plavina. Nakon toga izvršena je njihova morfometrijska obrada te morfogenetska analiza njihovog drenažnog područja. Rezultat istraživanja su podaci o položaju, prostornom rasporedu, osnovnim morfometrijskim parametrima te uvjetima nastanka plavinskih lepeza u odabranim krškim poljima. Karst poljes are one of the most interesting features of the Dinaric karst with its many depressions ideal for the accumulation of sediments. Moreover, many of these poljes are enclosed with alluvial fans, which often cover a bedrock layer. The objective was to perform geomorphological analysis of the alluvial fans in previously selected karst poljes using 5 x 5 m digital relief models, 1:25000 scale topographic maps, and 1:100000 scale geologic maps. The first part of the analysis involves visual recognition of the fans, followed by mapping and digitizing. The morphometric and morphogenetic analysis of the drainage area of the fans forms the second part of this work. Location data, spatial arrangement, basic morphometric parameters and conditions for the formation of alluvial fans are the results of this work.

Tragovi vidljivosti koji reprezentiraju potpovršinski kontekst, kao što su tragovi u tlu (soil marks) i usjevima (crop marks), uobičajena su pojava kojom se detektiraju arheološki lokaliteti primjenom metode daljinskih istraživanja – zračne arheologije kroz medij kose zračne fotografije. Različite rasprave i općenito primjena metode zračne arheologije, većinom je ograničena na područja kontinentalne klime koja sadrže obilje kultivirane zemlje i tla. Arheološki lokaliteti u krškom su krajoliku primjenom metoda daljinskih istraživanja vidljivi većinom kao površinske strukture, a ne kao potpovršinski arheološki kontekst koji je reprezentiran ili posredovan tragovima u usjevima ili u tlu. U ovom radu se predstavljaju rezultati zračnog snimanja koje je obuhvatilo planinu Velebit i dio sjevernodalmatinske zaravani i obrovačke zaravni u Hrvatskoj. U tu svrhu provedena je analiza snimljenih kosih zračnih fotografija u svrhu sistematizacije indikatora vidljivosti arheoloških lokaliteta u krajoliku dinarskog krša. Indikatori vidljivosti koji omogućuju otkrivanje arheoloških lokaliteta su međuovisni o krškom reljefu, submediteranskoj klimi i vegetaciji šikara. Utvrđeno je da su arheološki lokaliteti primjenom metode zračne arheologije vidljivi kroz indikatore kao što su sjena, tekstura, boja i vegetacija. Definirani indikatori u krškom kulturnom krajoliku kojima su detektirani arheološki lokaliteti rijetko se pojavljuju samostalno. Arheološki lokaliteti su većinom vidljivi kroz kombinacije više pojedinačnih indikatora., Visibility traces that represent subsurface context, such as soil marks or crop marks, are common phenomena for detecting archaeological sites by using aerial archaeology as one of remote sensing methods, through the medium of oblique aerial photography. Various discussions and use of aerial archaeology method in general are mostly limited to regions with continental climate that contain an abundance of cultivated soil. Remote sensing methods reveal archaeological sites in karst landscape mostly as surface structures, and not as subsurface archaeological context that is represented or mediated by soil marks and crop marks. Results of the aerial survey of Velebit mountain, a part of the North Dalmatian plateau and the Obrovac plateau in Croatia are presented in this paper. Analysis of oblique aerial photographs was conducted with the aim of systematization of visibility indicators for the archaeological sites in the Dinaric karst landscape. Visibility indicators that enable discovering archaeological sites depend on karst relief, sub-Mediterranean climate and scrub vegetation. It has been determined that archaeological sites can be recognized by indicators such as shadow, texture, colour and vegetation by using the method of aerial archaeology. Defined indicators in cultural landscape in the karst area that were used for detection of archaeological sites are rarely represented independently. Archaeological sites are usually visible owing to combination of several individual indicators.

Predstavnici roda Sphaeromides ostavština su morske faune podrijetlom iz praoceana Tetis. Danas naseljavaju geografski udaljena područja juga Europe: krševite dijelove Francuske, Bugarske, istočne Srbije te države dinarskog krša. U dinarskom kršu prepoznane su i opisane tri različite vrste – Sphaeromides virei, S. montenigrina i S. mediodalmatina – od kojih su prva i posljednja pronađene u Hrvatskoj. Unatoč činjenici da je rod Sphaeromides najveći i relativno lako prepoznatljiv rak koji naseljava naše podzemne vode, naše znanje o ovim jedinstvenim životinjama prepuno je izazova, čiji vam pregled donosimo u radu pred vama.

U radu je prezentirano istraživanje koje se provodi metodom terenskog pregleda. Istraživanje je usmjereno na dinarski krš, a provodi se na području Jasenica i Obrovca. Definirani su formacijski procesi i arheološki potencijal područja istraživanja. Posebna rasprava posvećena je metodologiji istraživanja i njezinoj primjerenosti za krški teren. Predstavljene su osnovne karakteristike arheoloških izvora na krškom terenu te je razrađena kategorizacija arheoloških izvora koja valorizira materijalna svojstva i procese u dinarskom kršu. Empirijski podatci prikupljeni istraživanjem prezentirani su prema kronološkom kriteriju., The paper presents a study conducted by applying the method of archaeological field surveying. The survey was conducted on the Dinara mountain karst of the Jasenice and Obrovac areas. It defines the formation processes and the archaeological potential of the surveyed area. In addition, it discusses the applied methodology and its suitability for karst relief. It further presents the main characteristics of archaeological sources on karst terrain and categorises them by taking into account the material features and processes of Dinaric karst. The empirical data collected during the surveying are presented in chronological order.

Špilja Vjetrenica nalazi se na jugozapadnom rubu Popova polja u istočnoj Hercegovini te predstavlja iznimnu geomorfološku, povijesnu i prirodoslovnu vrijednost, te je pravi dragulj krškog podzemlja Dinarida, ali i cijele Europe i svijeta. Zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode još 1952. g., a turistički uređena 1964. g. Arheološki nalazi ukazuju da se Vjetrenica koristi barem 8000 godina, a spominje se i u prvoj svjetskoj enciklopediji Historia naturalis iz 1. st. n.e. Zbog iznimne raznolikosti špiljskih vrsta, Vjetrenica se biospeleološki istražuje već više od 100 godina i danas se smatra špiljom s najvećom bioraznolikosti na području Dinarida. Sadržaj monografije podijeljen je na nekoliko cjelina. Nakon Predgovora slijedi Uvod u kojemu se obrađuju osnove: pozicija, osnovne informacije o špilji te pregled do danas provedenih istraživanja. U Općem dijelu govori se o prirodno-geografskim značajkama, speleogenezi, speleomorfologiji, hidrologiji, mikroklimi, ekologiji paleontologiji i arheologiji Vjetrenice dok se u Specijalnom dijelu prezentira bioraznolikost Vjetrenice kroz sistematski popis organizama koji uključuje carstva bakterija, protista, gljiva i životinja – od najjednostavnijih virnjaka, puževa, pijavica, preko rakova, paučnjaka i kukaca, do kralježnjaka.

Donja Cerovačka špilja smještena je na SI padinama masiva Crnopac (JI Velebit) i jedna je od poznatijih turistički uređenih špilja Republike Hrvatske. Zbog ranije poznatih arheoloških nalaza, a prije početka rekonstrukcije posjetiteljske infrastrukture pokrenuta su 2019. godine nova arheološka iskapanja. Tijekom iskapanja u arheološkoj sondi udaljenoj 120 m od ulaza otkriven je neporemećeni slijed klastičnih špiljskih sedimenata debljine oko 1.8 m. Uzevši u obzir činjenicu da špilje predstavljaju efikasne zamke za sedimente provedena su detaljna geološka istraživanja s ciljem karakterizacije sedimenata, određivanja njihova porijekla, taložnih okoliša i stupnja okolišnih promjena tijekom njihovog taloženja u glavnom kanalu špilje. Kombinacijom nekoliko sedimentoloških, mineraloških i paleontoloških metoda napravljena je karakterizacija sedimenata. Litofacijesna analiza korištena je za rekonstrukciju promjena u taložnim mehanizmima, a numeričkim metodama datiranja uspostavljen je vremenski okvir taloženja. Analiza litofacijesa upotpunjena paleontološkim analizama otkrila je nekoliko faza u razvoju ispune kanala na istraživanom profilu, od urušnih procesa, preko kaotičnih sedimenata s naznakama pretaloživanja, do taloženja u okolišima stajaćih voda i konačno antropogenog utjecaja. Taloženje se odvijalo u različitim klimatskim uvjetima, počevši od perioda izraženo hladne i suhe klime tijekom pleistocenskih stadijala, do vlažnih perioda s antropogenim utjecajem zabilježenih pri samom vrhu profila. Pretpostavljeno je, a potom i dokazano alohtono porijeklo većeg dijela sedimentne ispune. Klastični detritus vezan je uz izvorišne stijene i sedimente koje pronalazimo na širem slivnom području rijeke Otuče (karbonska klastična serija, srednje- gornje trijaska klastično-piroklastična serija i terra rossa Gračačkog polja). Iako su od ranije ove naslage smatrane pleistocenskim sedimentima (temeljem nalaza fosilne faune), napravljena je njihova stratigrafska kalibracija temeljena na metodi optički stimulirane luminiscencije (OSL), te metodi radioaktivnog ugljika na speleotemima. OSL datacija pokazuje da se taloženje alohtone ispune kanala odvijalo u periodu oko ili nakon 54000 godina prije sadašnjosti. Nakon početne, turbulentne faze, nastupilo je taloženje u okolišu mirnih voda djelomično ili potpuno potopljenog špiljskog kanala. Ova promjena vezana je uz razdoblje od prije 19500 godina (14C datacija). Kraj taloženja u vodenom okolišu nastupa prije perioda kasnog brončanog doba, a vezan je uz trajno neotektonsko izdizanje šireg područja duž glavnih rasjeda pružanja SZ-JI. Rezultati istraživanja su publicirani u znanstvenom članku i dostupni na poveznici: https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/feart .2 021.672229/full.

Dinarski špiljski cjevaš Marifugia cavatica Absolon i Hrabe, 1930 je paleoendem Dinarida i jedini poznati predstavnik mnogočetinaša, porodice cjevaša Serpulidae, koji živi u podzemlju. Nastanjuje podzemne vode dinarskog krša Jadranskog i Crnomorskog sliva. Najraširenija je stigobiontna sjedilačka vrsta u podzemlju Hrvatske, zabilježena na ukupno 77 lokaliteta, od Istre preko Gorskog Kotara i Like do najjužnijeg dijela Dalmacije. Pronađen je u svim krškim slivovima na području Hrvatske osim u slivovima rijeka Zrmanje i Une. Pretpostavlja se da se njegov prijelaz u podzemlje dogodio u doba pliocena povlačenjem iz površinskih slatkovodnih rijeka i jezera.

Dolines are considered to be among the most prominent karst formations, which is why they can serve as diagnostic forms of karst. Their spatial distribution and density are important indicators of an area’s degree of karstification, as well as of an overall geomorphological development. The aim of this paper is to determine the spatial distribution and the density of dolines, and also to analyse the influence of geological structure and morphometric features of the terrain (hypsometry, slope inclination, relative relief) on the spatial distribution of dolines in the area of southeastern Velebit. Moreover, for the first time with regards to the Croatian karst, the spatial distribution of dolines was compared with the spatial distribution of entrances into caves in the southeastern Velebit’s area of Crnopac. The data on the dolines’ position were adopted from 1:25,000 scaled topographic maps. All data were digitalised and analysed with ArcGIS 10.1 software in the GIS laboratory of the Geographic Department of the Faculty of Science in Zagreb. The research showed a strong influence of morphometric parameters of the relief on dolines’ density. The most prominent occurrence of dolines is linked with the areas ranging from 1000 to 1200 meters of altitude, slope inclination lower than 2° and the relative relief of 100 – 200 m per km2. Furthermore, the highest density of dolines was recorded in the Jurassic carbonate layers, while it was determined that the zones of main faults do not have a significant influence on the increase of dolines’ density. A high degree of correlation was determined by comparing spatial distributions and density of dolines and entrances into caves.

The paper presents information on the implementation of the project Cultural Landscape – a Model of Valorisation, Protection, Management and Use of Cultural Heritage - ProHeritage (UIP-2017-05-2152) in 2018 and 2019. The project is carried out in the area of the municipality of Jasenice and the town of Obrovac. It encompasses a segment of southern and southeastern Velebit and western part of Bukovica. The aim of the project is valorisation of cultural and archaeological heritage at the landscape level, in contrast to the model focused on monuments as a dominant approach in Croatia. Research area represents a test area for developing models of work for valorisation of landscape as a heritage resource., U radu se iznose podatci o provedbi projekta Kulturni krajolik – model valorizacije, zaštite, upravljanja i korištenja kulturne baštine – ProHeritage (UIP-2017-05-2152) tijekom 2018. i 2019. godine. Projekt se provodi na području Općine Jasenice i grada Obrovca. Obuhvaća segment južnog i jugoistočnog Velebita te zapadni dio Bukovice. Cilj je projekta vrednovanje kulturne i arheološke baštine na razini krajolika, a za razliku od spomeničkog modela koji je dominantan pristup prisutan u Hrvatskoj. Područje istraživanja testno je područje na kojem se razvijaju modeli rada za vrednovanje krajolika kao baštinskog resursa.

Kroz protekla dva stoljeća, od začeća speleobiologije, u podzemnim staništima dinarskoga krša otkriveno je i opisano preko 1000 vrsta prilagođenih na život u tom, na prvi pogled, surovom životnom okolišu. Sustavnim istraživanjem naš je krš, kao dio dinarskog krša, postao sinonim za podzemnim vrstama najbogatije područje na svijetu. Unatoč činjenicama i dugoj tradiciji istraživanja, otkrivanje novih vrsta i zanimljivosti o podzemnoj fauni još uvijek ne jenjava. U članku donosim kratak pregled istraživanja faune podzemnih kornjaša u Špilji za Gromačkom vlakom te opis pronalaska novog, 11-og, roda podzemnih kornjaša za faunu Hrvatske – Scotoplanetes sp.

Lokrum je otok u sastavu grada Dubrovnika, zaštićen još od 1948. kao Posebni rezervat šumske vegetacije, kojima upravlja JU Rezervat Lokrum. U okviru ekološke mreže Natura 2000 Lokrum je registriran pod brojem HR4000017, kao Područje očuvanja vrsta i staništa (POVS), na osnovi 8 staništa, od kojih je jedno Potopljene i dijelom potopljene špilje (8330). Kao i većina jadranskih otoka, Lokrum ima jednostavnu geološku strukturu, građenu od dobro slojevitih vapnenačko-dolomitnih stijena, starih oko 85 milijuna godina. Geomorfološki su zapadna i južna obala tektonski povišene, uz obalne litice visoke preko 30 m, dok su istočna i sjeverna niže i pristupačnije. Svojevrsni geomorfološki fenomen je Mrtvo more, morsko jezero na otoku, povezano podzemnim kanalom s otvorenim morem. Prirodoslovna istraživanja sežu u davnu prošlost, a intenziviraju se u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća. Iako se neki krški fenomeni i špilje spominju ili su prikazani na topografskim kartama i razglednicama, speleološka istraživanja su u potpunosti izostala. Nakon detaljnih speleoloških istraživanja, utvrđena je djelomično poplavljena morska špilja, duljine 22 m i dubine 15 m, nastala abrazivno-korozijskim djelovanjem mora na predisponiranu tektonsku pukotinu.

Područje Oštarije–Tounj nalazi se na kontaktu dviju velikih geomorfoloških cjelina: Ogulinsko-plaščanske zavale i Unsko-koranske zaravni, uz sjevernu granicu dinarskoga krša u Hrvatskoj. Radi se o izrazito okršenom terenu s brojnim površinskim i podzemnim krškim oblicima. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi značajke krškoga reljefa te uvjete i procese njegova oblikovanja u svrhu sagledavanja interakcije dviju velikih cjelina prilikom njihova geomorfološkoga razvoja. Korištene su metode opće i specifične digitalne morfometrijske analize reljefa te geomorfološko kartiranje. U okviru morfogentskoga pristupa analizirani su morfostrukturni uvjeti okršavanja te prostorni raspored i značajke krških i fluviokrških reljefnih oblika. Utvrđeno je nekoliko suhih dolina koje upućuju na to da je ovaj prostor bio važan koridor površinskoga otjecanja iz područja Ogulinsko-plaščanske zavale prema Unsko-koranskoj zaravni. Tektonskim izdizanjem uske zone između ovih dviju cjelina nastao je orografski prag koji je onemogućio daljnje površinsko otjecanje te stvorio uvjete za razvoj podzemnih krških provodnika. U radu se daje i prijedlog modela morfogeneze Ogulinsko-plaščanske zavale sažetoga naziva „zaravnjavanje i zatvaranje”., The Oštarije–Tounj area lies in the contact zone of two large geomorphological units: the Ogulin-Plaški basin and the Una-Korana plateau, along the northern edge of Dinaric karst in Croatia. This is a highly karstified landscape, with numerous surface and subterranean karst forms. The objective of this study was to determine the significance of the karst relief and the processes of its formation, with the aim of examining the interaction of these two large units during their geomorphological evolution. General and specific digital geomorphometric analyses were used, with geomorphological mapping. Within the morphogenetic approach, the morphostructural conditions of karstification, spatial distribution and significance of karst, and fluviokarst relief forms were analysed. Several dry valleys were established, indicating that this area was the important corridor for surface runoff from the Ogulin-Plaški basin towards the Una-Korana plateau. Tectonic up-lifting of the narrow zone between these two units created an orographic barrier, which hindered any further surface runoff and created the conditions for the development of karst subterranean watercourses. This paper provides a proposal of the morphogenesis model of the Ogulin-Plaški basin, summarised with the description “flattening and closure”.

U ovome radu biti će prikazan pristup motrenju podzemnih voda prema smjernicama Okvirne direktive o vodama u dubokom vodonosniku dinarskog krša. Prikazat će se način određivanja lokacija i izvedba istražnih bušotina s ciljem motrenja količine i kakvoće podzemnih voda za upravljanja vodama izvora Jadra i Žrnovnica. Bušotine su locirane na osnovi litostratigrafskih, strukturnih i hidrogeoloških elemenata dobivenih detaljnim geološkim kartiranjem i geofizičkim istraživanjima. Na taj način najprije su izdvojeni položaji diskontinuiteta i okršenih zona u podzemlju za koje se smatra da su zone pretežitog prihranjivanja i tečenja podzemnih voda. Zatim su temeljem rezultata provedenog geoelektričnog sondiranja izdvojene stijene s obilježjima potencijalnih vodonosnika i odabrane lokacije za bušenje tako da se u području pretpostavljenog vodnog gradijenta probuše spomenute razlomljene i moguće kavernozne stijene. Bušotine su zatim izvedene i opremljene za kontinuirani monitoring podzemnih voda, a rezultati provedenog monitoringa koriste se za upravljanje podacima o količinskom i kemijskom stanju voda te za identificiranje antropogenih utjecaja u slivu izvora Jadra i Žrnovnice. Zaključeno je da bez monitoringa podzemnih voda kako velikih tako i manjih slivova nije moguće racionalno upravljati vodnim resursima u smislu zaštite kako kakvoće tako i količine podzemnih voda.

Ponikve pripadaju među najznačajnije krške oblike koji se stoga smatraju i dijagnostičkim oblicima krša. Njihov prostorni raspored i gustoća važan su pokazatelj stupnja okršenosti nekog prostora, ali i njegova cjelokupnoga geomorfološkog razvoja. Cilj ovoga rada je utvrditi prostorni raspored i gustoću ponikava te analizirati utjecaj geološke građe i morfometrijskih karakteristika terena (hipsometrija, nagib padina, vertikalna raščlanjenost) na prostorni raspored ponikava na području jugoistočnog Velebita. Prvi je put na području krša Hrvatske uspoređen prostorni raspored ponikava s prostornim rasporedom ulaza u speleološke objekte i to samo na dijelu jugoistočnog Velebita – Crnopcu. Podaci o položaju ponikava preuzeti su s topografskih karata 1:25 000. Svi podaci su digitalizirani i računalno analizirani s pomoću ArcGIS 10.1 programskog paketa u GIS laboratoriju GO PMF-a u Zagrebu. Istraživanjem je ustanovljen snažan utjecaj morfometrijskih parametara reljefa na gustoću ponikava. Najznačajnija pojava ponikava vezana je za područja nadmorskih visina 1000 – 1200 m, nagiba padina manjeg od 2° i vertikalne raščlanjenosti reljefa 100 – 200 m/km2. Također, najveća gustoća ponikava zabilježena je u karbonatnim naslagama jurske starosti te je utvrđeno da zone glavnih rasjeda nemaju značajniji utjecaj na povećanje gustoće ponikava. Usporedbom prostornog rasporeda i gustoće ponikava i ulaza u speleološke objekte utvrđen je njihov visok stupanj korelacije., Dolines are considered to be among the most prominent karst formations, which is why they can serve as diagnostic forms of karst. Their spatial distribution and density are important indicators of an area’s degree of karstification, as well as of an overall geomorphological development. The aim of this paper is to determine the spatial distribution and the density of dolines, and also to analyse the influence of geological structure and morphometric features of the terrain (hypsometry, slope inclination, relative relief) on the spatial distribution of dolines in the area of southeastern Velebit. Moreover, for the first time with regards to the Croatian karst, the spatial distribution of dolines was compared with the spatial distribution of entrances into caves in the southeastern Velebit’s area of Crnopac. The data on the dolines’ position were adopted from 1:25,000 scaled topographic maps. All data were digitalised and analysed with ArcGIS 10.1 software in the GIS laboratory of the Geographic Department of the Faculty of Science in Zagreb. The research showed a strong influence of morphometric parameters of the relief on dolines’ density. The most prominent occurrence of dolines is linked with the areas ranging from 1000 to 1200 meters of altitude, slope inclination lower than 2° and the relative relief of 100 – 200 m per km2. Furthermore, the highest density of dolines was recorded in the Jurassic carbonate layers, while it was determined that the zones of main faults do not have a significant influence on the increase of dolines’ density. A high degree of correlation was determined by comparing spatial distributions and density of dolines and entrances into caves.

In Europe the Phyrganeidae family comprises 7 genera and 20 species. In Croatia, 6 species have been recorded from this family, and four of them recorded and collected in the last five years have been DNA barcoded. In terms of faunistic research, most interesting is the record of Trichostegia minor Curtis, 1834 from the region of the Gacka River in Lika, in upland Croatia. Up to now four species have been included in the BOLD system with 6 DNA-barcoded specimens. From the Gacka River area, 10 specimens of 8 species, including T. minor, have been barcoded and included into the BOLD system. Phylogenetic research based on DNA barcode data has shown some interesting results. Specimen of T. minor collected in the area of the Gacka River is clustered with a specimen of this species from Austria into a separate subgroup, which shows minor molecular specifics. Phylogenetic analysis has confirmed the justification of the status of a subspecies from Mongolia, Phryganea grandis rotundata Ulmer, 1905. Future Trichoptera fauna research in Croatia will continue investigations of the family Phryganeidae in various parts of the country for the purpose of ascertaining the detailed distribution of all the species recorded, to enable finding some other previously missing species, as well as collecting and DNA barcoding of Hagenella clathrata (Kolenati, 1848) and Oligostomis reticulata (Linnaeus, 1761). With respect to these species, the data will also be useful for the area of conservation biology, necessary for their protection and for the protection of the sites in which they occur, for it is clear that these are very rare species in Croatia, T. minor also belonging to this group: 50% of the species from this family recorded in Croatia are rare and very rare species., Porodica Phyrganeidae broji u Europi 7 rodova i 20 vrsta. Iz ove porodice na području Hrvatske utvrđeno je 6 vrsta, od kojih su DNA barkodirane četiri vrste, zabilježene i prikupljene u posljednjih pet godina. Faunistički najzanimljiviji je nalaz vrste Trichostegia minor Curtis, 1834 s područja rijeke Gacke (regija Lika), gorska Hrvatska. U BOLD bazu upisane su četiri vrste sa šest DNA barkodiranih primjeraka. S područja rijeke Gacke je DNA barkodirano i upisano u BOLD bazu 10 primjeraka s osam vrsta, uključujući i vrstu T. minor. Filogenetska istraživanja temeljena na analizi DNA barkod podataka pokazala su zanimljive rezultate. Primjerak vrste T. minor prikupljen na području rijeke Gacke grupira se s primjerkom te vrste iz Austrije u zasebnu podrgrupu, što ukazuje na manje molekularne specifičnosti. Filogenetska analiza potvrdila je i opravdanost statusa podvrste iz Mongolije, Phryganea grandis rotundata Ulmer, 1905. U budućim istraživanjima faune Trichoptera Hrvatske nastavit će se istraživanja porodice Phyrganeidae u različitim dijelovima Hrvatske u svrhu utvrđivanja detaljnijeg rasprostranjenja svih zabilježenih vrsta, potencijalnog nalaza neke još nezabilježene vrste, ali i nalaza te DNA barkodiranja vrsta Hagenella clathrata (Kolenati, 1848) i Oligostomis reticulata (Linnaeus, 1761). Za te vrste bit će potrebno utvrditi i određene značajke u području konzervacijske biologije potrebne za njihovu zaštitu i zaštitu lokaliteta na kojima žive, jer je očito da su to vrlo rijetke vrste u fauni Hrvatske, a u koje pripada i vrsta T. minor; naime, 50% zabilježenih vrsta porodice Phyrganeidae u Hrvatskoj su rijetke i vrlo rijetke vrste.

Endemska vrsta Congeria jalzici (Morton & Bilandžija, 2013) jedna je od 3 reliktne vrste koje nastanjuju područje dinarskog krša i koje su jedini podzemni školjkaši na svijetu. Zabilježena je na ukupno 4 lokaliteta od kojih se 3 nalaze u Hrvatskoj. S obzirom da je ova vrsta opisana nedavno, njezina biologija i fiziologija slabo su istražene. Na lokaciji istraživanja (Markov ponor) planirani su hidrotehnički zahvati koji bi potencijalno mogli utjecati na hidrološki i temperaturni režim voda, a time i na jedinke vrste C. jalzici. Stoga je cilj ovog rada bio ispitati utjecaj povećanja temperature i izloženosti zraku jedinki vrste C. jalzici u laboratorijskim uvjetima putem mjerenja parametara oksidacijskog stresa. Tijekom istraživanja, dio je jedinki tijekom tri tjedna bio izložen zraku pri vlazi karakterističnoj za špiljske ekosustave, dok je dio jedinki postepeno izlagan povećanju temperature (povećanje za 2 do 3 °C stupnja, jednom tjedno). Rezultati su pokazali da jedinke koje su tijekom tri tjedna bile izložene zraku pokazuju značajan porast parametara oksidacijskog stresa, kao i one koje su bile izložene temperaturi vode od 25 °C. Potencijalne promjene u hidrološkom režimu, koje bi izazvale dugotrajnije izbivanje jedinki iz vode, mogle bi dovesti do slabijeg obnavljanja te nestanka populacije s takvog staništa. The endemic species Congeria jalzici (Morton & Bilandzija, 2013) is one of the three relict species in the Dinaric karst area, and it is also the only subterranean bivalve species in the world. It has been recorded in 4 localities, 3 of which are in Croatia. Near one of the sites (Markov ponor; research site in this thesis) hydrotechnical project is being developed, which could potentially affect the hydrological and water temperature regime, and thus the C. jalzici species. Therefore, the aim of this study was to investigate the influence of temperature increase and air exposure on C. jalzici in laboratory conditions by measuring oxidative stress parameters. In the aerial exposure, individuals were exposed to high humidity typical for caves, while in the temperature exposure trials individuals were gradually exposed to increasing temperature (2 to 3 °C increase, once a week). Aerial exposure induced stress which increased with time. Stress induced by aerial exposure was similar to that induced by temperature increase at 25 °C. Potential changes in the hydrological regime could cause longer absence from the water, which could lead to lower ability of recovery and disappearance of population from such habitat.

Oku skriveno – kriptične vrste u podzemnoj fauni Razvojem moderne biologije i upotrebom molekularnih DNA analiza, višestruko je povećan obujam znanja o takozvanim kriptičnim vrstama, morfološki identičnim vrstama koje se često mogu razlikovati tek upotrebom molekularnih tehnika. Takve se vrste nalaze među svim skupinama životinja, a najčešće među onima koje žive u ekstremnim uvjetima, tj. onim vrstama koje su podvrgnute jednoličnim selekcijskim pritiscima. Jedno od takvih staništa su i podzemna staništa, gdje je nastanak kriptičnih vrsta dodatno povezan i s ograničenom mogućnošću rasprostranjenja. Tako smo pojavu kriptičnih vrsta analizirali unutar dva kompleksa vrsta iz roda podzemnih rakušaca Niphargus: N. arbiter – N. salonitanus te N. stygius. Analizama objavljenim u dva znanstvena rada pokazali smo kako je prva skupina sazdana od još sedam, a druga od još osam dodatnih, kriptičnih vrsta. Ukupno smo opisali 15 novih vrsta od čega čak devet s područja Republike Hrvatske.

Alpioniscus (Illyrionethes) iapodicus n. sp. is described and illustrated. Representing the 14th nominal species of the subgenus Illyrionethes from the Dinaric karst, it is a troglobiotic species collected from the caves in the central part of the Lika region, Croatia. The new species belongs to the strasseri group. Morphological characters differentiating A. iapodicus from other strasseri group representatives are discussed., U radu se opisuje i ilustrira nova vrsta Alpioniscus (Illyrionethes) iapodicus n. sp. Radi se o troglobiontnoj vrsti prikupljenoj u špiljama središnjeg dijela Like, i predstavlja četrnaestu nominalnu vrstu podroda Illyrionethes iz Dinarskog krša. Nova vrsta pripada grupi strasseri. Raspravlja se o morfološkim obilježjima koji razlikuju A. iapodicus od ostalih predstavnika te grupe.

Apristus europaeus was recorded for the first time in Croatia. It was found in the dry river bed of the temporary Krčić River (Dalmatian Zagora region), situated beneath the Dinara Mountains. This record represents the southeasternmost distribution border of this species in Europe. Apristus europaeus was sampled with pitfall traps in July 2014. The substrate was composed of boulders, without mosses or algae. Microclimatic conditions were unfavourable for soil invertebrates, since the dry river beds were exposed to intense solar radiation and wind. Our findings show that A. europaeus could quickly recolonize new and unstable habitats, implying that it has a high dispersal capacity. However, this study raises the question of the A. europaeus habitat preference, for in previous studies, it was characterised as a stenotopic hygrophilous species inhabiting the banks of flowing waters., Vrsta Apristus europaeus je zabilježena po prvi put u Hrvatskoj. Pronađena je u suhom riječnom koritu povremene rijeke Krčić (Dalmatinska zagora), smještene podno Dinare. Ovaj nalaz predstavlja najjugoistočniju granicu rasprostranjenja ove vrste u Europi. Vrsta Apristus europaeus sakupljena je pomoću lovnih posuda u srpnju 2014. Supstrat se sastojao od velikog kamenja, bez mahovine ili algi. Mikroklimatski uvjeti su bili nepovoljni za beskralješnjake tla, budući da su suha riječna korita izložena intenzivnom sunčevom zračenju i vjetru. Rezultati ukazuju da A. europaeus može brzo kolonizirati nova nestabilna staništa, što sugerira da ima visoku mogućnost disperzije. Međutim, ovim istraživanjem dovodi se u pitanje stanišna preferencija vrste A. europaeus, koja je u prethodnim istraživanjima karakterizirana kao stenovalentna higrofilna vrsta koja nastanjuje obale tekućica.

Speleološki objekti Dinarskog krša sa svojim brojnim značajkama predstavljaju izvrsnu podlogu za interdisciplinarna znanstvena istraživanja te za razvoj edukativnih sadržaja i programa za različite ciljane skupine. U okviru ovog rada predstavit ćemo skup istraživačkih aktivnosti koje možemo ponuditi ustanovama koje upravljaju zaštićenim područjima kako bi unaprijedili znanje o krškim fenomenima kojima upravljaju, poboljšali njihovu zaštitu te novim i zanimljivim podacima upotpunili edukativne materijale.

Izotopi ugljika 14C (radioaktivni) i 13C (stabilni) imaju značajnu primjenu u praćenju ciklusa ugljika u prirodi. U predavanju će biti prikazani rezultati istraživanja baziranih na prećenju ugljikovih izotopa u okolišu Dinarskog krša u Hrvatskoj, uključujući mjerenja u atmosferi, vodi, karbonatnim sedimentima (jezerski sedimenti, sige, sedra, algni trotoari) te bilja. Dobiveni rezultati koristili su se kod praćenja geokemijskih procesa u prirodnim vodama, antropogenog zagađenja u krškim vodama/sedimentu, na osnovu 14C starosti karbonatnih sedimenata određene su paleoklimatske promjene, te praćenje promjene nivoa more u korelaciji s klimatskim promjenama. Spomenuta istraživanja dio su projekta Hrvatske zaklade za znanost: Rekonstrukcija okoliša u kvartaru u Hrvatskoj upotrebom izotopnih metoda.

Slunjska zaravan te šire područje oko Slunja dio je prostrane tzv. Unsko - koranske zaravni koja se prostire između Dinarskog gorskog sustava na jugozapadu i Panonskog bazena na sjeveroistoku. Istraživano područje karakterizirano je dinarskim pružanjem geoloških struktura. Najstarije stijene su pješčenjaci perma, a cijelo područje je najvećim dijelom izgrađeno od karbonatnih stijena mezozojske karbonatne platforme, koje su mjestimično transgresivno pokrivene jezerskim i aluvijalnim naslagama miocenske, pliocenske i kvartarne starosti. Na istraživanom području razvili su se mnogi speleološki objekti (124 registrirana) među kojima dominiraju špilje, dok se jame pojavljuju uglavnom u područjima izdignutih morfostruktura.

Speleologija je skup aktivnosti vezanih za pronalaženje, istraživanje, snimanje, dokumentiranje, zaštitu i korištenje speleoloških objekata. Područje Karlovačke županije je na prijelaznom geografskom položaju između Panonskog bazena i Dinarskog gorskog sustava. Najveći dio županije izgrađen je od karbonatnih stijena mezozojske starosti te je na njima razvijen krški reljef sa specifičnim površinskim i podzemnim oblicima. Podzemne krške forme su speleološki objekti tj. špilje i jame. Cilj ovog rada je dati pregled osnovnih speleoloških obilježja Karlovačke županije. U radu je dan kratak pregled razvoja speleoloških istraživanja ovog područja te su prikazane glavne značajke prostornog rasporeda i veličine speleoloških objekata. Posebno su naglašeni geospeleološki, biospeleološki i arheološki značaj speleoloških objekata ovog područja. Na kraju su naglašeni osnovni problemi njihove zaštite i vrednovanja.

Slatkovodni sustavi na području dinarskog krša nastanjeni su osobito bogatom ribljom zajednicom, s velikim udjelom endemskih vrsta. S ciljem objašnjavanja nastanka tako velike raznolikosti, predloženo je nekoliko događaja i pojava: geografska izolacija rijeka i njihova povezanost kroz podzemlje, geološka povijest, refugiji tijekom ledenih doba, specifične stope mutacije. Za razliku od većine rodova slatkovodnih riba, rod Delminichthys nastanjuje malo područje i obuhvaća svega četiri vrste. Kako bismo otkrili populacijsko‐ genetičku strukturu i demografsku povijest vrsta ovoga roda, te tako pridonijeli razjašnjavanju evolucije u slatkovodnim sustavima Dinarida, proveli smo filogeografska i populacijsko‐ genetička istraživanja svih vrsta roda Delminichthys. Na temelju mitohondrijskih i jezgrinih biljega sekvenci analizirali smo filogenetske odnose, razinu genetičke raznolikosti unutar populacija i vrsta te između njih, kao i unutarvrsnu genetičku strukturu. Najznačajniji rezultati uključuju značajan mito‐jezgreni nesklad, umjeren do visok stupanj genetičke raznolikosti većine populacija te izraženu genetičku strukturiranost. U svjetlu novih rezultata također ćemo diskutirati mogućnost podzemnog protoka gena između pojedinih populacija.

Špiljski sedimenti su dragocjene arhive paleo- i recentnih klimatskih promjena jer imaju dugačke intervale nastanka i široku geografsku rasprostranjenost, a u podzemlju mogu biti konzervirani bez značajnih vanjskih utjecaja. Ključna informacija u njima nalazi se u višestrukim obilježivačima (proxy records) koji su direktno i indirektno vezani na klimatske, geomorfološke i hidrogeološke uvjete. Pri tome je posebno važno što špiljski sedimenti imaju, pored dobro definiranih uvjeta nastanka vezanih uz razumijevanje speleogeneze i utjecaja klimatskih uvjeta na površini, izuzetno dobru očuvanost u odnosu na denudaciju i bioturbaciju nakon taloženja, što često nije slučaj sa površinskim sedimentima. U Dinarskom kršu u Hrvatskoj ima veliki broj špilja pogodnih za ova istraživanja. Jedan od ciljeva naših istraživanja je odrediti koji bi, uz u takvim studijama u svijetu standardno korištene izotope kisika i ugljika, dodatni obilježivači mogli biti pogodni za studije promjena klimatskih, geoloških, hidroloških i drugih uvjeta tijekom holocena.

In the spring area of the Una River the caddisfly Drusus vespertinus Marinković-Gospodnetić, 1976, which belongs to the Drusus bosnicus group, was recorded for the first time in Croatia. This is the first finding of the Drusus bosnicus group species in Croatia. This paper presents the diversity, distribution and ecology of the genus Drusus in Croatia and in the Dinaric karst on the Balkan Peninsula. Additionally, in this paper we describe the female of Drusus vespertinus., Na izvorišnom području rijeke Une zabilježena je u stadiju adulta i ličinke vrsta Drusus vespertinus Marinković-Gospodnetić, 1976, koja pripada Drusus bosnicus grupi. Ovo je prvi nalaz neke od vrsta Drusus bosnicus grupe u Hrvatskoj. U radu se prikazuje raznolikost, rasprostranjenost i ekologija roda Drusus u Hrvatskoj i u dinarskom kršu Balkanskog poluotoka. Također, u radu se daje opis ženke vrste Drusus vespertinus.

While investigating magnetic susceptibility in sediments of the whole Kupa River drainage basin (Croatia, Slovenia, Bosnia and Herzegovina) two interesting anomalies have been discovered. The first one was in lower course of Mrežnica River ; it is of anthropogenic origin, caused by coal ash and slag disposal directly into river. The second observed anomaly was in karstic sinking Dobra River, which is assumed to be of natural origin. Magnetic particles in Dobra River sediments were investigated in details (Frančišković-Bilinski et al., 2014), to suggest the possible origin of magnetic particles in the river sediments within the Dinaric karst region, which to our knowledge was not exposed to metal manufacturing processes. Sediments were collected near the channel bank (from the top layer) at 16 representative stations distributed along the length of the Dobra River (110 km). Sediments were air-dried and passed through 2 mm and 63 μm sieves, and analyzed for magnetic susceptibility (and Curie temperature), isothermal remanent magnetism (IRM), stereo-microscopy of separated magnetic grains, mineralogical analysis (using X-ray diffraction), and chemical analysis (using inductively coupled plasma–mass spectrometry). Increased magnetic susceptibility and IRM values, as well as extremely interesting magnetic spherules, were observed mostly in the sediments of the Upper Dobra, especially at sampling point D-9 just before the river sinks in abyss in Ogulin. It seems that none of those particles have passed through karstic underground, as they have not been found in Lower Dobra River. Thermomagnetic curves show a distinctive Curie-point of magnetite at 580 °C. Additional transformation observed at 520–560 °C derives from titanomagnetite. There was no significant correlation between magnetic susceptibility and Fe. Magnetic particles from the Dobra River sediments contain pyroxene, plagioclase, hematite and quartz, in addition to magnetite. White spherules within magnetic grains are also present. The major constituent of five separated magnetic spherules is Fe ; the minor constituents are Al, Ca, Mg and Si, and there are numerous trace elements (Ba, Cr, K, Mn, Na, Ni, Ti and V). The ratio Ni/Fe versus Cr/Fe suggests that the magnetic spherules are impactites. Those impactites could either be formed by a shock event caused by a meteorite impact or by volcanic processes. The presence of magnetic spherules in the fluvial sediments of the Upper Dobra River represents a new and exciting finding and deserves further field work and laboratory research to prove either an ancient meteorite impact or existing of volcanic activity in the past in this region.

The Dinaric Karst area of Croatia and Bosnia- Herzegovina is a typical example of Mediterranean ecosystems, as shown by its economy, culture and civilization. The Mediterranean region covers more than a third of the entire territory of Croatia (2.020.000 ha or 35.7%). Agricultural areas within the Adriatic littoral represent more than a third (34.3%) of the total agricultural lands in Croatia. In contrast, arable lands in the Adriatic region represent only 16.4% of the country’s total area used for agriculture. In comparison to other areas in Croatia and Bosnia- Herzegovina, rangelands account for a higher portion of arable lands in the Dinaric region. Over 1.7 million hectares are considered as rangelands, and these lands represent a significant natural resource for livestock development. Currently, much of these rangeland areas are, for a number of social and political reasons, partly or completely abandoned. The lack of grazing has allowed the growth of bushes and small trees that form very dense and almost impenetrable thickets. The fire-prone bushes and small trees increase the risk and the volume of wild fires, prevent livestock access to the existing range plants, and suppress the growth of more desirable plants. Although livestock production in the Dinaric area has a long tradition, up to now extensive and systematic investigations on the economic values and proper utilization, i.e. grazing systems, of the Mediterranean rangelands have not been conducted.

U radu se iznosi pregled nekih znanstvenih spoznaja o kulturnogeografskim obilježjima dinarskoga dijela Hrvatske u urbanizmu, arhitekturi urbanih i ruralnih kuća, seoskim običajima i tradicijskoj kulturi, jezičnim, glazbenim, gastronomskim i drugim sociokulturnim pojavnim oblicima. Budući da je to područje utjecaja triju kulturno- civilizacijskih krugova, polazi se od pretpostavke da su ti utjecaji rezultirali brojnim sličnostima u prostornim sociokulturnim oblicima u dinarskom prostoru s onima vanjskima, na primjer s talijanskima u priobalnoj zoni. U sociokulturnome smislu, to je heterogen prostor na kojem se mogu izdvojiti i opisati dva kulturna areala – jadranski (koji obuhvaća uski obalni pojas uz Jadransko more) i dinarski (koji se nastavlja u zaleđu jadranskoga) – svaki sa svojim specifičnim sociokulturnim obilježjima. Ta su obilježja u prostoru vidljiva ili nevidljiva, a mogu se iščitati iz različitih tipova kulturnih pejzaža koje oblikuju. Na temelju nekih obilježja napravljene su regionalizacije dinarskog prostora. To je ujedno i prostor iznimnih prirodnih i kulturnih vrijednosti proizašlih iz dominantne krške podloge, koji je dosad istaknut i djelomično valoriziran kroz različite oblike zaštite, pa se u radu naglašava i njegova kulturna prepoznatljivost koja ga izdvaja u hrvatskim i svjetskim okvirima.

Zašto Dinarski krš u usporedbi s drugim područjima u Europi ima veliku špiljsku bioraznolikost? Jedno moguće objašnjenje je da je razvoj geološke prošlosti, niža razina glacijacije u jugoistočnoj Europi u kombinaciji s umjerenom klimom, raznolikom geomorfologijom i hidrologijom tijekom Pleistocena, rezultirala s znatnim brojem različitih podzemnih životinja. Ako je to točno i dalje ostaje važno pitanje: zašto samo neke specifične špilje imaju izuzetno visoku bioraznolikost u usporedbi sa tisućama drugih špilja Dinarskog krša sa sličnim geološkim, hidrološkim i vanjskim klimatskim uvjetima? Cilj ovog istraživanja je razmotriti pretpostavku da specifični mikroklimatski i hidrološki uvjeti definiraju okoliš koji se malo, ali bitno za bioraznolikost, razlikuje od većine drugih špilja u tom području. Predlaže se uvođenje novog indeksa raznolikosti špiljskog ekosustava kao kvantitativne procjene moguće špiljske bioraznolikosti. Ovaj indeks ovisi o regionalnoj funkciji klime, hidrologije, geologije i ulaza energije u špilju (procjedne i tekuće vode, vjetar i gravitacija, aktivno kretanje životinja, korijeni) te o svim drugim poznatim parametrima. No također ovisi i o dodatnoj nelinearnoj višeparametarskoj funkciji koja je povezana sa špiljskom klimom, hidrologijom i utjecajem negativnih uvjeta (npr. loša kakvoća zraka i vode, zagađenja). Na primjeru špilje Vjetrenice razmotrit ćemo ove funkcije. Vjetrenica je jedna od najvažnijih špilja Dinarskog krša s vrlo visokom bioraznolikosti, od raznolike i specijalizirane špiljske faune do nakupina mikroba (Kostanšek et al, 2013 ; Ozimec&Lučić, 2009 ; Lučić, 2003). Vjetrenica ima specifične klimatske i hidrološke uvjete koji se mijenjaju kroz špilju, ali također ima vremensku komponentu vezanu uz hidrološki režim. Visoki indeks raznolikosti špiljskog ekosustava u Vjetrenici posljedica je različitih temperaturnih područja, neobičnih temperaturnih oscilacija daleko od ulaza i važnih promjena strujanja zraka u glavnom kanalu (vjerojatno povezanih s promjenama koncentracija ugljikovog dioksida i radona). Zabilježene su i veće promjene razina vode te sifon u Glavnom kanalu koji se povremeno zatvara.

Cilj ovog rada bilo je istražiti geomorfološke značajke zapadnog dijela Unsko - koranske zaravni na prostoru između Zdihova i Bosiljeva. Korištenjem metoda kabinetskog rada i terenskog istraživanja na površini i u podzemlju te izradom geomorfološke karte ovog prostora analizirane su reljefne cjeline koje ga sačinjavaju, njihove geomorfološke značajke te procesi i evolucija nastanka i razvoja. Analiza reljefa daje prikaz pojedinih reljefnih cjelina koje smo podijelili na: morfostrukturni reljef, krški reljef, fluviokrški reljef, padinski reljef i antropogeni reljef. Analizirane su i špilje i jame koje tu nalazimo te su ispitane njihove veze s fluviokrškom mrežom dolina na površini.

The diatom composition on some Charophyceae taxa was investigated in different freshwater ecosystems in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro during 2007. A total of 91 taxa belonging to 37 genera were identified. The genus Gomphonema with 9 taxa was the most diverse, followed by Navicula (7), Nitzschia, Pinnularia and Gyrosigma (5). The number of taxa at the localities varied from nine in Lake Kalajli on Bjelašnica Mountain to 33 in the Trebižat River (both in Bosnia and Herzegovina). The most frequent taxa (found in more than three localities) were: Amphora ovalis, Cocconeis placentula, Gomphonema coronatum, Melosira varians, Navicula tripunctata, N. radiosa and Ulnaria oxyrhynchus. In total, 52 taxa appeared only in one particular locality., Taksonomski sastav epifitskih dijatomeja na nekoliko svojta iz razreda Charophyceae istraživan je u različitim krškim vodenim ekosustavima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori tijekom 2007. Ukupno je utvrđeno 91 svojti svrstanih unutar 37 rodova. Rodovi s najvećim brojem svojta su Gomphonema (9), Navicula (7), Nitzschia, Pinnularia i Gyrosigma (5). Broj svojta bio je od devet u jezeru Kalajli na planini Bjelašnici do 33 u rijeci Trebižat (Bosna i Hercegovina). Najučestalije svojte (prisutne na više od tri lokaliteta) su: Amphora ovalis, Cocconeis placentula, Gomphonema coronatum, Melosira varians, Navicula tripunctata, N. radiosa i Ulnaria oxyrhynchus, Ukupno se 52 svojte pojavljuju samo na jednom od lokaliteta.

Dolina Slunjčice prema geomorfološkoj regionalizaciji pripada području subgeomorfološke regije Slunjska zaravan s Rakovačkim pobrđem. U radu se analiziraju geomorfološke značajke istraživanog prostora. Napravljena je detaljna morfometrijska (hipsometrijska obilježja, vertikalna raščlanjenost, nagib padina), morfografska, morfostrukturna i morfogenetska analiza odabranog prostora. Rezultat istraživanja je izrada geomorfološke karte doline Slunjčice u mjerilu 1:12 000, te utvrđeni čimbenici oblikovanja reljefa i opće geomorfološke značajke istraživanog područja. According to geomorphological regionalization, valley Slunjčica belongs to area of subgeomorphological region Slunjska ledge with Rakovica foothills. In this thesis geomorphological characteristics of explored area were analised. There were made detail morphometric (hipsometrical features, vertical diversity, hill-side elevation), morphografic, morphostructural and morphogenetic analisis of chosen area. Result of research is geomorphological map of Slunjčica valley in 1:12 000 measurement, ascertained factors that shape relief and generic geomorphological characteristics of explored area.

Dinarski krš pokriva oko 46 % teritorije Hrvatske. U hrvatskom kršu izgrađeni su brojni prometni i hidrotehnički tuneli. Većina tunela iskopana je konvencionalnim načinom građenja (bušenje i miniranje) a za iskop dva hidrotehnička tunela korišteni su strojevi za iskop u punom profilu. Tunelogradnja u kršu je kompleksan problem jer prije gradnje nije moguće istražiti sve krške fenomene. Zbog toga, kopanju tunela u kršu treba pristupiti čim fleksibilnije. Identificiranje hazarda i procjena rizika treba biti sastavni dio svakog većeg projekta u kršu. Opisani su i ilustrirani tipični problemi tunelogradnje u hrvatskom kršu.

Prilikom bušenja druge tunelske cijevi tunela “Vrata” na trasi autoceste Zagreb – Rijeka, nedaleko mjesta Vrata u Gorskom Kotaru, pronađena je kaverna većih dimenzija. Trebalo je izvršiti detaljne speleološke i inženjerskogeološke istražne radove, istraživačka bušenja, hidrogeološku prospekciju te nakon interpretacije rezultata ponuditi ekonomski najpovoljnije rješenje za sanaciju kaverne. Nakon dugotrajnih i opsežnih istražnih radova predložena je gradnja mosta preko kaverne kao najbolje rješenje sanacije kaverne u tunelu “Vrata” uz posebno ojačanje stropa kaverne. Riječ je o prvom mostu u tunelu koji je izgrađen u Hrvatskoj i najdužem na svijetu s rasponom od 58 metara. Građevinskim radovima nije poremećeno kretanje podzemnih voda.