Search

U skupinu tumora glave i vrata ubrajaju se tumori nosne šupljine, paranazalnih sinusa, usnice, usne šupljine, ždrijela, grkljana, žlijezda slinovnica i štitnjače. Tumor nastaje najčešće iz epitelnih stanica (planocelularni karcinom). Najvažniji rizični čimbenici za razvoj planocelularnog karcinoma glave i vrata su pušenje, konzumacija alkohola i infekcija humanim papiloma virusom. Prvi su simptomi tumora najčešće nespecifični (bezbolni čvor na vratu, rana koja ne zacjeljuje) te je zato potrebno uzeti anamnezu i napraviti detaljan klinički pregled. Od slikovne dijagnostike, najviše se podataka o smještaju i osobinama tumorske tvorbe može dobiti višeslojnom kompjuteriziranom tomografijom i/ili magnetskom rezonancom. Konačna se dijagnoza postavlja patohistološki. Pristup liječenju, ovisno o stadiju prema TNM klasifikaciji, može biti kirurški, konzervativni (radioterapija i kemoterapija) ili kombinirani. Ukoliko se radi kirurška resekcija tumora, nastali se defekt tkiva može zatvoriti na nekoliko načina, a dominantni je rekonstrukcija slobodnim režnjevima. U području glave i vrata najčešće se koriste slobodni režnjevi podlaktice, lisne kosti, ravnog trbušnog mišića, zdjelične kosti, skapule te anterolateralni slobodni režanj. Bolesnici s tumorima na području glave i vrata često su pothranjeni. Pothranjenost može utjecati na ishod liječenja te postoperativne komplikacije i infekcije rane. Zbog toga je potrebno redovito procjenjivati nutritivni status. U procjeni se koristimo mjerenjem raznih antropometrijskih mjera i izračunavanjem nutritivnog rizika preko NRS2002 upitnika. Od biokemijskih parametara za procjenu nutritivnog statusa najznačajnija je razina albumina, čije snižene vrijednosti predstavljaju povećan rizik za postoperativne komplikacije (produženo cijeljenje rane, odbacivanje slobodnog režnja, infekcija). Stresna reakcija autonomnog živčanog sustava na operaciju može nepovoljno utjecati na već prethodno pothranjeni organizam. Zato je potrebno prije i nakon operacije nadoknađivati hranjive tvari, u obliku gotovih formula, da se omogući povoljan postoperacijski tijek i što brži oporavak., Head and neck tumors include nasal cavity, paranasal sinuses, lip, oral cavity, pharyngeal, laryngeal, salivatory glands and thyroid tumors. Most commonly, head and neck tumors develop from epithelial cells (squamos cell carcinoma). The most important risk factors for the development of the head and neck squamos cell carcinoma (HNSCC) are smoking, alcohol and human papillomavirus infection. First symptoms are usually nonspecific (painless lump in the neck, wound that does not heal) and therefore patient history and detailed examination are a key. When it comes to imaging procedures, the most information about the tumor site and its features is provided by multislice computed tomography and magnetic resonance imaging. The final diagnosis is confirmed pathohistologically. Approach to treatment, depending on the stage of disease according to TNM classification, can be surgical, conservative (radiotherapy and chemotherapy) or a combination. In case of the surgical removal of the tumor, the tissue defect can be closed in a several different ways, free flap reconstruction being the commonest one today. In head and neck surgery, radial forearm, fibular, rectus abdominis, iliac, scapular and anterolateral free flaps are used. Head and neck cancer patients are often malnourished. Malnutrition can affect the outcome of the treatment, postoperative complications and wound infections. Therefore, regular nutritional status assessment is required. The assessment can be performed by evaluating different anthropometric measurements and nutritional risk via different tools, such as the NRS2002 risk assessment tool. The most significant biochemical parameter for nutritional status assessment are albumin levels. Lower levels of albumin account for a higher risk of postoperative complications (prolonged wound healing, free flap failure, infection). Stress reaction of the autonomic nervous system following the operation can have a negative effect on the already malnourished patients. That is why nutritional support, in shape of instant formula, should be administered before and after an operation, in order to provide a better postoperative course and faster recovery.

Ovom preliminarnom studijom na malom uzorku nismo našli značajnu razliku u broju ponovnih pregleda u hitnoj službi niti u broju naknadnih hospitalizacija u odnosu na uzimanje deksametazona ili simptomatske terapije.

Cilj: Istražiti klinički i prognostički značaj omjera CRP-a prema albuminu u kontekstu infekcije COVID-19. Metode: Retrospektivno smo analizirali 2.309 uzastopna pacijenata oboljela od COVID-19 hospitaliziranih u Kliničkoj bolnici Dubrava u razdoblju od ožujka 2020. do ožujka 2021. koji su imali dostupne podatke o CRP-u i albuminu prilikom prijema u bolnicu. Inicijalne rezultate validirali smo u kohorti od 1.155 pacijenata oboljelih od COVID-19 hospitaliziranih od ožujka 2021. do lipnja 2021. godine. Korišteni su podatci Registra bolnički liječenih COVID-19 bolesnika u Kliničkoj bolnici Dubrava. Rezultati: Medijan dobi bio je 73 godine, bilo je 1.326 (57, 4%) muškaraca, većina pacijenata (85, 8%) imala je tešku ili kritičnu sliku COVID-19 prilikom prijema. Medijan CRP-a, albumina i omjera CRP/albumin bili su 91 mg/L, 32 g/L i 2.92. Veći omjer CRP/albumin bio je povezan s tendencijom pogoršanja respiratornog sustava tijekom hospitalizacije, povećanom potrebom za terapijom kisikom visokog protoka i mehaničkom ventilacijom, većom pojavom bakterijemije, većom pojavom duboke venske tromboze, manjom pojavom infarkta miokarda, višom tridesetodnevnom smrtnosti i većom stopom smrtnosti nakon otpusta iz bolnice. Definirali smo i validirali četiri CAR prognostičke kategorije s različitim tridesetodnevnim preživljavanjem (

Prepoznavanje paradoksalnih arterijskih embolija i njihovo liječenje u slučaju bolesnika s dubokom venskom trombozom i plućnom embolijom mora biti na vrijeme prepoznato. Transezofagijski ultrazvuk srca (TEE) zlatni je standard u dokazivanju spontanog obrnutog desno lijevog krvotoka u slučaju perzistentnog foramena ovale i obrata krvnog toka. Nalaz transtorakalnog ultrazvuka srca (TTE) može biti lažno negativan zbog ograničenja same metode. Stoga se treba pravovremeno odlučiti na TEE u slučaju visoke kliničke sumnje na paradoksnu emboliju kao u prikazanog bolesnika, iako može postojati određena rezerva prema izlaganju kritičnog bolesnika s masivnom plućnom embolijom i respiracijskom insuficijencijom neugodnoj i invazivnoj pretrazi. U akutnom liječenju duboke venske tromboze i plućne embolije može biti korisno privremeno postavljanje kava filtra u donju šuplju venu do uspostave pune antikoagulantne učinkovitosti heparina i varfarina i premoštenja vremena do definitivnog zbrinjavanja bolesnika. Prema trenutnim smjernicama u literaturi, definitivno zbrinjavanje bolesnika uključuje postavljanje okludera intraatrijskog septuma perkutanom ili kirurškom metodom u bolesnika s preboljelom dubokom venskom trombozom i plućnom embolijom uz otvoren foramen ovale i repetitivne sistemne, paradoksalne arterijske tromboembolije. U slučaju samo jedne epizode sistemne paradoksalne trombomebolije preporuča se antikoagulantna terapija kao metoda izbora. Ako su testovi trombofilije pozitivni, bolesniku je indicirano doživotno antikoagulantno liječenje. Budući da su podaci u literaturi o ovoj temi još rijetki i da nema jasnih smjernica za dijagnostičke postupke ni liječenje, smatramo da su pojedinačna izvješća, kao što je prikaz ovog bolesnika, korisna zbog raznolike simptomatologije i prezentacije kliničke slike tih bolesnika različitim medicinskim specijalnostima i subspecijalnostima, a i širokoj medicinskoj zajednici.