Search

Uvod: Slobodni hemoglobin u plazmi dijagnostički je važan u procjeni akutne i kronične intravaskularne hemolize, a određuje se ručnom spektrofotometrijskom metodom po Harboeu. S obzirom na poznate nedostatke ručnih metoda automatizirana inačica značajno bi unaprijedila pouzdanost dobivenog rezultata. Cilj: Utvrditi može li automatizirana metoda mjerenja indeksa hemolize zamijeniti ručnu metodu određivanja slobodnog hemoglobina u plazmi. Materijali i metode: Ispitivanje je provedeno od prosinca 2012. do lipnja 2014. u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Rijeka na uzorcima pacijenata koji su imali zatraženo određivanje stupnja hemolize (N=35). Zbog ograničenja ručne metode iz ispitivanja su isključeni uzorci s koncentracijom ukupnog bilirubina >86 mol/L te je konačan broj uzoraka N=29. Slobodni hemoglobin u heparinskoj plazmi izmjeren je ručnom spektrofotometrijskom metodom po Harboeu s 0, 01% Na2CO3 na tri valne duljine (380, 415, 450 nm) (UV1700 Shimadzu, Kyoto, Japan). Istovremeno su uzorci analizirani automatiziranom metodom (Serum Index Gen.2) na dvije valne duljine (570, 600 nm) na analizatoru Roche cobas 6000 (Roche, Mannheim, Njemačka) pri čemu je slobodni hemoglobin izračunat prema preporuci proizvođača iz indeksa hemolize. Učinjena je usporedba rezultata dviju metoda Passing Bablokovom regresijskom analizom i Bland-Altman dijagramom. Rezultati: Medijan (interkvartilni raspon) vrijednosti slobodnog hemoglobina u plazmi izmjeren ručnom metodom je 35 (9-89) mg/L, a automatiziranom metodom 20 (0-53) mg/L. Passing Bablokova regresijska analiza ukazuje na linearan odnos dviju metoda uz postojanje konstantne pogreške. Odsječak na y-osi je -6, 22 (95%CI -10, 00-(-0, 89)), a koeficijent smjera pravca 0, 78 (95%CI 0, 56-1, 00). Srednje odstupanje i standardna devijacija (2SD) automatizirane metode od ručne prema Bland- Altmanovom dijagramu iznosi 20, 5 ± 67, 5 mg/L. Zaključak: Provedeno istraživanje pokazuje da postojeću metodu mjerenja slobodnog hemoglobina u plazmi nije moguće zamijeniti automatiziranom metodom. Podudarnost metoda nije prihvatljiva jer je moguće odstupanje rezultata vrlo veliko što bi moglo utjecati na donošenje ispravne medicinske odluke.

Uvod: Indikatori kvalitete objektivni su pokazatelji kvalitete procesa. Jedan od predanalitičkih indikatora kvalitete jest udio laboratorijskih testova koji su potrebni, ali nisu primarno zatraženi, tj. postotak naknadno naručenih zahtjeva za dodatnim testovima u uzorcima koji su već obrađeni ili uzeti u obradu. Cilj je bio uspostaviti ovaj indikator kvalitete te utvrditi koji odjeli najčešće naknadno traže dodatne testove. Materijali i metode: Podatci o naknadnim zahtjevima prikupljeni su u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku (lokalitet Rijeka) KBC-a Rijeka tijekom 2014. godine. Analiza je učinjena s obzirom na Kliničke zavode i Klinike iz kojih su dospjeli naknadni zahtjevi. Indikator kvalitete definiran je kao postotak naknadno traženih zahtjeva za već obrađene uzorke od ukupnog broja zahtjeva za laboratorijskim pretragama za pojedini Klinički zavod ili Kliniku u 2014. godini. Sigma vrijednost izračunata korištenjem mrežnog kalkulatora (https://www.westgard.com/six- sigma-calculators.htm), a vrijednost sigma >3 određena je kao granica prihvatljivosti. Rezultati: U 2014. godini bilo je ukupno 107.016 zahtjeva za laboratorijskim pretragama iz Kliničkih zavoda i Klinika KBC-a Rijeka, lokaliteta Rijeka. Ukupan broj naknadno naručenih zahtjeva bio je 1.356 (1, 3%) što odgovara sigma vrijednosti od 3, 8. Najčešće naknadni zahtjevi dolaze iz: Centra za hitnu medicinu (1.113/16.187 ; 6, 9% ; sigma 3, 0) ; Klinika za infektivne bolesti (31/3.451 ; 0, 9% ; 3, 9), Zavod za gastroenterologiju (62/11.618 ; 0, 5% ; sigma 4, 1), Klinika za psihijatriju (5/958 ; 0, 5% ; sigma 4, 1), Klinika za kirurgiju (14/4.882 ; 0, 3% ; sigma 4, 3), Zavod za hematologiju (41/12.859 ; 0, 3% ; sigma 4, 3), Klinika za ginekologiju (35/11.752 ; 0, 3% ; sigma 4, 3). Klinike i zavode koji imaju vrijednost sigma >4, 5 nismo iskazali. Zaključak: Usprkos naoko niskom postotku naknadno zatraženih zahtjeva za laboratorijskim pretragama, vrijednosti sigma 3, 0 do 4, 5 za sedam klinika i zavoda ostavlja značajan prostor za poboljšanje.

Uvod: Vrijeme potrebno za izdavanje nalaza je jedan od temeljnih indikatora kvalitete laboratorijskog rada. Skraćivanje vremena izdavanja nalaza uz unaprjeđenje kvalitete predstavlja izazov u složenim laboratorijskim procesima. Cilj rada je identificirati procese s najvećim utjecajem na vrijeme od zaprimanja uzorka do završetka analize. Materijali i metode: U razdoblju od siječnja do ožujka 2015. u KZLD-u KBC-a Rijeka ručno su bilježeni podatci o vremenima za pojedine faze laboratorijskog procesa za 1432 uzorka. Uzorci su podijeljeni u 5 razdoblja prema vremenu prijema: R1 (7:00-8:00h), R2 (8:00-9:00h), R3 (9:00-10:00h), R4 (10:00-11:00h), R5 (11:00- 12:00h). Za sve uzorke zabilježeno je vrijeme (minute) od prijema do početka centrifugiranja (D1), od centrifugiranja do ručnog barkodiranja (D2), od barkodiranja do postavljanja na analizator (D3), vrijeme na analizatoru (D4), vrijeme od završetka analize do pohrane uzorka (D5) te ukupno trajanje procesa (D6). Razlike u trajanju procesa s obzirom na razdoblja ispitane su Kruskal-Wallis testom (razina značajnosti P

Uvod: Pogrešan omjer krvi i tekućeg antikoagulansa zbog uzorkovanja manje količine krvi od propisane, može biti uzrokom pogrešnih rezultata. Cilj ovog rada je ispitati utjecaj premale količine uzorka na rezultate krvne slike. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Rijeka od prosinca 2014. do ožujka 2015. Svi su uzorci uzeti u epruvete BD Vacutainer® (Becton Dickinson and Company, Franklin Lakes, NJ, USA) s tekućim K3EDTA antikoagulansom i propisanom volumenom uzorka 3 mL. Parametri krvne slike određeni su na analizatoru Advia 2120i (Siemens, Dublin, Ireland). Za svaki nepropisno uzorkovani uzorak (

Uvod: Cilj rada bio je provesti validaciju koagulometara STA Compact Max i STA-R Evolution i pripadajućih reagensa (Diagnostica Stago, Francuska) s naglaskom na procjenu metoda za određivanje rutinskih i specijalnih koagulacijskih pretraga, te usporedba s postojećim koagulacijskim sustavima. Materijali i metode: Validacija je provedena istodobno na oba koagulometra prema Stago protokolu System Method Validation PQ for STA® System za koagulacijske pretrage: PV, APTV, D- dimere, antitrombin, PC, FVII, FVIII i slobodni PS:Ag. Ispitana je nepreciznost u seriji i nepreciznost iz dana u dan (uporabom komercijalnih kontrolnih plazmi i poolova plazmi bolesnika u normalnom i patološkom području), netočnost, prijenos uzoraka (APTV), usporedba s referentnm metodama na uređajima BCS XP/BCT i miniVidas analizom uzoraka plazmi bolesnika (N=33-127), linearnost (D-dimeri, slobodni PS:Ag) te provjera referentnih intervala (20 uzoraka zdravih dobrovoljaca). Rezultati validacije statistički su obrađeni uporabom programa MedCalc (verzija 9.3.2.0) i analizirani prema kriterijima prihvatljivosti definiranim u dokumentima Stago quality documents SAV 4012 i 4013. Rezultati: Za nepreciznost u seriji koeficijenti varijacije (KV) za sve pretrage bili su unutar definiranih kriterija osim za FVIII na STA-R Evolution (10, 1% u normalnom i 8, 6% u patološkom području). Za D-dimere dobiveni su nešto viši KV (STA-R Evolution:15, 1%, STA Compact Max: 7, 9%), ali su standardne devijacije (0, 02-0, 07 mg/L FEU) bile unutar definiranih kriterija. Za nepreciznost iz dana u dan za sve pretrage dobiveni KV bili su unutar definiranih kriterija. Usporedbom rezultata s referentnim metodama regresijskom analizom po Passing-Babloku, dobiveni su koeficijenti korelacije u rasponu od 0, 811 (APTV) do 0, 988 (PC) na STA-R Evolution, te od 0, 827 (APTV) do 0, 988 (PC) na STA Compact Max. Potvrđena je linearnost mjernog područja navedena od proizvođača za D-dimere i slobodni PS:Ag. Provjera referentnih intervala ukazuje kako se mogu prihvatiti referentni intervali predloženi od proizvođača. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju kako su oba validirana sustava proizvođača Diagnostica Stago pogodni za uporabu u rutinskom radu.

Uvod: Unatoč standardizaciji postupaka uzorkovanja i referentnih intervala nerijetko se uzorkovanje krvi traži nakon predviđenog vremena s objašnjenjem da je bolesnik još uvijek natašte. Cilj: Ispitati utjecaj uzorkovanja nakon produljenog gladovanja na rezultate rutinskih laboratorijskih ispitivanja. Postupci i ispitanici: Istraživanje je provedeno u prosincu 2013. u KZLD KBC-a Rijeka na 30 (27 žena) zdravih dobrovoljaca, medijan dobi 40 (20-59). Uzorci krvi prikupljeni su ujutro nakon 12-satnog posta (7:00-8:00 sati) te nakon produljenog posta (13:00-14:00 sati). Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo KBC-a Rijeka. Ispitivanja glukoze, ureje, kreatinina, željeza, triglicerida, urata i elektrolita učinjena su na analizatoru cobas 6000 c501 (Roche, Njemačka), a krvne slike na analizatoru ADVIA 2120i (Siemens, Njemačka). Statistička značajnost razlike mjerenja ispitana je Wilcoxonovim parnim testom (P0, 6 (glukoza, ureja, željezo, elektroliti) kada je RCV niže osjetljivosti, a uzorkovanje nakon propisanog vremena ograničava upotrebu referentnih vrijednosti.

Uvod: Preporučeni uzorak za kvalitativnu analizu mokraće je srednji mlaz prve jutarnje mokraće. Vrijeme od posljednjeg mokrenja treba biti najmanje 4 i najviše 8 sati, a uzorak se uzima nakon higijene spolovila samo običnom vodom. Standardizirani drugi jutarnji uzorak mokraće prikuplja se dva do četiri sata nakon prvog jutarnjeg, međutim nakon ograničavanja unosa tekućine večer prije uzorkovanja. Na njegov sastav mogu utjecati razni čimbenici, ali je praktičniji za ambulantne bolesnike kada nije moguće pravovremeno dostaviti i obraditi prvi jutarnji uzorak. Cilj: Istražiti postoji li razlika u rezultatima kvalitativne analize mokraće između prvog jutarnjeg i standardiziranog drugog jutarnjeg uzorka mokraće. Ispitanici i postupci: Istraživanje je provedeno u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Rijeka. U istraživanju je sudjelovalo 29 zdravih ispitanika (26 žene, 3 muškarca), medijan dobi 40 (20-59) godina. Ispitanici su potpisali informirani pristanak. Unos tekućine ograničen je na 200 mL vode najkasnije u 22:00 sata večer prije uzorkovanja pa sve do prikupljanja drugog jutarnjeg uzorka. Drugi jutarnji uzorak prikupljen je dva do četiri sata nakon prvog jutarnjeg uzorka. Mokraća je analizirana vizualnim pregledom test trake Urignost (Biognost, Zagreb) i mikroskopskim pregledom sedimenta. Uzorke je obradila ista osoba na isti način. Usporedba rezultata prvog i drugog uzorka učinjena je McNemar testom uz razinu značajnosti P

Background: HbA1c as valuable marker in management of diabetes is measured in the most of medical laboratories in Croatia. Aim of this study is to present the results of external quality control assessment (EQA) in Croatian medical laboratories for HbA1c. Material and methods: Results were obtained from 93 laboratories that participated in cycle of EQA scheme in 2013.The control sample was commercial, lyophilized human blood specimen with normal HbA1c value. The results were entered on-line, as a dual system of reporting: DCCT (%) and IFCC (mmol/mol), and DCCT results were analyzed. Outliers (N=14) were excluded according to Tukey´s model and mean (X), standard deviation (SD) and coefficient of variation (CV) were calculated. According to quality specifications established in CROQALM, the allowable deviation from the mean was ±5%. Results: The results were divided in two groups according to the method (immunoassay and colorimetric method). For immunoassay methods (82 participants, six types of instruments), reported results were: X=5.4%, SD=0.18, CV=3.3%. For colorimetric method (11 participants, POCT instrument), results were: X=9.8%, SD=1.94, CV=19.8%. Immunoassay group indicated acceptable CV (

Uvod: Obavještavanje bolesnika o postupcima i važnosti pripreme prije uzimanja bioloških uzoraka nije standardizirano, pa je moguće da bolesnici ostaju neupućeni o važnosti pravilne pripreme, preduvjeta za ispravan laboratorijski nalaz. Cilj: Istražiti jesu li bolesnici dobili upute o pripremi prije uzimanja uzoraka i jesu li dobivene upute utjecale na pravilnu pripremu. Ispitanici i postupci: Anonimni, dobrovoljni upitnik ponuđen je 185 nasumično odabranih bolesnika nakon vađenja krvi u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC Rijeka. Upitnik je ispunilo 166 bolesnika (odziv 90%), 72% žene, medijan dobi 55, raspon 19-88 godina. Upitnik sadrži pitanja zatvorenog tipa (o dobivanju uputa o pripremi za vađenje krvi, zadnjem obroku prije uzorkovanja, vremenu dolaska u laboratorij i uzorkovanju urina). Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine, one koji su dobili upute za pripremu (N=125, 75%) i oni koji upute nisu dobili (N=41, 25%). Usporedba postupaka pripreme za uzorkovanje između dviju skupina učinjena je hi-kvadrat testom uz razinu značajnosti P

Uvod: Uspješnost uvođenja akreditacijskih standarda uvelike ovisi i o stavovima zaposlenika te njihovoj educiranosti i spremnosti prihvaćanja promjena u organizaciji. Cilj: ispitati stavove zaposlenika spram akreditacije i upravljanja u ranoj fazi pripreme za akreditaciju laboratorija. Postupci i ispitanici: Stavovi zaposlenika Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Rijeka, prikupljeni su anonimnim dobrovoljnim upitnikom s 16 pitanja zatvorenog tipa (Likertova ljestvica od 1=u potpunosti se ne slažem do 5=u potpunosti se slažem). Odgovori su izraženi prosječnom ocjenom (1, 0-5, 0) i nakon prekodiranja negativnih pitanja veća ocjena iskazuje pozitivniji stav. Anketu je ispunilo 67 zaposlenika, ukupni odziv bio je 74% (36/56 srednja stručna sprema, 12/21 bacc.med.lab.dijag., 13/14 mag.med.biokemije). Razlike između dobnih i skupina prema stručnoj spremi ispitane su Kruskal-Wallis testom uz razinu značajnosti P