Search

Cilj. Cilj ovog rada je prikazati obilježja novootkrivenih i liječenih HCV bolesnika na Klinici za infektologiju KBC Split tijekom COVID- 19 pandemije te broj tih bolesnika usporediti s brojem novootkrivenih i liječenih bolesnika s razdobljem koje je prethodilo pandemiji. Metode. Retrospektivna analiza povijesti bolesti hospitaliziranih i ambulantno liječenih bolesnika s dijagnozom HCV infekcije. Rezultati. Tijekom COVID-19 pandemije (2020. i 2021. godine) u KBC Split identificirali smo 100 novih bolesnika s kroničnim HCV. Među novootkrivenim bolesnicima dominirali su muškarci (72%), a prosječna životna dob bolesnika bila je 50 godina. Utvrđen je podjednak broj bolesnika s genotipom 1 (47%) i 3 (46%), dok su genotipovi 2 i 4 bili rijetki (7%). Kao vjerojatni način zaražavanja u većine oboljelih (58%) pronađen je rizik intravenske uporabe droge, a kod 33% bolesnika nije utvrđen način akviriranja HCV infekcije. Uspoređujući 100 novootkrivenih HCV bolesnika u navedenom razdoblju (2020. i 2021. godine) s 203 novootkrivena bolesnika tijekom predpandemijske 2018. i 2019. godine identificirano je upola manje bolesnika. Usporedimo li broj liječenih HCV bolesnika na Klinici za infektologiju KBC Split tijekom dvije pandemijske godine (2020. i 2021.) s dvjema predpandemijskim godinama (2018. i 2019.), tada je broj liječenih bolesnika podjednak. Naime, tijekom 2018. i 2019. liječili smo ukupno 179 HCV, a tijekom COVID - 19 pandemije 181 HCV bolesnika. Od navedenih 181 bolesnika većina je imala genotip 3 (48.53%), nešto manji broj genotip 1(46.15%), dok su genotip 2 i 4 bili rijetki (5.32%). Većina bolesnika (50, 66%) imala je cirozu (F4), podjednak broj (20.67%) fibrozu stadija 3 i 2 (F3 i F2) a 8.00 % fibrozu stadija 1 (F1). Rasprava i zaključak. Bez obzira što je na Klinici za infektologiju KBC Split broj liječenih HCV bolesnika tijekom dvije predpandemijske i dvije pandemijske godine bio podjednak, broj novootkrivenih bolesnika tijekom COVID-19 pandemije upola je manji. Sada kad je COVID-19 pandemija stavljena pod kontrolu potrebno je iznova usmjeriti snage primarno u poboljšanje identifikacije, a zatim i u liječenje HCV bolesnika, što vodi k eliminaciji virusnih hepatitisa u Hrvatskoj i u svijetu.

Cilj je upoznati slušaće sa pandemijom COVIDA-19

Relevant literature mentions exposure to war events as a significant factor in the emergence of not only mental but also physical illnesses. Enormous effort is being put into finding new and better ways of treatment while, at the same time, efforts are expended on the development and acquisition of weapons and other material that could cause disease and adverse health outcomes. Wartime events always cause a large amount of stress associated with the emergence of malignant neoplasms. It is well-known that hormones such as cortisol, norepinephrine and adrenaline, which are released during stressful situations, change the immune status of the body and the ability to fight cancer. Thus, psychological and neurophysiological occurrences in the body are crucial for immune system functioning or the ability of the body to efficiently cope with stressful situations. With regard to long-term exposure to war, we expect a more frequent prevalence of prostate, urinary bladder and kidney cancer among the Homeland War veterans compared to the general male population aged 50 to 70.

Introduction Q fever (QF), zoonosis caused by intracellular bacteria Coxiella burnetii, is a reportable disease in Croatia from 1954. Main reservoirs are domestic ruminants. Acute QF mainly acquired by aerosol inhalation can be symptomatic and asymptomatic with ability to progress to persistent localized or chronic infection. The aim of the study is to describe Q fever prevalence in Croatia in five-year period and to emphasize significance of follow-up of patients with anti- phase I antigen. Methods From 2013 to 2017 anti- C.burnetii was tested in 2051 sera out of 1763 patients with pneumonia. All samples were tested with IgM and IgG anti-phase II and the positive ones were further tested with IgG and IgA anti- phase I enzyme immunoassay (ELISA ; Virion/Serion, Germany). The criteria for establishing the diagnosis of acute QF infection were: anti-phase II antibody seroconversion, IgM positive or both IgM and IgG positive. Only anti-phase II IgG positive were considered as past QF infection. Positive anti-phase I antibody without IgM was interpreted as possible chronic / persistent QF and clinicians were suggested to send paired serum and observe clinical risk factors for C.burnetii progression. Results Acute QF was diagnosed in 170 (9.6%) patients. Past QF was found in 46 (2.6%). Anti-phase I as suspected persistent infection was detected in 19 (1.1%) patients. Median age was 48 years. Acute QF was diagnosed mainly in 31 to 60 year olds (126 ; 74.1%). Anti-phase II IgG patients increase with age. Males with anti- C.burnetii predominate (p=0.002 ; male to female ratio 3:1). The number of acute QF-patients ranges from 28 in 2015 to 43 in 2013. QF patients were mainly from coastal region (80/442, 18.1% of tested patients). Only 263 (14.9%) patients had paired sera and out of them 28 (10.6%) seroconverted. Conclusion Coxiella burnetii infection is significant cause of pneumonia in Croatia. Diagnosis of Q fever is made by serology and due to probable slow seroconversion consecutive serum is mandatory. Serological QF follow-up and careful interpretation of results according to clinical data is important. Due to current recommendation for screening of all patients with QF to recognize possible risk factors for progression to persistent infection, serological testing, especially anti-phase I, needs to be followed-up.

INTRODUCTION: Visceral leishmaniasis (VL) is a potentially fatal disease endemic in Asia, East Africa, South America and the Mediterranean Region. Early diagnosis and treatment of VL are mandatory in order to prevent fatal outcome of the disease. The aim of the study was to evaluate the data on diagnosis, treatment and outcome of VL in Croatia from 1996 – 2018. METHODS: We conducted a retrospective survey by collecting and analyzing data gathered from reporting forms distributed to the infectious diseases specialists in Croatia. RESULTS: Since 1996 to the end of 2018, 61 patients were treated for visceral leishmaniasis (VL) in Croatia (25 (40.9%) were children

Cilj: prevalencija HCV infekcije u Hrvatskoj je niska i iznosi 0.9%. Od 2014. godine za liječenje bolesnika s kroničnim hepatitisom C dostupni su izravno djelujući antivirusni lijekovi (DAA). Cilj ovog rada je prikazati učinkovitost DAA kod 170 bolesnika s kroničnim hepatitisom C koji su liječeni u Splitsko- dalmatinskoj županiji. Metode: u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 28. veljače 2019. godine ukupno je liječeno 170 bolesnika s kroničnim hepatitisom C u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od 170 bolesnika njih 83(48.88%) je prethodno liječeno, a 87 (51, 12%) su bili naivni. Većina bolesnika imala je genotip 1 (60.59%), manji broj genotip 3 (35.89%), dok su genotip 2 i 4 bili rijetki (1.17% i 2.35%). U svih bolesnika stupanj fibroze utvrđen je elastografijom koristeći FibroScan (raspon od 7.1 do 70.6 kPa). Većina bolesnika (76.47%) imala je cirozu (F4), 16.47% fibrozu 3, a 6.47% njih fibrozu 2. Rezultati: od 170 bolesnika s kroničnom HCV infekcijom, 50 (29.41%) je liječeno ombitasvirom/paritaprevirom/ritonavirom i dasabuvirom +/- ribavirinom (RBV). Jednak broj bolesnika liječen je glekaprevirom/pibrentasvirom. Slijede sofosbuvir/velpatasvir +/- RBV kojim je liječeno 29 (17.06%) bolesnika, zatim elbasvir/grazoprevir +/- RBV 19 (11.18%), sofosbuvir/ledipasvir +/- RBV 16 (9.41%) i sofosbuvir+RBV 6 (3.53%). Trajni virološki odgovor (SVR), 12 tjedana nakon završetka liječenja, ispitan je kod svih bolesnika. Samo 3 (1.76%) bolesnika nisu postigla SVR, dok je kod preostalih 167 (98, 24%) postignuta eliminacija infekcije HCV-om. Svi bolesnici su dobro podnijeli liječenje i kod niti jednog bolesnika nisu zabilježene značajnije nuspojave niti je došlo do prekida terapije. Zaključak: prikazani su prvi rezultati liječenja kronične HCV infekcije s DAA u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Izlječenje je postiglo 98.24% liječenih, što je očekivan rezultat, usporediv s drugim objavljenim istraživanjima u Hrvatskoj. U budućnosti očekujemo povećanje broja liječenih bolesnika na godišnjoj razini kao i ranije započinjanje terapije kod bolesnika s nižim stadijima fibroze.

U radu se prikazala pojavnost legionarske bolesti kao bolničke infekcije i mjere za minimiziranje rizika obolijevanja od legionarske bolesti među pacijentima i osobljem bolnice.

Aim: To review the current state of knowledge concerning rickettsiae and rickettsioses in Croatia. Methods: The PubMed database was searched from 1991 to 2018 by combining the words “rickettsia, ” “rickettsiosis”, “and “Croatia”. Results: Since 1969, Croatia appears to be free of epidemic typhus (ET) caused by Rickettsia prowazekii and the last case of Brill-Zinsser disease was recorded in 2008 (a total of 174 cases from 1957 to 2018). Mediterranean spotted fever (MSF) caused by R. conorii is the most frequent human rickettsial infection in Croatia, followed by murine typhus caused by R. typhi. Human cases of MSF and murine typhus have been predominantly observed along the eastern Adriatic coast from Zadar to Dubrovnik and between Zadar and Split, respectively. R. akari, etiologic agent of rickettsialpox, was isolated from the blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar, but no cases of rickettsialpox were reported. Conclusion: Rickettsiae and rickettsial diseases continue to be present in Croatia. So, it is very challenging for a general practitioner (GP) to recognize the clinical symptoms of rickettsial diseases. At hospital admission, physicians should also include rickettsioses in the differential diagnosis for sepsis syndrome, especially at the first examination of the patients with rash.

Cilj. U našem radu prikazujemo izvanplućni peritonejski oblik (sijelo) tuberkuloze uzrokovane Mycobacterium tuberculosis, porasloj u kulturi iskašljaja i ascitesa, s histološkim nalazom granulomatozne upale peritoneuma u bolesnika s prethodno nedijagnosticiranom primarnom plućnom tuberkulozom. Metode. Analiza epidemioloških i kliničkih podataka iz povijesti bolesti, analiza laboratorijskih parametara krvi, radiološke, histološke i mikrobiološke obrade u dijagnostici tuberkuloze. Prikaz slučaja. Prethodno zdrav 25- godišnji muškarac hospitaliziran je zbog vrućice, meteorističnog i bolnog trbuha s ascitesom. Radiološka obrada pokazala je na rendgenskoj snimci pluća apikalno desno inhomogeni infiltrat s transparencijom (veličine 18 mm), na CT - toraksa inflltrat s raspadnom šupljinom, na CT-u abdomena i zdjelice opsežni ascites, a na MR abdomena subkapsulamu kolekciju (debljine 32 mm) u desnom režnju jetre. Mikrobiološkom obradom uzoraka sputuma i ascitesa u kulturi je porastao Mycobacterium tuberculosis. Histološkom analizom tkiva parijetalnog peritoneuma, uzetog laparospopskom metodom, prikazana je granulomatozna upala. Učinkovito liječenje postignuto je primjenom antituberkulotika prvog reda izoniazidom (1NH), rifampicinom (RIF), pirazinamidom (PZA), te streptomicinom (SM). Rasprava i zaključak. U dijagnostici izvanplućne tuberkuloze, kao i u dijagnostici tuberkuloze peritoneuma, ustaljene metode nisu dostatno prikladne i učinkovite, te se preporučuje koristiti laparoskopsku metodu za uzimanje kliničkih uzoraka i molekularne metode u identifikaciji uzročnika.

Background and Aims Croatia is one of the 28 European Union member states with an area of 56 594 km2 and inhabited by 4, 171, 000 inhabitants. In the southern part of Croatia, in which this research was carried out, there are 860, 000 inhabitants. Prevalence of hepatitis C virus (HCV) infection in Croatia is low (0.9%). It is estimated that the number of viraemic HCV infection in 2015 was 26 100 of total population of inhabitants in Croatia2. Treatment and cure of HCV with direct-acting antiviral agents (DAA) began in 2014. The treatment with DAA is available to all patients but currently prioritized for patients with F3/F4 fibrosis, extrahepatic manifestations, organ transplantation and HIV or HBV infection. Methods In the period between August 2015 and August 2017, 125 HCV infected patients in three hospitals in the southern Croatia completed therapy with DAAs. There were 78% of men and 22% of female. The majority of enrolled patients (81%) were between 31 and 60 years old, 21 (17% of patients) were over 60 years old and only 3 patients (2%) were younger than 31. Majority of patients, 80/125 (64%) were treatment- experienced (TE). Among them, 65% were relapsers, 29% non-responders, and 4% partial responders on previous treatment protocol. Considering genotype distribution, most of the patients were genotype 1 (69%, among them 1a 42%, 1b 27%), followed by G3a (26%), G2 (1%) and G4 (4%). In all patients fibrosis was determinated by FibroScan® (range 7, 1-70, 6 kPa). Majority of patients (80.8%) had cirrhosis (F4), 12.8% had fibrosis 3 i 6.4% had fibrosis 2. Two patients had decompensated cirrhosis and one had liver transplant. Results Among 125 patients with chronic HCV infection, 56 (44.8%) were treated with ombitasvir/paritaprevir/ritonavir plus dasabuvir +/- ribavirin (RBV) ; 27 (21.6%) were treated with ledipasvir/sofosbuvir +/- RBV ; 20 (16%) were treated with sofosbuvir/velpatasvir +/- RBV ; 15 (12%) were treated with sofosbuvir + RBV and, finally, 7 (5.6%) were treated with elbasvir/grazoprevir +/- RBV. Sustained viral response 12 weeks after completion of therapy (SVR 12) was available for all patients. Only 2 patients did not achieve SVR which gives the SVR rate of 98.4%. One of them had decompensated cirrhosis G1a and was treated with sofosbuvir/velpatasvir and the second had compensated cirrhosis G1a and was treated with ombitasvir/paritaprevir/ritonavir plus dasabuvir. Conclusions Treatment of chronic HCV with DAAs in the southern Croatia is in accordance with other real-life studies. Most of the patients had significantly impaired liver function – fibrosis 3 and 4 (F3/F4) and only 6, 4% had fibrosis 2 (F2). Objective Hopefully, in Croatia in the future DAA therapy will be available not only for pateints with chronic hepatitis C infection with fibrosis F3/F4 but also for the ones with lower stages of fibrosis (F1/F2).

Cilj: Evaluirati utjecaj rane enteralne prehrane (EP) i totalne parenteralne prehrane (TPP) na nutricijski status i tijek bolesti u oboljelih od akutnog pankreatitisa. Ispitanici i metode: U randomizirani kontrolirani pokus uključeno je 35 bolesnika sa srednje teškim akutnim pankreatitisom, podijeljenih u dvije skupine, ovisno o tipu nutritivne potpore. Bolesnici u skupini na EP dobivali su Alitraq, Abbott, 25-30 kcal/kg putem nazojejunalne sonde, uz opće mjere liječenja. Druga skupina pacijenata na TPP primala je totalnu parenteralnu prehranu u kontinuiranoj infuziji putem venskog katetera, također uz opće mjere liječenja. Rezultati: Srednja vrijednost CRP-a u ispitanika na EP pokazivala je veći pad 7. dana liječenja u odnosu na TPP (101, 5:142, 6). Pad indeksa tjelesne mase (ITM) bio je veći u ispitanika na TPP u odnosu na početne vrijednosti (7, 4%), dok se kod ispitanika na EP nakon početnoga pada ITM-a, vrijednost istoga na kraju liječenja približavaju početnima. Vrijednosti kalcija brže su se oporavljale i dosegle su krajnje više vrijednosti u skupini na EP (2, 11 ± 0, 11 mmol/L) u odnosu na ispitanike na TPP (2, 06 ± 0, 16 mmol/L). Porast vrijednosti serumskih albumina bio je u EP 6, 5%, a u TPP 0, 2% u odnosu na početne vrijednosti. Trajanje hospitalizacije bilo je u prosjeku dva dana kraće u skupini ispitanika na EP. Učestalost kompli-kacija bila je podjednaka u obje skupine. Zaključak: EP je jednako učinkovita i sigurna u liječenju akutnog pankreatitisa kao i uobičajeno korištena TPP.

CILJ: Implementacija nastavnih sadržaja iz područja palijativne skrbi u studijski program sestrinstva na Odjelu za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru stvorit će preduvjete za organizaciju kvalitetne palijativne skrbi na području Zadarske županije. Primarni cilj rada je prikazati tijek osnivanja nastavne baze palijativne skrbi na Odjelu za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru. METODE: U radu je shematski i slikovno prikazan tijek osnivanja nastavne baze i sadržaj nastavnih planova kolegija Gerijatrijska i palijativna skrb te Palijativna zdravstvena njega kao sastavnih dijelova nastavnog plana i programa preddiplomskog odnosno diplomskog studija sestrinstva. Povezanost stručne i sveučilišne razine obrazovanja odražava se prikazom razlikovnog modula Palijativna skrb. Slikovno i shematski prikazane su poveznice Sveučilišta u Zadru s nastavnim bazama Općom bolnicom Zadar i Psihijatrijskom bolnicom Ugljan uz osvrt na metode palijativne skrbi i specifičnosti palijativnog pristupa svake ustanove zasebno. Poseban naglasak stavlja se na stručni djelatni kadar, educiran iz područja palijativne skrbi i palijativne zdravstvene njege. REZULTATI: Studenti studija sestrinstva razvijaju kritički osvrt na povijesni razvoj, razine i organizaciju, kao i mogućnosti za unaprjeđenje kvalitete palijativne skrbi na svim razinama zdravstvene zaštite. Tijekom edukacijskih programa budući prvostupnici i magistri sestrinstva stječu potrebne kompetencije za procjenu pacijenata kojima je potrebna palijativna skrb i palijativna zdravstvena njega, kako bi u suradnji s ostalim članovima multidisciplinarnog tima mogli primijeniti postupke radi ublažavanja simptoma i patnje pacijenta te pružiti profesionalnu i socijalnu podršku pacijentu i njegovoj obitelji. Usvajanjem metodologije pronalaženja najboljeg mogućeg znanstvenog dokaza primijenit će znanstvene metode u kliničkoj sestrinskoj praksi na području provođenja palijativne skrbi, ali i šire. ZAKLJUČAK: Stečene kompetencije budući prvostupnici i magistri sestrinstva primijenit će za dobrobit pacijenata o kojima skrbe te dati značajan doprinos življenju, dostojanstvu, humanosti i brizi za čovjeka do samog kraja života. Rezultati znanstvenog istraživačkog i stručnog rada iz ovog područja pozitivno će se utjecati na razvoj sestrinstva, ali i senzibilizirati javnost o značaju palijativne skrbi i palijativne zdravstvene njege u široj društvenoj zajednici.

INTRODUCTION: Hospital-acquired pneumonia is the leading cause of mortality among patients with hospital infection (mortality is greater than 50% among intensive care patients). The most common etiologic agents are Klebsiella spp., Enterobacteriacae, S. aureus, anaerobes, S. pneumoniae, P. aeruginosa and Legionella, and various influenza, RSV and adenovirus viruses. It is estimated that 2¬10% of the total number of pneumonia obtained in the hospital are caused by legionella bacteria. OBJECTIVE: To determine the occurrence of reported infections of legionnaires acquired in hospital in Croatia and to compare the results achieved with those in other European Community countries. MATERIALS AND METHODS: We analyzed the data obtained from the Registry for Legionella of the Croatian Institute of Public Health in Zagreb from 2007 to 2016. years. RESULTS: Of the total number of reported infections in legionnaires in Croatia in the observed period of 2% (2014) to 11, 3% (2010) belongs to those who were hospitalized. In 2008 and 2016 no legionella infections were recorded in the hospital. CONCLUSION: The presence of infections caused by legionella, particularly among immunocompromised populations, and the complexity of hospital water supply systems, implies the need for continuous measures to reduce the risk of these infections within the hospital.

UVOD: Clostridium difficile vodeći je uzročnik proljeva povezanog sa zdravstvenom skrbi te doprinosi značajnom morbiditetu i mortalitetu. U svijetu se unazad više od deset godina opisuju epidemije, poglavito one uzrokovane hipervirulentnim sojem ribotipa 027 na području SAD, Kanade i zemalja zapadne Europe. Ovo je prvi izvještaj o epidemiji proljeva uzrokovanog sa C. difficile ribotip 176 na području Hrvatske. CILJ: Ukazati na važnost ranog prepoznavanja infekcije uzrokovane sa C. difficile , te implementirati preporučene snopove skrbi kako bi se učinkovito spriječilo i kontroliralo širenje infekcije. Definirati najvažnije čimbenike rizika za razvoj infekcije povezane sa C. difficile. METODE: Promatrani period obuhvaća vrijeme od 22.02.2015. kada bilježimo pozitivan rezultat testiranja na C. difficile za pretpostavljeni indeksni slučaj, pa do 26.10.2015. kada bilježimo pozitivan rezultat testiranja za pacijenta čiji je izolat posljednji u nizu tipiziranih. Mikrobiološka dijagnostika provedena je na uzorcima stolice pacijenata sa simptomima proljeva, a prema postojećim preporukama u dva koraka – enzimskim imunotestom na glutamat dehidrogenazu (GDH) kao testom probira, te se u slučaju pozitivnog rezultata uzorak stolice testirao enzimskim imunotestom na toksin A i B (Immunocard, Meridian Bioscence). Svaki pozitivni uzorak stolice kultivirao se na kromogenu ploču (chromID C. difficile, Biomerieux) te su se karakteristične kolonije supkultivirale na Brucella agar za anaerobni uzgoj. 18 izolata iz različitih perioda trajanja epidemije te iz različitih odjela Službe za interne bolesti poslano je na tipizaciju u Nacionalni laboratorij za zdravje, okolje in hrano, Maribor, Slovenija gdje je provedena PCR ribotipizacija temeljena na elektroforezi u agaroznom gelu. Na tipizaciju je poslan i jedan izolat pacijentice sa simptomima proljeva sa Zaraznog odjela bolnice. Tim za bolničke infekcije tijekom izvida provodi protuepidemijske mjere prema izvoru epidemije i putevima širenja te donosi snop postupaka skrbi prema preporukama i smjernicama dostupnim iz strane literature. REZULTATI: U periodu od 22.02.2015. do 31.10.2015. godine na Internom odjelu Opće bolnice Zadar zabilježeno je 47 pacijenata sa simptomima proljeva i pozitivnim rezultatom testiranja uzoraka stolice na prisutnost toksina C. difficile. Od toga je bilo 15 osoba ženskoga spola prosječne dobi 78.1 godina, te 32 osobe muškog spola prosječne dobi 73.1 godine. Udio oboljelih bolesnika u promatranom periodu u odnosu na broj izloženih pacijenata iznosio je 0.9% za Interni odjel bolnice. Za 18 izolata porijekla od pacijenata sa internističkih odjela određen je PCR ribotip 176. Za izolat porijekla od pacijentice sa Zaraznog odjela određen je PCR ribotip 014/020. Retrospektivnom analizom podataka dobivenih iz medicinske dokumentacije prikazat ćemo koje smo čimbenike rizika definirali kao najkritičnije za razvoj infekcije uzrokovane sa C. difficile. ZAKLJUČAK: Za učinkovitost mjera za uspješnu kontrolu i sprečavanje širenja infekcije uzrokovane sa C.difficile neophodno je pravovremeno i ispravno postavljanje dijagnoze infekcije uz implementaciju i pridržavanje odgovarajućih postupaka snopova skrbi. Ističemo klinički značaj C. difficile PCR ribotip 176 koji pokazuje izraziti epidemijski potencijal širenja unutar zdravstvenih institucija.

Od početka 1993. do 1. rujna 2016. godine u Splitsko-dalmatinskoj (SD) županiji prijavljeno je 1495 osoba s HCV infekcijom. Incidencija novootkrivenih HCV pozitivnih osoba u SD županiji od 1993. do 2007. godine pokazuje manje godišnje varijacije, a nakon 2008. godine, kao i u ostalim županijama dolazi do postupnog pada broja prijava. Za razliku od drugih županija u Hrvatskoj, u SD županiji dominira genotip 3 (49%) u odnosu na genotip 1 (46%), dok su genotipovi 2 i 4 rijetki (5%). Dobna raspodjela ukazuje da je najugroženija skupina ona od 20-29 godina (43%) te ona od 30-39 godina (32%). U 71% slučajeva postoje podatci o mogućim izvorima HCV infekcije. Intravenska ovisnost, kao mogući rizik nastanka infekcije, zabilježena je u 62% zaraženih, a različiti medicinski postupci (dijaliza, transfuzije krvi i krvnih pripravaka, operativni zahvati) u 7% bolesnika. Budući da je procjena da u SD županiji ima barem još 3000 osoba sa HCV infekcijom koje nisu prijavljene, poduzet je aktivniji pristup u pronalaženju ovih bolesnika. Sastavljen je tim koji se sastoji od djelatnika Klinike za infektologiju i Klinike za unutarnje bolesti KBC Split, Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo SD županije i udruge Hepatos. Poduzet je niz aktivnosti usmjerenih prema skupinama s većom incidencijom HCV infekcije koje uključuju: intravenske ovisnike, branitelje izložene riziku od HCV infekcije zbog ranjavanja i primanja krvi ili krvnih pripravaka prije 1993. godine, te osobe lišene slobode u zatvorima. Zahvaljujući ovim aktivnostima broj novootkrivenih osoba s kroničnom HCV infekcijom porastao je u SD županiji 2015. godine na 33% od ukupno prijavljenih HCV infekcija u Hrvatskoj. Od 1495 prijavljenih osoba sa HCV infekcijom u SD županiji liječeno je njih 52%. U Klinici za infektologiju KBC Split liječeno je 235 osoba konvencionalnim interferonom i ribavirinom (RBV), 580 pegiliranim interferonom-α i RBV, te 32 bolesnika direktnim antivirusnim lijekovima.

Cilj. Prikazati klinička, epidemiološka i terapijska obilježja latrodektizma u 144 bolesnika s područja južnog dijela Hrvatske, od Zadra do Dubrovnika, u 25-godšnjem razdoblju od 1991. do 2015. godine. Metode. Retrospektivna analiza podataka zabilježenih u arhivi (povijest bolesti, kompjutorski zapisi) infektoloških odjela u Općoj bolnici Zadar, Općoj bolnici Šibenik, Općoj bolnici Dubrovnik i u Klinici za infektivne bolesti u Kliničkoj bolnici Križine u Splitu. Rezultati. Tijekom razodblja od 1991. do 2015. godine ukupno je zabilježeno 144 bolesnika s anamnestičkim i kliničkim podatcima latrodektizma. Najviše bolesnika zabilježeno je u Općoj bolnici Zadar (65 ; 45.1%). Od ukupno 144 bolesnika većina su muškarci (75 ; 52.1%), najviše ih je u dobnoj skupini od 20 do 65 godina (102 ; 70.8%). Ugriz pauka crna udovica zabilježen je u većine bolesnika s boravkom na kopnu (124 ; 86.1%) i u tijeku obavljanja poljprivrednih radova (89 ; 69.0%). Najviše ugriza pauka dogodilo se u mjesecu srpnju (70 ; 48.6%) tijekom poslijepodneva (47 ; 37.3%) u polju (85 ; 65.9%), mjesto ugriza bilo je primjetno u većine bolesnika (82 ; 63.6%), a najčešće mjesto ugriza bilo je stopalo (33 ; 25.6%). Najviše uboda (15 ; 10.4%) zabilježeno je u 1995. i 1998. godini. Većina bolesnika zatražilo je prvu pomoć u ambulanti hitne medicinske pomoći (56 ; 43.8%) u razdoblju do 1 sata od incidenta (50 ; 39.1%), a većina njih je hospitalizirana 3 do 5 dana (70 ; 54.3%). Antiviperini serum primjenjen je u 88 (68.2%) osoba, u većine unutar 2 sata (41 ; 41.7%), u svih po jedna doza i bez nuspojava. Najčešći klinički simptomi/znakovi bili su generalizirana bol (119 ; 92.2%), spazam mišića (98 ; 76.0%), obilno znojenje (89 ; 69%) i vidljiva papula s eritemom 87 ; 67.4% na mjestu ugriza. Zaključak. Stanovništvo naseljeno na području južnog dijela Hrvatske (srednja i južna Dalmacija) izloženo je, naročito tijekom ljetnih mjeseci i poljoprivrednih radova, ugrizu otrovnog pauka crna udovica. Klinička slika latrodektizma i rasprostranjenost otrovnog pauka zahtjevaju rano prepoznavanje simptoma bolesti i rani početak liječenja.

This retrospective study represents local complications following venomous snake bites in patients in southern Croatia, who were treated in University Hospital Centre Split during the period of 39 years (from January 1, 1976 to December 31, 2014). A total of 737 patients were registered, of which 164 were children. Local complications were found in 20% of all patients with snake bite envenomation in the following order: haemorrhagic blisters (13.5%), followed by the skin and muscle necrosis (4%), thrombophlebitis (2%), compartment syndrome (CS) (2%) and infections (1%). Heamorrhagic blisters were noticed in different sizes, from size of a pea to the size of a walnut and even larger. In most cases, the incision of a haemorrhagic blister was performed. Early debridement was performed only when the skin and muscles necrosis were extensive. Thrombophlebitis of the blood vessels near the bite site occured more often in the elderly, as well as in cases in which the bite was in the leg. The most serious local complication – CS, occured mostly in children, and upper extremities were more affected than lower extremities. In the overall of the 15 (2%) CS cases, there were three cases in adults, and even 12 of them in children. Massive swelling at the bite site leads to increased tissue pressure within the closed bonefascial space of the extremity, which leads to the development of CS. This usually occurs in children in which envenomation is usually more severe due to the inoculation of higher quantity of venom per unit of body weight. Fasciotomies were performed in all cases of CS.

Cilj: U ovom radu prikazujemo epidemiologiju i javnozdravstveno značenje učestalijih zoonoza u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2005.-2014. godina). Metode: U postavljanju dijagnoze bolesti osim kliničke slike i epidemioloških podataka primjenjene su serološke metode (neizravna imunoflurescencija - IFA, imunoenzimni test-ELISA), molekularne (lančana reakcija polimerazom - PCR), izdvajanje i izolacija uzročnika u kulturi. U prikazu raspodjele pojedinih zoonoza korišteni su podatci iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati: Tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja (2005. - 2014. godina) najčešće zoonoze bile su salmoneloze (ukupno 29462 ; raspon od 1254 do 5619, median 2781), zatim leptospiroza (ukupno 506 ; raspon od 20 do 126, median 40) trihineloza (ukupno 506 ; raspon od 20 do 126, median 40) i Q- vrućica (ukupno 167 ; raspon od 1 do 45, median 9). Rasprava i zaključak: Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Hrvatskoj, kao i pojava novih emergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtjevaju usku suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, ekologije, entomologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju, te proučavanju tih bolesti.

Rickettsiae and rickettsial diseases continue to be a significant public health problem in Croatia, but also a problem of travel and tourist medicine. This report provides information regarding the data on current knowledge about rickettsiae and rickettsioses in Croatia. Nowadays, Croatia appears to be free of epidemic typhus (ET) caused by Rickettsia prowazekii, but still there are individual relapse cases (Brill-Zinsser disease). Likewise, the sporadic cases of murine typhus occurred in or originated exclusively from the Croatian littoral and islands between Zadar and Split. Human cases of Mediterranean spotted fever (MSF) caused by R. conorii have been observed along the Croatian coast, mainly in the area from Zadar to Dubrovnik. R. akari was isolated from blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar. According to the studies of ticks, which are known vectors of spotted fever group rickettsiae (SFGR), different tick species are infected with different rickettsiae species. The occurence of these rickettsial diseases in Croatia, the identification of MSF as an endemic rickettsiosis in our region, the emergence of new and unknown rickettsiae pathogenicity, serious types of clinical diseases and potential problems in travel and tourist medicine warn us clearly that our physicians must be very familiar with this rickettsial disease and include it into the differential diagnosis of acute febrile diseases accompanied by rash.

Brojne smjernice uroloških društava nisu spriječile širenje rezistentnih mikroorganizama koje se bilježi posvuda u svijetu, a uzroci tog širenja su višestruki. Cilj ovog rada bio je ispitati profil i rizike antimikrobne rezistencije najčešćih uzročnika infekcija mokraćnog sustava u bolničkih i vanbolničkih pacijenata na zadarskom području. Rezultati su pokazali porast rezistencije ESBL sojeva i njihovu visoku razinu rezistencije na kinolon.

U ovom radu prikazane su rikecije i rikecijske bolesti koje se danas pojavljuju u Republici Hrvatskoj. Posljednji slučaj epidemijskog tifusa (pjegavac, typhus exanthematicus, uzročnik Rickettsia prowazekii), zabilježen je godine 1969. Od 1957. do 2014. godine zabilježeno je ukupno 174 bolesnika s kasnim recidivom ove bolesti. U priobalnom području i na otocima bilježe se sporadični slučajevi endemičnog (murini tifus, Rickettsia typhi) tifusa. Mediteranska pjegava vrućica (R. conorii) kao bolest ljudi javlja se duž hrvatskog priobalja, poglavito od Zadra do Dubrovnika. Godine 1991. izolirana je R. akari iz krvi u bolesnika iz prigradskog naselja kod Zadra. Prema razultatima istraživanja inficiranosti različitih krpeljnih vrsti rikecijama iz skupine pjegavih vrućica nađeno je da su krpelji Dermacentor marginatus inficirani s R. slovaca, Hyalomma marginatum s R. aeschlimannii, Haemaphysalis sulcata s R. hoogstraalii sp. nov. strain Croatica, D. reticulatus s R.helvetica, R. slovaca i R. raoultii. Rikecije i rikecioze predstavljaju veliki javnozdravstveni problem u Hrvatskoj, što zahtijeva nova istraživanja raširenosti, spektra i patogenosti poznatih i novih rikecija.

U radu su prikazane epidemiološke karakteristike HIV+ pacijenata na području Zadarske, Osječke i Istarske županije.

Cilj: Zadatak istraživanja je analizirati epidemiološka, klinička i laboratorijska obilježja ugriza zmija otrovnica (ofidizma) i odrediti smjernice pravovremenog i učinkovitog liječenja na mjestu nastalog incidenta ili u bolničkim uvjetima. Metode: Retrospektivno su analizirani epidemiološki podaci, klinička i laboratorijska obilježja u bolesnika koji su zadobili ugriz zmije otrovnice, te primjenjene mjere liječenja u Općoj bolnici u Zadru tijekom jedanaestogodišnjeg razdoblja (1998. - 2008.). Rezultati: U navedenom razdoblju 93 osobe su zadobile ugriz zmije otrovnice, 57 bolesnika (62%) bili su muškog, a 36 (48%) ženskog spola. Godišnja incidencija ugriza zmija otrovnica iznosila je od 6 do 10 slučajeva. Najmlađi bolesnik imao je 3 godine, a najstariji 85 godina, prosječna dob ugrižene osobe iznosila je 44 godine. U 82 (90%) ugrižene osobe ugriz je bio na udovima, a u 11 (10%) slučajeva na ostalim dijelovima tijela. Prilikom ugriza zmije otrovnice 31 (33%) bolesnik je obavljao slobodne aktivnosti, a 44 (47, 31%) profesionalni posao. Po obliku težine kliničke slike 56 (60, 2%) ugriženih imalo je blagi oblik otrovanja, 27 (29%) srednji oblik a 10 (10, 8%) teški oblik trovanja. Najčešći lokalni znakovi ugriza su otok i bolnost na mjestu ugriza (93 ; 100%), hematomi i ekhimoze (87 ; 89%), u 8 (7, 8%) bolesnika zabilježen je kompresivni (kompartmant) sindrom, a 1 (6, 97%) osoba umrla je nakon ugriza poskoka. Od ukupno 93 ugrižene osobe antivenin je primjenjen u liječenju 88 (94, 6%) bolesnika, antibiotik širokog spektra u 91 (97, 8%), a antitetanička profilaksa u 90 (96, 7%) bolesnika. Zaključak: Davanje antivenina radi mogućih alergijskih reakcija treba obaviti u zdravstvenoj ustanovi u koju se transportira unesrećeni. Međutim, kada se očekuje dulji transport do bolnice, te kod bolesnika koji imaju jasne znakove ofidizma, antiviperini serum treba dati odmah nakon ugriza jer je njegov učinak slabiji ako se daje nekoliko sati nakon incidenta.

Zmije otrovnice su najznačajnije među svim otrovnim životinjama. Otrovanje zmijskim otrovom zove se ofidizam. Svake godine u svijetu od ugriza otrovnica strada preko 5 milijuna ljudi, od kojih 125 000 umire. Najveći broj smrtnih slučajeva odnosi se na Aziju, zatim Afriku i Južnu Ameriku, manji broj na Sjevernu Ameriku, dok najmanji broj slučajeva ima u Zapadnoj Europi. U Europi od ugriza otrovnica godišnje strada između 15 000 - 20 000 ljudi, od kojih oko 50 smrtno. Smrtnost od ugriza europskih otrovnica varira prema raznim autorima i uglavnom iznosi od 0.3 do 5%. Smrtnost od ugriza poskoka i riđovke u pojedinim područjima Hrvatske iznosi od 0.4 -1.8% . Zmije iz porodice Viperidae obitavaju na svim kontinentima, osim Australije. Na tlu Hrvatske obitava 16 vrsta zmija, od kojih su tri otrovne, dvije poluotrovne, a 11 je neotrovno. Otrovnice su: poskok -Vipera ammodytes (V ammodytes), riđovka - Vipero berus i planinski žutokrug - Vipera ursinii macrops. Klinički najvažnija zmija južne Europe, stoga i našeg područja jest poskok. Općenito se kaže da je zmijski otrov smjesa hematotoksina i neurotoksina. U naših zmija - pravih ljutica - Viperinoe dominiraju hematotoksini. Kod tropskih otrovnica - kobri - Elapinoe dominiraju neurotoksini. Simptomi koji prevladavaju u kliničkoj slici otrovanja otrovima europskih ljutica, pa tako i poskoka su psiho-fiziološke reakcije, lokalni simtomi, gastrointestinalni simptomi, poremećaji cirkulacije, poremećaji središnjeg i perifernog živčanog sustava, respiracijski poremećaji, simptomi koji oponašaju alergijske reakcije, koagulopatije, i drugi simptomi i poremećaji. Davanje antivenina radi mogućih alergijskih reakcija treba obaviti u zdravstvenoj ustanovi u koju se transportira unesrećeni. Međutim, kada se očekuje dulji transport do bolnice, te kod bolesnika koji imaju jasne znakove ofidizma, antiviperini serum treba dati odmah nakon ugriza jer je njegov učinak slabiji ako se daje nekoliko sati nakon incidenta.

Since 1969, Croatia appears to be free of epidemic typhus (ET) caused by Rickettsia prowazekii. From 1957 to 2011, a total of 174 Brill-Zinsser cases were recorded in Croatia. The sporadic cases of murine typhus occurred in or originated exclusively from the Croatian littoral and islands between Zadar and Split. Human cases of Mediterranean spotted fever (MSF) caused by R. conorii have been observed along the Croatian coast, mainly in the area from Zadar to Dubrovnik. MSF was characterized by a marked seasonality. Serological evidence of circulation of R.conorii among inhabitants was obtained in all the surveyed localities in southern Croatia. In 1991 R. akari was isolated from blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar. Subsequent study in the area found 24.8% seropositive persons to R. akari, but none case of rickettsialpox was reported. As ticks are the most important vectors and reservoirs of SFGR including human rickettsial pathogens, molecular methods were used to investigate, identify and characterize SFG rickettsiae in ticks collected in ecologically different areas of Croatia. The "new" rickettsia ( R. slovaca, R. aeschlimannii, R. hoogstraalii sp. nov. soj Croatica, R. helvetica, R. slovaca, R. raoultii) were isolated from different tick species, still no clinical description of the disease. Rickettsiae and rickettsial diseases continue to be a significant health problem in Croatia. Further studies of the epidemiology, pathogenicity and the role of known and novel rickettsiae for human health in Croatia are warranted.

Nekroticni fascitis je rijetka, brza i progresivna upala kojoj je svojstvena nekroza površne fascije i širenje na okolnu kožu ili mišice uz moguci i smrtni ishod. Obicno zahvaca ekstremitete, abdominalni zid i perineum. Autori retrospektivno prikazuju 15 bolesnika s nekroticnim fascitisom vrata. Prosjecna je dob bolesnika bila 54, 7 godine i imali su jedan ili više komorbidnih zdravstvenih problema. Kod petoro bolest je bila udružena s descendentnim nekroticnim medijastinitisom, a kod troje s progresivnom sepsom i toksicnim septicnim šokom. Kod svih je bolesnika primijenjena intravenska antimikrobna terapija širokog spektra, a kod troje i u kombinaciji s intravenskim imunoglobulinom G (IVIGG) tijekom petodnevne terapije zbog znakova toksicnog šok sindroma. Kirurška eksploracija s debridmanom nekroticnog tkiva ucinjena je kod svih bolesnika, temeljem pozitivnog nalaza kompjutorizirane tomografije za nekroticni fascitis. Kod pet bolesnika je istodobno ucinjena i transcervikalna drenaža medijastinuma. Perioperativna traheotomija bila je ucinjena kod šest, a odgo%ena kod jednog bolesnika. Histopatološki nalaz je pokazao u svim slucajevima proširenu nekrozu debridirane fascije i vaskularne tromboze u mekom tkivu vrata. Postotak smrtnosti je bio nizak - 6, 7% (1/15). Autori naglašavaju važnost ranog postavljanja dijagnoze i kirurške intervencije, primjene antibiotika širokog spektra i intravenske imunoglobulinske terapije, kada je stanje bolesnika nakon kirurške intervencije i dalje nestabilno.

The aim. To analyze and present the data of the current knowledge about rickettsiae and rickettsioses in Croatia. Methods. Retrospective study based on the epidemiological reports and official data on rickettsiosis and Q fever cases from the Croatian Institute of Public Health, and a review the relevant literature (by computer-search of Pubmed). Results. From 1957 to 2011, a total of 174 epidemic typhus (ET) or Brill-Zinsser cases were recorded in Croatia. In 1969 the last case of ET was reported. The sporadic cases, of murine typhus occurred in or originated exclusively from the Croatian littoral and islands between Zadar and Split. Human cases of Mediterranean spotted fever (MSF) have been observed along the Croatian coast, mainly in the area from Zadar to Dubrovnik. Serological evidence of circulation of R.conorii among inhabitants was obtained in all the surveyed localities in southern Croatia. According to the study of ticks, Dermacentor marginatus ticks were infected with Rickettsia slovaca, whereas H. marginatum were infected with R. aeschlimannii, and R. hoogstraalii sp. nov. strain Croatica as a novel species of spotted fever group Rickettsia was found in Haemaphysalis sulcata ticks in southern Croatia. In northwestern Croatia D. reticulatus ticks were infected with Rickettsia helvetica, R. slovaca, and R. raoultii. In 1991 R. akari was isolated from blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar. Subsequent study in the area found 24.8% seropositive persons to R. akari, but none case of rickettsialpox was reported. Q fever is an endemic disease in many parts of Croatia where the minor or major epidemics have been described every year. Conclusion. Rickettsiae, rickettsial diseases, and Q fever were, currently are and will be a significant health problem in Croatia. Further studies of the pathogenicity and the role of known and novel rickettsiae for human health in Croatia are warranted.

Aim: To investigate the correlation between the occurrence of VAP and the number of days of mechanical ventilation. Results: VAP developed in 7 (24%) out of 50 patients on mechanical ventilation. The average number of days on mechanical ventilation was 10.67 (SD±9.23), with the number of days ranging from 1-47. The average number of day of mechanical ventilation in patients who developed VAP was 20.28 (SD±13.72). In patients who did not develop VAP, the average number of days of mechanical ventilation was 9.20 (SD±7.41), ranging from 1-30 days. We confirmed a statistically significant positive correlation between the number of days on mechanical ventilation and the occurrence of VAP (0.856897). Out of 7 patients who developed VAP, in 2 (4%) VAP was classified as early, and in 5 (10%) as late , onset VAP. The rate of VAP per 1000 days of mechanical ventilation was 13, and the percentage of patients who developed VAP with regards to the number of patients who were on mechanical ventilation longer than 48 hours was 14%.

Mediterranean Spotted Fever (MSF) is a tick-borne rickettsiosis caused by Rickettsia conorii. in the North Dalmatia is an endemic area with high prevalence of R.conorii infected ticks (70.5%) and antirickettsial antibodies among inhabitants (40%). Due to high risk of MSF antibiotic prophylaxis in persons with tick bites seems justified.

Skupina rikecijskih pjegavih vrućica su zoonoze uzrokovane rlkecijama, obvezatno unutarstaničnim bakterijama, iz koljena Rickettsia, obltelji Rickettsiaceae, reda Rickettsiales. Ove su bolesti medu najstarijim poznatim bolestima koje prijenose vektori (krpelji). Tijekom većeg dijela 20. stoljeća (do početka osamdesetih godina) za rikecioze koje prenose krpelji držalo se epidemiološko mišljenje da je za svaki kontinent karakteristična endemična pojava rikecioze uzrokovane samo jednom patogenom rikecijom. Ovakvo mišljenje temeljeno je na paradigmi da druge poznate ili nepoznate rikecije izolirane iz krpelja nisu patogene za ljude i da jedna krpeljna vrsta u endemičnim područjima prijenosi samo jednu rikeciju. lako je proteklih dvadesetak ili više godina ovakav stav izmjenjen, još uvijek su prevalencija i raširenost rikecijskih pjegavih vrućica diljem svijeta nepotpuno poznati i istraženi. Danas znanstvenici sve više koriste molekularne tehnike, uz dopunu primjenom seroloških metoda i izolacije iz kultura, u dobivanju podataka o prevalenciji i raširenosti rikecija. Postizanje sve veće senzitivnosti i specifičnosti molekularnih tehnika kao što su kvantitativna lančana reakcija polimerazom u stvarnom vremenu (quantitative real-time polymerase chain reaction, qPCR) i tipiziranje sekvenci većeg broja lokusa (multilocus sequence typing, MLST) doveli su do identifikacije novih i starih rikecija (Rickettsia aeschlimannii, Rickettsia africae, Rickettsia conorii, Rickettsia felis, Rickettsia parkeri, raoultii, Rickettsia rickettsii, Rickettsia slovaca) u od prije poznatim kao i u novim endemičnim područjima ovih rikecioza. Ova saznanja upućuju istrazivače na označavanje tih područja rizičnima za pojavnost rikecijskih pjegavih vrućica uzrokovanih ovim rikecijama i potiču na nova istraživanja.

Cilj ovoga istraživanja bio je usporediti učinkovitost terapije na trajni virološki odgovor (SVR) u bolesnika s kroničnim hepatitisom C liječenih pegiliranim (PEG) - interferonom alfa 2a, u kombinaciji s ribavirinom, nasuprot bolesnika liječenih konvencionalnim interferonom alfa 2a, u kombinaciji s ribavirinom, tijekom 48 tjedana, u bolesnika s kroničnim hepatitisom C, koji su prethodno bili neuspješno liječeni konvencionalnim interferonom alfa 2a (monoterapija). Metode. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine po 25 ispitanika. U skupini A 25 bolesnika, u razdoblju od 2003. do 2005. godine dobivalo je, tijekom 48 tjedana, konvencionalni interferon alfa 2a (Roferon A) u dozi od 6 MIU 3× tjedno, plus ribavirin, ovisno o tjelesnoj težini, 1000 mg ili 1200 mg dnevno. U skupini B 25 bolesnika, u razdoblju od 2005. do 2008. godine dobivalo je, tijekom 48 tjedana, pegilirani interferon alfa 2a (Pegasys) u dozi od 180 μg jednom tjedno uz ribavirin 1000 ili 1200 mg dnevno. Rezultati. Trajni virološki odgovor (SVR) u bolesnika skupne A bio je 16% u odnosu na 24% u skupini B. SVR je statistički značajno viši u skupini bolesnika inficiranih HCV genotipovima 2 i 3 u usporedbi s genotipom 1 (u skupini A 50%, nasuprot 5%, a u skupini B 57%, nasuprot 11%). Nuspojave tijekom liječenja bile su blagog ili umjerenog intenziteta, te nisu zahtijevale smanjenje doze lijekova ili privremeni prekid liječenja. Nakon prestanka terapije sve su nuspojave nestale. Zaključak. Dvojna terapija pegiliranim interferonom alfa i ribavirinom pokazala je statistički značajniji učinak na SVR od dvojne terapije konvencionalnim interferonom i ribavirinom u liječenju bolesnika s kroničnim hepatitisom C koji nisu odgovorili na monoterapiju konvencionalnim interferonom.

Prema procjenama stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, WHO) različite vrste komaraca godišnje prijenose uzročnike različitih zaraznih bolesti na više od 700 milijuna Ijudi u Africi, Južnoj Americi, Centralnoj Americi, Meksiku i Aziji s posljedicom milijuna smrtnih slučajeva. U Europi, Rusiji, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Novom Zelandu, Japanu i u drugim razvijenim zemljama komarci većinom kao molestanti svojim ubodom ljudima čine samo neugodu (otok i svrab na mjestu uboda), ali se javljaju i kao prijenosnici (vektori) različitih infekcijskih uzročnika koji izazivaju zarazne bolesti sa smrtnim ishodom (pretežito importirani sličajevi).

Matrix metalloproteinases (MMPs) are a family of proteolytic enzymes whose numerous roles are found in the normal immune response to infection. However, excess MMP activity following infection may lead to immunopathological processes that cause tissue damage. Expression, secretion, and activity of MMPs in normal tissues are subject to tight control which is regulated by its specific endogenous tissue inhibitors (TIMPs). It is known that MMPs bind to cell surface proteins (e.g. integrin receptors), and such interactions can have modulatory effects on MMP functionality. The objective of this study was to test whether there are some differences in MMP and TIMP production during the acute infection with different pathogens using β integrins as their receptors for the cell entry. We measured total amounts of soluble MMP-2, MMP-9, TIMP-1, and TIMP-2 in the sera from patients infected with Dobrava virus (DOBV) and Coxiella burnetii (representatives of β3 integrin cell entry) or uropathogenic Escherichia coli (representative of β1 integrin cell entry). Statistical analyses were used to correlate MMP/TIMP serum levels with different biochemical parameters. The results showed that both bacterial infections generally manifested the stronger effect on MMPs production while, in contrast, viral infection introduced stronger changes on metalloproteinase inhibitors. MMPs and TIMPs significantly correlated with some of biochemical parameters in both bacterial infections but no correlations were found in DOBV infection. This could suggest diverse mechanisms by which MMP activity could be implicated in pathology of these two bacterial infections versus viral, DOBV infection despite their cellular entry receptors.

Rickettsioses are obligatory notifiable diseases in Croatia. According to data from the Croatian Institute of Public Health 174 cases of Brill-Zinsser disease, recrudescent form of louse-borne epidemic typhus caused by Rickettsia prowazekii, were recorded in Croatia from 1957 to 2008. Most of the patients gave a history of epydemic typhus during the period from 1941 to 1953, and more than half of them originated from Bosnia and Herzegovina. Sporadic cases of endemic (murine) typhus, which occurred in or originated exclusively on the Croatian littoral and islands between Zadar and Split, have been observed nearly every year. Seroprevalence to R. typhi among healthy population living on coastal part and on the islands around Zadar were between 23.0% and 66.0%, and in the area of Split 21.4% . Human cases of Mediterranean spotted fever (MSF) have been observed in the southern part of Croatia from Zadar to Dubrovnik, most frequently during the summer. Serologic evidence of circulation of R.conorii among inhabitants was obtained in all the surveyed localities in southern Croatia. R. conorii was isolated from the blood of one of our patients, as well as from the tick vectors Rhipicephalus sanguineus, Rh. bursa and Dermacentor marginatus. In 1991 R. akari, agent of rickettsialpox, was isolated from blood of a patient diagnosed with MSF in Zadar. Results from subsequent seroepidemiological investigation showed that 24.8% persons living in the area of Zadar and adjacent islands had antibodies to R. akari. By using molecular techniques in different tick species the presence of tick-borne R.slovaca, R. aeschlimannii, and R. helvetica were detected. Sporadic cases, minor or major epidemics of Q fever have been described mostly from January till May in Istria, Primorje, north Adriatic islands, Dalmatia and north Croatia, where Q fever is an endemic disease. The purpose of the present review is to summarize the data of the current knowledge about rickettsiae and rickettsioses in Croatia.

Danas u ukupnom međunarodnom prometu putnika najveći (više od 50%) udio odnosi se na turistička putovanja, velik udio na posjete rođacima i prijateljima, zdravstvene potrebe, vjerske obrede, značajan udio na poslovna putovanja. Proces globalizacije sve više jača promet ljudi i robe diljem svijeta, a tako se stvaraju uvjeti za širenje i izloženost endemičnim bolestima, novim emergentnim i reemergentnim bolestima u odredištima putovanja, kao i u područjima odakle turisti i putnici dolaze. Zdravstvene i turističke organizacije moraju u cilju smanjenja širenja bolesti među turistima i drugim putnicima poduzimati različite mjere prevencije, osobito mjere zdravstvene edukacije i cjepljenja (imunizacije) ne samo zbog zaštite turista i drugih putnika već i zbog zaštite stanovništva kako u turističkim odredišitma tako i stanovništva u područjima stalnog boravka.