Search

Značajno povećanje potražnje za električnom energijom, ubrzano iscrpljivanje fosilnih goriva i zabrinutost za ekologiju okoliša diljem svijeta doveli su do velike potražnje za obnovljivim izvorima energije. Među ostalim obnovljivim izvorima, solarna energija je čist i neiscrpan oblik obnovljivog izvora energije koji se može iskoristiti putem fotonaponskih (PV) sustava. Poznato je da instalacija solarnih panela zahtijeva veliki prostor. PV sustavi tradicionalno se postavljaju na tlo ili krovove, dok su se posljednjih godina razvili i plutajući fotonaponski (FPV) sustavi na vodenim površinama. Kombinacija plutajućih solarnih panela i akvakulture ('akvavoltik') nudi potencijalne koristi za oba sektora, uz brojne izazove. Svjetska populacija je u porastu a proporcionalno i kompeticija za zemlju te time koncepti dvostruke namjene u poljoprivredi i akvakulturi postaju ključna rješenja. 'Akvavoltik' tehnologija omogućuje proizvodnju električne energije i provođenje akvakulture na istom području, značajno poboljšavajući ukupnu produktivnost po jedinici površine u usporedbi s tradicionalnim korištenjem zemljišta. Pri usporedbi s kopnenim PV sustavima, a zbog prednosti hlađenja koju pruža vodena površina, prinos električne energije FPV sustava moguće je i poboljšati. Jedan od glavnih sinergijskih učinaka spajanja PV sustava s akvakulturom je ušteda vode smanjenjem isparavanja. U sustavima akvakulture koji imaju veliku propusnost vode, sprječavanje gubitka vode velika je prednost i s ekonomskog i s ekološkog gledišta. 'Akvavoltik' sustavi stvaraju hlad na vodenoj površini ribnjaka, dok blokiranu svjetlost apsorbiraju solarni paneli i pretvaraju u iskoristivu energiju. Ako se zasjenjenje panelima nekontrolirano povećava, rast algi, vegetacija i mikrobna gustoća vodenog sustava može se smanjiti, utječući tako na cijeli hranidbeni lanac sve do organizma u uzgoju. To dakako ovisi i o mnogim dodatnim varijablama kao što su vrsta i kategorija riba te intenzitet uzgoja, odabran FPV sustav, itd. Vjerojatno je da će svaki scenarij za implementaciju FPV sustava na šaranske ribnjake morati biti pojedinačno analiziran i procijenjen kako bi se osiguralo da možebitne koristi nadmašuju potencijalne negativne utjecaje. Stoga, nužna su daljnja istraživanja utjecaja FPV sustava na kvalitetu vode i vodene organizme.

Solar photovoltaic (PV) technology is the most widely accessible sustainable and clean source of energy that can be scaled to meet humanity’s energy needs. Floatovoltaic (FPV) represent an emerging power generation technology utilizing idle water and solar energy systems - comprising floating photovoltaic panels over water. In terms of the environment and other variables, it is possible to install various forms of FPV on water surfaces, such as reservoirs used for irrigation purposes - motivated by the increasing demand for energy in modern irrigation systems and agriculture. Other potential applications include quarry and natural lakes, wastewater tanks, oceans and fish ponds - integrated into aquacultures as aquavoltaics (AquaPV). The goal of AquaPV is the efficient use of water with the dual benefit of food and energy production. The cultured species have different requirements, confirming that the essential parameters must vary depending on the species and the husbandry system. The AquaPV approach aims to maintain parameters such as water and air temperature, light availability, water pH, dissolved oxygen, feeding system, and predator pressure, and improve the system by exploiting synergies between aquaculture and FPV systems. There is limited knowledge of the effects of FPV on the receiving water body. The addition of floating modules will most likely complicate aquaculture system maintenance, and aquatic life may also slow or disrupt PV module maintenance. To avoid the increasing consumption of land, the approach of aquavoltaics offers a solution for the dual use of land. In addition to the advantageous shading for aquatic animals in summer, the strong reduction of water loss due to lower evaporation rates is particularly interesting. Aquavoltaics is a new concept that combines two areas where significant research is needed. Predicting changes in water body processes, characteristics, and services as a result of FPV implementation is a critical knowledge gap that can lead to poor societal decisions and poor management of water bodies. With a suitable system approach, AquaPV can contribute to sustainable water use and fulfil the concept of the food-water-energy nexus.

Polyphenols are secondary plant metabolites and important organic compounds present in grapes, must and wine. The importance of polyphenolic compounds present in grapes is mainly related to the quality of the wine. Those compounds affect the colour, taste, astringency, bitterness, and potential of wine aging. Therefore, the aim of this research was to determine and compare quantitative and qualitative changes in low molecular weight polyphenol content of 11 red grapevine varieties during ripening. Samples were collected periodically from the beginning of vérasion to the technological maturity. The polyphenolic compounds were analysed with high performance liquid chromatography (HPLC) with prior lyophilization and extraction. Based on the obtained results, changes in the composition and content of researched groups of polyphenolic compounds during maturation were determined., Polifenoli su sekundarni biljni metaboliti te važni organski spojevi prisutni u grožđu, moštu i vinu. Važnost polifenolnih spojeva prisutnih u grožđu uglavnom je vezana uz kakvoću vina obzirom da utječu na boju, okus, astringenciju, gorčinu te potencijal starenja vina. Cilj ovog rada je utvrditi i usporediti kvantitativne i kvalitativne promjene sadržaja polifenola male molekulske mase u kožici grožđa 11 crnih sorata vinove loze tijekom dozrijevanja grožđa. Uzorci su prikupljani periodično od početka šare do tehnološke zrelosti. Sadržaj polifenola u kožici boba utvrđen je tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) uz prethodnu liofilizaciju i ekstrakciju. Temeljem dobivenih rezultata utvrđene su promjene sastava i sadržaja pojedinih grupa polifenolnih spojeva tijekom dozrijevanja.

This study presents a spatial assessment of eight potentially toxic elements (PTE: Cd, Cr, Cu, Fe, Pb, Ni, Mn, and Zn) in white button (Agaricus bisporus J.E. Lange) mushroom samples collected from the local vegetable markets of Uttarakhand State, India. Fresh A. bisporus samples were collected from thirteen districts and fifteen sampling locations (M1-M15) and analyzed for the concentration of these PTE using atomic absorption spectroscopy (AAS). The results revealed that A. bisporus contained all eight selected PTE in all sampling locations. Based on the inverse distance weighted (IDW) interpolation, principal component (PC), and hierarchical cluster (HC) analyses, the areas with a plane geographical distribution showed the highest PTE concentrations in the A. bisporus samples as compared to those in hilly areas. Overall, the decreasing order of PTE concentration in A. bisporus was recognized as Fe > Zn > Mn > Cr > Cu > Ni > Cd > Pb. The Kruskal–Wallis ANOVA tests displayed a highly significant (p < 0.05) difference among the sampling locations. However, the concentration of PTE was below permissible limits, indicating no potential hazard in consuming the A. bisporus. Similarly, the health risk assessment studies using the target hazard quotient (THQ) also showed no significant health risk associated with the consumption of A. bisporus being sold in the local mushroom markets of Uttarakhand, India. This study is the first report on state-level monitoring of PTE in A. bisporus mushrooms, which provides crucial information regarding the monitoring and occurrence of potentially toxic metallic elements.

Grapevine represents a significant crop in agricultural production in Croatia. Intensive work has been made on the Croatian autochthonous cultivars in the last two decades. A clone repository of autochthonous cultivars in virus-free conditions is safe and a legally regulated conservatory method of a specific crop's gene base. Considering different geographical origin of initial material, accessions can be multiplied in tissue culture presenting a much easier way than the classical propagation and ensuring a healthy plant material. The trial has covered 27 registered clones from 9 Croatian autochthonous cultivars. The material for in vitro establishment were 10 shoot tips from one vine of each clone. Vines are part of in situ mother blocks with the highest sanitary cleanliness. Material was taken in two periods, before and after flowering phenophase. Collected shoot tips were inoculated on a medium (Murashige and Skoog, 1 mg/l 6-benzylaminopurine + 0, 05 mg/l 3-indol-acetic acid). Regeneration of shoot tips was recorded after 6 weeks. Mature in vitro plants were subjected to acclimatization. Results achieved were in a range between 10-100% and the average percentage of regeneration is 30-40% in both periods. These preliminary research trials confirm the necessity for more detailed testing of tissue culture protocols for each cultivar of interest.

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu provodi individualnu klonsku selekciju najvažnijih autohtonih sorata vinove loze kao i sorte Graševine kroz više različitih projekata od 2003. godine. Do sada je postupak selekcije završen kod 11 sorata, a izdvojena su i registrirana ukupno 34 klona. U sklopu projekta „Novi početak za stare hrvatske sorte vinove loze“ (KK.01.1.1.04.0031.) financiranog od strane Europske unije kroz Europske strukturne i investicijske fondove provedena je uspostava matičnih nasada najviših kategorija (predosnovni i osnovni), a u tijeku je uspostava certificiranih matičnih nasada svih registriranih klonova. U ovom katalogu donosimo opis osnovnih ampelografskih i proizvodnih svojstava registriranih klonova.

Polifenoli su sekundarni biljni metaboliti te važni organski spojevi prisutni u grožđu, moštu i vinu. Važnost polifenolnih spojeva prisutnih u grožđu uglavnom je vezana uz kakvoću vina obzirom da utječu na boju, okus, astringenciju, gorčinu te potencijal starenja vina. Cilj ovog rada je utvrditi i usporediti kvantitativne i kvalitativne promjene sadržaja polifenola male molekulske mase u kožici grožđa 11 crnih sorata vinove loze tijekom dozrijevanja grožđa. Uzorci su prikupljani periodično od početka šare do tehnološke zrelosti. Sadržaj polifenola u kožici boba utvrđen je tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) uz prethodnu liofilizaciju i ekstrakciju. Temeljem dobivenih rezultata utvrđene su promjene sastava i sadržaja pojedinih grupa polifenolnih spojeva tijekom dozrijevanja.

This study investigates the phytoremediation of composite industrial effluent (CIE) released from multiple industries within the SIIDCUL cluster, Haridwar, India, using the sacred lotus (Nelumbo nucifera Gaertn) plant. Batch-mode phytoremediation experiments were conducted using three selected concentrations (0%: borewell water as control, 50%, and 100%) of CIE for 45 days. Results show that the N. nucifera plant significantly reduced loads of physicochemical and heavy metal pollutants of CIE. In particular, the maximal removal of total dissolved solids (TDS: 89.56%), biochemical oxygen demand (BOD: 78.20%), chemical oxygen demand (COD: 79.41%), total Kjeldahl’s nitrogen (TKN: 86.48%), phosphorus (P: 76.37%), cadmium (Cd: 70.37%), copper (Cu: 85.82%), chromium (Cr: 68.61%), iron (Fe: 72.86%), lead (Pb: 76.92%), and zinc (Zn: 74.51%) pollutants was noted in the 50% CIE concentration treatment. Heavy metal bioaccumulation and translocation factor values (>1) for root and leaf parts show that the N. nucifera plant was a hyperaccumulator. However, the contents of heavy metals were higher in the root than the leaf part of the N. nucifera plant. Moreover, the selected plant growth attributes such as fresh plant biomass (760.70 ± 8.77 g/plant ; without flowers), chlorophyll content (4.30 ± 0.22 mg/g fwt.), plant height (154.05 ± 4.55 cm), root length (70.35 ± 2.42 cm), leaf spread (41.58 ± 0.26 cm), number of leaves (10.00 ± 1.00 per plant), and number of flowers (16.00 ± 2.00) were also maximal in the 50% CIE concentration. This study provides a sustainable approach towards the effective biotreatment of noxious mixed effluent using plant-based green technology.

The research of sanitary status and virus presence was conducted on three native Croatian grapevine varieties (Kujudžuša bijela, Zlatarica vrgorska and Trnjak crni) that are grown in Dalmatia region. The investigation was done on 492 vines from 31 vineyards. Vines were tested by ELISA (Enzyme-Linked Immunosorbent Assay) on four main economic viruses: arabis mosaic virus (ArMV), grapevine fanleaf virus (GFLV), grapevine leafroll-associated virus 1 and 3 (GLRaV–1, GLRaV-3) as a first step in clonal selection of these rare native grapevine varieties. Altogether, 40 vines were free of all tested viruses. The research confirms high rate of virus infection and eroded sanitary status of all investigated varieties. The above indicates necessity of implementation clonal and sanitary selection programme.

Defolijacija je ampelotehnički zahvat kojim se uklanjaju listovi vinove loze. Ovaj zahvat može se koristiti u različitim fenofazama razvoja vinove loze. Ovisno o periodu obavljanja, defolijacija može biti rana ili kasna. Rana defolijacija podrazumijeva period uklanjanje lišća prije cvatnje do zametanja bobica, dok se kasna defolijacija obavlja početkom šare bobica. U ovom radu su istraživana tri termina defolijacije te njihov utjecaj na kemijski sastav grožđa sorte Graševina. Defolijacija nakon cvatnje rezultirala je najvišim sadržajem ukupnih polifenola, kod defolijacije u zoni grožđa početkom šare utvrđen je najviši sadržaj šećera i ukupnih kiselina, dok je defolijacija iznad zone grožđa početkom šare sveobuhvatno imala statistički najmanje značajan utjecaj na kemijski sastav grožđa.

Povijesni dokumenti o uzgoju vinove loze na području Republike Hrvatske svjedoče da je krajem 19. stoljeća bilo oko 400 autohtonih sorata. Današnjim genetičkim istraživanja utvrđena su 103 različita genotipa. Cilj rada je iz dokumenata službene statistike prikazati udio autohtonih sorata u površinama pod vinogradima te udio u ukupnoj proizvodnji grožđa i vina u Hrvatskoj. Autohtone sorte u Hrvatskoj u 2020. godini zauzimaju 39, 1% ukupnih vinogradarskih površina. U 2019. godini udio autohtonih sorata u proizvodnji grožđa je bio 31, 1%, a vina 32%. Malvazija istarska, Plavac mali i Plavina zauzimaju 21% površina, a Malvazija Istarska, Plavac mali crni i Pošip bijeli 19% proizvodnje grožđa i 20% proizvodnje vina. Iako autohtone sorte zauzimaju skoro trećinu proizvodnje svakako bi kroz državne poticaje i sredstva iz Europskih fondova i dalje trebalo poticati povećanje vinogradarskih površina pod autohtonim sortama.

Wines from dried grapes have been produced for centuries in the Mediterranean. In Croatia Prošek is traditional dessert wine made form dried grapes. However, the traditional way of drying is increasingly neglected due to the inability to control conditions. Thus, the safest and fastest drying method is to use modern dryers. The aim of the study was to determine the dynamics of drying and changes in the quality of Plavina grapes in controlled conditions. The research was carried out at Baštica vineyard, where part of the grapes was treated with inactive yeasts (Lalvigne mature) at the beginning of vérasion, while non-treated grapes presented the control. The grapes were dried for 6 days in chambers at 40°C. After drying the mass of grapes decreased 25% in treated grapes and 35% in control. Significant difference was also observed in polyphenolic and volatile content of the treated grapes. The applied drying technology ensures the optimal health of the grapes, as well as production of new style of dessert wine and utilization of qualitative potential of Plavina cultivar.

Graševina je gospodarski najvažnija i najraširenija bijela sorta vinove loze u Republici Hrvatskoj. Pored svih vrijednih spojeva, vino sadrži i teške metale koji u povišenoj koncentraciji mogu utjecati na kvalitetu vina. Njihov sadržaj u grožđu i vinu ovisi o sorti, klimi, tlu te primjeni poljoprivredne prakse u vinogradu i tehnoloških procesa u proizvodnji. Istraživanjem je analizirano 10 vina berbe 2017 godine sorte 'Graševina' iz vinogradarske podregije Hrvatsko Podunavlje (vinogorje Baranja, Srijem i Erdut). ICP-MS i ICP-OES metodama određene su koncentracije teških metala. Rezultati pokazuju da sva analizirana vina udovoljavaju propisanim standardima Pravilnika o proizvodnji vina.

Sorte vinove loze (Vitis vinifera L.) osjetljive su na plamenjaču, no ipak postoje razlike u razini njihove osjetljivosti na navedenu bolest. U svrhu određivanja razina osjetljivosti unutar bogate hrvatske germplazme vinove loze, provedeno je istraživanje tijekom 2018. i 2019. godine. Reznice 50 genotipova (46 autohtonih sorata te 'Cabernet sauvignon' i 'Rizling rajnski' kao osjetljive kontrole, a 'Solaris' i Vitis riparia kao otporne kontrole) posađene su u posude i uzgajane na vlastitom korijenu u poljskim uvjetima. Praćenje simptoma bolesti započelo je kad su mladice bile u stadiju od 10 razvijenih listova. Evaluacija pomoću modificiranog OIV deskriptora 452 (razina otpornosti listova) provedena je u četiri termina u dvotjednim intervalima tijekom svake vegetacije. Genotipovi su razvrstani u kvartile prema postotku listova sa simptomima bolesti. Genotip, termin evaluacije, kao i interakcija navedena dva faktora statistički se značajno razlikuju tijekom obje godine evaluacije. Iako su gotovo sve autohtone sorte postale potpuno zaražene do kraja vegetacije, kod nekih, kao što su 'Malvazija istarska', 'Teran', 'Trojišćina', 'Ranfol', bolest je sporije napredovala. Naredna istraživanja provodit će se s ciljem definiranja mogućih reakcija na kemijskoj razini koje su odgovorne za obrambeni mehanizam kod različitih genotipova.

'Belina starohrvatska’ je sorta koja se projektom revitalizacije autohtonih sorata vraća u proizvodne nasade Hrvatskog zagorja. Kako bi se omogućio komercijalni uzgoj potrebno je definirati ampelotehničke zahvate koji će osigurati kvalitetu grožđa. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi tijekom dvije godine utjecaj djelomične defolijacije na prinos i kvalitetu grožđa ove sorte. Rana defolijacija je provedena u dva termina: neposredno prije cvatnje i neposredno poslije cvatnje. Tretmani defolijacije u prvoj godini nisu značajno utjecali na kemijski sastav grožđa dok je tretman defolijacije prije cvatnje rezultirao nešto većim prinosom. Međutim kod kontrolne varijante došlo je do potpune zaraze grožđa sivom plijesni. U drugoj godini ponovljena je usporedba dvije varijante defolijacije, sa istim rezultatima, te je uz njih provedena i redukcija cvatova, koja također nije značajno utjecala na kemijske parametre grožđa.

Zlatarica vrgorska i Trnjak hrvatske su autohtone sorte koje se uzgajaju u podregiji Dalmatinska Zagora, posebice u vinogorjima Vrgorac i Imotski. Klonska selekcija spomenutih sorata započela je 2018. godine provedbom masovne pozitivne i sanitarne selekcije. Selekcija je provedena na deset lokacija unutar vinogorja Vrgorac te je izdvojeno 97 klonskih kandidata sorte Zlatarica vrgorska i 27 sorte Trnjak. Odabrani su pozitivni mutanti bez vizualnih simptoma zaraženosti virusima. Bazalni uzorci rozgve uzeti su 2019. godine tijekom zime sa svakog pojedinačno odabranog matičnog trsa. Prikupljeni uzorci testirani su na prisustvo četiri gospodarski najvažnija virusa serološkom metodom ELISA (enzyme linked immunosorbent assay): virus lepazatsog lista vinove loze (GFLV), virus mozaika vinove loze (ArMV), virusi uvijenosti lišća vinove loze 1 i 3 (GLRaV-1 i GLRaV-3). Prema dobivenim rezultatima, u pet uzoraka sorte Zlatarica vrgorska i 6 Trnjka crnog nije utvrđena prisutnost analiziranih virusa. Najrašireniji virus GLRaV-3 pronađen je u 69, 07 % biljaka kod sorte Zlatarica vrgorska te u 37, 04 % kod sorte Trnjak. Slijedi ga virus GLRaV-1 koji je prisutan u 55, 67 % biljaka sorte Zlatarica vrgorska i 62, 96 % sorte Trnjak. Prisustvo drugih virusa je značajno rjeđe pa tako nalazimo GFLV u 11, 34 % uzorka sorte Zlatarica vrgorska i u 37, 04 % sorte Trnjak. Virus ArMV nije pronađen u populaciji sorte Trnjak, dok je kod Zlatarice vrgorske pronađen u 13, 4 % analiziranih uzoraka.