Search

U skladu s glavnim ciljevima UNESCO-a za zaštitu i promociju raznolikosti kulturnog istraživanja, ova studija treba pružiti europsku perspektivu o situaciji u domeni kulturne politike: teorije i prakse njegovanja kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga. Interkulturni dijalog smatra se danas društveno poželjnom praksom u Europi koju promoviraju i omogućavaju javne politike kroz različite kampanje i metode realizacije. Interkulturni dijalog odvija se i u svakodnevnom životu pojedinaca kao spontana radnja (tijekom posla, slobodnog vremena, u turizmu itd.) ali ovdje se usmjeravamo na organizirane napore promoviranja relevantnih sposobnosti i vještina za društvene grupe i pojedince koji svjesno sudjeluju u ovim procesima.

This lecture considers the cultural dynamics of creative cities from the Balkans.

Osnovna karakteristika kulturnih politika u regiji je da uglavnom prosljeđuju uhodane prakse te nisu naklonjene promjenama. Tako je primat javnog sektora izrazit u usporedbi s onim neprofitinim ili privatnim. Ciklus kulturnog planiranja, zbog nepostojanja višegodišnjih natječaja, izrazito je kratak i iznosi od tri do šest mjeseci. Ipak, u pojedinim zemljama regije, te posebice u Hrvatskoj, neprofitni sektor ili tzv. nezavisna kultura vrlo dobro je organizirana i djeluje na inventivan i nov način. Veliki napori su uloženi u stabiliziranje i strukturiranje ovih inicijativa. Međunarodno je već poznata mreža Clubture koja je objedinila djelovanje, podizanje kapaciteta, organizacijski razvoj kao i razmjenu projekata na razini zemlje i to ne samo u većim centrima već i u manjim srednjim gradovima. Ovaj tip mreže naziva se taktičkom mrežom. Još jedan inventivni tip suranje u reginalnom kontekstu su i kolaborativne platforme koje prvenstveno za cilj imaju podupiranje pojedinih projekata i njihovu razmjenu na razini regije.

One of the most important fields of rapid development are cultural industries. It is necessary to define national policy in this field as well as local one ; particularly when towns are concerned. Studies in cultural management overall the Europe are lacking international dimension. They are bringing primarily national experiences despite that diversity of students coming from all part Europe and other continents need internationally focused curriculum. Urban cultural planning is one of most important tools to achieve sustainable development. To have success in these activities of utmost importance is process of mapping of cultural resources. Evaluation is mostly lacking instruments to define which cultural initiatives and undertakings are most successful as well as to prove that national cultural policy is innovative, effective and efficient. In the last period of utmost importance is evaluation of cultural institutions and their results. Dragojević, Sanjin. The cultural dynamics of creative cities from the Balkans. International conference: What kind of contribution to Europe? Le rencontres de Skopje, 22-23 September 2011. 5 p. Summary: Cities all over the Europe are very competitive and they are carriers of the most innovative and original cultural efforts. The region of Souteastern Europe has been behind this obvious trends. From the year 2000 the situation has changed and we are witnessing important shift in these domain. In countries of Southeastern Europe the cultural life within cities has been stabilized. At the same time process of festivalization is influental more then ever. This culturaly very diversified region offer numerous cultural monuments, institutions, initiatives and projects as well as pleasant staying in many towns. Special efforts have been made to make these destinations presented in new media. In Croatia in the last period efforts has been made to develop cultural tourism and creative industries. Dragojević, Sanjin. Challenges and resources for city development in Europe. International conference: Cultural Cities – Developmental potential for communities, 09-11 June 2011, ODA Theatre, Prishtina, 10 p. In European countries one of the most important tools for cultural development, particularly when cities are concerned, is strategic planning. This tool has to be defined on national, regional and local level. At the same time it has been asked from cultural institutions and organization also to fulfill this task. From the period of the 80-ies from last century to nowadays the are different strategies for city development. Some of them have been focused on erecting new cultural infrastructure despite are they big or small in size like towns (like Paris and Graz) other, on contrary, biggest efforts had put on as many as possible cultural projects (like London or Lille). British cities extensively developed creative industries with particular focus on new media, fashion, design. It is quite common to invest a lot of financial resources into contemporary art and into museums of contemporary art. At the same time many industrial districts within cities which have been abandoned now are renovated and revitalized and figure as new resources for different cultural institutions and organizations.

Proces decentralizacije svakako je jedan od najosjetljivijih procesa unutar kulturne politike. Određena pozitivna iskustva koja su nasljeđena iz proteklih razdoblja ne smatraju se važnima niti relevantna za današnje unutrašnje uređenje decentraliziranih jedinica, tako da one bivaju uređene prema sadašnjem političkom interesu i prioritetima. S obzirom na hrvatska iskustva u zadnjih dvadesetak godina, broj regionalnih jedinica te posebno onih općina i gradova je prevelik te nije optimalan za kulturni razvoj. Iako je u zemlji donesen niz dokumenata o decentralizaciji, ona je tzv. 'papirnata decentralizacija' pošto se dokumenti ne provode u praksu i nisu implementirani.

Strip je grafički medij u kojem se koristi niz slika kako bi se čitaocu prenijela određena priča ili misao.Organizirani sljedovi slika su ono što razdvaja strip od sličnihmedija poput slikovnice ili karikature.Autori stripova se najčešće koriste umetnutim riječima pokraj pojedine slike ili upisanim u tekstualne oblačiće iznad likova, no stripovi bez riječi nisu neuobičajeni.

From the year 2000 the level of international financing in Southeastern Europe rapidly increased. This trend put into the question already exixiting and primarily new initiatives in the region. Especially fragile is condition of the non-profit sector particulatly in some countries like Bosna and Herzegovina. That is the the reason why international donors have to coordinate their influence in particular linked to the integration processes.

Rad je razveden na uvod, sedam analitičkih cjelina te zaključno razmatranje kojima se izlaže problematika ukupnog područja kulturne politike kao posebne javne politike, s naglaskom na suodnosu i kontekstualizaciji hrvatske kulturne politike unutar europski potvrđenih pristupa, modela, inicijativa i dominantnih praksi. Prvi dio rada izlaže teorijsko-metodološka polazišta, te u analizu uvodi klasifikaciju relevantnih izvora pri obradi ove problematike. Teorijsko utemeljenje kulturne politike daje prikaz dominantnih „ europskih škola mišljenja“ u području umjetnosti i kulture koja predstavljaju i osnovu promišljanja kulturne politike (pristup europske humanističke orijentacije ; pristup kulturne kritike ; ideološko-etatistička orijentacija, semiološki pristup i posttotalitarna misao ; pragmatično-liberalni pristup ; interkulturalističko-postkolonijalni pistup – kulturne studije). S druge strane, metodološki okvir istraživanja donosi prikaz ključnih metoda kojima se rad služi: sistemska analiza, komparativna analiza, tipološka metoda, metoda proučavanja dokumenata, evaluacijska i indikatorska metoda, metoda studije slučaja. Unutar istog dijela iznose se i osnovne hipoteze, a među njima se posebno ističu dvije: može li se ukupno područje kulturne politike analitički svesti na određeni broj sastavnica, odnosno je li sve europske kulturne politike moguće podvesti pod određeni broj sastavnica ; te, je li hrvatska kulturna politika harmonizirana s dominantnim europskim modelima, pristupima i inicijativama u ovom području. Na kraju ovog dijela posebna pozornost se posvećuje antropo-loškom i informacijskom određenju pojma kulture, te pokušajima definiranja pojma kulturne politike (preširoko, tehnokratsko, operativno). Drugi dio rada donosi detaljan prikaz razvoja kulturne politike, kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini i to od šezdesetih do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Treći dio rada se bavi problematikom kulturne politike kao posebne javne politike. U ovoj je analizi naročit naglasak na dijagnosticiranju globalno prisutnih modela kulturnog djelovanja koje možemo podijeliti na: kulturni difuzionizam, kulturni funkcionalizam i kulturni merkantilizam. Posebno je obrađeno područje ekonomike kulture. Četvrti dio rada donosi detaljan prikaz odrednica i sastavnica kulturne politike. Naglasak je na analizi načela, područja, subjekata, razina djelovanja, instrumenata i mjera kulturne politike te evaluacijskim razinama i pristupima. Kulturni informacijski sustavi postali su ključnim koordinacijskim i komunikacijskim sredstvom poglavito europskih nacionalnih kulturnih politika, te je peti dio rada posvećen ovoj problematici. Posebno se obrađuje njihova važnost, specifičnost kulturne informacije, integralni elementi nacionalnog kulturnog informa-cijskog sustava te njegova struktura, ciljevi i funkcije. Kulturna raznolikost nesumnjivo postaje jedno od dominantnih područja određivanja europske orijentiranosti, kako nacionalnih tako i onih regionalnih ili lokalnih kulturnih politika. Stoga su dominantni pristupi kulturnoj raznolikosti – multikulturalizam, interkultu-ralizam, transkulturalizam, kulturni pluralizam – detaljno obrađeni u šestom dijelu rada. Sedmi dio rada analitički kontekstualizira hrvatsku kulturu politiku unutar svjetskog, europskog i regionalnog okruženja. Ponajprije se obrazlaže globalna kulturna dinamika te globalne tendencije u kulturnom razvoju, s naglaskom na analizi kulturnog konteksta u, takozvanim, kriznim područjima. U tom je sklopu Jugoistočna Europa posebno analizirana, poradi zbivanja koja su u velikoj mjeri utjecala na definiranje hrvatske nacionalne kulturne politike. Naposljetku se izlaže detaljni prikaz i analiza svih temeljnih odrednica hrvatske kulturne politike s ključnim trendovima i tendencijama kulturnog razvoja. Zaključno razmatranje utvrđuje osnovne postavke rada ali i visoku usuglašenost hrvatske kulturne politike s europskim pristupima, modelima i načinima djelovanja. Ipak i nadalje postoje i znatna odstupanja pa i manjkavosti koje se mogu definirati kao primarne buduće zadaće hrvatske kulturne politike, te se mogu svesti na sljedeći niz mjera i incijativa: bolje usustavljenje ukupnog ustroja upravljanja unutar kulturne politike ; koordinacija mjera na svim trima razinama djelovanja ; problematika regionalnog razvoja ; uključenje u europske programe podrške kulturnog razvoja ; područje interkulturne suradnje ; te puno uvođenje novih znanja i tehnika – prije svega iz područja umjetničkog i kulturnog menadžmenta.

Pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji u hrvatskim je dnevnim novinama prikazano kao jedan od najvećih vanjskopolitičkih događaja u posljednjih nekoliko godina. To najbolje potvrđuje ukupan broj objavljenih tekstova u razdobljima koji su predmet ove analize (pozitivan avis i odgoda pregovora) kad je u četiri analizirana mjeseca 2004. i 2005. godine objavljeno ukupno 1523 tekstova u trima analiziranim dnevnim novinama (Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik). Bez obzira na razliku u profilu novina, kad se govori o razlikama o izvještavanju, više su posrijedi nijanse nego bitne razlike, što pokazuje da je praćenje procesa pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji tema koja nije samo etablirana, nego i medijski i politički provjerena. Analiza sadržaja triju hrvatskih dnevnih listova potvrđuje kako se Europska Unija predstavlja kroz politički okvir, dok cijeli niz ostalih relevantnih tema u hrvatskim dnevnim novinama ostaje zanemaren.

Pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji u hrvatskim je dnevnim novinama prikazano kao jedan od najvećih vanjskopolitičkih događaja u posljednjih nekoliko godina. To najbolje potvrđuje ukupan broj objavljenih tekstova u razdobljima koji su predmet ove analize (pozitivan avis i odgoda pregovora) kad je u četiri analizirana mjeseca 2004. i 2005. godine objavljeno ukupno 1523 tekstova u trima analiziranim dnevnim novinama (Večernji list, Jutarnji list i Vjesnik). Bez obzira na razliku u profilu novina, kad se govori o razlikama u izvještavanju, više su posrijedi nijanse nego bitne razlike, što pokazuje da je praćenje procesa pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji tema koja nije samo etablirana, nego i medijski i politički provjerena. Analiza sadržaja triju hrvatskih dnevnih listova potvrđuje kako se Europska Unija predstavlja kroz politički okvir, dok cijeli niz ostalih relevantnih tema u hrvatskim dnevnim novinama ostaje zanemaren.

Most analysts agree that the inadequate role of the media in popularizing and explaining the whole process, the main documents as well as the consequences ensuing from the process of acceptance for countries of the European Union in general and individually, shoud be emphasized. Our overall analysis confirms that the topic of full accession of Croatia to the European Union is indeed present in the selected daily newspapers and magazine Globus. According to the analysis of three of the most important Croatian newspapers in reporting about the European Union the political issue is certainly dominant. On the other hand, an array of topics were neglected, especially those concerning the economy.We tryed to adapt some basic procedures of CDA to our research goals, and yet to identify main journalists' discourses used for the analysis of the relationship between the EU and Croatia.

Knjiga po prvi put unutar europskog kulturnog konteksta problematizira primjenjivost “ klasičnih” znanja i pristupa kulturnog menadženta razvijenih uglavnom u anglo-saksonskoj tradiciji u kriznim i turbulentnim sredinama. Otud je fokus knjige prije svega na području Istočne i Jugoistočne Europe, Kavkaza, Srednje Azije, Srednjeg i Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike. Posebna pozornost je posvećena analizi turbulentnih okolnosti i mogućnosti njihova prevladavanja u mikro-organizacijskim uvjetima kulturnih ustanova i organizacija radi sačuvanja kako internog kulturnog kapitala tako i kulturnog kapitala šire sredine i uključenih zajednica. Središnji dio knjige posvećen je problematici strateškog kulturnog menadžmenta u turbulentim okolnostima, dok je posljednji dio studije posvećen mogućnostima , preduvjetima i praktičnim oblicima izgradnje cenatra izvrsnosti u zemljama i regijama obilježenim krizom.

Rad na primjeru medijske analize četiriju specijaliziranih (Banka, Poslovni tjednik, Privredni vjesnik i Večernji list) i jedne tiskovine namijenjene širokom čitateljstvu (Globus) ispituje zastupljenost tema, sadržaja i stavova vezanih uz poslovanje stranih poduzetnika u Hrvatskoj te oblike njihove medijske prezentacije. Pozornost je na odnosu stranih poduzetnika prema hrvatskim kolegama u poduzećima, poslovnim partnerima/natjecateljima, lokalnoj zajednici i predstavnicima 'visoke politike'. Jednako tako, cilj je problematizirati pojedine aspekte socioekonomske kulture, a posebno teme kao što su: odnos hrvatske javnosti prema inozemnom kapitalu/inozemnim vlasnicima u Hrvatskoj, uloga države u gospodarstvu, razvijenost natjecanja, ocjena rizika ulaganja. Utvrđuje se kako odabrane specijalizirane tiskovine, kad se govori o stranom poduzetništvu, udovoljavaju uvjetima profesionalnog izvještavanja. Ipak, utvrđuju se određene manjkavosti i to prije svega nedovoljna zastupljenost analitičkih priloga i posebnih istraživanja, prevelika zastupljenost fotografija osoba uz relativnu odsutnost grafičkih priloga analitičke naravi, do određene mjere i diskurs koji je često popularan uz relativno izostajanje onoga užestručnog i profesionalnog. Prema viđenju stranih poduzetnika, mogućnosti poslovanja u zemlji uglavnom su dobre ili barem zadovoljavajuće, ali je opća razina kulture poduzetništva relativno niska. Uz teško stanje u pravosuđu i loše funkcioniranje javne uprave, neadekvatna struktura sociokulturnoga kapitala (slaba stručna osposobljenost hrvatskoga gospodarstva, niska konkurentnost hrvatskoga tržišta rada, nedovoljna zastupljenost menedžerskoga sloja unutar gospodarskih elita, niska motiviranost za rad, prevelika uključenost političke sfere u sferu gospodarstva) naznačuju se kao temeljne zapreke bržem svekupnom gospodarskom i društvenom razvoju zemlje i punopravnom uključenju u europske integracijske procese.

Nakon razdoblja devedesetih godina u regiji koje su obilježile prekid komunikacija ali i otvoreni konflikti, od 2.000 godine dolazi do znatnog intenziviranja međusobne kulturne suradnje, izravnih kontakata između mjetnika i profesionalaca u kulturi kao i do postupnog oporavljanja kulturnog tržišta u regiji. može se predvidjeti da će ovaj pozitvni trend biti nastavljen, naročito imajući u znatnoviše poznavanje kulturnog konteksta zemalja koje nisu pripadale području 2. Jugoslavije (poglavito Rumunjske i Bugarske).

Ova monografija koja je objavljena kao sastavni dio Unescovog obrazovnog projekta na podoljšanju inteetničke suradnje i dijaloga u Bosni Hercegovini na sustavan i pregledan način analizira kulturnu raznolikost Balkana, te predlaže osnovne oblike interkulturne medijacije kojom bi se ne samo poboljšala međusobna komunikacija različitih etničkih skupina i društvenih grupa već u unaprijedila o obogatila kulturna ponuda same zemlje i regije u cjelini. Posebno su obrađeni aspekti djelovanja neprofitnih organizacija u kulturi, te kaulturno stanje i tendencije kulturnog razvoja u cjelokupnoj regiji.

The National Strategy of Cultural Development adopted in the year 2001 has as the priority establishent of the wide process of cultural decentralization. As the consequence of this document the additional project has been undertaken in the same year which elaborate in details the possible model of decentralization. Despite to those documents (regarded as of highest importance and quality)their implementation has not been done until now.

Tekst je temeljen na modelu decentralizacije u kulturi koji je razvijen u suradnji Hrvatskog pravnog centra i autora koji je ujedno i voditelj projekta. Proces decentralizacije je jedan od najzahtjevnijih procesa u kulturi a posebice u području muzeja i muzejskih djelatnosti kao jednih od ključnih predstavnika kulturnog bogatstava zemlje. Pored toga što sam proces treba biti postepen, jasno definiran i određen, također mora biti i prihvaćen od strane stručne javnosti jednako kao i od strane publike/posjetitelja.

This paper examines the contextual factors and dynamics framing the contemporary situation in Southeastern Europe, reviews some strategies for addressing conflicts in the region, and considers some of the major challenges that societies in the region are currently facing. Two major features structure the larger context for the challenges and the issues facing the region: first, the prevailing center-semiperiphery-periphery theory, which is influencing the process of European integration, and, second, integration proliferation of supra-national regional groupings in Europe. These form the general setting for, and influence the content of, current public debates on cultural values and identification.

Kako pripadanje pojedinoj regiji nije neutralno u svojim konzekvencama (jednom utvrđeno – determinira buduće razvojne aspekte), te kako je period tranzicije i sam proizveo podjele (primjer: Centralna Europa i Istočna Europa), jasna je potreba uspostavljanja detaljnije sub-regionalne i inter-regionalne podjele koja bi služila kao instrument boljeg razumijevanja pojedinih društvenih i kulturnih dinamika unutar pojedinih zemalja ili pak različitih regija (primjeri: Hrvatska, Slovačka). Razmatrajući slučaj Jugoistočne Europe, u članku se navode i obrazlažu ključne zadaće/izazovi (problem identiteta i implementacije pacifikacijskih procesa ; implementacija europskih pristupa u upravljanju kulturnim različitostima ; kulturne vrijednosti i procesi kulturnih identifikacija ; međuovisnost procesa globalizacije i procesa regionalizacije ; integracijski procesi ; teorija veza i odnosa centar-polu-periferija-periferija ; model države ; pitanja decentralizacije), čije pak, uspješno izvršavanje vodi ka nadilaženju trenutnog (konstruiranog) položaja u vidljivu supra-nacionalnu regiju s vlastitom dinamikom, koja time pridonosi novim kvalitetama u općim europskim integracijskim procesima.

Razvojna stagnacija Mediterana u novijoj povijesti provocira preispitivanje genijalnosti duha Mediterana prošlosti. Tako su relativiziranje prostornog elementa (mobilnost stanovništva i transmisija kulturnih vrijednosti), raznolikost i dinamički policentrizam, očuvanje i umnožavanje kulturnih matrica, očuvanje i njegovanje mediteranski karakterističnih „ fragmenata“ , kreativno nadomještanje onoga čega nema – bili ključni elementi genijalnog duha Mediterana (produktivne snage), upravo koje trebaju uvažavati današnji akteri zaduženi za razvoj (brojne elite, gradovi, regije, pojedine zemlje).

Assessment of Cultural Information Needs in the Central European Countries in Transition Towards the Market Economy is a study designed to investigate what these needs are, what is available and what is not to the users of cultural information, which communication channels and information sources (both formal and informal) are used by artists, organizers of artistic events and public administrators in different countries in Central Europe. The aim was to examine the situation in the cultural sectors (music, visual arts, performing arts) in order to further develop communication channels, enhance the accessibility of information to interested parties (organizers and artists alike), and improve their mutual communication. The elements that were studied included the types of users of cultural information, identification of information sources and extension of their use, accessibility of sources of information in particular sectors, types of information provided by different sources and its relevance (accessibility and use of local and on-line data bases, the Internet, information bulletins and other periodicals, directories, cultural statistics, etc.), professional associations and networks and their role in distributing information. Recommendations were formulated, including a sub-regional project proposal, concerning the actions that need to be taken to meet the identified needs.

Koncepti teorije razvoja shvaćene kao „ tranzicija“ i „ transformacija“ u slučaju zemalja Centralne i Istočne Europe temelje se na trima propozicijama: metodološkoj, analitičkoj, te kombinaciji prve dvije. Uvođenjem pojma modernizacije kao skupa poželjnih razvojnih parametara, u članku se ističu tri teoretska pristupa: integralistički, sociološki i ekonomski. Članak detaljno razlaže prvi pristup, koji je najbolje predstavljen teorijom odnosa i veza europskog centra, polu-periferije i periferije, a ujedno inkorporira ostala dva pristupa. Uvođenjem pojma „ treće modernizacije“ kao sinonima potrebe za novim europskim razvojnim ustrojem, detaljno se razlažu integralističke komponente odnosa centra-polu-periferije-periferije (nejednaka akumulacija kapitala, konglomerati i sfere interesa, problem komunikacijske uloge zemalja, sveeuropski pristup), pri čemu se detektiraju dva osnovna pristupa. Prvi, „ tvrdi pristup“ jasno odjeljuje centar (zemlje Zapadne Europe), polu-periferiju (zemlje Centralne Europe) i periferiju (zemlje Istočne Europe) ; sugerirajući kako su tek individualnim naporima pojedinih zemalja, temeljenima na strogim propozicijama centra, moguće promjene njihovih razvojnih statusa na bolje. Drugi, „ mekši pristup“ temelji se na kritici prvog smatrajući ga rigidnom trojnom podjelom europskog prostora bez stvarnih mogućnosti nadilaženja te podijeljenosti.

Preispitivanja krize modela europske kulturne politike i mjera stimuliranja kulturnog razvoja u kontekstu prodora američkih kulturnih proizvoda, posljedično, pojmove: kulturni konzalting, kulturni menadžment i cultural inteligence – uzdiže na nivo mita, umjesto da ih percipira kao puke kulturne tehnike. Mitska dimenzija pojmova (prva dva) objašnjava se sposobnošću identificiranja problema i ukazivanja na rješenja, te pokušavanjem rješavanja europskih kulturnih problema na američki način usprkos korijenu problema koji proizlaze upravo poradi američkog utjecaja na europsku kulturu. Tako, u kontekstu europske kulture, kulturni konzalting rastvara impotentnost kulturnih institucija u svojim okruženjima, izoštravajući svijest o njihovoj neefikasnosti i nefleksibilnosti institucija te nosećih projekata ; kulturni menadžment, pak, iako polazi od pretpostavljene moći institucija, problematizira okruženje u kojima one djeluju te predlaže tehnike preživljavanja, poput stvaranja poduzetničke klime ; te, cultural inteligence, kao pojam, formira područje stvaranja i prepoznavanje kulturnih potreba, naglašavajući važnost komplementarnosti produkcijskih i marketinških aktivnosti, čime u potpunosti akceptira američki pristup, prema kojemu je cijeli svijet tržište (primjer audiovizualne industrije). Iako su prve dvije tehnike/pojma prisutna u Europi od 70-tih, 80-tih godina, cultural inteligence je relativno nov, a njegova važnost se u članku elaborira primjerom audiovizualne industrije, te kratko zaključuje: ne usvoji li uspješno sve tri tehnike, Europa neće kulturno prosperirati. Važno je stvoriti proizvode interesantne publici i plasirati ih globalno koristeći navedene tehnike, posebice cultural inteligence.

This essay tries to explain the relevant problems associated with the issue of the end of history. The character and the essence of historical knowldege, especialy of historical foretelling. For this purpose, there exist a distinction between a female soothsayer and the one knowledgeable in history (differences in the character of their respective knowledges, ways of foretelling, and the methodologies they use). The issue of the birth of history (as specific and purposeful human temporality), its significance for the History of the West, as well as its connection to Progress and reason. The issue of the death of History, and its relationship to the sickness and death of nature, as well as the disappearance of the idea of infinity as the basic idea as the birth place of the idea of History. The end of the essay suggests the birth of a new, cosmic History.

Članak započinje pojmom kulturocida kao ratne strategije zatiranja nacionalnog kulturnog identiteta, što dodatno usmjerava buduću razvojnu strategiju Hrvatske ka promišljenoj uporabi kulturnog kapitala, podjednako vodeći računa i o socijalnim i o materijalnim aspektima. U slučaju Dubrovnika i okolice, posebice u kontekstu pružanja usluga u turizmu, ističe se važnost komplementarnosti mjera i strategija koje bi ispunile i zadaću obnove i prezervacije (nereplikabilni status kulturne baštine), te ujedno bile primjer strategijskog turističkog gospodarenja. Uvažavanjem činjenica kako je Dubrovnik i okolica kulturno-ambijentalna cjelina najvišeg ranga (pod zaštitom UNESC-a), prepoznata kao svjetska turistička destinacija par exellance pogodna razvoju elitnog turizma, a u situaciji ratnih razaranja u samom gradu i okolici ; autor navodi svjetski relevantne primjere promišljenih strategija koje jasno razlučuju kratkoročne od dugoročnih ciljeva razvoja, jer svi trenutni zahvati određuju ujedno i visinu standarda obnove i razvoja i za ostale ratom pogođene lokalitete.

Čitav niz uzroka kao što su visoka cijena održavanja kazališne infrastrukture ; nedostatak unutrašnje dinamike ; nepostojanje koherentne kazališne politike ; pojava velikog broja novih neformalnih i eksperimentalnih kazališnih družina ; promjena u kulturnim navikama i potrošnji stanovništva ; niska razina tehnika i zanja vezanih uz kazališni management i međunarodnu kazališnu suradnju i razmjenu - doveli su do dramatičnog stanja u kojem se nalaze kazališta gotovo svih srednje- i istočnoeuropskih zemalja tranzicije. Komparativna analiza kazališnog stanja dviju tranzicijskih zemalja (Hrvatske i Slovenije) - unutar koje su osnovni kulturni i kazališni indikatori stavljeni u suodnos s odgovarajućim idikatorima nekih zapadnoeuropskih zemalja - pokazuje da su problemi u obje zemlje slični, ali i da prevladavajući tip kazališnog upravljanja mora biti zamijenjen novim, specifično srednjeeuropskim, odnosno istočnoeuropskim kazališnim managementom. Preduvjet njegovoga sustavnijeg koncipiranja i uspostavljanja jest, nesumnjivo, obuhvatnija komparativna analiza kazališnog stanja zemalja ovoga područja. Unutar teksta precizirani su njezini ciljevi, metodologija/strategija takvoga istraživanja/akcije, subjekti promjene jednako kao i rezultati koje bi valjalo ostvariti.

The meeting point between the world of culture and the world of information is to be sought in Mans unremitting strugle with the eternal indifference of time. Man is the only being that simultaneously creates, evaluates and remembers, and his history marks the acceleration and extension of this complex process. Culture, undestood as symbolic activity, stands for the entire system of production and reproduction of social life, while information is a necessary and most important means of its systematisation and maintenance. The production of symbols and their grouping in particular ways results in different symbolic systems which can be classified according to content and according to form. Besides, the placement of symbolic forms into new mutual relationships leads to the emergence of new forms, and the product of this symbolic activity is information. Information generally, including cultural information, is created by means of patterns and formates of communication. The communication pattern is a mechanism for information generation and selection, while communication format is the socially recognized and sanctioned form of communication. The growing importance of information as a basic developmental resource, considered as such in all the contemporary concepts of development, not only makes the informational function the most important cultural function but also necessitates the establishment of information systems of different kinds, including national information systems in the field of culture.

Slobodan protok informacija jedan je od najvažnijih preduvjeta konstituiranja slobodnog društvenog života koji je, opet, nezamisliv bez postojanja javnosti. S druge strane, suvremeno javno komuniciranje najuže je vezano uz komunikacijaske sisteme i nezamislivo je bez razgranate tehnološke podrške (naročito kad su u pitanju masovni mediji), što ne samo da olakšava kontrolu odašiljanja kontrolom mogućnosti da neka poruka bude prezentirana preko medija, već ujedno predstavlja i najefikasnije sredstvo za prezentiranje, održavanje i infiltriranje prevladavajućeg ideološkog obrasca. Uslijed jednosmjernog javnog komuniciranja ono je ujedno i monološko, te je tako implicitno odstranjena mogućnost neposrednog komunikacijskog dijaloga, čije je otvoreno pitanje o komunikacijskom pomaku, odnosno o uspostavljanju novog (prvenstveno dijaloškog) komunikacijakog modela. Ekološki pokreti, sa svojim široko postavljenom problematikom, pridonijeli su nekim društvenim pretpostavkama njegovoga uspostavljanja, dok je razvoj novih komunikacijaskih tehnologija taj model učinio ostvarivim.

Budući da je koncept „muškog pogleda“ nedovoljno istražen u kontekstu medijskih sadržaja u Hrvatskoj, kao i da se većina studija do sada ticala analize ženskih časopisa, a ne portala koji se sve više koriste uslijed digitalizacije, ovaj rad istražuje kako su žene na specijaliziranim online portalima u Hrvatskoj prikazane kroz „muški pogled“. Rad nastoji pokazati kako se „muški pogled“ na odabranim portalima perpetuira kada su autorice sadržaja žene. Okosnica istraživanja zapravo je paradoks u kojem žene pišu sadržaje za žene, ali kroz „muški pogled“. Kvalitativnom analizom sadržaja na namjernom uzorku od 25 članaka objavljenih na portalima Story.hr, Cosmopolitan.hr, Žena.hr, Zadovoljna.hr i Gloria.hr pokazano je kako se u svim dijelovima sadržaja (naslovu, nadnaslovu, podnaslovu, tijelu teksta te fotografijama) može uočiti više kategorija „muškog pogleda“. Žena se kroz „muški pogled“ prikazuje tako što se njezin fizički izgled opisuje kroz prizmu onoga što je privlačno muškarcu te isticanjem dijelova njezina tijela, kroz kategoriju ljepote u kojoj se također ističe ono što muškarac shvaća lijepim te se spominju konstrukti poput izgleda žene za brak i žene za seks, isticanje ljepote prirodnog izgleda kao i nesavršenosti koje su muškarcima privlačne. Uz sve to, žena se prikazuje i kao seksualni objekt, svodeći ju na predmet muških požuda. Muškarac se pritom prikazuje kao aktivan u odnosu na ženu koja je pasivna, a ljubavni odnos predstavlja glavni izvor njezine sreće, postaje imperativ, dio njezina identiteta, ali i spas. Kroz te se kategorije zapravo perpetuira „muški pogled“ koji inače pretpostavlja da muškarci kreiraju sadržaj namijenjen za heteroseksualnog muškarca u publici tako da zadovolji njegove potrebe., When it comes to media content, the male gaze concept has not been the topic of much researches. Moreover, a lot of studies have previously focused on women's magazines, rather than online magazines whose use has been increased due to now present digitalization. Therefore, this paper explores how women are represented through the male gaze concept in the women's online magazines in Croatia. Precisely, the paper shows how the male gaze perpetuates on mentioned online magazines when the authors are women. The main focus of the research is a paradox in which the female authors write for the female audience but through a male gaze. The qualitative content analysis has been done on 25 articles and their photos, titles, subtitles and body of the article that were published in online magazines Story.hr, Cosmopolitan.hr, Žena.hr, Zadovoljna.hr and Gloria.hr. The analysis showed that male gaze in these articles presents itself in a couple of categories. Woman's physical appearance is described by highlighting certain parts of her body and through the prism of what is attractive to men. When it comes to beauty, articles also put an emphasis on what a man perceives as beautiful. Therefore, there are a few constructs of beauty such as the beauty of a woman for marriage and woman for sex. The natural beauty and imperfections are also shown as attractive from the male point of view. Furthermore, woman is being portrayed as sexual object for male desires. Man is portrayed as the active one in relation to the woman who is passive, while their relationship becomes a part of her identity, is an imperative, her salvation, and overall the main source of her happiness. All of these categories perpetuate the male gaze, a concept that implies that men create content from the male point of view for the male audience in a way that will meet man's needs. That way, a woman is the bearer of the look while a man is the bearer of the meaning. male gaze, women's online magazines, specialized online magazines, objectification, woman, Croatia

U 21. stoljeću popularna kultura, a osobito serije, imaju značajan utjecaj na oblikovanje mišljenja i stavova javnosti. Neki se s likovima u serijama često poistovjećuju dok drugi preuzimaju obrasce razmišljanja i ponašanja. Borba za prava LGBTIQ osoba u punom je zamahu, a prikaz transrodnih osoba na malim ekranima znatno utječe na percepciju društva o njima. Cilj ovog rada bio je utvrditi kako su transrodne osobe reprezentirane u suvremenim američkim serijama na temelju osam istraživačkih pitanja povezanih sa stereotipima, pristupom fizičkim i hormonskim promjenama, objektivizacijom, pornografizacijom, profesionalnim ulogama i zanimanjima, obiteljskim, romantičnim i prijateljskim odnosima, položajem u društvu te portretiranjem transrodnih osoba kao „dobrih“ ili „loših“ likova. Kvalitativnom istraživačkom metodom analize narativa interpretirane su po jedna sezona od svake od tri odabrane serije, Orange is The New Black, The L Word i The L Word: Generation Q, u kojima su jedni od glavnih protagonista transrodne osobe. Kod analiziranih likova primijećene su brojne sličnosti i razlike u prikazu transrodnosti. U najnovijoj seriji, The L Word: Generation Q, uočen je značajan pomak ka pozitivnijoj reprezentaciji transrodnih osoba nego što je to slučaj u preostale dvije serije koje su izrazito stereotipne i površne, obiluju primjerima objektivizacije i pornografizacije likova te diskursima slike „pogrešnog“ tijela, neprihvaćenosti u društvu i slabijeg socijalnog statusa., In the 21st century, popular culture, especially the series, have a significant impact on shaping public opinions and attitudes. Some individuals often identify with the characters in the series, while others adopt patterns of thinking and behavior. The fight for the rights of LGBTIQ people is in full swing, and it is the portrayal of transgender people on small screens that significantly affects society's perception of them. This study aimed to determine how transgender people are represented in contemporary American series based on eight research questions related to stereotypes, access to physical and hormonal changes, objectification, pornographication, professional roles and occupations, family, romantic and friendly relationships, social status and by portraying transgender people as “good” or “bad” characters. A qualitative research method of narrative analysis was used to interpret one season from each of the three selected series, Orange is The New Black, The L Word and The L Word: Generation Q, in which one of the main protagonists is a transgender person. Numerous similarities and differences in the representation of transgenderism were observed in the analyzed characters. In the latest series, The L Word: Generation Q, there has been a significant shift towards a positive representation of transgender people in comparison with the other two series which are highly stereotypical and superficial, with numerous examples of pornographication and objectification of transgender characters.

Ovaj diplomski rad proučava hiperseksualne obrasce kod tinejdžera i druge čimbenike povezane sa seksualizacijom koji se pojavljuju u serijama Netflixove originalne produkcije. Cilj ovog istraživanja jest uočiti obrasce hiperseksualizacije i druge društveno-kulturne čimbenike koji se pojavljuju u trima serijama tinejdžerske tematike. Također, cilj je ukazati na sličnosti i razlike u hiperseksualizaciji tinejdžerki i tinejdžera te sličnosti i razlike u hiperseksualizaciji u serijama nastalim u različitim državama. Istraživanje sam provela koristeći analizu narativa. Analizom scena iz po dvije sezone iz tri različite serije, utvrdila sam pojavu seksualizacije, objektivizacije i pornografizacije kao hiperseksualnih obrazaca te između ostalih, stereotipno seksualno ponašanje kao najbitniji društveno-kulturni čimbenik koji je povezan s istima. Također, utvrdila sam da postoje razlike u hiperseksualizaciji tinejdžera i tinejdžerki u svakoj pojedinoj seriji koje su uglavnom vezane uz rodne stereotipe te da su razlike u hiperseksualizaciji u serijama iz različitih država uglavnom usko vezane uz tematiku kojom se serija bavi., This master thesis examines hypersexual patterns that occur in teenage behavior and other factors related to sexualization that appear in Netflix original series. The aim of this research is to identify patterns of hyper sexualization, and other socio-cultural factors related to it which appear in three different teenage series. Also, the goal is to point out the similarities and differences in the hyper sexualization of both teenage girls and boys and the similarities and differences in hyper sexualization in series created in different countries. The research was conducted using narrative analysis. By analyzing scenes from two seasons from three different series, I identified the emergence of sexualization, objectification and pornographization as hypersexual patterns and, among others, stereotypical sexual behavior as the most important socio-cultural factor associated with them. Also, I found that there are differences in the hyper sexualization of teenagers in each series that are mostly related to gender stereotypes and that the differences in hyper sexualization in series made in different countries are mostly closely related to the topic of the series.

Rad istražuje kakav je prikaz postfeminističkog lika plavuše u suvremenom američkom filmu. Temelji se na analizi filmova Plavuša s Harvarda (2001) i The House Bunny (2008) u kojima su protagonistice plavuše. Radi se o chick flick filmovima koji prikazuju predrasude i stereotipe o plavušama i s kojima se glavni likovi svakodnevno susreću. Prije same analize, rad donosi pregled razvoja i podjela lika plavuše, od prikaza plavuša kroz povijest do postfeminističkog prikaza lika plavuše koji se analizira u radu. Istraživanje je pokazalo kako je dominantna tema u oba analizirana filma prikaz ženstvenosti i važnost međusobne ženske solidarnosti i podupiranja. Prilikom analize, postfeministički lik plavuše se pokazao se kao slojevit lik koji je na različite načine diskriminiran zbog svoje boje kose, ali i lik koji se ponosi svojim ženskim osobinama i promiče snagu ženske solidarnosti. Svakodnevno su diskriminirane od strane društva, najčešće od žena. Ne ulaze u konflikte s drugim ženama i ne odgovaraju na provokaciju, već ih razuvjere svojom dobrotom, razumijevanjem i podrškom – tj. ženskim osobinama., The paper explores the portrayal of the postfeminist character of the blonde in contemporary American film. Research is based on an analysis of the films Legally Blonde (2001) and The House Bunny (2008) in which the protagonists are blondes. These are chick flick movies that show prejudices and stereotypes about blondes and that the main characters encounter on a daily basis. Prior to the analysis, paper offers an review of the development and division of the blonde character, from the historical representation of blondes until the postfeminist depiction of the blonde character analyzed in the paper. The research showed that the dominant theme in both analyzed films is the depiction of femininity and the importance of mutual female solidarity and support. In the analysis, the postfeminist blonde character proved to be a layered character who was discriminated against in various ways because of her hair color, but also a character who is proud of her feminine qualities and promotes the strength of female solidarity. They are discriminated against on a daily basis by society, mostly by women. They do not engage in conflicts with other women and do not respond to provocation, instead they reassure them with their kindness, understanding and support – female qualities.

Kulturna politika javna je politika putem koje državni aparat ciljevima i instrumentima regulira i štiti kulturni i umjetnički sektor. Kultura utječe na sve aspekte društva te ima veliki socio - ekonomski značaj, a ujedno je povezana s ostalim gospodarskim sektorima društva. U krizi izazvanoj globalnim širenjem virusa Covid-19 upravo kulturni sektor je bio jedan od najviše pogođenih te je kao takav zahtijevao hitnu reakciju države. Vlade širom svijeta donosile su pakete mjera financiranja za pomoć pogođenim sektorima. S ciljem istraživanja i analiziranja prethodno navedenoga moje istraživačko pitanje glasi: kako je pandemija COVID-19 utjecala na hrvatsku kulturnu politiku? Ovim istraživanju želim prikazati hrvatsku kulturnu politiku prije pandemije te analizirati kako se ona razvija i mijenja pod utjecajem koronavirus pandemije., Cultural policy is public policy through which the state, with different goals and instruments, regulates and protects cultural and creative sector. Culture affects all aspects of society and has a great socio – economic significance, and it is connected with other economic sectors. In the Covid-19 crisis, it was the cultural sector that was one of the most affected and, as such, required an urgent response from the government. Governments around the world have introduced financial measures to help the affected sectors. With the aim of researching and analyzing previously mentioned problem, my research question is: how did the Covid-19 pandemic affect Croatian cultural policy? In this research, I want to show Croatian cultural policy before the pandemic and analyze how it changes and develops under the influence of the coronavirus pandemic.

Za sportsko novinarstvo nerijetko se kaže kako je rezervirano za muškarce, te se smatra kako je to jedan od razloga zašto je žena manje u sportskim redakcijama. Pitanje je, je li podzastupljenost sportskih novinarki u korelaciji s neravnopravnosti prilikom podjele zadataka. U sportskim redakcijama na tri hrvatske televizije s nacionalnom koncesijom dominiraju muškarci. Ne samo kao novinari nego i kao urednici. Tek je jedna žena na uredničkoj poziciji. Uočeno je i da novinarke u redakcijama koje obuhvaća istraživanje, uglavnom imaju više godina staža od svojih kolega. Provedeni su polustrukturirani intervjui u sportskim redakcijama kako bi se dobila jasnija slika o položaju sportskih novinarki. Zaključeno je da sportski novinari, neovisno o spolu, imaju jednake mogućnosti za napredak. Žene i muškarci u sportskim redakcijama pokrivaju sve sportove podjednako, a ako to i nije slučaj, riječ je o preferencijama zaposlenih, ne o rodnoj diskriminaciji. „Muškarci o sportu znaju više“, fraza je koja se povremeno spominje u kontekstu nogometa, iako ona već blijedi. Hrvatske sportske novinarke pokazuju svoju izvrsnost i stručnost, te bez problema konkuriraju kolegama u ovom „muškom poslu“. Primijećeno je kako se mali broj žena želi baviti sportskim novinarstvom. Takva situacija povezuje se s neshvaćanjem obima posla u sportskim redakcijama. Mlade novinarke pretendiraju biti voditeljice, a manje novinarke na terenu, zbog čega se urednici teže odlučuju za takve kandidate na razgovoru za posao. Rodne diskriminacije u pogledu podjele zadataka ili sportova, nema., Sports journalism is often thought to be reserved for men, which is one of the reasons why there are fewer women in sports newsrooms. Uneven task distribution and the absence of female sports journalists may or may not be connected. Men prevail in the sports newsrooms of the three Croatian television channels with national concessions. They are not only journalists, but also editors. There is only one woman working as the editor. In the research's examined newsrooms, it was also discovered that female journalists often had more years of experience than their male colleagues. Semi-structured interviews were conducted among sports newsrooms to better understand the status of female sports journalists. It was determined that sports journalists, regardless of gender, have equal career opportunities. Men and women cover all sports equally, if this isn't the case, it's due to employee preferences rather than gender bias. There are times when the phrase "Men know more about sports" is used in reference to football. But this adage is already losing its relevance. With their education and experience, Croatian sports journalists prove they can compete with their male counterparts. Even in sports journalism, which is frequently seen as a "man's" profession. A tiny percentage of women have been seen to be interested in sports journalism. Such an instance is connected to a lack of comprehension of what a sports journalist's profession entails. Editors and journalists claim that young female journalists would prefer to work as presenters than as field reporters. Because of this, selecting such applicants during a job interview can be challenging for editors. Regarding the allocation of tasks or in sports, there is no discrimination based on gender.

Predmet istraživanja u ovom radu jest Zagrebačko sveučilište u svijetlu počasnih doktorata, odnosno pojam počasnih doktorata i njihova povijest kroz razvoj zagrebačkog sveučilišta. U prvom dijelu rada izložen je pojam počasnog doktorata, pravni okvir dodjele istog te razni društveni i politički aspekti ove teme. Osobita je pozornost usmjerena na nedostatke pravne regulacije te političke pozadine. Razmatrao se odnos politike i počasnog doktorata u kontekstu dodijeljenih doktorata, koliko žena su dobitnice ove nagrade, te se pristupilo analizi pojedinačno odabranih počasnih doktorata. U istraživanju se kroz pojedinačna pitanja nastojalo prikazati opće znanje i stajalište javnosti o ovoj temi i njezinim pripadajućim temama i pitanjima., The subject of resarsh in this paper is University of Zagreb regarding honour doctorate with reference to the term of honour doctorate within historical development. Firstly was evinced the term of honour doctorate, law context of award procedure in addition the social and politicial aspect. Mostly attention was governed to law regulation deficiency and political background. After that a detailed elaboration for each individualy assorted honour doctorate was acceded, within women honour doctorate. In second part we respresented a resarch about this topic.

Krajem devetnaestog i tijekom dvadesetog stoljeća svijet zahvaćaju brojne promjene društvene i tehnološke prirode među kojima je i pojava masovnih medija. Među njima se kao tehnološka novotarija pojavljuje i film koji gotovo odmah stječe status istinskog masovnog medija. Zahvaljujući mogućnosti da veoma brzo dopre do jako velike populacije, do pojave televizije obavlja njene programske funkcije kao sredstvo masovne komunikacije. Za razliku od radija i televizije, konzumiranje filma kao medija neminovno je bilo vezano uz prostor u kojem se on prikazuje i publiku koja dijeli doživljaj platna i kino dvorane. Pojava televizije, interneta i streaming servisa dovodi do razdvajanja filma i kina, a njegovo konzumiranje počinje se više vezati uz privatni prostor. U Gradu Zagrebu se uslijed takvih okolnosti, na početku ovog stoljeća, zatvara niz nezavisnih kina s dugogodišnjom kinoprikazivačkom tradicijom i time bespovratno osiromašuje kulturna mapu grada., From the end of the 19th and throughout the entire 20th century, the world has been experiencing various social and technical changes, including the appearance of mass media. One of the novelties that came with this time was the invention of film, which soon gained the status of a true mass medium. The film gained this status thanks to its ability to spread a message to a broad audience in a short period, which was a completely unknown concept until then. It would take years and the invention of modern-day television to change such status of the film. However, the film represented a specific experience since it required a particular setting and the type of audience in order to convey its message most truthfully. Such wasn’t the case for other mass media - radio and television. Therefore, the success of television, the internet, and the newest form of visual entertainment in the shape of streaming services, separated the notion of film and cinema, which caused the film to be more associated with private space consumption. New trends caused various changes in the cinema landscape, which resulted in a shutdown of numerous established independent cinemas in Zagreb. These changes irreparably impoverished.

Internetski portali imaju veliki utjecaj na publiku. To je bio slučaj i sa hrvatskom Predsjednicom za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. Novinari su izražavali vlastita mišljenja i time utjecali na javno mnijenje. Iako Kolindi Grabar-Kitarović to možda nije bio prvotan plan, iskoristila je nogometno prvenstvo na najbolji mogući način. Nije promovirala samo državu, već i samu sebe. Sport je spektakl baš kao i politika. Od sportova je najistaknutiji nogomet budući da je najpopularniji u cijelom svijetu. Nije ni čudo da je taj događaj toliko odjeknuo, a da je Predsjednica baš taj događaj dobro iskoristila i postala jedan od glavnih aktera čije su ponašanje mediji prikazivali na različite načine i time utjecali na mišljenje čitatelja., Internet portals have a huge impact on the audience. This was also the case with the Croatian President during the World Cup. Journalists expressed their opinions and influenced public opinion. Although it might not have been the original plan, Kolinda Grabar-Kitarović made the most of the football championship. It promoted not only the state, but itself. Sport is a spectacle just like politics. The most popular sport is football. No wonder this event resonated so much and that the President made good use of the event and became one of the main actors whose behavior was portrayed by the media in different ways and thus influenced the readers opinions.

Glazba zadire u društvene odnose i pravi fundamentalnu distinkciju na mikro-makro razini. Glazbeni tekstovi artikuliraju društvenu stvarnost, a u tome im upravo pomažu stilske figure. Stilske su figure idealne za manifestiranje prenesenih značenja, efektnosti, asocijacija i ostavljanja posebnog dojma. Tema ovog diplomskog rada bila je „Figure političkog diskursa u diskografiji Elementala“. Rad se bavio političkom i društvenom sferom glazbe, a cilj je bio ispitati njezin politički diskurs upravo putem stilskih figura. Korištena istraživačka metoda u istraživanju tekstova bila je kvalitativna analiza sadržaja, a istraživački uzorak je bio top deset glazbenih tekstova uzetih iz njihove diskografije nasumičnim odabirom. Najčešće teme tekstova bile su siromaštvo, društveni pritisak i ideologizam rodnih uloga popraćen erotizmom i promatranjem žene kao seksualnog objekta. Navedene teme su se najčešće manifestirale kroz stilske figure metonimije i metafore, ali i vulgarizmom te frazemom kao jezičnim osobinama., Music is always teasing social relations and making a fundamental distinction on a micro-macro scale. Musical texts articulate social reality which is precisely achieved through figures of speech. Figures of speech are ideal for manifesting figurative meanings, effectiveness and associations. The theme of this research was „Figures of Political Discourse in the Elemental Discography“. The research revolves around political and social aspect of music, and the aim was to examine the political discourse precisely through figures of speech. The research method used in the study was a qualitative analysis of the content and the research sample were the top ten texts taken from the Elemental discography. The main themes of the texts were poverty, social pressure and the ideology of gender roles manifested through eroticism and seeing women as sexual objects. These themes were usually articulated through the following figures of speech: metonymy and metaphor, as well as phrases and vulgarisms as linguistic features.

Ovaj rad bavi se analizom sadržaja i stila izvještavanja kojim mediji, u ovom slučaju internetski portali Index.hr i Jutarnji list, govore o Zdravku Mamiću. Kvalitativnom metodom deskriptivne analize teksta, analizira se dvadeset četiri članka, dvanaest s portala Index.hr, a dvanaest s Jutarnjega lista u razdoblju od početka do kraja 2018. godine. Glavni razlog odabira ovakve teme leži u činjenici da ona izlazi iz okvira samoga sporta te samim time postaje od širega društvenog značaja. Pomoću dosadašnje literature definira ključne pojmove poput jezika, stila, sporta, spektakla, žanrova i stilskih figura poput ironije, metafore, epiteta, hiperbola, antonomazije i sl. Na temelju primjera iz tekstova, uočavaju se zajednička obilježja navedenih pojmova i izvještavanja s navedenih portala. Analizom stilskih figura pronađen je uzorak istih koji se ponavljaju na portalu Index.hr, te tako na portalu Jutarnjega lista., This paper deals with the analysis of the content and style of reporting on internet portals Index.hr and Jutarnji list about Zdravko Mamic. Using a qualitative descriptive text analysis method, it analyzes twenty-four articles, twelve from Index.hr and twelve from Jutarnji List in the period from the beginning to the end of 2018. The main reason for choosing such a topic lies in the fact that it goes beyond the scope of the sport itself and thus becomes of wider social significance. It defines key terms such as language, style, sport, spectacle, genres and stylistic figures such as irony, metaphor, epithet, hyperbole, and so on. Based on the examples from the texts, common features of these concepts and reports from the mentioned portals are observed. The analysis of style figures found a repeating pattern on the Index.hr portal, and on the Jutarnji List portal as well.

Masovni mediji su dio svakodnevice modernog društva i imaju važnu ulogu u životu svakog pojedinca. Mediji su primarno sredstvo komuniciranja političara sa širom javnošću, a medijske objave koje uključuju političare su svakodnevne i brojne. Među masovnim medijima prednjače internetski portali koji su preuzeli primat nad tiskanim i televizijskim medijima. Rad razmatra medijsku prezentaciju izgleda predsjednice Republike Hrvatske na portalima Index.hr, Jutarnji,hr i Večernji.hr u razdoblju od srpnja 2018. do kolovoza 2019.godine te pruža prikaz odnosa medija prema ženama na primjeru predsjednice., Mass media are part of the everyday life of modern society and play an important role in the life of every individual.The media is the primary means of communicating politicians to the general public, and media releases involving politicians are daily and numerous. Among the mass media are the web portals that have taken the lead over print and television media. This thesis examines the media presentation of the appearance of the President of the Republic of Croatia on the portals Index.hr, Jutarnji.hr and Večernji.hr between July 2018 and August 2019 and provides an overview of the media relations wit women on the example of the President.

U Hrvatskoj je 1. prosinca 2013. godine održan referendum o ustavnoj definiciji braka, i to na poticaj građanske inicijative U ime obitelji. Na referendumu se odlučivalo o prijedlogu da se postojeća definicija braka iz Obiteljskog zakona, o tome da je brak zajednica između žene i muškarca, prenese u Ustav. Kampanji uoči referenduma, ali i samoj analizi rezultata s birališta, hrvatski su mediji dodijelili velik prostor. Osim što se radilo o tek trećem referendumu od hrvatske neovisnosti, taj je izlazak na birališta bio poseban jer je iniciran skupljanjem potpisa građana. Aludirajući na razdijeljenost stanovništva u vezi referenduma o braku, akademska zajednica usporedila je situaciju u zemlji s kulturnim ratom. Ovaj se rad primarno usredotočuje na polarizaciju tijekom izvještavanja o referendumu i sukobljenim stranama tijekom 2013. godine. Konkretnije, polazište rada je kritička analiza diskursa temeljena na tekstovima objavljenima u dvjema najvećim dnevnim nacionalnim novinama, Jutarnjem i Večernjem listu. Kritička analiza diskursa bavi se opisivanjem tri međusobno povezane razine: političke situacije u zemlji na nacionalnom nivou i kulturnog rata kao oblika društvene prakse, reprezentacije seksualnih manjina i politika moralnosti kao oblika diskursne prakse te, posljedično, stvaranja tekstova. Rad polazi od stajališta da medijska praksa oba lista, neovisno o njihovoj poziciji na „lijevoj“ odnosno „desnoj“ strani političkog spektra, utječe na smještanje glasača na referendumu u stereotipne okvire. Takvim medijskim pristupom potencira se stvaranje polarizirajuće slike stanovništva sukobljenog oko opcija „za“ odnosno „protiv“. Posljedično, Jutarnji i Večernji list potencijalno utječu na stavove i vjerovanja svojih konzumenata, ali i na očekivanja o društvenoj situaciji koju bi mogao izazvati pojedini referendumski rezultat. Osim toga, mediji često svjesno istupaju iz okvira objektivnosti, priklanjajući se određenoj opciji, te samim time pridonose homogenizaciji zagovaratelja „za“ odnosno „protiv“ strane. Radom se nastoji osvijetliti povezanost između diskurzivnih i društvenih praksi. Na primjeru referenduma o ustavnoj definiciji braka želi se potvrditi konstruktivni učinak diskursa na znanja, vjerovanja, ponašanja i identitete., In Croatia, on 1 December 2013, a referendum on constitutional definition of marriage was held, and it was stimulated by the civic initiative U ime obitelji. The referendum was deciding on the proposal to transfer the existing definition of marriage from the Family Law to the Constitution, namely that marriage is a community between women and men. Croatian media gave a great deal of space to campaigns on the eve of the referendum. Also, great attention was paid to analysis of the results of the polls. It was the third referendum since the Croatian independence and this entry to the polls was special because it was initiated by collecting citizens' signatures. Encouraging the idea of the dispersal of the population regarding a referendum on marriage, the academic community compared the situation in a country with a cultural war. This work primarily focused on polarization during reporting on referendum and conflicting parties during 2013. More concretely, the starting point of the paper is a critical analysis of discourse based on the texts published in the two largest daily newspapers, Jutarnji and Večernji list. The Critical Discourse Analysis deals with three interrelated levels: the political situation in the country at the national level and the cultural war as a form of social practices, representation of sexual minorities and policies of morality as a form of discourse practices and, consequently, the creation of texts. The paper begins with the view that the media practices of both papers, despite of their position on the "left" or "right" side of the political spectrum, affects on the placement of voters in referendum in the stereotypical framework. With this kind of media approach, the creation of a polarizing image of the conflicting population around the "for" or "against" option is potentially harmful. Consequently, Jutarnji and Večernji list potentially affect the attitudes and beliefs of their consumers, but also the expectations of a social situation that could be caused by a particular referendum result. In addition, the media often knowingly came out of the frame of objectivity, and while supporting a certain option they contributed to the homogenization of the sympathizers of "for" or "against" side. This work seeks to highlight the link between discursive and social practices. On example of the referendum on the constitutional definition of marriage, this work seeks to confirm the constructive effect of discourse on knowledge, belief, behavior and identity.

Ovaj rad bavi se analizom političkog diskursa na blogu autorice Vedrane Rudan. Kvalitativnom metodom deskriptivne analize teksta, analizira trideset članaka političke tematike u vremenskom rasponu od 2010. do 2019. godine. Glavni razlog odabira ovakve teme leži u tome što je moderni kolumnizam slabo zastupljen u akademskim radovima. Pomoću dosadašnje literature definira ključne pojmove poput jezika, stila, politike, ideologije, diskursa, žanrova i stilskih figura poput ironije, metafore, metonimije, vulgarizama, biblizama i sl. Na temelju primjera iz tekstova, uočavaju se zajednička obilježja navedenih pojmova i rada autorice Rudan. analizom stilskih figura pronađen je uzorak istih koji se ponavlja, što govori o specifičnom stilu koji autorica koristi., This paper deals with the analysis of political discourse on the blog of author Vedrana Rudan. Using a qualitative descriptive text analysis method, it analyzes thirty articles on political topics ranging from 2010 to 2019. The main reason for choosing such a topic lies in the fact that modern columnism is poorly represented in academic papers. It defines key terms such as language, style, politics, ideology, discourse, genres and stylistic figures such as irony, metaphor, metonymy, vulgarism, biblisms, and so on. Based on the examples from the texts, the common characteristics of these concepts and the work of author Rudan are noted. The analysis of stylistic figures found a repeating pattern, which which goes to show the specific style author use sin her work.

Online mediji izuzetno se brzo razvijaju. U kontekstu posebnosti online medija posebno su zanimljivi naslovi. Oni su, za razliku od tiskanih medija, često prvo i jedino što se vidi od sadržaja članka. Online mediji funkcioniraju na principu povezivanja poveznicama, što znači da čitatelj mora kliknuti kako bi došao do čitavog članka. S tim u vezi, razvijaju se razne karakteristike naslova online medija. U radu analiziramo naslove hrvatskih portala i kvalitativnim pristupom prepoznajemo i prema sličnostima grupiramo različita specifična obilježja naslova. U naslovima tri vodeća hrvatska portala Index.hr-a, Jutarnji.hr-a i 24sata.hr-a prepoznali smo sljedeća obilježja: informativnost, nominativnost, nagovaranje, deiktičnost, citatnost, hiperbolizacija, akulumativost, upitnost. numerativnost, nekonkretnost, obilježje medija kao aktera te kolokvijalnost. Prepoznavanje i tumačenje tih obilježja pomaže nam u razumijevanju tih obilježja u svakodnevnoj konzumaciji online medija, ali i u razumijevanju višeznačnih pojava u online medijima., Online media is evolving rapidly. In the context of the particularities of online media, headlines are particularly interesting. Unlike print media, they are often the first and only thing they see from the content of an article. Online media works on the principle of linking, which means that the reader must click to get to the whole article. In this regard, various characteristics of online media headlines are developing. In this paper, we analyze the headlines of Croatian portals and by the qualitative approach we identify and group according to similarities different specific characteristics of the headlines. In the headlines of the three leading Croatian portals Index.hr, Jutarnji.hr and 24sata.hr we have recognized the following characteristics: informativeness, nominatives, persuasion, deicticism, quotation, hyperbolization, accumulativeness, questionability. numeracy, absence of concreteness, characterization of the media as an subject, and colloquiality. Identifying and interpreting these characteristics helps us to understand these characteristics in the daily cosmesis of online media, as well as in understanding the multifaceted phenomena in online media.

Rad istražuje medijsku reprezentaciju rase i etniciteta u animiranim filmovima koje je Disney kompanija producirala od 1937. godine do danas. Temelji se na analizi narativa osam animiranih filmova iz svih razdoblja Disneya odabranih jer sadrže likove koji pripadaju određenih etničkim ili rasnim skupina, ili pak čitav film tematizira jednu kulturu. Rad također predstavlja razvoj animiranog filma od samih početaka 20. stoljeća kada je ta umjetnost zaživjela te povijest i nastanak Disney kompanije i njezina osnivača, Walta Disneya. Analiza odabranih filmova pokazala je kako reprezentacija rasa i etniciteta u Disneyevim filmovima nije pretjerano napredovala, iako je došlo do određenih pomaka na bolje. Disneyevi su filmovi kroz povijest bili kritizirani zbog brojnih otvoreno rasističkih i nekorektnih prikaza različitih rasnih ili etničkih skupina u društvu, a 90-ih godina uslijedio je trend multikulturalizma koji je prividno poboljšao dotad vrlo loše slike svih etničkih skupina u Disneyevim animiranim filmovima. Naime, prema analizi, može se utvrditi kako se u Disneyevim filmovima i dalje promoviraju norme vezane uz bijelu rasu te kako se, prilikom pojave likova druge rase ili etniciteta, njihov identitet pokušava prikazati nebitnim za njihov razvoj i uspjeh. Iako takva politika prikaza na površini izgleda politički i društveno prihvatljivo, postoje puno dublja značenja koja na društvo mogu imati veliki utjecaj, posebice na djecu koja su glavna publika ovakvih sadržaja., This study analysed the media representation of race and ethnicity in animated films produced by the Disney company from 1937 until today. It is based on the analysis of narrative of eight animated Disney films from different time periods. The eight films were selected because they contain characters of particular ethnic or racial groups. The paper presents the development of the animated film industry from the early 20th century and the making of the Disney company. The analysis showed that the representation of different racial and ethnic minorities has not improved as stereotypes are still used in order to depict members of those groups. Disney films have notoriously been criticised, both today and in the past, for their openly racist and stereotypical representations of different racial and ethnic groups. However, the 1990s showed an increase of multiculturalism in Disney films. Nonetheless, Disney films still promote standards of the white race as superior and when showing characters of different races or ethnicities, films tend to show their identity as irrelevant to their success in life. Even though these representations may look politically and socially acceptable in this day and age, they carry much deeper meaning that can have a major impact on the society, especially children who are the main audience of such content.

Kvalitativno istraživanje utjecaja društvenih mreža na aktivizam ženskog nevladinog sektora, njihovih prednosti i nedostataka, ciljanih publika, odnosa između online i offline aktivizma i predviđanja budućnosti aktivizma na društvenim mrežama, ukazuje na razne promjene koje su došle s napretkom tehnologije. Najčešća društvena mreža koju upotrebljavaju ženske nevladine organizacije je Facebook, a puno rjeđe koriste Instagram, YouTube i/ili Twitter. Aktivistkinje i aktivisti putem Facebooka imaju mogućnost na brži, jednostavniji, efikasniji i besplatan način dijeliti svoje poruke s različitim javnostima, pozivati na događaje i slično. Ipak, često ostaju zatvoreni unutar istog kruga ljudi koji koriste isti komplicirani, akademski diskurs, što im otežava širenje ideja širim masama. Publika kojoj se najčešće obraćaju na društvenim mrežama su mlade žene, iako većinom ciljaju na sve koji su zainteresirani. Njihovu publiku u najvećoj mjeri čine žene, starosti od 25 do 40 godina, koje imaju viši stupanj obrazovanja. Smatraju da se one lakše mogu poistovjetiti sa ženskim temama, temama koje se tiču ravnopravnosti žena, nasilja nad ženama, ženske seksualnosti i slično. Također, online i offline aktivizam su povezani, ali ono što je online najčešće tamo i ostaje, što je problem društvenih mreža i aktivizma, ali i izazov, jer je potrebno smisliti kako ljude izvući na ulicu. Aktivisti i aktivistkinje koji su sudjelovali u istraživanju brinu se zbog širenja konzervativne struje u Hrvatskoj, pa samim time i za budućnost ženskog aktivizma koji će iznova biti stavljen na kušnju i bit će prisiljen boriti se za prava koja su već stečena., Qualitative research into the influence of social media on women's NGO activism, their advantages and disadvantages, target audiences, the relationship between online and offline activism, and predicting the future of activism on social media, points to the various changes that have come with the advancement of technology. The most common social networking service used by women's non-governmental organizations is Facebook. Less often they use Instagram, YouTube and/or Twitter. With Facebook, activists have the option of faster, simpler, more effective and free sharing of their messages with different people, organizing events, and so on. Still, they often remain closed within the same circle of people who use the same complicated, academic discourse, making it difficult for them to spread their ideas to wider masses. The audience they aim to reach on social media are young women and mostly everybody who is interested. The majority of their actual audience are women, aged 25 to 40, who have a higher level of education. They find that women can identify easily with women's themes, topics related to women's equality, violence against women, women's sexuality, and so on. Moreover, online and offline activisms are linked, but what's online almost always remains online, which is a problem, but also a challenge that activism on social media faces. Activists participating in the research are concerned with the conservative currents in Croatia and the future of women's activism, which will once again face challenges. They fear that they will be forced to fight for the rights that have already been acquired.

Glavni cilj ovog diplomskog rada je bio provesti istraživanje koje će dokazati ili opovrgnuti postojanje govora mržnje na Facebook stranici 24 sata. Istraživanje je potvrdilo postojanje govora mržnje u istraženim komentarima na članke Facebook verzije portala 24 sata. Proučeno je 7 različitih članaka, što iznosi sveukupno 1153 komentara. Današnje, moderno doba u kojem živimo je ispunjeno virtualnošću te je online svijet postao jedna od glavnih esencija čovjekova života. Užurban ritam življenja nas je potaknuo da komunikaciju 'licem-u-lice' zamijenimo internetom i društvenim mrežama koje nam olakšavaju održavanje kontakata s obitelji, prijateljima i suradnicima čineći komunikaciju bržom i jednostavnijom. Za razliku od tradicionalnih medija, novi mediji sa sobom donose mnoštvo prednosti. Pružaju interaktivnost kojom se brže povezuju osobe jedne s drugima, ali i na razini korisnik-medij te je tako omogućeno i internetsko/građansko novinarstvo. Društvene mreže osim navedenih pozitivnih karakteristika imaju i negativnosti, a jedna od glavnih je govor mržnje kojeg je potrebno kazneno sankcionirati i nadasve, spriječiti njegovu upotrebu. Problem čini to što ga je teško uopće definirati, a kamo li držati pod nadzorom i kažnjavati. Potrebno je obratiti više pažnje na govor mržnje oko nas te u budućnosti razviti strože mjere opreza i sankcije za njega., The main purpose od this graduate thesis was to conduct a research that will prove or deny the existence of hatred speech on the Facebook page 24 sata. The research confirmed the existence of hatred speech in explored comments on the Facebook version of the portal 24 sata. There were 7 different articles studied, totaling 1152 comments. Today's modern era in which we live is filled with virtuality and the online world has become one the main essentials of a human being. The fast- paces rhythm of life has encouraged us to ' face-to-face' communication with the internet and social networks that make it easy to maintain contact with family, friends and associates, making communication quicker and simpler. Unlike traditional media, the new media brings a lot of advantages. They provide interactivity, which is faster connecting people to others, but at the user- medium level, and so is Internet/ civil journalism enabled. Social networks besides these positive features also have negativities, and one of the main hatred speech that needs to be remedied is to prevent its use. The problem seems to be difficult to define at all, and whether to keep control and punish it. We need to pay more attention to the hatred speech around us and in the future to develop more stringent precautions and sanctions for it.

Politička komunikacija predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića je predmet istraživanja ovog rada. On je koncipiran kao kvalitativna analiza sadržaja. Pritom kao jedinice analize služe novinski članci objavljeni na stranicama Hrvatske radiotelevizije u razdoblju od listopada 2016. do ožujka 2018. Riječ je o 300 jedinica kojima se kroz analizu nastoji utvrditi sljedeća hipoteza: Politička komunikacija predsjednika Vlade Republike Hrvatske je neučinkovita obzirom da ne odgovara vrijednostima i potrebama građana., Political Communication of the Prime Minister of the Republic of Croatia Andreja Plenković is the subject of this paper. It is conceived as a qualitative content analysis. Journal articles published on the pages of the Croatian Radio-Television in the period from October 2016 to March 2018 are used as the units of analysis. These are the 300 units that are trying to determine the following hypothesis through analysis: Political Communication of the Prime Minister of the Republic of Croatia is ineffective because it does not correspond to values and needs of Croatian citizens.