Search

Redovništvo se u Crkvi kao organizirana zajednica javlja nakon 313. godine, tj. nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu. Na redovništvo u Hrvatskoj imali su utjecaj i Zapad i Istok, Zapadna i Istočna Crkva, tj. i Katolička i Pravoslavna Crkva. Redovništvo u Senju i okolici ostalo je vjerno Zapadu, ali od Istoka baštini glagoljicu i staroslavensko (starohrvatsko) bogoslužje zbog kojih je odigralo važnu ulogu lokalnih, nacionalnih pa i svjetskih razmjera. Benediktinci su došli na senjsko područje u 12. stoljeću i imali svoje opatije u Svetom Jurju, Senjskoj Dragi i Senju. Templari su došli u Senj u 12. stoljeću, franjevci stoljeće kasnije, a dominikanci u 14. stoljeću. Pavlinski samostani u Ljubotini (danas Spasovac) i Vlaškoj dragi (danas Sveta Jelena) datiraju iz 14. stoljeća, a njihova prisutnost u samom Senju zabilježena je 1634. godine. Oko 1622. godine u Senju su počeli na kratko vrijeme djelovati augustinci. Kada je riječ o materijalnoj potpori redovnicima, posebno su se istaknuli Frankopani, a nakon njih kralj Matijaš Korvin i njegovi nasljednici na prijestolju. Od ženskih redovničkih zajednica koje se javljaju kasnije, u Senju je zabilježeno djelovanje milosrdnica (u 19. i 20. stoljeću), sestara Presvetog Srca Isusova (u 20. stoljeću), sestara družbe "Immaculata" (u 20. stoljeću) i franjevki (također u 20. stoljeću). Redovničke zajednice na ovom prostoru dale su veliki doprinos u vjerskom smislu, ali i u odgoju, širenju pismenosti i kulture, razvoju gospodarstva i graditeljstvu. Odlaskom sestara Presvetog Srca Isusova iz Senja 1997. godine prekinut je tisućljetni kontinuitet redovničkog života i rada u Senju i njegovoj bližoj okolici., Monasticism appeared in the Church as an organised community after 313, i.e. after Christianity gained freedom. In Croatia, monasticism was also influenced by the West and the East, the Western and Eastern Churches, i.e. the Catholic and Orthodox Churches. Monasticism in Senj and the surroundings remained faithful to the West, however, it inherited the Glagolitic script and Old Slavic (Old Croatian) worship from the Eastern heritage, due to which it played an important role of local, national and even global proportions. The Benedictines came to the Senj area in the 12th century and had their abbeys in Sveti Juraj, Senjska Draga and Senj. The Templars also came to Senj in the 12th century, the Franciscans a century later, and the Dominicans in the 14th century. The Pauline monasteries in Ljubotina (today Spasovac) and Vlaška Draga (today Sveta Jelena) date from the 14th century, and their presence in Senj itself was recorded in 1634. Around 1622, the Augustinians operated in Senj for a short time. When it came to material support for the monks, the Frankopans stood out in particular, and after them were King Matthias Corvinus and his successors on the throne. Of the women’s religious communities that appeared later, the activities of the Sisters of Charity (in the 19th and 20th centuries), the Sisters of the Sacred Heart of Jesus (in the 20th century), the Sisters of the Immaculata (in the 20th century) and the Franciscans (also in the 20th century) were noted in Senj. The religious communities in this area made a great contribution in a religious sense, as well as in education, the spread of literacy and culture, and the development of the economy and construction. With the departure of the Sisters of the Sacred Heart of Jesus from Senj in 1997, the thousand-year continuity of monastic life and work in Senj and its immediate surroundings was interrupted.

Obično se govori i piše da su glagoljica i ćirilica u svojim početcima vezane uz Moravsku misiju čiji su glavni protagonisti bili Konstantin-Ćiril i njegov brat Metod. Autor ovog teksta smatra da je svako od tih dvaju pisama vezano uz jednu od dvije različite misije u različite prostore i u različito vrijeme. Glagoljica je nastala u početcima pokrštavanja Slavena u Hrvatskoj (Bizantskoj Dalmaciji) i krajevima oko Soluna (Makedoniji), a ćirilica je vezana uz djelovanje Svete braće Ćirila i Metoda u vrijeme Moravske misije (863. – 885.). Oba pisma djelo su iste bizantske misionarske škole, ali je glagoljica nastala ranije i to iz čisto misijskih potreba, a ćirilica je nastala u vrijeme jake državno-političke ekspanzije Bizanta među Slavenima u vrijeme "velikog bizantskog decenija" (870. – 880.). U vrijeme velikog Raskola (1054.) Rim će tražiti od glagoljaša na području svoje jurisdikcije u Hrvatskoj da prihvate rimski ili latinski obred. U Makedoniji je glagoljica izgubila svaku podršku i svuda je uzmicala pred ćirilicom te je u 12. stoljeću sasvim nestala u bizantskom obredu. Budući da su oba pisma nastala za isti (slavenski) jezik, pod jezičnim vidom nastavljene su među njima veze, što se primijeti u glagoljičkim i ćiriličkim tekstovima., It is usually said and written that the Glagolitic and Cyrillic scripts were, in their origins, connected with the Moravian mission whose main protagonists were Constantine-Cyril and his brother Methodius. The author of this text considers that each of these two alphabets is related to one of two different missions in different areas and at different times. The Glagolitic script originated in the beginnings of the Christianisation of the Slavs in Croatia (Byzantine Dalmatia) and the areas around Solun-Thessaloniki (Macedonia), whilst the Cyrillic script is associated with the activities of the Holy Brothers Cyril and Methodius during the Moravian Mission (863-885). Both alphabets are the work of the same Byzantine missionary school, however, the Glagolitic script originated earlier from purely missionary needs, whilst the Cyrillic script originated during the strong state-political expansion of Byzantium amongst the Slavs during the "Great Byzantine Decade" (870-880). At the time of the Great Schism (1054), Rome would ask Glagolitic scribes or priests in the area of its jurisdiction in Croatia to accept the Roman or Latin rite. In Macedonia, the Glagolitic script lost all support and retreated everywhere before the Cyrillic script, and in the 12th century, it completely disappeared from the Byzantine rite. Being that both scripts were written for the same (Slavic) language, from the linguistic aspect, the connections between them continued, which can be noticed in Glagolitic and Cyrillic texts.

Leksikon Ličana donosi po prvi puta sustavno i sitematizirano uređene biografije znamenitih Ličanki i Ličana kroz povijest na način da su u njega uključene samo one osobe, s prostora između Velebita na zapadu te Plješivice i masiva Kapele na istoku, uključujući karlobaško primorje rođene do konca 1950. i oni rođeni kasnije koji više nisu među nama. Urednički pristup izradi leksikona, s obzirom da je riječ o prvom izdanju ovoga tipa, omogućio je autorima da šire i detaljnije opisuju bibliografske podatke upotpunjene s elementima do sad nepoznate lokalne povijesti, želeći jednim dijelom popuniti historiografske praznine koje su se tijekom prošlosti, zbog različitih razloga, u Lici dosljedno taložile.

Papinski hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu bio je nakon Drugog svjetskog rata središte okupljanja svećeničke emigracije, te je kao takav bio trn u oku komunističkim vlastima u Jugoslaviji. Komunistički režim nastojao je staviti Zavod pod svoj nadzor, te je tražio od Crkve da se iz njega udalji svećenička emigracija, ucjenjujući je ne davanjem putovnica predstavnicima Crkve koji su trebali putovati u Rim i onemogućavanjem školovanja svećenika u inozemstvu. Pitanje Zavoda je bilo toliko kompleksno da se nije uspjelo riješiti ni pregovorima između Svete Stolice i Jugoslavije, koji su svršili potpisivanjem protokola 1966. godine.

The Battle at Krbavsko polje took place on September 9, 1493 and is known of its victims that counted more than ten thousand Croatian knigths and soldiers either killed in action or arrested. Among arrested ones was Croatian ban (Vice-Roy), so its outcome badly affected not only Croatian Kingdom but Croatian people as well. After the Battle Turks were more encouraged to devastate and conquer Croatian territory, "reliquias reliquiarum olim inclyti Regni Croatiae - the remains of the remains of the famous Croatian Kingdom of the time." These days, on the occasion of the 500th anniversary of the Battle, an idea occured to build the Church for Croatian martyrs on the very place of horrible tragedy of Croatian people in token of gratitude for those who lived, worked and sacrified their blood and lives for their Croatian Homeland. Therefore, the Church Croatian martyrs will be devoted to all those saints and blessed who were given a public respect by the Church, and its crypt will keep memory on Croatian citizens, but also the members of other nations, who sacrified their lives for Croatian Homeland. The central celebration will take place on incoming September 9, 2005, when the stone which has been taken from the fundamentals of the old Cathedral from Krbava, ruined by the Turks, will be laid for the new one. The stone has been blessed by Pope John Paul II during his pastoral visit to Rijeka on June 8, 2003. Therefore, this publication has been prepared for such a solemn day of laying the stone. The celebration will be hosted by Msgr. Mile Bogović, Bishop of Gospić and Senj. I his "pastoral letter" he will reffer to the theology of martrydom, historycal development of veneration of holy martyrs and the reasons why all Croatian people need to participate in construction of this Memorial-Church for Croatian Saints, martyrs and knights, who laid their lives for the glory of our Almighty God and for the freedom of our Homeland. The publication entitled "Hrvatski mučenici za vjeru i dom" (Croatian who suffered martyrs' deaths for Faith and Homeland) offers short curricula of the Saints, the Blessed and God's servants for whom the processes of beatification have been initiated, other martyrs for whom such official procedures of beatification have not been initiated and also curricula of national brave men and heroes who shed their blood for Homeland. It is to mention as well that it was hard to point out the names of all deserved. Also, the article includes "The calendar of Croatian martyrs for Faith and Homeland" as well as the relating literature. Four sermons of two Croatian cardinals and two bishops that were delivered during masses said on commemorations for Croatian martyrs in Croatia and Austria, have been enclosed in an appendiy of the publication ilustrated with more than twenty photographs. („Summary”, p. 189, translated by Angelina Gašpar)

Knjiga sadrži podatke o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i opis zbivanja tijekom njezine izgradnje, od početaka konkretizacije ideje 2002. sve do završetka izgradnje, odnosno postavljanja oltarnog reljefa "Slava hrvatskih mučenika" 2015. godine. Smatrali smo potrebnim da se cijelo to razdoblje, zbog nacionalnog značenja tog pothvata, u koji su bile uključene najznačajnije strukture hrvatskoga društva - državne, crkvene, znanstvene i kulturne, zatim Ličko-senjska županija i Gospićko-senjska biskupija, a posebno veliko mnoštvo vjernika u Hrvatskoj i inozemstvu, dokumentirano prikaže u posebnom tiskanom izdanju kao vjerodostojnom i trajnom svjedoku tih zbivanja.

Autor na temelju vrela i literature donosi malobrojna svjedočanstva vjere osoba iz nekoliko župa Splitsko-makarske biskupije, od 1969. nadbiskupije, koje su za vrijeme II. svjetskog rata i u poraću stradale od pripadnika njemačke i partizansko-komunističke vojske. Analizi svjedočanstava prethodi sumarni popis nekoliko težih stradanja ljudi od spomenutih vojska. Treba naglasiti da još nije utvrđen konačan broj stradalih osoba, što predstavlja veliki izazov budućim istraživačima. Ista je situacija i s prikupljenim svjedočanstvima vjere, koja su možemo slobodno reći malobrojna u odnosu na veliki broj postradalih osoba. Kada se ta dva zadatka barem donekle privedu kraju, bit će lakše posvetiti se analizi tih svjedočanstava i, što je konačan cilj, odvojiti ona svjedočanstava u kojima pronalazimo tragove mučeništva. Kako stvari stoje, trebat će čekati još dosta vremena da se to i postigne.

Tema Teologija mučeništva u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora i učenje Ivana Pavla II. samim naslovom je raspoređena u dva dijela, jedan posvećen teologiji mučeništva Drugoga vatikanskog sabora, a drugi onoj Ivana Pavla II. Obrada teme je složena jer, s jedne strane, zadire u bit razumijevanja Crkve i njezina identiteta, dok, s druge strane, daje svjetlo za ispravno tumačenje Drugoga vatikanskog sabora i njegovih nakana. U tom je duhu uvid u teologiju Ivana Pavla II. od velike koristi, jer je on autentični svjedok i sudionik saborskih rasprava, ali i tumač recepcije koncilskog nauka i njegova daljnjeg razvoja i primjene na crkvenu stvarnost. on s jedne strane potvrđuje tradicionalno razumijevanje pojma mučeništva i važnosti mučenika, ali je isto tako načinio i stanovitih teoloških iskoraka koji nam omogućuju sagledati ovaj pojam u svjetlu novovjekovnih događanja.

U radu su objašnjeni svrha i cilj Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata.