Search

U sklopu austrijskih oružanih snaga krajišnici su uživali višestoljetnu reputaciju kao kvalitetni i odani vojnici. Taj ugled trebali su još jednom potvrditi 1859. godine kada je izbio Austrijsko-sardinijski rat ili Drugi rat za talijansko ujedinjenje. Pažnja ovoga rada usredotočena je upravo na ulogu jedne konkretne skupine krajišnika – pripadnika Otočke krajiške pukovnije br. 2 – u ovome sukobu. Na temelju raznovrsne izvorne građe rekonstruirao se ratni put otočkih krajišnika kako bi se dočaralo njihovo ratno iskustvo, kao i pobliže razmotrilo pitanje njihove pouzdanosti i učinkovitosti kao vojnika u službi habsburškog vladara., As part of the Austrian armed forces, the frontier soldiers enjoyed a centuries-old reputation as good quality and loyal soldiers. They were to confirm this reputation once again in 1859, when the Austro-Sardinian War or the Second Italian War of Independence broke out. The attention of this paper is focused precisely on the role of one specific group of Frontier soldiers – members of the Otočac 2nd Frontier Regiment – in this conflict. On the basis of a variety of source materials, the military path of the Otočac frontier soldiers was reconstructed in order to depict their wartime experience, as well as to examine more closely the question of their reliability and efficiency as soldiers in the service of the Habsburg ruler.

Gotovo neprestano ratovanje koje se na europskom tlu odvijalo tijekom 18. stoljeća pružalo je brojne mogućnosti mladim i ambicioznim časnicima koji su svoje vojne usluge stavljali na raspolaganje raznim europskim vladarima. Kao izvrstan primjer toga trenda može poslužiti slučaj Gideona Ernsta baruna Laudona (1717. – 1790.), časnika koji je vojnu karijeru započeo u Ruskom Carstvu, a potom prešao u službu habsburških vladara, gdje je ostvario nebrojene uspjehe na bojnom polju i dosegnuo sam vrh vojne hijerarhije. Laudon se pridružio habsburškim vojnim snagama u vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) kao član Trenckova Pandurskoga dobrovoljačkog zbora, prilikom čega se bolje upoznao s vojnim umijećem „maloga rata”. Stečeno iskustvo proširio je nakon završetka toga sukoba kad mu je dodijeljen časnički položaj u Vojnoj krajini. Koristeći se vojnim umijećem i ratnim vještinama krajišnika, Laudon je ostvario znatne uspjehe u prvim godinama Sedmogodišnjega rata (1756. – 1763.), čime je započeo njegov nagli uspon unutar habsburške vojne hijerarhije. U ovome radu razmatra se uloga krajišnika u Laudonovim vojnim pothvatima u spomenutom ratnom sukobu s ciljem utvrđivanja značenja te specifične skupine vojnika za Laudonov uspjeh na bojnom polju, kao i njihove važnosti u sklopu oružanih snaga Habsburške Monarhije., Constant warfare throughout the eighteenth century offered plentiful opportunities for young and aspiring officers to advance their military and social positions by performing military services for powerful European rulers. An example of this trend can be provided by the case of Gideon Ernst, Baron von Laudon (1717 – 1790), who achieved remarkable success in Habsburg service during the Seven Years’ War (1756 – 1763). Laudon began his military career in the service of the Romanovs, but during the War of the Austrian Succession (1740 – 1748) he joined the Habsburg armed forces eager to achieve further military experience and glory. He acquired skill and knowledge of small war tactics during his service in Trenck’s Pandour Free Corps. After the war ended, he was awarded a position in the far south of the Habsburg Monarchy, in the Croatian Military Frontier, where he accustomed himself to the military skills of the Grenzer. Upon the outbreak of the Seven Year’s War Laudon led a Grenzer corps to Bohemia where the Habsburg forces were trying to prevent the advance of the Prussians. The events which followed marked the start of Laudon’s rapid ascension within the military hierarchy. Throughout the years he continued to achieve fame and renown by performing numerous military endeavours which inflicted serious damage on the Prussian supply lines making a significant impact on the course of the war in favour of the Habsburg side. Laudon and the Grenzer also participated in major battles, such as Hochkirch and Kunersdorf, as well as assaults on strongholds such as Landeshut and Schweidnitz. The utilization of the unique fighting skills of the Grenzer and small war tactics proved an important factor in Laudon’s rise within the military circles of the Habsburg Monarchy.

Prikaz godišta časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Tijekom XVIII. stoljeća Habsburška Monarhija, jedna od vodećih europskih velesila, sudjelovala je u brojnim ratovima koji su za cilj imali proširiti njezine granice, ali i zaštititi njezine raspršene posjede, kao i održati ravnotežu moći među europskim državama. Krajem XVII. stoljeća vojska Osmanskog Carstva, glavna prijetnja opstojnosti Habsburške Monarhije, doživljava katastrofalan poraz pred zidinama Beča, nakon čega habsburške vojne snage prelaze u protunapad i započinju širenje habsburških granica prema jugoistoku. To širenje dovelo je u habsburški posjed Liku i Krbavu, područja koja su Osmanlije osvojili još u prvoj polovici XVI. stoljeća. Na ličko-krbavskom području namjeravala se uspostaviti civilna vlast, ali takva je zamisao bila neprihvatljiva lokalnom stanovništvu koje je zahtijevalo da se taj teritorij uključi u sastav Hrvatsko-slavonske vojne krajine, što je na kraju i provedeno u djelo. Sredinom XVIII. stoljeća izvršen je preustroj Vojne krajine utemeljenjem krajiških pukovnija, teritorijalno-vojnih jedinica, što je bilo u skladu s promjenom uloge krajišnika. Naime, iako je krajišnicima glavna zadaća bila braniti habsburške granice od osmanskih napada, tijekom XVIII. stoljeća krajišnici istovremeno učestalije počinju sudjelovati u vojnim pohodima koji se odvijaju na udaljenim europskim prostorima. Ovaj se rad bavi proučavanjem vojnog angažmana i životnih prilika krajišnika s prostora Ličke pukovnije, jedne od ukupno jedanaest krajiških pukovnija u sklopu Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Za potrebe istraživanja koristi se relevantna literatura koja se odnosi na krajišku i vojnu povijest XVIII. stoljeća, kao i raznovrsna izvorna građa, među koju se ubrajaju ratna izvješća, vojni popisi, novinski članci i rukopisi. Vojno djelovanje ličkih krajišnika smješta se u širi kontekst ratovanja i vojničkog života u XVIII. stoljeću, pri čemu se položaj ličkih krajišnika uspoređuje s položajem drugih europskih vojnika, kao i drugih krajišnika. Glavni cilj rada odnosi se na utvrđivanje posebnosti ove krajiške skupine. Osim toga, njihov primjer također služi za pobliže upoznavanje s općim značajkama vojničkog života i vojne profesije u navedenom stoljeću.

Kazalo imena mjesta iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

Prije nekoliko godina priređivači ove knjige započeli su, djelujući u sklopu tada aktualnih znanstvenih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (nazivi projekata: Hrvatski istočnojadranski prostor i Mletačka Republika u ranom novom vijeku – Hrvatski institut za povijest ; Latinički izvori, studije i pomagala za društvenu i gospodarsku povijest – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) rad na objavljivanju izvornog arhivskog gradiva koje se odnosi na povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Rezultat toga rada objavljivanje je spisa zadarskoga javnog bilježnika Antonija Calogere za razdoblje od 1768. do 1770. godine. Spisi rečenog bilježnika objavljeni su kao dio serije Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, a u sklopu edicije Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Riječ je o bilježničkim spisima koji se ponajprije odnose na grad Zadar (kao i na njegovu kopnenu i otočnu okolicu), točnije o bilježničkim ugovorima (instrumentima) nastalim radom Antonija Calogere (Callogerà, Calojerà), zadarskoga javnoga bilježnika koji je svoju službu obavljao relativno kratko – od 1768. do 1772. godine. U uvodnim napomenama uz to izdanje naveli smo razloge otpočinjanja rada na objavljivanju izvornoga arhivskog gradiva iz razdoblja ranoga novog vijeka te naglasili važnost koju za rečeni rad imaju središnje državne pismohrane u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia) i Zadru (Državni arhiv u Zadru). Ova je knjiga nastavak prethodno otpočetog rada na objavljivanju spisa zadarskih bilježnika i sastavni je dio projekata Hrvatske zaklade za znanost pod nazivima Izvori, pomagala i studije za hrvatsku povijest od srednjeg vijeka do kraja dugog 19. stoljeća (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, šifra: 6547) i Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918. (Hrvatski institut za povijest, šifra: 3675). Slijedom prethodnih istraživanja, ovdje se objavljuje drugi dio dokumenata koje je načinio spomenuti bilježnik Antonio Calogerà od 1770. do 1772. godine.

The Lika Regiment was part of a unique military institution – the Austrian Military Frontier (Militärgrenze, Vojna krajina) – that existed along the entire boundary with the Ottoman Empire from the first quarter of the 16th century until 1881. The original purpose of this frontier establishment was to protect the Habsburgs from the Ottoman attacks. In the course of time, it became a reservoir of cheap and good soldiers governed by military officials and military law, without civil authority. All frontiersmen capable of bearing arms were part of an ever-ready military force who in return enjoyed special privileges as free peasant-soldiers (land fiefs and religious freedom). In order to gain personal and bioanthropological data of all enlisted men from the Lika Regiment born between 1770 and 1830, we have collected and processed materials from the Croatian State Archives in Zagreb and Austrian State Archives in Vienna. In this study, the secular change in height and disease occurence in 530 adult soldiers (17+ year- olds), who served in the Frontier administration, were analyzed in the context of natural hazards and war activities. The analysis showed a significant, non-linear increase in height. A decline in height detected in the 1790-1799 birth cohort correlates with the participation of the Lika Regiment in the Austro- Turkish War (1788-1791) and the War of the First Coalition (1792-1797), plus periods of hunger caused by long-term winters (1791). The health status of these soldiers was exceptional: only 6.4% had some health problems (the most frequent were respiratory tract problems, hernia and tuberculosis), 17.6% of which ended fatally (caused by oedema, typhus, dysentery and tuberculosis). This preliminary analysis will contribute to our knowledge on the life and health of men from the Lika Regiment soldiers.

Prikaz knjige.

Kazalo stvari iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

The aim of this paper is to analyze the manner in which British newspapers portrayed Baron Franz von der Trenck, a German-speaking nobleman who owned estates in the Croatian region Slavonia, and his Pandours, irregular soldiers whom Trenck recruited in order to join the fight for the Habsburg cause in the War of the Austrian Succession (1740–1748). The images of these combatants will be compared with other primary sources, such as Baron Trenck’s Memoirs and other secondary literature. As these combatants were mostly remembered for their extensive use of violent force during the mentioned war, the attempt will be to offer a possible explanation for such behavior by placing them within the context of eighteenth- century warfare.

Kazalo osobnih imena iz monografije: Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, svezak II. Spisi zadarskoga bilježnika Antonija Calogere (1770.-1772.)

U radu se analizira prisutnost i djelovanje templara na hrvatskom prostoru. Na temelju dostupne literature i uvida u relevantnu izvornu građu obrađuju se glavne sastavnice vezane uz povijest toga viteško-monaškog reda na ovim prostorima, poput njihova dolaska i organizacije njihovih posjeda, zatim njihove osnovne zadaće te uloge u lokalnim zbivanjima. Posebna pozornost posvećena je templarskom posjedu u Vrani. Nastoji se utvrditi značaj i uloga toga templarskog sjedišta, odnosno preceptorata, za koje neki autori čak smatraju da je bilo vrhovno sjedište templarske pokrajine Ugarske i Hrvatske.

Prikaz knjige.

Prikaz knjige.

U uvodnom dijelu rada sažeto se predstavlja osnutak hrvatske bratovštine sv. Jurja i Tripuna u Mlecima (1451. godine). Posebna se pozornost pridaje indulgencijama i priznanjima koja su Bratovštini podjeljivali istaknuti crkveni i svjetovni dostojanstvenici (kardinal Bessarion, pape Siksto IV. I Aleksandar VI. te mletački patricij Paolo Valaresso). U nastavku rada podrobno se prikazuju raznovrsni i bogati oblici povezanosti pape Urbana VIII. s Katoličkom crkvom u Hrvata. U završnome dijelu rada težište je istraživanja upravljeno na indulgenciju koju je Bratovštini sv. Jurja i Tripuna 1640. godine podijelio papa Urban VIII. U prilogu se donosi prijepis indulgencije, kao i njezin prijevod na hrvatski jezik.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Povijest istočnoga Jadrana u ranome novome vijeku, posebice u 17. i 18. stoljeću, rijetko je i zasigurno nedovoljno – s obzirom na mogućnosti koje pruža obilje gradiva – predmet istraživačke pažnje hrvatske historiografije. Razlog tome možemo, između ostaloga, potražiti i u činjenici da upravo za to razdoblje gotovo i ne posjedujemo objavljene zbirke izvornoga arhivskoga gradiva. Naime, dok je za razdoblje srednjega vijeka objavljeno više serija bilježničkih spisa (zadarskih, šibenskih, trogirskih, splitskih, dubrovačkih i kotorskih notara), kao i drugih zbirki arhivskih vrela, za takav zadatak za 17. i 18. stoljeće istraživači nisu pokazali dovoljan interes, što je obrnuto razmjerno količini raspoloživog gradiva. Upravo iz toga razloga, a s ciljem poticanja istraživačke pozornosti na istočnojadransku povijest u ranome novovjekovlju, osmislili smo rad na objavljivanju serije arhivskih dokumenata pod zbirnim naslovom Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Gradivo koje objavljujemo u ovoj, prvoj po redu knjizi iz serije pohranjeno je u Državnom arhivu u Zadru, zasigurno – uz Archivio di Stato di Venezia – središnjoj pismohrani za proučavanje povijesti pretežitoga dijela istočnog Jadrana od srednjega vijeka do modernoga doba. Riječ je o bilježničkim spisima iz 18. stoljeća koji se izravno odnose na grad Zadar (kao i na njegovu kopnenu i otočnu okolicu), točnije o dokumentima (bilježničkim ugovorima, odnosno instrumentima) nastalim radom Antonija Calogere (Callogerà, Calojerà), zadarskoga javnog bilježnika koji je službu obavljao relativno kratko, od 1768. do 1772. godine. Uvidom u 335 spisa u prvome i drugom protokolu razvidno je da ne postoji nijedan društveni sloj, nijedno zanimanje, zvanje ili služba, koji ovdje nisu zastupljeni. Odvjetci uglednih zadarskih plemićkih obitelji, zadarski obrtnički majstori najšarolikijih profesija, mornari i paruni brodova, trgovci, liječnici, doktori prava, državni službenici, vojnici i časnici, duhovne osobe, ali i težaci i kućna posluga – svi su oni pronašli svoje mjesto u nekome od spisa koje ovdje prezentiramo. Brojni su i potomci useljeničkih obitelji, ponajprije onih talijanskog i (rjeđe) grčkoga podrijetla. Svoje poslovanje u Zadru i sa Zadranima ostvarivali su i potomci plemićkih obitelji iz drugih dalmatinskih komuna , a svoju poslovnu nazočnost u Zadru nerijetko su bilježili i predstavnici »seoske vojničke elite« – lokalni suci, harambaše i serdari. U ugovorima se bilježe i razne državne ustanove (od najviših tijela državne uprave u Mlecima do lokalnih gradskih i seoskih vlasti), a učestalošću spominjanja zapažene su i brojne crkvene ustanove – (nad)biskupije, crkve, samostani, bratovštine i hospitali. Zavičajno podrijetlo sudionika Calogerinih instrumenata raznoliko je. Prednjače, naravno, stanovnici Zadra, ali su izrazito učestalo prisutni i žitelji zadarske kopnene i otočne okolice. U onodobnome dalmatinskome glavnom gradu prisutni su svojim djelovanjem i sklapanjem ugovora i stanovnici brojnih drugih dalmatinskih komuna (od Paga do Hvara), ali i Istrani i Bokelji. Poslovanje zadarskih građana zahvaćalo je i sjevernohrvatske krajeve pod austrijskom državnom vlašću, a osobito su učestali poslovni odnosi s talijanskim gradovima i mjestima – kako s onima u sastavu Serenissime, tako i s krajevima i gradovima izvan njezina okrilja. Svi navedeni podaci isječak su i sažetak iz bogata gradiva Calogerinih spisa koji – iako pokrivaju kratko vremensko razdoblje – pružaju zornu sliku o društvenom i gospodarskom svakodnevlju Zadra u drugoj polovici 18. stoljeća. Šarolikost zanimanja, prisutnost raznorodnih društvenih, etničkih i vjerskih skupina i pojedinaca te raznolikost međusobnog poslovanja i komunikacije izravna su potvrda kako je Zadar tada predstavljao vodeće mletačko upravno i političko uporište na dalmatinskoj obali. Protocollo primo i Protocollo secondo zadarskoga bilježnika Antonija Calogere pisani su u bilježnicama formata bliskog A4, a svaki je list označen zasebnom folijacijom. U ovome izdanju spisi se objavljuju u integralnom prijepisu, kronološkim slijedom, odnosno upravo onako kako su poredani u oba protokola. Dokument započinje nadnevkom i regestom na hrvatskome jeziku, a potom slijedi cjelovit prijepis svakog pojedinog spisa. Imena i prezimena osoba koja u originalu imaju talijansku (talijaniziranu) inačicu, a svojim su podrijetlom i pripadnošću očito hrvatska, u regestama smo kroatizirali (primjerice, Sime Russev u Šime Rušev). Pri tome smo se nastojali voditi i današnjim oblicima navedenih prezimena koja su – uz blaga odstupanja – uglavnom zadržala istovjetni oblik. Hrvatsku inačicu imena osoba primijenili smo prilikom pisanja regesta i u primjeru osoba koje nisu nužno podrijetlom iz Zadra, ali se navode kao njegovi stanovnici te je očito da ovdje obitavaju već duže vrijeme. Za osobe kojima je izrijekom navedeno da su iz drugih krajeva i gradova (ponajprije s Apeninskoga poluotoka), u regestama je ostavljena talijanska inačica njihovih imena i prezimena. U transkripciji se nastojalo poštivati izvornost rukopisa te su zadržane uglavnom sve pravopisne osobine svakog dokumenta. Neujednačenosti na koje nailazimo rezultat su neujednačenosti pravopisa samoga Calogere. Stoga neke riječi nalazimo upisane na više različitih načina označene su uskličnikom (!), a nesigurna značenja riječi upitnikom (?). U nekoliko primjera na marginama lista drugom je rukom (drugim rukopisom) dopisan dodatni tekst. Riječ je o službenoj zabilješci nekog od općinskih pisara, nastaloj nakon Calogerine smrti, kojom se razjašnjavaju naknadni događaji o kojima je u ugovoru bila riječ. Takve su dopune stavljene u bilješku (u kurzivu). Ako je bilo očito da je Calogerà neka, nama dobro poznata, prezimena pisao na drugačiji način, tada je to razjašnjeno u bilješci, a jednako smo tako upozorili i na različitost u pisanju prezimena istih osoba. U svim ostalim stilskim i jezičnim pojedinostima nastojali smo poštivati izvornost rukopisa koji je – osim za povjesničare – ujedno i dragocjeno vrelo za proučavatelje onovremene primjene talijanskog jezika i mletačkoga dijalekta na području istočnojadranske obale.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz knjige.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Središnja tema rada usmjerena je na objavljivanje oporučnih spisa nastalih radom zadarskoga bilježnika Antonija Calogere, pohranjenih u Državnom arhivu u Zadru u fondu Spisi zadarskih bilježnika. U uvodnome dijelu donose se osnovni podaci o gradivu nastalom tijekom relativno kratkog Calogerinog bilježničkog djelovanja (1768. – 1772.). Potom se podrobno razmatraju tehničke, strukturalne i sadržajne osobine oporučnih spisa Antonija Calogere koje su izravan predmet rada. Riječ je o 22 oporuke, nastale od 14. veljače 1768. do 1. travnja 1772. Oporuke su poredane kronološkim slijedom njihova nastanka i objedinjene su u svežnjiću pod naslovom Protocollo primo de testamenti. U tim oporukama zabilježeni oporučitelji, ali i brojni drugi onodobni stanovnici Zadra ili njegove bliže okolice. Raščlamba njihovih zanimanja i društvenog statusa odaje nam šarolikost te ovdje bilježimo patricije i građane, obrtnike i težake, doktore prava, visoke vojne časnike te duhovne osobe. S obzirom da je XVIII. stoljeće – poglavito kada je riječ o povijesti hrvatskog istočnog Jadrana – relativno slabo zastupljeno glede objavljivanja izvornoga gradiva, ali i kroz konkretne historiografske radove, ovime se radom teži ukazati na važnost navedenih arhivskih materijala te u budućnosti potaknuti slična istraživanja. Naposljetku, središnji dio rada čini integralni prijepis 22 oporuke iz svežnja Protocollo primo de testamenti zadarskog javnog bilježnika Antonija Calogere.

Prikaz knjige

Prikaz knjige.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz knjige.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Ovaj je tekst prijevod rada povjesničarke Joséphine Rouillard u kojem su prikazane duboke promjene kroz koje su prošla ruralna i urbana središta smještena u dolini i porječju rijeke Seine tijekom srednjeg vijeka i ranog novog vijeka. U radu se analizira uloga mlinova, zatim aktivnosti poput ribarenja, navodnjavanja, isušivanja i kontrole nad poplavama, što je značajno utjecalo na gospodarstvo i društvenu strukturu ovoga prostora.

Prikaz zbornika radova.

Prikaz zbornika radova.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Na kraju I. križarskog pohoda uspostavljeno je Jeruzalemsko kraljevstvo kao državna tvorevina kojoj je zadatak bio očuvanje Svete zemlje u kršćanskim rukama. Premda je bilo utemeljeno kao feudalno kraljevstvo europskog tipa, u mnogočemu se razlikovalo od drugih europskih kraljevstava toga doba, prvenstveno u pogledu njegovog miješanog stanovništva koje se međusobno razlikovalo po vjeri, jeziku i kulturi. U radu se analizira struktura toga multikulturanog društva i ispituje problem funkcioniranja različitih vjerskih društvenih skupina unutar jedne državne zajednice.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz knjige izvora.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.

Prikaz znanstvenog časopisa.