Search

The objective of this study was to confirm the resistance of Sorghum halapense and Ambrosia artemisiifolia to acetolactate synthase herbicides (ALS). Seeds of plants that had survived a ALS herbicide application (R) were collected from soybean and corn fields in fall 2018. A susceptible population of both species that had never been treated with ALS herbicides (S) was also included in the experiment. Bioassays on whole plants were conducted with linearly increasing (R) and linearly decreasing (S) herbicide doses at BBCH 13 and 12, respectively, for S. halapense and A. artemisiifolia. The bioassays included 9 doses ranging from ½ to 64 times the recommended field dose (x). The experimental design was a completely randomised design with 4 replicates and 5 plants per pot. The logistic curve was used to estimate the herbicide dose required to reduce 50% of the aboveground mass, and then the resistance index (GR50 R/GR50S) was determined. The results indicate that all herbicides were very effective on the S populations of both species. However, a high level of resistance was found to all herbicides tested: 81.86 for nicosulfuron, 370.78 for foramsulfuron, and 155.47 for imazamox in S. halapense and 293.15 for foramsulforn and 31.7 for tifensulfuron in A. artemisiifolia. The detected resistant populations urgently require the long-term incorporation of other weed control methods due to the long viability of the resistant dormant seeds of both species in the soil seed bank.

Ekološka poljoprivredna proizvodnja u Republici Hrvatskoj od 2013. do 2020. godine u stalnom je porastu, a sličan se trend vidi i u proizvodnji strnih žitarica. Bez adekvatnih znanja koja omogućuju učinkovitu zaštitu od štetnih organizama nemoguće je osigurati stabilne prinose. U radu su prikazatne osnovne smjernice za zaštitu strnih žitarica od štetnih organizama u ekološkoj proizvodnji. Potanko su prikazane proizvodne strategije i agrotehničke mjere koje utječu na manju pojavu štetnih organizama. Izravne mjere suzbijanja štetnih organizama uključuju primjenu mehaničkih, fizikalnih, bioloških i kemijskih metoda, pri čemu su za primjenu u ekološkoj proizvodnji dopuštena samo sredstva koja se nalaze u prilogu Provedbene Uredbe Komisije (EC) br. 2021/1165 te su registrirana za primjenu u ekološkoj proizvodnji strnih žitarica u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da su dopuštena sredstva ograničena samo na neke fungicide, ekološki proizvođači moraju primjenjivati agrotehničke mjere koje imaju negativan učinak na štetne organizme a istodobno pozitivno utječu na zdravstveno stanje biljaka., Organic agricultural production in the Republic of Croatia from 2013 to 2020 is constantly increasing, and a similar trend is observed in the production of small grains. Without adequate knowledge that provides effective protection against harmful organisms, it is impossible to ensure stable yields. The paper presents basic guidelines for the protection of small grains against pests in organic farming. Production strategies and agrotechnical measures that reduce the incidence of pests are presented in detail. Direct measures to control harmful organisms include the use of mechanical, physical, biological and chemical methods. Only products listed in the Annex to Regulation (EC) No. 2021/1165 and registered for use in organic production of small grains in the Republic of Croatia are approved for use in organic production of small grains. Since the approved means are limited only to some fungicides, organic producers must apply agrotechnical measures that have a negative impact on harmful organisms and at the same time a positive impact on plant health.

Mezotrion je najpoznatiji i najčešće korišten herbicid iz kemijske skupine triketona. U Hrvatskoj se, zahvaljujući širokom spektru djelovanja i povoljnim ekotoksikološkim svojstvima, nalazi na trećem mjestu najkorištenijih herbicida za suzbijanje korova u kukuruzu. Temeljem vrijednosti poluvijeka raspada (DT50= 4-44 dana) svrstan je u skupinu herbicida umjerene perzistentnosti. Istraživanjima je utvrđeno da mezotrion u određenim pedoklimatskim uvjetima može i dulje od predviđenog vremena perzistirati u tlu i svojim reziduama štetiti osjetljivim kulturama u plodoredu. Službeni podaci ograničenja plodoreda navode da se šećerna repa, grah i grašak smiju sijati tek 24 mjeseci nakon primjene mezotriona. S obzirom da je perzistentnost herbicida rezultat interakcije više činitelja, ograničenja za sjetvu određene kulture potrebno je provjeriti i u specifičnom agroekološkom području. Navedeno je moguće provjeriti analitičkim metodama uzoraka tla u laboratoriju ili sjetvom osjetljivih kultura na tlo tretirano herbicidom (biotest). Biotestom je moguće detektirati i vrlo male količine preostalog herbicida u tlu pa je ova metoda jednako pouzdana kao i analitička. Cilj ovog istraživanja bio je primjenom biotesta u poljskim i laboratorijskim uvjetima, utvrditi i usporediti osjetljivost šećerne repe, graha i graška na rezidue mezotriona primijenjenog prethodne godine na dva tipa tla (hipoglej mineralno i livadsko fluvijalno tlo). Po završetku poljskog biotesta, postavljen je laboratorijski biotest u kojem su iste kulture bile tretirane reduciranim (od 1/2 do 128 puta manje doze od preporučene) dozama mezotriona s ciljem da se simuliraju rezidue mezotriona koje se, s obzirom na njegov poluvijek raspada u poljskim uvjetima, mogu očekivati u tlu tijekom vremena nakon njegove primjene. Korišteni parametri za procjenu osjetljivosti istraživanih kultura bili su vizualna ocjena fitotoksičnog učinka, utvrđivanje svježe nadzemne mase i utvrđivanje sadržaja klorofila, a njihove će vrijednosti i preporuke za sjetvu ovih kultura nakon primjene mezotriona biti prikazane u izlaganju.

Sjetva pokrovnih kultura kao jedna od mjera unutar integriranog sustava proizvodnje dobiva sve veći značaj zbog brojnih pozitivnih učinka na očuvanje okoliša, bioraznolikosti i povećanje plodnosti tla. Sjetva pokrovnih usjeva jedan je od načina potiskivanja korova bilo kompeticijom i, ovisno o vrsti, alelopatskim djelovanjem. Osim ranog porasta i prekrivanja površine prije ponika korova, biljni dijelovi (od sjemena do cvijeta) nekih vrsta sadrže visok sadržaj alelopatskih spojeva. Za većinu ovih spojeva je dokazan inhibirajući učinak na klijanje i početni rast korova. Dokazano je da su najveće koncentracije alelokemikalija prisutne u pokrovnim vrstama iz porodice Brassicaceae, Asteraceae i Poaceae. Povećana pojava rezistentnih populacija korova na herbicide i negativnih učinaka herbicida na okoliš ubrzala su istraživanja u kojima je cilj iz biljnih vrsta izolirati biološki aktivne spojeve s inhibirajućim učinkom na korove. Prethodnim istraživanjima izolirani su određeni fenolni spojevi iz ovih biljaka s inhibirajućim učinkom na korove, a njihova najveća koncentracija utvrđena je u listovima i generativnim organima pokrovnih vrsta iz porodice Brassicaceae: Camelina sativa, Raphanus sativus i Sinapis alba). Alelopatske interakcije se najčešće i najbrže dokazuju u laboratorijskim istraživanjima. S obzirom da su fenolni spojevi i ostale alelokemikalije topive u vodi, najbrži način njihove ekstrakcije je u vodi. Ukoliko vodeni ekstrakti pokrovnih biljaka pokažu potencijal inhibicije rasta određenih korova slijedeći korak je provjera njihova učinka u plasteničkim te poljskim uvjetima. U radu će biti prikazani rezultati laboratorijskog istraživanja utjecaja vodenih ekstrakata istraživanih pokrovnih kultura na klijanje i početni rast nekih korovnih vrsta. Bit će prikazani fenolni spojevi izolirani iz nadzemnih biljnih dijelova ovih pokrovnih kultura i njihov alelopatski učinak na neke korovne vrste jer su oni potencijalni bioherbicidi

Korovna flora vinograda dijeli se s gledišta sezonske dinamike nicanja na zimsko-proljetne (ozime), proljetno-ljetne i kasnoljetne korove. Ozimi korovi imaju prostratni tip rasta, niskog su habitusa i najčešće ne nanose štete jer je vinova loza u vrijeme njihova razvoja u fazi mirovanja. Najveće štete nanose proljetno-ljetni i kasnoljetni korovi. Štete od korova mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete (oduzimanje hraniva, vode, svjetlosti i prostora) više su izražene u mladom nasadu, a neizravne štete više su izražene u etabliranu nasadu (ometaju aplikaciju sredstava za zaštitu, usporavaju provjetravanje i cirkulaciju zraka u nasadu, domaćini su štetnim makro i mikroorganizmima, i dr.).

Otrov za neki živi organizam je svaka tvar ili smjesa tvari koja kod jednokratnog ili kontinuiranog uzimanja određenih doza tijekom nekog razdoblja izaziva bilo kakve štetne prolazne ili neprolazne učinke. Najčešće se ocem toksikologije navodi švicarski alkemičar Paracelsius (1493-1541) koji je uspostavio temeljne principe toksikologije: - toksičnost (otrovnost) je relativna pojava koja ne ovisi samo o toksičnim svojstvima tvari nego i o uporabljenoj dozi, - nema toksične supstance, postoji samo toksična doza. Sve su supstance otrovi, nema nijedne koja nije otrov. Samo doza razlikuje što je otrov a što lijek. Kad se govori o otrovnosti treba razumjeti nekoliko pojmova. Opasnost je moguće štetno djelovanje ili učinak pesticida (i drugih tvari) kod uobičajene primjene. Povezana je s uporabom i toksikološkim svojstvima pojedinog pesticida. Primjeri opasnosti su svojstva otrovnosti (toksičnosti), sklonost ispiranju u vodna tijela ; bioakumulacija ili svojstvo nakupljanja u mastima kod ljudi i životinja. Opasanost ovisi o vrsti pesticida ili sredstvu za zaštitu bilja (SZB), njegovoj toksičnosti, klimatskim prilikama, obučenosti primjenitelja, načinu primjene, trajanju izloženosti, zaštitnoj opremi i sl. Rizik predstavlja vjerojatnost da se određena opasnost ostvari, odnosno da će doći do neželjenih učinaka. Rizik ovisi o: izloženosti (ekspoziciji) određenoj količini pesticida. Sigurnost je suprotnost riziku koja obuhvaća niz mjera za smanjenje rizika, odnosno upravljanje rizikom. Određenim administrativnim i praktičnim mjerama održive uporabe pesticida (izobrazba, savjetovanje, ispravnost uređaja za primjenu pesticida, osobna zaštita) može se znatno povećati sigurnost primjene pesticida.

Suzbijanje korova dio je sustava održavanja tla u vinogradu. Održavanje tla sastavni je dio tehnologije uzgoja, a svrha mu je osigurati optimalne uvjete za rast i razvoj vinove loze. Održavanje tla u vinogradu objedinjuje niz mjera koje se mogu podijeliti na obradu tla, zatravljivanje i primjenu herbicida. Zbog niza nedostataka, obradu tla treba što više smanjiti, odnosno kombinirati s drugim načinima održavanja tla. Primjena herbicida uglavnom se obavlja u trake unutar reda. Za zadovoljavajući učinak na korove nužno je poznavanje roka primjene, načina, spektra i mogućeg fitotoksičnog djelovanja herbicida.

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) je najzastupljenija dikotiledona korovna vrsta okopavinskih i povrtnih usjeva kontinentalne Hrvatske, a zbog alergene peludi i veliki javno-zdravstveni problem. Učestala primjena herbicida je u većini europskih zemalja dovela do pojave rezistentnih populacija, a u SAD- u 2000. i Srbiji 2018. utvrđene su i rezistentne populacije ambrozije na herbicide inhibitore acetolaktat-sintaze (ALS). Herbicidima ovog mehanizma djelovanja - sulfoniureja, imidazolinoni, triazolopirimidini i triazoli se u RH godišnje tretira najveći broj hektara pa plodored kao glavna antirezistentna mjera gubi na važnosti. Posljednjih godina su u usjevima soje zamijećeni lošiji učinci ALS herbicida na ambroziju sa sumnjom da se radi o rezistentnim populacijama. S ciljem ranog otkrivanja rezistentnih populacija i usporavanja njihovih daljnjih širenja Ministarstvo poljoprivrede RH financiralo je trogodišnji projekt “Monitoring rezistetnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u RH” u sklopu kojeg su biotest metodom testirane potencijalno rezistentne populacije ambrozije na ALS herbicide. U jesen 2018. sakupljeno je fiziološki zrelo sjeme 30 populacija ambrozije iz kontinentalne Hrvatske koje su preživjele primjenu herbicida u usjevu soje. U proljeće 2019. u plasteničkim uvjetima uzgojene su biljke ambrozije te su u fazi BBCH 12-14 tretirane s registriranom i tri puta većom dozacijom oksasulfurona i tifensulfurona. Preliminarni rezultati ukazuju da je više od polovice testiranih populacija ambrozije rezistentno (R) ili visoko rezistentno (RR) na oksasulfuron ili tifensulfuorn. Kako bi se utvrdio indeks rezistentnosti i osjetljivost ambrozije i na ALS herbicide koji se primjenjuju u usjevu kukuruza, u proljeće 2020. na jednoj populaciji ambrozije (45°30′43″N 17°11′35″E) kod koje je u preliminarnom dijelu istraživanja utvrđena visoka rezistentnost postavljen je dose-response biotest s herbicidima tifensulfuron, imazamoks, foramsulfuron i prosulfuron. Herbicidi sukorišteni u osam linearno rastućih dozacija (1/2 do 36x veće dozacije herbicida od registrirane za rezistentnu populaciju) i osam linearno padajućih dozacija herbicida (2x veće dozacije herbicida od registrirane do1/64 puta manje dozacije od registrirane) za osjetljivu populaciju koja je sakupljena s lokaliteta (43071'20'' N 16066'21') gdje nikad nisu primjenjivani ALS herbicidi. Dose-response pokusi potvrdili su značajno smanjenu osjetljivost ambrozije na sve istraživane herbicide. Logističkom krivuljom utvrđene su vrijednosti ED50: tifensulfuron 718.782, 63 g/ha, foramsulfuon 443, 5 g/ha i prosulfuron 44.212, 5 g/ha odnosno, ovisno o herbicidu, 2 do 95 puta veća dozacija od preporučene na uputstvu herbicidnih preparata. Otkriće rezistentnih populacija u RH veliki je problem za cjelokupnu biljnu proizvodnju: 1) ambrozija je najzastupljenija širokolisna korovna vrsta okopavinskih usjeva RH, 2) u usjevu soje, za suzbijanje ambrozije u POST-EM roku nema alternativnih herbicida i 3) rezistentne populacije ambrozije predstavljaju problem i u usjevu kukuruza ukoliko se tretira s foramsulfuronom ili prosulfuronom. U daljnjim istraživanjima je potrebno testirati ove populacije na sve ALS herbicide koji se koriste u ratarskim i povrtnim kulturama.

U radu su prikazani svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi u 2021. godini. Uvodno su opisani glavni pojmovi vezeni uz praktičnu primjenu herbicida. Herbicidi su razvrstani po skupinama mehanizma djelovanja unutar kojih se nalaze kemijske skupine, aktivne tvari i pripadajući pripravci. Svaka aktivna tvar ukratko je opisana s prikazom spektra djelovanja. Za pojedine pripravke je navedena formulacija, sadržaj aktivne tvari, namjena, dozacija i proizvođač/distributer.

Korovi nasadu vinove loze nanose izravne i neizravne štete. Izravne štete više su izražene u mladom nasadu jer korovi rastu brže od kulture te oduzimaju vodu, hraniva, prostor i svjetlo čime ometaju razvoj i etabliranje mladog nasada. Neizravne štete od korova su brojne. Neke korovne vrste domaćini su uzročnicima bolesti, virusima i štetnicima koji parazitiraju na vinovoj lozi. Odlično su sklonište miševima, voluharicama i drugim štetnim glodavcima. Zbog usporenog provjetravanja i cirkulacije zraka u zakorovljenom vinogradu povoljni su uvjeti za razvoj biljnih bolesti. Korovi visokog habitusa (kanadska hudoljetnica, loboda, šćir, osjak, slak i dr.) zasjenjuju vinovu lozu te oduzimaju svjetlost čime usporavaju zriobu grožđa . Na isti način sprečavaju dospijeće škropiva na nadzemnu masu vinove loze, odnosno ometaju kvalitetu aplikacije fungicida i insekticida. Tijekom obavljanja ručnih radova ometaju prolazak radnika kroz nasad i sl. Iz navedenog je razvidno da je suzbijanje korova u vinogradu (i drugim trajnim nasadima) nužna mjera. Suzbijanje korova u vinogradu bitno se razlikuje od suzbijanja u jednogodišnjim kulturama i treba joj posvetiti posebnu pažnju.

Zatravljivanje vinograda je sastavni dio sustava održavanja tla u vinogradu. Zatravljivanje vinograda i korištenje pokrovnih usjeva općenito je prepoznato kao multifunkcionalna mogućnost održive poljoprivrede. Brojne su prednosti zatravljivanja golog tla. Osim smanjenja zakorovljenosti i potrebe za većom primjenom herbicida, treba istaknuti prednost održavanja i povećanja plodnosti tla, smanjenje erozije, gospodarenje vodom u tlu, smanjenje ispiranja i spiranja gnojiva i pesticida, očuvanje okoliša i bioraznolikosti. Iako se čini jednostavno, uspostava zatravljivljenog nasada zahtijeva dosta znanja. U cilju smanjenja negativnog učinka zatravljivanja treba pomno odabrati vrste za zatravljivanje, odnosno treba poznavati njihove prednosti i nedostatke.

Otkako je utvrđen negativan učinak intenzivne poljoprivrede na okoliš, bioraznolikost i zdravlje ljudi, znanstvenici istražuju mogućnosti „redizajniranja“ uzgoja bilja koje bi bile prihvatljive u održivom sustavu proizvodnje. Uz ostale alternativne mjere, pokrovne kulture (češći naziv zelena gnojidba) su na svjetskoj razini, zbog svoje višestruke funkcionalnosti (priječenje erozije, unos organske tvari, kompeticija s korovima, čuvanje vlage u tlu i dr.), prepoznate kao mjera s velikim potencijalom. Moguće ih je integrirati u održivi sustav poljoprivredne proizvodnje. Postoje zapisi da je još 1134. pr. Kr. u Kini uočeno povećanje plodnosti ako je tlo pod vegetacijom. Spominje se i zapis Teofrasta o korištenju leguminoza za povećanje plodnosti tla. Kasnije su pokrovne kulture zajedno s reduciranom obradom tla prepoznate kao korisne u smanjenju problema erozije. Naime, gusti pokrovni usjev amortizira brzinu i snagu oborine prije nego dospije na čestice tla. Korjenovom mrežom fizički drži tlo na mjestu. Istovremeno povećava poroznost tla. Na sličan način pokrovne kulture čuvaju vlagu i sprečavaju naglo otjecanje oborina. S gledišta zaštite bilja, pokrovne biljke, ovisno o vrsti, mogu prekinuti životni ciklus uzročnika bolesti te smanjiti populaciju štetnih nematoda. Mogu imati ulogu tzv. biljaka atraktanata („trap crops“), odnosno privlačiti štetne kukce dalje od poljoprivrednog usjeva ili mogu biti domaćin korisnim kukcima. Potiskivanje korova pokrovne kulture postižu na više načina. Gustim sklopom se dobro natječu za svjetlo, prostor, hraniva i vodu. Priječe korove u završavanju životnog ciklusa čime se postupno smanjuje banka sjemena korova u tlu. Ukoliko se nadzemna masa pokrovnih kultura nakon košnje (malčiranja) ne unosi u tlo znatno smanjuje prolazak svjetlosti (nužne za klijanje korovnih vrsta) ili fizički priječe nicanje korova. Klijanci korova koji i probiju sloj malča su oslabljeni. Prema navedenom, pokrovne kulture potiskuju korove tijekom i nakon vegetacije. Nakon vegetacije i razgradnje biljnih ostataka dokazani su alelopatski učinci nekih vrsta (raž, grahorica, neke kupusnjače i dr.) pokrovnih kultura. Tijekom 2018. na šest OPG-ova u blizini Zagreba obavljeno istraživanje učinka pokrovne kulture. Nakon žetve ozimih žitarica posijana smjesa pet vrsta pokrovnih kultura (Camelina sativa, Fagopyrum esculentum, Guizotia abyssinica, Raphanus raphanistrum i Sinapis arvensis). Učinak pokrovnih kultura u odnosu na konvencionalni način gospodarenja strništem, ovisno o lokaciji smanjio je pokrovnost tla korovima za 65, 6 - 97 %. Na istraživanim lokacijama dominirale su važne korovne vrste koje zakorovljuju okopavinske usjeve (ambrozija, sinji muhar, divlji sirak, koštan). Može se zaključiti da pokrovnu kulturu/zelenu gnojidbu, zbog višestruke funkcionalnosti, treba uvoditi u poljoprivrednu praksu.

Ambrosia artemisiifolia jednogodišnja je širokolisna korovna vrsta iz porodice glavočika. Podjednako zakorovljuje poljoprivredne, ali i ruderalne površine poput željezničkih pruga, dijelove uz autoceste, područja uz rijeke i jezera, zapuštene površine i sl. Smatra se jednom od najvažnijih korovnih biljnih vrsta današnjice. Posljednjih godina se u svim okopavinskim usjevima (kukuruz, soja, IMI i SU suncokret, šećerna repa) redovito koriste ALS herbicidi (sulfornilureja i imidazolinoni). S obzirom da svi ovi herbicidi imaju isti mehanizam djelovanja (inhibitori acetolaktat sintaze) rotacijom navedenih kultura u plodoredu ne dolazi i do rotacije mehanizma djelovanja herbicida, a glavni razlog nastanka rezistentnih biotipova korova jest učestala uporaba herbicida istog mehanizma djelovanja. U svijetu je po prvi puta utvrđena rezistentnost ambrozije 1976. godine u Kanadi na herbicid atrazin. Početkom 2000 tih godina i u RH je utvrđena rezistentnost ambrozije na herbicide iz skupine triazina na više lokacija jer su se ovi herbicidi, a najviše atrazin, redovito koristili u usjevu kukuruza. Rezistentnost ambrozije na ALS herbicide (imazetapir, imazamoks i prosulfuron) prvi puta je utvrđena 1998 godine u usjevu kukuruza i soje u nekoliko država SAD-a (Indiana, Illinois, Michigan, Minnesta, Ohio), a nekoliko godina kasnije i u Kanadi. Također, 2015. godine utvrđena je rezistentnost i na herbicid nikosulfuorn. Za Europu, do sad, nema službenih podataka o pojavi rezistentnih biotipova ambrozije na ovu skupinu herbicida. U RH, ambrozija je glavni korov okopavinskih usjeva. Proizvođači soje se nekoliko posljednjih godina žale na lošiji učinak herbicida oksasulfurona koji se redovito primjenjuje u soji u post-em roku primjene. Stoga je u sklopu projekta Ministarstva poljoprivrede „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj (2018-2020) određeno da će jedna od vrsta koja će se provjeravati na rezistentnost biti ambrozija. Prvi rezultati iz 2018. godine ukazuju da se na području RH nalaze rezistentne populacije ove korovne vrste na herbicid oksasulfuron. Od 16 testiranih populacija, čak 12 populacija je rezistentno (R), od čega je 5 populacija visoko rezistentno (RR). Ovo je prvi dokaz rezistentnosti ambrozije na ovu skupinu herbicida u Europi. U izlaganju će se prikazati rezultati projekta za 2018. godinu i predstaviti rezultate laboratorijskog istraživanja koji idu u prilog rješavanja problema s rezistentnim populacijama ambrozije.

Herbicidi inihibitori acetolaktat sintaze (ALS) koriste se u većini ratarskim i povrtnih usjeva te višegodišnjim nasadima za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih vrsta. Njihova široka upotreba, kao i povlačenja velikog broja herbicida s tržišta EU-a, doveli su do pojave rezistentnih biotipova korova na ove herbicide. Zbog gorućeg problema rezistentnosti svih štetnika na pesticide, Ministarstvo poljoprivrede financira projekt „Program monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj 2018-2020“ u sklopu kojeg su i u našoj zemlji potvrđene rezistentne populacije dvije korovne vrste: Sorghum halepense i Ambrosia artemisiifolia. Sustavnim provođenjem integriranog suzbijanja korova potrebno je spriječiti daljnje širenje rezistentnih populacija, Acetolactate Synthase Herbicides (ALS) are the most frequently used herbicides in arable and permanent crops to control annual and perennial weed species. Their widespread use and the withdrawal of a large number of herbicides from the EU market have led to the emergence of herbicide-resistant weeds. Due to the urgent problem of resistance of all pests to pesticides, the Ministry of Agriculture is funding the project "Resistance Monitoring Programme Harmful Organisms for Pesticides in the Republic of Croatia 2018-2020", which will confirm the resistance of two weed species Sorghum halepense and Ambrosia artemisiifolia on ALS herbicides. The systematic implementation of integrated weed control requires preventing the further spread of resistant populations.

Pokrovne kulture (CC) ometaju životni ciklus korova, oduzimaju im svjetlo, prostor, vodu i hraniva, biomasom i alelokemikalijama priječe nicanje korova. Na šest lokacija (OPG-a) istraživan je učinak pokrovnih kultura na korove. Učinak u odnosu na konvencionalni tretman, tvrđivan je brojem i pokrovnošću tla korovima i pokrovnim kultura te masom pokrovnih kultura. Učinak pokrovnih kultura je u svim relevantnim parametrima iskazao pozitivan učinak na smanjenje zakorovljenosti. Smanjenje pokrovnosti tla korovima iznosilo je od 65, 7 do 88, 6 % u odnosu na konvencionalni tretman. Dakle, pokrovne kulture imaju potencijal za smanjenje zakorovljenosti usjeva u integriranoj proizvodnji.

Herbicidi inihibitori acetolaktat sintaze (ALS) koriste se u većini ratarskim i povrtnih usjeva te višegodišnjim nasadima za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih vrsta. Njihova široka upotreba, kao i povlačenja velikog broja herbicida s tržišta EU‐a, doveli su do pojave rezistentnih biotipova korova na ove herbicide. Zbog gorućeg problema rezistentnosti svih štetnika na pesticide, Ministarstvo poljoprivrede financira projekt „Program monitoringa rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj 2018‐2020“ u sklopu kojeg su i u našoj zemlji potvrđene rezistentne populacije dvije korovne vrste: Sorghum halepense i Ambrosia artemisiifolia. Sustavnim provođenjem integriranog suzbijanja korova potrebno je spriječiti daljnje širenje rezistentnih populacija.

Pokrovnom kulturom u širem smislu smatra se zasijana kultura ili smjesa više biljnih vrsta koja se ne žanje već joj je cilj povećati plodnost tla, vezati atmosferski dušik, smanjiti eroziju tla, spriječiti ispiranje i nakupljanje nitrata, potisnuti korove i na druge načine doprinijeti uspješnom uzgoju glavne kulture. U svjetskoj bibliografiji brojni su impresivni primjeri uporabe pokrovnih kultura za potiskivanje (gušenje) korova u različitim kulturama. Najčešće se kao pokrovne kulture navode vrste iz porodice mahunarki (djeteline, inkarnatka), kupusnjača ( gorušica, uljana repica, divlja rotkva i dr.), te trave (raž, ječam, zob, pšenica, ljulj i dr.). Vrlo često se navedene kulture koriste u smjesi. U radu se navode radovi koji obrađuju pokrovne kulture koje se najčešće koriste u umjerenom klimatu.

U radu su prikazani svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi u 2020. godini. Uvodno su opisani glavni pojmovi vezeni uz praktičnu primjenu herbicida. Herbicidi su razvrstani po skupinama mehanizma djelovanja unutar kojih se nalaze kemijske skupine, aktivne tvari i pripadajući pripravci. Svaka aktivna tvar ukratko je opisana s prikazom spektra djelovanja. Za pojedine pripravke je navedena formulacija, sadržaj aktivne tvari, namjena, dozacija i proizvođač/distributer.

Kontinuirano povećanje poljoprivredne proizvodnje po jedinici površine te sve intenzivnija primjena konvencionalnih agrotehničkih mjera mogu prouzročiti negativne posljedice u okolišu poput erozije tla i agrokemikalija, odnosno onečišćenja tla i vodnih resurs. Posebno je izražen negativan utjecaj uzrokovan prekomjernom upotrebom sintetskih agrokemikalija kao što su mineralna gnojiva i pesticidi. Naime, većina sredstava koja se primjenjuju sukladno načelima dobre poljoprivredne prakse u poljoprivrednoj proizvodnji je korisna ali se uslijed ispiranja u dublje slojeve tla i podzemnu vodu određene supstance mogu uzrokovati ozbiljna onečišćenja i degradirati prirodne resurse. Tok vode u tlima ključan je proces koji utječe na količinu vode i njezinu kvalitetu u prirodi. Kako je transport onečišćivala u tlu usko povezan s kretanjem (tokom) vode vrlo je važno na pravilan način utvrditi (procijeniti) sve relevantne procese koji određuju tok vode u različitim agroekološkim sredinama.

Poznavanje problema rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja od velike je praktične važnosti za poljoprivredne proizvođače jer se poznavanjem problema na vrijeme mogu primijeniti učinkovite strategije suzbijanja štetnih organizama da se pritom odgodi ili uspori pojava rezistentnosti. U okviru projekta „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja“ koji financira Ministarstvo poljoprivrede provedena je anketa među poljoprivrednim proizvođačima sa sljedećim ciljevima: a) dobivanje povratne informacije o svjesnosti poljoprivrednih proizvođača o problemu rezistentnosti, b) primjenjuju li poljoprivredni proizvođači i nekemijske mjere suzbijanja štetnih organizama ili primjenjuju samo kemijske mjere suzbijanja te c) jesu li primijetili smanjenu učinkovitost nekih sredstava za zaštitu bilja koja su u početku primjene imala zadovoljavajuću učinkovitost. Anketa je provedena tijekom 2018. godine na ukupno 204 ispitanika (172 poljoprivredna proizvođača i 32 izvođača obveznih DDD mjera) uz pomoć djelatnika Savjetodavne službe te djelatnika tvrtka Syngenta i Bayer. Pitanja u anketi za poljoprivredne proizvođače bila su kategorizirana u četiri grupe: općenita pitanja (obradive površine, dominantne kulture u proizvodnji, primjena plodoreda, na koji način suzbijaju štetne organizme…), specifična pitanja u vezi s primjenom herbicida i specifična pitanja u vezi s primjenom insekticida. Anketa za izvršitelje obveznih DDD mjera bila je podijeljena u dvije grupe pitanja: općenita pitanja i pitanja u vezi s primjenom sredstava u skladištima. Rezultati ankete pokazali su da se većina ispitanika bavi ratarskom proizvodnjom čija je veličina posjeda manja od 20 ha. Na pitanje poznaju li problem rezistentnosti, čak je 91 % ispitanika odgovorilo pozitivno, 81 % ispitanika poduzima mjere kojima se usporava pojava rezistentnosti. Slabiju učinkovitost sredstava za zaštitu bilja 20 % ispitanika pripisuje lošoj kvaliteti sredstava za zaštitu bilja, a samo 12 % smatra da je razlog smanjene učinkovitosti učestala primjena aktivnih tvari istog mehanizma djelovanja. Svega 33 % ispitanika primjenjuje plodored (istodobno 51% priznaje da uzgaja neku od kultura ponekad ili često u monokulturi), a samo 31 % ispitanika rotira sredstva za zaštitu bilja različita mehanizma djelovanja. Ankete pokazuju i da se rabe sredstva za zaštitu bilja koja nemaju dozvolu za određene namjene. Slabiju učinkovitost sredstava za zaštitu bilja poljoprivredni su proizvođači uočili za sljedeće štetne organizme: Ambrosia artemisiifolia (pelinolisni limundžik), Sorgum halapense (divlji sirak), Leptinotarsa decemlineata (krumpirova zlatica), Brassicogethes aeneus (repičin sjajnik) i Cercospora beticola (pjegavost lista šećerne repe) u poljoprivrednoj proizvodnji te štetnika Rhyzopertha dominica (žitni kukuljičar) u skladištima. Provedena anketa dokazuje da su poljoprivredni proizvođači svjesni problema rezistentnosti , ali i da postoji izvjesna doza neznanja o opisanu problemu, kao i kontradiktorni odgovori.

Štetni organizmi (korovi, bolesti i štetnici) nanose poljoprivredi, osobito povrću, velike štete. Na slici 1 je vidljivo da je zahvaljujući primjeni sredstava za zaštitu bilja (SZB) prosječno sačuvano 28 % prinosa (od potencijalno mogućeg), odnosno prinos bez primjene SZB iznosio bi samo 30 % od potencijalno mogućeg. Kod uzgoja povrća, zbog slabih kompetitivnih sposobnosti, štete su znatno veće. Kod većine kultura može doći do potpunog gubitka prinosa. Unatoč neophodnoj potrebi primjene SZB, u svijetu se sve veća pozornost pridaje tzv. održivoj poljoprivredi, odnosno integriranoj biljnoj proizvodnji (IBP) u sustavu koje je važna karika integrirana zaštita bilja. IBP obvezuje poljoprivrednike na uključivanje (integraciju) nekemijskih (alternativnih) mjera protiv korova, te davanje prednosti alternativnim pred kemijskim mjerama. Osim spomenutog, zbog strogih ekotoksikoloških kriterija kod registracije aktivnih tvari pesticida, s tržišta EU je povučen velik broj (40-ak) herbicida, od kojih su za primjenu u povrću posebno važni prometrin, trifluralin, linuron, oksifluorfen, dikvat, glufosinat. Stoga će proizvođači povrća morati uvažiti nužnost integracije alternativnih mjera u tehnologiju uzgoja. Integrirani pristup borbe protiv korova nije jedinstven i ne može se jednoobrazno primijeniti na svaku parcelu. Za razliku od primjene herbicida koja je jednostavna, jeftina, brza i učinkovita, učinak integriranog pristupa nije moguće postići „preko noći“. To je proces koji se razvija postupno i kojeg treba ugraditi u tehnologiju uzgoja kulture u skladu sa specifičnim zahtjevima kulture prema agroekološkim uvjetima. Ne može ga se provoditi samo na jednoj kulturi, samo na jednoj parceli ili samo u jednoj sezoni. Treba posebno naglasiti da je cilj integriranog pristupa suzbijanju korova, odnosno IBP zadržati istu razinu ili čak povećati prinose, ali na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. Princip integriranog suzbijanja korova je cjelovit i promišljen pristup u kojem je potrebno poznavati učinke, prednosti i nedostatke pojedinih agrotehničkih i drugih zahvata u cijelosti, ne samo na korove nego i učinke na okoliš. Kod odabira alternativnih mjera proizvođač treba voditi računa da je: pravilno identificirao korove na njivi ; dobro procijenio učinak načina obrade tla na banku sjemena korova i korovnu populaciju ; svim raspoloživim mjerama iscrpio banku sjemena korova ; iskoristio mogućnosti mehaničkih mjera borbe protiv korova ; pravilno odabrao kompetitivnu sortu ili hibrid ; poštivao ekonomski prag štetnosti ; napravio početnu inventarizaciju korova na njivi i ponovnu zakorovljenost koja zahtijeva dodatnu mjeru te procijenio ulogu korova kao izvorište hrane ili kao sklonište korisnim organizmima. Još su brojni čimbenici o kojima treba voditi brigu kod integriranog pristupa suzbijanju korova. Iz navedenog je vidljivo da je potrebno puno znanja za njegovu provedbu. Stoga nam u budućnosti predstoji dug put razvoja i integracije nekemijskih i kemijskih mjera, pri čemu prednost treba dati nekemijskim mjerama. Ovaj proces će zahtijevati zajedničko angažiranje administracije, znanosti i prakse. Izbor alternativnih mjera kod suzbijanja korova je vrlo velik. Izbor je ovisan o znanju, tehničkoj opremljenosti i motivaciji proizvođača. Prije svega, vrlo važna alternativna mjera je prevencija ili kako naš narod kaže „bolje spriječiti nego liječiti“. Naime, na proizvodnu površinu korovi dospijevaju kontaminiranim sjemenom i prijesadnicama kulturnog bilja, slamom, sijenom, stajnjakom, vegetativnim dijelovima, poljoprivrednim strojevima, vjetrom, vodom, tlom, životinjama, različitim prometalima, kotačima automobila i sl. Dakle, „korov je stvorio čovjek“. Ukratko, korovi su rezultat dugogodišnjih čovjekovih aktivnosti, odnosno načina gospodarenja. Osim preventivnih mjera, velik je izbor neizravnih (plodored, međuusjevi, pokrovne biljke, zelena gnojidba, obrada tla, izbor kulture i kultivara i dr.) i izravnih (obrada tla, „slijepa sjetva“, malčiranje, fizikalne i dr. mjere) aleternativnih mjera suzbijanja korova.

Prije ulaska u EU poticaji poljoprivredi u Hrvatskoj su bili vezani uz hektar i pojedinu poljoprivrednu kulturu.

Simbiotska fiksacija dušika najznačajniji je tip biotičke fiksacije. Nastaje kao rezultat simbiotskog odnosa između kvržičnih bakterija (rizobija) i korijena leguminoza. Budući da je primjena herbicida neizostavna mjera u tehnologiji uzgoja leguminoza i zbog činjenice da se nakon primjene najveći dio herbicida zadržava u sloju tla u kojem je i najveća aktivnost mikroorganizama, upravo se herbicidi navode kao jedni od glavnih činitelja koji utječu na uspostavu simbiotskog odnosa, a time i na učinkovitost kvržčnih bakterija. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih koncentracija herbicida imazamoksa na rast soja bakterije Bradyrhizobium japonicum. Istraživanje je provedeno u laboratorijskim (in vitro) uvjetima. Za istraživanje je korišten pripravak Pulsar 40 koji sadrži 40 g a. t. l‐1 pripravka. Utjecaj imazamoksa na rast soja bakterije B. japonicum utvrđivan je filter‐disk metodom. Istraživane koncentracije imazamoksa iznosile su 0 ; 0, 2 ; 0, 4 ; 0, 8 i 1, 6 mg a. t. ml‐ 1 vode. Koncentaracija od 0, 2 mg imazamoksa ml‐1 vode odgovara koncentraciji imazamoksa koja se uobičajeno primjenjuje u praksi (1, 0 l pripravka u 200 l vode ha‐1). Nijedna istraživana koncentracija nije iskazala inhibitorni učinak na rast bakterije B. japonicum. Stimulativan učinak imazamoksa na rast soja istraživane bakterije najizraženiji je bio pri koncentraciji od 0, 4 mg a. t. ml‐1 , dok je pri ostalim koncentracijama (0, 2 ; 0, 8 i 1, 6 mg ml‐1) utvrđen sporiji rast bakterijskih kolonija u odnosu na kontrolnu varijantu.

Dvjema studijama (Utjecaj poljoprivrede na onečišćenje površinskih i podzemnih voda u Republici Hrvatskoj i Određivanje prioritetnih područja motrenja podzemnih voda unutar intenzivnog poljoprivrednog prostora) obavljena je analiza potrošnje pesticida u poljoprivredi u Hrvatskoj da bi se utvrdio pritisak iz poljoprivrede na površinske i podzemne vode, odnosno da bi se na osnovi utrošenih količina aktivnih tvari, ovisno o načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta, utvrdile potencijalno opasne aktivne tvari pesticida za vode i okoliš općenito. Podatci o vrsti, utrošenoj količini i mjestu trošenja (kulturi) značajna su smjernica za uspostavu i provedbu redovitog monitoringa voda u Hrvatskoj, a struci olakšavaju izradu strategije s ciljem smanjenja ostataka pesticida u plodinama i okolišu općenito. Podatci o potrošnji temelje se na podatcima Fitosanitarnog informacijskog sustava (FIS).

Using less than the labelled dose of herbicides depends mostly on weed spectrum and growth stage of target weeds. The aim of the greenhouse experiment was to determine the efficacy of recommended (67.2 g a.i. ha-1) and reduced doses (44.8, 33.6, 22.4, 16.8 and 8.4 g a.i. ha-1) of topramezone combined with adjuvants (NIS and MSO) on barnyardgrass (Echinochloa crus-galli [L.] P. Beauv.) at two different growth stages: BBCH 13 and BBCH 21–22. The results showed unsatisfactory efficacy of topramezone applied alone at the recommended dose on both growth stages (>50%). When applied with adjuvants (MSO or NIS) at BBCH 13, topramezone 100% visually damaged barnyardgrass and reduced biomass >90%, at each applied dose. In contrast, at BBCH 21–22 only topramezone double dose achieved 73% visual damage. Reduced topramezone doses applied with adjuvants gave insufficient barnyardgrass control at tillering stage (< 40%). Results indicate the possibility of reducing the topramezone dose to more than 87% by adding adjuvants (MSO or NIS) but only when applied at early growth stage of barnyardgrass (BBCH 13). At BBCH 21–22 satisfactory barnyardgrass control cannot be achieved by using topramezone either alone or with adjuvants.

Uljna buča (Cucurbita pepo L.) ima dugu tradiciju uzgoja u Hrvatskoj, a zbog isplativosti proizvodnje povećava se interes za njezin uzgoj. Prinosi sjemenki uljne buče variraju u velikom rasponu od 500 do 1200 kg suhog sjemena na ha u čemu veliku ulogu ima i uspješnost suzbijanja korova. U radu je opisana botanička pripadnost, morfologija i biologija te tehnologija uzgoja uljne buče. Prikazani su najčešći korovi i njihov utjecaj na prinos i komponente prinosa u usjevu uljne buče, kritično razdoblje zakorovljenosti te čimbenici koji na njega utječu.

Otkako je u ožujku 2015. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objavila Monografiju toksikoloških istraživanja pet organofosfornih insekticida i herbicida glifosata, u stručnim i zdravstvenim krugovima a naročito medijima širom svijeta, ne prestaju rasprave o ovom čudesnom herbicidu. Naime, nakon četrdesetgodišnje primjene glifosat je spomenutom Monografijom klasificiran kao tvar koja „vjerojatno uzrokuje rak kod ljudi“ (skupina A2). Upravo u to vrijeme Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) privodila je kraju postupak ponovne ocjene za produljenje dozvole u zemljama EU-a, kojeg je podnijela tvrtka Monsanto. Postupak je privremeno zaustavljen a SR Njemačka kao zemlja izvjestiteljica od ožujka do rujna 2015. proučava i priprema ocjenu Monografije koju dostavlja EFSA-i i zemljama članicama na razmatranje. U rujnu 2015. EFSA organizira druge (ponovne) konzultacije stručnjaka iz područja kancerogenosti i toksičnosti sisavaca te iste godine u studenom u skladu s Uredbom 1271/2008 zaključuje „da nije vjerojatno da glifosat predstavlja opasnost za ljude zbog kancerogenih učinaka te da dokazi ne podupiru klasifikaciju u pogledu njegove potencijalne kancerogenosti“ te predlaže odobrenje uporabe glifosata do 2031. Shodno tomu, Europska komisija je u studenom predložila produljenje odobrenja dozvole do 2031. Zbog neslaganja predstavnika članica u Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (SCoPAFF) Komisija odgađa donošenje odluke, a zemlje članice upućuje na usaglašavanje stavova sve dok se ne postigne kvalificirana većina. U međuvremenu „Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane“ Europskog parlamenta, pozivajući se na mišljenje i nalaz IARC Monografije ulaže prigovor (Rezoluciju) na prijedlog Komisije da se glifosatu produži rok uporabe do 20131. U travnju 2016. Parlament usvaja Rezoluciju Odbora i poziva Komisiju da produlji odobrenje na 7 godina uz određena ograničenja. U svibnju 2016. Komisija djelomično uvažava prijedlog Parlamenta i predlaže produljenje na 10 godina. Međutim, države članice (SCoPAFF) kod glasovanja ne postiže kvalificiranu većinu. Zbog navedenog, Komisija izdaje privremeno produljenje dozvole do 31. 12. 2017. sa zahtjevom da Europska agencija za kemikalije (ECHA) u tom razdoblju provede procjenu potencijalne kancerogenosti. U ožujku 2017. ECHA-in Odbor za procjenu rizika konsenzusom zaključuje „da nema dokaza koji glifosat povezuje s kancerogenosti kod ljudi i da ne ometa reproduktivnost“. Isti zaključak donijele su i relevantne institucije Kanade, Japana, Australije, Novog Zelanda, Svjetske zdravstvene organizacije o reziduama pesticida i Zajednička organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a. Dok u svibnju 2017. Komisija obavlja razgovore s članicama o mogućoj obnovi produljenja dopuštenja uporabe, predan joj je zahtjev Europske građanske inicijative (1 070 865 građana EU) sa zahtjevom da zabrani uporabu glifosata. Dne 24. 10. 2017. Parlament neobvezujućom Rezolucijom poziva Komisiju da ne produlji odobrenje i predlaže postupno ukidanje odobrenja glifosata. Dan kasnije glasovanje članova SCoPAFF-a zbog ne postignute kvalificirane većine ne uspijeva produljiti dozvolu na 10 godina. Isto se ponavlja i 9. 11. 2017. ali za produljenje na 5 godina. Dne 27. 11. Žalbeni odbor (instanca predstavnika članica koja donosi odluke kad SCoPAFF nije u stanju donijeti odluku) kvalificiranom većinom (18 članova za, 9 protiv i jednom uzdržanom) produljuje odobrenje glifosata na 5 godina. Hrvatski predstavnik je glasovao protiv prijedloga Komisije. Nakon toga je Europski parlament osnovao Odbor za procjenu ispravnosti procedure produljenja glifosatu. Usporedimo li redovne postupke re-registracije pesticida u EU koji se redovito obavljaju po ustaljenim, vrlo strogim propisima i po propisanoj proceduri, postupak re-registracije glifosata u najmanju ruku čudi. Sama činjenica da Građanska inicijativa s milijun glasova od 500 mil. građana EU i odluka Parlamenta da osnuje Odbor za ispravnost procedure produljenja dozvole glifosatu, dovodi u sumnju relevantne znanstvene institucije i sam postupak registracije pesticida u EU.

Interakcija poljoprivredne prakse i okoliša vrlo je kompleksna. Na poljoprivrednim površinama uobičajeno se, osim obrade tla, primjenjuju pesticidi, mineralna i/ili organska gnojiva. Stoga, ovisno o nizu čimbenika, postoji mogućnost njihova dospijeća u površinske i podzemne vodne resurse. U suradnji s Hrvatskim vodama 2014. realiziran je projekt „Utjecaj poljoprivrede na onečišćene površinskih i podzemnih voda u Republici Hrvatskoj“ (akronima SAGRA od scientia agri aqua). Podaci dobiveni ovim projektom (način korištenja zemljišta u RH, analiza potrošnje sredstava za zaštitu bilja, procjena pritisaka dušika i fosfora iz mineralnog i organskog gnojiva pritisaka iz stočarske proizvodnje i dr.) svojevrsna su osnova za detaljniju analizu i dopunu podataka potrebnih za procjenu opterećenja voda iz poljoprivrede. Sukladno Nitratnoj direktivi u RH potrebno je provoditi monitoring voda na 239 lokacija (92 postojeće i 147 novih). Lokacije monitoringa trebaju biti locirane na ranjivim područjima, odnosno lokacijama gdje se odvija najveći pritisak iz poljoprivrede. U okviru prethodnog (SAGRA) i ovog projekta, stručnjaci fitomedicinari (Klara Barić, Renata Bažok i Ana Pintar) obavljaju analizu ukupne potrošnje SZB i temeljem načina korištenja poljoprivrednog zemljišta i stručne procjene o procjeni primjene SZB u pojedinoj kulturi, utvrdit će pritisak SZB na vode. Posebno će biti istaknute aktivne tvari iz pojedine skupine pesticida koje čine najveći dio u potrošnji.

Soil portfolio is one of the ultimate viticultural considerations when planting grape vines. However, soil composition is also a crucial determining factor for agrochemical transfer to fresh/groundwater resources as a result of chemical-soil particle interactions. Adsorption coefficients are known to be the most sensitive parameters used for water pollution risk assessment. Therefore, adsorption interactions should be studied in as many soil composition as possible scenarios and the adsorption data should be considered with certain physical and chemical pedovariables in order to predict the mobility of agrochemicals down the soil profiles. Glyphosate is one of the most frequently used herbicides in a wide range of cropping, notably in vineyards, for broad- spectrum control of weeds. This study presents the glyphosate adsorption parameters and their variation considering the soil composition in different agroecological conditions. The batch- sorption experiments were performed in two different vitisols of the continental (texture- heavier) and Mediterranean (texture-lighter) part of Croatia. Soil samples from both vineyard locations were collected at four depths from 0 to 100 cm and characterized on certain chemical/physical variables. Soil composition differed between the studied soil layers. Glyphosate was extracted from aqueous phase of soil suspensions by solid-phase extraction procedure using a weak anion exchange sorbent. Derivatization was performed prior to GC-MS analysis with a mixture containing trifluoroacetic anhydride and trifluoroethanol. The analytical results were well fitted to the Freundlich sorption isotherm. Glyphosate adsorption in soils from both origins corresponded to the L-type of isotherm, while glyphosate adsorption intensity was generally higher in heavier silty-clayic vs. lighter sandy- silty soil profiles. The glyphosate adsorption intensity was correlated with selected soil properties (pH, organic matter content, particle size distribution, conductivity, P/K content) and the glyphosate mobility through soil profile was considered.

Prema službenoj se evidenciji tikvenjače u Hrvatskoj uzgajaju na 5 000 do 7 000 hektara. Znatno dominira uzgoj uljne buče (cca 70%) i lubenice (cca 10%). Korovi su važan ograničavajudi čimbenik proizvodnje. Izbor je herbicida ograničen. Ovisno o vrsti tikvenjače, registrirani su samo S-metolaklor, petoksamid, pendimetalin, napropamid, klomazon i cikloksidim. Kemijske se mjere borbe zbog ograničena izbora herbicida i nepotpuna spektra djelovanja uobičajeno u praksi kombiniraju s mehaničkim mjerama (međuredna kultivacija, okopavanje) te, kod manje zastupljenih vrsta, s uzgojem na foliji. Nekemijske mjere (živi i mrtvi malč, slijepa sjetva i dr.) treba istražiti u hrvatskim pedo-klimatskim uvjetima., According to official records, in Croatia cucurbit crops are grown on 5 000 to 7 000 ha. During the last three years oil pumpkin with 70 % and watermelon with 10 % are the most grown pumpkins. Weeds are one of the most important limiting factors in production. The number of herbicides available for pumpkins is quite limited. Depending on the type of pumpkins, S-metolachlor, petoxamide, pendimethaline, napropamide, clomazone and cycloxydim are the only registered herbicides. Because of the limited selection of herbicides and the limited weed spectrum, in practice, chemical measures are usually combined with mechanical measures (interrow cultivation, hilling) and cultivation on the foil in some type of pumpkins . Non-chemical measures (mulch, cover crops, false seed bed) should be explored in pedo-climatic conditions in Croatia.

South and southwest hillslope terrains are favorable areas for vine cultivation, but because of the slope they are susceptible to erosion and surface runoff, especially after intensive precipitation. The study was conducted at the Jazbina experimental station located in Zagreb County (UniZG Faculty of Agriculture, Department of Viticulture and Enology), with a pronounced slope (~20 %) and inter-row grass mulch practice. Surface runoff collectors were set up in the inter-row of the 20 years old Pinot Blanc vineyard, where phosphorus, potassium, copper sulfate and herbicide (glyphosate) were applied. Data were acquired from the automatic meteorological station (Pinova), and in addition to the natural precipitation, different intensity precipitation events were simulated as well. Immediately after precipitation, volume of surface runoff was measured and samples taken for the analyses in an accredited laboratory (MELILAB, UniZG Faculty of Agriculture, Department of Soil Amelioration) and at the Institute for Medical Research and Occupational Health (Zagreb). Results confirm that at the investigated vineyard terrain precipitation intensity significantly affects surface runoff, as well as its chemical composition, i.e., herbicide and macro/microelement concentration. To prevent negative (agro)ecological impacts (e.g., surface and/or groundwater pollution), agrochemicals in vineyards should be applied in accordance with the sustainable agriculture guidelines.

Rad obrađuje pregled registriranih sredstava za zaštitu bilja (SZB) u Hrvatskoj za 2019. Herbicidi su razvrstani po mehanizmu djelovanja, a unutar mehanizma dijelovanje razvrstavanje je pobavljeno po kemijskoj pripadnosti, aktitivnim tvarima te pripravcima i namjenama.

Upravo u činjenici da su povrćarske kulture „male kulture“ leži problematika suzbijanja korova (i drugih štetnih organizama) u povrću. Kemijska industrija ima mali ekonomski interes za ulaganja u istraživanje i registraciju sredstava za zaštitu bilja (SZB) u povrću i drugim malim namjenama. Povrće kao male kulture s gledišta EU legislative (Uredba 1117/2009, čl. 51) pripada u područje „male namjene“, nisu jedino područje male namjene sredstava za zaštitu bilja (SZB). U ovo područje pripada šire područje malih namjena SZB, kao što su: začinsko, aromatično, ljekovito bilje i sitno voće te primjena SZB na okućnicama, grobljima, sportskim i sl. površinama. Iz spomenutog je vidljivo da je područje male namjene SZB relativno široko. Povrće je skupina s vrlo velikim brojem različitih kultura, za razliku od ratarstva gdje je najčešće riječ o 5 - 7 različitih vrsta i za koje postoji i po nekoliko dobro razvijenih tehnologija uzgoja.

Mladice se na trsu vinove loze mogu razvijati na više mjesta. Radi uravnoteženog razvoja vegetativnih i generativnih organa u tekućoj i budućim vegetacijama vinove loze te zbog sprječavanja trošenja vode i asimilata nepotrebne se mladice tijekom vegetacije, neovisno o mjestu pojave, zelenim rezom odstranjuju ili prikraćuju. Ovisno o sorti, na stablu vinove loze mladice se javljaju u velikom broju (slika 1. i 2.). Budući da otežavaju razvoj rodnih mladica i grozdova te iscrpljuju trsove, redovito se odstranjuju, uobičajeno dva puta tijekom vegetacije. Prvi put kada mladice u prosjeku dosegnu 15 cm dužine, a drugi put kada prođe opasnost od kasnog proljetnog mraza. Ovisno o tehničkoj opremljenosti vinogradara, odstranjivanje se obavlja ručno, različitim strojnim izvedbama (četkama) i kemijskim pripravcima, odnosno herbicidima. Ručno plijevljenje zahtijeva angažiranje radne snage, međutim, zbog ostalih poslova u vinogradu u isto vrijeme, s plijevljenjem mladica se često kasni ili čak izostavlja, osobito u drugom navratu. Osim navedenih razloga, odstranjivanje mladica na stablu važno je i zbog primjene herbicida, odnosno suzbijanja korova. Osobito je važno zbog primjene totalnih (neselektivnih) sistemičnih herbicida (glifosat, flazasulfuron). Naime, neodstranjene mladice mogu zelenom masom usvojiti herbicid i time izazvati znatne i dugotrajne štete na vinovoj lozi.