Search

Brižinski (Freisinski) spomenici najstariji su slovenski (i slavenski) tekstovi pisani latinicom i jedini predstavnik slovenske literarne djelatnosti u razdoblju romanike. Sastoje se od triju tekstova pronađenih u latinskom kodeksu iz Freisinga (slovenski Brižine), danas pohranjenih u Državnoj biblioteci u Münchenu. Pismo je latinska minuskula starobavarske grafijske škole, što je uz povijesne podatke dovoljno mjerodavan dokaz za datiranje zapisa u razdoblje 972.-1093. Prijepis su izgubljenih izvornika iz doba Karlovih kapitulara oko 850. što svjedoče brojne pogreške u prepisivanju. Najvjerojatnije je tekstove zapisao ili dao zapisati frajsinški biskup Abraham za vlastitu uporabu u liturgiji. U oblikovanju tekstova su vidljivi utjecaji koje je zadobio slavenski čovjek u doticaju s kršćanstvom, premda je iz rječničkog korpusa vidljivo da je poganstvo još živo.Autorica analizira pojam prenje iz 87. retka drugog brižinskog spomenika, tzv. Adhoracije ad poenitentiam - Nagovora na ispovijed i pokoru, i istražuje povezanost toga motiva s cjelokupnom motivsko-sadržajnom i lingvostilističkom strukturom svih triju spomenika. Dokazuje da je prenje jedan od ključnih leksema ne samo unutar drugog spomenika, već da svojim specifičnim značenjem i smislom djeluje na bitne odrednice stilske strukture Brižinskih spomenika u cjelini. U prilogu se donose faksimilne stranice brižinskih tekstova kao i komparativnog materijala koji je obrađen u knjizi.

Rad istražuje nazočnost zajedničkih stilističkih odrednica što ih dijele "Brižinski spomenici" (prvi i treći su liturgijske formule skupne ispovijedi, a drugi, koji se još naziva i "Adhortatio ad poenitentiam", homiletički je nagovor na sakrament ispovijedi) i hrvatska glagoljska prenja. Glavni interes svih triju spomenika, baš kao i u prenjima, jest kako prikazati ideju kozmičkog sukoba između Dobra i Zla. Srednjovjekovni autor nema druge mogućnosti osim stilogene uporabe jezičnih sredstava, u ovom slučaju dijaloških struktura i uporabe određenih glagolskih oblika (jednostavnih prošlih). The article inquires into the presence of common stylistic characteristics between "Freising Manuscripts" (1st and 3rd are liturgical texts of common confession, 2nd , called "Adhortatio ad poenitentiam" is sermon before confession) and the Croatian medieval literary form – the contrast. The main preocupation of all three manuscripts, just like in glagolitic contrasts, is how to present the idea of the cosmic duel between Good and Evil. The Medieval writer had no other possibility except to show it in the language of his work, in this case in the dialogical structures and meaningful use of verbal forms (perfect and imperfect past tenses).

Rad istražuje nazočnost zajedničkih stilističkih odrednica što ih dijele "Brižinski spomenici" (prvi i treći su liturgijske formule skupne ispovijedi, a drugi, koji se još naziva i "Adhortatio ad poenitentiam", homiletički je nagovor na sakrament ispovijedi) i hrvatska glagoljska prenja. Glavni interes svih triju spomenika, baš kao i u prenjima, jest kako prikazati ideju kozmičkog sukoba između Dobra i Zla. Srednjovjekovni autor nema druge mogućnosti osim stilogene uporabe jezičnih sredstava, u ovom slučaju dijaloških struktura i uporabe određenih glagolskih oblika (jednostavnih prošlih)., The article inquires into the presence of common stylistic characteristics between "Freising Manuscripts" (1st and 3rd are liturgical texts of common confession, 2nd , called "Adhortatio ad poenitentiam" is sermon before confession) and the Croatian medieval literary form – the contrast. The main preocupation of all three manuscripts, just like in glagolitic contrasts, is how to present the idea of the cosmic duel between Good and Evil. The Medieval writer had no other possibility except to show it in the language of his work, in this case in the dialogical structures and meaningful use of verbal forms (perfect and imperfect past tenses).

Članak istražuje povezanost motiva 'prenje' iz 87. retka drugog 'Brižinskog spomenika', 'Adhortatia ad poenitentiam', sa srednjovjekovnim književnim žanrom prenja (kontrasti, debate, parbe). Lingvostilističkom analizom homiletičkog i molitvenog diskursa dolazimo do zaključka da je posljednje 'prenje' (posljednji sud) ključan motiv sadržajne i stilske antitetičke organizacije sva tri 'Brižinska spomenika' i hrvatskih glagoljskih prenja., The article inquires into the connection between the motif of prenje (conflict, debate) from the second Freising manuscript also called 'Adhortatio ad poenitentiam' and medieval literature form called contrast, debate. We conclude that the last debate (the last judgement), the main motif of all three texts of 'Freising manuscripts' and also of Croatian glagolitic contrasts, influences the language and style of all these texts

Članak uspoređuje stilski, sadržajno i jezično, strukturalnom analizom drugi Brižinski spomenik Adhortatio ad poenitentiam s glagoljaškim prenjem koje spada u skupinu prenja Isusa i đavla. Usporedba se vodi motivom prenje ( prjo ) pronađenim u tekstu Adhortatia.

The article inquires into the connection between the motif of prenje (conflict, debate) from the second Freising manuscript (called Adhortatio ad poenitentiam) and medieval literature form called contrast, debate. We conclude that the last debate (the last judgement), the main motif of all three texts of Freising manuscripts and also of Croatian glagolitic contrasts, influences the language and style of all theese texts.