Search

Demencija u ranim fazama često se prezentira s depresivnim simptomima te je ponekad izazovno razlikovati primarnu depresiju od dementnog procesa. Dijagnostiku, pogotovo rani stadij demencije, često otežava prisutnost izraženih afektivnih simptoma, koji mogu predstavljati i odgovor na organsko oštećenje. Često se upozorava na opasnost pogrešnog dijagnosticiranja demencije, kad je osnovna bolest depresija, ali postoji rizik i od obrnutog neispravnog zaključivanja o primarnoj bolesti. Prikaz slučaja pokazat će se neke od problema diferencijalne dijagnostike, osobito kada je osoba prije liječena zbog depresivnog poremećaja. Prikazujemo sedamdesetogodišnju pacijenticu, radnicu u mirovini, koja se prvi puta prima na bolničko psihijatrijsko liječenje uslijed neotklonjivosti prisutnih depresivnih simptoma, zbog kojih je dosada isključivo ambulantno psihijatrijski liječena, unazad 30 godina. Pogoršanje psihičkog stanja prati i pojačana upotreba antihipertenziva te benzodiazepina, o kojima bolesnica razvija ovisnost. Pacijentica je sklona samomedikaciji antidepresiva i anksiolitika. Na tjelesnom planu boluje od dijabetesa ovisnog o inzulinu te hipertenzije. Liječenje započinje korekcijom terapije u koju se uvodi duloksetin, sulpirid i pregabalin, uz postupnu redukciju doze benzodiazepina (koju su pratile apstinencijske smetnje). S obzirom na tvrdokornost apatije i somatizacijskih tegoba pacijentice, zbog kojih je ubrzo po demisiji s prvog psihijatrijskog liječenja uslijedilo drugo psihijatrijsko bolničko liječenje učini se diferencijalno-dijagnostička obrada u vidu višeslojne kompjutorizirane tomografije (MSCT-a) mozga i neuropsihologijskog testiranja. MSCT-om je otkriveno da kod pacijentice postoje incipijentne do umjereno izražene kortikalne promjene dok je neuropsihologijski test ukazao na veliki kognitivni poremećaj. Shodno navedenom, kod pacijentice je postavljena dijagnoza atipične ili mješovite demencije u Alzheimerovoj bolesti, s izraženom komponentom afektivnih simptoma, a u terapiju je uveden i antidementiv. Kroz prikaz ovog slučaja želimo skrenuti pozornost na to da kontroverzija pogrešnog dijagnosticiranja demencije, kada je osnovna bolest depresija, može postojati i u obrnutom konceptu, kada se demencija skriva i podvlači ispod tvrdokornih simptoma depresije. Prema našem kliničkom iskustvu, osobito često ispod apatije i somatizacija prisutnih u poodmakloj životnoj dobi.

Bolesnik HH u dobi od 78 godina dolazi na odjel hematologije kao hitan prijem zbog visoke temperature, otežanog disanja i prisutan kašalj. Bolesnik se zadnjih osam godina liječi od Multiplog mijeloma, a od prije tri godine mu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Komunikacija s bolesnikom je otežana jer je ljut i ne želi ostati u bolnici, nestabilnog hoda i djeluje vrlo iscrpljeno. Ne pridržava se preporuka mirovanja i odbija uzimanje tekućine i hrane. Osobe s demencijom često imaju složene zdravstvene potrebe, a boravak u bolnici može biti stresan i zbunjujući za njih, stoga je važno da se sestrinske intervencije prilagode njihovim potrebama. Neka od najvažnijih sestrinskih intervencija za osobe s demencijom na somatskom odjelu uključuju: - Osobe s demencijom mogu biti zbunjene i uplašene u bolničkom okruženju. Intervencije usmjerene na pružanje podrške i ohrabrenje kroz razgovor, tješenje i smirivanje. - Komunikacija s osobama s demencijom može biti izazovna, stoga je nužna prilagodba načina komunikacije osobi s demencijom. To može uključivati korištenje jednostavnih riječi i kratkih rečenica, jasno izražavanje ideja i pitanja, te korištenje vizualnih pomagala kao što su fotografije ili simboli. - Osobe s demencijom mogu pokazati ponašanje koje može biti izazovno za zdravstveno osoblje ali i druge bolesnike na odjelu. Intervencije upravljanja bolesnikovim ponašanjima kroz pozitivno usmjeravanje, razumijevanje i uspostavljanje granica. - Osobe s demencijom mogu imati poteškoće u izražavanju boli i nelagode, stoga je važno da sestrinske intervencije prate i procjenjuju njihove simptome i daju adekvatne lijekove za kontrolu boli. - Osobe s demencijom mogu imati poteškoće s uzimanjem hrane i tekućine. Intervencije su usmjerene na pružanje potpore i pomoći u prehrani i hidrataciji osobe, kao i pratiti unos hrane i tekućine. - Osobe s demencijom često imaju njegovatelje koje se brinu za njih. Medicinske sestre i tehničari mogu pružiti potporu obiteljima kroz savjete o njezi, podršku i komunikaciju. Nadalje, nužna je i komunikacija s obitelji jer dobivamo podatke o navikama bolesnika. Sestrinske intervencije trebaju biti prilagođene individualnim potrebama bolesnika i važno je osigurati kontinuiranu komunikaciju s obitelji i multidisciplinarnim timom kako bi se osigurala najbolja skrb za bolesnika.

DSM-IV kategoriju „delirij, demencija, amnestički i drugi kognitivni poremećaji" u DSM-5 zamijenila je kategorija„neurokognitivni poremećaji" koja obuhvaća skupinu poremećaja čija je glavna karakteristika stečeni klinički deficit u spoznajnim sposobnostima uz smanjenje ranije dostignute razine funkcioniranja. Kategorija „neurokognitivni poremećaji" dijeli se u tri cjeline: delirij, veliki neurokognitivni poremećaj, blagi (mali) neurokognitivni poremećaj. Blagi kognitivni poremećaj/popuštanje (oštećenje) prijelazni je stadij između normalnog i patološkog starenja, odnosno demencije. Glavno obilježje blagog kognitivnog poremećaja jest slabljenje kognitivnih funkcija - gubitak pamćenja, poteškoće u učenju i koncentraciji. Pacijenti s blagim kognitivnim poremećajem ne bi trebali imati smetnje u svakodnevnim životnim aktivnostima (npr. oblačenje, kontrola sfinktera), iako mogu imati blage probleme u izvođenju kompleksnijih zadataka (npr. problemi na radnom mjestu, plaćanje računa). Blagi kognitivni poremećaj, kao manifestacija početnog neurodegenerativnog poremećaja koji može progredirati u demenciju veoma je raznovrstan. Često koegzistira s drugim sistemnim, neurološkim i psihijatrijskim bolestima koji uzrokuju kognitivni poremećaj (npr. depresija, vaskularna bolest, Parkinsonova bolest). U dijagnostičkom postupku za kognitivne poremećaje koriste se svi podaci iz ranije medicinske dokumentacije, detaljan neurološki pregled, neurokognitivna procjena te prema potrebi dodatna neuropsihologijska evaluacija te odgovarajući biokemijski laboratorijski testovi, likvorska dijagnostika uključujući određivanje biomarkera, CT, MR, SPECT, kognitivni evocirani potencijali, EEG… Posebnim neurokognitivnim kompjutoriziranim testovima procjenjuje se stupanj oštećenja, posebice kratkotrajnog verbalnog i neverbalnog govora, neposredne memorije te suzdržane i usmjerene pozornosti s automatskim mjerenjem vremena reakcije. Nadalje, ispituje se spretnost i brzina finih motoričkih radnji te motoričkog implicitnog pamćenja. Pacijenti koji boluju od demencije najčešće se ne prezentiraju zbog tegoba otežanog pamćenja ; već je češće njihov partner ili obitelj ta koja prezentira tegobe liječniku. Postoji veća korelacija prisutnosti demencije i buduće progresije demencije kod pacijenata čija je okolina ukazala na simptome, nego korelacija nastanka demencije s ukazivanjem smetnji samog pacijenta. S druge strane, članovi obitelji i okolina često imaju odgođenu reakciju zbog pripisivanja smetnji „starenju”. Starenje povezano s normalnim kognitivnim slabljenjem sastoji se od manjih promjena u pamćenju i sporije obrade podataka, često izrazito sporije progresije i bez značajnog utjecaja na svakodnevno funkcioniranje, sve do nastupa prave progresije karakteristične za demencije. Za liječenje demencije izrazito je važno, nakon isključivanja reverzibilnih uzroka, dobro dijagnosticirati o kojem se primarnom uzroku radi. Precizno postavljena dijagnoza povećava učinkovitost vođenja takvog pacijenta te predviđanje njegove daljnje prognoze. Literatura: 1. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM5). Arlington: American Psychiatric Association, 2013. 2. Davis DH, Creavin ST, Yip JL, Noel-Storr AH, Brayne C, Cullum S et al. Montreal Cognitive Assessment for the diagnosis of Alzheimer’s disease and other dementias. Cochrane Database Syst. Rev. 2015 ; CD010775. 3. Uzun S, Kozumplik O, Kalinić D, Požgain I, Mimica N. Neurokognitini poremećaji - kako možemo smanjiti rizik? Soc. Psihijat. 2019 ; 47:303-317.

zbog raznolikosti simptoma koji prate demenciju valja biti vrlo oprezan kod odluke hoće li se uputiti hitna služba na intervenciju jer su to stanja koja remete funkcioniranje osobe te nerijetko mogu završiti smrtno što zbog suicida ili oni nažalost odlutaju iz svog doma i ne znaju se vratiti.

Udruga OZANA kroz terapijsko-rehabilitacijske programe skrbi o mladima i odraslima s intelektualnim teškoćama. „Štrikeraj café“ je program u kojem im se zainteresirani pridružuju u pletenju i kukičanju uporabnih predmeta namijenjenih drugim ranjivim skupinama. U proljeće 2021. godine pokrenuta je inicijativa „Isprepletimo ruke“, izrade rukavića za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih uzroka sindroma demencije, koju podržava i Referentni centar za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi. Tri su osnovna smjera razvoja inicijative: izrada i doniranje rukavića za oboljele, ukazivanje na terapijske učinke aktivnosti pletenja i kukičanja i njihova popularizacija te uspostava mreže izrade i upotrebe rukavića u Hrvatskoj i šire. Rukavić (engl. twiddle muff) je pleteni ili kukičani tuljac u koji se s obje strane mogu staviti ruke. Pun je detalja s vanjske i unutarnje strane, koje oboljeli mogu istraživati i vrtjeti prstima. Živih je boja, pruža senzoričku stimulaciju i omogućava da su ruke ušuškane i na toplom. Na oboljele djeluje utješno i umirujuće te stimulira njihovu motoriku i spoznaju. Inicijativa je u Hrvatskoj nova pa je s dobrobitima uporabe rukavića potrebno upoznati široki krug potencijalnih korisnika. Doniranjem rukavića ustanovama koje skrbe o oboljelima i prezentiranjem inicijative ističe se pozitivni utjecaj koji mogu imati na kvalitetu života osoba oboljelih od demencije i njihovih njegovatelja i povećava interes za njihovo korištenje. Također se ukazuje na terapijske učinke pletenja na pojedinca koji ih prakticira što poticajno djeluje te se aktivnosti izrade rukavića šire na korisnike i osoblje domova za umirovljenike, dnevnih bolnica i odjela psihogerijatrije pri psihijatrijskim klinikama, ali i sve druge zainteresirane. Pruža im se neophodna podršku u smislu donacija vunica i potrebnog pribora, ali i pokaznih radionica i detaljnih uputa oko izrade rukavića obzirom na sigurnost. U svrhu privlačenja pažnje šire javnosti održano je nekoliko događanja koja su, zahvaljujući medijskoj popraćenosti i odjeku, pridonijela širenju inicijative „Isprepletimo ruke“ na druge dijelove Hrvatske, ali i izvan Hrvatske. Inicijativa se nastavlja razvijati s posebnim naglaskom na izgradnju regionalne mreže volonterskih grupa koje će izrađivati i donirati rukaviće i druge predmete koji mogu olakšati skrb o oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih uzroka demencije u svom lokalnom okruženju.

Cilj: Cilj ovog istraživanja je ispitati stavove studenata zdravstvenih i nezdravstvenih usmjerenja o starenju i demenciji.Metode: Istraživanje je presječno. Ispitanici su studenti Sveučilišta u Splitu s Medicinskog, Pomorskog i Filozofskog fakulteta te Odjela zdravstvenih studija. Obrađeni podatci prikupljeni su putem online ankete. Metode deskriptivne statistike prezentiraju srednje razine stavova upotrebom medijana i aritmetičke sredine s pokazateljima raspršenosti oko srednjih vrijednosti upotrebom interkvartilnog raspona, te standardne devijacije. χ2 testom ispituje se razlika u strukturi ispitanika. Kod ispitivanja hipoteza kori-ste se T-test, Anova test, te regresijska analiza. Analiza je rađena u statističkom softwareu STATISTICA 12, TIBCO Software Inc., California.Alati za mjerenje: Za potrebe istraživanja proveden je anketni upitnik od četiri (4) dijela: podatci o sociodemografskim obiljež-jima ispitanika, znanje ispitanika upotrebom Palmerove ljestvice, stavovi prema starenju i starijim osobama upotrebom Koganove ljestvice te stavovi prema demenciji DAS ljestvicom.Rezultati: Srednja razina stava na Koganovoj ljestvici je za 3,73 boda veća u odnosu na graničnu vrijednost 119. Ispitivanjem je utvrđena statistički značajna razlika između stava studenata zdravstvenog i nezdravstvenog usmjerenja (t=4,28; P

Okupacijska terapija je omogućuje pojedincima da vrate, održe ili unaprijede funkciju nakon pojave bolesti, ozljede ili invalidnosti. Osnova filozofije ove struke proizlazi iz prepoznavanja važnosti značajne aktivnosti (okupacije) u životima osoba kako bi se pomogla funkcija, kvaliteta života i smanjili iscrpljujući učinci neaktivnosti. Okupacijska terapija poboljšava sposobnosti pojedinca da se uključi u sljedeća područja: (1) aktivnosti svakodnevnog života (npr. hranjenje, kupanje) i instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života (npr. spremanje obroka, kupovanje, upravljanje vlastitim financijama) ; (2) rad i produktivne aktivnosti (npr. briga za druge, edukativne i stručne aktivnosti) ; i (3) slobodno vrijeme kako bi se izašlo u susret različitim potrebama koje su kulturno značajne za pojedince i njima značajne osobe. Smatra se da je okupacijska terapija učinkovita u demenciji. Primarni fokus takve terapije je poboljšati pacijentovu sposobnost izvođenja aktivnosti svakodnevnog života i tako unaprijediti neovisnost i sudjelovanje u socijalnim aktivnostima te smanjiti opterećenje njegovatelja povećanjem njihovog osjećaja kompetencije i sposobnosti bavljenja bihevioralnim problemima s kojima se susreću. Ranija istraživanja pokazala su da okupacijska terapija u zajednici primijenjena kod kuće može poboljšati funkcijsku neovisnost pacijenta s demencijom i smanjiti opterećenje njegovatelja. Većina osoba s demencijom žive kod kuće i ovisni su o skrbi obiteljskih njegovatelja. Rezultati istraživanja ukazuju da okupacijska terapija koja se provodi kod kuće može poboljšati niz važnih ishoda za osobe s demencijom i njihove obiteljske njegovatelje. Okupacijsku terapiju u zajednici potrebno je zagovarati za osobe s demencijom kao i njihove njegovatelje jer poboljšava njihovo raspoloženje, kvalitetu života, zdravstveni status te osjećaj kontrole nad životom u njegovatelja. Literatura: 1. Bennett S, Laver K, Voigt-Radloff S, Letts L, Clemson L, Graff M, Wiseman J, Gitlin L. Occupational therapy for people with dementia and their family carers provided at home: a systematic review and meta-analysis. BMJ Open. 2019 Nov 11 ; 9(11):e026308. doi: 10.1136/ bmjopen-2018-026308. 2. Brodaty H, Donkin M. Family caregivers of people with dementia. Dialogues Clin. Neurosci. 2009 ; 11:217–28. 3. Gitlin LN, Corcoran M, Winter L, Boyce A, Hauck WW. A randomized, controlled trial of a home environment intervention: effect on efficacy and upset in caregivers and on daily functioning of persons with dementia. Gerontologist. 2001 ; 41:4-14. 4. Graff MJ, Vernooij-Dassen MJ, Thijssen M, Dekker J, Hoefnagels WH, Olderikkert MG. Effects of community occupational therapy on quality of life, mood, and health status in dementia patients and their caregivers: a randomized controlled trial. J. Gerontol. A. Biol. Sci. Med. Sci. 2007 Sep ; 62(9):1002-9. doi: 10.1093/gerona/62.9.1002. 5. Miller PA, Butin D. The role of occupational therapy in dementia- C.O.P.E. (Caregiver options for practical experiences). Int. J. Geriatr. Psychiatry. 2000 Jan ; 15(1):86-9. doi: 10.1002/(sici)1099- 1166(200001)15:13.0.co ; 2-8.

U proljeće 2021. godine udruga „OZANA“ kroz program „Štrikeraj café“ pokreće inicijativu „Isprepletimo ruke“ tijekom koje njihovi korisnici - mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama, ali i svi ostali zainteresirani, pletu i kukičaju „rukaviće“ za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih uzroka sindroma demencije. Takvi rukavići mogu kod oboljelih umanjiti stres, opustiti ih, okupirati i umiriti, ali isto tako i stimulirati njihovu motoriku i spoznaju. Izrađeni rukavići doniraju se ustanovama i pojedincima koji brinu o oboljelima. Inicijativa promiče dobrobiti njihovog korištenja te pozitivne učinke pletenja i kukičanja i afirmira korisnike OZANE kao aktivne članove zajednice. Svi uključeni u inicijativu svoje vještine koriste kako bi pomogli oboljelima što im pruža osjećaj uspješnosti i korisnosti. Medijska popraćenost i prezentacije inicijative pridonose informiranju stručne i šire javnosti o prednostima uporabe rukavića i izgradnji mreže njihove izrade, napose s obzirom na činjenicu da se do početka ove inicijative u Hrvatskoj nisu koristili. Do sada je „Štrikeraj café“ donirao više od 400 rukavića, a raste i broj onih koji su se pridružili njihovoj izradi te ih sami doniraju oboljelima iz svoje sredine.

Za razliku od prije dvije godine, kada je naš prvi kongres bio virtualan, 2. kongres Hrvatske Alzheimer alijanse s međunarodnim sudjelovanjem održavamo „uživo“ u Varaždinu, u hotelu Turist, od 29. ožujka do 1. travnja 2023. godine. Kongres organizira Hrvatsko društvo za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi Hrvatskog liječničkog zbora i Klinika za psihijatriju Vrapče, u sklopu koje djeluje Referentni centar Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za Alzheimerovu bolest i psihijatriju starije životne dobi. Ovaj Kongres po prvi put omogućava članicama HAA, a trenutno se radi o ukupno 35 društava/ udruga/institucija, te svim drugim zainteresiranima, da aktivno sudjeluju i prezentiraju svoj rad vezan uz područje demencija kroz plenarna predavanja, usmena izlaganja i posterske prezentacije. Na taj način ćemo svi zajedno najbolje sagledati dokud smo došli u svezi izrade Nacionalne strategije borbe protiv Alzheimerove bolesti (AB) i drugih uzroka sindroma demencije. Kongres polazi od činjenice da suvremeni menadžment AB-a i drugih uzroka demencije podrazumijeva multiprofesionalnost i holistički pristup te na njemu sudjeluju doktori medicine, specijalisti, specijalizanti, medicinske sestre i tehničari, studenti i stručnjaci iz brojnih drugih područja, polja i grana čiji je rad povezan s problematikom AB-a. Na Kongresu obrađujemo problematiku demencije kroz sljedeće teme: 1. Pravovremena dijagnostika Alzheimerove bolesti ; 2. Farmakološko liječenje Alzheimerove bolesti ; 3. Nefarmakološki pristupi liječenju demencije ; 4. Istraživanja na području Alzheimerove bolesti ; 5. Suvremeni modeli zdravstvene skrbi za osobe s demencijom ; 6. Uloga obiteljske medicine i javnog zdravstva u promociji zdravog starenja ; 7. Razvoj socijalnih ustanova za starije i nemoćne osobe ; 8. Razvoj palijativne skrbi za osobe s demencijom ; 9. Borba protiv stigme Alzheimerove bolesti i drugih uzroka demencije ; 10. Ostale teme. Siguran sam da će ovaj kongres značajno ojačati i ohrabriti sve članice HAA da ustraju i nadalje te da zajedničkim snagama ostvarimo nacionalnu strategiju/akcijski plan borbe protiv Alzheimerove bolesti i drugih uzorka demencije, a sve u cilju boljitka osoba s demencijom i njihovih njegovatelja i bližnjih. / Unlike two years ago, when our first congress was virtual, we are holding the 2nd Congress of the Croatian Alzheimer Alliance with international participation "live" in Varaždin, at the Hotel „Turist“, from 29 March to 1 April 2023. The Congress is organized by the Croatian Society for Alzheimer's Disease and Old Age Psychiatry of the Croatian Medical Association and the University Psychiatric Hospital Vrapče, within which the Referral Center Ministry of Health of the Republic of Croatia for Alzheimer's Disease and Old Age Psychiatry operates. For the first time, this Congress enables CAA members, currently a total of 35 societies/associations/ institutions, and all other interested parties, to actively participate and present their work related to the field of dementia through plenary lectures, oral presentations, and poster presentations. In this way, all of us together will have the best overview of where we have come in terms of creating a national strategy to combat Alzheimer's disease (AD) and other dementias. The congress is based on the fact that modern management of Alzheimer's disease and other dementias implies multiprofessionalism and a holistic approach, and therefore is attended by doctors of medicine, specialists, residents, nurses and technicians, and students. We deal with the issue of dementia through the following topics: 1. Timely diagnosis of Alzheimer's disease ; 2. Pharmacological treatment of Alzheimer's disease ; 3. Non-pharmacological approaches to the treatment of dementia ; 4. Research in the area of Alzheimer's disease ; 5. Modern models of health care for people with dementia ; 6. The role of family medicine and public health in the promotion of healthy aging ; 7. Development of social institutions for the elderly and infirm ; 8. Development of palliative care for people with dementia ; 9. Fight against the stigma of Alzheimer's disease and dementia ; 10. Other topics. I am sure that this congress will significantly strengthen and encourage all members of CAA to persevere and to work together to achieve a national strategy/action plan to fight AD and other causes of dementia, all for the betterment of people with dementia and their caregivers and loved ones.

U radu se predstavljaju rezultati istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja znanja studenata informatologije o Alzheimerovoj bolesti te njihove percepcije uloge narodnih knjižnica u pružanju knjižničnih usluga osobama oboljelima od Alzheimerova bolest i drugih demencija i članovima njihovih obitelji. Istraživačka pitanja na koja se željelo odgovoriti odnose se na to u kojoj mjeri su studenti informatologije upoznati s Alzheimerovom bolešću, postoji li razlika u znanju između onih ispitanika koji su se ranije susreli s osobama s tom bolešću i onih koji nisu imali nikakav kontakt a njom, kako studenti informatologije percipiraju zadaću knjižnica kada su u pitanju osobe s Alzheimerovom bolesti te jesu li studenti informatologije pripremljeni za rad u knjižnicama s osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti. Istraživanje je provedeno u razdoblju od veljače do travnja 2022. godine. Podaci su prikupljeni uz pomoć online i tiskanog upitnika. U istraživanju je korištena skala znanja o Alzheimerovoj bolesti (Alzheimer’s Disease knowledge Scale, ADKS) koja se sastoji od 7 domena i 30 čestica. Od ukupno 287 studenata informatologije, upisanih na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku i Sveučilištu u Zadru akademske godine 2021./2022., u istraživanju je sudjelovalo 183 studenta, što predstavlja odaziv od 63, 76%. Rezultati istraživanja su pokazali nesigurnost i nedovoljno znanja ispitanika o Alzheimerovoj bolesti pri čemu je postotak točnih odgovora prema ADKS bio 35, 87%. Ispitanici su najviše znanja pokazali u domeni liječenja i upravljanja, a najmanje u domeni faktora rizika. Znanje studenata informatologije o Alzheimerovoj bolesti je slabo i ispodprosječno (manje od 50% točno odgovorenih pitanja). Također, rezultatima istraživanja utvrdilo se kako ispitanici koji su bili u kontaktu s osobama s Alzheimerovom bolešću, u pravilu pokazuju bolje znanje o samoj bolesti. Studenti su pokazali visok stupanj slaganja s većinom izjava koje se odnose na uključivanje narodnih knjižnica u izgradnju demenciji prijateljskih zajednica kroz izgradnju specijalnih zbirki, ponudu prilagođenih programa i uključivanje osoba s demencijom u kulturni život zajednice te informiranje i senzibilizaciju javnosto o ovoj bolesti, u svrhu njezine društvene destigmatizacije. Konačno, studenti smatraju kako nisu nisu spremni niti dovoljno obučeni za rad s osobama s Alzheimerovom bolešću.

U ovom radu opisane su promjene ličnosti do kojih može doći tijekom životnog vijeka pojedinca. Ukratko je opisan razvoj ličnosti te su navedene promjene ličnosti do kojih dolazi starenjem i sazrijevanjem. U radu su, osim toga, opisani principi zrelosti i socijalnog ulaganja kojima se te promjene objašnjavaju. Također su objašnjene i individualne razlike u promjenama ličnosti tijekom života te argumenti znanstvenika o tome što uzrokuje promjene ličnosti – naslijeđe ili okolina. Nadalje, prikazani su i nenormativni događaji koji mogu dovesti do promjena ličnosti, kao što su ozljede mozga, doživljaj psihološke traume, razvoj demencije i tumor na mozgu. Objašnjeni su faktori koji utječu na promjene ličnosti uslijed traumatske ozljede mozga, kao što su mjesto ozljede i premorbidni čimbenici te su navedene moguće promjene ličnosti nakon ozljede. Također su objašnjeni različiti oblici traume te njihov utjecaj na promjene ličnosti. Navedene su i promjene ličnosti tipične za različite vrste demencije te tumor na mozgu. Osim toga, u radu su opisani i brojni drugi faktori koji mogu utjecati na promjene ličnosti, a koji još nisu dobro istraženi kao što su nezaposlenost, transplantacija organa, infekcija te određeni lijekovi. Navedene su i implikacije istraživanja prikazanih u radu.

Uvod. Imajući u vidu globalni trend produženja životnog veka i važnost očuvanja kognitivnih sposobnosti tokom starenja, nameće se potreba za utvrđivanjem značaja svih potencijalnih činioca koji mogu da utiču na trend kognitivnog opadanja tokom starenja. Metoda kognitivno-evociranih potencijala (KEP), a posebno P300 talas se već duže vremena primenjuju u proceni kognitivnog stanja osoba pri čemu se smatra da latencija P300 talasa ukazuje na brzinu kognitivne obrade stimulusa a njegova amplituda na stepen angažovanosti resursa pažnje. U novije vreme se izdvaja koncept kognitivne rezerve koji se odnosi na veću adaptabilnost kognitivnih procesa kod osoba koje su se više obrazovale, imale odgovornija zanimanja i/ili imale više aktivnosti u slobodno vreme. Veća efikasnost kognitivnih procesa kod ovih osoba može jednim delom da objasni postojanje interindividualnih razlika u kognitivnom opadanju tokom normalnog starenja ali i u slučaju različitih patoloških i traumatskih stanja mozga. Spavanje kod starih osoba je lošijeg kvaliteta a najmarkantnija promena u arhitektonici spavanja tokom starenja je postepena redukcija sporotalasnog spavanja koje je od velikog značaja za poboljšanje kortikalne plastičnosti i povećanje klirensa metaboličkih nusproizvoda. Takođe je dokazano da insomnija i drugi poremećaji spavanja, ispoljavaju negativne efekte na hipokampalnu neurogenezu, funkcije prefrontalnog korteksa kao i na ukupno kognitivno stanje što stvara potrebu za detaljnim izučavanjem međusobne povezanosti starenja, spavanja i kognitivnih funkcija. Cilj. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde neurofiziološki korelati kognitivnog starenja i da se utvrdi eventualna povezanost kognitivnog stanja sa kognitivnom rezervom i kvalitetom spavanja kod osoba starije životne dobi. Materijal i metode. Istraživanje je osmišljeno kao studija preseka koja je sprovedena na ukupno 106 ispitanika oba pola, starosti 65-80 godina (72±4,46 godina), bez ustanovljenih kognitivnih i neuropsihijatrijskih oboljenja. Korišćenjem standardne auditivne oddball paradigme određeni su parametri kognitivno-evociranih potencijala, odnosno amplituda i latencija P300 talasa iznad Fz i Cz elektrode, izborno reakciono vreme, procenat tačnih odgovora i broj grešaka prilikom testiranja. Kognitivni status ispitanika je dodatno procenjen korišćenjem Montrealske procene kognicije (MoCA) a indeks kognitivne rezerve korišćenjem posebnog upitnika. Za procenu kvaliteta spavanja ispitanika korišćen je Pitsburški indeks kvaliteta spavanja. Pre sprovođenja samog istraživanja na uzorku osoba starije životne dobi, sprovedena je pilot studija na 223 ispitanika starosti 18-85 godina (52,34±18,46 godina), koja je imala za cilj da proceni internu konzistenciju upitnika koji je korišćen za procenu indeksa kognitivne rezerve (CRIq) u ovom istraživanju pri čemu je utvđena njegova dobra pouzdanost (Kronbahov α=0,82). Rezultati. Utvrđena je statistički značajna povezanost latencije i amplitude P300 talasa (p, Introduction. Given the global trend of increasing life expectancy and the importance of preserving cognitive capacities during aging, there is a need to determine the importance of all potential factors that may influence the trend of cognitive decline during aging. The method of event-related potentials (ERP), especially P300 wave, have been used for a long time in assessing of individual's cognitive state and it is believed that P300 wave latency indicates the speed of cognitive stimulus processing and its amplitude the degree of attention resources. Recently, the concept of cognitive reserve stands out, which refers to the greater adaptability of cognitive processes in people who are more educated, had more responsible occupations in life and had greater involvement in leisure activities. Greater efficiency of cognitive processes in these individuals may partly explain the existence of interindividual differences in cognitive decline during normal aging but also in the case of various pathological and traumatic brain conditions. Sleep in the elderly is of poorer quality and the most striking change in sleep architecture during aging is the gradual reduction of slow-wave sleep, which is of great importance for improving cortical plasticity and increasing the clearance of metabolic by-products. Insomnia and other sleep disorders have also been shown to have negative effects on hippocampal neurogenesis, prefrontal cortex functions and overall cognitive state, which creates the need for a detailed study of the interrelationships between aging, sleep, and cognitive function. Aim. The aim of this study was to determine the neurophysiological correlates of cognitive aging and to determine the possible association of cognitive status with cognitive reserve and sleep quality in the elderly. Material and methods. The study was designed as a cross-sectional study conducted on a total of 106 subjects of both genders, aged 65-80 years (72±4.46 years), without established cognitive and neuropsychiatric diseases. Using the standard auditory oddball paradigm, the parameters of event-related potentials were determined, ie the amplitude and latency of P300 waves on Fz and Cz electrode sites, the choice reaction time, the percentage of correct answers and the number of errors during testing. The cognitive status of the respondents was additionally assessed using the Montreal Cognitive Assessment (MoCA) and the cognitive reserve index using a special questionnaire. The Pittsburgh Sleep Quality Index was used to assess the quality of sleep of the respondents. Prior to conducting the survey on a sample of elderly people, a pilot study was conducted on 223 respondents aged 18-85 years (52.34±18.46 years), which aimed to assess the internal consistency of the questionnaire used to assess the index cognitive reserves (CRIq) in this study after which its good reliability was determined (Cronbach's α=0.82). Results. Statistically significant correlation was found between the latency and amplitude of the P300 wave (p

Digitalna demencija je sintagma koja u međusobnu vezu dovodi niz simptoma i znakova koji upućuju na deficite u kognitivnim funkcijama sličnim onima u demenciji, a javljaju uslijed pretjeranog i neadekvatnog korištenja digitalnih tehnologija poput mobitela, tableta i računala itd. Cilj ovog rada je izložiti utjecaj digitalnih tehnologija i medija na kognitivni razvoj djece i mentalno zdravlje odraslih pregledom dostupne literature i provedenih istraživanja. Mnogobrojna dosadađnja istraživanja ukazuju na negativne promjene u vezi sa digitalnim tehnologijama koje se, za razliku od demencije, bilježe već u najranijoj životnoj dobi u smislu utjecaja na pažnju i proces učenja. U odrasloj dobi mogu biti uzrokom niza poremećaja kao što su negativan utjecaj na pažnju i pamćenje, emocionalna otupljenost i manjak empatije, socijalna izolacija, manjak sna i nemogućnost zadržavanja koncentracije. Psihijatrijska struka danas se susreće s novim oblicima neuropsihijatrijskih poremećaja svih uzrasta, a čiji kriteriji za dijagnostiku još nisu definirani u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-11) i Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V). Budući da su psihički poremećaji povezani sa digitalnim tehnologijama u porastu, dužnost je psihijatrije kao grane medicine senzibilizacija, pravovremeno prepoznavanje simptoma i pružanje adekvatne skrbi., Digital dementia is a phrase that brings together a number of symptoms and signs which indicate deficits in cognitive functions similar to those in dementia, and occur due to excessive and inadequate use of digital technologies such as mobile phones, tablets and computers, etc. The aim of this paper is to present the impact of digital technologies on children's cognitive development and mental health of adults by reviewing the available research literature. Numerous studies indicate negative changes associated with digital technologies that, unlike dementia, are registered from an early age in terms of negative impact on attention and the learning process. In adulthood, they can be the cause of a number of disorders such as a decline of attention and memory, emotional numbness and lack of empathy, social isolation, lack of sleep and inability to maintain concentration. Today, the psychiatric profession encounters new forms of neuropsychiatric disorders of all ages, and whose diagnostic criteria have not yet been defined in the International Classification of Diseases (ICD-11) and The Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-V). As mental disorders associated with digital technologies are on the rise, the duty of psychiatry, as a medical field, is to sensitize, recognize symptoms in a timely manner, and provide adequate care.

Demencija predstavlja veliki izazov današnjeg svijeta. Stanovništvo stari te se pojavljuje sve više slučajeva osoba oboljelih od demencije. Iako za bolest ne postoji lijek, postoji više načina prevencije bolesti, kao što je vježbanje, pravilna prehrana, izbjegavanje poroka. Ipak, kad bolest nastupi, nema povratka. U ovome radu govori se o problemu demencije. Definirana je podjela demencija, objašnjene vrste demencija, rizični čimbenici koji mogu dovesti do razvoja ili napredovanja te bolesti, a nakon toga i čimbenici koji mogu utjecati na prevenciju demencije. Istaknute su farmakološke metode liječenja demencije i neke vrste nefarmakoloških terapija koje luče dobre rezultate kod osoba s demencijom. Poseban naglasak stavljen je na ulogu medicinske sestre kao osobe koja je gotovo čitavo vrijeme uz bolesnika i brine se o svim njegovim potrebama i sestrinskim dijagnozama koje su ključne prilikom brige o pacijentu. U radu su opisani načini rehabilitacije primjereni oboljelima od demencije te načini na koji medicinska sestra i fizioterapeut mogu pomoći oboljelom i zajedničkim trudom raditi na njegovoj dobrobiti. S obzirom na to da je briga o osobama s demencijom iznimno zahtjevan posao koji iscrpljuje medicinsko osoblje i fizički i emocionalno, naglasak je stavljen i na probleme s kojima se susreću njegovatelji oboljelih osoba. U brizi o oboljelima je važno pokazati suosjećanje, imati razumijevanja i strpljenja. S obzirom da demencija sprečava oboljelog da komunicira sa svojom okolinom, obavlja jednostavne svakodnevne radnje poput odijevanja, hranjenja i eliminacije, potrebna mu je cjelodnevna skrb i njega. Najvažniju ulogu ima medicinska sestra, koja je gotovo neprekidno uz pacijenta i brine za sve njegove potrebe. Treba istaknuti i važnost fizikalne rehabilitacije i fizioterapeuta, kao i prednosti kreativnih metoda, pomoću kojih se napredovanje bolesti može usporiti. Cilj je rada ukazati na probleme i izazove s kojima se osobe oboljele od demencije svakodnevno nose, ali i probleme s kojima se susreću osobe koje za njih brinu, od ukućana do medicinskog osoblja, s posebnim naglaskom na medicinske sestre i fizioterapeute. S obzirom da se ova bolest ne može izliječiti, važno je bolesnicima čim više olakšati i raditi male korake koji mnogo znače i smanjuju progresiju demencije.

Demencija je ozbiljna bolest koja je najčešće kronične ili progresivne naravi te je jedan od glavnih uzroka invalidnosti među starijom svjetskom populacijom. Automatska detekcija demencije težak je zadatak. Uključuje analizu akustičkih značajki govora, lingvističkih značajki transkripata i slično. Ovaj rad bavi se istraživanjem mogućnosti modela dubokog učenja koji iz lingvističkih transkripata te direktno iz govora detektiraju potencijalnu demenciju. Korišten je skup podataka Pittov korpus, dio DementiaBank dijeljene baze podataka čija je glavna namjena proučavanje demencije i srodnih bolesti. eksperimentirano je s modelima kao što su BERT, RoBERTa, XLNet i Audio Spectrogram Transformer. Također, istražene su mogućnosti modela Wav2Vec2 za automatsko prepoznavanje govora kojim su pripremljeni transkripti koje su zatim poslužile kao ulaz u tekstne modele. Pokazano je da se korištenjem kvalitetnih transkripata mogu postići točnosti detekcije iznad 90%. Konačno, predstavljena je detaljna diskusija rezultata, u kojoj su između ostaloga uspoređeni rezultati korištenih pristupa detekciji demencije, te je predstavljena jezgrovita analiza određenih pogreški. Dementia is a serious disease that is usually chronic and progressive, while also being one of the leading causes of disability among the elderly population. Automatic detection of dementia is a difficult task. It includes the analysis of acoustic features of speech, linguistic features of transcripts and other similar features. This work explores the capabilities of deep learning models to accurately detect dementia from linguistic transcripts or directly from speech. The Pitt corpus dataset was used, which is a part of DementiaBank, a shared database intended for studying dementia and other similar diseases. Experiments were conducted with deep learning models such as BERT, RoBERTa, XLNet and Audio Spectrogram Transformer. Furthermore, Wav2Vec2 model was used for preparing transcripts that were later used as the input for text-based models, and its capabilities were assessed. It was shown that dementia detection using well-prepared speech transcripts can achieve accuracy rates of above 90%. Finally, a discussion on the results of the used approaches is given, and a brief analysis of common errors is presented.

Posljednjih desetljeća ljudi diljem svijeta žive dulje. Do 2030. godine, jedan od šest ljudi na svijetu bit će u dobi od 60 ili više godina. Demencije se pojavljuju pretežito sporadično i u starijim dobnim skupinama. Smatra se da 5-7% osoba ≥ 60 godina boluje od nekog oblika demencije. Cilj ovog istraživanja je istražiti postoji li povezanost među mjernim varijablama. Osim samih stavova ispitali smo koliko demografski čimbenici, različiti edukativni sadržaji kojima su studenti bili izloženi te suživot sa osobama starije dobi utječe na formiranje stavova studenata prema starenju i demenciji kao društvenoj pojavi. Istraživanje je obuhvatilo studente Sveučilišta u Splitu koji studiraju na Filozofskom, Pomorskom, Medicinskom fakultetu i Odjelu zdravstvenih studija. Od toga 113 studenata zdravstvenog usmjerenja te 120 studenata nezdravstvenog usmjerenja. Postoje razlike u percepciji studenata zdravstvenih i nezdravstvenih usmjerenja o starenju i demenciji kao društvenoj pojavi s tim da je percepcija općenito pozitivnija kod studenata zdravstvenih usmjerenja a nije različita s obzirom na demografska obilježja (dob, spol, boravište i godina studiranja). Ne postoje razlike u percepciji studenata prema starenju i demenciji s obzirom na osobno iskustvo života sa starijim osobama. Zbog sve većeg udjela starije populacije u svijetu i sve većeg broja oboljelih od demencije, svaka osoba je okružena velikim brojem starijih te je velika vjerojatnost da se tijekom života susretne s osobom oboljelom od demencije. Zbog toga bi bilo dobro da ima znanja i da je lišena predrasuda prema njima kako bi im mogla na primjeren način pristupiti i pomoći ukoliko je potrebno. In recent decades, people around the world have been living longer. By 2030, one in six people in the world will be aged 60 or over. Dementias occur predominantly sporadically and in older age groups. It is estimated that 5-7% of people ≥ 60 years of age suffer from some form of dementia. The aim of this research is to investigate whether there is a correlation between the measurement variables. In addition to the attitudes themselves, we examined the extent to which demographic factors, different educational content to which students were exposed and coexistence with the elderly affect the formation of students' attitudes towards aging and dementia as a social phenomenon. The research included students of the University of Split who study at the Faculty of Philosophy, Maritime Studies, the Faculty of Medicine and the Department of Health Studies. Of these, 113 are health students and 120 are non-health students. There are differences in the perception of health and non-health students about aging and dementia as a social phenomenon, but the perception is generally more positive among health students and not different in terms of demographic characteristics (age, gender, residence and year of study). There are no differences in students' perceptions of aging and dementia with respect to personal life experience with older people. Due to the growing share of the elderly population in the world and the growing number of people with dementia, each person is surrounded by a large number of elderly people and is more likely to meet a person with dementia during their lifetime. Therefore, it would be good to have knowledge and to be free of prejudice against them so that they can be approached and helped in an appropriate way if necessary.

Alzheimerovoj bolesti (AB) je oko 40%, te mogu biti uvod u AB-a. Anksioznost može biti prisutna rano tijekom AB te osobito među bolesnicima s ranim početkom bolesti. Anksioznost postupno slabi u težim stadijima demencije te ovaj simptom može biti češći kod vaskularne demencije nego kod AB-a. Definiranje anksioznosti u osoba s demencijom je složeno zbog preklapanja između simptoma anksioznosti, depresije i demencije. Poremećaji spavanja se učestali u AB-u, sa značajnim utjecajem na bolesnike i njegovatelje. Bolesnici s AB-om pokazuju poremećaje cirkadijanog ritma koji se protežu izvan onih koji su prisutni kod starijih osoba koje nemaju demenciju te mogu voditi do težeg poremećaja ciklusa spavanje-budnost. Osobe s AB- om mogu razviti probleme sa spavanjem i prije izvještavanja o deficitima pamćenja i drugim kognitivnim deficitima. Epidemiološka istraživanja pokazuju da oko 25-40% bolesnika s AB-om ima poremećaje ciklusa spavanje- budnost. Literatura: 1. Havekes R, Heckman PRA, Wams EJ, Stasiukonyte N, Meerlo P, Eisel ULM. Alzheimer's disease pathogenesis: The role of disturbed sleep in attenuated brain plasticity and neurodegenerative processes. Cell Signal. 2019 Dec ; 64:109420. doi: 10.1016/j. cellsig.2019.109420. 2. Kwak YT, Yang Y, Koo MS. Anxiety in Dementia. Dement Neurocogn Disord. 2017 Jun ; 16(2):33-39. doi: 10.12779/ dnd.2017.16.2.33. 3. Mendez MF. The Relationship Between Anxiety and Alzheimer's Disease. J Alzheimers Dis Rep. 2021 Mar 8 ; 5(1):171-177. doi: 10.3233/ADR-210294. 4. Nieoullon A, Bentué-Ferrer D, Bordet R, Tsolaki M, Förstl H. Importance of circadian rhythmicity in the cholinergic treatment of Alzheimer's disease: focus on galantamine*. Curr Med Res Opin. 2008 Dec ; 24(12):3357-67. doi: 10.1185/03007990802522397. 5. Peter-Derex L, Yammine P, Bastuji H, Croisile B. Sleep and Alzheimer's disease. Sleep Med Rev. 2015 Feb ; 19:29-38. doi: 10.1016/j.smrv.2014.03.007.

vor, a napose kada smrt nastupa samoubojstvom. Posebno je bolna tema suicidalnosti u osoba s demencijom (OsD) bilo da se razmatra sa aspekta OsD ili članova obitelji koji su neformalni njegovatelji odnosno formalnih njegovatelja. Kroz predavanje biti će prikazane spoznaje o suicidalnom riziku kod osoba s demencijom, ulozi kognitivnog oštećenja kod pokušaja samoubojstva, pristupu, prevenciji i promoviranju svjesnosti o problemu suicidalnosti i demencije. Istraživanja pokazuju dvostruko veći rizik da će osoba počiniti samoubojstvo ukoliko boluje od demencije, u dobi od 65 do 74 godina i u prva tri mjeseca od postavljanja dijagnoze. Prema literaturi 10% OsD iznosi suicidalne ideje. Osobe s dijagnozom frontotemporalne demencije (FTD) također su u većem riziku od smrti samoubojstvom u usporedbi s drugim demencijama bilo da se radi o ponašajnoj ili sematičkoj varijanti FTD-a. U uznapredovalim stadijima Alzheimerove bolesti (AB) i drugih demencija, rizik samoubojstva se smanjuje zbog uznapredovalih kognitivnih oštećenja, nemogućnosti planiranja i gubitka izvršnih funkcija. Suicidalni rizik za OsD je manji ukoliko su smještene u instituciju zbog smanjene dostupnosti sredstvima i pojačanog nadzora, a uglavnom su to osobe u uznapredovalijem stadiju bolesti kod kojih je suicidalni rizik manji. Važno je povećati svjesnost o postojanju povećanog suicidalnog rizika u osoba s demencijom s komorbiditetima kao što su depresija, kronična bol, mentalni poremećaji zbog ovisnosti i dr. Teži depresivni poremećaj u starijoj dobi povezan je s izrazitijim suicidalnim idejama i češćim pokušajima suicida. Prepoznavanje i liječenje blažih kliničkih slika depresije koje dolaze u komorbiditet s demencijom značajno umanjuje distres OsD i njihovih njegovatelja i smanjuje rizik suicidalnog ponašanja. Porast broja osoba starije životne dobi koje obolijevaju od AB-a i drugih demencija te ranije dijagnosticiranje kognitivnih poremećaja otkrivaju nam još jednu stranu demencije i upućuju na potrebu procjene suicidalnog rizika. Vođenje razgovora o suicidalnosti ne samo da je moguće, već je nužno, premda postoje dodatne otežavajuće okolnosti koje nosi dijagnoza demencije. Razgovori, međutim, moraju biti individualizirani i odmjereni kako za OsD tako i za članove obitelji. Osim što je važno pristupiti procjeni suicidalnog rizika, potrebno je omogućiti dodatno savjetovanje i podršku OsD i njihovim njegovateljima posebice nakon postavljanja dijagnoze kada je rizik najveći pri čemu neophodno upozoriti njegovatelje na suicidalni rizik, na potrebu uklanjanja mogućih sredstava izvršenja (oružja, veće količine lijekova, korozivnih sredstava i sl.) iz neposredne okoline OsD.

U proljeće 2021. godine Udruga OZANA kroz program Štrikeraj café pokreće inicijativu „Isprepletimo ruke“ tijekom koje njihovi korisnici - mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama – i svi ostali zainteresirani, pletu i kukičaju „rukaviće“ za oboljele od Alzheimera i drugih demencija. Izrađeni rukavići doniraju se ustanovama i pojedincima koji brinu o oboljelima. Inicijativa promiče dobrobiti njihovog korištenja te pozitivne učinke pletenja i kukičanja i afirmira korisnike OZANE kao aktivne članove zajednice. Svi uključeni u inicijativu svoje vještine koriste kako bi pomogli oboljelima što im pruža osjećaj uspješnosti i korisnosti. Medijska popraćenost pridonosi informiranju šire javnosti o bolestima i kompleksnosti skrbi o oboljelima. • Podjela rukavića pacijentima Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju KP Vrapče • Prezentacija na 1. kongresu HAA – Zajedno za boljitak osoba s demencijom • Prezentacija na interdisciplinarnom simpoziju (Re)integracija stigmatiziranih osoba u društvo • „Yarn bombing“ na Svjetski dan Alzheimerove bolesti (2021.) • Poster prezentacija na 6. hrvatskom kongresu o nuspojavama psihofarmaka • Primopredaja rukavića mobilnom timu palijativne skrbi Udruge LiPa • Primopredaja rukavića - Dnevna bolnica za osobe s demencijom i Odjel za osobe s demencijom i palijativnu skrb KP Sveti Ivan • Donacija rukavića za korisnike Dnevnog boravka projekta Pruži ruku Međimurske županije • Prezentacija na konferenciji „I mi smo tu: aktivni u zajednici – Alzheimerova bolest u palijativnoj skrbi“, Daruvar • Tjedan mozga - primopredaja rukavića u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot“, Popovača ; pokretanje pletenja i kukičanja u Dnevnoj bolnici Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju KP Vrapče • Prezentacija u Domu za starije Baketarić • Video prezentacija tijekom 2nd European Wool Day • Inicijativa u Fondaciji EWE za pokretanje Europske nagrade za NAJ rukaviće u svrhu promocije upotrebe i kreativnosti u izradi • Podrška radionicama izrade rukavića u MO Perjavica Borčec • Radionica u Čakovcu, knjižnica Nikola Zrinski - grupa Heklice u knjižnici • Donacija rukavića korisnicima doma Zlatna jutra • Prezentacija inicijative u newsletteru Alzheimer Europe • Prikupljeno 123 rukavića iz 11 europskih država, organizacija glasanja i proglašenje pobjednika Europske nagrade za NAJ rukaviće na Svjetski dan Alzheimerove bolesti (2022) • Primopredaja rukavića na CROCAD-22 – Psihijatrijskoj bolnici Ugljan i Županijskoj specijalnoj bolnici Insula.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), trenutno više od 55 milijuna ljudi diljem svijeta živi s demencijom, a svake godine ima gotovo 10 milijuna novih slučajeva. Trenutačno je demencija sedmi vodeći uzrok smrti među svim bolestima i jedan od glavnih uzroka invaliditeta među starijim ljudima u svijetu. Unatoč ovim brojkama kao i civilizacijskom napretku kojem svjedočimo u proteklim desetljećima, u društvu se o demenciji govori razmjerno malo, u zapadnim kulturama sve više je prisutno staromrštvo (eng. ageism), dok se često prirodni proces starenja izjednačuje s dementnim procesom. Iz neznanja se stvaraju stereotipi i predrasude koje onda precipitiraju diskriminaciju pa se osobe oboljele od demencije zanemaruju, odbacuju, isključuju iz sudjelovanja u različitim područjima društvenog života, a sve to utječe ne samo na njih, nego i na njihove njegovatelje kao članove obitelji i prijatelje stigma smanjuje samopoštovanje, izaziva sram, strah i tjeskobu te pogoršava kvalitetu života stigmatiziranih osoba). Uz stigmatizaciju bolesnika i njihove uže okoline, stigmatizirani su i profesionalci koji se njima bave (liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, njegovatelji u domovima za starije i nemoćne osobe), kako od strane zajednice, tako i od struke. Kontinuirana edukacija javnosti o demenciji može pomoći da se društvo u cjelini senzibilizira te na taj način smanji razmjere stigme i poboljša kvalitetu života osoba s demencijom kao i onih koji o njima skrbe.