Search

Regardless of whether they are officially (re)named from above or whether they are a product of colourful local speech from below, multiple geographical names exist in all languages, including Croatian. Toponymic twins, and less frequently triplets, quadruplet or quintuplets, contribute to the richness of the Croatian toponymic family. In practice, however, this phenomenon can cause confusion in orientation, communication, cartography, encyclopaedistics, scientific and professional discourse, and in administration. For practical purposes, it thus makes sense to standardize them and reduce their usage to one toponymic form, whereas in terms of science, literature and speech it is necessary to record all toponymic forms for the same geographical feature and preserve them because they all represent invaluable elements of cultural heritage. The standardization process in Croatia has only recently commenced at official level. Although some categories of toponyms have official status (e.g. country names), most multiple names fall into the category of unofficial names. Many factors have influenced the appearance and maintenance of polyonymy. For centuries the Croatian language has been developing in the Mediterranean-Dinaric-Pannonian contact area. Here, different states succeeded each other, and different interactions took place with neighbouring European nations, and so the vocabulary reflects this complex linguistic permeation. The transformation of toponyms and polyonymy was also influenced by politics and various approaches to the economic valorisation of the area. The objective of the research presented here is to indicate and exemplify the most important factors of polyonymy in Croatia by drawing on different historical and contemporary sources of Croatian toponyms.

Geografija je među najzastupljenijim strukama u općim izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Očituje se kroz geografske sadržaje, tj. podatke koji se odnose na prirodna i društvena obilježja prostora, a koje možemo shvaćati u užem i širem smislu ovisno o dominantnom sadržaju i autorima. Geografski se podatci donose u primarno geografskim člancima, u složenim člancima s više struka i u člancima iz drugih struka. Cilj predstavljenog istraživanja je kvantitativnom i kvalitativnom analizom ispitati i usporediti neka obilježja geografskih sadržaja (zastupljenost, poimanje, struktura, predstavljanje) iz pet članaka o usporedivim državama (Bosna i Hercegovina, Gruzija, Hrvatska, Irska, Slovačka) u odabranim zavodskim i drugim enciklopedijama. Istraživanjem se potvrdila pretpostavka: prema izdvojenim obilježjima geografskih sadržaja navedena izdanja ne razlikuju se mnogo. Duljina članaka znatnije varira, stil pisanja razlikuje se samo negdje, ostala obilježja uglavnom su ista. Uočeno je da je zastupljenost geografskih podataka u širem smislu zadovoljavajuća, ali da se pod geografskim sadržajem u užem smislu shvaćaju podatci o prirodnogeografskim obilježjima prostora. Struktura je zadana, „ladičarska“. Uglavnom se koristi sažeti leksikografski stil pisanja, s mnogo nanizanih, često nepovezanih brojčanih podataka, bez objašnjenja uzročno- posljedičnih odnosa. Usporedba zavodskih i stranih izdanja uputila je na slične enciklopedičke prakse u obradi geografskih sadržaja. U stranim izdanjima stil pisanja je nešto općenitiji i manje statističan.

U nas dosad najobuhvatniji i opširan prikaz hrvatske geografije, odnosno zemljopisa kao znanosti i struke, čini građu sedme knjige Velike geografije Hrvatske pod naslovom Razvoj i značenje hrvatske geografije. Na otprilike 600 stranica autori kronološki, od srednjeg vijeka do 2020. godine, iznose građu i činjenice o razvoju hrvatske geografske misli te o važnosti zemljopisnih istraživanja hrvatskih geografa i istraživača iz drugih struka koji su se u prošlosti bavili prostornim obilježjima i promjenama u nas i u svijetu. Obrađene su faze razvoja hrvatske geografije vezane za srednjovjekovna i novovjekovna postignuća, posebice ona u 19. i 20 stoljeću, kad je geografija kao znanost institucionalizirana, i danas, kad je ona sveučilišni studij i istraživačka jezgra na sveučilištima u Zagrebu i Zadru. Knjiga obiluje podatcima o osobama i djelima, a sadržava i popis literature i kazalo osobnih imena i etnika te zemljopisnih imena kao pomoć u nalaženju pojmova i osoba. Razvoj hrvatske geografije važan je dio sveukupnog razvoja znanosti, obrazovanja i odgoja u Hrvatskoj. Do sada nije napisana sveobuhvatna sinteza o razvoju hrvatske geografije pa ova sedma knjiga Velike geografije Hrvatske ima poticajnu ulogu u daljnjem istraživanju razvoja geografije u Hrvatskoj. Geografija općenito, pa tako i u našoj zemlji, ima nezamjenjivu odgojnu, obrazovnu i znanstveno-istraživačku ulogu. U prošlosti i danas hrvatski geografi ostvaruju nezaobilazno društveno poslanje otvaranja novih spoznaja i prenošenja znanja o prostoru kao važnom dijelu ljudskog i nacionalnog opstojanja i razvoja. Stoljećima su pridonosili općem kulturološkom i spoznajnom ciklusu čovječanstva, a danas su neizostavan dio hrvatskoga osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, te sudionici brojnih poslova u prostornom planiranju, uređivanju prostora, kartografiji, geoinformatici, znanosti, mjerništvu, statistici, turizmu, leksikografiji, izdavaštvu, državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, politici, novinarstvu, medijima, vojsci, zaštiti prirodne i kulturne baštine itd. Time pridonose razvoju svoje struke i znanosti te cjelokupnom razvoju Republike Hrvatske. Glavni cilj sedme knjige Velike geografije Hrvatske, monografskog izdanja Razvoj i značenje hrvatske geografije, prikupljanje je, dopuna i sređivanje dostupne građe i podataka o procesima, obilježjima i osobama koji su zadužili ili danas unapređuju hrvatsku geografiju kao struku i znanost. U knjizi se hrvatskim geografima podrazumijevaju Hrvati ili osobe hrvatskoga podrijetla, rođeni u Hrvatskoj ili izvan nje, koji su živjeli ili žive u Hrvatskoj ili diljem svijeta, i djelovali su ili djeluju na području geografije, zatim pripadnici drugih naroda i manjina koji su rođeni na tlu Hrvatske, bez obzira na to gdje su boravili ili borave, te stranci koji su živjeli i djelovali ili i danas žive i djeluju u Hrvatskoj dajući svoj prinos geografiji. Građu ove knjige čine poglavlja o razvoju hrvatske geografije u vremenskom slijedu od zreloga srednjeg vijeka do danas, i to: do institucionalizacije potkraj 19. st., poslije institucionalizacije do kraja Prvoga svjetskog rata, od kraja Prvoga do kraja Drugoga svjetskog rata, poslije Drugoga svjetskog rata do stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske i od stjecanja neovisnosti do danas. Hrvatska geografija u posljednjih devet stoljeća prošla je više razvojnih faza, uvelike pridonijevši europskoj i svjetskoj geografiji. Stotine istraživača, znanstvenika i učitelja bavile su se ne samo zemljopisnim obilježjima hrvatskog prostora nego i mnogih drugih prostora Europe i svijeta. Upravo Knjiga 7. s pregledom razvoja i postignuća hrvatske geografije od srednjeg vijeka do danas pokazuje njezin vrijedan doprinos europskoj i svjetskoj geografiji.

Vijest donosi informacije o osnivanju, zadatcima, članovima i radu Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena u Hrvatskoj od ožujka 2019. do listopada 2020.

Mrežno izdanje Hrvatskih egzonima nastavak je rada na popisivanju, obrađivanju (atribuiranju) i usustavljivanju hrvatskih prilagođenica. Prvi je to sustavno leksikografski obrađen i javno dostupan popis hrvatskih egzonima. Njegova je svrha prezentiranje sjedinjenih, dopunjenih i osvježenih sadržaja iz dvaju tiskanih izdanja, koji se zbog ograničenosti tiskanih publikacija u njima nisu mogli integrirano predočiti, te omogućivanje mrežnoga pretraživanja prilagođenica i njihovih atributa. Korpus se zasniva na priručnicima Hrvatski egzonimi II., tj. na popisu suvremenih i povijesnih egzonima svih zemljopisnih objekata, te Hrvatski egzonimi I., u kojem su obrađena imena država, pripadnih glavnih gradova i njihovih stanovnika te imena ovisnih područja. Uza svako prilagođeno ime i postojeće atribute dodane su potvrde (imena) iz pregledanih izvora (18 za sve prilagođenice, dodatnih sedam za imena država, šest za imena ovisnih područja i tri za imena glavnih gradova država).

The paper presents selected toponyms of the countries where the Croatian migrants influenced on local toponymies. Due to the Ottoman threat, the Croats migrated there during the first migration wave, which had begun in the 15th century. The results of such migrations are the present Croatian national minorities with their endonyms in Austria, Hungary, Italy, Czechia, Slovakia, and Romania.

Od početaka institucionalizirane geografije u Hrvatskoj potkraj 19. st. do posljednjih nekoliko desetljeća 20. st. toponimi nisu bili u fokusu geografskog interesa. I danas su podzastupljena geografska tema premda se svakodnevno upotrebljavaju u geografiji. Uslijed nelogičnosti koja proizlazi iz odnosa (česta) uporaba – (slabi) interes, nameće se pitanje: trebaju li se geografi uopće baviti toponimima, njihovim pisanjem, izgovorom, usustavljivanjem, simboličkim značenjima? Instinktivan odgovor mnogih, ako ne i većine geografa, nesumnjivo bi bio: da, jer nije li samorazumljivo, logično i očekivano da upravo geografi proučavaju, ali i oblikuju nešto što se naziva „geografsko ime“? Ipak, ali ne i neobično, njima se daleko više od geografa bave jezikoslovci toponomastičari. U članku se predstavlja odnos toponomastike i geografije u proučavanju toponima.

U referatu se predstavlja projekt Rječnik stranih geografskih imena, koji se od 2013. provodi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Cilj projekta je iz dvadesetak relevantnih izvora prikupiti i atribuirati prilagođena zemljopisna imena za zemljopisne objekte smještene izvan hrvatskoga jezičnoga područja (egzonime). U mnogim hrvatskim izvorima egzonimi su zapisani različitim likovima, uglavnom nedosljedno, nesustavno i neujednačeno. Stoga Rječnik nudi preporučene jedinstvene prilagođene likove za opću uporabu. Svrha projekta je olakšati njihov izbor onda kada se rabi prilagođeni, a ne izvorni lik. Namjera je i stvoriti temelje za standardizaciju hrvatskih egzonima. Premda se građa ne obrađuje na uobičajen rječnički način, rezultati projekta najsličniji su rječničkoj formi. Objavljeni su u dvama tiskanim priručnicima. Hrvatski egzonimi I. (2016.) bave se imenima država, pripadnih glavnih gradova i ovisnih područja, jer su mnogi od njih egzonimi. Obrađena su i imena stanovnika (etnici), odnosni pridjevi, genitivi i lokativi imena država i glavnih gradova jer se ti oblici riječi često pojavljuju u općoj uporabi. Hrvatski egzonimi II. (2018.) donose popis više od 3000 suvremenih i povijesnih egzonima za sve tipove zemljopisnih objekata, pripadna izvorna imena, jezik (jezike) izvornoga imena, tip i podtip imenovanoga zemljopisnog objekta te njegovu lokacija. Projekt ima potencijal dalje se razvijati u E- rječnik hrvatskih egzonima. Ideja je pretvoriti postojeću internu bazu podataka u lako pretraživu web aplikaciju koja će sadržavati potvrde pronađene u svim analiziranim izvorima, kao i sve ostale atribute. Kako bismo to ostvarili, namjeravamo se oslanjati na znanja, iskustva i prakse e-leksikografa i računalnih jezikoslovca.

U prezentaciji se iznose glavni izazovi u pisanju i uporabi hrvatskih egzonima te se ističu napori Leksikografskog zavoda u rješavanju tih problema. Predstavljaju se dva zavodska izdanja - Hrvatski egzonimi I. i II.

The aim of the paper is to contribute to the discussion on various classifications of exonyms. Different categories of exonmys depending on the frequency of use have been introduced and supported by Croatian examples. The paper raises a few questions rather than answers them, one of which is when does an exonym become outdated and cease to be used in contemporary language.

U izlaganju se ističe kako se problematikom pisanja i uporabe toponima, toponimijom nekog prostora, iščitavanjima geografskih sadržaja iz toponima i teorijskim temama vezanim uz njih u posljednjih 120 godina ozbiljnije bavilo svega desetak hrvatskih geografa. Očito je da toponimi nisu prepoznati kao dovoljno relevantna znanstveno-istraživačka tema u nas, iako se, primjerice, na probleme neujednačenog pisanja i nejasne uporabe toponima u geografskoj literaturi upozoravalo već prije stotinu godina. Nisu dovoljno često prepoznati niti kao izvor geografskih istraživanja, kao što su to već odavno terenske bilješke, statistički podaci, povijesna građa, dokumentacija ureda javne uprave i sl. Najdulje se toponime tematiziralo s kartografskog aspekta, a povezano sa širim društveno- političkim promjenama, i s političkog aspekta. Interes za geografskim iščitavanjem toponima s historijsko-geografskog i kulturno- geografskog aspekta te razradom metodologije za pojedinačna i sustavna istraživanja povećao se tek početkom 2000-ih, pa se može zaključiti da pomak u njihovu osvještavanju i razumijevanju postoji, ali je on još uvijek polagan. Jedan od razloga dugogodišnjoj ravnodušnosti spram toponima vjerojatno leži u činjenici što hrvatski geografi nisu znali kako ih istraživati, odnosno što sve iz njih mogu "izvući" i na koji im način toponimi mogu ukazati na geografski relevantne činjenice ili barem potvrditi znanja o prostoru, a da pritom ne zadiru u (ili samo preuzimaju) jezične analize. Dakako, i zaokupljenost "pravim", nesumnjivo geografskim temama, tj. temama s potvrđenim predmetima, metodama i izvorima istraživanja, osobito onima zasnovanima na statističkim i prostornim analizama, zasigurno je odvlačila geografe od onih tema (i izvora) koje su smatrali graničnima ili pak "negeografskima". Takav se stav pretočio u slabu zainteresiranost za uključivanjem u međunarodne aktivnosti vezane u toponime, što je pak uzročno-posljedično rezultiralo slabim interesom za toponime.

Report on the recently published book on current and historical exonyms in Croatian language.

According to an internationally adopted definition, an exonym (adapted geographical name) is a geographical name used in a specific language for a geographical feature situated outside the area where that language is spoken, and differing in its form from the name used in an official or well-established language of that area where the geographical feature is located. Since they become part of the vocabulary of a language community that eventually adapts and accepts them in their language system, they are important elements on topographic and thematic maps produced by that community. Therefore, they are essential elements on maps in general world atlases, especially school atlases, though they may appear to a much lesser extent than original names (endonyms). Although there is a long tradition of using exonyms in Croatian, an analysis of how they appear in Croatian world atlases published in the last forty years reveals some specific issues which are explained in detail in this presentation. For example, it has been noticed that the way they are written, used and treated in relation to original names is unsystematic, inconsistent and often very vague. Another issue is their status in multilingual areas. There is also confusion about current, historical or outdated exonyms. As a result, there is a reluctance to use adapted geographical names, and many difficulties arise regarding how to write and use them, problems which cartographers, geographers, linguists, historians, journalists, students, translators and others have to deal with on a daily basis. At the international level, these problems are addressed and discussed by the Working Group on Exonyms, which has operated within the United Nations Group of Experts on Geographical Names (UNGEGN) since 2002. At the national level, an extensive database of exonyms has been compiled, along with selected attributes and verifications recorded in twenty relevant sources. It is a part of a project conducted at the Miroslav Krleža Lexicographical Institute since 2013. Nevertheless, an interdisciplinary professional commission should perform the standardization of geographical names, thus resolving how endonyms and exonyms are written, used and treated. There is no such commission in Croatia at present, so any initiative to establish it should be strongly supported.

The aim of the paper is to contribute to the discussion on the criteria of the use of exonyms by reviewing the latest proposed list of criteria and re-examining it from the Croatian viewpoint, i.e. by using the Croatian examples of exonym usage. Examples have been taken out from various sources (diplomatic documents, newspapers, lexicographical and cartographical editions, academic papers, linguistic reference books, etc.). It has been learned that these examples support most of the proposed criteria, but not all of them.

U knjizi se donose autorova promišljanja o odnosu geografije i leksikografije koja su nastala tijekom dugogodišnjeg rada u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Svi tekstovi u knjizi ranije su objavljeni, a ovdje su prikupljeni i tematski posloženi.

Za strane zemljopisne objekte u načelu upotrebljavamo 1) strano, tj. izvorno ime, ili 2) hrvatskomu jeziku prilagođeno ime ili 3) hrvatsko ime za određeni objekt, tj. egzonim. Kako je godine 1972. Skupina stručnjaka za zemljopisna imena UN-a (UNGEGN) preporučila da se ograniči upotreba egzonima te da se ne stvaraju novi, pojavila se potreba da se definira koja imena jesu egzonimi, da se popišu te da se odredi način na koji se mogu standardizirati ona imena čiji se likovi nesustavno upotrebljavaju u pojedinome jeziku. U prvome dijelu članka predstavit će se iskustva standardiziranja zemljopisnih imena na međunarodnoj i nacionalnoj razini, s posebnim osvrtom na standardizacijsko stanje u dvaju slavenskih naroda (Slovenci i Poljaci). U drugome će se dijelu analizirati jezikoslovni priručnici koji su imali najvažniju ulogu u dosadašnjim nastojanjima standardiziranja zemljopisnih imena, a to su hrvatski pravopisni priručnici objavljivani od 1889. godine do danas, te će se iznijeti zahtjevi koje je nužno provesti kako bismo u standardizaciji tih zemljopisnih imena sačuvali hrvatsku jezičnu baštinu.

U prezentaciji se iznose glavni problemi pisanja hrvatskih egzonima, tako i imena država. Problem je veoma raširen na svim razinama geografskog obrazovanja. Predstavljen je priručnik Hrvatski egzonimi I., koji bi trebao olakšati njihovo "točno" ili makar preporučeno pisanje i uporabu.

Udomaćena geografska imena (egzonimi) su imena stranih geografskih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima). Hrvatski je egzonim stoga udomaćeno, hrvatsko geografsko ime za objekt smješten izvan hrvatskoga jezičnog područja (npr. Beč, Budimpešta, Varšava, Solun). Premda su egzonimi na međunarodnoj razini prepoznati kao važan dio kulturnog nasljeđa i jezičnog identiteta zajednice koja ih je stvorila i unutar sebe održala, pa se njima bavi Radna skupina za egzonime (koja djeluje unutar Skupine stručnjaka za zemljopisna imena pri UN-u), unutar domaće jezikoslovne i geografske znanstvene zajednice rijetki se istraživači bave egzonimima, što rezultira malim brojem radova o problemima njihova pisanja, uporabe i značenja. Stoga je svrha ovoga rada dati prilog njihovu proučavanju, odnosno dati doprinos razvoju jedne od početnih metoda mnogih znanstvenih istraživanja, metode klasifikacije (u ovom slučaju klasifikacije egzonima), koja bi mogla poslužiti za daljnja istraživanja egzonima. Pregledom znanstvene i stručne literature te jezikoslovnih priručnika cilj je izložiti moguće klasifikacije i uputiti na njihovu primjenu. Budući da su u Hrvatskoj imena država postigla najviši stupanj normiranja (postoje u službenim i preporučenim inačicama), uzeta su kao primjer primjene dviju klasifikacija, prema motivaciji i načinu udomaćivanja u hrvatskom jeziku. Kako pokazuje međunarodni bilateralni projekt, rezultati takvih klasifikacija mogu se uspoređivati s rezultatima istih klasifikacija u drugim jezicima, čime se upućuje na važnost koju pojedini strani geografski objekti imaju u povijesnom i suvremenom razvoju nekoga naroda (jer u pravilu oni imaju udomaćenu imensku inačicu), na sličnosti i razlike u uspoređivanim jezicima te na utjecaje jezičnih politika na razvoj tih jezika u određenom razdoblju (što se očituje i u obilježjima egzonima).

Egzonimi su udomaćena imena stranih geografskih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima) ; npr. Azija, Beč, Prag, Rim, Sejšeli. Važan su dio kulturnog nasljeđa i jezičnog identiteta zajednice koja ih je stvorila i održala. Njima se na međunarodnoj razini bavi Radna skupina za egzonime, koja djeluje unutar Skupine stručnjaka za geografska imena pri Ujedinjenim narodima. U hrvatskoj jezikoslovnoj i geografskoj znanstvenoj zajednici rijetki se istraživači bave proučavanjem egzonima. Osobito su malobrojne analize koje se temelje na velikom broju egzonima. Svrha je rada dati prilog njihovu obuhvatnijem proučavanju razvojem metode klasifikacije egzonima, a njegov je cilj izložiti moguće klasifikacije i uputiti na njihovu primjenu. Rezultati istraživanja egzonima s pomoću ove metode mogu se uspoređivati s rezultatima istih istraživanja drugdje. U Hrvatskoj su imena država postigla najviši stupanj normiranja pa su uzeta kao primjer primjene klasifikacije prema motivaciji imenovanja i tipologije prema načinu udomaćivanja geografskih imena u hrvatskom jeziku.

English edition of the book "Hrvatska na prvi pogled: udžbenik hrvatske kulture".

U prezentaciji se iznose glavni problemi pisanja i uporabe hrvatskih egzonima na primjeru imena država i glavnih gradova. Predstavljen je priručnik Hrvatski egzonimi I., koji bi trebao olakšati njihovo "točno" ili makar preporučeno pisanje i uporabu.

U članku se obrađuje povijest i suvremeno stanje i obilježja turizma u Hrvatskom zagorju, najvažniji oblici turizma i atrakcijska osnova za njegov razvoj.

Kroz rad geografa u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, jedinoj znanstvenoj ustanovi u Hrvatskoj koja se bavi leksikografijom, predstavit će se specifičan aspekt primjene geografije u suvremenom hrvatskom društvu. Veze između geografije i leksikografije dugotrajne su i postojane te uglavnom dobre, o čemu svjedoči kontinuirano zapošljavanje geografa u Zavodu, značajan broj više ili manje »geografskih« i kartografskih projekta, raznovrsnost tema kojima se bave geografi– leksikografi te tradicionalno značajan udio geografskih sadržaja u općim i regionalnim zavodskim izdanjima. Taj odnos katkada može biti narušen zbog podzastupljenosti geografskih sadržaja u odnosu na sadržaje drugih struka u nekim složenim enciklopedijskim natuknicama i/ili nepovoljne strukture geografskih sadržaja. Poboljšanje bi trebalo tražiti u poticanju geografa da se bave temama koje bi olakšale sustavnu i dosljednu leksikografsku obradu te u stalnoj implementaciji suvremenih geografskih spoznaja u leksikografsku građu primjenom suvremenih leksikografskih pristupa.

Report on the recently published book on country names, names od capitals and dependent territories, as well as names of inhabitants and some other word forms in Croatian language.

Predavanje je dio debate među učenicima predmeta Politička geografija. U njemu se iznose kvalitativni i kvantitativni podaci koji govore "za" i "protiv" jačeg uplitanja države u procese donošenja odluka vezanih uz brak i rađanje djece kako bi učenici promišljali o posljedicama istoga.

Knjiga se sastoji od triju tematskih cjelina i deset poglavlja. Prvu tematsku cjelinu, koja je obuhvaćena u jednome poglavlju, čini opsežno razmatranje povijesti i značenja pojma Bliski istok. Drugu i najveću tematsku cjelinu, koja je podijeljena na osam poglavlja, čine studije sedam država – Egipta, Iraka, Izraela, Jordana, Libanona, Sirije i Turske te Palestine kao "države u nastajanju" – koje tvore jezgru Bliskog istoka ili Bliski istok u užem smislu, a uglavnom se poklapaju s povijesnim pojmom Levanta. Treću tematsku cjelinu, koja je također sažeta u jednom poglavlju, čini komparativno razmatranje problema i perspektiva demokratske transformacije zemalja Bliskog istoka.

The article is about two projects regarding exonyms currently being conducted at the Miroslav Krleža Institute of Lexicography, both initiated in May 2013. The first one, A Dictionary of Foreign Geographical Names, is the professional project, which employs experts from the Institute with a few external collaborators (scientists of linguistics and geography). The second project, A Comparative Analysis of Croatian and Slovenian Exonyms, is a bilateral scientific Croatian-Slovenian project conducted jointly at the Miroslav Krleža Institute of Lexicography (Croatia) and the Anton Melik Geographical Institute (Slovenia). It engages geographers, linguists and one cartographer from both institutes.

Istria is the Mediterranean region partially located in Italy, Slovenia and mostly in Croatia. It is the westernmost region of Croatia, with traditionally rooted and implemented Croatian- Italian bilingualism in some of its parts. Therefore, it is a good example of bilingualism in its cultural landscapes. The analyzed bilingual landscape elements are: signs with the street name, boards with names of the settlements, and road signs. The aim of this study is to show the relationship between the diverse historical development of Istria, a contemporary ethnic composition, and the modern namescape in Istria. The results of the research indicate that there is a direct relation between historical-geographical development of certain parts of Istria, its ethnic structure, and the presence of bilingual signs in the visible urban namescape. In the western, southern, and north-western parts of Istria, which were under strong Venetian and Italian influence in the past and are home to a larger Italian minority nowadays, the landscapes are characterized by bilingual Croatian-Italian signs. Accordingly, the towns of central Istria which are dominated by the large Croatian majority are marked by monolingual Croatian name signs.

Report on the current activities and projects regarding exonyms in Croatia.

U radu je inzularnost shvaćena kao jezična marginalnost, odnosno kao odraz nedovoljne brige hrvatske akademske zajednice o dijelu jezičnoga blaga - o egzonimima (udomaćenim geografskim imenima) - što se odražava u nepostojanju komisije za standardizaciju geografskih imena te posljedično i u nesustavnoj, neujednačenoj uporabi više hrvatskih imenskih likova za jedan geografski objekt.

Kroz 13 izleta posjetiteljima je omogućeno upoznavanje Slavonije i Središnje Hrvatske. Knjiga je zamišljena tako da pomogne svim zainteresiranim čitateljima u osmišljavanju izleta u bližu ili dalju okolicu. Svaki izlet prati pregledna karta s jasno označenim smjerom kretanja.

Kroz 13 izleta posjetiteljima je omogućeno upoznavanje Gorskog kotara, Like i Kvarnera. Knjiga je zamišljena tako da pomogne svim zainteresiranim čitateljima u osmišljavanju izleta u bližu ili dalju okolicu. Svaki izlet prati pregledna karta s jasno označenim smjerom kretanja.

Istraživanja geografskih imena nužno bi trebala biti interdisciplinarna jer su toponimi, odnosno imena geografskih objekata, u svojoj biti i jezikoslovno i geografski određeni pojmovi. Njima se, osim primarno jezikoslovaca- toponomastičara, bave i geografi, kartografi, povjesničari, etnolozi i drugi znanstvenici, ali uglavnom s aspekta vlastite znanosti. Premda nepotrebno zanemarivana od strane hrvatskih geografa, imena geografskih objekata u sebi kriju geografima važne informacije. O tome svjedoči i tvrdnja toponomastičara Vladimira Skračića (2011: 65) da je među svim toponimima šireg areala, najveći broj onih koji se odnose na obilježja terena i fizičku građu geografskog objekta te na toponimizirane metafore iz geografske sfere. Iz toponima se, dakle, mogu otkriti razna prostorna i druga obilježja imenovanog objekta (npr. tip objekta, njegov geografski smještaj/položaj, njegova fizionomija i/ili metafore na fizionomiju/morfologiju imenovanog objekta, njegova važnost unutar zajednice). Iz njih se mogu iščitati i društveni odnosi i političke prilike koje su postojale u vrijeme imenovanja, jezik kojim se govori ili se govorilo na području na kojem se nalazi geografski objekt, informacije o imenodavcu (neznani lokalni pojedinac ili skupina, politički akteri) i načinu imenovanja (spontani, nametnuti), odnosno informacije o motivima imenovanja. Ako je spontana, motivacija najčešće dolazi od samih obilježja geografskog objekta koja u imenodavcu pobuđuju razloge za izbor određenoga toponima. Drugim riječima, veza između toponima i njegova sadržaja nije proizvoljna, već je motivirana. Iščitavanjem motiva (razloga) imenovanja može se odgovoriti na vrlo česta pitanja poput: po komu/čemu je nešto u prostoru nazvano; u kakvom su odnosu geografski objekt (referent) i njegovo ime (izraz); zašto se u nekim toponimima taj odnos ne može lako naslutiti dok u drugima može. Detektiranjem značenja izvornih općih pojmova, odnosno apelativa iz kojih je izravno ili posredno putem nekog postojećeg imena postupkom toponimizacije nastalo određeno geografsko ime, katkada se otkrivaju i dodatni geografski sadržaji. Ako podrijetlo i značenje imena nije jasno, najčešće se radi o imenima koja imaju korijene u riječima iz danas izumrlih jezika ili veoma starih sličnih pojmova istoga korijena. Imena država motivirana su nekolicinom različitih razloga imenovanja: prema narodu, svecu/svecima, osobi/obitelji, naselju, povijesnoj regiji, topografskim obilježjima (najčešće nekom istaknutom prirodnogeografskom objektu), smještaju, općim pojmovima i dr. U radu će se kategorizirati imena svih država prema navedenim motivima te će se naglasak staviti na ona imena država koja su motivirana raznovrsnim elementima prostora, odnosno geografskim sadržajima. Kod njih je najčešće riječ o smještajnim obilježjima države, fizionomski istaknutim a time često i najznačajnijim prirodnogeografskom objektima, identifikacijski važnomu naselju, regiji i sl. U nekim su imenima sadržaji koji su motivirali imenodavca očiti, dok je u drugima motivacija skrivena. Provjerit će se postoje li u tako motiviranim imenima neke zakonitosti te u kojoj su mjeri geografski sadržaji skriveni, tj. iščitavaju se samo poznavanjem značenja izvornoga općega pojma. Kako bi se napravila tipologija imena država s obzirom na motivaciju imenovanja, analizirat će se literatura i internetski izvori.

Biobibliografija hrvatskog geografa Petra Matkovića.

Kroz 8 izleta posjetiteljima je omogućeno upoznavanje Dalmacije. Knjiga je zamišljena tako da pomogne svim zainteresiranim čitateljima u osmišljavanju izleta u bližu ili dalju okolicu. Svaki izlet prati pregledna karta s jasno označenim smjerom kretanja.

The paper addresses some problems that occur when crating list of exonyms/foreign geographical names. A practical work on the list made us believe that the most important thing is to recognize the linguistic differences at which we draw the line between toponym which enter the list and the one that can not be included. It was proven that it is possible to make a comprehensive list of foreign geographical names (many of which are exonyms, and some are not according to previously accepted definitions) without emphasizing only one key criterion for the separation of exonyms (a linguistic, a geographic, a status of language), and without labeling geographical names as exonymic or endonymic type. Many counties have been doing that for quite some time. But if we want to make a list exclusively of exonyms, the exact, uniform and unambiguous definitions of these terms are necessary. In that case there would be a significant practical benefit of knowing the definitions of exonym and endonym.

Predavanje je dio debate među učenicima predmeta Politička geografija. U njemu se problematiziraju politički grafiti, želeći potaknuti učenike na osvještavanje i promišljanje o pozitivnim i negativnim učincima te vrste vizualne prezentacije širih društvenih, ponajviše političkih pojava i procesa.

The aim of the paper is to refer to the treatment, defi nitions and meanings of those termini technici in the Croatian language that are frequently used in professional, scientifi c and other sources when referring to geographical names. It is about the correlation between the terms geographical name, toponym, exonym, endonym, foreign geographical name, domesticated name, Croatized name, adapted (adjusted) name, adopted (accepted) name, traditional name, and translated (rendered) name, with an emphasis on the terms geographical name, exonym and endonym. A brief review of 25 sources showed that if some other terms semantically equal or similar to exonyms are used, it is almost certainly one of these four: foreign geographical name, traditional name, domesticated name or (more rarely) Croatized name.

Izvješće sa 17. sastanka Radne skupine za egzonime održanog 14.-16. svibnja 2015. u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.

In the northwestern part of the Croatian littoral two regions can be identified. The first one occupies the largest Croatian peninsula (Istria), and the second one is the neighbouring region of the Kvarner Bay area, which stretches to the east and southeast of Istria. Although both small in sizes (Istria 2950 km2, the Kvarner Bay 3270 km2), these regions had different historical developments, which is the major reason for different notions and expressions of regional identity. In that context, Istria is the most regionally oriented part of Croatia, where 4, 3% of the total population identified themselves in the sense of regional affiliation (according to the 2001 census data). It is also a part of Croatia that has been exposed to the Italian influence during a long period in history, as well as today. Effects of such a historical background can be identified in many ways in everyday life: in using Italian language in some parts of Istria as the first or the second language, as well as in the greater significance of the local regional party, but also in the urban landscape – in the street names (which are bilingual in some, but not all, parts of Istria). The Kvarner Bay region recorded only 0, 05% of the total population that claimed regional affiliation ; national identity is deeply expressed in supporting national political parties and in the urban toponymy. Therefore, a comparative study of nine mid- range towns along the Kvarner Bay (four towns) and in Istria (five towns) has shown that there is a difference in regional identity expressions in the names of streets and squares. Expectedly, regional identity was more emphasized in those Istrian towns that have been exposed to a greater Italian influence. As opposed to that, street names in the Kvarner Bay towns show a stronger expression of national identity.

Geografskoj javnosti predstavljen je projekt Rječnik stranih geografskim imena koji se provodi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža - njegov cilj, način i dinamika provedbe, glavni izvori, neki problemi u realizaciji i suradnici na projektu.