Search

Postav kojeg čine radovi Dijane Ive Sesartić, Petra Ujevića i Ivana Branka Imrovića progovara osebujnim i znakovitim likovnim izričajem koji nije odraz banalne svakidašnjice (koja često nadahnjuje, a još je češće osrednje i nelikovno interpretirana), već imanentni nadomjestak vlastita bića koje u sebi snažno doživljava svoje postojanje. Budući da se radi o skupnoj izložbi, diferencijalni pristupi i umjetnički vokabulari postaju komplementarni, ispitujući teme svetog, mističnog, oniričkog, kao i ljudskog, čovječnog. Iako su u dosadašnjem bogatom opusu i neprestanom stvaralačkom elanu bili vođeni samosvojnim stvaralačkim gestama te misaonim i duhovnim konstrukcijama uobličenima u različitim medijima, namjera je integriranjem pristupa u istom izložbenom prostoru postići harmoničnu sinergiju koja istodobno ne dokida individualnu prepoznatljivost izraza. Ovakva koncepcija postava svoju nadgradnju i artikulaciju pronalazi u zajedničkoj tematskoj matrici koja nije stroga, determinirajuća ni ograničavajuća, već dopušta umjetniku da polemizira, istražuje i na sebi svojstven način produbljuje odnose između naravnog i nadnaravnog, čovječnog i božanskog.