Search

Cilj je rada istražiti načine oblikovanja sadržaja i korištenje paratekstualnih elemenata u knjigama tiskanim na hrvatskom jeziku u tiskari Ivana Martina Divalda u Osijeku u razdoblju od početka rada tiskare, tj. od 1775., do kraja 18. stoljeća. Kao izvorna građa korištene su Divaldove knjige sačuvane u Zbirci Essekiana knjižnice Muzeja Slavonije u Osijeku. Istraživanje je provedeno stavljanjem u korelaciju formata, vrste djela, prisutnosti ili odsutnosti paratekstualnih elemenata i oblikovanja sadržaja, pri čemu je istraženo dijeljenje teksta u odlomke i poglavlja te korištenje bilježaka. Utvrđena je standardizacija korištenja formata i primjene pojedinih oblikovnih postupaka (dijeljenje teksta, korištenje bilježaka), ali je također uočena i nesustavnost u korištenju paratekstualnih elemenata. Ograničavanjem na kraće vremensko razdoblje i jednu tiskaru isključeni su mogući utjecaji različitih stilova i tiskarskih praksi, što je oblikovanje djela učinilo neovisnim o dizajnerski različitim pristupima. To je ujedno i najveće ograničenje istraživanja, budući da mali istraživački uzorak ne dopušta poopćavanje rezultata. The aim of the paper is to investigate formatting and use of paratextual elements in books printed in Croatian in Ivan Martin Divald’s print house in Osijek from 1779 to the end of the 18th century. The corpus included Divald’s books from the Essekiana Collection of the library in The Museum of Slavonia in Osijek. The research was conducted by correlating the format, genre, presence or absence of paratextual elements and formatting, looking in particular at paragraph and chapter organization and use of notes. The research results show that a standardized format as well as formatting was used (textual organization, use of notes), but that the paratextual elements were not used in a systematic fashion. By focusing on a shorter time-span and one print house only, we excluded the possible influence of different print styles and practices, which made the formatting independent of different designer approaches. This is also the major limitation of this research, as a small corpus does not allow for generalizations.

Cilj je rada istražiti načine oblikovanja sadržaja i korištenje paratekstualnih elemenata u knjigama tiskanim na hrvatskom jeziku u tiskari Ivana Martina Divalda u Osijeku u razdoblju od početka rada tiskare, tj. od 1775., do kraja 18. stoljeća. Kao izvorna građa korištene su Divaldove knjige sačuvane u Zbirci Essekiana knjižnice Muzeja Slavonije u Osijeku. Istraživanje je provedeno stavljanjem u korelaciju formata, vrste djela, prisutnosti ili odsutnosti paratekstualnih elemenata i oblikovanja sadržaja, pri čemu je istraženo dijeljenje teksta u odlomke i poglavlja te korištenje bilježaka. Utvrđena je standardizacija korištenja formata i primjene pojedinih oblikovnih postupaka (dijeljenje teksta, korištenje bilježaka), ali je također uočena i nesustavnost u korištenju paratekstualnih elemenata. Ograničavanjem na kraće vremensko razdoblje i jednu tiskaru isključeni su mogući utjecaji različitih stilova i tiskarskih praksi, što je oblikovanje djela učinilo neovisnim o dizajnerski različitim pristupima. To je ujedno i najveće ograničenje istraživanja, budući da mali istraživački uzorak ne dopušta poopćavanje rezultata., The aim of the paper is to investigate formatting and use of paratextual elements in books printed in Croatian in Ivan Martin Divald’s print house in Osijek from 1779 to the end of the 18th century. The corpus included Divald’s books from the Essekiana Collection of the library in The Museum of Slavonia in Osijek. The research was conducted by correlating the format, genre, presence or absence of paratextual elements and formatting, looking in particular at paragraph and chapter organization and use of notes. The research results show that a standardized format as well as formatting was used (textual organization, use of notes), but that the paratextual elements were not used in a systematic fashion. By focusing on a shorter time-span and one print house only, we excluded the possible influence of different print styles and practices, which made the formatting independent of different designer approaches. This is also the major limitation of this research, as a small corpus does not allow for generalizations.