Search

Uvod: Živali so še nedavno zaradi prepričanja, da bodo po amputaciji imele slabšo kakovost življenja raje uspavali. Danes lahko te živali oskrbimo z različnimi protetičnimi rešitvami in jim s tem povrnemo funkcijo gibanja ter izboljšamo njihovo kakovost življenja. Zaradi napredka tehnologij se klasični način izdelave protez v zadnjih letih začne nadomeščati z tridimenzionalnimi tehnologijami, ki omogočajo natančnejšo, hitrejšo in še bolj individualno izdelavo pripomočkov. Namen: Namen diplomskega dela je s pomočjo tridimenzionalnih tehnologij izdelati protezo za psa z amputacijo sprednje okončine, predstaviti postopek tridimenzionalnega skeniranja, modeliranja, tiskanja in končne obdelave proteze ter preveriti njeno učinkovitost. Metode dela: Diplomsko delo temelji na praktičnem delu, ki je bilo sestavljeno iz dveh faz. Prva faza je vključevala klasičen odvzem mere z mavčnimi povoji in obdelavo mavčnega modela na klasičen način. V drugi fazi smo s pomočjo tridimenzionalnega skeniranja zajeli mavčni model in ga pretvorili v digitalno obliko. Nato smo pridobljeni model računalniško obdelali in izdelali modele priključka ležišča, paščkov in spodnjega dela proteze. Vse modele smo na koncu s pomočjo tridimenzionalnega tiskalnika še natisnil, jih sestavili in pripravili na preizkus. Rezultati: Pes je protezo uporabljal dva tedna in se je po poročanju lastnikov nanjo dobro navadil. Lastniki niso imeli težav z nameščanjem proteze prav tako niso zaznali sprememb na koži ali negativnih sprememb v gibanju psa. Razprava in zaključek: Pri amputaciji ene od prednjih okončin se 17 % teže prenese na kontralateralno okončino in 13 % na zadnji dve okončini, kar povzroči spremembe gibanja in razvoj drugih ortopedskih težav. Uporaba proteze pri amputacijah prednje okončine tako lahko vpliva na enakomernejšo razporeditev sil, preprečuje nastanek deformacij, degeneracijo sklepov in izboljša ravnotežje psa. Z izdelavo in aplikacijo proteze, izdelane s tridimenzionalno tehnologijo, smo dokazali, da je lahko tak način izdelave proteze za živali konkurenčen klasičnemu načinu izdelave in da ima na področju ortotike in protetike svetlo prihodnost. Introduction: Until recently, animals were euthanized due to the belief that they would have a worse quality of life after amputation. Today, we can make various prosthetic solutions for these animals to restore their function of movement and improve their quality of life. Due to technological advances in recent years, the classic way of manufacturing prostheses has begun to be replaced by new three-dimensional technologies which enable more accurate, faster, and even more individual production of aids. Purpose: The purpose of this thesis is to use three-dimensional technologies to make a prosthesis for a dog with a front limb amputation, to present the process of three-dimensional scanning, modeling, printing, and final processing of the prosthesis, and to check its effectiveness. Methods: The thesis is based on practical work which consisted of two phases. In the first phase, we took measurements with plaster bandages and processed the plaster model. In the second phase, we captured the plaster model with a three-dimensional scanner and processed the obtained model with the computer program. We also made models of socket connectors, straps, and the lower part of the prosthesis. In the end, we printed all the models with a three-dimensional printer, assembled the prosthesis, and prepared it for testing. Results: The dog used the prosthesis for two weeks and, according to the owners, got used to it well. The owners had no problems with fitting the prosthesis nor did they notice any changes on the skin or negative changes in the dog's movements. Discussion and conclusion: When one of the front limbs is amputated, 17% of body mass transfers to the contralateral limb and 13% to the two hind limbs, which causes a change in gait and the development of other orthopedic problems. The use of prostheses for front limb amputations can distribute forces more even, prevent deformations and joint degeneration, and improve the dog's balance. By manufacturing and applying a prosthesis made with three-dimensional technology, we proved that this method of manufacturing a prosthesis for animals can be competitive with the classic manufacturing method and that it has a bright future in the field of orthotics and prosthetics.

U ovom diplomskom radu autor se bavi istraživanjem digitalne umjetnosti i kako ona utječe na suvremeno društvo i umjetnost. Kako se prvobitna filozofija umjetnosti promijenila pod utjecajem suvremene tehnologije koja se rapidno razvija. Autor opisuje razvoj računalne grafike kroz povijest, spominjući pionire računalne grafike i kako se njihovo istraživanje računalne tehnologije razvijalo u digitalnu umjetnost s kojom smo danas zasićeni. Rad također opisuje 3D tehnologiju, njenu primjenu i kako se 3D tehnologija integrirala u umjetnost. Zbog aktivne prisutnosti digitalne umjetnosti, ona je utjecala na autora koji će u ovom radu opisati kreativni proces stvaranja digitalne umjetnosti koristeći se 3D i 2D tehnikama.

Uvod: Zlom distalnega dela koželjnice je eden najpogostejših vrst zlomov. Oskrba največkrat vključuje mavčne povoje, vendar se uporabljajo tudi razne opornice in sintetični materiali za imobilizacijo. Z razvojem tehnologije so se pojavili novi načini imobilizacije. Eden izmed perspektivnih načinov je uporaba tridimenzionalne tehnologije. Namen: Namen diplomskega dela je s pomočjo tridimenzionalne tehnologije izdelati zapestne ortoze za oskrbo zloma distalnega dela koželjnice. Nadalje želimo preveriti toplotno prevodnost tiskanih ortoz in jo primerjati s prevodnostjo mavčnih ortoz, hkrati pa bomo izmerili in prirmerjali tudi njihovo trdnost. Metode dela: Najprej smo uporabili postopek tridimenzionalne digitalizacije in s pomočjo optičnega skenerja odvzeli model roke ter tako pridobili digitalno obliko. V naslednji fazi smo se osredotočili na računalniško obdelavo pridobljenega modela. Na koncu smo še natisnili model s pomočjo tridimenzionalnega tiskalnika. Sledile so meritve trdnosti z durometrom in meritve toplotne prevodnosti s toplotno kamero. Rezultati: Izdelali pet ortoz (štiri s pomočjo tridimenzionalne tehnologije in eno iz mavca). Dve ortozi sta bili namenjeni za žensko osebo, ostale tri pa za moškega. Proces skeniranja je pri obeh trajal približno 90 sekund, čas modeliranja pa 30 minut. Pri moškem modelu je tisk trajal 3 ure več kot pri ženskem, porabljenega je bilo 80 gramov materiala, 20 gramov več kot za ženskega. Pri testiranju toplotne prevodnosti smo smo med seboj primerjali ortoze in ugotovili, da se je najvišja temperatura pojavila pri goli roki brez ortoze, sledila je tridimenzionalno natisnjena ortoza, medtem ko smo najnižjo temperaturo izmerili pri ortozi iz mavca. Meritve trdnosti so pokazale primerljive rezultate v primeru tiskane ter mavčne ortoze. Razprava in zaključek: Ortoza izdelana s pomočjo tridimenzionalnega tiskalnika, bolje prevaja toploto kot klasični mavec. Ugotovili smo, da je občutek toplote na koži večji pri ortozi, narejeni iz mavca, kakor pri tiskani ortozi. Dokazali smo, da ima tiskana ortoza primerljivo trdnost v primerjavi z ortozo narejeno iz mavca. Introduction: Fracture of the distal part of the radius is one of the most common types of fractures. Treatment most often includes plaster casts as well as splints and synthetic immobilization materials. With the development of technology, new methods of immobilization have appeared. One of the prospective ways is the use of three-dimensional technology. Purpose: The purpose of this diploma work is to produce wrist orthoses for the treatment of fractures of the distal part of the radius with the help of three-dimensional technology. Furthermore, we want to measure the thermal conductivity of the printed orthoses and compare it with the conductivity of plaster orthoses. At the same time, their hardness will be measured and compared. Methods: We used an optical scanner to get a model of the hand in a digital form, following the computer processing of the model obtained. The model was then printed using the three-dimensional printer. Next, hardness measurements with a durometer and thermal conductivity measurements with a thermal camera were performed. Results: We have produced five orthoses (four of which with the help of three-dimensional technology and one out of plaster) - two orthoses for women, and the other three for men. The scanning process took about 90 seconds for both genders, while the modelling took 30 minutes. Printing of the male model took 3 hours more than for the female model, 80 grams of material was used, i.e., 20 grams more than for female model. When testing thermal conductivity, we compared orthoses and established, that the highest temperature occurred in the bare hand without orthosis, followed by a three-dimensional printed orthosis, while the lowest temperature was measured in a plaster orthosis. Hardness measurements showed comparable results in the case of printed orthosis and plaster orthosis. Discussion and conclusion: Orthosis made with help of three-dimensional printer conducts heat better than plaster. We established that the sensation of heat on the skin is greater with an orthosis made of plaster than with a printed orthosis. We have proven that the printed orthosis has similar hardness in comparison to the plaster orthosis.

Proširena stvarnost (AR) je tehnologija koja poboljšava iskustvo stvarnog svijeta time što predmetima u stvarnom svijetu pridodaje računalno generirane informacije kako bi promijenila čovjekov doživljaj. Korisnik doživljava virtualni svijet proširene stvarnosti kroz zaslon mobilnog uređaja ili zaslon koji je postavljen na glavu. Tri karakteristike proširene stvarnosti koje ju čine onim što jest su: kombiniranje stvarnog i virtualnog svijet, interakcija se odvija u stvarnom vremenu, 3D očitavanje stvarnih i virtualnih predmeta. U ovom završnom radu objasnit će se tehnologija stvaranja proširene stvarnosti, te načini na koji se ista koristi za marketing bilo na webu, aplikaciji, društvenim mrežama. Eksperimentalni dio rada uključuje izradu AR filter u svrhu promoviranja Grafičkog fakulteta.

Digitalizacija predstavlja revolucionarnu promjenu u svim aspektima života. Takav tehnološki napredak uvelike je izmijenio i način rada u dentalnoj medicini. Jednu od najvećih promjena unijela je primjena računala i digitalnih postupaka, od skeniranja zubnih lukova do CAD/ CAM tehnologije. Digitalizacija je u ortodonciji implementirana u svi ma aspektima od postavljanja dijagnoze do planiranja i provođenja te rapije, budući da je omogućeno kreiranje virtualnog modela pomoću 3D informacija, simulacija plana terapije, dizajn i izrada same napra ve. Ta tehnologija omogućuje prije svega individualni pristup svakom pacijentu, jer je prikupljanje podataka trodimenzionalno. Omoguće no je određivanje položaja zuba unutar čeljusti, simulacija okluzije, funkcije i budućeg osmjeha kao i praćenje tijeka terapije. Nadalje je moguće i postavljanje ortodontskih elemenata, planiranje dizajna na prave i njezina izrada. Prije svega radi se o novim mogućnostima što olakšava komunikaciju i transfer informacija

Sanacija djelomične i potpune bezubosti oduvijek se smatrala jednim od temeljnih aspekata u dentalnoj medicini. U današnje vrijeme, zahvaljujući razvitku dentalne implantologije, implantoprotetska terapija zauzima prvo mjesto na ljestvici rješenja u vidu nadoknade izgubljenih zubi. Razvitkom tehnologije u zadnjih nekoliko desetljeća cone beam računalna tomografija (CBCT) našla je svoje mjesto u dentalnoj medicini. Trodimenzionalne snimke koje daje sve se više koriste u svakodnevnom kliničkom radu, osobito na području oralne kirurgije koja je, kad je implantoprotetska terapija u pitanju, u bliskom odnosu sa stomatološkom protetikom. Za razliku od dvodimenzionalnih snimki, CBCT daje mogućnost precizne trodimenzionalne analize anatomskih i patoloških struktura, omogućuje mjerenja bitna za kirurške zahvate te svojom kompatibilnošću s drugim programima otvara opciju detaljnog planiranja i vizualizacije budućeg protetskog nadomjestka. Takav koncept danas se naziva protetski vođenom implantologijom. Osim u dijagnostici i planiranju, CBCT se kod računalno potpomognute implantacije koristi za izradu kirurških vodilica koje više nego ikad omogućuju preciznu implantaciju, smanjuju mogućnost nastanka komplikacija i povećavaju predvidljivost konačnog rezultata terapije. Osim tehničkih prednosti koje ova vrsta tehnologije donosi doktoru dentalne medicine, pridonosi i olakšanoj komunikaciji s pacijentima, a samim time povećava se obostrano zadovoljstvo cjelokupnim procesom izrade implantoprotetskog rada. Međutim, CBCT i njemu kompatibilni programi zahtijevaju određeni stupanj tehnološke obrazovanosti te dodatnu edukaciju liječnika, no mlađim generacijama to sve manje predstavlja problem te se upravo iz tog razloga 3D tehnologija sa svim svojim pogodnostima sve više inkoroporira u svakodnevnu kliničku praksu. Partial and complete edentulism treatment has always been considered as one of the main aspects of dentistry. Nowadays, thanks to the development of modern implant dentistry, implant prosthodontics takes first place on the scale of options for tooth loss rehabilitation. With the development of modern technology over the last few decades, cone beam computed tomography (CBCT) found its place in dentistry. Usage of three-dimensional images that it provides is increasing in everyday practice, especially in the field of oral surgery which, when talking about implant-prosthodontic treatment, is closely related to prosthodontics. Unlike twodimensional imaging, CBCT allows precise 3D analysis of anatomical and pathological structures, enables measurements crucial for surgical procedures and, being compatible with other software, gives the option of accurate planning and visualization of the future prosthodontic appliance. This concept is nowadays referred to as “prosthetically driven implantology”. Apart from diagnostics and treatment planning, CBCT can be used in computernavigated implant surgery for surgical guide fabrication. These guides allow utterly precise implantation, descreasing the risk of complications and increasing predictability of the final outcome. Besides the technical advantages that this type of technology provides for a dentist, it also facilitates communication with patients, which ultimately increases mutual satisfaction with the overall process of implant-prosthodontic treatment. However, CBCT and CBCT-compatible software require a certain level of technological familiarity and additional education of dentists, but younger generations seem to consider that less of a problem and that is one of the main reasons for increased incorporation of 3D technology, with all its benefits, into everyday practice in dentistry.

Slepi in slabovidni so prikrajšani za občutenje umetnosti in lepote, ki jo le-ta prinaša. Problematika se nanaša na predstavitev in upodobitev umetniških del v reliefni obliki s 3D-tiskom. Z izdelavo 3D tiskanih reprodukcij umetniškega dela smo želeli le-te približati slepim in slabovidnim osebam. Tiskane reprodukcije se namreč lahko uporabijo za taktilno zaznavanje medtem, ko originalna umetniška dela večinoma ne. Cilji izdelave diplomskega dela so bili, zajem umetniškega dela s primerjavo dveh različnih 3D skenerjev, obdelava reliefnih reprodukcij s 3D-modeliranjem in 3D-tisk. Na koncu smo s 3D tiskanimi reliefnimi reprodukcijami preučili, kako slepi in slabovidni dojemajo umetniška dela. Raziskovalno vprašanje je bilo, na kakšen način se izbrana 3D skenerja razlikujeta po zajemu in kakovosti, kako ustrezna je tehnologija 3D tiska in končna reprodukcija za tipno zaznavo pri slepih in slabovidnih. Način izdelave diplomskega dela je temeljil na delu in uporabi ter primerjavi dveh različnih 3D skenerjev za zajem umetniškega dela, prenosnega računalnika za obdelavo in 3D-tiskalnika za končni tisk reprodukcije. Poleg opreme so bila uporabljena programska orodja (Artec Studio 14, David 3D Scanner Pro, Blender, Voxelizer). V diplomskem delu smo raziskali razmišljanja in dojemanja ter zaznavanje umetniških del slepih in slabovidnih, analizirali in vrednotili načine zajema ter izvedbe reliefne reprodukcije ter testirali končno reproducirano delo v praksi. Diplomsko delo je zaokrožilo celotno problematiko na temo doživljanja umetnosti slepih in slabovidnih. Bila je izdelana korektna reliefna reprodukcija umetniškega dela, ki smo jo testirali v stiku s slepimi in slabovidnimi osebami. Omenjeno področje je zelo zanimivo in interdisciplinarno, zato se zavedamo, da je ostalo veliko odprtih možnosti za nadaljnje raziskave. The blind and visually impaired people are deprived of the sense for art and the beauty that it brings. The issue is related to the presentation and reproduction of artworks in a relief form with 3D printing. With the production of a 3D-printed reproduction of an artwork, we want to bring it to the blind and visually impaired people. The print reproduction, in fact, can be used for tactile sensing, as the original artwork cannot. The objectives of the diploma thesis are to capture the artwork, a comparison of two different 3D scanners, the processing of the relief reproductions of the 3D modelling and 3D printing. At the end, we have used 3D-printed relief reproductions to examine how the blind and visually impaired people perceive works of art. The research question is considering the difference between two chosen 3D-scanners by quality and correct technic, and embodiment of the reproduction of an artwork, which would classify as the correct one for the researched group. The practical part and the whole process is based upon the work and use of several tools, such as use and comparison of two different 3D-scanners, a laptop and a 3D-printer. Besides, there is also the use of software Artec Studio 14, David 3D Scanner Pro, Blender, Voxelizer. The methods used are research and accessing knowledge of how exactly the blind and visually impaired people visualise artwork and art in general, and consequently analysis and valuation of the correct path of work to achieve the desired outcome of the reproduction. Finally, there is also a test of finalised relief artwork. The diploma thesis is resolving the entire issue on the topic of art of the blind and visually impaired. It was constructed in a correct match to the relief reproduction of an artwork, by which we have come into contact with the blind and visually impaired people. The mentioned area is very interesting, and has an interdisciplinary approach, and therefore, further research can be developed.

Podjetje XPANDVision je na trgu 3D tehnologije prisotno že več kot deset let in je v svojem zrelejšem obdobju življenjskega cikla podjetja. Podjetje se ukvarja z razvojem in distribucijo 3D produktov na različne mednarodne trge. V nalogi smo raziskali trg 3D tehnologije in bodoče trende panoge, analizirali delovanje distribucijskih centrov podjetja ter kritično analizirali trenutno stanje. Glavne ugotovitve kritične analize so pomanjkanje celovitih ERP informacijskega sistema in WMS skladiščno informacijskega sistema, omejitev dostopa do skladišča s klančino, slabo planiranje dobav končnih izdelkov ter prostorska stiska in zastaranost prostorov. Ob pregledu različne literature distribucijskih centrov ter na podlagi večletnih izkušenj v praksi smo podali predloge za izboljšave delovanja distribucijskega centra v Ljubljani, ki jih lahko povzamemo kot prenovo poslovnega modela in nadgradnje ERP sistema, sanacijo in ureditev skladiščnih prostorov ter optimizacijo WMS skladiščnega sistema. XPANDVision has been present on the 3D market for more than 10 years and is in a mature period of a company's life cycle. The company develops, manufactures and distributes 3D products to different international markets. The thesis analyses the market of 3D technology and its future trends, the performance of the company's distribution centers, and presents a critical analysis of current practices. The main findings of the critical analysis are the lack of integrated ERP and WMS systems, the limitations of access to the warehouse, poor planning of finished goods deliveries, the lack of space and the obsolescence of the warehouse space. We formed suggestions for improvements of Ljubljana's distribution centre’s performance based on a thorough overview of literature and extensive practical experiences. They can be summed up as complete renewal and upgrade of the ERP system, the restoration and arrangement of the warehouse space, and the optimization of the WMS system.

Rekonstrukcija lica postala je važno područje antropologije koje se neprestano razvija. Teorijsko ishodište i brojne morfološke te morfometrijske metode prethode računalnoj rekonstrukciji mekih tkiva lica. Cilj ovog diplomskog rada jest izraditi rekonstrukciju mekih tkiva lica na primjeru lubanje te stvoriti približan izgled osobe za vrijeme njezina života. Također, cilj je prikazati primjenjivost uređaja za digitalizaciju i slobodnih softvera za 3D modeliranje u kontekstu forenzične antropologije. Neprestani razvoj tehnologije omogućuje uključivanje novih izvora i uređaja u praksu forenzične antropologije. Zahvaljujući nekontaktnim skenerima moguće je prikupiti i obrađivati podatke o željenim predmetima bez njihovog oštećenja. Postupak rekonstrukcije započeo je identifikacijom skeletnih ostataka s naglaskom na kraniofacijalnu antropometriju. Potom su opisani dijelovi lubanje te antropometrijske točke koje su glavni izvor podataka potrebnih za daljnje provođenje rekonstrukcije. Postupak se nastavlja procesom 3D skeniranja te 3D modeliranja. Analiziraju se dostupni programi za računalnu rekonstrukciju lica te se na temelju dobivenih rezultata navode prednosti i nedostaci računalnih metoda 3D rekonstrukcije lica. Facial reconstruction has become an important and constantly advancing part of anthropology. Theoretical basis and many morphological and morphometric methods precede computer-based soft tissue reconstruction. The aim of this thesis is to reconstruct soft tissue of the chosen skull and create approximate appearance of the person, as well as to show the applicability of digitization devices and open source software for 3D modelling in the context of forensic anthropology. Constant technological development enables new sources and new devices in the forensic anthropology practice. Thanks to non-contact scanners it is possible to gather and process information about objects without causing any damage. The reconstruction begins with the identification of the skeletal remains focussing on craniofacial anthropometry. Description of the parts of the skull and the anthropometric points, which are the main source of the information needed to conduct further reconstruction, are given. The process continues with 3D scan and 3D modelling. Further, the thesis analyses available software for computer facial reconstruction and discusses benefits and weaknesses of the computer methods for 3D facial reconstructions.

Z interpretacijo in komunikacijo kulturnih vsebin arheološke premične dediščine se kot predstavniki arheološke znanstvene discipline ukvarjajo predvsem muzeji, največ na področju prezentativne komunikacije. Znotraj arheologije sta se v drugi polovici 20. stoletja razvili dve teoretski usmeritvi. Z delovanjem prve, procesne arheologije sovpadajo tradicionalni muzeji, z delovanjem druge, postprocesne arheologije pa sodobni (reformirani,inkluzivni) muzeji ter ekomuzeji. Za prve, tradicionalne muzeje je značilna komunikacija znanstvenih informacij in monodisciplinarni pristop k preučevanju, medtem ko drugi, moderni muzeji s pridom izkoriščajo znanja drugih disciplin, kot so muzeologija, informatika, semiotika in družbene vede, ter s tem uspešno tvorijo družbeno pomembne, kulturne informacije in širijo kolektivno zavest o skrbi za dediščino. Za interpretacijo muzejskega predmeta in berljivost njegove kulturne vsebine je nujno poznavanje delovanja človeške percepcije ter obenem kako te informacije prezentirati v prostoru. Pri slednjem so nam lahko v veliko pomoč informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT), pri katerih pa se je potrebno zavedati, da predstavljajo zgolj eno od orodij in ne cilja, ki ga imamo v mislih pod oznako interpretacija preteklosti. Ta se v pravem pomenu razvije šele v muzejskem prostoru, ki skupaj z IKT tvori novo kvaliteto imenovano figura. Eno teh orodij so tudi 3D tehnologije, ki sem jih uporabila za rekonstrukcijo in interpretacijo muzejskega predmeta - srednjeveške pečnice in lončene peči, v katero je bila nekoč vgrajena. As representatives of archaeological discipline, with interpretation and communication of cultural content of movable archaeological heritage, deal mostly museums and that in the field of presentative communication. Within the archaeology in the other half of 20. century, have developed two theoretical orientations. With operation of the first, processual archaeology overlap traditional museums and with operation of the second one, postprocessual archaeology, overlap modern (reformed, inclusive) museums and ecomuseums. For traditional museums is typical communication of scientific information and monodisciplinarian approach to study, while the others, modern museums to their advantage exploit knowledge of other disciplines such are museology, informatics, semiotics and social sciences, and thereby effectively forming socially important cultural information and expand the collective consciousness of caring for heritage. For the interpretation of museum objects and readability of its cultural content, is necessary knowledge of human perception, and also how to present it in museum space. For the last one, can be very helpful the use of information and communication technologies (ICT), for which is necessary to realize that they only represent one of the tools and not objective, which we have in mind under the interpretation of the past. That one can be, in her true sense, developed only in the museum space, where she together with ICT forms a new quality, called figure. One of those tools is also 3D technologies, which I used for reconstruction and interpretation of museum object - medieval tile and a pottery kiln in which was the tile once built.

Televizija je medij, ki se bo vedno lahko pohvalil z največjim številom privržencev, saj za gledalce predstavlja nekaj, kar jih informira, animira, privlači in odmakne od vsakdanjih problemov. Človek zaznava okolico v treh dimenzijah: višini, širini in globini. Tridimenzionalna televizija je koncept, ki se razvija ţe od leta 1833. Zaradi kar precejšnje ponudbe 3D filmov, so začeli razvijalci tehnologije z ustvarjanjem in oblikovanjem tridimenzionalne televizije, ki bo vsem dostopna tudi doma. Zgodovinski in tehnološki razvoj tridimenzionalne televizije bomo raziskali skozi teoretičen del, z empiričnim delom pa bomo preverili odziv in uporabo tridimenzionalne televizije. Motivacijo za raziskovanje izbrane teme smo črpali iz dejstva, da gledalci premalo poznajo tridimenzionalno tehnologijo in da 3D tehnologija predstavlja dokaj novo in neraziskano področje. The television is a medium that will always have the largest number of followers. The reason is in the fact that the audience needs something which will inform, animate and attrack them, as well as moving them from the real world to some other world and happening. Man perceives its surroundings in three dimensions: height, width and depth. Three-dimensional TV is a concept that has been developed from in 1833. Because of its significant increasement of the offers of 3D movies, technology developers have started developing and creating three-dimensional television that will be accessible to all households. The historical and technological development of three-dimensional television will be investigated through the theoretical part , while the empirical work will check the response and usage of the viewers to the introduction of three-dimensional television. The motivation for exploring this subject was found because of the fact that the viewers are insufficiently aware of the three-dimensional technology and that 3D technology is relatively new and unexplored area.

Danes živimo v svetu, kjer smo obkroženi z različnimi medijskimi vsebinami — bodisi zvočnimi, vizualnimi ali oboje. Kakšen vpliv ima na človeka, njegovo delovanje in razmišljanje vedno naprednejša tehnologija in mediji, je vprašanje, ki bi se mu moral posvetiti vsak posameznik, ki je izpostavljen različnim medijskim vsebinam. Sama sem se v svoji diplomski nalogi posvetila predvsem pojmu utajitev nejevere in v kakšni povezavi je le-ta s filmom in njegovim doživljanjem. Lahko ga pojmujemo kot prostovoljno dejanje občinstva, ki zavedno spregleda posamezne omejitve določenega medija z željo, da bolj doživijo zgodbo in verjamejo vanjo. Občinstvo se zatorej odpove kritični sodbi filma in njegovih morebitnih tehničnih in drugih pomanjkljivosti, v zameno za dobro zabavo. Today we live in the world surrounded with different media – audio, video or both. What is it`s influence on the individual, he`s behaviour and thinking, what does advanced technology bring in our way of thinking, is the question important for everyone who are exposed to different media. In my work I research the concept »suspension of disbelief« or »willing suspension of disbelief«. It might be used to refer to the willingness of the audience to overlook the limitations of a medium, so that these do not interfere with the acceptance of those premises. According to the theory, suspension of disbelief is a quid pro quo: the audience tacitly agrees to provisionally suspend their judgment in exchange for the promise of entertainment. These fictional premises may also lend to the engagement of the mind and perhaps proposition of thoughts, ideas, art and theories.

Rad istražuje razvoj i napredak 3D tehnologije s naglaskom na 3D računalnu grafiku. Rad daje pregled razvoja 3D tehnologija kroz povijest te testiranja funkcioncionalnosti nekih od najvažnijih programa za 3D modelirenje kao što su Adobe Acrobat 3D i Autodesk ImageStudio 3.0. Osim softverskih rješenja, opisana su i hardverska rješenja kao što su 3D skeneri i pisači te njihove pripadajuće aplikacije.

Uporaba 3D tehnologija u dentalnoj medici postaje sve više naša svakodnevica. Ono što je nekoć predstavljala RTG snimka, danas to mjesto polako, ali sigurno, zauzima trodimenzionalni prikaz s kojim imamo jasniju, egzaktniju i točniju sliku pacijentova stanja za sve nužne metode mjerenja, dijagnosticiranja i planiranja terapije. U ortodonciji se 3D snimke najčešće koriste za dijagnostiku skeletnih nepravilnosti, lociranje položaja i orjentacije impaktiranih zubi. Kefalometrijske analize nisu se u razvile niti približno kao na 2D lateralnim keflogramima, pa se u većini sustava koriste preslikane analize iz 2D tehnika. Jedini nedostaci kod odluke koristiti se ili ne koristiti se svim prednostima ovih novih suvremenih metoda i tehnologija mogu biti troškovi nabave uređaja ili izrade snimki u dijagnostičkim centrima, te sve manje problem nedovoljnog kapaciteta računala da dovoljno brzo obradi 3D prikaz. 3D tehnike nam mogu znatno olakšati čak i najsloženiju kazuistiku.

U zadnje dvije godine svjedoci smo sve većoj navali 3D filmova. Razloge tomu zasigurno treba tražiti u opadajućem trendu posjete kino blagajnama. U trenucima kada je box office drastično počeo opadati, holivudski moćnici tražili su nešto novo, nešto što će ponovno vratiti ljude u kino dvorane. Ponovni trend 3D filma na kratko je pokrenuo Robert Rodriguez prije 7 godina filmom "Spy Kids 3D" i nakon njega filmom "Avanture Sharkboya" i" Lavagirl 3D". Filmovi nisu postigli neki veliki uspjeh ni u kinima ni kod kritike.