Search

This paper explores place attachment on the example of students from the third and fourth grades of high school in the area of Vukovar-Syrmia County. The objective of the research is to determine the degree of place attachment shown by young people, as well as the degree to which the perception of material conditions of life, social cohesion, and values influence the way they show their attachment. In this paper, we talk about place attachment as a part of territorial identity and we discuss the ways it is affected by other important elements of life in a certain territory, but also the values. The research has confirmed the thesis that social cohesion has a significant connection to place attachment. It has also been shown that this variable influenced place attachment to a higher degree than different aspects of material conditions of life in a certain place. Also, it is shown that subjects' values impact place attachment, where subjects with traditional values showed a higher degree of place attachment.

According to a number of relevant demographic and statistical indicators, Croatia is in a deep demographic crisis in all aspects of demographic dynamics and structural-demographic development. Total depopulation, natural decline, negative migration balance, demographic aging, and spatial polarization of the population – are fundamental long-term and current demographic trends and processes that, thanks to available data from census, vital and migration statistics can be monitored almost continuously from the middle of last century until today. The current demographic picture of Croatia is marked by natural and mechanical population losses, which means more deaths from birth and more emigration than immigration, with significantly disturbed relations between large (functional) age groups that threaten further collapse of bio reproductive potential and economic activity of the population. Croatian demographers warned of this circumstance during socialist Yugoslavia, especially after reaching independence in 1991. In their research, they were especially committed to the design and implementation of active and stimulating population policies, which had a certain impact in the formation of some decisions and documents of Croatian state policy during the 1990s. In this sense, it is scientifically relevant to valorize Dr. Tuđman’s attitude towards Croatian demographic issues, because demographic challenges have been and still are in significant discrepancy with socially desirable demographic pro-cesses and trends as key factors in the development and progress of the Croatian state and society, especially from 1991 and onwards. Therefore, in the context of Tuđman’s work as a politician (president of the Croatian Democratic Union from 1989 to 1999) and statesman (president of the Republic of Croatia from 1990 to 1999), but also as a scientist and public figure (director of the Institute for the History of the Labor Movement from 1961 to 1967) it is useful to investigate whether and to what extent there is a consistent attitude towards the demographic situation and problems of Croatia and, accordingly, whether we find the issue of Croatian demography at the center or on the margins of interest in his public work.

Zadovoljstvo životom, kao jednim od indikatora kvalitete života, koncept je kojim promatramo i tumačimo nečiju subjektivnu evaluaciju vlastitog cjelokupnog života. Na temelju rezultata provedenog kvalitativnog istraživanja (N=30) u razdoblju od listopada do prosinca 2021. s djecom hrvatskih branitelja s područja Vukovarsko- srijemske županije cilj je ovoga izlaganja progovoriti o njihovu zadovoljstvu životom na tom području. Analizom polustrukturiranih intervjua metodom induktivne tematske analize iskaza sudionika istraživanja prezentirati će se rezultate o povezanosti zadovoljstva životom u cjelini u odnosu na stavove o zadovoljstvu sljedećim aspektima života: mjestom stanovanja, poslom/mogućnošću pronalaska zaposlenja, financijskom situacijom, zdravljem, obiteljskim odnosima u obitelji odrastanja, odnose s supružnikom/partnerom i djecom, načinom provođenja slobodnog vremena, društvenim životom te uključenošću u život zajednice. Dobivenim rezultatima dodatno će se ukazati i na odnos između senzibiliteta prema očevima hrvatskim braniteljima, percepcije nesrazmjera između aspiracija i postignutoga i namjere nastavka življenja na području Vukovarsko-srijemske županije.

Vukovar: a town with a long and rich history Vukovar is situated in the eastern part of the Republic of Croatia. The town has a long, interesting and turbulent past, comprised of rich historical, cultural, spiritual, urban, architectural and economic heritage. The evidence of continuous settlement in Vukovar broader area dates back five thousand years, from prehistoric Vucedol culture, Ancient Rome, Middle Ages, Ottoman Empire, Habsburg and Austro-Hungarian Monarchy to present times. The town...

Pogranično područje Hrvatske s Mađarskom u širem smislu obuhvaća dijelove četiri županije: Međimurske, Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske. Konkretnije, u ovom se radu pogranično područje odnosi na gradove i općine unutar naprijed navedenih županija koje svojim teritorijem izlaze na državnu granicu. Riječ je o 26 jedinica lokalne samouprave, od kojih su tri grada i 23 općine sa ukupno 144 naselja. U tradicionalnom se smislu za europska pogranična područja najčešće vežu pojmovi poput prometne izoliranosti i perifernosti. U današnje vrijeme, međutim, u sklopu Europske Unije dolazi do njihove značajne društvene i ekonomske transformacije. To se posebno odnosi na schengenski prostor gdje granice više ne razdvajaju, nego spajaju susjedne države. Hrvatska je nova članica Europske Unije i kao takva još nije integrirana u schengenski prostor gdje je putovanje moguće bez granične kontrole. Stoga još uvijek nije došlo do transformacije hrvatskoga pograničnoga područja prema susjednim državama koje su članice EU, a to svojega odjeka ima u prošlim i aktualnim demografskim trendovima i procesima. Hrvatska granica s Mađarskom je najranije definirana hrvatska kopnena granica koja je uspostavljena još u srednjemu vijeku i vezana je u svojem najdužem dijelu uz tok rijeke Drave. Sve ostale kopnene granice Republike Hrvatske definirane su kasnije, s time da su tek nakon osamostaljenja Hrvatske postale državne (međunarodne) granice. Za vrijeme bivše Jugoslavije jedino je hrvatska kopnena granica s Mađarskom bila međunarodna. Ta je činjenica uvjetovala manju prekograničnu suradnju i povezanost nego što je to bio slučaj s ostalim granicama koje do prije tridesetak godina nisu bile međunarodne. Demografskom je analizom utvrđen depopulacijski i emigracijski karakter demografskih dinamičkih promjena u referentnom vremenskom razdoblju od popisa stanovništva 1981. do 2018. godine. Riječ je o kontinuiranim i prostorno izrazito homogenim negativnim demografskim trendovima (prirodni pad i negativna migracijska bilanca) koji značajno destabiliziraju koncept demografske održivosti kao uvjeta sveukupne društvene i ekonomske stabilizacije i revitalizacije pograničnoga područja što, dakako, ima i svoju sigurnosnu dimenziju., The border area of Croatia with Hungary in a broader sense includes parts of four counties: Međimurje, Koprivnica-Križevci, Virovitica-Podravina and Osijek-Baranja. More specifically, in this paper, the border area refers to cities and municipalities within the aforementioned counties that cross the state border with their territory. These comprise 26 local self-government units, of which three are cities and 23 municipalities with a total of 144 settlements. In the traditional sense, European border areas are most often associated with terms such as traffic isolation and peripherality. Nowadays, however, their social and economic transformation is taking place within the European Union. This is especially true in the Schengen area, where borders no longer separate, but connect neighboring countries. Croatia is a new member of the European Union and as such has not yet been integrated into the Schengen area where travel is possible without border controls. Therefore, the transformation of the Croatian border area towards the neighboring countries that are members of the EU has not yet taken place, and this has its echo in past and current demographic trends and processes. The Croatian border with Hungary is the earliest defined Croatian land border, which was established in the Middle Ages and is connected in its longest part along the Drava River. All other land borders of the Republic of Croatia were defined later, with the provison that only after the independence of Croatia did they become state (international) borders. During the former Yugoslavia, only the Croatian land border with Hungary was international. This fact led to less cross-border cooperation and connectivity than was the case with other borders that were not international until thirty years ago. Demographic analysis determined the depopulation and emigration character of demographic dynamic changes in the reference time period from the 1981 to 2018 census. These are continuous and spatially homogeneous negative demographic trends (natural decline and negative migration balance) that significantly destabilize the concept of demographic sustainability as a condition of overall social and economic stabilization and revitalization of the border area, which, of course, has its security dimension.

Iz pozicije koja razmatra dinamičan karakter sjećanja u modernosti analiziraju se načini na koje se u Hrvatskoj oblikovala kultura sjećanja na Vukovarsku bitku te koje su se ključne rasprave oko toga vodile. Interpretiranje promjena koje su se događale u produkciji i recepciji sadržaja kulture sjećanja temelji se na dostupnim znanstvenim radovima, pisanju tiska, tumačenju ključnih sadržaja kulture sjećanja (knjiga, filmova i obilježavanja) te rezultatima empirijskog istraživanja provedenog putem intervjua. Smatra se da se pritom može govoriti o tri faze u kojima je kultura sjećanja bila različito aktualizirana. U prvoj fazi, koja se odnosi na godine progonstva (od 1991. do 1998.), dominira tema važnosti pamćenja bitke i prijeratnoga grada kako bi se po povratku prognanog stanovništva grad mogao obnoviti. Premda su se vodile polemike oko toga je li se grad mogao obraniti, je li se mogao prije vratiti pod suverenitet Republike Hrvatske te je li se moglo više učiniti za prognanu populaciju, Vukovar je tijekom devedesetih predstavljan kao ključno mjesto otpora agresiji koja se vodila protiv Hrvatske. U drugoj fazi, od 1998. do 2013., dominirala je ideja pamćenja kao temelja borbe protiv relativizacije istine. Ključno pitanje postaje na koji način kultura sjećanja može prenositi istinu o Vukovarskoj bici i kako se to treba odraziti na društveni poredak u gradu. U trećoj fazi, od 2013., kulturom sjećanja dominira rasprava o značenju Vukovarske bitke za nacionalni identitet i vođenje unutarnje politike. Zaključuje se da pomaci u tumačenju značenja sjećanja na Vukovarsku bitku upućuju na različite aspekte u kojima se očituje važnost kulture sjećanja u suvremenom društvu., Considering the dynamic character of memory in modern times, this paper analyzes the ways of forming the culture of memory of the Battle of Vukovar in Croatia and the key discussions about it. It is assumed that remembrance is still important for the members of society, but its meaning and values are changing in response to the change in social relations. The content of remembrance has multiple layers that intertwine, but in critical periods, there is still a desire to code the significant events in the same manner. With that understanding of remembrance as a starting point in modern society, a question is posed about the existence of change in the remembrance culture of the Battle of Vukovar in the last 25 years and the way those changes can be interpreted. Cultural sociology developed an interpretative approach which can be used to investigate this research topic. Interpreting the changes in the production and reception of cultural remembrance is based on available scientific papers, media articles, interpretation of key parts of cultural remembrance (books, movies, memorial services), and on the results of an interview-based empirical research. It is found that there are three stages in which the culture of memory was actualized in different ways. In the first stage, which encompasses the period of exile (from 1991 to 1998), it was important to remember the Battle and the city before the war, so it could be restored when the citizens return. Various exhibitions and memorial services were organized, many statues built in this period. It is interesting to note that some of the Croatian most famous painters painted the motifs of Vukovar, thus encouraging the symbolic reconstruction of the city as well as keeping the memory alive. The Wall of Pain was built in in Zagreb in 1993 and some consider it the most authentic monument of the Croatian War of Independence, next to which the banished citizens of Vukovar often organized different commemorations. Nevertheless, the highest number of remembrance culture contents in this period belongs to the narration of remembrance, i.e. autobiographical and fictional writing about Vukovar and the Battle. Many survivors released books about their experience, writers wrote essays and poems about Vukovar, and the works of P. Pavličić and S. Glavašević evoked the strongest response in the public. Even though there are ongoing debates about whether the city could have been defended, whether it could have been returned under the sovereignty of the Republic of Croatia earlier, and whether the displaced population could have gotten more help, Vukovar is perceived as a key place of resistance to aggression against Croatia. Such representation of the city emphasized the need for the banished citizens to return to the city and to return the European spirit existing before the war to Vukovar. In the second stage, lasting from 1998 to 2013, the idea that memory is a base for the fight against relativization of truth predominates. The key is to find out how cultural remembrance can transmit the truth about the battle and how it should be reflected on the social order in the city. That question was kept in mind during the renewal of the city and the building of new places of remembrance. The need to differ the aggressor and the victim was insisted upon, while Serbian representatives and Croatian politicians tried to relativize the relation between the aggressor and the victim. The first movie that dealt explicitly with the subject demonstrated how sensitive it was to show the Battle of Vukovar, its heroes and victims. The movie “Remember Vukovar” was first aired on Croatian television in November 2008 and it provoked a number of negative reactions from defense soldiers, which even contemplated suing the director. During that time, special attention was directed towards the International Criminal Court for war crimes in ex-Yugoslavia. Some of the verdicts were not well received in the society of remembrance, especially the verdicts for the “Vukovar Three”(V. Šljivančanin, M. Mrkšić and M. Radić). However, when Generals A. Gotovina and M. Markač were acquitted of war crimes on 16 November 2012, many concluded that Croatia won the legal war as well, and that the truth about the aggressors and victims was finally confirmed. In the third stage, after 2013, the main aspect of the remembrance culture is the discussion of the importance of the Battle of Vukovar for national identity and inside politics. The results of the 2011 Census showed that there were 34.9% of Serbs in Vukovar. The representatives of the Independent Democratic Serb Party demanded to be allowed to use Serbian language and the Cyrillic alphabet on the basis of that data. That caused debates in Croatian public, because it meant that the city that had been occupied until 1998, would again have street names in Cyrillic. That led to disagreements about the implementation of The Constitutional Act on The Rights of National Minorities in the Republic of Croatia in Vukovar. The attention was mostly focused on the valuation of heroic deeds and victim suffering in the Croatian War of Independence in comparison to other national goals. The division was especially noticeable during the memorial service for the Vukovar Remembrance Day in 2013. Vukovar then became an important part of the national identity and politics, where one side believed that the biggest problem was the lack of respect towards the victims, while the other side was more concerned about the fact that the civil rights of minorities were not respected. This period is predominated by the tension surrounding the rutinization of memory. Rutinization is a process predominated by debates about whether one historical event should be reconstructed using facts and given over to institutions, or it should get wider symbolic value, important for formation or preservation of the group’s opinion about itself. Some of the participants consider de-mitologization and de-emotionalization of historic events important, while others think that historic events develop the distinctive character of a group, and it is not possible to be emotionally detached when taking the standpoint of the victim. It is concluded that the shifts in the interpretation of the importance of memory of the Battle of Vukovar suggest that there are different aspects in which the importance of the culture of memory is reflected in contemporary society. Acceleration of time, the greater number of ways to spread information about the past and the number of participants interpreting it influence the change of understanding of the past, in the way that its quick reinterpretation and revaluation becomes more possible, without making it less important.

Predmet demografske analize u ovomu radu su sastavnice/odrednice ukupnoga kretanja stanovništva i demografske bilance Vukovarsko- srijemske županije u razdoblju od popisa 2001. do 2017. godine, s posebnim naglaskom na mehaničku (migracijsku) komponentu ukupnoga kretanja stanovništva. Svrha istraživanja je utvrditi veličinu i strukturu demografske bilance, komparativnom vitalnostatističkom metodom procijeniti grubu migracijsku bilancu te kroz tematizirano razdoblje ocijeniti važnost suvremene migracije na kretanje i razvoj stanovništva Vukovarsko-srijemske županije (ukupno te na razini jedinica lokalne samouprave – gradova i općina), s ciljem prepoznavanja dominantnih suvremenih dinamičkih obilježja njezinoga demografskoga razvoja. Demografska analiza je provedena na temelju demografsko-statističke dokumentacije iz dostupne (objavljene) popisne, vitalne i migracijske statistike. Komparativnom analizom je utvrđeno da Vukovarsko-srijemska županija ima ukupnu depopulaciju kao tip međupopisne promjene, prirodno smanjenje kao posljedicu brojnijega umiranja od rađanja, te negativan saldo ukupne migracije kao rezultat brojnijega iseljavanja od doseljavanja stanovništva. Demografska je bilanca Vukovarsko-srijemske županije, stoga, negativna i u razdoblju nakon posljednjega popisa stanovništva 2011. godine. Prevladavajuća odrednica negativne migracijske bilance je jaka emigracija, kako u druge hrvatske županije tako sve više i u inozemstvo. Brojčano sve veći gubitak stanovništva prirodnim i osobito mehaničkim putem (iseljavanjem) izrazito je nepovoljna dugoročna odrednica demografske, društvene i ekonomske revitalizacije Vukovarsko-srijemske županije teško stradale u ratnoj agresiji 1990-ih godina.

Predmet demografske analize u ovomu radu su sastavnice/odrednice ukupnoga kretanja stanovništva i demografske bilance Vukovarsko-srijemske županije u razdoblju od popisa 2001. do 2017. godine, s posebnim naglaskom na mehaničku (migracijsku) komponentu ukupnoga kretanja stanovništva. Istraživanjem se želi utvrditi veličina i struktura demografske bilance, komparativnom vitalnostatističkom metodom procijeniti gruba migracijska bilanca te za tematizirano razdoblje ocijeniti važnost suvremenih migracija za kretanje i razvoj stanovništva Vukovarsko-srijemske županije (ukupno te na razini jedinica lokalne samouprave – gradova i općina) radi prepoznavanja dominantnih suvremenih dinamičkih obilježja njezina demografskog razvoja. Demografska analiza provedena je na temelju demografsko-statističke dokumentacije iz dostupne (objavljene) popisne, vitalne i migracijske statistike. Komparativnom analizom utvrđeno je da Vukovarsko-srijemska županija ima ukupnu depopulaciju kao tip međupopisne promjene, prirodno smanjenje kao posljedicu brojnijega umiranja pri rađanju te negativan saldo ukupne migracije kao rezultat brojnijega iseljavanja od doseljavanja stanovništva. Demografska je bilanca Vukovarsko-srijemske županije stoga negativna i u razdoblju nakon posljednjega popisa stanovništva 2011. godine. Prevladavajuća odrednica negativne migracijske bilance jest jaka emigracija, kako u druge hrvatske županije, tako i sve više u inozemstvo. Brojčano sve veći gubitak stanovništva prirodnim i osobito mehaničkim putem (iseljavanjem) izrazito je nepovoljna dugoročna odrednica demografske, društvene i ekonomske revitalizacije Vukovarsko- srijemske županije, teško stradale u ratnoj agresiji 1990-ih godina., The subject of the demographic analysis conducted in this paper are the components/determinants of the total movement of the population and the demographic balance of the Vukovar-Srijem County in the period between the census of 2001 and the year 2017, with a special emphasis on the mechanical (migration) component of the total movement of the population. The research aimed at defining the size and structure of demographic balance, and – using the comparative vital-statistical method – assessing the rough migration balance and evaluating the importance of modern migrations – in the subject period and in the context of the movement and development of the population in the Vukovar-Srijem County (in total, and at the level of local self-administration units – towns and municipalities), with the aim of recognising the dominant modern dynamic features of its demographic development. The demographic analysis has been conducted on the basis of the demographicstatistical documentation relating to the available (published) census-related, vital and migration statistics. The comparative analysis has shown that the Vukovar-Srijem County suffers from total depopulation as a type of inter-census change; natural decrease as a consequence of the ever increasing number of deaths at birth; and the negative balance of the total migration as a result of prevailing emigration over immigration of the population. The demographic balance of the Vukovar-Srijem County was hence negative even in the period following the so far last census conducted in 2011. The prevailing determinant of the negative migration balance is strong emigration, not only to other Croatian counties, but also – and increasingly – to foreign countries. The ever increasing loss of population by natural and – in particular – mechanical means (emigration) presents an extremely unfavourable long-term determinant of the demographic, social and economic revitalisation of the Vukovar-Srijem County, which was gravely destroyed in the aggression war in the 1990s.

Bjelovar-Bilogora County is located in the central part of the Croatian Pannonian-Peripannonian space. In spite of good location within Croatia and favourable physio-geographical characteristics, this county was marked by very negative demographic characteristics in last fifty years. In relation to the county as a whole, the demographic situation in the rural parts is more unfavourable than in urban settlements. Between 1961 and 2011, the rural population of the county was reduced for 46.7%.

Uobičajeno se navodi da se na teritoriju Republike Hrvatske, uz rijeku Bosut, nalazi 12 naselja (Vinkovci, Štitar, Andrijaševci, Rokovci, Cerna, Gradište, Apševci, Đeletovci, Lipovac, Nijemci, Podgrađe i Privlaka), koja administrativno pripadaju Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ona se prostiru na ukupno 481, 34 km², što je 0, 85% kopnene površine Hrvatske, odnosno, 19, 66% površine Vukovarsko-srijemske županije. Prema prvom modernom popisu stanovništva iz 1857. u navedenim je naseljima živjelo 15.218 stanovnika. Do posljednjega popisa iz 2011. ukupan broj stanovnika u njima je povećan na 51.357 osoba ili za više od tri puta, što indicira vrlo dinamičan, ujedno i polariziran demografski razvoj, jer postoji signifikantna razlika između demografskog porasta Vinkovaca kao urbanog središta i preostalih jedanaest, pretežno, ruralnih naselja. Svrha je ovoga rada ustanoviti bitne pokazatelje i odrednice demografske dinamike tematiziranih naselja između 1857. i 2011. godine. Cilj rada je pridonijeti znanju o demografskim karakteristikama malih područja u Republici Hrvatskoj.

Predmet istraživanja u ovom radu je ukupno (opće) kretanje stanovništva triju županija hrvatskoga istoka (Brodsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska) tijekom posljednjega međupopisnoga razdoblja (2001.-2011.). Cilj istraživanja je utvrditi dosegnutu razinu ukupne depopulacije, prirodnoga pada i negativne migracijske bilance te odrediti tip intenziteta međupopisne promjene broja stanovnika, kao i tip općeg kretanja stanovništva. Suvremena demografska slika promatranog prostora očekivani je odraz dugoročnog i sinergijskog/kumulativnog djelovanja različitih demografskih i nedemografskih čimbenika kretanja i razvoja stanovništva, od kojih su mnogi imali remetilačke učinke, kako na demografski, tako i na društveno-gospodarski razvoj/napredak hrvatskoga istoka. Provedena analiza nedvojbeno je pokazala da u promatranom razdoblju županije hrvatskoga istoka gube stanovništvo i prirodnim i mehaničkim putem, tj. većim umiranjem od rađanja i brojnijim iseljavanjem od doseljavanja. Prema konceptu/kriteriju „ukupnog“ stanovništva, kako je analiza pokazala, ukupna je depopulacija dominantno determinirana negativnom migracijskom bilancom, a prema konceptu/kriteriju „prisutnog“ stanovništva, njegovim prirodnim padom. Brojne su i uglavnom dugoročne demografske, društvene i gospodarske posljedice depopulacije i demografskog izumiranja. Kada su u pitanju dugoročni demografski učinci depopulacije i demografskog izumiranja, oni se najjasnije ističu u biološkom sastavu stanovništva. Najvažniji proces u razvoju biološke strukture stanovništva hrvatskoga istoka jest demografsko starenje., The topic of this research is overall (general) population change for three Eastern Croatian counties (Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska) for the period between two population censuses (2001—2011). The aim is to determine achieved level of overall depopulation, natural decrease, and negative migration balance, same as the intensity type of population change in the period between two population censuses and the type of general population change. Contemporary demographics of the studied area however is an expected outcome of long-term and synergic/cumulative effects of various demographic and non-demographic factors of population change and development, out of which many had disruptive effects both on the demography and socio-economic development/progress of Eastern Croatia. Conducted analysis undoubtingly indicates that in the studied period Croatian Eastern counties are losing population due to natural and mechanical depopulation, namely, bigger mortality than natality and more extensive emigration than immigration. According to the flgeneral« population concept/criterion, based on the conducted analysis, the overall depopulation is predominantly determined by negative migration balance, and according to the flpresent« population concept/criterion by natural population decrease. Therefore, there are numerous, mainly long-term, demographic, social and economic consequences of depopulation and demographic extinction. The one with greatest impact as a long-term demographic effect of depopulation and demographic extinction is a biological composition of the population, thereby, the most important process in the development of the biological population composition of the Croatian East is demographic aging.

U ovome su radu sažeto prikazani i opisani osnovni razvojni izazovi (prepreke i poteškoće) i mogućnosti u Gradu Vukovaru kao posljedica srbijanske oružane agresije i poslijeratnog razvoja. Na temelju relevantne statističko-demografske i druge dokumentacije i literature prezentirani su ljudski i demografski gubici te materijalne štete na području Vukovara. Na temelju svojevrsne bilance ratnih posljedica kao i novijih razvojnih dokumenata sintetizirani su osnovni remetilački čimbenici u poslijeratnom razvoju i napretku Vukovara. U radu se analiziraju i najvažniji indikatori vukovarske demografske slike, koja je zbog mnogobrojnih razloga ključnim negativnim razvojnim čimbenikom Grada Vukovara, kako u kontekstu gospodarske dinamike i perspektiva tako i u smislu razvoja/ potencijala ljudskoga i socijalnog kapitala., The Town of Vukovar suffered heavy destruction during Serbian military aggression in the 1990s. The paper shows and explains in brief the basic post-war development challenges (obstacles, difficulties and possibilities) of the Town of Vukovar (Croatia). Overviews are presented based upon the relevant statistical, demographic and other documentation and literature, the human and demographic losses, as well as the material damage. In accordance with the ”balance” of the consequences of the Croatian Homeland War and recent development documents, the basic obstacle factors of the post-war development and progress of Vukovar are identified and comprehended. The most important demographic indicators are explained. For a number of reasons, they are one of the key negative elements in the development of the Town of Vukovar. The current unfavourable demographic situation tends to further deterioration in the future and is having a negative general influence on the economy.

Slunjsko-plitvički kraj kontaktni je prostor dviju hrvatskih županija, Karlovačke i Ličko-senjske. U teritorijalno-administrativnom smislu definira se kao prostor grada Slunja te općina Cetingrad, Plitvička jezera, Rakovica i Saborsko. Promatrani prostor nalazi se na krškoj podlozi, koja je zbog svojih geološko-hidrološko-pedoloških specifičnosti, kao i geomorfoloških karakteristika, u prošlosti negativno determinirala kretanje stanovništva i razvoj naseljenosti. Cijeli taj prostor ima prevladavajuća ruralna obilježja i periferno je položen u odnosu na županijska središta (Karlovac i Gospić) te je kao takav dio negativnog pola populacijskoga, ekonomskog i regionalnog razvoja Hrvatske. Začeci duboke demografske krize u njemu datiraju iz prve polovine 20. stoljeća. Tijekom devedesetih godina već postojeće negativne demografske prilike dodatno su pogoršane srbijanskom oružanom agresijom. Cjelokupni tematizirani prostor pretrpio je znatne ljudske žrtve, migracijske gubitke i materijalna razaranja. Po oslobođenju počinje proces obnove, koji teče sporo i s brojnim poteškoćama. Zbog prisutnosti dugotrajnih, vrlo negativnih demografskih procesa, čija su glavna obilježja depopulacija (ukupna, prirodna i emigracijska) i starenje stanovništva, taj je prostor izgubio vlastiti demografsko-revitalizacijski potencijal. Populacijsko obnavljanje Slunjsko-plitvičkoga kraja nije provedivo bez primjene sustavnih poticajnih mjera demografske obnove i gospodarskog oporavka. Demografska obnova mora, uz pronatalitetne mjere, svakako obuhvatiti i poticanje naseljavanja mladoga, pretežno visokoobrazovanog stanovništva., The Slunj-Plitvice region is a contact area between two Croatian counties: Karlovac County and Lika-Senj County. It can be defined in territorial-administrative terms as the area of the administrative Town of Slunj and the following municipalities: Cetingrad, Plitvička Jezera (Plitvice Lakes), Rakovica and Saborsko. The investigated region is located in the karst zone, which exerted a negative influence on demographic development in the past because of its geological, hydrological, pedological and geomorphologic characteristics. The entire researched region is predominantly rural. It is peripheral compared with the county centres Karlovac (Karlovac County) and Gospić (Lika-Senj County). Therefore, the Slunj-Plitvice region can be described as an integral part of the negative population, economic and regional development pole of Croatia. The beginnings of the demographic crisis in the region date back from the first half of 20th century. During the 1990s, the already existing negative demographic circumstances were additionally worsened by Serbian armed aggression. The entire region suffered significant war casualties, migratory losses and material destruction. After liberation of the region, the process of reconstruction began. Its course has been very slow and marked by many obstacles. Because of the presence of the long-lasting, very negative demographic processes – total depopulation, natural depopulation, emigration depopulation and population ageing – the Slunj-Plitvice region has lost its ability to achieve demographic revitalisation. Population regeneration and renewal in the region will not be possible without the application of systematic stimulating measures for demographic and economic recovery. The demographic recovery plans must by all means include, besides pro birth-rate measures, stimulation for immigration of a young, predominately highly-educated population., La région de Plitvice-Slunj est l’espace de contact de deux comitats croates, celles de Karlovac et Lika-Senj. D’un point de vue territorial et administratif, elle définit l’espace comprenant la ville de Slunj et les communes de Cetingrad, des lacs de Plitvice, de Rakovica et de Saborsko. L’espace étudié se situe sur un terrain karstique, dont les particularités géologiques, hydrologiques et pédologiques ainsi que ses spécificités géomorphologiques ont exercé, dans le passé, une influence négative sur les mouvements de population de même que le développement des agglomérations. Dans son intégralité, cet espace présente des caractéristiques rurales dominantes et se situe en périphérie des chefs-lieux de comitats de Karlovac et de Gospić. Dans ces conditions, il s’inscrit dans le pôle négatif du développement démographique, économique et régional. Les prémices de la profonde crise démographique datent de la première moitié du 20e siècle. Au cours des années quatre-vingt-dix, la situation s’est vue aggravée par l’agression militaire serbe. L’ensemble de l’espace thématisé a été le théâtre de drames humanitaires, de migrations négatives et de dévastations matérielles. La libération du territoire s’est ensuivie du déclenchement du processus de reconstruction, lent et difficile. A cause de l’étendue de cette évolution démographique très négative, principalement caractérisée par le dépeuplement (total, naturel et migratoire) et par le vieillissement de la population, cet espace a perdu son potentiel de revitalisation démographique. Le renouveau démographique de la région de Plitvice-Slunj est en ce sens tributaire de la mise en œuvre de mesures de stimulation systématiques visant à relancer la démographie et à redresser l’activité économique. Le renouveau démographique implique obligatoirement, outre des mesures natalistes, des démarches destinées à encourager l’installation d’une population jeune et en grande partie hautement qualifiée.

Iz pozicije koja razmatra dinamičan karakter sjećanja u modernosti analiziraju se načini na koje se u Hrvatskoj oblikovala kultura sjećanja na Vukovarsku bitku te koje su se ključne rasprave oko toga vodile. Smatra se da se može govoriti o tri faze u kojima je kultura sjećanja bila različito aktualizirana. U prvoj fazi koja se odnosi na godine progonstva (od 1991. do 1998.) dominira tema važnosti pamćenja bitke i prijeratnog grada kako bi se po povratku prognanog stanovništva grad mogao obnoviti. U drugoj fazi, od 1998. do 2003., dominirala je ideja pamćenja kao temelja borbe protiv relativizacije istine. U trećoj fazi, od 2013. godine, kulturom sjećanja dominira rasprava o značaju Vukovarske bitke za nacionalni identitet i vođenje unutarnje politike. Zaključuje se da pomaci u tumačenju značenja sjećanja na Vukovarsku bitku upućuju na različite aspekte u kojima se očituje važnost kulture sjećanja u suvremenom društvu.

Žumberak bilježi depopulacijske procese u zadnjih osamdesetak godina. Potpuni se demografski slom Žumberka zbio u drugoj polovici 20. stoljeća. To je razdoblje u Hrvatskoj bilo obilježeno urbano baziranom industrijalizacijom, s jedne strane, te deagrarizacijom i deruralizacijom, s druge strane. U tim je okolnostima na Žumberku izostala socijalno-geografska transformacija. Modernizacijski procesi u gradovima, u kombinaciji s njihovim izostankom na Žumberku, učinili su Žumberak neatraktivnim za život. U drugoj polovici 20. st. emigracija je dovela Žumberak na rub izumiranja. U radu se rabe metode demografske statistike i GIS-analize prometne dostupnosti u kombinaciji s primjenom teorije grafa u analizi prometne mreže istraživanoga područja. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da je revitalizacija Žumberka jedino moguća uz znatna materijalna ulaganja u okviru dobro razrađenih i osmišljenih razvojnih planova. Oni svakako trebaju uključivati i poboljšanje prometne dostupnosti., Žumberak has recorded depopulation processes in the past eight decades. A complete demographic breakdown of Žumberak happened in the second half of the twentieth century. That period in Croatia was marked by urban-based industrialization on one hand and deagrarization and deruralization on the other hand. In those circumstances, socio-geographic transformation failed in Žumberak. Modernization processes in the cities, in combination with their absence in Žumberak, have made Žumberak unattractive for living. In the second half of the twentieth century, emigration led Žumberak to the verge of extinction. In this paper, methods of demographic statistics and GIS analysis of transport accessibility are used in combination with the application of graph theory in the analysis of the transport network of the researched area. The results of the research suggest the conclusion that the revitalization of Žumberak is only possible with considerable material investments in the framework of well-elaborated and well- -designed development plans. They should certainly include transport accessibility improvement.

Prije osamnaest godina (15. siječnja 1998.) okončana je međunarodna (UN) misija UNTAES-a te je formalno završen proces mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavni, politički i teritorijalni sustav Republike Hrvatske. S vremenskim odmakom od dva desetljeća opravdano se možemo pitati – koji su stvarni i dalekosežni učinci toga procesa? Jesu li rezultati mirne reintegracije koje danas baštinimo opravdali naša očekivanja? Je li proces nadvladao sve izazove ili nam je u naslijeđe ostavio prijepore i negativne posljedice? Znanstvena je zajednica na različite načine pokušala dati odgovore na ova, ali i na druga pitanja koja su se povremeno ili u kontinuitetu postavljala u javnosti, ne samo akademskoj. Nije moguće u ovom kratkom osvrtu niti naznačiti sve aspekte i dileme vezane uz proces mirne reintegracije, a koji su svoju spoznajnu raščlambu imali u objavljenim znanstvenim raspravama. Stoga će biti istaknuti samo oni bitni elementi procesa oko kojih postoji opće slaganje ili razmimoilaženje glede važnosti mirne reintegracije i njezine, kako neki ističu, povijesne uloge u kontekstu mirnog rješenja pitanja okupiranih područja na istoku Hrvatske. Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja zaokružila je političko-teritorijalni suverenitet Hrvatske na cijelom njezinom prostoru. To je s dugoročnog motrišta gledano i najveće postignuće toga procesa. To je zacijelo bio najvažniji i napose najsloženiji zadatak hrvatske unutarnje i vanjske politike tijekom druge polovice 1990-ih godina, koji traži i zaslužuje da ga se objektivno valorizira i dalje znanstveno promišlja.

U radu se razmatraju glavni demografski procesi u suvremenom razvoju hrvatskog stanovništva: ukupna, prirodna i emigracijska depopulacija i demografsko starenje. Objašnjava se međusobna kauzalnost procesa opće i parcijalne depopulacije. Rezultati upućuju na njihove dalekosežne negativne posljedice u budućem razvoju hrvatskog stanovništva., The paper describes the basic processes of contemporary development of the Croatian population: total, natural and emigrational depopulation and demographic ageing. The causal connection between the processes of general and partial depopulation is explained and the results indicate their far-reaching unfavourable effects to the future development of Croatian population.

Suvremeni demografski razvoj Žumberka reflektira duboko ukorijenjene utjecaje dosadašnjeg vrlo specifičnog demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja. Reljefna raščlanjenost prostora s dominantnim brdsko-planinskim morfostrukturnim obilježjima, granični položaj, nedovoljna prometna povezanost i gospodarska nerazvijenost kroz prošlost sve do danas znatno su otežavali društveno-gospodarski i s njim neraskidivo povezani demografski razvoj Žumberka. Dugotrajni proces ukupne depopulacije u obliku kontinuirane emigracije stanovništva u bioreproduktivnoj dobi te s tim povezani negativni biodinamički populacijski procesi utjecali su izrazito negativno na strukturna obilježja stanovništva Žumberka. Smanjeni priljev stanovništva u fertilnu dob postupno je doveo do smanjenja nataliteta, a sve veći udio staroga stanovništva podizao razinu mortaliteta. Stoga je Žumberak u pogledu demografske biodinamike postao prostor snažne biološke depopulacije stanovništva. Starenje stanovništva Žumberka kao dominantan demografski proces inducira daljnje negativne dinamičke i strukturne populacijske procese. Zbog dominantnog utjecaja na formiranje fertilnog i radnog kontingenta stanovništva demografsko je starenje značajna prepreka budućim demografskim i društveno-gospodarskim zbivanjima. Sve nepovoljniji odnos mladog i starog stanovništva Žumberka implicira povećanu potrebu za mirovinskim, socijalnim i zdravstvenim izdvajanjima što dodatno opterećuje gospodarstvo toga slabo razvijenoga prostora. Nedostatak temeljne infrastrukture, nedovoljna ponuda radnih mjesta te nedostatak radno aktivnog stanovništva ne pružaju mogućnosti za revitalizaciju i razvoj promatranog prostora., Contemporary demographic development of Žumberak reflects the deeply rooted influences of very specific historical and socio-economic development. The relief dynamics with the predominant mountainous morphostructural characteristics, together with the peripheral border location and bad traffic infrastructure have had a key role in the forming of existing negative demographic situation. The long lasting processes of total depopulation, emigration of the reproductive age population, as well as decrease of natality, have very negatively affected the forming of the structures of the population. The reduced influx of the population into fertile age, caused by emigration and reduced natality contributed the further drop of natality. The increase of the percentage of old population resulted in increased mortality. Therefore, Žumberak became the area of strong biological depopulation. The population ageing, as the main demographic process induces the further negative processes in the population dynamics and structures. The population ageing is the major obstacle in the forming of future working and fertile population contingent, which has negative effect to the entire socio-economic development. Due to the population ageing more funds are needed for the social and health care which additionally burdens the weak economy of Žumberak an Croatia in general. The lack of basic infrastructure, insufficient employment potentials, and old population are bad starting point for revitalisation and development of the researched region.

Demografske prilike u Hrvatskoj izrazito su nepovoljne. Osnovni demografski procesi koji potvrđuju postojeće promjene jesu depopulacija, emigracija i starenje stanovništva te prostorna/regionalna populacijska polarizacija. Razdoblje razmatrano u radu obilježava intenziviranje navedenih negativnih demografskih procesa. Njihovi su uzroci vrlo kompleksni i prisutni su dugi niz godina. Demografske prilike nisu jednako nepovoljne u svim županijama Hrvatske. Općenito se može ustvrditi da županije s većim udjelom ruralnih prostora imaju nepovoljnije demografske trendove od županija u kojima su urbani prostori više zastupljeni. Dugogodišnja nebriga o ruralnim prostorima transformirala je hrvatsko selo iz demografskoga „inkubatora“ u prostor izumiranja stanovništva. Urbana su naselja privlačila ruralno stanovništvo, stoga je u njima s odgodom došlo do razvoja depopulacijskih procesa. Ratna su zbivanja 1990-ih, zbog brojnih ratnih gubitaka i složenih demografskih posljedica, ubrzala već postojeće nepovoljne demografske trendove kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj/ županijskoj razini. Postojeći demografski i ekonomski okviri teško mogu pokrenuti bilo kakvo značajnije poboljšanje općega stanja. To se osobito odnosi na ruralne prostore koji se ne nalaze u blizini urbanih centara., Demographic trends in Croatia are extremely unfavourable. The most important demographic processes which have affected the existing situation are depopulation, emigration, ageing of population and spatial/regional polarization. The period considered in the research is characterized by the intensification of negative demographic processes. The causes of demographic problems are complex and long lasting although the demographic characteristics are not equally unfavourable in all Croatian counties. In general, predominantly rural counties have more negative demographic trends than the urban ones. Long lasting neglect of rural areas has transformed them from “demographic incubators” into the areas of population extinction. As the rural population migrated towards cities, depopulation processes in the cities were delayed, unlike the rural areas. Croatian Homeland War in 1990s, due to numerous war losses and complex demographic situation, intensified the existing negative demographic trends on national and regional/county level. Current demographic and economic circumstances are not likely to encourage any significant improvement of the situation particularly in rural areas, remote from urban centres.

Na temelju dostupnih podataka iz arhivskog gradiva Republike Srpske Krajine koje se čuva i obrađuje u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata kao i tiskovina srpske provenijencije iz 1990-ih, prikazana je i interpretirana veličina i struktura ratnoga mortaliteta srpskog stanovništva (vojnika i civila) s prijeratnim prebivalištem na području bivše Općine Vukovar kao prilog poznavanju izravnih i ukupnih demografskih ratnih gubitaka vukovarskog područja tijekom 1991., Based on available data from the archival records of the Republic of Serb Krajina, stored and revised in the Croatian Memorial Documentation Centre of the Homeland War, the extent and the structure of war mortality of the Serbian population (members of the Serb Territorial Defense and civilians) of the former municipality of Vukovar are represented and interpreted as a contribution to knowledge of direct and total demographic war losses in the Vukovar area during 1991. According to the present (doubtlessly incomplete) records of the Centre, 350 persons of Serbian nationality who resided in the area of the pre-war municipality of Vukovar died during 1991, including the period of the battle of Vukovar. Of these, 203 persons or 58,0 % were members of the Serbian Territorial Defense of the area of Vukovar and the surrounding villages; 147 persons or 42 % were civilians. In addition to this, the archival records of the Republic of Serbian Krajina contain data on 57 missing persons. The final losses on the “Serbian side” during 1991, particularly in the battle of Vukovar (soldiers of the Yugoslav People’s Army, members of the Vukovar Territorial Defense and Serbian voluntary paramilitary formations, civilians) are still to be scholarly ascertained on the basis of source documentation, in particular of archival records. Hence this paper, based only on currently available data from the archival records of the Republic of Serb Krajina, should be considered solely as a contribution to the research into this very complex and at the same time extremely significant and scientifically relevant issue.

Između demografskog i društveno-gospodarskog razvoja postoji izražena uzročno-posljedična povezanost i prožetost. Trendovi u kretanju broja stanovnika, prirodnoj dinamici, migracijama i demografskim strukturama iznimno su pouzdan pokazatelj, ali i funkcija dosegnute razine društvenog i ekonomskog napretka na nekom prostoru. Drugim riječima, dinamične i strukturne promjene koje se događaju u demografskoj slici odražavaju se na intenzitet i smjer ukupnoga razvoja i, dakako, vice versa. Stanovništvo grada Koprivnice u posljednjih pola stoljeća razvijalo se pod pretežitim utjecajem modernizacijskih procesa u društvenom i gospodarskom razvoju, napose procesa industrijalizacije, deagrarizacije, deruralizacije i urbanizacije. Navedeni procesi su determinirali najvažnije sastavnice u kretanju i razvoju stanovništva ovoga prostora. Svrha je ovoga priloga ustanoviti veličinu i strukturu demografske bilance u gradu Koprivnici tijekom druge polovice 20. stoljeća. Analiza međuodnosa prirodnog, prostornog i popisnog kretanja stanovništva pokazat će koncentracijski karakter demografskih promjena tijekom promatranog razdoblja., There is a strong correlation and causality between demography and socio-economic growth. Trends in population numbers, natural dynamics, migrations and demographic structures are extremely reliable indicators; yet, they also function as indicators of the reached levels in social and economic advancement in certain area. In other words, dynamic and structural changes in demography have effects on overall intensity and directions the entire society is heading towards; naturally, it works both ways. In the past half century, the population of Koprivnica has been developing under major influences of modernization processes both in social and economic growth, particularly during industrialization, deagrarization, deruralization and urbanization. The listed processes have determined the most important components in population movement and growth in these regions. The aim of this contribution is to establish the size and the structure of demographic situation in Koprivnica, during the second half of the 20th century. The analysis of interrelations of natural, spatial, and census-defined population will show concentrating character in demographic changes during this observed period of time.

U izlaganju se na temelju objavljenih rezultata popisa stanovništva Habsburške monarhije iz 1857. analizira gospodarsko stanje u Osječkoj županiji. Popis stanovništva iz 1857. godine bio je prvi moderni popis stanovništva s obzirom da su se popisni rezultati odnosili na kritični vremenski trenutak popisa (31. listopada) i budući da se radilo o općem popisu stanovništva koji je obuhvatio cjelokupno stanovništvo. Popisom je obuhvaćeno pet popisnih obilježja: vjeroispovijest, zanimanje, dob, bračno stanje i boravište. Za ovaj rad najznačajniji su rezultati za popisno obilježje zanimanje. Polazeći od brojčanih podataka iskazanih u toj popisnoj rubrici analizirane su ekonomske prilike i obilježja na prostoru tadašnje Osječke županije

U ovome su prilogu prikazane i analizirane neke od važnijih demografskih i socijalnih odrednica kretanja i razvoja stanovništva hrvatskoga Podunavlja unatrag tridesetak godina. Ustanovljeno je da demografski ("unutarnji") činitelji razvoja stanovništva ovoga područja Hrvatske pokazuju sve nepovoljnija obilježja. Na demografskoj su "sceni" duboko uznapredovali procesi ukupne, prirodne i emigracijske depopulacije te demografskoga starenja. Visoki ratni demografski gubitci, napose u domeni prisilnih migracija i ratnoga mortaliteta, tijekom Domovinskog rata i poraća, znatno su osnažili djelovanje destabilizacijskih odrednica razvoja stanovništva, osobito pad nataliteta, iseljavanje i starenje. U tom kontekstu demografske pretpostavke društvenoga razvoja i gospodarskoga napretka hrvatskoga Podunavlja postaju sve uže i skromnije. Tračak optimizma pružaju nam podatci dobiveni anketnim ispitivanjem koje je obavljeno 2003. godine. Prisutan je ohrabrujući odnos spram djelovanja mogućih mjera populacijske i obiteljske politike., The paper presents and analyses some of the more important demographic and social determinants of population movement and development in the Croatian Podunavlje region within the past thirty years. It has been established that demographic ("internal") factors of population development in this part of Croatia are showing increasingly unfavourable features. There is a deeply progressing situation of overall, natural and emigrational depopulation as well as demographic ageing on the demographic "scene". Considerable demographic war loss, especially in the domain of forced migrations and war mortality during the Croatian War of Independence and in the post-war period have significantly reinforced the influence of destabilisation determinants of population development, especially a fall in birth rate, emigration and ageing. Within this context, the demographic determinants of social development and economic progress of the Croatian Podunavlje region are becoming narrower and more modest. A ray of optimism has been given by data gathered in a poll conducted in 2003. An encouraging attitude towards the effects of possible measures of population and family policy can be observed., In diesem Beitrag werden einige relevante demografische und soziale Charakteristiken der Bevölkerungsentwicklung im kroatischen Donaugebiet im Verlauf der letzten dreißig Jahre präsentiert und analysiert. Der Verfasser stellt fest, dass die demografischen („inneren”) Faktoren der hiesigen Bevölkerungsentwicklung immer ungünstigere Merkmale aufweisen. Auf dem demografischen Plan sind die Vorgänge einer allgemeinen, natürlichen und auswanderungsbedingten Entvölkerung sowie der Alterungsprozess der Bevölkerung weit vorangeschritten. Große Verluste infolge des Kriegsgeschehens 1991–95 sowie in der Nachkriegszeit, zumal durch Vertreibung und Todesopfer, haben die Wirkung destabilisierender Vorgänge in der Bevölkerungsentwicklung, insbesondere Wachstumsrückgang, Abwanderung und Alterung, nur noch verstärkt. In diesem Kontext werden die demografischen Voraussetzungen der gesellschaftlichen Entwicklung und des wirtschaftlichen Fortschritts im kroatischen Donaugebiet immer spärlicher und geringfügiger. Die Ergebnisse einer Umfrage aus dem Jahre 2003 geben jedoch wieder Anlass zu Zuversicht. Die ermittelten Einstellungen zu möglichen Maßnahmen einer neuen Bevölkerungsund Familienpolitik wirken durchaus ermutigend.

Procesi i trendovi u razvoju stanovništva (napose strukturnom) nameću se značajnim okvirom ili odrednicom gospodarskoga razvoja. Oni su istodobno i razmjerno pouzdani indikatori ukupne društveno-gospodarske razvijenosti na nekom prostoru. Sociodemografski indikatori analizirani i prikazani u ovome prilogu važni su za ocjenu dosegnute razine društveno-gospodarske razvijenosti Hrvatske, ali i regionalnih aspekata toga razvoja s obzirom na signifikantne razlike koje u vrijednosti pojedinih indikatora postoje među hrvatskim županijama. Kao reprezentativni sociodemografski indikatori na razini Hrvatske i županija izdvojeni su: indeks promjene broja stanovnika izme|u 1991. i 2001. godine, indeks starenja, koeficijent ukupne dobne ovisnosti, opća stopa aktivnosti ukupnog stanovništva, stopa zaposlenosti, stopa nezaposlenosti i “indeks obrazovanosti”. Rangirajući županije prema navedenim indikatorima, može se ustanoviti njihova hijerarhija, s dva jasno istaknuta pola: Međimurskom i šibensko-kninskom županijom. Prema većini izdvojenih sociodemografskih indikatora, naročito s obzirom na op}u stopu aktivnosti, indeks starenja te stopu zaposlenosti i nezaposlenosti, Međimurska se županija može apostrofirati kao županija s najvišom dosegnutom razinom društveno-gospodarske razvijenosti, i to kako u odnosu na druge hrvatske županije, tako i u odnosu na Hrvatsku u cijelosti., The processes and trends in the population development (especially in structural development) became the very important determinant of the economic development. Those processes are also relatively reliable indicators of total socio – economic development in certain region. Socio – economic indicators, analysed and shown in this paper are important for evaluation of the reached level of socio – economic development of Croatia. The mentioned indicators are also important for the evaluation of regional socio – economic development of Croatia, due to significant differences in certain indicators among Croatian counties. The following representative socio – demographic indicators for both, Croatia in general and Croatian counties are selected: index of population change for the period 1991 – 2001, index of ageing, coefficient of total age dependence, general rate of activity of total population, employment rate, unemployment rate and “index of education”. By ranking the counties according to the mentioned indicators, the hierarchy with two clearly defined poles can be established. Those poles are Me|imurje county and Šibenik – Knin county. With the consideration of the most of selected socio – economic indicators, especially general activity rate, index of ageing and rates of employment and unemployment, the county of Međimurje can be shown as the county with the highest level of socio – economic development, in relation to other Croatian counties, as well as to Croatia in general.

Svrha je ovoga istra`ivanja na temelju dostupnih, ali necjelovitih, podataka utvrditi/procijeniti veli~inu i strukturu demografskih gubitaka tijekom rata, poglavito u domeni izravnih i migracijskih gubitaka stanovni{tva te gubitaka nataliteta. Cilj je studije ustanoviti uzro~no-posljedi~nu povezanost izme|u ratnih demografskih gubitaka te pojave i produbljenja depopulacijskih procesa u domeni prirodnoga i ukupnoga kretanja stanovni{tva Hrvatske. Ratni demografski gubitci Hrvatske tijekom Domovinskog rata name}u se kao zna~ajan ~imbenik suvremenih tendencija u razvoju stanovni{tva, poglavito u pojavi i produbljenju prirodne i ukupne depopulacije stanovni{tva. Utvrdili smo da su ukupni demografski ratni gubitci Hrvatske izme|u 1991. i 2001. godine iznosili 450.276 stanovnika. U strukturi tih gubitaka, migracijski gubitci ~ine 92,94%, ratni mortalitet 4,93%, a gubitci nataliteta 2,13%. Umanjimo li iskazane demografske ratne gubitke za kontingent doseljenih u Hrvatsku izme|u 1991. i 2001. godine (232.966 osoba), dobivamo neto bilancu demografskih gubitaka od 217.310 osoba., The purpose of this research is to determine/assess, based on accessible, but incomplete data, the extent and structure of demographic losses during the war, first and foremost in the domain of direct and migrational population losses and natality losses. The aim of the study is to uncover the causal connection between war demographic losses and the occurrence and strengthening of depopulation processes in the domain of natural and total population trends in Croatia. Croatia's war demographic losses during the Homeland War are a significant factor of contemporary population development tendencies, especially in the emergence and intensification of the natural and total depopulation processes. It has been determined that the total demographic war losses in Croatia between 1991 and 2001 amounted to 450 276 inhabitants. In the structure of these losses, migrational losses comprise 92.94%, war mortality 4.93%, and natality losses 2.13%. If the mentioned demographic war losses are reduced by the contingent of immigrants into Croatia between 1991 and 2001 (232 966 persons), we have a net balance of demographic losses comprising 217 310 persons., Das Ziel dieser Arbeit ist, aufgrund verfügbarer, aber unvollständiger Angaben das Ausmaß und die Struktur des Bevölkerungsverlustes während des Krieges (1991–95) zu ermitteln/einzuschätzen, was sich vor allem auf die Zahl der unmittelbaren Kriegsopfer, auf Flüchtlinge und Vertriebene sowie auf den Geburtenrückgang bezieht. Die Verfasser möchten dem kausalen Zusammenhang zwischen den durch das Kriegsgeschehen verursachten Bevölkerungsverlusten einerseits und den sich verschärfenden Entvölkerungsprozessen innerhalb der natürlichen Gesamtbevölkerungsentwicklung in Kroatien andererseits auf den Grund gehen. Der durch das Kriegsgeschehen ausgelöste Rückgang der Bevölkerungszahlen erweist sich als wesentlich bestimmend für die aktuellen Tendenzen innerhalb der Bevölkerungsentwicklung, zumal hinsichtlich der sich intensivierenden natürlichen Gesamtentvölkerungstendenz. Der durch den Krieg verursachte Gesamtbevölkerungsverlust in Kroatien zwischen 1991 und 2001 betrug nach Ermittlung der Verfasser 450.276 Personen. Der durch Migration entstandene Verlust macht 92,94% aus, die Zahl der Todesfälle macht 4,93% aus, der Rückgang der Geburtenzahlen wiederum 2,13%. Zieht man davon das Kontingent der zwischen 1991 und 2001 Zugewanderten (232.966 Personen) ab, beträgt die Nettobilanz des Gesamtbevölkerungsverlustes 217.310 Personen.

U ovome je prilogu, na temelju dostupnih demostatističkih izvora i popisa stanovništva, raščlanjen i prikazan utjecaj prisilnih migracijskih gibanja stanovništva Hrvatske na promjene etničke slike naseljenosti između 1991. i 2001. godine. U tom kontekstu analizirani su prognanički, izbjeglički, raseljenički, iseljenički i povratnički tijekovi stanovništva, koji su svojim pretežnim dijelom posljedica srbijanske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. U prilogu je iznesena usporedna raščlamba etničke strukture stanovništva Hrvatske prema popisima 1991. i 2001. godine. Također je istaknut dominantan utjecaj prisilnih migracija stanovništva induciranih ratom, ne samo na ukupan demografski razvoj Hrvatske, nego i na razvoj njezine etničke slike naseljenosti.

U ovomu su prilogu prikazana osnovna obilježja veličine i razmještaja prognaničke populacije hrvatskoga Podunavlja, napose u kontekstu politike etničkoga čišćenja koju je organizirao i sustavno provodio srbijanski agresor. Na temelju dostupnih podataka analizirana je dinamika procesa povratka prognanika, te je ukazano na važnost njegova skorijega dovršenja.

Stanovništvo je nositelj gospodarskog razvoja, jer ono predstavlja demografski okvir za formiranje proizvodne (radne) snage koja pokreće i usmjerava sve djelatnosti u prostoru. Demografski i društveno-gospodarski razvoj Hrvatske nalaze se u kauzalnoj povezanosti i prožetosti. Sve promjene i poremećaji u demografskom razvoju (kretanju broja stanovnika, prirodnom kretanju, razmještaju stanovništva, migracijama i demografskim strukturama) odrazit će se na dinamiku i smjer društveno-gospodarskog razvitka. Istodobno, promjene intenziteta i strukturalnih značajki gospodarskog razvoja uvelike će odrediti daljnje tendencije u razvoju stanovništva, napose u razvoju demografskih struktura. S obzirom da se radna snaga (aktivno stanovništvo) formira iz radnosposobnog kontingenta stanovništva te se, između ostalog, nalazi pod izravnim utjecajem tendencija u razvoju dobno-spolne strukture, onda raščlamba i poznavanje uzroka i posljedica demografskog starenja hrvatskoga stanovništva postaje važnim preduvjetom za ocjenu demografskih potencijala u današnjem i budućem gospodarskom razvoju Hrvatske., The population is the bearer of economic development because it represents the demographic framework for the formation of the productive (work)force initiating and directing all activities in the area. The demographic and socio-economic development of Croatia is causally connected and interrelated. All the changes and aberrations in demographic development (population trends, natural trends, population distribution, migrations and demographic structures) affect the dynamics and direction of the socio-economic development. At the same time, changes of intensity and structural characteristics of economic development will for the most part determine further tendencies in the population's development, ultimately in the development of demographic structures. Since the workforce (active population) is formed out of the work-capable population contingent and is thus, among other, under the direct influence of tendencies in the development of the age-gender structure, the analysis and study of the causes and consequences of the demographic ageing of Croatian population has become an important prerequisite for the evaluation of demographic potentials in the current and future economic development of Croatia.

U ovome su prilogu naznačene najvažnije promjene u etničkoj strukturi stanovništva Vukovarsko-srijemske županije između 1991. i 2001. godine. S obzirom na dostupnost podataka iz posljednjega popisa stanovništva iz 2001. godine, navedene su se promjene mogle analizirati i prikazati samo na razini županije u cijelosti te na razini njezinih upravno-teritorijalnih sastavnica (gradova i općina). No i ti su pokazatelji potvrdili da je etnički sastav stanovništva ove županije u posljednjem desetljeću doživio odgovarajuće promjene, koje se mogu definirati blagim porastom broja i nešto snažnijim porastom udjela Hrvata u ukupnom stanovništvu županije te na razini većine gradova i općina; snažnim padom broja i udjela nehrvatskih etničkih skupina, među kojima se po svojemu demografskom regresu osobito ističe srpska etnička skupina; daljnjom etničkom homogenizacijom županije u smislu sve naglašenije hrvatske većine, koja se zapravo može pratiti kroz cijelo XX. stoljeće, a koju su nedvojbeno potvrdili i rezultati popisa stanovništva iz 2001. godine. Najvažniji vanjski čimbenik suvremenih etničkih promjena u Vukovarsko -srijemskoj županiji bila je srbijanska oružana agresija, koja je u ovome prostoru potaknula dinamična migracijska gibanja. Fenomeni prognaništva, izbjeglištva, ekonomske emigracije i iseljavanja Srba – uz izravne demografske gubitke zbog rata – uvjetovali su ne samo pad broja pripadnika pojedinih etničkih skupina u županiji nego i depopulaciju ukupnoga stanovništva toga kraja., In this article the author indicates the most important changes in the ethnic structure of the population in the Vukovar-Srijem County from the year 1991 to 2001. With regard to accessibility of data from the last 2001 census, the changes mentioned could have been analysed and presented integrally only on county level and on the levels of its administrative and territorial constituents (cities and municipalities). However, even these indicators have confirmed that the ethnic structure of population in this county has experienced certain changes in the last decade, which can be defined as: a mild growth in the number and somewhat stronger increase in the share of Croats in the total population of the county and in most cities and municipalities; as a sharper fall of the number and share of non-Croat ethnic groups, among which the Serbian ethnic group especially stands out with its demographic regression; further ethnic homogenisation of the county in the sense of a more pronounced Croatian majority, which can in fact be observed throughout the 20th century, and which was undoubtedly confirmed by the 2001 census. The most important external factor of contemporary ethnic changes in the Vukovar-Srijem County was the Serbian military aggression which triggered dynamic migrations in this area. The phenomena of displaced persons, refugees, economic emigration and emigration of Serbs – in addition to the direct demographic losses due to war – have caused not only a decline in the number of members of certain ethnic groups in the county but also the depopulation of the entire area., Dieser Beitrag berichtet über die wichtigsten Veränderungen in der ethnischen Bevölkerungsstruktur der Gespanschaft Vukovar- Srijem, die sich im Zeitraum von 1991 bis 2001 vollzogen haben. Aufgrund der letzen Volkszählung, die 2001 vorgenommen wurde, konnten die genannten Veränderungen nur auf Gespanschaftsebene sowie auf der Ebene räumlich kleiner Verwaltungseinheiten (Städte und Gemeinden) umfassend dargelegt und analysiert werden. Doch auch diese Indikatoren signalisieren eindeutig das Bestehen entsprechende Veränderungen in der Bevölkerungszusammensetzung dieser Gespanschaft im Laufe des letzten Jahrzehnts. Diese bestehen in einem leichten Anstieg der Bevölkerungszahl, wobei sich der Anteil der Kroaten innerhalb der Gesamtbevölkerungszahl der Gespanschaft sowie im Bereich der größeren Städte und Gemeinden in etwas stärkerem Zuwachs befindet. Die Zahl sowie der Anteil nicht-kroatischer Volksgruppen, besonders der Serben, ist stark zurückgegangen. Es ist ferner eine anhaltende ethnische Homogenisierung der Gespanschaft zugunsten einer immer ausgeprägteren kroatischen Mehrheit zu beobachten, die während des gesamten 20. Jahrhunderts mitverfolgt werden kann und die bei der Volkszählung des Jahres 2001 unzweifelbar bestätigt wurde. Der Ausschlag gebende äußere Faktor, der die genannten ethnischen Veränderungen herbeiführte, war die militärische Aggression Serbiens, die äußerst dynamische Migrationsprozesse in diesem Raum ausgelöst hat. Die Vertreibung und Flucht vieler Menschen, die Abwanderung aus wirtschaftlichen Gründen sowie die Auswanderung nach Serbien – neben direkten Bevölkerungsverlusten durch das Kriegsgeschehen – haben nicht nur eine starke Verminderung der einzelnen Volksgruppen herbeigeführt, sondern auch einen allgemeinen Bevölkerungsrückgang auf diesem Raum.

Suvremeni razvoj stanovništva Istočne Hrvatske baštini duboko ukorijenjene tragove dosadašnjeg, po mnogo čemu specifičnog demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja. Zahvaljujući reljefnim, klimatsko-ekološkim, hidrogeografskim, pedološkim, prometno-geografskim, povijesno-političkim i društveno-gospodarskim značajkama i odrednicama, istočnohrvatski prostor je tijekom proteklih razdoblja imao – unatoč povremenim kolebanjima – vrlo dinamičan i, u cjelini uzevši, prosperitetniji demografski razvoj u odnosu prema većini drugih hrvatskih regija. Jedna od bitnih oznaka suvremenog razvoja stanovništva Istočne Hrvatske, sa složenim uzročno-posljedičnim značajkama, je polarizirani populacijski razvoj, osobito između urbanih i ruralnih naselja/područja kraja. On je posljedica niza unutarnjih i vanjskih odrednica demografskog razvoja toga prostora tijekom 20. stoljeća, od kojih su mnoge bile činiocima remećenja ili destabilizacije u odnosu na normalan i stabilan razvoj stanovništva. U tom smislu osobito valja apostrofirati utjecaje svjetskih ratnih sukoba i srbijanske agresije, snažne emigracije, bolesti, gospodarskih kriza, agrarnih reformi i s njima povezanih kolonizacija stanovništva, pada nataliteta, demografskog starenja itd. Tijekom druge polovice prošloga stoljeća dominantni činioci demografskog razvoja, uz potonje, postaju i procesi ubrzane deagrarizacije i deruralizacije te snažne industrijalizacije i urbanizacije. Ti su procesi postali posljednjih desetljeća prevladavajući dinamički, prostorni i strukturalni, kako demografski tako i društveno-gospodarski, procesi u Istočnoj Hrvatskoj. Razvoj ukupnog stanovništva, kao i stanovništva gradskih i seoskih naselja Istočne Hrvatske, karakteriziraju sve nepovoljniji demografski procesi. U ovome su prilogu ustanovljene negativne tendencije demografskog razvoja u domeni promjene broja stanovnika (ukupna depopulacija), prostornog razmještaja stanovništva, razvoja dobno-spolne (demografsko starenje) i ekonomske strukture stanovništva. Nastavak nepovoljnih tendencija u razvoju ukupnoga, gradskog i seoskog stanovništva Istočne Hrvatske potaknut će razvojno zaostajanje toga kraja, što zapravo znači da se demografska obnova i zaustavljanje negativnih demografskih procesa nameće kao ključan razvoj i strateški činilac te cilj ukupne obnove i budućeg napretka istočnohrvatskog prostora., Present-day development of the population in East Croatia has inherited deeply rooted traces of its former – in many respects specific – demographic, social and economic development. Due to its physical relief, climatic-ecological, hydrogeographical, pedological, transportational-geographical, historical-political and socio-economic traits and determinants, the East Croatian area has had – despite periodic fluctuations – a very dynamic, and on the whole more prosperous demographic development than most other Croatian regions. One of the vital traits of contemporary population development in East Croatia, with complex cause-effect characteristics, is polarised population development, especially between urban and rural settlements/areas in the region. This is the result of a series of internal and external determinants of the demographic development of the area in the 20th century, many of which were disrupting and destabilizing factors in regard to normal and stabile population development. In this sense, it is especially important to note the influence of the World Wars and the Serbian aggression, of strong emigration, diseases, economic crises, agrarian reforms and, linked to this, population colonisations, reduction of the birth rate, demographic aging, etc. During the second part of the past century, the dominant factors of demographic development, apart from those just mentioned, were accelerated deagrarisation and deruralisation and intensive industrialisation and urbanisation. During the last decades, these processes became the dominant dynamic, spatial and structural processes in East Croatia, both in the demographic and socio-demographic sense. Development of the total population, as well as of urban and rural settlements in East Croatia, came to be characterised by more and more unfavourable demographic processes. This paper identifies the negative tendencies of demographic development in the domain of total population change (total depopulation), spatial distribution of the population, age-gender development (demographic aging) and the economic structure of the population. A continuation of unfavourable tendencies in the development of the total population and the urban and rural populations in East Croatia will bring about developmental regression in the area, which in fact means that demographic revitalisation and the termination of negative demographic processes imposes itself as a key developmental and strategic factor, and as the goal for the overall revitalisation and future development of the East Croatian area.