Search

U ovom radu se daje prikaz suvremene obitelji, koja svoje odnose temelji na načelima jednakopravnosti i poštovanja, te o mogućim konfliktima koji se stvaraju unutar obitelji zbog nedostatka integracije njenih članova. Suvremeno shvaćanje obitelji vodi i do promjene shvaćanja odgojnih ciljeva i postupaka; sve veći je naglasak na razvoju djetetove kreativnosti i kritičkog mišljenja. U okviru odgojne funkcije, promatraju se utjecaji vanjskih i unutarnjih čimbenika, a poglavito socioekonomskih utjecaja obitelji na odgoj djeteta. Socioekonomski čimbenici ukazuju na postojanje velikih socijalnih razlika u društvu. Socijalni status roditelja velikim dijelom utječe na obrazovanje djece, stoga bi odgojno-obrazovna ustanova trebala kompenzirati slabiju obrazovnu potporu što je dobivaju djeca nižeg socioekonomskog statusa., This paper gives an overview of the contemporary family, whose relationships are based on the principles of equality and respect, and the possible conflicts that are created within the family because of the lack of integration of its members. The modern concept of families leads to changes in perception of educational objectives and procedures; increasing the emphasis on developing the child's creativity and critical thinking. As part of the educational function, external and internal factors are observed, particularly the socio-economic impact on the family upbringing of the child. Socioeconomic factors point out the existence of large social differences in society, and also determined that the status of the parents largely influence the education of children, therefore, the educational institution should compensate weaker educational support that is given children of lower socioeconomic status.

Rad predstavlja dio rezultata empirijskog istraživanja čiji je cilj analiza aspekata korištenja mobilnih telefona među mladima kao i utjecaja mobitela na svakodnevni društveni život, komunikaciju i interakciju. Glavni teorijsko istraživački fokus je sociološki i kulturalni fenomen korištenja mobilne telefonije među mladima, te njegov utjecaj na svakodnevni društveni život, društvene odnose, obrasce aktivnosti, komunikaciju i interakciju, stavljajući naglasak na odnos pojedinca prema uporabi mobilne telefonije. U radu se propituje kreiranje nove kulture komuniciranja, gdje se objašnjavaju fenomeni stvaranja novih lingvističkih obrazaca, redefiniranje tradicionalnog shvaćanja vremena i mjesta. Razmatrano je i pitanje privatnog i javnog, socijalno prihvatljivog, odnosno neprihvatljivog. Istraživanje je provedeno metodom ankete, na uzorku od 302 ispitanika/ca (studenata i srednjoškolaca) s područja grada Splita te okolnih mjesta. Terenska faza istraživanja provedena je tijekom svibnja i lipnja 2010. godine. Mladi su odabrani kao istraživačka populacija jer se za njih smatra da su „pioniri“ u korištenju informacijske i računalne tehnologije, te kako su upravo oni najbolji poznavaoci vitalnih tehnoloških društvenih otkrića. Mladi ljudi su najbrojnija skupina konzumenata mobilne tehnologije, te se često smatraju začetnicima u njihovoj adaptaciji i evoluciji.

Adaptacija mobilnih telefona suvremeni je globalni fenomen. Danas je mobitel ravnopravni i glavni oblik elektroničke komunikacije posebno unutar populacije mladih. Autorice u radu prikazuju dio rezultata empirijskog istraživanja čiji je predmet analiza aspekata korištenja mobilnih telefona među mladima kao i utjecaja mobitela na svakodnevni društveni život, komunikaciju i interakciju. Ujedno se propituje korištenje mobitela u kontekstu nasilja putem novih tehnologija (cyber bulling), kao i dimenzije sigurnosti i zaštite. Istraživanje je izvršeno metodom ankete, pomoću konstruiranog upitnika na uzorku od 302 ispitanika/ca (studenata i srednjoškolaca) s područja grada Splita te okolnih mjesta. Terenska faza istraživanja provedena je tijekom svibnja i lipnja 2010. godine. Mladi su odabrani kao istraživačka populacija prvenstveno iz razloga što se radi o svojevrsnim „pionirima‚ u korištenju informacijske i računalne tehnologije, pa tako ove tehnologije, posebice mobilni telefoni sve više se nazivaju upravo tehnologijom mladih.

Rad pod naslovom: Socio-kulturne značajke plesa: sociološko istraživanje mladih, donosi rezultate empirijskog istraživanja provedenog metodom ankete na populaciji mladih. Temeljni cilj bio je ispitati mišljenja i stavove mladih o njihovim plesnim preferencijama i navikama, kao i njihovo razumijevanje mnogobrojnih značajki i dimenzija plesa. Ples se kontekstualizira kao aktivnost i sadržaj slobodnog vremena, koji mahom ima pozitivan utjecaj na mlade, čija je temeljna funkcija zabava, razonoda i rekreacija. Opisuje se pluralizam plesa i njegova višestruko dimenzionirana sadržajnost. Tako se ples kao sociološki i kulturološki fenomen shvaća kao komunikacijski kanal, sportska aktivnost, oblik igre i zabave, iskonska i najstarija umjetnost, društveni motiv druženja, te specifična metoda liječenja.

U javnosti se često raspravlja o slabostima mladih, opadanju njihova kulturnog nivoa, o propasti nekih progresivnih subkultura i sl., iako neki autori u mladenačkim kulturama vide sofisticiran potrošački proizvod. Stoga su autorice Anči Leburić, Renata Relja i Tina Božić u svojoj empirijskoj studiji Disko generacija predstvaile, interpretirale i pokušale objasniti neke od rezultata socioloških istraživanja noćne zabave mladih. Autorice, smatraju da će mladi u Hrvatskoj iskazivati vlastitu kreativniju orijentiranost prema izgradnji civilnog društva i društva znanja, ako im odrasli budu otvarali prostore koje su prethodno rezervirali isključivo za sebe. Istraživačice su, naime, bile potaknute tezom da je nužno kulturu mladih prepustiti njima i omogućiti mladima da se pronalaze u svojoj zabavi, da budu kreativni, da teže za univerzalnim, da postaju altruističniji, velikodušniji, osjetljiviji, skromniji, brižniji, možda i nespokojniji, ali skloniji ljubavi, bez ograda i tabua. Jer, upravo se u noćnoj zabavi mladih se očituje sva ambivalentnost mladosti. U svojim društvenim manifestacijama zabava mladih neprestano se osuvremenjuje, pa se u njoj razvijaju novi glazbeni žanrovi (od rocka, jazza, preko punka do ravea i housea itd.). Prate ju i dinamiziraju također raznorazne socio-patološke pojave, kao npr. delinkvencija, ovisnosti, narko-kriminal i druge. Kako je diskoteka prostor posebnog senzibiliteta, određuje ga glazba, klupska prostorna intima, moda, ples i zvuk. Zato su sve to autorice i empirijski ispitivale u svojim trima istraživanjima. Utvrdile su da je noćna zabava mladih sastavni dio mladenačkih stilova života. Među prostornim određenjima (različitih vrsta klubova) diskoteke (različitog tipa i vrste) zauzimaju značajno mjesto. Zaključuju također kako disko kultura postaje sastavni dio mladenačkih kultura, odnosno tip mladenačke zabave i jedan od suvremenih oblika noćnih mladenačkih aktivnosti. U socijalnom smislu i svim drugim smislovima, inovacijski potencijali mladih su neiskorišteni ili se ne razvijaju. Tako uvjetovana društvena marginalizacija mladih preslikava se u njihovoj zabavi. U tom području oni ne uspijevaju lakše, jednostavnije i brže kreirati „ svoje“ prostore i stvarati vlastite osobnosti. To potvrđuju pasivne ekspresije njihove disko zabave, što također ilustriraju i komparacije većine istraživačkih rezultata u razdoblju od 1998. do 2006. godine. Dakle, mladi ni u zabavi ne razvijaju svoje posebne i specifične identitete. Prepušteni su sami sebi, ali to kao da nisu u stanju iskoristiti, osim možda u okvirima one svakodnevne zabave koja ih vezuje uz nove i razvijenije informacijske tehnologije, kao što su internet, računalne igre i sl. No, takvi vidovi zabave vraćaju ih opet u vlastite sobe. Ponovno ih (socijalno) izoliraju, usamljuju, i na neki način, otuđuju. Konačno, autorice svoje istraživačke zamisli i spoznaje usmjeravaju na poentiranje dostojanstva mladih i na pridavanje značaja njihovim iskustvima. Bavile su se diskotekama zato što su one tvornice novih oblika komunikacije, mjesta produkcije i simboličkih predstavljanja, zahvalan prostor iskazivanja kreativnosti, te interaktivnog preplitanja stilova i jezika. Istraživačice se nadaju kako će u budućem društvu znanja mladi u većoj mjeri biti kreatori svojih postupaka, odluka i načina (stilova) života u cijelosti. Pretpostavlju da će možda i njihova zabava onda biti dinamičnija, otvorenija i svestranija. Možda će i virtualnost mladenačkih svjetova kreirati individualniju, intimniju i privatniju zabavu mladih, koja će istovremeno paralelno graditi vlastitu interaktivnu društvenost. U takvu bi društvu mladi i njihova obrazovna snaga, moć i kompetencije imali relevantniju društvenu ulogu, a mladi bi još intenzivnije razvijali svoje kulturološke identitete.