Search

Dugotrajne će suše u budućnosti dodatno opteretiti šumske ekosustave smanjujući njihovu produktivnost i sveukupnu bioraznolikost što bi moglo rezultirati izmjenom omjera vrsta u mješovitim šumskim sastojinama diljem Europe. Hrast kitnjak bi u odnosu na običnu bukvu mogao postati daleko konkurentniji, zbog dubljeg zakorijenjivanja, kseromorfnije strukture lišća i brzog oporavka asimilacije CO2 nakon popuštanja suše. Pod utjecajem klimatskih promjena u posljednjih 20-ak godina na području Europe dolazi do ometanja uredne ishrane šumskoga drveća s fosforom (P) na što ukazuje opadanje koncentracije P u lišću. Iako istraživanje fiziološke uloge P u metabolizmu šumskoga drveća trenutno predstavlja „state of the art“ problematiku, u literaturi je slabo zastupljena njegova uloga u sušnom stresu šumskoga drveća. Genetska raznolikost i unutarvrsne adaptivne varijacije u odgovoru na sušu kod obje vrste na području jugoistočne Europe do sada nisu bile istraživane. Optimalna ishranjenost šumskoga drveća s P mogla bi podići njihovu toleranciju prema suši jer P regulira fotosintezu i glikolizu te na taj način kontrolira asimilaciju CO2 i kasniju upotrebu ugljikohidrata za produkciju biomase. Optimalna ishranjenost s P pozitivno utječe i na sposobnost zaštite i popravka oštećenog fotosintetskog aparata uslijed pojave oksidacijskog stresa izazvanoga sušnim stresom. Obična bukva i hrast kitnjak diljem Europe tvore mješovite šumske zajednice koje pridolaze na cijelom spektru šumskih tala koja se odlikuju različitom vlažnošću i koncentracijama lakopristupačnog P u tlu. Ciljevi ovoga projekta (kojega financira Hrvatska zaklada za znanost) su utvrditi: (i) utjecaj povišene koncentracije P u tlu na toleranciju obične bukve i hrasta kitnjaka prema sušnom stresu, (ii) postojanje lokalne adaptiranosti provenijencija obične bukve i hrasta kitnjaka na sušni stres, kao i genotipskih razlika u toleranciji na sušu pod utjecajem povišene koncentracije P u tlu i (iii) postojanje tzv. memorijskih efekata kod obične bukve i hrasta kitnjaka nakon pretrpljenog sušnog stresa te utjecaj povišene koncentracije P u tlu na takve efekte.

This research was conducted on four-year-old saplings of common beech and sessile oak originating from two mature mixed beech-oak stands from the Republic of Croatia (RH), which are characterized by similar orographic and edaphic (chemical composition and mechanical soil structure) conditions. In addition, both stands belong to the same phytosociological association, Epimedio-Carpinetum betuli (Horvat 1938) Borhidi 1963. However, during the development of the studied saplings in the period from 2016 to 2020, stands from north-western part of the RH near Karlovac (KA) were more frequently exposed to drought periods than stands from eastern part of RH near Slavonski Brod (SB). Therefore, the aim of this study was to examine the impact of drought on the functional adaptation of growth and dry mass production of common beech and sessile oak saplings. Differences between stands (KA vs. SB) and species (beech vs. oak) were examined using two-factorial ANOVA with respect to a growth and dry mass production parameters, including their allometric relationships. According to the obtained results, the saplings from the KA stand had a thicker and lower stem, rooted deeper, and had a higher dry mass of coarse and fine roots compared to the saplings from the SB stand. This indicates that the saplings from the KA stand could be functionally more adapted to the drought habitat than the saplings from the SB stand due to more frequent exposure to drought periods. Such a result could be the consequences of different phenotypic modifications (drought reactions) and/or actual genetic differences between the studied stands, which could not be more accurately distinguished on this occasion. Furthermore, sessile oak saplings rooted deeper and had a higher dry mass of coarse roots than the common beech saplings that rooted shallower and had a higher dry mass of fine roots. This result corresponds to the previous knowledge on pattern of functional adaptation of sessile oak and common beech to moisture and/or dryness of the habitat, which differs in that sessile oak is oriented to absorb water from deeper soil layers by taproot, while common beech is oriented to absorb precipitation water from shallower layers of soil by fine roots.

This research was conducted on five-year-old saplings of common beech (Fagus sylvatica L.) and sessile oak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.) originating from two mature mixed beech-oak stands from the Republic of Croatia. One stand is from the area of Slavonski Brod and one from the area of Karlovac. These two provenances are characterized by similar orographic and edaphic (chemical composition and mechanical soil structure) conditions, but differ in climate, especially in precipitation. In Slavonski Brod provenance average total annual precipitation is 770 mm (dry provenance) and in Karlovac provenance 1112 mm (wet provenance). During 2021, after the establishment of field trial, the saplings grew into two types of substrates. One type of substrate was a treatment with an increased phosphorus concentration (+P) and another type of substrate was a treatment with a lower phosphorus concentration (-P). The aim of this study was to examine the influence of different phosphorus concentrations in the substrate on leaves functional traits (phosphorus concentration in leaves, leaf dry matter content (LDMC), leaf mass per area (LMA), etc.) in beech and oak saplings originating from dry and wet provenance. The results showed that in the +P treatment there was a significant increase in the concentration of phosphorus in the leaves of both species originated from both provenances. However, LDMC and LMA in the +P treatment were significantly higher than the -P treatment in common beech, while LDMC and LMA in sessile oak were the same in both treatments. Saplings originating from dry provenance had a significantly higher LDMC and LMA than saplings from wet provenance. Research has shown that different phosphorus concentrations have different effects on the functional traits leaves depending on the species and provenance.

This research was conducted on a four-year-old common beech and sessile oak saplings originating from two mature mixed common beech and sessile oak stands (provenance) from the Republic of Croatia (HR). Provenances differ in annual amount of precipitation, which in provenance Slavonski Brod (SB) from the eastern part of the HR is about 770 mm (dry provenance), and in Karlovac (KA) from the north-western part of the HR is about 1112 mm (wet provenance). During year 2021, after the establishment of the experimental trail, the transplanted saplings grew into two soil types, one was characterized by high (0.30 g P2O5/l soil) and the other by low (0.16 g P2O5/l soil) phosphorus (P) concentration. The aim of this study was to examine the effect of higher soil P concentration on the average onset of spring bud burst and autumn leaf senescence in beech and oak saplings. The results showed that the onset of bud burst and leaf senescence in beech compared to oak saplings occurred significantly earlier, in six and ten days, respectively. Differences in the onset of bud burst and leaf senescence between oak provenances were not significant, whereas these differences between beech provenances were significant. Therefore, the onset of bud burst and leaf senescence in beech of dry SB provenance compared to wet KA provenance occurred earlier in five and three days, respectively. The higher soil P concentration significantly affected only the onset of leaf senescence in beech saplings. This means that the onset of leaf senescence in beech saplings under the higher compared to lower soil P concentration occurred three days earlier in the dry SB provenance and four days earlier in the wet KA provenance.

This research was conducted on a five-year-old common beech and sessile oak saplings originating from two mature mixed common beech and sessile oak stands (provenance) from the Republic of Croatia (HR). Provenances differ in annual amount of precipitation, which in provenance Slavonski Brod (SB) from the eastern part of the HR is about 770 mm (dry provenance), and in Karlovac (KA) from the north-western part of the HR is about 1112 mm (wet provenance). During year 2021, after the establishment of the experimental trail, the transplanted saplings grew into two soil types, one was characterized by high (0.30 g P2O5/L soil = +P tretment) and the other by low (0.16 g P2O5/l soil = -P treatment) phosphorus (P) concentration. In September 2021, the saplings of both species in the +P treatment had a higher concentration of P in the leaves than the sampligs from the -P treatment. The aim of this study was to examine the effect of different soil P concentration and/or phosphorus nutrition on the leaf dry matter content (LDMC = dry leaf mass/fresh leaf mass) and leaf mass per area (LMA = dry leaf mass/leaf area) of common beech and sessile oak saplings originated from dry and wet provenances. Results of factorial ANOVA with main effects of treatment (+P vs -P), provenences (dry BS vs. wet KA) and species (common beech vs. sessile oak) indicate that LDMC and LMA in +P treatment were significantly higher than in -P treatment, dry SB and wet KA provenance had similar LDMC and LMA, whilest the common beech had significantly lower LDMC and LMA than the sessile oak. Significant interaction between main effects ”treatment x species” indicate thad LDMC and SLA of sessile oak were similar in both +P and -P treatments, whilest LDMC and SLA of common beech in -P treatment were significantly lower than in +P treatment.

U Hrvatskoj se na plantažama i kulturama topole uzgajaju klonovi nastali križanjem američke i europske crne topole (Populus x canadensis Moench) odnosno klonovi američke crne topole (Populus deltoides Bartr ex Marsh). Trenutno u našoj zemlji ne raspolažemo niti s jednim priznatim klonom autohtone crne topole (Populus nigra L.) Europska crna topola, kao jedna od najznačajnijih vrsta drveća u poplavnim šumama Hrvatske, ujedno je i jedna od ugroženijih vrsta na cijelom području svoje rasprostranjenosti. Gubitkom i fragmentacijom pogodnog staništa zbog hidromelioracijskih zahvata, te unošenjem i širenjem alohtonih vrsta, genetsko bogatstvo domaće crne topole je ugroženo. Stoga smo odlučili započeti s oplemenjivanjem ove vrste radi pridobivanja produktivnih klonova koji bi se mogli koristiti za osnivanje kultura i plantaža, a da pri tome ne ugrožavaju genofond autohtone vrste. Na području Uprave šuma podružnica Osijek, šumarija Valpovo i Batina, sakupljeni su tobolci domaće crne topole, te pohranjeni u plasteniku Hrvatskog šumarskog instituta. Po otvaranju tobolaca, sjeme je odvojene od kunadre pomoću sita, a zatim posijano u plastične kadice ispunjene pijeskom. Sjetva u kadicama obavljena je na dva načina, u redove i omaške. Također, dio sjemena je posijan u kontejnere od stiropora, u supstrat pijeska i treseta. Različiti načini sjetve korišteni su radi usporedbe tj. testiranja njihove učinkovitosti. Ponik je tretiran fungicidnim sredstvima. Pri pojavi prvih listova biljke su presađene u kontejnere napunjene mješavinom zemljanog supstrata i pijeska. Praćen su visinski i debljinski prirast biljaka tijekom prvog vegetacijskog perioda. Završetkom vegetacijskog perioda, selektirano je deset posto najproduktivnijih genotipova, s obzirom na priraste. U sljedećim godinama, selektirani genotipovi će se klonirati i višestruko testirati u klonskim nasadima u raznovrsnim stanišnim uvjetima. Genetičkim testiranjem i selekcijom po genotipu, očekujemo da ćemo uspjeti identificirati jedan ili više klonova koji će svojom produktivnošću biti konkurentni klonovima topole koji su trenutno u uporabi u šumarstvu Republike Hrvatske. Rezultati ovog istraživanja će osim gospodarskog značaja biti važni i za očuvanje genofonda crne topole u Republici Hrvatskoj.

Problem neredovitosti punih uroda već desetljećima remeti prirodnu obnovu sastojina hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Moguće je da je jedan od značajnih uzroka ovog problema prevelik broj stabala po hektaru što onemogućuje razvoj dovoljno velikih krošanja. Naime, veličina i osvijetljenost krošnje imaju značajan utjecaj na obilnost i redovitost plodonošenja. Prorede u sastojinama starije dobi nisu se pokazale dovoljno učinkovitima. S namjerom pokušaja rješavanja navedenog problema, odlučeno je započeti s istraživanjima utjecaja različitih intenziteta proreda u mladim gospodarskim sastojinama na razvoj krošanja i plodonošenje hrastovih stabala. Cilj ovih istraživanja je pronaći učinkovit „recept“ za proces konverzije mladih gospodarskih u produktivne sjemenske sastojine, čime bi se u budućnosti barem ublažio problem nedostatka žira za obnovu hrastovih sastojina. Tri pokusne plohe osnovane su na području Uprava šuma podružnica Bjelovar (2) i Sisak (1), u gospodarskim sastojinama drugog, trećeg i četvrtog dobnog razreda. Stabla su obrojčana i georeferencirana radi izrade računalnog modela ploha. Provedene su izmjere prsnih promjera, visina i horizontalnih projekcija krošanja svih stabala hrasta lužnjaka, kao i njihovo fenotipsko ocjenjivanje. Primjenom Hasenauerovog modela ovisnosti horizontalnih projekcija krošanja i prsnih promjera određene su potencijalne horizontalne projekcije stabala. Na svakoj pokusnoj plohi određena su i provedena tri intenziteta prorede: slab na jednoj, srednji na drugoj i jako na trećoj plohici, dok četvrta plohica služi kao kontrolna. Izmjere prsnih promjera preostalih stabala provedene su dvije godine nakon proreda. U radu se detaljnije obrazlaže postupak određivanja intenziteta prorede i efekt provedenih proreda na razvoj prsnih promjera i krošanja s obzirom na različite dobi pokusnih sastojina.

Na osnovanim pokusnim plohama za praćenje plodonošenja sjemena obične bukve na području Uprava šuma Podružnica (UŠP) Bjelovar, Karlovac, Ogulin i Požega, bukvica je sakupljena 2016. godine. U periodu od rujna do studenog, sjeme je sakupljano ispod pet odabranih stabala, na svakom lokalitetu, u četiri navrata. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razinu i varijabilnost laboratorijske klijavosti sjemena. Laboratorijska klijavost sjemena je nicanje i razvoj klijanaca do faze u kojoj izgled njihove osnovne strukture pokazuje mogu li se oni u pogodnim uvjetima u tlu dalje razviti u zadovoljavajuću biljku. Kod sjemena obične bukve trajanje naklijavanja ovisi o dormantnosti i u ekstremnim slučajevima može trajati 24 tjedna. Sjeme je analizirano u Laboratoriju za ispitivanje kvalitete sjemena Hrvatskog šumarskog instituta. Metoda ispitivanja klijavosti sjemena obavljena je u sobnim klijalicama, u pijesku. Dobivene su sljedeće prosječne vrijednosti klijavosti sjemena: UŠP Bjelovar 62 %, UŠP Karlovac 62 %, UŠP Ogulin 66 % i UŠP Požega 50 %. Prosječni udio praznog sjemena je najveći na području UŠP Požega i iznosi 49 %. Ovaj je rad financirala-sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (IP-11-2013-8131). Istraživanja i obrada podataka nastavljena su u projektu (IP-01-2018-8189).

U Hrvatskoj je selekcijom plus stabala u jednoj matičnoj populaciji pokrenuto oplemenjivanje obične smreke kao božićnoga drvca. Idući je cilj toga procesa utrđivanje optimalne procedure kloniranja izabranih plus stabala radi masovne proizvodnje reprodukcijskoga materijala (sadnica). Pretpostavka je da će se takvim načinom stvoriti kvalitetan reprodukcijski materijal koji će se odlikovati stabilnošću ciljnih fenotipskih svojstava. U radu su predstavljeni prvi rezultati istraživanja mogućnosti kloniranja plus stabala obične smreke metodom zakorjenjivanja odrvenjelih reznica. Glavni cilj istraživanja bio je utvrđivanje uspješnosti primjene raznovrsnih hormonskih tretmana na zakorjenjivanje odrvenjelih reznica starijih (10–12 godina) stabala obične smreke uzetih u ranoproljetnom i kasnojesenskom razdoblju s različitih visinskih etaža krošanja (gornja, srednja i donja trećina krošnje). Provedena su dva eksperimenta. U prvom je po 270 reznica odrezano u rano proljeće iz svake od triju visinskih etaža krošanja, na uzorku od 10 stabala. Po 10 reznica iz svake etaže tretirano je s 27 različitih tretmana (2 tipa hormona × 4 koncentracije otopine × 3 vremena trajanja tretiranja + Clonex + kontrola 1 + kontrola 2). Drugo je istraživanje provedeno na po 80 reznica odrezanih iz donje trećine krošanja od 13 izabranih plus stabala u kasnu jesen. Po 30 reznica tretirano je u trajanju od 10 sekundi sa: (i) hormonom IBA koncentracije 2500 ppm, (ii) hormonom IBA koncentracije 500 ppm. Ostatak od 20 reznica poslužio je kao kontrola. Nakon tretiranja hormonom reznice su pikirane u tzv. »paper pot saća« (sadrže 80 heksagonalnih otvora dubine 15 cm, napunjenih supstratom treset : pijesak u omjeru 3 : 1). U listopadu nakon pikiranja obavljena je determinacija uspješnosti zakorjenjivanja svake pojedine reznice, utvrđivanje broja korijenskih žila zakorijenjenih reznica te izmjere duljine najdulje razvijene korijenske žile na svakoj zakorijenjenoj reznici. Rezultati su pokazali da se stabla obične smreke u dobi od desetak godina u prosjeku mogu relativno uspješno klonirati metodom zakorjenjivanja odrvenjelih reznica uzetih iz donje trećine krošanja u kasnu jesen ili rano proljeće, i to bez ikakva tretiranja (50 %-tni uspjeh). Postotak zakorijenjenih reznica i kvaliteta novostvorenoga korijena mogu se poboljšati jeftinim, ali čini se učinkovitim tretiranjem baze reznica destiliranom vodom u trajanju od dva sata. Međutim, rezultati su pokazali da bi se tretiranjem baze odrvenjelih reznica uzetih u rano proljeće hormonskom otopinom IBA koncentracije 500 ppm u trajanju od 10 s postotak uspješnoga zakorjenjivanja mogao značajno povećati (u prosjeku do 80 %-tne zakorijenjenosti). Odrvenjele reznice uzete iz donje trećine krošanja najbolje se zakorjenjuju, čak i bez ikakvih tretiranja (50 % kontrolnih reznica, u usporedbi s 40 % kontrolnih reznica iz srednje i 20 % zakorijenjenih kontrolnih reznica iz gornje trećine krošnje). Rezultati su otkrili izrazite individualne razlike u uspjehu zakorjenjivanja reznica uzetih iz donje etaže (postotak zakorjenjivanja kretao se od 0 % do 100 %).

Međunarodni znanstveni projekt Zavoda za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo Hrvatskog šumarskog instituta „Očuvanje genetskih resursa šumskog drveća u svjetlu klimatskih promjena“ financiran je novčanim sredstvima Hrvatske zaklade za znanost (IP-11-2013, 8131 ConForClim) u periodu od 2014. do 2018. godine. Osnovni cilj projekta je bio dati preporuke za očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća u Hrvatskoj. Projekt se provodio u sjemenskim sastojinama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) kao modelnim vrstama u suradnji sa znanstvenim institucijama u Hrvatskoj i Njemačkoj. Genetska raznolikost i prilagodljivost obične bukve i hrasta lužnjaka ugrožena je uslijed klimatskih promjena. Rezultati ovog projekta pokazali su visoku razinu genetske raznolikosti unutar istraživanih populacija obične bukve i hrasta lužnjaka te je potvrđen ekotipski obrazac interpopulacijske genetske diferencijacije. Zdravstveno stanje u testovima provenijencija hrasta lužnjaka i obične bukve ukazalo je na statističku značajnu razliku oštećenja uzrokovanih gljivičnim bolestima i insektima. Značajan čimbenik koji utječe na pojavu i intenzitet oštećenja su lokalni klimatski uvjeti te godišnje klimatske razlike. U pokusu sušnog stresa pojedinih ekotipova pomlatka obične bukve utvrđene su razlike. Na temelju rezultata ovog istraživanja sačinjene su preporuke za reviziju uporabe i prijenosa šumskog sjemena. Rezultati projekta pružili su smjernice za podizanje kvalitete ŠRM-a u najvišu kategoriju (Zakon o ŠRM-u (NN 75/2009) i Direktiva Vijeća 1999/105 EZ). Viša kategorija jamči veću kvalitetu ŠRM-a i samim time i veću cijenu na tržištu.

Osjetljivost hrastova prema mrazu u izravnoj je vezi s njihovom lisnom fenologijom. Predviđena posljedica klimatskih promjena je povećana učestalost sušnih intervala tijekom vegetacijskih perioda. Hrast lužnjak, kao ekonomski i ekološki jedna od najvrednijih vrsta šumskog drveća, preferira vlažna staništa. Stoga je poznavanje utjecaja suše na tu vrstu od izuzetne važnosti za prilagodbu šumarskih strategija i prakse klimatskim promjenama. Jednogodišnje sadnice podrijetlom iz devet europskih provenijencija izložene su eksperimentalnoj suši tijekom dvije uzastopne godine. Evidentirane su proljetna i jesenska fenologija lista, kao i oštećenost od kasnog mraza koji je nastupio u trećoj godini. Rezultati su pokazali memorijski efekt sušnog stresa na lisnu fenologiju kod većine promatranih provenijencija, u vidu naknadnog pomaka datuma prolistavanja i odbacivanja lišća. Razlike u osjetljivosti na kasni mraz između provenijencija bile su korelirane s njihovim razlikama u fenologiji listanja. Međutim, pomak datuma prolistavanja uslijed suše uzrokovao je povećanu osjetljivost provenijencija na kasni mraz.

Sessile oak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.) is economically one of the most important tree species in Croatia and in Rhinalend-Palatinate (Southwest Germany). The growing stock volume of sessile oak is 10 % of the total growing stock in Croatian forests and nearly 20 % in Rhineland-Palatinate. It can be found in many plant communities. Because of its broad ecological niche sessile oak is an excellent model for studying adaptation to various environmental conditions. Climate models predict the shift of forest tree species with regard to altitude and latitude. Due to rapid climatic changes, the more intense common oak decline is expected. Considering sessile oak tolerance to drought, this tree species could replace common oak on drier habitats. An international provenance trial of Croatian and Rhenish-Palatine sessile oak provenances was established in the spring of 2019 in the greenhouse of the Croatian Forest Research Institute. The acorns were harvested in the fall of 2018, and the provenances were selected with respect to the habitat and climatic conditions of the original stands and to cover the broad area of sessile oak. In April, the acorns were sown in sand and after germination they were transferred to a mixture of substrate and forest soil. During the first year, the germination, survival and height growth of young plants was observed. The first results show variability in germination and survival of provenances. Provenances originating from Rhineland-Palazinate have better germination and survival rate in comparison to Croatian provenances. The genetic variability of sessile oak in Croatia and Rhineland-Palatinate has not been studied so far and further research on this provenance trial will provide better insight into the genetic variability and adaptability of the sessile oak provenances to local habitat conditions. The results of the research will provide guidelines for the preservation of the gene pool of this important tree species.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) pripada među najznačajnije vrste drveća u Europi i na području Hrvatske je najrasprostranjenija. U današnjim uvjetima narušene ekološke ravnoteže teško podnosi promjene u stanišnim uvjetima koji se događaju zbog nepovoljnih biotskih i abiotskih čimbenika, te su time sposobnost plodonošenja i periodicitet uroda bukovih sastojina narušeni. Istraživanja varijabilnosti plodonošenja obične bukve provedena su u odabranim sjemenskim sastojinama na području Uprava šuma Podružnica Ogulin, Karlovac, Bjelovar i Požega u razdoblju od 2015. do 2018. godine. U tom intervalu zabilježen je izostanak i nepravilnost uroda sjemena obične bukve te bi kontinuirano praćenje uroda sjemena u narednim godinama dovelo do boljih predviđanja rezultata i preporuka za uporabu sjemena. U ovom radu prikazani su četverogodišnji rezultati istraživanja dinamike plodonošenja, te količine i kvalitete sakupljenog sjemena. Ovaj je rad financirala-sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (8131). Istraživanja i obrada podataka nastavila su se provoditi projektom (8189).

Šume hrasta lužnjaka predstavljaju jedne od najvrednijih šuma u Hrvatskoj. Većina provedenih istraživanja o problematici plodonošenja hrasta lužnjaka kroz duži niz godina odnosi se na nepravilnost ili izostanak uroda sjemena u kontekstu otežane prirodne obnove šuma, te na procjenu proizvodnog potencijala lužnjakovih sastojina. Količine otkupljenoga žira od strane šumarija i/ili Uprava šuma Podružnica u pravilu se odnose na količine dovoljne za njihove vlastite potrebe. U godinama uroda dio sjemena ostaje u šumi, ne sakupi se. Također, sjeme se ne skuplja ako je urod slab, a kakvoća sjemena je okularno loša. Iako zbog toga ne postoje potpuni i pouzdani podaci o količini sakupljenog žira u našim šumama, postoje podaci o sakupljenim količinama žira vezano uz potrebe šumarske operative. Temeljem Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu Hrvatski šumarski institut je određen kao Službeno tijelo koje nadzire proizvodnju, promet i kakvoću šumskog reprodukcijskog materijala. Uzorkovanje i ispitivanje kvalitete sjemena obavlja se prema metodama koje propisuje Međunarodna udruga za ispitivanje sjemena (International Seed Testing Association (ISTA)). Cilj ispitivanja kvalitete sjemena je ustanoviti uporabnu vrijednost partije sjemena, a ispituje se na uzorcima. Svrha istraživanja je dobiti uvid u kvalitetu sjemena hrasta lužnjaka sakupljenog na području Hrvatske u vremenu od 2009. do 2018. godine. Analizirano je ukupno 2.742 uzoraka u Laboratoriju za ispitivanje sjemena Hrvatskog šumarskog instituta, te su ispitani sljedeći elementi kvalitete: sadržaj vlage, čistoća, vitalitet i masa 1000 sjemenaka. Ovaj rad je financirala- sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (IP-01-2018-8189).

European beech is the most common tree species of forest vegetation in Croatia. In established experimental plots within seed stands of Forest administrations Ogulin, Karlovac, Bjelovar and Požega in 2016, beechnuts were collected from five selected trees in each plot. Nets for collecting the beechnuts were placed at 1 m above ground covering whole projection area of their crowns. Seeds were collected four times in the period from September to November. The goal of this study was to analyse beechnuts quality and quantity due to different seed stands. Seed analyses were performed in the Laboratory for Seed Testing of the Croatian Forest Research Institute. 1000 seed weight (TSW), moisture content and viability were assessed. All analyses were performed with regard to collection time. ISTA methods were used for testing seed quality. Statistical analyses were generated using SAS/STAT software. The results of descriptive statistics showed that the largest mean beechnut yield was in population Bjelovar (97.62 kg), while the smallest in the population Ogulin (28.42 kg). The average TSW was the highest in population Ogulin (283.6 g) and the lowest in population Požega (192.2 g). Moisture content of freshly collected beechnuts of last beechnuts collecting varied from 17 to 35 %. Viability was tested by biochemical test - the Topographical Tetrazolium Test and the best result was in population Ogulin (72%). This work has been fully supported-supported in part by Croatian Science Foundation under the project (8131).

Pedunculate oak (Quercus robur L.), which accounts for one tenth of all the forest in Croatia, is one of the most valuable forest tree species. Provenance trials, where populations of different geographical origin are tested in a common environment (common garden test), are a tool suited to allow the study of intraspecific adaptive genetic variation. The aim of the research in provenance trials is to identify provenances that are characterized by good growth and adaptability, to be used as a source of seed for future afforestation. In Croatia, two trials (Jastrebarski lugovi and Koška) were established in 2008 and 2010 for research withinspecies genetic variability of pedunculated oak populations originating from Austria and Croatia. Genetic field trials involved 22 provenances (17 Croatian and 5 Austrian) planted over a total area of 3.75 ha in 2.5 by 2.0 m spacing. Trials were established according to a randomized complete block experimental design with three replications (blocks). In total, 6 600 saplings were planted. Research of adaptive genetic variability of oak populations was conducted by analysis of height growth and survival. Survival for first analyzed year at trial Jastrebarski lugovi was extremely good (98.73%), but after it visibly decreased. The total mean height of all plants in the trial in 2016 was 441.51 cm. The mean survival of studied plants at trial Koška in first analyzed year was 84.61%. In 2016, survival was 68.3% and average height of plants was 255.79 cm.

One of the consequences of climate change in southern and south-eastern Europe is the increased frequency of dry episodes during the vegetation period. Pedunculate oak (Quercus robur L.) is both economically and ecologically important forest tree species that prefer humid habitats. Therefore, knowledge of the impact of drought on this species is of great importance for the adaptation of forestry strategy and practice to changed environmental conditions. In spring 2015, 2-year-old pedunculate oak saplings originated from nine European provenances were used for set up of a provenance trial. The trial was set up according to a split-plot RCB design. Experimental saplings were exposed to drought periods and re-watered afterwards in 2015 and again in 2016, while control saplings were regularly watered. Spring leaf phenology was scored by ordinal scale (1-7) in 2015 (before drought treatment), in 2016 (one year after drought exposure), and in 2017 (after 2 years of induced drought periods). Autumn leaf phenology was scored by ordinal scale (1-5) in 2015 and 2016. The trial was impacted by a late spring frost on April 21st and April 22nd 2017. Frost damage was scored (1 – visible frost injuries on leaves ; 0 – no visible symptoms) on all plants in the trial. Data on leaf phenology were transformed in number of days in a year when a plant reached particular phenophase. ANOVA and Tukey HSD test were used to determine statistical significance of the treatment effect on the provenances. Leaf phenology was significantly influenced by drought in majority of the provenances. Spring phenology was shifted in both years, but in opposite directions. In contrary, autumn leaf phenology was unambiguously shifted towards later senescence. Saplings exposed to drought showed significantly higher susceptibility to the late spring frost in all provenances, but one. The results indicate that differences in frost susceptibility between the provenances were dominantly caused by differences in leaf phenology (i.e. frost avoidance) and less by their active response. Absolutely the most frost-sensitive leafing phase was phenophase 7 and then phase 6 (especially in its more advanced period). Higher susceptibility to the spring frost of the experimental saplings was most probably caused by the leaf phenology shifting (earlier and more advanced leafing - higher sensitivity to the frost). Rare exceptions indicate that resistance to frost may be caused by some kind of molecular response.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) pripada među najznačajnije vrste drveća u Europi, a kao eurivalentna vrsta na području Hrvatske je najrasprostranjenija. U današnjim uvjetima narušene ekološke ravnoteže teško podnosi promjene u stanišnim uvjetima koji se događaju zbog nepovoljnih biotskih i abiotskih čimbenika, te su time sposobnost plodonošenja i periodicitet uroda bukovih sastojina narušeni. Istraživanja varijabilnosti plodonošenja obične bukve provedena su u odabranim sjemenskim sastojinama na području Uprava šuma Podružnica (UŠP) Ogulin, Karlovac, Bjelovar i Požega u razdoblju od 2015. do 2017. godine. Cilj istraživanja je praćenje uroda sjemena po količini i kvaliteti kako bi se utvrdio proizvodni potencijal sastojina. Zbog izostanka uroda sjemena obične bukve u 2015. godini, pokusne plohe osnovane su tijekom 2016. godine. Veličina svake pokusne plohe na pojedinom lokalitetu je 60 x 80 m, te je tijekom jeseni sakupljeno sjeme i procijenjen stupanj uroda sjemena. Praćenje uroda obavljeno je okularnom metodom te kontroliranim sakupljanjem mrežama. Okularnom metodom procijenjen je urod u 2 kategorije, ocjenama 0-2 i 0-5. U svrhu praćenja uroda bukvice kontroliranim sakupljanjem mrežama, unutar svake plohe postavljena je rasterska mreža oznaka na svakih 20 metara. Pored svake oznake odabrano je dominantno stablo obične bukve ispod kojeg su postavljena dva sjemenomjera, površine kružnog oblika, veličine 0, 5 m^2. S obzirom na projekciju krošanja, tlocrtna površina velikih mreža za sakupljanje čitavog uroda sjemena kreće se od 40 do 170 m^2, a ukupna količina sakupljenog sjemena na svim lokalitetima iznosi 245 kg. Najveća količina sakupljenog sjemena je na području UŠP Bjelovar i iznosi 98 kg, zatim na području UŠP Požega 63 kg, UŠP Karlovac 56 kg, te na području UŠP Ogulin 28 kg. Sjemenomjeri i mreže pražnjeni su četiri puta na svakoj pokusnoj plohi u razdoblju od rujna do studenoga. Sakupljen sjemenski materijal obrađivan je u Laboratoriju za ispitivanje šumskog sjemena. Obrada sjemenskog materijala sastojala se od vaganja i brojanja sakupljene bukvice, te određivanja morfometrijskih analiza. Praćenjem dinamike i količine plodonošenja u razdoblju od tri godine zabilježen je izostanak i nepravilnost uroda sjemena obične bukve. U tom intervalu bila je samo jedna rodna godina, te bi kontinuirano praćenje uroda sjemena u narednim godinama dovelo do boljih predviđanja rezultata i preporuka za uporabu sjemena. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja dinamike plodonošenja, količine sakupljenog sjemena te ovisnost krupnoće plodova s obzirom na stupanj uroda u 2016. godini. Ovaj rad je financirala- sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (8131).

U radu je istraživana varijabilnost anatomske građe listova šest hrvatskih populacija hrasta lužnjaka u pokusnim nasadima Koška i Vrbanja. Cilj rada bio je utvrditi razlike u anatomskoj građi listova s obzirom na vlažnost pokusnog nasada, kao i vlažnost staništa iz kojega potječu istraživane populacije. Uzorkovani su listovi s pet jedinki iz svake od šest populacija iz oba pokusna nasada. Jedinke rasle na pokusnoj plohi Koška odlikuju se prosječno debljom donjom epidermom, debljim slojem palisadnoga parenhima, manjom masom suhe tvari lista i većom specifičnom lisnom površinom. Ovi rezultati su odraz reakcije u anatomskoj građi lista na sušne uvjete na pokusnoj plohi Koška u odnosu na nešto vlažnije uvjete na pokusnoj plohi Vrbanja. Razlike u anatomskoj građi lista između dva razlišita tipa staništa s kojega potječu istraživane populacije (greda, niza) su vrlo male, a očituju se u nešto jačoj reakciji na suše uvjete kod jedinki podrijetlom s vlažnijih staništa (niza).

Hrast lužnjak, kao jedna od triju najrasprostranjenijih vrsta drveća u Republici Hrvatskoj, ima važnu ulogu u ekonomsko- socijalnom i ekološkom smislu. Poznavanje genetske strukture tako značajne vrste šumskoga drveća temeljni je preduvjet njezina očuvanja za budućnost. Jer to, poznavanje genetske strukture, omogućuje naprednije korištenje šumskoga reprodukcijskoga materijala hrasta lužnjaka radi povećanja prilagodljivosti populacija na stresne okolišne prilike. Analiza kvantitativnih (poligenih, metričkih) fenotipskih svojstava u genetičkim testovima jedna je od metoda utvrđivanja genetske strukture vrsta šumskoga drveća. Iz šesnaest sjemenskih i jedne gospodarske sastojine koje reprezentiraju cjelokupan areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, u rujnu i listopadu 2006. godine skupljen je sjemenski materijal. S dvogodišnjim potomstvom 2008. godine osnovan je genetički pokusni nasad u gospodarskoj jedinici »Jastrebarski lugovi«. Mjeren je visinski rast i određivani su preživljavanje i visinski prirast u trima uzastopnim godinama (2010, 2011. i 2012). Analiza varijance provedena je procedurom PROC MIXED u statističkom paketu SAS te su izračunate komponente varijance i statistička značajnost slučajnih efekata, tj. izvora varijabilnosti (blokovi, populacije, familije unutar populacija, interakcija blokova i populacija te interakcija blokova s familijama unutar populacija). Izračunate komponente varijance poslužile su za izračunavanje parametra QST kojim se određuje razina međupopulacijske genetske diferencijacije. Multivarijantna regresijska stabalna analiza (engl. MRT) korištena je za određivanje obrasca genetske diferencijacije populacija u nasadu, a s obzirom na okolišne (klimatske) varijable njihovih izvornih matičnih sastojina. Parametar QST bio je visok kod sva tri analizirana svojstva, što jasno upućuje na međupopulacijsku genetsku diferencijaciju hrvatskih populacija hrasta lužnjaka. Utvrđeni obrazac adaptivne genetske diferencijacije potvrđuje ekotipski obrazac, odnosno najvjerojatnije je prirodna selekcija u matičnim sastojinama (ponajprije s obzirom na vlažnost i toplinu staništa) uzrokovala genetsku izdiferenciranost lokalnih populacija.

The absence of pedunculate oak (Quercus robur L.) seed crop in Croatia have been disrupted and thus the regeneration of its forests has become increasingly questionable. Experimental plots were established on three locations in Forest administrations Bjelovar (2) and Sisak (1) in second, third and fourth age class. All plots are permanently marked, each consisting of four equal subplots of 0.25 ha, bounded on all sides by a 15 m boundary zone. Each tree is marked by a number and a georeferenced. Statistical analyses of stand and crown structures of the experimental plots were based on the data of the terrain survey at the level of the tree, the level of the subplots and the level of the plots. Criteria for selecting seed trees was determined based on the model of phenotypic selection made by defining the objective criteria for evaluating the tree form, the quality of the crown, the fullness, the spiral grain, the position in the stand and the health status of all the oak trees. In purpose to define criteria for selection of future seed trees, Hasenauers model (1977) was used. Potentially higher crown radius for selected trees were calculated according to their diameters. With analysis of potential crown growth, data about possibility of their growth in forest stands according to age were obtained. On each locality three different intensity of felling on subplots were selected: weak, middle and high. Fourth subplot was used as control. Tree marking and cutting were obtained. This paper represents the very first step in research how to create forest seed stands in young pedunculate oak forests. Therefore, in future this research want to confirm fact that selecting trees and future forest seed stands in earlier age classes can affected on growth of crown diameter and volume. Also, abundant, frequently and crop appearing in earlier age classes is expected.

We present BeechCOSTe52; a database of European beech (Fagus sylvatica) phenotypic measurements for several traits related to fitness measured in genetic trials planted across Europe. The dataset was compiled and harmonized during the COST-Action E52 (2006-2010), and subsequently cross-validated to ensure consistency of measurement data among trials and provenances. Phenotypic traits (height, diameter at breast height, basal diameter, mortality, phenology of spring bud burst and autumn-leaf discoloration) were recorded in 38 trial sites where 217 provenances covering the entire distribution of European beech were established in two consecutive series (1993/95 and 1996/98). The recorded data refer to 862,095 measurements of the same trees aged from 2 to 15 years old over multiple years. This dataset captures the considerable genetic and phenotypic intra-specific variation present in European beech and should be of interest to researchers from several disciplines including quantitative genetics, ecology, biogeography, macroecology, adaptive management of forests and bioeconomy.

Forest genetic resources conservation is necessary due to various factors that cause the loss of tree species genetic variability such as overexploatation, impact of various diseases and pests, hydrological changes as well as climate changes.Croatian Forest Research Institute according to Forest Reproductive Material (FRM) Legislative is Official body for controling of FRM production, market distribution, seed quality, and establishing of seed storage, seed and gene bank of forest trees. The main objective of the project was to create scientific foundations for the conservation of genetic diversity of two major forest tree species in Croatia. The research of the genetic variability were conducted on: i) two international pedunculate oak provenance trials (Forest Administration Našice, Forest office Koška and Forest Administration Karlovac, Forest office Jastrebarsko), ii) international common beech provenance trial (Forest Administration Zagreb, Forest office Zagreb), iii) comon beech seed stands and iv) beech greenhouse trial. The methodologies include a measurment of quantitive traits (heights and diameter growth, flushing phenology and winter leaf retention), assesment of plant disease and pest damages, monitoring of seed crops in forest seed stands, greenhouse drought stress experiment, and laboratory analyses (DNA, physiology, phytopathology and seed quality). The results and conclusions of the research are being prepared for publication in international scientific journals. Compilation of all research results will provide guidelines for conservation of oak and beech genetic resources in light of climate changes in Croatia.

Health condition of international pendunculate oak (Quercus robur L.) provenance trials in Jastrebarsko and Koška, Croatia