Search

Porast broja dugovječnih pojedinaca u većini razvijenih zemalja, pa i u Hrvatskoj, potaknuo je istraživanja očekivane vitalnosti u dubokoj starosti. Pojam psihološka vitalnost odnosi se na poželjne profile funkcionalne sposobnosti osoba u dubokoj starosti. Prema novijim studijama, među dugovječnima ima do 50% onih s očuvanim funkcionalnim i kognitivnim sposobnostima. Dužem životu i vitalnosti pojedinca u dubokoj starosti doprinose visoke razine psiholoških obilježja: kognitivnih sposobnosti, savjesnosti, kontrole, pozitivne percepcije vlastite starosti i zadovoljstva životom te očuvani socijalni odnosi. Cilj istraživanja bio je provjeriti razlike u psihološkim obilježjima između kraće živućih (do 80 godina) i dugovječnih (duže od 88 godina) starijih osoba. Sudionici longitudinalnog istraživanja bili su 455 korisnika 11 domova za starije osobe u Zagrebu ispitani 2008., 2010 i 2016. godine, te preminuli do 2022. godine. Od ukupnog uzorka ovdje su prikazani podaci za krajnje podskupine po dužini života: kraće živući (do 80 godina) i dugovječni (duže od 88 godina). Promatrane varijable bile su: dužina života, sociodemografska obilježja (dob, spol, obrazovanje), subjektivno zdravlje, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije, depresivnost, socijalna podrška i socijalna participacija. Podaci su prikupljeni individualno, strukturiranim intervjuom od strane uvježbanih intervjuera i iz dokumentacije ustanova. Prosječna razlika u dužini života dvije promatrane skupine je gotovo 18 godina. Već u prvoj točki mjerenja 2008. godine dugovječni sudionici su značajno boljima procijenili svoje subjektivno zdravlje i socijalnu podršku u odnosu na kraće živuće sudionike. Što je prikupljanje podataka vremenski bilo bliže kraju života promatranih skupina sudionika, to je veći broj psiholoških obilježja pokazao statistički značajne razlike aritmetičkih sredina između kraće živućih i dugovječnih starijih osoba. Za podatke prikupljene u drugom i trećem vremenu mjerenja statistički značajne razlike uočavaju se za obilježja: subjektivno zdravlje, funkcionalnu sposobnost, kognitivne funkcije i socijalnu podršku. Pri tome su dugovječni sudionici uvijek imali bolje prosječne rezultate pojedinih psiholoških varijabli od kraće živućih. Nalazi upućuju na to koja bi se psihološka obilježja moglo poticati u svrhu povećanja kvalitete života osoba u dubokoj starosti, ali i u svrhu produljenja života.

Individualised approach to the organisation of care for older adults aims at providing for the longest possible life duration along with good quality of life. The question is which factors contribute, and to which extent in achieving this aim. The research aim was to explore the associations among biological and psychosocial factors in the prediction of survival in old adults residing in retirement homes. Methods: Participants were 534 residents of 11 retirement homes in Zagreb, Croatia, 376 (70, 4%) women, aged 56-96 years (average 79), ambulatory, and not diagnosed with dementia at the baseline. Variables were: Life status (alive/deceased), Biochemical (measured from the vein blood sample), collected at the baseline, and: Psychosocial - sociodemographic, self-perceived health, functional ability, cognitive function, depression, and social participation, collected at the baseline and at 2-year follow-up, individually, in the institution, by trained interviewers. Findings: Survival analysis confirmed significant effects of the observed variables set on the life duration (p

Prikazani su nalazi istraživanja o doprinosu skupa psihosocijalnih čimbenika: obrazovanja, broja djece, odnosa s obitelji, kvalitete života i subjektivnog funkcioniranja duljini života dugovječnih osoba promatranih u razdoblju od 10 godina (projekt HECUBA, HRZZ IP-01-2018-2497). Uzorak je činio 191 sudionik u dobi od 80 do 97 godina (prosječno 88 godina), 73% žena, korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu. Sudionici su ispitani 2008. godine, individualno, Upitnikom za osobe duboke starosti, kroz strukturirani intervju. Datum odnosno dob njihove smrti utvrđeni su 2018. godine. Sudionici su doživjeli prosječno 92 godine. Ispitani muškarci školovali su se značajno više godina od žena, dok u ostalim varijablama nisu nađene značajne rodne razlike. Utvrđena je značajna povezanost dužeg života sudionika s većim brojem djece i boljom procjenom kvalitete života. Višestrukom regresijskom analizom utvrđen je značajan mali doprinos (10%) skupa promatranih varijabli objašnjenju duljine života uzorka dugovječnih sudionika, odnosno 16,4% u poduzorku žena. Pojedinačni značajni prediktori dužeg života cijelog uzorka bili su veći broj djece, odnosno više godina školovanja i veći broj djece u poduzorku žena. Nalazi upućuju na potrebu za longitudinalnim istraživanjima psihosocijalnih čimbenika dugovječnosti kako bi se unaprijedile kvaliteta života i usluge skrbi o sve većem broju osoba u dubokoj starosti, do kraja njihova života. Ključne riječi: dugovječne osobe, duboka starost, duljina života, psihosocijalni čimbenici, rodne razlike

Recent research of ageing deals with identification of psychosocial adaptation determinants in ageing, that were found related to longer survival in older persons. It interested us if such adaptive capacity can be found in the oldest-old persons, who are already long-lived. Research aim was to investigate the contribution of psychosocial factors in the survival prediction in very old institutionalised persons. Participants were 301 residents of 13 retirement homes in Zagreb, Croatia, 227 (75%) women, 80 years and older (average 88) at baseline, in 2008. In 2018, only information on the participants’ life status was obtained. Variables were: sociodemographic, cognitive function, subjective functioning, post- retirement activity and quality of life, measured individually at baseline, and life status variable, checked at 10-years follow-up. At follow- up, all participants were deceased (average age of death 93 years). Significant correlations resulted between longevity and more activity and better quality of life (r = .13, p < .05, both), and those between other variables (r = .13 - .21 ; p < .05 - .01) confirmed the adaptive capacity in very old persons. Observed psychosocial variables predicted 6% (p < .05) of the survival variance with more activity (β = .13 ; p < .05) and better cognitive functioning (β = .12 ; p < .05) as individual predictors of longer survival. Implications are in the planning of support for older persons’ adaptive potential, to improve the quality of their life in very advanced age, and to set a support model for prospective long-living cohorts. (Croatian Science Foundation grant: IP-01- 2018-2497)

Cilj istraživača i stručnjaka u području gerontologije i psihologije starenja jest postići dobar i neovisan život sve većeg broja starijih osoba koje žive sve duže. Stoga se javno- zdravstveni multidisciplinarni programi najčešće usmjeravaju na očuvanje funkcionalne sposobnosti – tjelesne i psihičke te na skraćivanje razdoblja ovisnosti o pomoći drugih (Fernández-Ballesteros i Pinquart, 2011). Glavna psihološka strategija koju suvremeni teoretičari cjeloživotnog psihičkog razvoja naglašavaju je samoregulacija u prilagodbi na promjene i izazove starenja, u različitim područjima života (Baltes i Baltes, 1990 ; Brandtstädter i sur., 1993 ; Carstensen, 1995). Visoke razine psihološkog funkcioniranja u starosti, tzv. psihološka vitalnost, doprinose dužem životu starijeg pojedinca (Smith i Ryan, 2016). Cilj je ovog prikaza utvrditi psihološka obilježja koja se pokazuju značajnima za dužinu života starijih osoba koje žive u domovima za starije osobe. Prikazani su rezultati dva istraživanja: sudionici prvog longitudinalnog istraživanja bili su 443 korisnika 11 domova za starije osobe u Zagrebu, u dobi od 57 do 96 godina (prosječno 80 godina u prvom mjerenju), od toga 305 (69%) žena, ispitani 2008., 2010. i 2016. godine, te preminuli do 2022. godine (prosječna doživljena dob 85 godina). Sudionici drugog istraživanja (projekt HECUBA, HRZZ, IP-01-2018-2497) bili su 301 korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu, u dobi od 80 do 101 godina (prosječno 88 godina u vrijeme mjerenja), od toga 227 (75%) žena, ispitani 2008. godine te preminuli do 2018. godine (prosječna doživljena dob 93 godine). Istovjetne varijable mjerene u oba istraživanja bile su: dužina života, sociodemografska obilježja (dob, spol, obrazovanje), subjektivno zdravlje, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije i socijalna aktivnost. Podaci su prikupljeni individualno provedenim strukturiranim intervjuom te iz dokumentacije ustanova. U oba istraživanja, bolje kognitivno funkcioniranje i veća socijalna aktivnost, a u prvom istraživanju i bolja funkcionalna sposobnost, pokazali su značajan doprinos (od 6% do 74% varijance) u predviđanju dužeg životnog vijeka sudionika. Prikazane su psihološke intervencije za očuvanje sposobnosti vrlo starih osoba te poticanje prilagodbe i kvalitetnog starenja.

Knjiga prikazuje psihologiju starenja i starosti. Tekst je usredotočen na psihološke aspekte procesa starenja i života u starosti. U knjizi nastojimo pokazati da su starije osobe puno sposobnije nego što nam se obično čini, da su prilagodljive i da mogu usvajati nova znanja – upravo obrnuto od stereotipne slike starenja. Knjiga je namijenjena studentima psihologije i drugih studija koji obrazuju stručnjake za rad s ljudima te različitim stručnjacima koji u svom radu pružaju stručne usluge starijim osobama i njihovim obiteljima. Ovom se knjigom prikazuje područje psihologije starenja kroz tri tematske cjeline: I. dio prikazuje: glavne pojmove starenja i starosti, predrasude i činjenice o starijim osobama, razlike između starenja naroda i starenja pojedinca, teorijska tumačenja i metode proučavanja starenja. II. dio prikazuje promjene u sposobnostima starijih pojedinaca i postupke psihološke procjene promjena: tjelesnih, osjetilnih, motoričkih, kognitivnih, u ličnosti, emocijama i raspoloženju te u socijalnim odnosima i kvaliteti života. III. dio prikazuje primjenu spoznaja o starenju i starosti u praktičnom stručnom radu sa starijim osobama u: komunikaciji, psihološkim tretmanima, stručnoj skrbi, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te na kraju života. Knjiga završava osvrtom na očekivano i moguće starenje u budućnosti. Na početku svakog poglavlja navedeni su iskazi stvarnih starijih osoba, od kojih je svaki vezan uz temu poglavlja. Svako poglavlje u knjizi završava određenim praktičnim dodacima za studentice i studente te za nastavnice i nastavnike u području psihologije starenja. To su: - Ponovimo ukratko: sažeto ponavljanje sadržaja i glavnih pojmova opisanih u poglavlju ; - Pitanja za vas: pitanja o temi poglavlja, cilj kojih je potaknuti razmišljanje i grupnu raspravu o temi, odnosno pomoći pri učenju sadržaja ; - Vježba: grupna aktivnost koja se može primijeniti u nastavi s ciljem prikazivanja primjene obrađenog sadržaja u stručnom radu.

Very old persons may be an important source of information on adaptive capacity in ageing, and its determinants. The aim of the presented research was to explore the associations and contribution of sociodemographic factors and psychological factors: family relationship, quality of life and subjective functioning, to the oldest-old persons’ survival in ten-years follow- up period (project HECUBA, HRZZ IP-01-2018-2497). Participants were 191 persons aged 80 to 97 years (on average 88 years), 73% women, residents of 13 retirement homes in Zagreb, Croatia. Questionnaire for the Oldest-Old was administered individually, as a structured interview, in 2008. The participants’ age of death was checked in 2018. Their average survival age was 92 years. The only significant gender difference was longer education in male participants. Longer survival correlated with greater number of children and better quality of life. The set of observed variables predicted 10% of the oldest-old survival variance, with greater number of children as a single significant predictor of all participants’ longer survival. In the subsample of women, 16.4% of the survival variance was predicted, with longer education and greater number of children significantly contributing to their longer survival. The findings suggest the need for further longitudinal research on the sociodemographic and psychological determinants of longevity, in order to improve the quality of life and the services for the growing number of very old persons.

Objective: The results of our pre-COVID studies on sleep quality (SQ) in older adults showed that SQ was impaired in 71% of residents of nursing homes (NH) and in 50% of community dwelling older adults of comparable age. During the COVID-19 pandemic older adults, and especially NH residents, have been at higher risk of SARS-CoV-2 infection, impairments in SQ and impairments in mental health due to physical distancing restrictions. The aim of the present study was to examine SQ in NH residents during the COVID-19 pandemic and to compare it with the results of NH residents collected five years earlier. Method: The results of 202 residents of several NH in Zagreb (79% females, 69-97) collected in 2021 were analysed and compared to results of other 161 participants (80% females, 63-100 years) collected in 2016. Participants were ambulatory, without diagnosis of dementia, and the data was collected in NHs as part of larger studies. Participants answered the questionnaires with either a trained interviewer assistance (in 2016) or themselves with researchers’ control and assistance (in 2021). SQ was assessed by Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI). In both studies participants self- rated their subjective health in comparison to their peers, and answered different loneliness scales with two comparable items. Results: Total PSQI score was greater than 5 in 48% of NH residents in 2021, which was lower percentage than in 2016. Multivariate ANOVAs showed that participants in 2021 rated their health significantly poorer in comparison to their peers than participants in 2016(p < 0.001), and they reported more impairments in daytime functioning (p < 0.05). However, their SQ was generally less impaired (M[PSQI2021] = 6.77 vs. M[PSQI2016] = 8.26, p < 0.001), their sleep duration longer (p < 0.001) and sleep efficiency better than in participants in 2016 (p < 0.001). Conclusion: The accelerated turnover due to COVID- 19 pandemic may have changed the characteristics of residents of long-term care setting who may perceive themselves as having poorer health but reporting generally better SQ. In analysing SQ in NH residents during the COVID-19 pandemic it is especially important to consider wider socio- cultural context. Disclosure: No

Suvremena istraživanja starenja usmjerena su proučavanju čimbenika psihološke prilagodbe, koja se pokazala povezanom s dugovječnošću. Dugovječne osobe, starije od 80 godina, pružaju podatke o heterogenosti funkcioniranja te o mogućnosti očuvanja sposobnosti i prilagodbe na životne teškoće i promjene. Stoga raste zanimanje za ispitivanje vrlo starih osoba, broj kojih je u stalnom porastu u populaciji razvijenih zemalja pa tako i u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je ispitati doprinos psihosocijalnih čimbenika u predviđanju duljine života vrlo starih osoba. Istraživačke varijable bile su: sociodemografska obilježja, odnos s obitelji, kognitivno funkcioniranje, subjektivno zdravlje, subjektivna neovisnosti te kvaliteta života. Uzorak je činilo 343 sudionika u dobi od 80 do 101 godina (prosječno 88 godina), 256 (75%) žena, korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu. Sudionici su ispitani 2008. godine, individualno, Upitnikom za osobe duboke starosti, u obliku strukturiranog intervjua (projekt HECUBA, HRZZ, IP-01-2018-2497). Dob njihove smrti utvrđena je 2018. godine. U razdoblju od deset godina, 311 (90%) sudionika je preminulo, u prosječnoj dobi od 93 godine. Promatrani skup varijabli doprinio je tumačenju 6% (p < .05) varijance duljine života sudionika. Model Coxove regresije potvrdio je značajno veću vjerojatnosti dužeg života (Chi-square = 14.6 ; p < .01) vrlo starih osoba s boljom kvalitetom života (Exp(B) = .90, p < .05) i boljim kognitivnim funkcioniranjem (Exp(B) = .96, p < .05). Nalazi ukazuju na mogućnost poticanja prilagodbenih sposobnosti dugovječnih osoba, u cilju poboljšanja kvalitete njihovog života, očuvanja kognitivnog funkcioniranja kao i prilagodbe usluga skrbi o sve većem broju osoba u dubokoj starosti, do kraja njihovog života.

The public health outbreak of the COVID-19 virus has hit all aspects of life as we know it. We found ourselves trying to solve several concurrent crises that have afflicted us. The European Federation of Psychologists’ Associations (EFPA) launched the Psychologists’ Support Hub to share resources among its members and beyond and promote the continuing adoption of psychological science to battle the pandemic. In the greater context of evidence-based practice (EBP), the best available evidence is what we turn to for help in our decision-making on how best to address different challenges. However, there are challenges in implementing EBP when the science is limited, and we are still expected to be effective and efficient as professionals. The article outlines the need for EBP during the pandemic. Three vignettes display how that can be done while identifying obstacles and recommending ways forward in the future. The first one relates to the development of e-mental health services in Belgium following the March 2020 lockdown. The second describes addressing the needs of older adults in Croatia when it was hit by two crises simultaneously – the March 2020 lockdown and a destructive earthquake. The third looks at how targeted community-based interventions in Norway directed at social change can positively impact times of crisis. Overall, the pandemic presents a unique opportunity for professional growth for researchers, trainers, practitioners, and policymakers alike. EFPA can play a pivotal role in EBP adoption.

Dugovječne osobe, stare 80 ili više godina, čine najbrže rastuću podskupinu stanovništva razvijenih zemalja. Istraživanja dugovječnih osoba pružaju podatke o heterogenosti funkcioniranja pojedinaca i o mogućnosti očuvanja sposobnosti prilagodbe na promjene u dubokoj starosti. Dio hrvatskog istraživačkog projekta HECUBA (HRZZ IP-01-2018- 2497) bio je ispitati doprinos sociodemografskih obilježja i psihosocijalnih čimbenika duljini života 345 dugovječnih osoba, korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu. Prikazani su nalazi dva skupa analiziranih podataka, prikupljenih Upitnikom za osobe duboke starosti, primijenjenog 2008. godine, individualno, u obliku strukturiranog intervjua. Nakon 10 godina, 2018. godine utvrđen je životni status sudionika odnosno dob njihove smrti. Sudionici su doživjeli prosječno 92 godine (raspon 84-103). Prvi skup podataka prikupljen je na 191 sudionika, starih 80-97 godina (prosječno 88), 73% žena, a sadrži njihova sociodemografska obilježja te samoprocjene: odnosa s obitelji, kvalitete života i subjektivnog funkcioniranja. Ispitani muškarci školovali su se značajno više godina od žena, dok u ostalim varijablama nisu nađene značajne rodne razlike. Promatrane varijable doprinijele su 10% objašnjenju duljine života ispitanih dugovječnih sudionika, pri čemu je pojedinačni značajni prediktor dužeg života bio veći broj djece. U ispitanih žena, doprinos istih varijabli dužini života bio je 16, 4% pri čemu su značajni pojedinačni prediktori dužeg života žena bili više godina školovanja i veći broj djece. Drugi skup podataka prikupljen je na 301 sudionika, starih 80–101 godina (prosječno 88), 75% žena a sadrži njihova sociodemografska obilježja, procjenu kognitivnog funkcioniranja te samoprocjene: aktivnosti nakon umirovljenja, subjektivnog funkcioniranja te kvalitete života. Promatrane varijable doprinijele su 6% objašnjenju duljine života ispitanih dugovječnih sudionika, pri čemu su pojedinačni značajni prediktori dužeg života bili bolje kognitivno funkcioniranje i učestalija aktivnost nakon umirovljenja. Nalazi ukazuju na mogućnost poticanja prilagodbenih sposobnosti dugovječnih osoba, kako bi se unaprijedilo kvalitetu života i usluge skrbi o sve većem broju osoba u dubokoj starosti.

Istraživanja pokazuju da dobro mentalno zdravlje omogućuje produktivan rad, podiže svijest o sebi i drugima, doprinosi lakšem prihvaćanju i prilagodbi na životne promjene te nošenju s uobičajenim životnim stresovima. Zato je važno istraživati čimbenike koji doprinose mentalnom zdravlju, odnosno potencijalne zaštitne faktore razvoja problema mentalnog zdravlja. S obzirom na trenutačnu situaciju vezanu uz pandemiju koronavirusa i činjenicu da u drugom valu dječji vrtići nisu prestali s radom unatoč epidemiološkim mjerama, odgojitelji čine rizičnu populaciju za razvoj poteškoća mentalnog zdravlja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu depresivnosti, anksioznosti i stresa kao pokazatelja narušenog mentalnog zdravlja kod odgojitelja, povezanost emocionalne kompetentnosti i psihološke otpornosti s navedenim pokazateljima, te moguću medijatorsku ulogu otpornosti u odnosu emocionalne kompetentnosti i narušenog mentalnog zdravlja. U istraživanju je sudjelovalo 249 odgojiteljica u Republici Hrvatskoj, a podaci su prikupljeni online upitnikom koji je sadržavao Ljestvicu depresivnosti, anksioznosti i stresa DASS-21, Upitnik emocionalne kompetentnosti UEK-45 i Kratku ljestvicu otpornosti BRS. Rezultati su pokazali da odgojiteljice doživljavaju blagu razinu depresivnosti i stresa, te umjerenu razinu anksioznosti. Dobivena je značajna negativna povezanost sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija s depresivnošću, anksioznošću i stresom te regulacije i upravljanja emocijama s depresivnošću i stresom. Uz to, utvrđena je značajna negativna povezanost psihološke otpornosti i sva tri pokazatelja narušenog mentalnog zdravlja te pozitivna povezanost psihološke otpornosti i emocionalne kompetentnosti. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da emocionalna kompetentnost predviđa 13, 8 % varijance depresivnosti, 4, 3 % varijance anksioznosti i 9, 4 % varijance stresa. Psihološka otpornost predvidjela je dodatnih 5, 9% varijance depresivnosti, 7, 7 % varijance anksioznosti i 5 % varijance stresa. Konačno, utvrđena je djelomična medijacija psihološke otpornosti u odnosu regulacije i upravljanja emocijama i depresivnosti te u odnosu regulacije i upravljanja emocijama i stresa. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao osnova za planiranje programa prevencije narušenog mentalnog zdravlja putem edukacija o emocionalnim vještinama i vještinama vezanim za psihološku otpornost odgojitelja.

Recent research on aging focus mainly on the experiences of spaces and places in late life. The retirement home has a dual spatial nature as an institution and as a home, producing a mixture of institutional and homelike atmosphere. Private life there is concentrated in limited space, so there are numerous environmental, social and personal characteristics that affect the perceptions of space and home life of elderly residents. The presentation is part of the interdisciplinary project ˝Health, cultural, and biological determinants of longevity: anthropological perspective on survival in very old age - HECUBA˝ (HRZZ IP-2018-01-2497). We show the results of an extensive anthropological survey conducted in 2007/09 in 13 retirement homes in Zagreb, encompassing 310 persons (25.5% males) without dementia (according to Folstein test scores), aged 85 - 101 years. The Quality of Life Questionnaire included structured questions and scales, along with open-ended questions. The aim of this study was to determine the contribution of psychosocial factors to the life satisfaction in old persons, predominantly based on analyses of the responses to the open-ended questions. We identified and interpreted the following effects of the living environment on old persons' life satisfaction: perceptions of home space (private and semi-private residents' rooms, shared spaces, semi-public areas), advantages and disadvantages of home space and levels of privacy, the daily use of the space through participation in a variety of activities. In addition, we focused on the respondents' attitudes and emotions towards their "own home" and activities from their previous home-life (memories, regrets, nostalgia).

The changes in sleep-wake process over the lifespan are well established. Epidemiological data show that 50-65% of older adults report impaired sleep quality (SQ). This impairment can rather be attributed to health status and various psychosocial factors than to the aging process per se. The results of our previous study showed the expectedly impaired SQ in nursing home residents, best predicted by self-perceived health and functional ability. The aims of the current study were to examine SQ of older adults living in different arrangements and to examine factors contributing to their SQ. Participants were 334 older adults (73% females) from Zagreb. Half were the NH residents and half OH residents. Their dominant age was 78 years, varying between 69 and 100 years. All were ambulatory, without diagnosis of dementia. Trained interviewers collected data individually, through structured interviews in nursing homes and in gerontology centre. Questionnaire comprised of general questions, questions to assess self-perceived health and standardized scales to measure social participation, functional ability, life satisfaction, and SQ. SQ was assessed by the Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI). Our results showed PSQI score greater than 5, indicating poor SQ in 60% of older adults. In NH residents the percentage was higher than in OH residents (71% vs. 50%, p < .001). Selected set of predictors explained small but significant proportion of variance in PSQI score and 7 domains. Predictors explained the highest proportion of variance in the use of sleep medication (22.6%) and subjective SQ (21%). Expectedly, women had poorer total PSQI, longer sleep latency and used more sleep medication than men. Older age significantly predicted only the use of sleep medication, as was expected within this age range. Living in NH predicted worse PSQI, shorter sleep duration, less sleep efficiency, more use of sleep medication and poorer daytime functioning. Greater life satisfaction predicted better total PSQI, higher subjective SQ, longer sleep duration, shorter sleep latency, less sleep disturbances and less use of sleep medication. Poorer self-perceived health predicted poorer PSQI, worse subjective SQ, more sleep disturbances and more use of sleep medication while better functional ability predicted shorter sleep latency and better daytime functioning. Separate predictors’ analyses of NH and OH older adults are called for to enable tailoring preventive strategies according to specific needs. Contribution of psychosocial factors in SQ prediction in older age points to the necessity of investment in sleep hygiene education and psychosocial support, especially to NH residents.

Imaju li psihološki korelati veza s dužinom života? Oni skloniji biomedicinskom modelu vjerojatno ne bi niti malo pozornosti poklonili ovakvom pitanju, no cijeli niz podataka pokazuje da pojedine psihološke varijable pokazuju povezanost s dužinom života. Ako nam je cilj osigurati pretpostavke za čim dulje moguće trajanje života uz najbolju moguću kvalitetu života tada svakako treba u obzir uzeti sve psihosocijalne čimbenike. Cilj ovog rada je analizirati i prikazati rezultate istraživanja o povezanosti psihosocijalnih i nekih bioloških čimbenika s dužinom života starijih osoba koje žive u domovima umirovljenika. Sudionici su bili 534 stanovnika 11 domova umirovljenika u Zagrebu, Hrvatska, 158 (29, 6%) muškaraca, 376 (70, 4%) žena, u prvoj točki mjerenja dob im je bila od 56- 96 godina (prosječno 79), koji nisu bili ovisni o pomoći drugih osoba i nije im dijagnosticirana demencija. Promatrane su varijable: životni status (živ / preminuo) ; uobičajeni biološki i kemijski indikatori dobiveni biokemijskom analizom venske krvi (prikupljeno na početku praćenja) i psihosocijalne varijable (sociodemografski podaci, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivna sposobnost, depresija i socijalna participacija) - prikupljeni na početku praćenja i dvije godine nakon toga. Podaci su prikupljeni od sudionika individualno u ustanovi uz pomoć uvježbanih anketara. Različiti modeli analize preživljavanja pokazuju statistički značajan učinak promatranog seta varijabli na dužinu života. Od psihosocijalnih varijabli najsnažniju povezanost s dužinom života pokazala je samoprocjena zdravlja, što je suglasno s većinom nalaza drugih istraživanja sa sličnim skupom promatranih varijabli. Značajnu povezanost s dužinom života pokazuju također i neki biološki čimbenici (npr. apolipoprotein i urea). Ovi rezultati upućuju na poželjne aktivnosti za održanje odgovarajućeg zdravstvenog (tjelesnog i fiziološkog) stanja, ali i na poželjne uvjete za odgovarajuće oblikovanje pojedinih psihosocijalnih pretpostavki (na primjer percepciju vlastitog zdravstvenog stanja).

Life satisfaction is a person’s global assessment of subjective quality of life, and an indicator of successful psychological adaptation to the changes and losses a person usually experiences in later life. The study aims to explore the contribution of psychosocial factors to the interpretation of life satisfaction in older persons residing in retirement homes in comparison to the community dwelling older adults. There were 202 participants, of whom 101 were retirement homes’ residents in Zagreb, Croatia, 81 years old on average, and 101 were community dwelling persons, on average 79 years old. Participants were mobile and not diagnosed with dementia. The measured variables were the following: sociodemographic, self-perceived health, functional ability, social participation, sleep quality, and life satisfaction. Participants in both groups reported high levels of life satisfaction. No statistically significant differences were observed in life satisfaction nor in self-perceived health between participants’ groups. Significant differences were found in sociodemographic variables, functional ability, sleep quality, and social participation, with retirement homes participants scoring worse than the community dwelling participants, except for better social participation score. Regression analyses confirmed that the observed predictor variables contributed significantly to the explanation of 37% and 30% of life satisfaction variance in retirement homes participants and community dwelling participants, respectively. Different structure of life satisfaction predictors was observed in two participants’ groups. The study findings point to the potential improvement of older adults’ quality of life, providing psychosocial interventions to enhance the potential of older persons to adapt to challenges of well-being.

Očekivana je pojava u starenju da starije osobe postaju primatelji pomoći i skrbi. Međutim, vrlo često, starije osobe postaju važni izvori pomoći u obitelji. Malo je istraživanja o tome kako suvremeni načini rada, npr. fleksibilno radno vrijeme ili rad od kuće, djeluju na zaposlenike i njihove obitelji. Novija istraživanja usmjeravaju se na utvrđivanje čimbenika koji djeluju na zadovoljstvo zaposlenika i članova njihovih obitelji u suvremenim uvjetima rada. Istraživački nalazi o djelovanju skrbi o unucima na dobrobit baka i djedova različiti su. Utvrđeno je da više odgovornosti za skrb o unucima i pružanje financijske pomoći obitelji odrasle djece djeluje negativno na dobrobit baka i djedova, dok je povremena skrb o unucima rijetko pokazala negativno djelovanje na njihovu dobrobit. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost dobrobiti zaposlenih roditelja i njihovih starijih članova obitelji s njihovom percepcijom pomoći koju stariji članovi pružaju obitelji. Sudionici su bili 248 odraslih osoba, članova 124 obitelji u Hrvatskoj, koje se sastoje od zaposlenih roditelja s djecom te baka i djedova. Ispitano je 124 zaposlenih roditelja (78% žene), u dobi od 23 do 52 godine (prosječno 37 godina), s prosječno dvoje djece (98% do troje djece). Fiksno radno vrijeme ima 73% roditelja, a fleksibilno njih 27%. Ispitano je 124 baka (81%) i djedova, u dobi od 50 do 87 godina (prosječno 64 godine), od kojih je 77% u mirovini. Varijable su: sociodemografske (dob, spol, broj djece, radno vrijeme zaposlenih roditelja), zadovoljstvo životom te oblik i učestalost pomoći baka i djedova u obitelji. Strukturirani intervju primijenjen je individualno, u domu sudionika. Rezultati pokazuju najučestalijim, iako povremenim oblicima pomoći baka i djedova: čuvanje djece dok roditelji rade, materijalna ili financijska pomoć te pomoć u održavanju kućanstva. Utvrđene su značajne korelacije između: zadovoljstva životom roditelja te baka i djedova (r = 0, 20, p < 0, 05), zadovoljstva životom baka i djedova te percepcije roditelja o pomoći baka i djedova u obitelji (r = 0, 24, p < 0, 01), percepcije baka i djedova te percepcije roditelja o pomoći baka i djedova u obitelji (r = 0, 54, p < 0, 01). Rezultati ukazuju na pozitivan učinak pomoći baka i djedova u obitelji na zadovoljstvo životom zaposlenih roditelja te baka i djedova.Nalazi upućuju na moguću prilagodbu oblika pomoći koji doprinose povećanju zadovoljstva životom različitih obiteljskih generacija.

As people live longer, quality of life becomes an important issue at the individual, family, and social policy levels. There is numerous research evidence that wellbeing is relevant to health and quality of life as people age (Steptoe, Deaton, & Stone, 2014). Life satisfaction, as an indicator of the person’s wellbeing, is one of the indicators of successful psychological adaptation in later life, when a person is usually faced with changes and losses: in health, physical and cognitive functioning, social engagement, and productive activities (Smith & Ryan, 2016 ; Schaie, 2016). There is a growing research evidence suggesting that life satisfaction may even be a protective factor in health maintenance, reducing the risk of chronic physical illness and promoting longevity, by way of positive emotions which promote a more active lifestyle and a motivation toward self-care (Carver, Scheier, & Segerstrom, 2010). The aim of this paper is to present some psychological dimensions of an individual and the psychosocial aspects of care for the elderly related to the health, quality and length of life in old age. In order to obtain answers to these questions, we have conducted several research on aging in Croatia, from which we can recommend several conclusions. Research on life satisfaction predictors in Croatia showed that the strongest predictor of better life satisfaction in the observed set of psychosocial variables was better self- perceived health. No differences in life satisfaction were found regarding the participants’ living environment, in residential institution or in own home. Also we found that combinations of multivariate analyses confirmed significant contribution of psychosocial variables to survival prediction in older adults. Implications are in the planning and adjustment of psychosocial care for future old persons to improve their quality of life.

Background: The study aim was to examine the contribution of mother's psychological distress, sleep quality, perceived social support and child affectivity in explaining their sense of competence (satisfaction and self-efficacy) and examine the associations of these variables with perceived grandparents’ help in their family life. Methods: The participants were 105 mothers of children 6 -7 years old, not socialized in kindergarten. The mothers completed the scales of: Parenting sense of competence, CORE-OM, Perceived social support, Negative affectivity of the Children’s behavior questionnaire, and Perceived grandparents’ help in eight domains of family life. Findings: Using hierarchical regression analysis, 41.4% of maternal parental satisfaction variance and 27.9% of maternal self-efficacy variance was explained by the observed predictors. Sleep quality and child’s negative affectivity were significantly predicted both satisfaction and self-efficacy, while maternal psychological distress predicted satisfaction only, and social support predicted self-efficacy only. Maternal satisfaction was higher when they perceived grandparents’ help in taking care of children during and out of their work, and in children’s „little school“ assignments. More distressed mothers perceived more grandparents’ financial help, and in taking care of a sick child. More perceived child’s negative affectivity was associated with more grandparents’ help in those same two domains and in household help. As expected, only perceived social support from family (not friends or special person) correlated with perceived help in most domains (except financial and household help). Discussion: The findings suggest the importance of further exploration of different family members’ wellbeing with regards to their roles in contemporary families.

Background: Recent research evidence is lacking on the implications of older family members' and other sources of help to the employees' well-being, which is typical for Croatian families. The study aim was to explore employees’ well- being and work-family interaction in relation to the family support sources - older family members or paid help. Methods: Participants were 597 employees of various Croatian organisations, heterogeneous regarding sociodemographic and work-related characteristics, working at least 30 hours per week. Participants completed the on-line questionnaire including the scales of: Satisfaction in life, work and family life, Job affective well-being, Work engagement, Work- family conflict, and Family support sources. Data on participants’ sociodemographic and work-related characteristics were collected. Findings: Results of t-tests revealed interesting findings regarding benefits of the sources of help that the employees used in their household. The source of help which seemed to be the most beneficial for various indicators of employees’ well-being was the paid help. Also, the help of partners' parents showed the significant effect for the employees’ satisfaction in life, work and family life. The help of employee's own parents failed to show benefits for employee's general and work-related well-being, but it might be due to the fact that only 13% of employees reported that they had not received any help from their parents. Discussion: The findings indicate the important contribution of older family members to the general and work-related well-being of employed family members, and suggest further exploration.

žetak: Vodeći se Belskyjevim procesnim modelom roditeljstva cilj istraživanja bio je utvrditi doprinos obilježja majki, konteksta te obilježja djeteta u objašnjenju subjektivnog doživljaja roditeljske kompetentnosti majki (roditeljske samoefikasnosti i zadovoljstva roditeljskom ulogom) te usporediti doživljaj roditeljske kompetentnosti majki čija su djeca polaznici Male škole s doživljajem majki čija su djeca socijalizirana u vrtiću. U istraživanju je sudjelovalo 106 majki djece polaznika Male škole u okviru predškolskih skupina triju vrtića grada Zagreba te 123 majki djece polaznika vrtića (od 3 do 7 godina) iz dva dječja vrtića Grada Zagreba. Majke su ispunjavale Skalu samoprocjene kompetentnosti roditelja, Upitnik za ispitivanje općih psihopatoloških teškoća (COREOM), Višedimenzionalni upitnik percipirane socijalne podrške i podljestvicu negativne afektivnosti Upitnika o dječjem ponašanju te osnovne sociodemografske podatke. Usporedbom ovih dvaju uzoraka majki djece šestogodišnjaka, utvrđeno je kako se majke djece koja su pohađala program Mala škola osjećaju efikasnijima u roditeljskoj ulozi od majki čija su djeca pohađala vrtić prethodnih godina, dok u zadovoljstvu roditeljskom ulogom majki nisu utvrđene statistički značajne razlike. Primjenom hijerarhijske regresijske analize objašnjeno je 39% varijance zadovoljstva roditeljskomulogom majki čija su djeca polaznici Male škole, pri čemu su značajni prediktori opće psihičko stanje majke i negativna afektivnost djeteta. Istim postupkom objašnjeno je samo 21% varijance kriterija zadovoljstva roditeljstvom majki djece čija djeca pohađaju vrtić, pri čemu su dobiveni isti značajni prediktori. Što su majke manje uznemirene i manja je negativna afektivnost njihovog djeteta, iskazuju veće zadovoljstvo svojom roditeljskom ulogom. Provedbom hijerarhijske regresijske analize objašnjeno je ukupno 27% varijance kriterija roditeljske samefikasnosti u uzorku majki djece u Maloj školi, pri čemu su statistički značajni prediktori percipirana socijalna podrška te negativna afektivnost djeteta. Što majke doživljavaju veću primljenu socijalnu podršku i manju negativnu afektivnost njihova djeteta veći je doživljaj roditeljske samoefikasnosti. Roditeljsku samoefikasnost nije bilo moguće predvidjeti odabranim skupom varijabli u uzorku majki djece koja pohađaju vrtić

Little is known on how new ways of working, which imply flexible work designs, and employees' control of the time and place of their work, affect employees and their families. Recent research has started focusing on determining factors explaining the relationship between the new ways of working and employee wellbeing, and that of their family members. The aim of the present research was to explore the associations of contemporary work conditions with wellbeing and family engagement of oldest family members. Participants were 100 older adults in Croatia, members of three- generations families consisting of: children, working parents and oldest members – grandparents. Observed variables were: sociodemographic (age, sex, education, marital status, work status), health status, family engagement, self-perceived health, functional ability, sleep quality, stress, and life satisfaction, all measured by self-report scales. Data were collected individually, in the form of structured interview, at participants' homes, by trained interviewers. Analyses confirmed the association between participants' family engagement and their life satisfaction (correlations from r = .23 to r = .55). The frequency of different aspects of family engagement and its effects on observed factors of participants' wellbeing were discussed. Recognizing the factors that affect life satisfaction in older adults with regards to their family engagement suggests how to intervene in order to improve wellbeing in older family members.

U svakodnevnom životu proširene hrvatske obitelji pomoć najstarijih članova često se podrazumijeva (npr. „baka-servis“), no u znanstvenoj literaturi nema recentnih istraživanja o količini i oblicima pomoći najstarijih članova zaposlenim članovima obitelji, te njenim implikacijama na život svih članova obitelji. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu i načine uključenosti najstarije generacije u pomoć zaposlenim članovima obitelji. Također, istražili smo odnos njihove pomoći s nekim aspektima radne i psihološke dobrobiti zaposlenih muškaraca i žena. U istraživanju je dobrovoljno sudjelovalo 597 hrvatskih zaposlenika, raznolikih organizacija i osobnih i radnih obilježja, koji rade najmanje 30 sati tjedno. On-line upitnik uključivao je skale: zadovoljstva životom, obiteljskim životom i poslom, afektivne radne dobrobiti, radne angažiranosti, konflikta radne na obiteljsku ulogu, te pitanja o socio-demografskim obilježjima i o količini i obliku pomoći od pojedinih članova obitelji. Rezultati su pokazali da zaposlenici primaju relativno malo pomoći najstarijih članova obitelji, bilo kojeg oblika. Ipak, većina sudionika navodi da prima barem neki oblik pomoći od svojih roditelja. U implikacijama pomoći u kućanstvu na dobrobit zaposlenika, nađene su jasne rodne razlike, a osobito kod zaposlenika koji imaju djecu. Kod muškaraca koji imaju djecu (N=80) pomoć u održavanju kućanstva te u vrtićkim ili školskim obavezama djece značajno su negativno povezani s novim načinima rada, kao i čuvanje bolesne djece s konfliktom radne i obiteljske uloge. Kod žena koje imaju djecu (N=159) pomoć partnerovih roditelja i/ ili osoba koje plaćaju za pomoć značajno je pozitivno povezana sa zadovoljstvom životom, obiteljskim životom i poslom te afektivnom radnom dobrobiti. Značajni oblici pomoći su čuvanje djece dok one rade te (od)vođenje djece u vrtić ili školu. Dobiveni nalazi upućuju na važnost daljnjeg istraživanja doprinosa najstarije generacije u životu proširenih hrvatskih obitelji.

Podaci o spavanju starijih osoba u Hrvatskoj slabo su poznati. Naša dosadašnja istraživanja pokazala su da je kvaliteta spavanja više od 70% korisnika domova za starije osobe značajno oslabljena. Depresivni simptomi i samoprocjena zdravlja značajno su longitudinalno predviđali njihovu kvalitetu spavanja, a značajni transverzalni prediktori bili su zadovoljstvo životom i funkcionalna sposobnost. U ovom istraživanju željeli smo ispitati razlikuje li se kvaliteta spavanja starijih osoba ovisno o tome žive li u vlastitom domu ili domu za starije osobe te koji su prediktori kvalitete spavanja starijih osoba koje žive u vlastitom domu. U istraživanju je sudjelovalo 167 korisnika domova za starije osobe (80% žena, 69-100 godina) i 167 starijih osoba koje žive u vlastitom domu (64% žena, 68-91 godina). Svi sudionici bili su pokretni, bez dijagnoze demencije. Podatke su prikupili uvježbani intervjueri, individualno, strukturiranim intervjuom u domovima za starije osobe i vlastitim domovima sudionika. Uz opće podatke izmjerene su samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, socijalna participacija, zadovoljstvo životom i kvaliteta spavanja. Rezultati su pokazali da je kvaliteta spavanja starijih osoba koje žive u vlastitom domu značajno oslabljena u 50% sudionika. Sudionici koji žive u vlastitom domu u prosjeku su mlađi, funkcionalna sposobnost im je bolja, imaju bolju ukupnu kvalitetu spavanja, spavaju dulje, efikasnost spavanja im je veća i rjeđe koriste lijekove za spavanje nego korisnici domova za starije osobe. Najkonzistentniji individualni prediktor kvalitete spavanja u toj skupini bila je samoprocjena zdravlja, a potom zadovoljstvo životom. Kvaliteta spavanja starijih osoba koje žive u vlastitom domu očekivano je bolja nego kvaliteta spavanja korisnika domova za starije osobe, no čimbenici koji predviđaju kvalitetu spavanja ovih skupina se razlikuju. Pri oblikovanju intervencija usmjerenih na poboljšanje kvalitete spavanja starijih osoba treba voditi računa o uvjetima stanovanja.

Objective: Our previous study showed that sleep quality (SQ) of 167 retirement home residents was impaired in 77.8% participants. Sleep efficiency, sleep latency, and use of sleep medications were impaired the most, while subjective SQ and daytime functioning were high. The aim of the present study was to examine SQ of community-dwelling (CD) older adults in Zagreb, and to compare it with SQ of those residing in institutions. Life satisfaction was the strongest predictor of SQ in our nursing home (NH) study so we wanted to explore whether it would be significantly related to SQ of CD older adults. Method: The results of 55 CD participants (80% females, 63-86 years) were compared with the results of 60 NH participants (85.5% females, 69-87 years). All were ambulatory, without diagnosis of dementia, and the data was collected individually by trained interviewers in a local gerontology centre or in nursing homes. SQ was assessed by the Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI). Two questions were used to measure subjective health, and a standardized scale to measure life satisfaction. Results: The results showed that SQ of CD participants was significantly better than SQ of NH residents when total PSQI scores were compared (MCD = 5.6 vs. MNH = 8.2, p = .000). The differences in the same direction were observed for sleep duration (p = .000), sleep efficiency (p = .000) and use of sleep medication (p = .011). The overall life satisfaction was of similar value in both groups (p = .065) and it was relatively high, but their self-rated health was somewhat better in CD participants (p = .044). In CD participants life satisfaction was associated only with shorter sleep latency (p < .05). When housing arrangement was controlled for, life satisfaction was significantly correlated to total PSQI score, subjective sleep quality, sleep latency and sleep disturbances (r = -.28 to -.53, p < .01) and to self-rated health (r = .36, p < .01). Conclusion: Our results show that the SQ of CD older adults is expectedly better than SQ of NH residents, but the factors contributing to SQ seem to differ depending on housing arrangement.

Zadovoljstvo životom je opća procjena subjektivne kvalitete života osobe, ali i jedan od pokazatelja psihološke prilagodbe starenju, kad se osoba obično suočava s promjenama i gubicima: zdravlja, tjelesnih i kognitivnih funkcija, socijalne uključenosti i produktivnih aktivnosti. Istraživanja pokazuju da su snažni prediktori zadovoljstva životom u starijih osoba: socijalna aktivnost, percepcija vlastitog zdravlja te depresivnost. Međutim, malo je istraživanja koja izravno uspoređuju čimbenike zadovoljstva životom starijih osoba koje žive u ustanovama i onih koji žive u vlastitom domu. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi doprinos nekih psihosocijalnih čimbenika zadovoljstvu životom starijih osoba s obzirom na različite oblike stanovanja – u domu za starije osobe ili u vlastitom domu. Sudionici su bili 307 starijih osoba, od kojih 167 korisnika domova za starije osobe u Zagrebu, prosječne starosti 84 godine, te 140 starijih osoba koje žive u vlastitom domu, prosječne starosti 75 godina. Svi su sudionici bili pokretni i bez dijagnoze demencije. Mjerene varijable bile su: sociodemografske, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, socijalna participacija, kvaliteta spavanja i zadovoljstvo životom. Uvježbani intervjueri prikupili su podatke individualno, strukturiranim intervjuom, u domovima za starije osobe i u domovima sudionika. Rezultati su pokazali značajne razlike u zadovoljstvu životom s obzirom na oblik stanovanja. Zadovoljstvo životom bilo je značajno više u sudionika koji žive u vlastitom domu nego onih u domovima za starije osobe. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da je opažanim skupom varijabli objašnjeno od 26% do 33% ukupne varijance zadovoljstva životom. Najsnažniji i pozitivan prediktor zadovoljstva životom sudionika u domovima za starije osobe bila je samoprocjena zdravlja dok je u sudionika koji žive u vlastitom domu utvrđen veći varijabilitet u psihosocijalnim čimbenicima zadovoljstva životom. Na temelju utvrđenih razlika u čimbenicima zadovoljstva životom starijih osoba s obzirom na oblik stanovanja mogu se predvidjeti potrebe za psihosocijalnim intervencijama u svrhu poboljšanja kvalitete života starijih osoba odnosno njihove bolje prilagodbe životu u starosti.

New ways of working (NWW) refer to flexible work design usually including: flexible work time-schedule, location for work, and control over (electronic) communication used for work. Growing number of companies enables their employees to work flexibly, since the research show it is beneficial for both their productivity and work-related well-being. Nevertheless, it is still not clear how NWW impact the work-family interaction, calling for future studies to examine the consequences of NWW among persons varying in individual differences. Therefore, the goal of this study was to examine the benefits that NWW have on employees’ well-being and work-family interaction, in various groups of Croatian employees. Participants were 320 employees of various Croatian organizations, heterogeneous regarding sociodemographic characteristics, employed in various sectors on various positions. Participants completed an on-line questionnaire which included The new ways of working scale, Work-family conflict scale, The recovery experience questionnaire, The Job Affective Well-being scale and Satisfaction with life scale. Also, we collected data on participants’ sociodemographic and work-related characteristics. The results showed that there were significant differences in representation of NWW in groups of employees varying in demographic and work- related characteristics. In addition, based on correlations with family- and subjective well- being criteria, we can conclude that not all groups of employees benefit from flexible work design to the same extent. Hence, organizational support for encouraging flexibility in work should be customized to better suit every employee.

Vodeći se Belskyjevim procesnim modelom roditeljstva, cilj istraživanja bio je istražiti doprinos različitih obilježja majki, konteksta te obilježja djeteta u objašnjavanju roditeljskog doživljaja kompetentnosti majki, izraženog kroz roditeljsku samoefikasnost i zadovoljstvo roditeljstvom. Istraživanjem je obuhvaćeno 105 majki djece dobi od 6 do 7 godina, koja tijekom djetinjstva nisu socijalizirana u vrtiću te pohađaju Malu školu. Podaci su prikupljeni u tri vrtića Grada Zagreba s izdvojenim programom Male škole. Majke su ispunjavale Skalu samoprocjene kompetentnosti roditelja, Upitnik za ispitivanje općih psihopatoloških teškoća (CORE-OM), Višedimenzionalni upitnik percipirane socijalne podrške i podljestvicu negativne afektivnosti Upitnika o dječjem ponašanju – vrlo kratka forma, a prikupljeni su i osnovni sociodemografski podaci. Također su dale opću procjenu vlastite kvalitete spavanja u protekla dva tjedna te procjenu podrške najstarijih članova obitelji u skrbi o unucima. Primjenom hijerarhijske regresijske analize objašnjeno je 41, 4% varijance kriterija zadovoljstva roditeljstvom majki. Značajni prediktori bili su opće psihičko stanje majke (p = .000) i kvaliteta spavanja majke (p = .015). Odabranim skupom varijabli objašnjeno je i 27, 9% varijance roditeljske samoefikasnosti, pri čemu su značajni prediktori bili kvaliteta spavanja majke (p = .011), socijalna podrška (p = .001) i negativna afektivnost djeteta (p = .031). Ovim istraživanjem započeli smo ispitivati ulogu starije generacije u kvaliteti života obitelji. Preliminarni rezultati pokazuju da je kvaliteta spavanja majki, koja se obično ne obuhvaća u istraživanjima roditeljstva, značajan prediktor roditeljskog doživljaja kompetentnosti. U okviru šireg projekta dobrobiti različitih obiteljskih generacija rezultati će se usporediti s rezultatima prethodnih istraživanja roditeljske kompetentnosti.

Kvaliteta života starijih osoba povezana je s psihološkom prilagodbom starenju, u kojem se osoba obično suočava s promjenama i gubicima: zdravlja, tjelesnih i kognitivnih funkcija, socijalne uključenosti i produktivnih aktivnosti. Cilj je simpozija prikazati psihosocijalne značajke osoba koje se dobro nose s izazovima starosti, što može pomoći u određivanju smjera preventivnih psihosocijalnih intervencija u svrhu poboljšanja kvalitete života svih starijih osoba, odnosno njihove bolje prilagodbe životu u starosti. Rezultati kvalitativnog istraživanja Zaklade Zajednički put ukazuju na to da ekonomska nemoć i narušeno zdravstveno stanje negativno djeluju na doživljaj kvalitete života, dok kategorija obiteljskih odnosa može imati pozitivno i negativno djelovanje na doživljaj kvalitete života kod starijih osoba (Vrban, Vahtar i Zeman). Prikazano je istraživanje o odnosu optimizma s nekim mjerama zdravlja i psihološke dobrobiti kod starijih osoba, a dobiveni rezultati razmatrani su u kontekstu potencijalnih kako pozitivnih tako i negativnih efekata optimizma na zdravlje i dobrobit starijih osoba. (Ambrosi-Randić, Tucak Junaković i Nekić). Prikazane su aktivnosti Senior centra Zaklade Zajednički put koje se provode s ciljem podizanja kvalitete života starijih osoba i njihovog socijalnog uključivanja u život zajednice, na način njihovog većeg uključivanja kako u provedbu tako i u pohađanje aktivnosti koje zadovoljavaju zdravstvene, edukativne, psihološke i socijalne potrebe starijih osoba (Radica). Strukturiran obrazovni program Sveučilišta za treću životnu dob na Pučkom otvorenom učilištu Zagreb poštuje specifičnosti starijih osoba u procesu neformalnog obrazovanja te ima sve starije polaznike i njihov sve veći broj. Rastuće zanimanje starijih osoba za ovakve programe pokazuje da cjeloživotno učenje može biti značajan čimbenik podizanja kvalitete života kroz životni vijek (Ćurin). Istraživanjem o podršci obitelji i predviđanju roditeljskog doživljaja kompetentnosti započeto je ispitivanje uloge starije generacije u kvaliteti života obitelji. Preliminarni rezultati pokazuju da je socijalna podrška jedan od značajnih prediktora roditeljskog doživljaja kompetentnosti. Rezultati će se razmotriti u okviru šireg projekta dobrobiti različitih obiteljskih generacija u suvremenim oblicima rada (Košćec Bjelajac, Delale, Jurić, Malina i Despot Lučanin). Diskutant: Jasminka Despot Lučanin

The overall theme of this special issue is the status quo of Health Psychology, and the implementation of Health Psychology in countries represented in the EHPS. Within this theme, we aimed to build on the work of Byrne et al. (2017), by discussing results of a second survey that aimed to further describe the status of Health Psychology education and training across countries represented in the EHPS. In addition, we aimed to reflect on perceived needs for future development, and to provide two case examples from countries represented in the EHPS to facilitate knowledge sharing across the EHPS. The results have shown that education and training in Health Psychology does not exist in isolation but overlaps with other issues covered within this special issue of the European Psychologist, in particular employability and legislation. The need for the development of European-wide standards for Health Psychology, including an agreed definition of the profession, agreed core competencies and associated training, was endorsed by nearly all participants and would facilitate mobility among Health Psychologists across Europe.

The implications of declining cognitive functioning on old persons’ daily lives are complex and not well understood, despite its importance. Recent longitudinal studies on ageing regard the age changes in cognition as important determinant of adjustment to ageing, quality of life and survival (Allerhand, Gale, and Deary, 2014). Independence in old age is as much determined by cognitive functioning as by physical functioning. Normal cognitive changes are important to understand because they can affect an older adult’s daily functioning and they can help distinguish normal from disease states (Harada, Natelson Love and Triebel, 2013). The aim of this study was to determine the longitudinal predictive contribution of psychosocial factors to the cognitive function in old persons. Participants were 167 retirement homes’ residents in Zagreb, Croatia, followed-up for eight years, assessed at three measurement times: in 2008, 2010 and 2016. Their age was 69-100 years, average 85 years in 2016 (77 years at baseline), 80% were women, ambulatory and not diagnosed with dementia. Variables were cognitive function, functional ability, self-perceived health, social participation, depression, life satisfaction, and sociodemographic. Trained interviewers collected data individually. Different regression analyses models indicated that the observed set of predictors explained 34% - 37% of the cognitive function variance in 2016. The significant longitudinal predictors were baseline cognitive function, social participation, functional ability, and age. Identifying long-term predictors of cognitive changes has implications for the development of prevention strategies and interventions to delay cognitive impairment in old age and improve quality of life.

Izgled je važna dimenzija “utjelovljenja” i pojma o sebi, cijelog života. Tijelo ima središnju ulogu u iskustvu starenja. Tjelesne promjene u starenju, osobito one vidljive drugima, djeluju na samopoštovanje osobe. Osobe Visokog samopoštovanja bolje kontroliraju svoj život, svjesniji svojih snaga i slabosti, pozitivnije se socijalna uspoređuju. Razlozi za promjenu izgleda su najčešće socijalni odnosi - osobni i poslovni. Postoje rizici promjene izgleda za psihičko zdravlje, a osobito za skupinu mlađih starih žena, višeg socioekonomskog statusa. Iako postoji potreba za očuvanjem mladolikog izgleda u starosti, potrebna su istraživanja percepcije i iskustva starenja tijela iz perspektive samih starijih žena i muškaraca. Pri tome, potrebno je uzeti u obzir populacijske promjene, generacijske razlike te etničke I kulturalne razlike.

Novija longitudinalna istraživanja starenja uključuju praćenje kognitivnih promjena kao jednog od čimbenika prilagodbe na starenje, kvalitete i duljine života (Allerhand, Gale and Deary, 2014 ; National Institutes on Health, 2010). Važno je razumjeti normalne kognitivne promjene zbog njihove povezanosti sa svakodnevnim funkcioniranjem te zbog prepoznavanja patoloških promjena, prvenstveno demencije. Neovisnost u starijoj dobi podjednako je određena kognitivnim i tjelesnim sposobnostima. Postoje pokazatelji o pozitivnoj povezanosti između visoke razine ukupnog funkcioniranja i visoke razine kognitivnih funkcija. Malo je istraživanja u kojima je dublje ispitana ta povezanost u starijih osoba, osobito u Hrvatskoj (Despot Lučanin, Lučanin i Petrušić, 2010). Cilj prikazanog istraživanja bio je utvrditi psihosocijalne čimbenike koji omogućuju dugoročno predviđanje kognitivnih funkcija starijih osoba. Sudionici ovog istraživanja su osobe praćene u razdoblju od osam godina, uključeni u tri vremenske točke mjerenja: 2008., 2010. i 2016. godine. To je 138 osoba, korisnika 11 domova za starije osobe u Zagrebu, od čega 78% žena, u dobi od 69 do 100 godina, prosječno 84 godine (odnosno 56-96 godina, prosječno 79 godina u prvom mjerenju), pokretni i bez dijagnoze demencije. Mjerene varijable bile su: kognitivne funkcije, funkcionalna sposobnost, samoprocjena zdravlja, depresivnost, zadovoljstvo životom, socijalna participacija i sociodemografske karakteristike. Uvježbani intervjueri prikupili su podatke individualno strukturiranim intervjuom. Različiti modeli regresijskih analiza pokazali su da je opažanim skupom varijabli objašnjeno od 44% do 51% ukupne varijance kognitivnih funkcija u trećoj točki mjerenja. Značajni longitudinalni prediktori bili su iz prve točke mjerenja: kognitivne funkcije, funkcionalna sposobnost, socijalna participacija i dob. Značajni transverzalni prediktor u tre- ćoj točki mjerenja bila je funkcionalna sposobnost. Dobiveni rezultati mogu se primijeniti u prepoznavanju i modificiranju čimbenika povezanih s opadanjem kognitivnih funkcija u starijih osoba pomoću psihologijskih intervencija.

Longitudinal Psychosocial Predictors of Life Satisfaction in Old Persons Damir Lucanin ; University of Applied Health Sciences, Zagreb, Croatia Jasminka Despot Lucanin, Adrijana Koscec, Eva Andjela Delale ; University of Zagreb, Centre for Croatian Studies, Croatia Abstract Life satisfaction has been regarded as indicator of psychological adaptation in ageing, but also as linked to health. It has been suggested that positive emotions promote a more active lifestyle and a motivation toward self-care. Predictors of life satisfaction in old age, determined predominantly by cross-sectional research, were social engagement, self-perceived health, and depression, adversely. There are no conclusive results on longitudinal predictors of life satisfaction including social, physical and cognitive functioning in old persons. The aim of this longitudinal study was to determine the predictive contribution of psychosocial factors to the life satisfaction in old persons. Participants were 138 retirement homes’ residents in Zagreb, Croatia, 22% men, 78% women, aged 69-100 years, average 84 (56-96 years, average 79 at baseline), ambulatory and not diagnosed with dementia. Variables were: sociodemographic, depression, self-perceived health, functional ability, cognitive function, social participation. Measurement was applied three times: baseline in 2008, and two follow-ups in 2010 and in 2016, individually, by trained interviewers. Life satisfaction variable was measured only in 2016. Regression analyses results indicated that the observed set of predictors explained 31, 6% of the life satisfaction variance (R2 = 0, 316). The strongest cross-sectional predictor was self-perceived health, and the significant longitudinal predictors were baseline depression and cognitive function. The implications of this study are in recognizing and modifying factors that affect life satisfaction, by both medical and psychological interventions.

U izlaganju se prezentiraju prednosti i nedostataci kvantitativne i kvalitativne metodologije u istraživanju ljudskih prava i dostojanstva osoba starije životne dobi, koje od 2011. godine Zaklada Zajednički put kontinuirano provodi u suradnji s interdisciplinarnim timom stručnjaka iz područja socijalnog rada, pedagogije, psihologije i antropologije. Istraživanje se oslanja na interdisciplinarni dijalog koji, kombinacijom kvantitativne i kvalitativne metodologije, otvara mogućnost složenijeg i osjetljivijeg pristupa u ispitivanju tog područja u njegovoj konceptualnoj, teorijskoj i metodološkoj dimenziji. U kvantitativnom istraživanju prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu iz 2012.-13., u kojemu je korištena metoda anketnog upitnika, nedostaci tog pristupa postali su vidljivi na samom početku ispitivanja. Velik broj ispitanika odustajao je nakon prvih nekoliko pitanja, prvenstveno zbog Likertovih skala, znatan broj upitnika nije bio ispunjen u cjelosti, a nezanemariv dio ispitanika je na pitanja odgovarao šablonski. Te smo probleme nastojali riješiti „u hodu“ - ispunjavanjem ankete „u paru“, tako da smo upitnik pretvorili u idividualni razgovor. Anketari su ispitanicima čitali pitanja, eventualno ih pojednostavnjivali i potom bilježili njihove o odgovore, ali i njihove komentare i priče. Time smo unijeli kvalitativnu dimenziju u metodu anketnog upitnika što nam je omogućilo prikupljanje dovoljnog broja valjanih podataka, a time i statističku analizu. Na temelju tih iskustava, godine 2014. pokrenuto je kvalitativno istraživanje o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi u kojemu je korištena metoda polustrukturiranog dubinskog intervjua s 32 ispitanika. Na taj smo način dobili više od 1500 stranica transkribiranih podataka, što ujedno predstavlja glavnu prednost, ali i nedostatak kvalitativne metodologije. Dok se prednost ogleda u detaljnim životnim pričama koje su bogate kontekstualiziranim društvenim značenjima i individualnim iskustvima, nedostatak je vidljiv u dugotrajnoj i višeslojnoj sistematizaciji (kodiranju) podataka i analizi. Ostvarivanje planiranog uzorka ispitanika bio je najveći izazov u oba istraživanja. Žene su bile znatno zainteresiranije za istraživanje od muškaraca ; s opadanjem socio-ekonomskog i obrazovnog statusa smanjivala se i spremnost za razgovor u obje spolne kategorije. Nepokretne ili slabo pokretne osobe koje su živjele u svojoj kući ili stanu, za razliku od onih koje su živjele u domu, bile su izrazito nepovjerljive i do njih smo vrlo teško dolazili. Muškarce niskog socio-ekonomskog statusa i niskog tjelesno funkcionalnog statusa koji žive u vlastitom stanu ili kući, primjerice, nismo uspjeli pridobiti za intervju. Na temelju toga se nameće pitanje za buduća istraživanja: što se događa s muškom populacijom u poodmakloj životnoj dobi te, osobito, koliko su iskustva socijalno najugroženijeg dijela populacije starijih osoba (nizak socio-ekonomski status, nizak status tjelesne funkcionalnosti i život u vlastitom stanu/kući) doista obuhvaćena istraživanjima?

Cilj istraživanja bio je ispitati postoje li rodne razlike u duljini života te koliki je doprinos završene razine obrazovanja, socijalne podrške i participacije, samoprocjene zdravlja i funkcionalne sposobnosti u objašnjenju duljine života umrlih starijih osoba. U 2008. godini su strukturiranim intervjuom prikupljani podaci u sklopu longitudinalnog istraživanja u 11 domova za starije i nemoćne u Zagrebu, a 2015. prikupljeni su podaci o životnom statusu i uzroku smrti. U ovom istraživanju su uključene 277 osobe (95 muškaraca i 182 žena) koje su 2008. bile pokretne, nisu bile dementne i dobrovoljno su se javile za sudjelovanje, a u međuvremenu su preminule. Nije utvrđena razlika u duljini života žena i muškaraca. Navedenim prediktorskim varijablama je objašnjeno 21% varijance duljine života žena, a istim prediktorima nije objašnjena statistički značajna količina varijance duljine života muškaraca. Značajni prediktori su broj žive braće i sestara, broj dobrih prijatelja i samoprocjena zdravlja. Žene koje su živjele dulje, imale su manje žive braće i sestara i dobrih prijatelja/-ica te bolje procijenile svoje zdravlje. Rezultati istraživanja upućuju na važnost daljnjeg ispitivanja odnosa psihosocijalnih odrednica i duljine života u starosti i usmjeravanje na produljenje života uz održavanje njegove kvalitete.

Sleep problems and disorders in older adults are relatively high. They may be seen as primary or as a consequence of another physical or mental illness and the medication use. The aim of this study was to examine the possible association of different biological, psychological and social factors with sleep quality of older adults residing in the institution. Method: The study is a part of the longitudinal project in retirement homes in Zagreb, Croatia. Participants were 138 residents (78% women) of retirement homes, on average 84.3 years old (SD=6.29), ambulatory, without diagnosis of dementia. Data were collected by a structured interview. Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) was used to assess the sleep quality (SQ). Variables used to predict SQ were: age, self-reported health, functional ability, cognitive ability, stress, social support, social participation, and life satisfaction. Total PSQI score was greater than 5 in 70% of participants. Subjective SQ and daytime functioning were relatively high. Sleep medication was used relatively frequently, and sleep efficacy was impaired. Regression analysis showed that the observed predictors significantly explained 26, 4% of the SQ variance. Although functional ability, self-reported health and life satisfaction were significantly negatively correlated to PSQI, the only significant individual predictor of SQ was life satisfaction. The overall SQ of the retirement home residents in Zagreb is expectedly impaired. However, greater overall life satisfaction is associated with better SQ. Our results implicate the importance of support to psychological wellbeing of the retirement home residents.

Istraživanjem o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi nastojalo se odgovoriti na sljedeća pitanja: što djeluje na kvalitetu života u starijoj dobi, kako starije osobe konceptualiziraju dostojanstveno starenje i povezuju li ga s aktivnim starenjem te ima li u tome razlike između starijih osoba koje žive u domu u odnosu na one koje žive u svom kućanstvu. U istraživanju je primijenjen polustrukturirani individualni intervju s 32 starije osobe (16 muškaraca i 16 žena) s područja Grada Zagreba od kojih je polovica živjela u domu za starije osobe, a polovica u svom kućanstvu. Rezultati istraživanja potvrdili su da je kvaliteta života starijih osoba prvenstveno povezana s materijalnom i financijskom sigurnošću, obiteljskim odnosima i zdravstvenim stanjem. Kvalitetu života im ugrožava diskriminatoran odnos prema njima osobito u zdravstvu (neprimjerena komunikacija i uskraćivanje medicinske pomoći) te u javnom prometu i na ulici (verbalno nasilje, fizičke prijetnje, krađe). Dostojanstveno starenje konceptualiziraju kroz šest međupovezanih dimenzija: očuvano zdravlje i životna energija ; osigurana prehrana i pomoć drugih ; materijalna sigurnost ; obiteljska potpora ; druženje i priznanje radnog doprinosa. Iako gotovo svi dostojanstveno starenje povezuju s aktivnim starenjem, izrazito velika većina ih aktivno starenje ne povezuje s djelovanjem u zajednici i za zajednicu (npr. volontiranje), nego kao zadovoljavanje svojih potreba i interesa (npr. učenje stranog jezika ili tjelovježba). Između dvije grupe ispitanika utvrđena je razlika u čimbenicima kvalitete života, ali ne i u poimanju dostojanstvenog starenja.

Zadovoljstvo životom jedan je od pokazatelja psihološke prilagodbe starenju, koji je povezan i sa zdravljem osobe. Putove povezanosti mogu određivati pozitivne emocije, koje potiču osobu na aktivniji način života i povećavaju motivaciju za brigu o sebi. Pozitivne emocije također su povezane s boljim načinima suočavanja i sa socijalnim aktivnostima, koje su pak povezane s duljinom života starijih osoba. Istražuju se i psihofiziološke pojavnosti zadovoljstva životom, osobito kardiovaskularne i imunološke reakcije. Prediktori zadovoljstva životom u starijih osoba, utvrđeni većinom u transverzalnim istraživanjima, jesu: socijalna aktivnost, percepcija vlastitog zdravlja te depresivnost. Jednoznačni rezultati o longitudinalnim prediktorima zadovoljstva životom u starijih osoba, uključivo socijalne, tjelesne ili kognitivne čimbenike za sada nisu poznati. Stoga je cilj ovog longitudinalnog istraživanja bio utvrditi doprinos nekih psihosocijalnih čimbenika u predikciji zadovoljstva životom starijih osoba. Sudionici su bili 138 starijih osoba, korisnika 7 domova za starije osobe u Zagrebu, od čega 22% muškarca i 78% žena, u dobi od 69-100 godina, prosječno 84 godine (odnosno 56-96 godina, prosječno 79 godina u prvom mjerenju), koji su bili pokretni i bez dijagnoze demencije. Ispitane varijable bile su: sociodemografske, depresivnost, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, kognitivne funkcije i socijalna participacija. Podaci su prikupljeni u tri vremenske točke: prva 2008. godine, druga 2010. godine i treća 2016. godine. Uvježbani intervjueri prikupili su podatke individualno kroz intervju. Zadovoljstvo životom mjereno je samo 2016. godine. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da je opažanim skupom varijabli objašnjeno 31, 6% ukupne varijance zadovoljstva životom. Najsnažniji transverzalni prediktor bila je samoprocjena zdravlja, a značajni longitudinalni prediktori bili su depresivnost i kognitivne funkcije.

Many biological and psychosocial factors tend to change in older adulthood, including biological changes in circadian and homeostatic regulation of sleep. Sleep of inadequate quality and duration is related to various adverse outcomes on health and daytime functioning. Sleep complaints and difficulties in older adults are relatively high, and residing in an institution may pose additional vulnerability risk for impaired sleep and excessive daytime sleepiness. The aim of this study was to examine the relationship between sleep quality and psychological well being in older persons living in retirement homes. The study was conducted in 7 retirement homes in Zagreb with 138 residents (78% women). They were all ambulatory, without diagnosis of dementia, on average 84.3 years old (SD=6.29). Sleep quality was measured by the Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI). Psychological well-being was operationalized by stress and life satisfaction variables. Stress was expressed as the combined measure of frequency and intensity of stressful life events during past year. Life satisfaction was measured by the 8-item scale, constructed for the purpose of the series of studies. Our results showed that 70% of participants experienced at least one stressful event during the past year. As much as 80% of participants had severely impaired sleep quality, with their result on the PSQI being clinically relevant. Expectedly, sleep efficacy had been impaired the most, and the use of sleep medication was frequent. Correlational analyses did not reveal significant correlation of stress with sleep quality and life satisfaction. Life satisfaction was relatively high and it was positively related to sleep quality (including shorter sleep latency, less sleep disturbances and medication use, and better daytime functioning). The results of our study imply potential benefits of the sleep education programs in the retirement homes in order to improve sleep quality and life-satisfaction of older persons.

Jedan od ciljeva istraživanja „Narativi o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi“ bio je utvrditi djeluju li obiteljski odnosi na doživljaj kvalitete života starijih osoba i ako da, na koji način? U istraživanju je sudjelovalo 30 osoba starije životne dobi (od 70 do 90 godina) koje žive u svom kućanstvu, odnosno u domovima za starije i nemoćne osobe na području Grada Zagreba. Istraživanje je kvalitativno i narativno, što znači da se fokusira na priče, odnosno cjelovite iskaze intervjuiranih osoba. Prilikom obrade i analize kvalitativnih podataka korištena je analiza sadržaja, a jedinica analize bili su intervjui. Rezultati provedene analize pokazali su da obiteljski odnosi mogu djelovati pozitivno i negativno na doživljaj kvalitete života u starijoj dobi. Odnosi koji djeluju pozitivno su: (i) obiteljska potpora (financijska potpora, dodatna pomoć i skrb, redovite posjete) ; (ii) kvalitetni odnosi s unucima (sudjelovanje u odgoju i podizanju unuka, redoviti kontakti s unucima i darivanje unuka) ; (iii) skrb starije osobe za teško bolesnog člana obitelji. Odnosi za koje se pokazalo da negativno djeluju na doživljaj kvalitete života su: (i) potpuni izostanak kontakta s bliskim članom/članovima obitelji ; (ii) nezadovoljavajući odnos i kontakt s bliskim članovima obitelji (nedovoljna bliskost i neprihvaćanje) ; (iii) smrt bliskog člana obitelji (smrt bračnog druga u starosti, smrt djeteta u starosti i smrt većine ili svih članova bliže obitelji) ; (iv) nasilje u obitelji (verbalno, psihičko, ekonomsko i fizičko). Razvod u starijoj životnoj dobi je posebna kategorija obiteljskih odnosa koja na doživljaj kvalitete života ima podjednako pozitivno i negativno djelovanje. Elementi razvoda koji djeluju pozitivno su slobodniji život, odsustvo obiteljskog nasilja i povoljnija financijska situacija, dok su negativni elementi razorena obitelj i izostanak kontakta s pojedinim članovima obitelji.

The existing empirical research findings show noticeable inconsistencies regarding both the role and the significance of psychosocial factors in their association with health and survival in older adults. The objective of this research was to check the cohort differences in survival, in psychosocial variables, and the associations of the observed psychosocial variables with the survival of older persons. Participants were two cohorts of older persons. The 1994 cohort consisted of 186 participants (144 women, average age 78.6 years). The 2008 cohort consisted of 505 participants (367 women, average age 79 years). Both cohorts lived in retirement homes. The measured variables were: socio-demographic, self- assessed health, functional ability, psychosomatic complaints, depression, social participation. Data were collected by specifically constructed survey questionnaire, administered individually in the form of structured interview, by the trained interviewer. The survival was followed by 2015. Results indicate significant cohort differences in survival, with continuing trend of women surviving longer. Significant correlation between observed variables and survival was found for self-assessed health variable. However, combinations of multivariate analyses showed that psychosocial variables significantly contributed to the prediction of survival.

Novija istraživanja pokazuju značajnu ulogu psihofizičkih čimbenika, osobito samoprocjene zdravlja i funkcionalne sposobnosti, u prognozi duljine i kvalitete života u starosti. Suvremena istraživanja u području psihologije i medicine spavanja ukazuju da je odgovarajuća kvaliteta spavanja povezana s duljinom života. Spavanje oslabljene kvalitete može dodatno pogoršati zdravstveno stanje osobe, ali i doprinijeti slabljenju u funkcioniranju koje se obično pripisuje samom procesu starenja. Cilj je ovog rada ispitati doprinos samoprocjena psihofizičkog stanja i subjektivne kvalitete spavanja u prognozi duljine života starijih osoba. Sudionici longitudinalnog istraživanja su bili 561 korisnika 11 domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu (71.5% žena), prosječne dobi 79 godina (TR=56-96), ispitani 2008. i 2010. godine, a do 2015. godine je praćen njihov životni status. Promatrane varijable bile su: životni status, sociodemografske, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost, depresivnost te subjektivna kvaliteta spavanja. Zdravstveno stanje sudionika bilo je kontrolirano. Podatke su prikupili uvježbani intervjueri strukturiranim intervjuom, individualno, te iz dokumentacije u ustanovi. U mjerenjima 2008. i 2010. godine utvrđena je statistički značajna povezanost subjektivne kvalitete spavanja sa samoprocjenama zdravlja i funkcionalne sposobnosti, različita za žene i muškarce (Pearsonov r od .20 do .32, p