Search

Šećerna bolest ili Diabetes mellitus kronična je nezarazna bolest koju karakterizira povišena koncentracija glukoze u krvi. Zbog sve veće prevalencije pretilosti i nezdravih obrazaca ponašanja, poput nepravilne prehrane i tjelesne neaktivnosti, koji su glavni čimbenici rizika razvoja bolesti, broj oboljelih je u kontinuiranom porastu. Istraživanja su pokazala da ključnu ulogu u kontroli i liječenju bolesti imaju: samokontrola bolesti, edukacija, nutritivna i farmakološka terapija te tjelesna aktivnost. U radu je ispitivano znanje osoba liječenih u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, o prehrani i životnim navikama povezanima sa šećernom bolešću. Uključeno je 196 pacijenata, oba spola prosječne dobi 64 ± 9, 7 godina. Analizom rezultata provedenog ispitivanja utvrđeno je da osobe oboljele od šećerne bolesti imaju znatno bolje znanje o načinu života važnog za kontrolu i regulaciju bolesti, u odnosu na znanje o pravilnoj prehrani kod šećerne bolesti. Utvrđeno je i da ispitanici liječeni u bolničkom sustavu imaju bolje stečeno znanje o šećernoj bolesti od onih koji se liječe u domovima zdravlja.

Uvod: Temporomandibularni poremećaji (TMD) su skupni naziv za različite simptome uzrokovane abnormalnostima u temporomandibularnom zglobu (TMZ) i povezanim strukturama. Simptomi i znakovi TMD uključuju ograničen raspon pokreta, škljocanje u funkciji i bol. Najčešće se dijagnosticira pomoću kliničkih znakova i simptoma, povezanih s psihosocijalnim i bihevioralnim statusom . TMD pogađa od 20 % do 40 % opće populacije. Cilj ovog istraživanja je ispitati učestalost temporomandibularnog poremećaja među studentima biomedicine te ispitati povezanost životnih navika i temporomandibularnog poremećaja među istima. Ispitanici i metode: Provedeno je presječno istraživanje koje je uključivalo 347 studenata Medicinskog fakulteta u Splitu. Svi ispitanici su ispunili Google Forms® anketu koja se sastojala od 74 pitanja. Anketni upitnik ispitao je sljedeće stavke; sociodemografska obilježja ispitanika, njihove životne navike, a nakon čega je usljedila procjena TMD i percepcije stresa. Rezultati: Analiza je pokazala da 42 % ispitanih studenata nema simptome TMD, kao i da 40 % pokazuju blagi TMD, dok je 12,1 % pokazalo srednji oblik, a tek 5,7 % ispitanih studenata teški oblik TMD. 77,2 % ispitanika bili su nepušači. Dok je 74 % ispitanika označilo da konzumira kavu, 80,7 % ispitanika označilo je da konzumiraju alkohol. U usporedbi s nepušačima uočena je veća učestalost srednjeg ili teškog poremećaja u ispitanika koji su pušači (P < 0,001). Ispitanici koji su konzumirali više od 2,1 šalica dnevno imali su srednje do teški TMD u usporedbi s ispitanicima koji su konzumirali 1 šalicu dnevno, P < 0,001. Pronađena je pozitivna korelacija količine stresa s ozbiljnošću TMD. Zaključak: Naše istraživanje pokazalo je da studenti biomedicinskih studija uistinu imaju povećan rizrik za temporomandibularnim poremećajem jer taj rizik pozitivno korelira s prijavljenom količinom stresa kao i životnim navikama ( konzumacija alkohola, duhanskih proizvoda, kave i energetskih pića) koje mogu pospješiti simptome TMD, Introduction: Temporomandibular disorders (TMD) are a collective name for various symptoms caused by abnormalities in the temporomandibular joint (TMJ) and related structures. Symptoms and signs of TMD include limited range of motion, clicking sounds and pain. It is most often diagnosed using clinical signs and symptoms, associated with psychosocial and behavioral status. TMD affects 20% to 40% of the general population. The aim of this research is to examine the frequency of temporomandibular disorder among biomedical students and to examine the connection between lifestyle habits and temporomandibular disorder among biomedical students. Subjects and methods: A cross-sectional survey was conducted that included 347 students of the Faculty of Medicine in Split. All respondents filled out a Google Forms® survey consisting of 74 questions. The survey questionnaire examined the following items; sociodemographic characteristics of the respondents, their lifestyle habits, followed by an assessment of TMD and stress perception. Results: The analysis showed that 42% of the examined students did not have symptoms of TMD, and that 40% showed mild TMD, while 12.1% showed a moderate form, and only 5.7% of the examined students showed a severe form of TMD. 77.2% of respondents were non-smokers. While 74% of respondents indicated that they consume coffee, 80.7% of respondents indicated that they consume alcohol. Compared to non-smokers, a higher frequency of moderate or severe disorders was observed in subjects who were smokers (p < 0.001). Subjects who consumed more than 2.1 cups per day had moderate to severe TMD compared to subjects who consumed 1 cup per day, p < 0.001. A positive correlation of the amount of stress with the severity of TMD was found. Conclusion: Our research showed that students of biomedical studies really have an increased risk for temporomandibular disorders because this risk positively correlates with the reported amount of stress as well as lifestyle habits (consumption of alcohol, tobacco products, coffee and energy drinks) that can make TMD symptoms more prominent.

Djeca školske dobi značajno se fizički, emocionalno i kognitivno razvijaju te su dokazano najpogodnija populacija za usvajanje pravilnih prehrambenih i životnih navika, kao i znanja i stavova o prehrani, koji, stečeni u djetinjstvu, nastavljaju se i u kasnije životno doba, a neophodni su za pravilan rast i razvoj te očuvanje zdravlja. Cilj ovog diplomskog rada bila je procjena prehrambenih i životnih navika te znanja i stavova o prehrani djece od 5. do 8. razreda Osnovne škole Skradin, u svrhu usporedbe s preporukama unosa te mogućnosti podizanja razine znanja, ali i promocije i poboljšanja pravilnih prehrambenih i životnih navika kroz edukaciju. Istraživanje je bilo dobrovoljno i anonimno te provedeno ispunjavanjem jednokratnog anketnog upitnika. Njime je obuhvaćeno 58 ispitanika, od kojih 55 % dječaka, a 45 % djevojčica. Rezultati su pokazali neusklađenost prehrambenih i životnih navika sa znanjem i stavovima o prehrani ispitanika. Potrebno je smanjiti vrijeme korištenja elektroničkih uređaja te povećati tjelesnu aktivnost, broj dnevnih i kuhanih obroka, konzumaciju voća i povrća te ribe. Preporuča se edukacija ispitivane populacije radi mogućih poboljšanja. School-age children develop significantly physically, emotionally and cognitively and are proven to be the most suitable population for adopting proper nutritional practices, knowledge and attitudes as well as lifestyle habits which acquired in childhood continue into later life and are necessary for a proper growth and development along with preservation of health. The aim of this thesis was to assess nutrition-related practices, knowledge, attitudes and lifestyle habits among pupils from the 5th to the 8th grade of the Skradin Elementary School for the purpose of comparison with intake recommendations and the possibility of raising the level of knowledge, as well as promoting and improving proper nutritional and lifestyle habits through education. The research was voluntary and anonymous and was carried out by filling in a one-time questionnaire. It included 58 respondents of whom 55 % were boys and 45 % were girls. The results showed a mismatch between nutritional and lifestyle habits and nutritional knowledge and attitudes of the respondents. It is necessary to reduce the time of using electronic devices and increase physical activity, the number of daily and cooked meals, the consumption of fruits and vegetables and also fish. It is recommended to educate the examined population for possible improvements.

CILJ: Cilj ovog istraživanja je bio istražiti učestalost mediteranske prehrane te procijeniti pouzdanost i valjanost hrvatske inačice kratkog Indeksa konzumiranja mediteranske prehrane u uzorku studenata zdravstvenih usmjerenja sa Sveučilišta u Splitu. METODE: Presječno istraživanje je provedeno u razdoblju od prosinca 2018. do prosinca 2019. godine. Studenti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (N = 360) su predstavljali inicijalni uzorak koji se koristio u svrhu procjene pouzdanosti te kriterijske i konstruktivne valjanosti kratke inačice Indeksa konzumiranja mediteranske prehrane (engl. Mediterranean Diet Serving Score; MDSS), a kao referentna metoda se koristio Upitnik za pridržavanje mediteranske prehrane (engl. Mediterranean Diet Adherence Screener; MEDAS). Studenti Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija (N = 299) su predstavljali potvrdni uzorak koji se koristio u svrhu procjene prediktivne valjanosti hrvatske inačice MDSS upitnika. U oba uzorka se naposljetku utvrđivala učestalost mediteranske prehrane. Nadalje, percepcija stresa je procijenjena pomoću Ljestvice doživljenog stresa (engl. Perceived Stress Scale – 10; PSS-10), a mentalno blagostanje je procijenjeno korištenjem Warwick-Edinburgh ljestvice mentalnog blagostanja (engl. Warwick-Edinburgh Mental Well-being Scale; WEMWBS). Životne navike studenata su ispitane pomoću upitnika koji je sadržavao pitanja o dobi, spolu, ITM-u, vremenu proteklom od posljednjeg vaganje tjelesne mase, pušenju, navikama spavanja, prehrambenim navikama (samostalnost u pripremi obroka, broju obroka u danu/tjednu, učestalosti doručkovanja), tjelesnoj aktivnosti (uključenost u sport i korištenje teretane), zadovoljstvo izgledom, kvaliteti života te razini tjeskobe, sreće i optimizma. Za procjenu pouzdanosti za MDSS i MEDAS upitnik korišten je koeficijent korelacije unutar klase (ICC) i Spearmanov koeficijent korelacije (ρ), a za slaganje između pojedinih skupina namirnica unutar MDSS i MEDAS upitnika korišten je Cohenov koeficijent (κ). Multivarijatnom linearnom regresijom je ispitana povezanost između mediteranske prehrane i doživljenog stresa te blagostanja. REZULTATI: Analiza podataka na uzorku studenata medicine je ukazala na dobru pouzdanost MDSS upitnika kad je rezultat izražen kao ukupni zbroj bodova (ICC = 0,881, 152 95% CI 0,843-0,909; ρ = 0,627; P < 0,001) i umjerenu razinu pouzdanosti kada je rezultat izražen kao binarna varijabla (κ = 0,584). U analizi valjanosti MDSS upitnika naprema MEDAS upitniku, valjanost je također bila bolja kada je korištena brojčana varijabla, tj. ukupan zbroj bodova (ICC = 0,544; 95% CI 0,439–0,629; P < 0,001), dok je korištenjem binarne varijable dobiveno slabo slaganje (κ = 0,223). Sličan rezultat je dobiven i u potvrdnom uzorku studenata zdravstvenih studija (ICC = 0,510; 95% CI 0,384–0,610; κ = 0,216). Nažalost, samo se 13,6% studenata medicine i 9,4% studenata zdravstvenih studija pridržavalo preporuka mediteranske prehrane prema MDSS upitniku (11,7% studenata u ukupnom uzorku). Studenti koji su se pridržavali mediteranske prehrane su imali prosječnu vrijednost od 20 bodova (IKR 10,5) od maksimalnih 40 bodova na ljestvici stresa, dok su studenti koji se nisu pridržavali mediteranske prehrane postigli prosječnu vrijednost od 21 boda (IKR 10,8), što nije bila značajna razlika. Prosječni zbroj bodova na ljestvici blagostanja je iznosio 56 bodova (IKR 17) u studenata koji su se pridržavali i 53 boda (IKR10) u studenata koji se nisu pridržavali mediteranske prehrane (P = 0,048), što ukazuje na umjerenu razinu mentalnog blagostanja u oba poduzorka studenata. Pridržavanje mediteranske prehrane prema MDSS upitniku je bilo u pozitivnoj korelaciji s dobi (ρ = 0,179: P = 0,003), samo-procijenjenom percepcijom zdravlja (ρ = 0,123; P = 0,047) i mentalnim blagostanjem (ρ = 0,139; P = 0,022). Međutim, pridržavanje mediteranske prehrane nije bilo povezano s percepcijom stresa i mentalnim blagostanjem u regresijskoj analizi. Studentice su imale veću vjerojatnost za višu percepciju psihološkog stresa u odnosu na studente (β = 2,29; 95% CI 0,55-4,03; P = 0,010) te je utvrđena negativna povezanost između stresa i mentalnog blagostanja (β = - 0,42; 95% CI -0,49 – -0,36; P < 0,001). Pozitivna povezanost je identificirana između razine mentalnog blagostanja i dobi studenata (β = 0,17; 95% CI 0,05-0,028; P = 0,006), kao i trajanja spavanja radnim danom (β = 0,84; 95% CI 0,11-1,58; P = 0,025). ZAKLJUČAK: MDSS upitnik je kratak, pouzdan i valjan mjerni instrument za procjenu pridržavanja mediteranske prehrane u Hrvatskoj. Osim toga, ovo je istraživanje ukazalo na nisku učestalost mediteranske prehrane u studenata zdravstvenih usmjerenja, umjerenu razinu percepcije stresa i umjerenu razinu mentalnog blagostanja. Stoga je potrebno uložiti napore u provedbu intervencije s ciljem poboljšanja prehrambenih navika studenata u smjeru promicanja i poticanja mediteranske prehrane, što će rezultirati zaštitom njihova zdravlja i zdravlja njihovih budućih pacijenata., AIM: The aim of this study was to investigate the prevalence of the Mediterranean diet and to evaluate the reliability and validity of the Croatian version of the short Mediterranean Diet Serving Score (MDSS) questionnaire in a sample of health sciences students from the University of Split. METHODS: The cross-sectional study was conducted from December 2018 to December 2019. Students from the University of Split School of medicine (N = 360) constituted the initial sample used to assess the reliability and criterion and construct validity of the short version of the Mediterranean Diet Serving Score (MDSS), while the Mediterranean Diet Adherence Questionnaire (MEDAS) was used as the reference method. Students from the University Department of Health Studies (N = 299) presented a confirmatory sample used to assess the predictive validity of the Croatian version of the MDSS questionnaire. The prevalence of the Mediterranean diet was assessed in both samples. In addition, stress perception was assessed with the Perceived Stress Scale (PSS10), and psychological well-being was assessed using the Warwick-Edinburgh Mental Well-being Scale (WEMWBS). Students' lifestyle habits were assessed using a questionnaire that included questions on age, gender, BMI, time since last weighing, smoking, sleeping habits, eating habits (independence in preparing meals, number of meals per day/week, frequency of breakfast), physical activity (involvement in sports and gym use), satisfaction with physical appearance, quality of life, and levels of anxiety, happiness, and optimism. The intraclass correlation coefficient (ICC) and Spearman correlation coefficient (ρ) were used to assess the reliability of the MDSS and MEDAS questionnaires, and the Cohen coefficient (κ) was used to assess the agreement between food groups within the MDSS and MEDAS questionnaires. Multivariate linear regression was used to examine the association between the Mediterranean diet and perceived stress and well-being. 155 RESULTS: Data analysis on a sample of medical students revealed good reliability of the MDSS questionnaire when the result was expressed as a total score (ICC = 0.881, 95% CI 0.843-0.909; ρ = 0.627; P < 0.001), and a moderate reliability when the result was expressed as a binary variable (κ = 0.584). When analyzing the validity of the MDSS questionnaire versus the MEDAS questionnaire, validity was also better when the numeric variable was used, ie, the total score (ICC = 0.544; 95% CI 0.439-0.629; P < 0.001), whereas fair agreement was obtained when the binary variable was used (κ = 0.223). A similar result was obtained in the confirmatory sample of health studies students (ICC = 0.510; 95% CI 0.384-0.610; κ = 0.216). Unfortunately, only 13.6% of medical students and 9.4% of health studies students adhered to the Mediterranean diet recommendations according to the MDSS questionnaire (11.7% of students in the total sample). Students who adhered to the Mediterranean diet scored an average of 20 points (IKR 10.5) out of a maximum of 40 points on the perceived stress scale, while students who did not adhere to the Mediterranean diet scored an average of 21 points (IQR 10.8), which was not a significant difference. The mean score of the well-being scale was 56 points (IQR 17) in students who adhered to the Mediterranean diet and 53 points (IQR 10) in students who did not adhere to the Mediterranean diet (P = 0.048), indicating moderate levels of psychological well-being in both subgroups of students. Adherence to the Mediterranean diet according to the MDSS questionnaire was positively correlated with age (ρ = 0.179; P = 0.003), self-rated perception of health (ρ = 0.123; P = 0.047), and psychological well-being (ρ = 0.129; P = 0.022). However, adherence to the Mediterranean diet was not associated with perceived stress and psychological well-being in the regression analysis. Female students were more likely to perceive psychological stress compared to male students (β = 2.29; 95% CI 0.55-4.03; P = 0.010), and a negative association was found between stress and psychological well-being (β = -0.42, 95% CI - 0.49 - -0.36, P < 0.001). A positive association was found between the level of psychological well-being and the age of the students (β = 0.17; 95% CI 0.05-0.028; P = 0.006), as well as between well-being and the duration of sleep on weekdays (β = 0.84; 95% CI 0, 11-1.58; P = 0.025). CONCLUSION: The MDSS questionnaire is a brief, reliable, and valid measurement tool to assess adherence to the Mediterranean diet in Croatia. In addition, this study found 156 a low prevalence of the Mediterranean diet among health sciences students, a moderate level of stress, and a moderate level of psychological well-being. Therefore, it is necessary to initiate an intervention aimed at improving the dietary habits of students in the direction of promoting and supporting the Mediterranean diet, which will lead to the protection of their health and the health of their future patients.

Bolesti štitnjače u stalnom su porastu, učestalije su u žena, a rizik obolijevanja raste sa starosnom dobi. Hormoni štitnjače imaju utjecaj na brojne organske sustave, važni su za rast, neurološki razvoj, reprodukciju i regulaciju metabolizma. Unos joda i goitrogena iz hrane povezani su s patogenezom bolesti štitnjače. Dosadašnja istraživanja u pogledu uloge prehrane na uzroke i razvoj bolesti štitnjače su kontradiktorna i ne postoje jasne prehrambene preporuke, kao ni preporuke za dodatke prehrani. Provedeno je opažajno istraživanje na ljudima s potvrđenom dijagnozom štitnjače u jednoj ordinaciji obiteljske medicine na području Primorsko-goranske županije. Od ukupno 71 ispitanika, prosječne dobi 53,8 ± 15,7 godina, bolest štitnjače je češće bila prisutna kod žena (83,7 %), a najčešća dijagnoza je bila hipotireoza (87,1 %), dok je hipertireozu imalo 8,5 % ispitanika. Kod većine ispitanika (64,8 %) bolest je dijagnosticirana prije 10 godina. Vrijednost TSH iznad referentnog raspona zabilježena je kod 39,4 % ispitanika. Umor je najčešći simptom, zatim nesanica i nadutost. Ispitanici imaju značajno narušeno psihofizičko zdravlje (prema DAS skali) i kvalitetu života (prema SF-36 upitniku). Prehranu je promijenilo 40,8 % ispitanika; smanjili su unos ugljikohidrata, naročito šećera i glutena ili su ograničili konzumaciju mliječnih proizvoda. Ovi ispitanici također konzumiraju manje slanu hranu. Morska sol je najčešće korištena, meso i mesne prerađevine se konzumiraju 1,2 i 1,3 puta tjedno dok se morska riba konzumira 2-3 puta tjedno, morski plodovi jednom mjesečno, a riječna riba se ne konzumira. Namirnice koje sadrže goitrogene konzumiraju se na mjesečnoj bazi, najviše grahorice i kupusnjače. Thyroid disease is on the rise. Affects more women than men, and the risk increases with age. Thyroid hormones are important for growth, neurological development, reproduction and regulation of metabolism. Dietary intake of iodine and goitrogens in some foods are associated with pathogenesis of the thyroid. Current nutrition research provided contradictory findings, and no specific recommendations exist regarding diet or supplementation. An observational study was conducted on patients with confirmed thyroid disease in one general practice from Primorje-Gorski Kotar County. Out of 71 patients, average age 53.8 ± 15.7 years, thyroid disease was more common in women (83.7 %). Hypothyroidism was more common (87.1 %), while hyperthyroidism had 8.5 % of patients. In majority (64.8 %) the disease was diagnosed 10 years ago. TSH above the reference range had 39.4 % of patients. Tiredness was the most common symptom, followed by insomnia and flatulence. Patients have significantly altered psychological condition (according to DAS scale) and quality of life (according to SF-36 questionnaire). 40.8% of patients said they changed their diet, primarily lowered carbohydrate consumption, mainly sugar and gluten, and limited dairy consumption. These patients also consumed less salty foods. Sea salt is the most commonly used, meat and products are consumed 1.2 and 1.3 times a week, saltwater fish 2-3 times a week, seafood once a month, and freshwater fish never. Goitrogenic foods are mostly consumed on a monthly basis, primarily legumes and cruciferous vegetables.

Akne su najzastupljenija kožna bolest današnjice, a zauzimaju osmo mjesto po pojavnosti među bolestima u svijetu. Pogađaju adolescente do 95 %, a sve više i populaciju odraslih. Žene su sklonije pojavi akni u odrasloj dobi, a muškarci u periodu adolescencije. Akne su nasljedna bolest u 50 – 80 % slučajeva. Čimbenici rizika pojavi akni su zapadnjačka prehrana, nezdrav stil života i hormonalni disbalans. Prehrana usklađena s principima paleo dijete daje dobre rezultate u holističkom pristupu tretmana blagih i umjereno teških oblika akni. Teški oblici akni zahtijevaju i farmakološko liječenje. Provedeno je presječno opažajno istraživanje na 60 ispitanika s aknama (5 muškaraca, 55 žena) u dobi od 25,0 ± 6,5 godina (15 do 46) s područja grada Sarajeva. Blagi oblik akni ima 40 % a teški 60 % ispitanika i 53 % ima pozitivnu obiteljsku anamnezu za akne. S obzirom na etiologiju, najviše je onih nepoznate etiologije (41,7 %), zatim bakterijskih (30 %) pa hormonalnih (28,3 %). Usklađenost prehrane ispitanika principima koji pozitivno djeluju na pojavnost i kliničku sliku akni je iznimno loša i iznosi svega 54 %, no značajno se ne razlikuje ni s obzirom na težinu akni kao ni etiologiju akni. Posebno loše je što ispitanici rijetko konzumiraju morsku ribu, a konzumiraju puno soli, slatkiša i brze hrane. Dodatke prehrani svakodnevno uzima 82 % ispitanika i to najčešće biljne čajeve (67 %), vitamin C (40 %) i vitamin D (38 %). Proteine sirutke koristi 10 % ispitanika a za njih je potvrđeno da mogu biti okidač za pojavu akni. Acne is the most common skin disease nowadays and ranks eighth in incidence among diseases in the world. They affect adolescents up to 95%, and increasingly the adult population. Women are more prone to acne in adulthood, and men in adolescence. Acne is an inherited disease in 50-80% of cases. Risk factors for acne are Western diet, unhealthy lifestyle and hormonal imbalance. Paleo diet gives good results in a holistic approach to the treatment of mild and moderately severe forms of acne. Severe forms of acne also require pharmacological treatment. A cross-sectional observation study was conducted on 60 subjects with acne (5 men, 55 women) aged 25.0 ± 6.5 years (15 to 46) from the city of Sarajevo. Mild acne type have 40% and severe 60% of participants, and 53% have positive family history. Considering aetiology, the majority of acne have unknown aetiology (41.7%), followed by bacterial (30%) and hormonal (28.3%). Dietary compliance with principles that show positive effect on occurrence and clinical picture of acne is very poor (only 54%), but does not vary significantly based on the aetiology or severity of acne. Especially negative is that the participants rarely consume seafood, but regularly eat salt, sweets and fast foods. Supplementation is used by 82% of participants, mainly herbal tea (67%), vitamin C (40%) and vitamin D (38%). Protein powder is used by 10% of participants, a known trigger for acne.

Moždani udar (MU) je drugi uzrok smrti globalno, a gotovo polovica ljudi koji prežive MU ostanu invalidi. Broj novooboljelih od MU-a je u porastu, prvenstveno zbog starenja populacije, no značajan je utjecaj drugih čimbenika rizika, među kojim se posebno ističu oni povezani uz stanje uhranjenosti, životne i prehrambene navike. Prehrana usklađena principima mediteranske i/ili DASH dijete pokazuje preventivne učinke na MU. Provedeno je presječno opažajno istraživanje na 150 odraslih osoba (66 muškaraca, 84 žene) u dobi od 55,10±12,13 godina (35 do 74) s područja grada Sarajeva. Na osnovu smjernica Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara izvršena je procjena rizika od MU-a za ispitanike. Trećina ispitanika nije imala rizik od MU-a (32 %), 61,3 % je imalo povišen rizik, dok je 6,7 % imalo visoki rizik za MU. Usklađenost prehrane principima mediteranske i DASH dijete je bila 16,90±0,43 bodova (6 – 32), što odgovara usklađenosti prehrane od 52,8 % i ne može se smatrati dobrom. Posebno loše je što ispitanici rijetko konzumiraju ribu, maslinovo ulje i vino dok slatkiše jedu redovito. Ipak, najveći broj ispitanika ne puši (44 %), no imaju povećanu tjelesnu masu (55 %), 36,6 % je slabo fizički aktivno i 45,3 % ispitanika ima pozitivnu obiteljsku anamnezu na kardiovaskularne bolesti.Osobe koji su samci ili žive u izvanbračnoj zajednici imaju veći rizik od MU-a, kao i osobe koje nisu zaposlene. Također, osobe koji konzumiraju domaće pripremljene obroke i rijetko koriste polugotove i gotove obroke imaju manji rizik od MU-a (p

Moždani udar je drugi najvažniji uzročnik smrti globalno, a polovica onih koji prežive završe kao invalidi. Prevencija se smatra najboljim pristupom, uzmajući u obzir kako starosna dob, pozitivna obiteljska anamneza na kardiovaskularne bolesti, pretilost, niska razina fizičke aktivnosti i loša prehrana najviše doprinose njegovoj incidenciji. Provedena je opažajna studija na 60 odraslih osoba (30 muškaraca, 30 žena) s područja grada Mostara. Bez rizika od moždanog udara bio je samo jedan ispitanik, s graničnim rizikom bilo je njih 68, 3% a iznadprosječni rizik imalo je 30, 0% ispitanika. Povećanu tjelesnu masu imalo je 45, 0% a pretilih je bilo 11, 7% ispitanika. Blago povišen krvni tlak ima 36, 7% ispitanika, 11, 7% ima visok krvni tlak, a 3, 3% imaju sistolički krvni tlak do 160 mmHg. Viša starosna dob (r=0, 360, p

Kardiovaskularne bolesti, kao što i sam naziv govori, bolesti su srca i krvnih žila te su kao takve vodeći uzrok smrti u cijelome svijetu. Suživot s osobom koja boluje od kardiovaskularnih bolesti, donijela je jedinstvenu ideju teme završnog rada: „Faktori rizika nastanka kardiovaskularnih bolesti u mladoj populaciji.“ Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore o smrtnosti koja prelazi brojku od 17, 5 milijuna. Život oboljele osobe zahtjevan je i inzistira na trudu i vlastitoj odgovornosti oboljelog, međutim ništa manje ni na trudu i podršci osoba koja ga okružuju. Kako bolest više nije usko vezana uz stariju populaciju, cilj ovog rada bio je ispitati upoznatost mlađe populacije s kardiovaskularnim bolestima kao i s faktorima rizika koji dovode do istih. Isto tako, smatraju li da trebaju dobivati više informacija te tko bi po njima bio najkompetentniji za provođenje edukacije o zdravom načinu ţivota u svrhu prevencije bolesti. Kao metodu istraživanja koristio se anketni upitnik sastavljen od 19 pitanja na koje su ispitanici odgovarali ili zaokruživanjem jednog ili više ponuđenih odgovora ili nadopisivanjem na postavljena pitanja. Analiza rezultata je pokazala da u mnogim obiteljima ispitanika postoji osoba koja boluje od kardiovaskularnih bolesti, ali i prisutnost štetnih životnih navika kod ispitanika za koje su sami svjesni da dovode do nastanka kardiovaskularnih bolesti. Također, istraživanjem je utvrđeno kako u mlađoj populaciji postoji nedovoljna informiranost kao i želja za dobivanje viših i detaljnijih informacija o faktorima rizika za nastanak bolesti, koje bi se prema njihovom mišljenju dobivalo kroz edukaciju u školama, zatim od strane liječnika, medicinskih sestara i medija. S obzirom na rezultate, nameće se zaključak kako je mlađa populacija nedovoljno upoznata s kardiovaskularnim bolestima i rizicima za nastanak istih. Više informacija, opširnija i ranija edukacija utjecale bi na njihove životne navike koje igraju veliku ulogu u prevenciji samih bolesti. Cardiovascular diseases, as the name suggests, are diseases of the heart and blood vessels and as such are the leading cause of death worldwide. Coexistence with a person suffering from cardiovascular diseases, brought a unique idea of the topic of the final paper: "Risk factors for cardiovascular disease in the young population." Data from the World Health Organization show a mortality rate exceeding 17.5 million. The life of a sick person is demanding and insists on the effort and personal responsibility of the patient, but no less on the effort and support of those around him. As the disease is no longer closely related to the older population, the aim of this study was to examine the familiarity of the younger population with cardiovascular diseases as well as with the risk factors that lead to them. Also, do they think that they should receive more information and who according to them would be the most competent to conduct education on a healthy lifestyle in order to prevent disease. As a research method, a survey questionnaire was used, consisting of 19 questions that the respondents answered either by circling one or more offered answers or by adding to the questions asked. The analysis of the results showed that in many families of the respondents there is a person suffering from cardiovascular diseases, but also the presence of harmful life habits in the respondents who are themselves aware that they lead to the development of cardiovascular diseases. Also, the research found that in the younger population there is insufficient information and desire to obtain higher and more detailed information on risk factors for the disease, which in their opinion would be obtained through education in schools, then by doctors, nurses and the media. Given the results, it is concluded that the younger population is insufficiently familiar with cardiovascular diseases and the risks for their occurrence. More information, more extensive and earlier education would influence their life habits which play a big role in the prevention of the diseases themselves.

Na osnovu rezultata možemo zaključiti da suci županijske lige Virovitičko-podravske županije vježbaju uglavnom redovito, sukladno preporukama o zdravom načinu života, ali ipak većinu svog vremena provode u sedentarnim aktivnostima, što značajno povećava rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti. S obzirom na preporuke o zdravoj prehrani u borbi protiv kardiovaskularnih oboljenja ispitanici bi trebali više jesti voće i povrće. Unos vlakana je smanjen u odnosu na optimalne vrijednosti. Ispitani suci uglavnom ne konzumiraju alkoholna pića, a i povećan unos šećera kroz bezalkoholna pića, slatkiše i grickalice vrlo je rijedak. Ono što bi se moglo korigirati jest smanjiti sedentarne aktivnosti i uvesti lagane tjelesne aktivnosti, koje bi uz optimalnu prehranu smanjile kako BMI tako i rizik od razvoja bolesti srčanožilnog sustava. Edukacija o opasnostima sedentarno provedenog vremena za zdravlje potrebna je i među ljudima koji se aktivno bave sportom.

Cilj istraživanja: Utvrditi sociodemografska obilježja, značajke obiteljske i osobne anamneze, antropometrijske mjere, vrstu liječenja, fenotip i aktivnost upalnih bolesti crijeva (UBC) kod ispitanika te procijeniti utjecaj različitih životnih navika i okolišnih čimbenika rizika na aktivnost Crohnove bolesti (CB) i ulceroznoga kolitisa (UK) neovisno o primijenjenoj terapiji. Nacrt studije: Presječna studija s elementima ekološkog istraživanja provedena u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. godine. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 312 ispitanika s područja istočne Hrvatske, od kojih je 114 (36, 60 %) ispitanika s CB-om i 198 (63, 40 %) ispitanika s UK-om, prosječne dobi 49, 90±15, 00 godina, 52, 88 % muškaraca i 47, 12 % žena. Podaci su prikupljeni anketnim upitnikom, te je analizirana zdravstvena ispravnost 65 uzoraka vode za piće s područja istraživanja. Rezultati: U pogledu demografskih obilježja zabilježena je značajna razlika u starosnoj dobi (p=0, 013) i bračnom statusu ispitanika (p=0, 037) u odnosu na vrstu bolesti. Značajna razlika (p=0, 009) zabilježena je u dobi ispitanika prilikom postavljanja dijagnoze, te značajna razlika između CB-a i UK-a u odnosu na prisutnost drugih bolesti (p=0, 037). Analizom fenotipa prema Montrealskoj klasifikaciji najzastupljeniji tip UK-a bio je E2, dok je kod oboljelih od CB-a prevladavao fenotip A2L2B1. Najčešće primijenjena terapija bili su aminosalicilati značajno više za liječenje UK-a (p

Nealkoholna masna jetra (NAFLD) jedna je od komponenti metaboličkog sindroma, koju često prate pretilost, dijabetes tipa 2 i hipertenzija. Prevalencija NAFLD-a pa tako i opterećenje na zdravstveni sustav i društvo u cjelini raste zbog rastućih prevalencija pretilosti i DMT2. Cilj ovog rada bio je utvrditi razlikuje li se prehrana NAFLD pacijenata od zdravih odraslih osoba te u kojoj mjeri je u skladu s preporukama za prehranu kod NAFLD-a. Istraživanjem je obuhvaćeno 13 zdravih i sedam NAFLD pacijenata regrutiranih u Kliničkom centru Vojvodine, Novi Sad, Republika Srbija. NAFLD pacijenti su u manjem broju pušači i češće izbjegavaju alkohol, no konzumiraju manje kave i dolazi do pada u fizičkoj aktivnosti nakon postavljanja dijagnoze NAFLD-a. Također, značajno češće izbjegavaju određenu hranu (P=0,022). Energija iz hrane bogate jednostavnim ugljikohidratima zadovoljava 63,2 % dnevnih preporuka, a posebno zabrinjava omjer mono i polisaharida od 5,14. Unos monosahardia iz ove hrane povezan je s višim vrijednostima alanin aminotransferaze (r=0,786). Nije utvrđen negativan utjecaj NAFLD-a na psihofizičko stanje oboljelih u odnosu na kontrolnu skupinu. Rezultati naglašavaju potrebu edukacije oboljelih o izvorima i kvaliteti ugljikohidrata u hrani na kojoj bi trebali bazirati svoju prehranu. Nonalcoholic fatty liver (NAFLD) is one of the components of the metabolic syndrome, often accompanied by obesity, type 2 diabetes and hypertension. NAFLD prevalence and thus its burden on the health system and society as a whole is increasing due to the increasing prevalence of obesity and DMT2. The aim was to determine whether NAFLD patients' diet differs from healthy counterparts and to what extent it is consistent with the dietary recommendations for NAFLD. The study included 13 healthy and 7 NAFLD patients recruited at the Clinical Center of Vojvodina, Novi Sad, Republic of Serbia. Fewer NAFLD patients are smokers, they avoid alcohol more often, but they consume less coffee and experience a decline in physical activity after being diagnosed with NAFLD. Also, they significantly more often avoid certain foods (P=0.022). Energy from foods rich in simple carbohydrates meets 63.2% of daily recommendations, with particular concern of the monopolysaccharide ratio of 5.14. The intake of monosaccharides from these foods is associated with higher values of alanine aminotransferase (r=0.786). In comparison to the control, no negative impact of NAFLD was found on the psychophysical status of the patients. The results highlight the need to educate patients on the sources and quality of carbohydrates in foods which should be the basis of their diet.

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je jedan od najčešćih funkcionalnih gastrointestinalnih poremećaja kojeg karakterizira ponavljajuća abdominalna bol i promijenjen motilitet crijeva. Kompleksne je etiologije s jakom psihosomatskom komponentom, te je učestalost veća u žena. Veliki broj oboljelih navodi kako im je hrana okidač za razvoj simptoma pa je današnji standard u dijetoterapiji tzv. FODMAP prehrana (eliminacija hrane koja je izvor fermentabilnih oligo-, di- i monosaharida i poliola). Cilj rada bio je utvrditi učestalost simptoma karakterističnih za IBS (GSRS-IBS upitnik) te ispitati utjecaj psihofizičkog stanja (DASS 21 upitnik), prehrane i životnih navike na simptomatiku IBS-a u odrasloj populaciji. Provedeno je opservacijsko istraživanje putem online upitnika u kojemu je sudjelovalo 109 ispitanika (84,4 % žena i 15,6 % muškaraca), prosječne starosti 26 godina (21-63 godine). Visoki IBS skor (44-75 bodova) je utvrđen kod 12,8 % ispitanika. Potvrđeno je kako viša razina anksioznosti i depresije te lošija samoprocjena psihološkog stanja i kvalitete društvenog života povećavaju rizik za visoki IBS, dok zaposlenost smanjuje rizik za visoki IBS (univarijantna logistička regresija). Ispitanici s visokim IBS-om su skloni prejedanju (93,0 % ponekad, 7,0 % uvijek) i preskakivanju obroka (36,0 %) za koje je potvrđeno kako pogoršava simptome IBS-a u ispitanika. Konzumacija kave također pogoršava simptome IBS-a, kao i konzumacija svih pića (bez vode) i slatkiša. IBS skor je bio veći kod ispitanika koji su izjavili kako im neka hrana smeta. Grahorice (leća, grah, grašak) su se pokazale kao pozitivni prediktori rizika za visoki IBS skor, dok je korištenje jakih začina (dodatak jelima tipa vegeta, kocke za juhu, chili, curry i sl.) pozitivni prediktor rizika za visoki IBS skor, no samo kod žena (univarijantna logistička regresija). Irritable bowel syndrome (IBS) is one of the most common functional gastrointestinal disorders characterized by recurrent abdominal pain associated with altered bowel movements. IBS has complex etiology with strong psychosomatic component, and is more common in women. Many IBS patients say that food triggers their symptoms, so today's standard in diet therapy is FODMAP diet (eliminating foods rich in fermentable Oligo-, Diand Monosaccharides and Polyoles). The aim of this study was to determine the prevalence of IBS symptoms (GSRS-IBS questionnaire) and the influence of psychological state (DASS 21 questionnaire), diet and lifestyle on IBS symptoms in adults. An observational study based on the online questionnaire was completed by 109 adults (84.4 % women, 15.6 % men), average age 26 years (21-63 years). 12.8 % of study participants had high IBS score (44-75 points). Higher anxiety and depression scores and lower self-perception of psychological state and the quality of social life were confirmed to increase the risk for high IBS score, while employment showed to be protective (univariate logistic regression). Participants with high IBS score tend to overeat (93.0 % sometimes, 7.0% always) and skip meals (36.0 %) which was proven to worsen IBS symptoms. Coffee consumption also worsens IBS symptoms, as well as the consumption of all drinks (without water) and sweets. IBS score was higher in participants who said that some food provokes symptoms. Beans (lentil, pea, bean) were proven to increase the risk for high IBS score, while strong spices (soup cube, chilli, curry) increase the risk of high IBS only in women (univariate logistic regression).

Biopsihosocijalni model i njegovo korištenje u pristupu bolesniku s hipertenzijom pomaže nam sagledati pacijenta u cjelosti, uzimajući u obzir njegove biološke, psihološke i socijalne okolnosti. Arterijska hipertenzija je stanje kronično povišenog krvnog tlaka i zahtijeva cjeloživotno liječenje. Može biti primarna ili esencijalna (gotovo u 85-95% slučajeva) i sekundarna. Uzroci hipertnezije mogu biti brojni a kreću se od bioloških (dob,spol, genski poremećaji, metabolički poremećaji itd.) do psihosocijalnih (psihički poremećaji, stres, socioekonomsski status itd.). Za pravilnu dijagnozu hipertnezije i za otkrivanje njenog uzroka potrebno je pravilno mjerenje tlaka, uzeti dobru anamnezu, provesti labaratorijske pretrage, napraviti fizikalni pregled i po potrebi provesti dodatne pretrage. Terapijski pristup prilagođavamo pacijentu. Cilj svakog liječenja arterijske hipertenzije je sniziti vrijednosti tlaka ispod 140/80 mmHg dok kod dijabetičara i bubrežnih bolesnika se preporuča tlak manji od 130/80 mmHg. Prvi korak u liječenju je edukacija pacijenta o njegovoj bolesti i poboljšanje suradljivoti u liječenju. Ako vidimo da pacijent ima neke psihičke tegobe može mu se savjetovati psihološka potpora. Kamen temeljac u liječenju svakog hipertoničara je promjena životnih navika, dok uvođenje faramkoterapije ne ovisi samo o vrijednostima tlakova nego i o drugim rizičnim čimbenicima, bolestima i oštećenjima ciljnih organa. Antihipertenzivi koji se načeće koriste su: diuretici, beta blokatori, antagonisti kalcija, ACE inhibitori i blokatori aldosteronskih receptora. The biopsychosocial model and its use in approaching the patient with hypertension helps us to look at the patient in its entirety, considering his biological, psychological and social circumstances. Arterial hypertension is a chronically elevated blood pressure condition and requires lifelong treatment. It can be primary or essential (almost 85-95% of cases) and secondary. The causes of hypertension may be numerous and range from biological (age, gender, genetic disorders, metabolic disorders, etc.) to psychosocial (mental disorders, stress, socioeconomic status, etc.). For a proper diagnosis of hypertension and to detect its cause, it is necessary to properly measure the pressure, take a good anamnesis, perform lab tests, make a physical examination and, if necessary, carry out further tests. Therapeutic approach is adapted to the patient. The goal of each treatment for arterial hypertension is to lower the blood pressure below 140/80 mmHg while the recommended values for diabetic and renal patients is less than 130/80 mmHg. The first step in the treatment is to educate the patient about his illness and improve the co-workers in the treatment. If we see that the patient has some psychological problems, psychological support may be advised. The cornerstone stone in the treatment of each hypertension patient is a change of life habits, while the initation of pharmacotherapy depends not only on the values of the pressure but also on other risk factors, diseases and damage of the target organs. The antihypertensive agents used are: diuretics, beta blockers, calcium antagonists, ACE inhibitors and aldosterone receptor blockers.

Istraživanje je provedeno 2014.-2016. godine s ciljem da se procijeni učestalost navika pušenja cigareta i konzumacije alkoholnih pića kod radnika koji rade u smjenskom sustavu rada, prikazati utjecaj stresa na usvajanje loših životnih navika te pokušati odrediti najbolju dob za početak prevencije i modalitete provedbe ovisno o dobi i ciljanoj populaciji. Dakle, cilj je iskoristiti dobivene podatke za sustavan pristup rješenju problema, osnažiti prevenciju ozljeda na radu, kroničnih oštećenja zdravlja i utjecaja loših navika na radnu sposobnost. Pokazalo se da radnici u smjenskom sustavu rada češće imaju loše životne navike u vidu pušenja cigareta i konzumacije alkoholnih pića (41, 8%) u odnosu na opću populaciju Republike Hrvatske (31, 1%). Žene koje su smjenske radnice, češće su pušači u odnosu na muškarce (46, 6% vs. 39, 6%), a muškarci koji su smjenski radnici češće konzumiraju alkohol u odnosu na žene (38, 6% vs. 17, 2%). Radnici s ukupnim radnim stažom u trajanju 10, 20 i više godina u smjenskom režimu rada, grupa su s najviše konzumacije alkohola i najviše ozljeda na radu.Obzirom da psihomotoričke funkcije opadaju s dobi te da na njih dodatno utječe i konzumacija alkohola može se očekivati da će u toj skupini i dalje ostati visok broj ozljeda na radu. To je vrlo nepovoljno obzirom da je upravo to skupina radnika koji su u najproduktivnijoj dobi i od kojih društvo, obitelj i poslodavci najviše očekuju jer su u naponu snage i sposobnosti. Prikazan je i značajan utjecaj stresa na radnom mjestu na usvajanje i zadržavanje loših životnih navika. Poseban osvrt dan je na navike mladih u pušenju cigareta i konzumaciji alkohola obzirom je zaključeno da najbolje rezultate daje prevencija započeta u ranijim životnim godinama i upravo onda kada se loše navike nisu još usvojile niti ukorijenile. Zaključak je da se prevencija u populaciji odraslih koji imaju čvrsto usvojene lose životne navike teško provodi ukoliko ne bude podržana povećanjme cijena duhanskih i alkoholnih proizvoda. To su ujedno i iskustva zemalja koje su ovakve akcije već provodile i bilježile pozitivne rezultate takvih aktivnosti.

Pravilna prehrana ključna je za očuvanje dobroga zdravlja, a zdrava trudnoća temelj je zdravlja djeteta, ali i cijelog društva. Trudnoća je jedno od nutritivno najzahtjevnijih razdoblja u životu žene. Prehrana i životne navike važne su odrednice zdravlja majke i djeteta, počevši od razdoblja predkoncepcije. Posebnu pažnju u trudnoći treba obratiti na dobitak na masi tokom gestacije, odgovarajuću fizičku aktivnost, redovite obroke i konzumiranje raznolike hrane a prema prehrambenim smjernicama za trudnice, primjenu suplemenata po potrebi, te izbjegavanje alkohola, duhana i drugih štetnih tvari. Provedeno je prospektivno obzervacijsko istraživanje primjenom anonimnog, jednokratnog upitnika koji je kreiran specifično za potrebe ovog istraživanja. Istraživanjem je obuhvaćeno 200 trudnica, prosječne starosti 28 godina (18 – 44 godina). Prehrana trudnica s područja Unsko- sanskog kantona okarakterizirana je s više dobrih u odnosu na loše prehrambene navike (10, 05 u odnosu na 8, 24 bodova, p

Cilj Glavni cilj ove doktorske disertacije je proučiti obrasce tjelesne aktivnosti tijekom srednje škole. Tri specifična cilja su postavljena za tri nezavisne studije (Studija 1, Studija 2 i Studija 3). Studija 1 je imala cilj za utvrditi: (1) obrasce objektivno mjerene tjelesne aktivnosti kod petnaestogodišnjaka oba spola s obzirom na tip školovanja i (2) razlike u tjelesnoj aktivnosti između školskih dana i dana vikenda. Studija 2 imala je za utvrditi promjene u razini tjelesne aktivnosti i sedentarnih ponašanja između prvog i drugog razreda srednje škole. Studija 3 imala je za cilj utvrditi praćenje tjelesne aktivnosti, sudjelovanja u sportu i sedentarnih ponašanja tijekom četiri godine srednje škole. Studija 1 metode U ovoj poprečno-presječnoj studiji sudjelovalo je 187 muških i ženskih ispitanika (61.4% djevojaka) koji su pohađali gimnazije i strukovne škole. Obrasci tjelesne aktivnosti mjereni su objektivno koristeći multisenzorni uređaj tijekom 5 uzastopnih dana. Kovarijati korišteni u studiji bili su biološka dob, socioekonomski status, potkožno masno tkivo, maksimalna temperatura i količina padalina. Studija 1 rezultati Dječaci i djevojčice iz gimnazija ostvarili su veću ukupnu dnevnu količinu utrošene energije (UEP) i aktivne količine utrošene energije (KUE) s obzirom na učenike iz strukovnih škola (UEP: 50 ± 12 kcal/kg/danu vs. 47 ± 12 kcal/kg/danu, p = 0.02 ; KUE: 23 ± 5 kcal/kg/danu vs. strukovne = 21 ± 6 kcal/kg/danu, p = 0.04). Nisu pronađene značajne razlike u niskoj, umjerenoj i visokoj tjelesnoj aktivnosti između dvije grupe (p = 0.16–0.43). Nadalje, značajno smanjenje UEP i umjerene tjelesne aktivnosti je pronađeno (p< 0.001 and p = 0.02), dok je razina visoke razine tjelesne aktivnosti ostala nepromijenjena (p = 0.76). Tjedni obrasci tjelesne aktivnosti se nisu razlikovali po tipu škole ili spolu (p za interakciju = 0.21-0.50). Značajno manja razina umjerene tjelesne aktivnosti je zabilježena tijekom dana vikenda s obzirom na školske dane, rezultirajući manjom potrošnjom ukupne količine energije, bez obzira na tip škole i spol. Studija 1 zaključak Strategije za tjelesnu aktivnost bi se trebale koncentrirati na povećanje razine tjelesne aktivnosti u strukovnim školama i tijekom dana vikenda. Studija 2 metode U ovoj jednogodišnjoj studiji, ispitanici su bili dječaci i djevojke (81, 28 dječaka i 53 djevojke) u prosječnoj dobi od 15.5 godina na početku. Tjelesna aktivnost je mjerena uz pomoć Senswear multisenzornog uređaja, dok su se sedentarna ponašanja mjerila uz pomoć SHAPES upitnika. Upitniku su se dodala dva pitanja o sudjelovanju u sportu u školi i van škole. Studija 2 rezultati Razina tjelesne aktivnosti značajno se smanjila u oba spola između prvog i drugog razreda srednje škole. Ukupna energetska potrošnja smanjila se za 13 kcal/kg/danu u prosjeku kod dječaka i za 10 kcal/kg/danu kod djevojaka (p vrijednost za oboje

Cilj istraživanja bio je analizirati prehrambene i životne navike djece s područja grada Osijeka s obzirom na socioekonomski status roditelja i rizike za pretilost u djece. Među djecom starosti 7 godina utvrđeno je kako u prosjeku imaju 4,97 ± 1,98 zajedničkih obiteljskih objeda tjedno. Dnevna konzumacija povrća je 1,92 ± 1,02 porcija i 1,88 ± 1,06 porcija voća, što je ispod preporučenog unosa. Ipak, djeca koja jedu više voća jedu i više povrća (r=0,392) i imaju veći broj zajedničkih obiteljskih objeda (r=0,191). Prosječno vrijeme koje djeca svakodnevno provedu ispred TV-a iznosi 2,02 ± 0,95 h a ispred računala 0,90 ± 0,74 h. Dječaci provode značajno više vremena ispred računala u usporedbi s djevojčicama (p=0,008). Najviše vremena ispred ekrana provode pretila i djeca s povećanom tjelesnom masom. Djeca su u prosjeku aktivna 5,62 ± 1,55 dana u tjednu (minimalno 1 h dnevno), bez razlika po spolu, a statistički značajno najmanje aktivna su pretila i djeca s povećanom tjelesnom masom. Potvrđena je negativna povezanost između vremena provedenog ispred TV-a i fizičke aktivnosti djece (r=-0,139). U prosjeku, djeca spavaju 9,28 ± 0,95 h/dan i zadovoljavaju minimalno preporučeni broj sati sna, a prvorođena djeca imaju nadulji san (p=0,018). Djeca koja u školu idu pješice imaju značajno niži dijastolički krvni tlak (p=0,004) i više su fizički aktivna (p

Cilj istraživanja: Ispitati povezanost bavljenja sportskom aktivnošću i životnih navika zadovoljstvom života kod studenata dislociranog studija fizioterapije u Pakracu. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 88 studenata dislociranog studija fizioterapije u Pakracu svih triju godina. Prosječna dob ispitanika iznosila je 20, 97 godina. Sportska aktivnost i životne navike ispitivane su anketnim anonimnim upitnikom dok se zadovoljstvo životom ispitivalo standardiziranom Skalom zadovoljstva životom. Rezultati: Indeks tjelesne mase studenata fizioterapije u Pakracu pokazuje da su studenti u većini normalne uhranjenosti, njih 61%, prekomjernu tjelesnu masu ih ima 31%, pretilih 5% i svega 2% pothranjenih. Sportom se aktivno bavi 51% studenata dok ih 91% smatra da sport pomaže uspješnosti života. 36 studenata puši cigarete, njih 94% smatra da pušenjem štete drugima u svojoj okolini. Alkohol studenti konzumiraju najčešće jednom mjesečno i jednom tjedno. 82% ih jede tri obroka dnevno, ali samo 52% smatra da se hrani zdravo. 90% ih je pozitivno zadovoljno životom u različitim razinama zadovoljstva od malo zadovoljno do ekstremno zadovoljno, dok ih 10% izjavljuje nezadovoljstvo ili neutralnost. Zaključak: Studenti koji se bave sportskom aktivnošću pokazuju veće zadovoljstvo životom. Sportska aktivnost za razliku od ostalih dobrih životnih navika pozitivno utječe i povezana je s zadovoljstvom života kod studenata fizioterapije u Pakracu. Također bavljenje sportskom aktivnošću nije nužno povezano s dobrim životnim navikama kao ni dobre životne navike (osim sporta) sa zadovoljstvom života.

Cilj ovog rada je prikazati projekt Aktivna Hrvatska kroz sve gradove u kojima je gostovao u razdoblju 2015. – 2017. godine, te načine kojim je utjecao na promociju tjelesne aktivnosti među populacijom u Republici Hrvatskoj. Posebno naglasak projekta stavlja se na edukaciju i informiranje široke populacije o zdravoj prehrani, zdravom načinu života i pozitivnim učincima tjelesne aktivnosti. U radu su opisani primjeri provedenih planiranih i programiranih treninga kojima se u posljednje 3 sezone pokušavalo zanimljivim, učinkovitim i edukativnim vježbama probuditi svijest o važnosti redovite tjelesne aktivnosti. The aim of this paper is to present the project Active Croatia through all the cities in which it took place in the time period from 2015 to 2017, as well as its influence on the promotion of the physical activity among the population in the Republic of Croatia. One of the main goals of the project is to educate and inform a wide population about healthy eating, healthy lifestyle and the positive effects of physical activity. In this paper are described the examples of planned and specialized training sessions which were carried out in the last three years and with the help of which, using interesting, effective and educational exercises, we tried to raise awareness of regular physical activity and its importance.

Самопоимање, квалитет живота и животне навике су де финисани преко домена повезаних са одређеним областима функц ионисања у свакодневном животу и неким животним улогама, стога је могуће да интерферирају. Ово истраживање има за циљ утврђивање самопоимања ко д одраслих са оштећењем вида (ОВ) и особа из опште популације и његове повезаности са квалитетом живота и животним навикам а. Узорак је чинило 175 испитаника: особе са ОВ(Н=92) оба пола, старе од 19 до 65 година (АС=35,10, СД=10,78) и особе из опште популације (Н=83) као контролна група уједначена са испитаницим а са ОВ према узрасту и полу. За прикупљање података о независним варијаблама кор ишћен је Демографски упитник конструисан за потребе овог ист раживања. Поменути конструкти испитивани су следећим скалама: Тенеси скала за процену самопоимања ( The Tennessee Self-Concept Scale – TSCS:2, 2nd edition; Fitts &Warren, 2003); Свеобухватна скала квалитета живота ( Comprehensive Quality of Life Scale – ComQOL-А5, 5th edition; Cummins, 1997) и скраћен а форма Скале животних навика( The Assessment of Life Habits general short form – LIFE-H 3.1; Fougeyrollas & Noreau, 2003). Испитујући самопоимање, уочили смо да највише резул тате имају слабовиди испитаници. Што се тиче квалитета живота, приметно је да слепе особе имају значајно лошији објективни квалит ет живота у поређењу са особама из контролне групе. Поређење по стигнућа особа са оштећењем вида показало је да слабовиде особе реали зују више животних навика у односу на слепе. Када говоримо о односу са мопоимања, квалитета живота и животних навика, корелациона анал иза је показала да између испитиваних конструката постоје ниске до уме рене значајне корелације. Без обзира на то што постоје докази да присуство ОВ може да изазове одређене тешкоће, није неопходно да оно узрокује и проблеме у квалитету живота, социјалној партиципацији или у области самопои мања Self-concept, quality of life and life habits are d efined through domains connected with certain areas of everyday functionin g and with some social roles, so it could be that they interfere. This research has a goal to determine self-concept in visually impaired (VI) adults and adults from typical population and to check its correlations with quality of life and life habits. The sample included total of 175 respondents: VI pe rsons (N=92) of both gender, between age 19 to 65 and a control group of persons from typical population (N=83) equal with VI respondents by age and gender. For collecting data on the control variables, in ou r study we used a demographic questionnaire designed for this study. The above mentioned constructs were examined by following instruments: Tennessee Self-Concept Scale (TSCS:2, 2nd edition; Fitts & Warren, 2003), Comprehensive Quality of Life Scale (ComQOL-А5, 5th edition; Cummins, 1997) and The Assessment of Life Habits general short form (LIFE-H 3.1; Fougeyrollas & Noreau, 2003). Examining the self-concept, we noticed that respond ents with low vision have the highest scores. As for the quality of life, it is evident that blind people from our study have significantly poorer objective qu ality of life comparing the control group. A comparison of the achievements of VI people showed that respondents with low vision accomplish more life hab its than their blind counterparts. When we are talking about the relatio nship between self-concept, quality of life and life habits, correlation analys is showed the existence of low to moderate correlations between tested constructs. Regardless of the evidence that existence of VI can cause certain difficulties, it is not necessary that it causes pr oblems in the domains of quality of life, social participation or self-concept

Šećerna bolest ili diabetes mellitus,kao najčešća metabolička bolest današnjice, predstavljaozbiljni javnozdravstveni problem kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu. Epidemiološkaistraživanja ukazuju na iznimno velik porast broja oboljelih.Osnovno obilježje bolesti je povećana koncentracija glukoze u krvi uslijed nedostatka hormonainzulina kojeg luči gušterača.Dijagnoza se postavlja prema vrijednostima glukoze u venskojkrvi.Rizični čimbenici koji utječu na razvoj šećerne bolesti vežu se uz dob, spol, genetskupredispoziciju i okoliš.Okolišni čimbenici kao što su sjedilački način života i tjelesna neaktivnostsu oni na koje možemo utjecati.Šećerna bolest nosi sa sobom niz komplikacija, od kojih su kronične komplikacije najvišezabrinjavajuće. Glavni su uzrok mortaliteta kod oboljelih te visokih troškova u zdravstvu.Visoka učestalost i porast broja oboljelih razlozi su zbog kojih bi trebalo obratiti više pažnje naosviještavanje opće populacije te tako utjecati na prevenciju, otkrivanje i liječenje same bolesti.Iako je tip 1 šećerne bolesti snažnije genetski determiniran, kod tipa 2 uz genetske čimbenikevažan je utjecaj brojnih čimbenika kao što su pretilost, tjelesna neaktivnost i inzulinskarezistencija. Zbog toga je moguća bolja prevencija šećerne bolesti tipa 2, a to se postižezdravstvenim preventivnim mjerama.Tjelesna aktivnost utječe na regulaciju hipertnzije, redukciju tjelesne mase, povećanje potrošnjeenergije, poboljšava inzulinsku osjetljivost te snizuje razinu glukoze u krvi.Redovitom tjelesnom aktivnošću moguće je spriječiti razvoj bolesti, utjecati na liječenje iste teutjecati na zadovoljstvo oboljelog u svakodnevnom životu.Važna je edukacija populacije o tome da se redovitom tjelesnom aktivnošću može održati dobratjelesna težina. Valja uzeti u obzir i sekundarnu prevenciju. To uključuje kontrolu hipertenzije ilaboratorijske pretrage.Liječenje šećerne bolesti u rukama je samog bolesnika, te ovisi o njegovoj ustrajnosti i volji damijenjanjem životnih navika i stavova pozitivno utječe na svoje zdravstveno stanje.Glavni cilj je usmjeriti pozornost na vođenje zdravog i aktivnog načina života kao načina borbeprotiv šećerne bolesti. Diabetes or diabetes mellitus, as the most common metabolic disease of today, is being aserious public healthcare problem as in Croatia, so in the whole world. Epidemiologic studiesreveal a big rise in the number of people sickened by the disease.The main characteristic of the disease is high glucose concentration because of the shortage ofthe insulin hormone which is extracted by the pancreas. The diagnosis is made by checking theglucosis levels in the venous blood. Risk factors like sedentary lifestyle and physical unactivityare the ones which can be influenced.Diabetes comes with many complications, with chronical complications as the most bothersome.They are the main reason behind the mortality of the sickened and the high healthcare expenses.High rate and the rising number of people sickened are the reasons why there should be moreawareness brought to the public and so affect the prevention, diagnosis and the treatment of thedisease.Despite the genetic determinism of the type 1 diabetes, on type 2 diabetes,beside geneticfactors, affect many other factors like obesity, physical inactivity and insulin resistance.That is why the prevention of type 2 diabetes is easier, and that is being done by healthcarepreventive measures.Physical activity affects hypertension regulation, body mass reduction, higher energyconsumption, higher insulin sensitivity and low blood glucose level.With physical activity on a regular basis, it is possible to prevent the develpoment of the disease,affect the treatment and the satisfaction of the patient in everyday life.It is important to educate the public about the importance of physical activity for keeping ahealthy body weight. Secondary prevention must be taken in concern also. That includeshypertension control and laboratory tests.The treatment of the disease is in the hands of the patient, and depends on his diligence and willto change his lifestyle and habits, making a positive impact on his health condition.

Kontrola glikemije oboljelih od dijabetesa tipa 1 (DMT1) ključ je sprječavanja akutnih komplikacija, odgađanja pojave kroničnih komplikacija te utječe na ukupnu kvalitetu života. Edukacija o prehrani bazirana na dijabetičkim jedinicama neophodna je za regulaciju glikemije i sastavni je dio terapije. Cilj rada bio je procijeniti prehrambene i životne navike oboljelih od DMT1 u Republici Hrvatskoj (RH), utjecaj bolesti na kvalitetu života, razinu educiranosti i primjenu naučenih savjeta o prehrani. Opažajno istraživanje provedeno je na oboljelima od DMT1 s područja RH online upitnikom koji je kreiran specifično za potrebe ovog istraživanja. Anketu je ispunio 101 oboljeli prosječne starosti 25 ± 8, 9 godina (6 do 50 godina, 22, 8 % muškaraca, 77, 2 % žena). Zadovoljavajuće vrijednosti HbA1c postiže 49, 4 % ispitanika odrasle dobi i 60, 0 % djece i adolescenata. Rezultati pokazuju da je s dobi regulacija glikemije lošija (r=-0, 249) a istovremeno dolazi do pogoršanja kvalitete prehrane (r=-0, 338). Od dijabetičke retinopatije boluje 10, 9 % ispitanika, 7, 9 % od neuropatije, a 2, 0 % ima problema s bubrezima. 30, 3 % ispitanika nije zadovoljno edukacijom i ima problema s postizanjem optimalnih vrijednosti HbA1c. Posljedično, ispitanici koji se pridržavaju brojanja jedinica imaju bolju kontrolu glikemije promatrano kroz vrijednost HbA1c (p=0, 023). Zabilježen je negativan utjecaj bolesti na društveni život, psihofizičko zdravlje i sveukupnu kvalitetu života oboljelih. Rezultati jasno ukazuju na potrebu stručne i adekvatne edukacije s naglaskom na reedukaciju oboljelih od DMT1.

Kompleksnost rada u prostoru kondicijske pripreme je svakodnevica u kojoj kondicijski treneri moraju uvažiti osnovne ljudske karakteristike, vrijednosti i životne navike kako bi potom trening po principu ‘brže, više, jače’ imao potpuni smisao. Ukoliko se pažnja posveti jednom ili samo manjem dijelu čimbenika koji izgrađuju svaku osobu, transformacija sportaševih sposobnosti te pozitivni adaptacijski procesi biti će u velikoj mjeri kompromitirani, odnosno neće biti potpuni. Kako bi kondicijski trening imao što bolje i kvalitetnije učinke, potreban je cjeloviti, holistički pristup razvoju kondicijskih sposobnosti sportaša. Holistički pristup obuhvaća kvalitetan pristup prehrani, snu, dnevnom oporavku, metalnom i emotivnom blagostanju, razvoju mobilnosti i fleksibilnosti te u konačnici samom kondicijskom treningu s ciljem razvoja ponajbitnijih sposobnosti - jakosti, brzine i izdržljivosti. The complexity of work in strength and conditioning field is that every human characteristics, values and habits must be taken into account in order to accomplish the saying ‘faster, better, stronger’. If we pay attetion just to one part or only to small part of segments that constitute a person, the transformation of athlete’s abilities and positive adaptation processess will be greatly compromised and will not be fully complete. In order to have better effect, training requires a comprehensive, holistic approach to development of athlete’s physical abilities. Holistic approach includes good understanding of nutrition, sleep, daily recovery, mental and emotional well - being, development of mobility and flexibility and lastly, of every training with the aim to develop practicaly most important skills – strength, speed and endurance.

Kronični gastritis predstavlja progresivnu i stupnjevitu upalu želučane sluznice koja je jedna od najčešćih gastrointestinalnih bolesti, a uključena je u patologiju ulkusne bolesti i karcinoma gastrointestinalnog sustava. Provedeno je presječno istraživanje na 50 odraslih osoba s dijagnozom kroničnog gastritisa (prosječne starosti 43,3 ± 12,1 godina, 20 muškaraca i 30 žena) s područja banjalučke regije. Upitnikom kreiranim za potrebe ovog istraživanja potvrđeni su sljedeći rizični čimbenici: povećana tjelesna masa (32,0 %) i pretilost (12,0 %), infekcija s Helicobacter pylori (28,7 %), uporaba lijekova (32,6 %), pušenje (32,0 %), konzumacija kave (80,0 % pije minimalno jednu kavu dnevno). Dispepsija je prisutna u različitom intenzitetu (27/50 ima do 4 simptoma, 23/50 ima 5 i više simptoma), a kod 46,0 % ispitanika je unazad 3 mjeseca došlo do promjene u tjelesnoj masi. Dijagnoza ne utječe na subjektivnu kvalitetu života, prosječna razina depresije i stresa je normalna, dok je anksioznost blago izražena prema upitniku za procjenu izloženosti vanjskim čimbenicima rizika, tzv. DASS upitniku. Razina fizičke aktivnosti prema Baeckeovom upitniku je niska ali u skladu sa zdravom populacijom. Ispitanici često preskaču obroke, a prejedanje, pregladnjivanje, pričanje za vrijeme jela i brzo jedenje su u značajnoj mjeri prisutni. Utvrđene pozitivne karakteristike prehrambenih navika su manji broj dnevnih obroka, niska konzumacija brze hrane, mesnih i suhomesnatih proizvoda, te niska konzumacija alkohola (42,0 % uopće ne pije alkohol). Negativne karakteristike prehrambenih navika uključuju nizak unos voća (posebice banana), povrća (posebice mahunarki i kupusa), ribe (posebice morske), maslinovog ulja i meda, te visok unos slatkiša. Chronic gastritis representes a progressive and gradual inflammation of the gastric mucosa, which is one of the most common gastrointestinal diseases, involved in the pathology of peptic ulcer disease and cancers of the gastrointestinal system. A cross-sectional study was conducted on 50 adults diagnosed with chronic gastritis (average age 43.3 ± 12.1 years, 20 males and 30 females) from Banja Luka region. The study-specific questionnaire showed that the following risk factors are present among the study population: overweight (32.0%) and obesity (12.0%), Helicobacter pylori infection (28.7%), use of medications (32.6%), smoking (32.0%), coffee consumption (80.0% drinks at least one coffee per day).Dyspepsia is presented with different intensity (27/50 have up to 4 symptoms, 23/50 have 5 and more symptoms), and 46.0% of the study participants had weight change in the previous 3 months. Diagnosis does not affect the subjective quality of life, average depression and stress rates are normal, while anxiety is mildly presented according to the Depression Anxiety Stress Scale (DASS) questionnaire. Meal skipping, overeating, prolonged hunger, talking during meal and fast eating are common practices. Determined positive dietary habits include fewer number of daily meals, low consumption of fast foods, meat and processed meat products, and low alcohol consumption (42.0% do not consume alcohol). Negative dietary habits include low intake of fruits (especially bananas), vegetables (especially legumes and cabbage), fish (especially seafood), olive oil and honey, and high consumption of sweets.

Pravilna prehrana, zajedno sa pravilnim životnim navikama i statusom uhranjenosti čine osnovu dobrog zdravlja pojedinca. Neodgovarajuća prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost vodeći su uzroci različitih bolesti i stanja koji uključuju dijabetes tipa 2, dislipidemiju, kardiovaskularne bolesti, osteoporozu, pretilost i neke oblike raka. Rezultati ovog istraživanja na 174 studenata Sveučilišta u Mostaru potvrđuju rezultate dosadašnjih istraživanja na studentima, a to su da općenito imaju prehrambene navike koje odstupaju od preporuka, rijetko se bave intenzivnom tjelesnom aktivnošću, no ipak, studenti u Mostaru uglavnom prema svim kriterijima statusa uhranjenosti najčešće spadaju u normalne kategorije. Ovo istraživanje ukazuje i na značenje obrazovanja o prehrani, budući da dosta bolje rezultate kada je u pitanju količina tjelesne aktivnosti i status uhranjenosti imaju studenti koji prilikom obrazovanja uče o prehrani. Stoga, osnovne preporuke koje proizlaze iz ovog istraživanja su organizacija različitih radionica i predavanja na temu pravilne prehrane, važnosti tjelesne aktivnosti i opasnosti koje sa sobom nose kategorije statusa uhranjenosti više od normalnog.

Raznovrsna i energetski uravnotežena prehrana i pravilan stil života bitni su čimbenici u očuvanju zdravlja studenata, postizanja akademskog uspjeha, te općenito sazrijevanja pojedinca. Cilj rada bio je ispitati stavove o prehrani i prehrambene te životne navike studenata Veleučilišta "Marko Marulić" u Kninu. Ispitivanje je provedeno putem otisnutog anketnog upitnika među studentima koji su dobrovoljno pristali na sudjelovanje, a ispitanicima je omogućena anonimnost. U anketnom upitniku korištena su pitanja zatvorenog tipa (osim za neke od općih pitanja) koja su obuhvatila opće podatke (spol, dob, visina, tjelesna masa, mjesto prebivališta i boravišta, oblik kućanstva, novčani iznos kojim se mjesečno raspolaže za sve životne potrebe), podatke o stavovima o prehrani i prehrambenim navikama (učestalost konzumiranja pojedinih vrsta hrane, broj obroka u danu, konzumiranje brze hrane i pekarskih proizvoda, odabir hrane prema načinu pripreme), te podatke o životnim navikama (fizička aktivnost, sedentarne aktivnosti, konzumacija alkoholnih pića, navika pušenja, dosoljavanja hrane te uzimanje dodataka prehrani) i ocjenu obroka u studentskom restoranu. Podaci dobiveni iz ankete obrađeni su jednovarijantnim analizama podataka (distribucije i frekvencije). Indeksi tjelesne mase (ITM) ispitanika izračunati su kao omjer tjelesne mase (kg) i kvadrata tjelesne visine (m2) na temelju prikupljenih podataka za svakog ispitanika ponaosob. Na temelju rezultata istraživanja preporuča se izraditi smjernice o prehrani i životnom stilu za studente s osobitim naglaskom na štetnost prekomjernog unosa kuhinjske soli, konditorskih proizvoda, brze hrane i alkohola, te nužnosti konzumacije svježeg voća i povrća na dnevnoj bazi, važnosti redovite fizičke aktivnosti, štetnosti sedentarnih aktivnosti, štetnosti uživanja duhanskih proizvoda, kao i o važnosti pravilne prehrane za cjelokupno fizičko i psihičko zdravlje.

U odnosu na izveštaj Svetske Zdravstvene organizacije, kao i Instituta za javno zdravlje Srbije “dr Milan Jovanović Batut’’, o globalnom povećanju prekomerne težine i gojaznosti kod stanovništva, kao i svih zdravstvenih i funkcionalnih implikacija, koje proizilaze iz takvog stanja, a s obzirom da je vojska neodvojivi deo društva, nameće se pitanje da li se ta pojava proširila i na pripadnike Vojske Srbije. Zbog svih tranzicionih promena od početka devedesetih godina, u Vojsci Srbije, oblast motoričkih sposobnosti morfoloških karakteristika i životnih navika, nije sistematizovna i proučavana Cilj ovog rada je da se izvrši analiza stanja i utvrde relacije između motoričkih sposobnosti morfoloških karakteristika i životnih navika kod pripadanika Vojske Srbije. U istraživanje su bile uključene 4 grupe ispitanika uzrasta od 15 do 50 godina, ukupno 1364 ispitanika. Prvu grupu su činili učenici VG (N=255), uzrasta od 16,59 ±1,09 godina; drugu grupu kadeti VA (N=489) uzrasta 21,09 ± 1,41 godina; treća grupa su bili mlađi oficirii (SM) (N=446) uzrasta 34,80 ± 3,01 godina; četvrtu grupu čine stariji oficiri (SS) (N=174), uzrasta 42,66 ± 2,40 godina. Analiza stanja podrazumeva verifikaciju činjenica, detekciju eventualnih problema, i utvrđivanje smernica za budući rad. Verifikacija činjeničnog stanja je urađena na sledeći način: - Motoričke sposobnosti su testirane baterijom testova, koje su karakteristične za svaku grupu. - Morfološke karakteristike su dobijene laboratorijskim merenjem, metodom, multi segmentarne električne bioimpedance - aparatom InBody 720; antropometra po Martinu, odnosno visinometrom SECA bodymeter i fleksibilnom trakom. - Podaci o životnim navikama su dobijeni na osnovu tri ankete u vezi navika u ishrani, fizičkim aktivnostima i zdravstvenom statusu... In regard to the report of the World Health Organization, as well as the Institute of Public Health of Serbia ’dr Milan Jovanovic Batut’ on global increase of overweight and obesity among population, considering all health and functional inplication that result from such state, and having in mind that army is an inseparable part of society, the question emerges – has that phenomenon spreaded onto members of the Serbian Armed Forces. Due to all transition changes since the beginning of the nineties at the Serbian Armed Forces, the area of motor skills, morphological characteristics and life habits hasn’t been systematized and studied. The aim of this work is to perform an analysis of condition and determin relation between motor skills, morphological characteristics and life habits among members of the Serbian Armed Forces. There have been 4 groups of respondents involved in this research, age between 15 and 50, all together 1364 respondents. The first group were pupils of Military High School, (N=255), age from 16,59 ±1,09; the second group were cadets of Military Academy (N=489) age from 21,09 ± 1,41; the third group were junior officers (N=446) age from 34,80 ± 3,01, and the fourth group were senior officers (N=174), age from 42,66 ± 2,40. The analysis of condition means verification of facts, detection of possible problems, as well as coordinates for the future work. Verification of facts was performed in the following manner: - Motor skills were tested by battery of tests, with different characteristics for each group - Morphological characteristics were obtained by laboratoric measuring, by method of multi-segment electrical bioimpendance – by means of InBody 720 device, by Anthropometer Martin, i.e, altimeter SECA bodymeter and flexible band. - Data on life habits were obtained on the basis of three surways concerning eating habits, physical activities and health condition...

Pretilost je jedan od vodećih zdravstvenih problema koji je poprimio razmjere pandemije. Glavni uzroci pretilosti u dječjoj dobi su neravnoteža između unosa energije, potrošene energije za osnovne fiziološke procese i aktivnosti. Socioekonomski status, znanje o pravilnoj prehrani, obitelj i vršnjaci imaju značajan utjecaj na prehranu djece. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati uzročno-posljedične odnose životnih navika, a koje uključuju i prehrambene navike, i tjelesne mase djece u dobi 9-12 godina. Dodatno radom se željelo saznati koliko roditelji imaju saznanja o dječjim navikama i jesu li te razlike značajne. Djeca (n=123, 42,3 % dječaci; 57,7 % djevojčice) i njihovi roditelji (n=246) ispunjavali su upitnik koji je razvijen za potrebe ove studije. Upitnik se temeljio na djetetovim prehrambenim navikama, tjelesnoj aktivnosti u školi i slobodnom vremenu. Generalno djeca su odgovorila da je njihova prehrana kvalitetnija nego što su odgovorili njihovi roditelji (70,7 % odnosno 58,5 %). Odgovori djece o broju unesenih obroka razlikuju se naspram odgovora njihovih roditelja (64,2 % roditelja izvješćuje da njihovo dijete pojede 4-5 obroka dnevno, a 48 % djece izvješćuje isto). Redovitu konzumaciju doručka prijavilo je 90,2 % roditelja, a 80,5 % djece izvijestilo je isto. Prema odgovorima djece, njih 94,3 % bavi se sportskim aktivnostima u školi i 77,2 % sudjeluje u drugim sportskim aktivnostima u slobodno vrijeme. Dječaci provode više vremena ispred računala nego djevojčice, a što utječe da je 24 % dječaka iznad 85-e percentile, a 14% djevojčica. U zaključku treba naglasiti kako postoji povezanost životnog stila, prehrane i stanja uhranjenosti. Kako se odgovori djece i roditelja često puta statistički značajno razlikuju, treba zaključiti kako roditelji u suvremenom načinu života ne mogu slijediti životne navike svoje djece, pa je uloga zajednice, škole i zdravstvenih službi značajna, a što bi onda trebalo ugraditi u edukativne programe, te programe lokalne zajednice koji bi osigurali lakše provođenje fizičke aktivnosti. Obesity is one of the leading health problems that has assumed pandemic proportions. The main causes of childhood obesity are an imbalance between energy intake, energy spent for basic physiological processes and activities. Socioeconomic status, knowledge about proper nutrition, family and peers have a significant impact on child nutrition. The main objective of this study was to investigate causal relationships habits, which include eating habits, and body weight of children aged 9-12 years. Additional work was to find out how many parents have knowledge about children's habits and whether these differences are significant. Children (n = 123, 42.3% boys; 57.7% girls) and their parents (n = 246) filled out a questionnaire that was developed for this study. The questionnaire was based on the child's eating habits, physical activity at school and leisure time. Generally children responded that their diet better than they answer their parents (70.7% and 58.5%). Answers on the number of children entered meals differ response against their parents (64.2% of parents reported that their child ate 4-5 meals a day, and 48% of children report to the same). Regular consumption of breakfast was reported by 90.2% of parents and 80.5% of children reported the same. According to the responses of children, 94.3% of them involved in sports activities at school and 77.2% participate in other sports activities in their free time. Boys spend more time in front of computers than girls, and what affects that 24% of boys above 85 percentile, and 14% of girls. In conclusion it should be emphasized that there is a connection between lifestyle, diet and nutritional status. As the responses of children and parents often differ significantly, it must be concluded that parents in the modern way of life can not follow the habits of their children, and the role of communities, schools and health services is significant, which should then be incorporated into educational programs, and local community programs that ensure easier implementation of physical activity.

Kronične bolesti i oboljenja trenutno su najveći zdravstveni problem svjetske populacije. Uz navedeno, veliki problem za opće zdravlje populacije predstavlja izuzetno slaba svijest ljudi o negativnim učincima koje izazivaju loše životne navike te smanjena tjelesna aktivnost. Pojava kroničnih bolesti, osobito kardiovaskularnih te malignih oboljenja, direktno su povezani s tjelesnom neaktivnosti pojedinca. Većina ljudi svjesna je činjenice da tjelesna neaktivnost i sedentarni način života dovode do nakupljanja masnog tkiva i pretilosti. No, vrlo je važno upoznati populaciju i sa ostalim, vrlo ključnim pozitivnim učincima tjelesne aktivnosti na zdravstveni status pojedinca., Chronic diseases are currently the biggest health issue among the world population. In addition, the major problem for general health of population is the awareness of people about the negative sideeffects that are caused by bad habits and low level of physical activity. Chronic diseases, especially those of cardiovascular nature and cancers are directly related with the lack of physical activity. The major part of population is aware of negative effects of physical inactivity on weight gain that can lead to obesity. Beside that, it is of crucial importance to educate people about the benefits of regular physical activity, not only for a weight control but prevention of different chronic diseases.

Humani spermij je muška reproduktivna haploidna stanica (23 kromosoma), koja se spaja sa humanom jajnom stanicom - ženskom reproduktivnom haploidnom stanicom (23 kromosoma) te zajedno stvaraju diploidnu stanicu, koja se razvija u novi organizam. Kvaliteta spermija, kao i nastanak spermija, ovise o genetskoj pozadini i promjenama, fizičkim traumama te mnogim egzogenim i endogenim čimbenicima u testisima i okolnom tkivu te sporednim organima koji čine dio reproduktivnog trakta. Analizom tradicionalnih sjemenih parametara prema WHO smjernicama te oštećenja DNA spermija komet testom utvrđena je međusobna povezanost navedenih parametara, kao i povezanost životnih navika i navedenih parametara. Oštećenje DNA spermija nije statistički značajno povezano s tradicionalnim sjemenim parametrima (koncentracija, pokretljivost i građa spermija te dob ispitanika). Konzumiranje cigareta i pripravaka biljke Cannabis ne utječe značajno na kvalitetu spermija, dok konzumiranje alkohola smanjuje pokretljivost i koncentraciju spermija. Human sperm is male reproductive haploid cell (23 chromosomes) which merges with the human ovum - the female reproductive haploid cell (23 chromosomes), create a diploid cell, which develops into a new organism. The overall quality of the sperm, as well as the formation of the sperm, depends on the genetic background and changes, physical trauma, and many exogenous and endogenous factors in the testicles and surrounding tissue and secondary organs that form the reproductive tract. The analysis of traditional semen parameters according to WHO guidelines and DNA damage sperm by comet assay showed correlations of these parameters, as well as relationship between lifestyle and these parameters. Sperm DNA damage isn't significantly associated with traditional semen parameters (concentration, motility and sperm morphology and age of the examinee). The consumption of cigarettes and Cannabis does not significantly affect the quality of sperm, whereas alcohol consumption decreases the motility and sperm concentration.

Karcinom debelog crijeva jedan je od vodećih zdravstvenih problema u svijetu, a etiologija bolesti je multifaktorijalna i uključuje složenu interakciju između naslijeđa, prehrambenih i životnih navika. Ovo je jedini tip karcinoma za koji je utvređna izuzetno visoka povezanost s prehranom. Cilj ovog istraživanja bilo je procijeniti rizične čimbenike za obolijevanje od karcinoma debelog crijeva prisutne u populaciji studenata, a koji su u vezi s karakteristikama prehrane i životnim navikama. Rezultati pokazuju prisutnost velikog broja rizičnih čimbenika povezanih s karcinomom debelog crijeva. To su visoka prevalencija povećane tjelesne mase (23,1 %) i pretilosti (6,1 %), visoka prevalencija pušenja (30,0 %), niska razina fizičke aktivnosti (25,6 % neaktivno, 30,3 % sezonski), visoka konzumacija alkoholnih pića (20,6 % tjedno, 1,4 % dnevno), te pozitivna obiteljska anamneza (47,5 % s predispozicijom, 12,1 % s pozitivnom anamnezom na karcinom debelog crijeva). Najznačajniji rizični čimbenici koji su povezani s prehrambenim navikama ispitivane populacije studenata su visok unos mesa i mesnih prerađevina, visok unos soli i drugih začina, te nizak unos ribe te voća i povrća. Kod studenata s pozitivnom obiteljskom anamnezom je utvrđen najveći rizik za karcinom debelog crijeva, a koji je u svezi s prehrambenim i životnim navikama. Istraživanjem je utvrđena značajna prisutnost rizičnih čimbenika za razvoj karcinoma debelog crijeva među studentima. Colorectal carcinoma is one of the leading public health concerns around the globe, and its multifactorial ethology includes complex interaction between heritage, nutritional and lifestyle habits. Still, this is the only carcinoma showing strikingly high correlation with nutrition. The aim of this research was to estimate risk factors for colorectal carcinoma in student population, which are related to characteristics of their diet and lifestyle habits. The results are showing that a number of risk factors are abundant among the observed population of students. Those are high prevalence of overweight (23.1%) and obesity (6.1%), high prevalence of smoking (30.0%), low level of physical activity (25.6% inactive, 30.3% seasonally), high consumption of alcohol (20.6% weekly, 1.4% daily), and positive family anamnesis (47.5% with predisposition, 12.1% with positive anamnesis i.e. colorectal carcinoma case). The most important risk factors related to nutritional habits in the observed student population are high consumption of meat and meat products, high consumption of salt and other seasonings, and low intake of fish, fruits and vegetables. The highest risk of colorectal carcinoma related to nutritional and lifestyle habits were found among students with positive anamnesis (colorectal carcinoma in closest relatives). Present study has found significant abundance of risk factors for colorectal carcinoma among students.

Uvod: Karcinom debelog crijeva (CRC) jedan je od vodećih zdravstvenih problema u svijetu, a u Hrvatskoj je drugi uzročnik smrti. CRC je treći po incidenciji i mortalitetu u oba spola, uz značajne razlike po županijama. Etiologija uključuje interakciju nasljeđa, prehrane i životnih navika. Utvrđeno je kako je 90% svih slučajeva CRC-a u direktnoj vezi s prehrambenim navikama. Studentska populacija zbog promjene životne sredine, povećanja samostalnosti i promjene životnih uloga, te povećanog broja obveza mijenja prehrambene navike, najčešće nepovoljno. Prehrambene navike usvojene u ovom periodu se prolongiraju u kasnijim razdobljima života, a incidencija i mortalitet CRC-a značajno rastu iznad 40 godina. Cilj: Procijeniti rizične čimbenike za obolijevanje od CRC-a koji su povezani s prehrambenim i životnim navikama studentske populacije. Materijali i metode: 446 studenata (23 godine; 37,2% muški, 62,8% žene) ispunilo je anonimnu anketu koja je razvijena za potrebe ovog istraživanja. Obzirom na odgovore rangirani su u kategoriju niskog, srednjeg ili visokog rizika za karcinom debelog crijeva. Rezultati: Utvrđena je prisutnost velikog broja rizičnih čimbenika povezanih s CRC-om: visoka prevalencija povećane tjelesne mase (23,1%) i pretilosti (6,1%), pušenja (30,0%), niska razina fizičke aktivnosti (25,6% neaktivno, 30,3% sezonski aktivno), visok unos alkoholnih pića (20,6% tjedno, 1,4% dnevno), nizak unos ribe, voća i povrća i visok unos mesa i mesnih proizvoda, preferencija jako slane i začinjene (ljute) hrane, te pozitivna obiteljska anamneza (47,5% s predispozicijom, 12,1% s pozitivnom anamnezom na CRC). Utvrđene su značajne razlike po spolu (p, Introduction: Colorectal carcinoma (CRC) is one of the leading public health concerns around the globe and the second death cause in Croatia. By incidence and mortality CRC is on the third place in both genders, with significant differences through regions. Etiology incudes interaction between inheritance, nutrition and lifestyle habits. Around 90% of all CRC cases are in direct correlation with the diet. Student population because of change in place of living, higher independence and change in life roles, and increased number of obligations change nutritional habits, usually unfavourably. Nutritional habits established in this period are prolonged further through life, and the incidence and mortality due to CRC are showing significant increase from 40 years on. Aim: To estimate the risk factors for CRC related to dietary and lifestyle habits in student population. Materials and methods: 446 students (23 years; 37.2% male, 62.8% female) completed an anonymous questionnaire developed specifically for this research. Ranking into low, medium or high risk group was made according to their answers. Results: Number of CRC risk factors are highly abundant: high prevalence of overweight (23.1%) and obesity (6.1%), smoking (30.0%), low level of physical activity (25.6% inactive, 30.3% seasonally active), high consumption of alcohol (20.6% weekly, 1.4% daily), low consumption of fish, fruits and vegetables and high consumption of meat and meat products, preference of food high in salt and spices, and positive family anamnesis (47.5% with predisposition, 12.1% with positive anamnesis). Significant difference was found for gender (p

Životne navike se sastoje od svakodnevnih aktivnosti i socijalnih uloga koje omogućavaju osobi opstanak i dobrobit u društvu tokom celog života. Veliki broj osoba sa invaliditetom ima problem u ostvarivanju svakodnevnih životnih aktivnosti i participaciji u društvenoj zajednici u skladu sa svojim preostalim sposobnostima. Takva situacija može stvoriti osećaj izolovanosti i izdvojenosti iz društvene zajednice. Cilj rada je bio proceniti ostvarivanje socijalnih uloga osoba sa cerebralnom paralizom sa fokusom na nivo njihovog ostvarivanja. Uzorak je formiran od 51 osobe sa cerebralnom paralizom oba pola, starosti između 35 i 55 godina. Istraživanje je izvršeno tokom maja 2012. godine u Savezu za cerebralnu i dečiju paralizu Beograda i Savezu za cerebralnu i dečiju paralizu Srbije. Za procenu je korišćena „Skala za procenu životnih navika” (Fougeyrollas et al., 1998) deo koji se odnosi na ostvarivanje socijalnih uloga. Deskriptivne statističke metode, apsolutni i relativni pokazatelji primenjeni su za obradu podataka, a odnos između nezavisnih i zavisnih varijabli je ispitan hi-kvadrat testom. Rezultati istraživanja pokazuju da u oblasti odgovornosti i međuljudskih odnosa većina ispitanika nema teškoća u ostvarivanju uloga. U sferama život u zajednici, obrazovanje, zaposlenje i rekreacija ispitanici participaciju ostvaruju na različitim nivoima, od ostvarivanja sa poteškoćama do neostvarivanja. Rezultati istraživanja, takođe, pokazuju da se starost i pol ispitanika nisu pokazali kao statistički značajni činioci za nivo ostvarivanja socijalnih uloga. Obrazovanje se pokazalo kao statistički značajna varijabla u oblasti odgovornosti (χ2 = 25,835; p = 0,011) i međuljudskih odnosa (χ2 = 22,788; p = 0,012). Osobe sa cerebralnom paralizom se suočavaju sa poteškoćama u ostvarivanju socijalnih uloga uglavnom u onim oblastima čije ostvarivanje zahteva učešće u životu van kuće. U tom smislu otežavajući i ograničavajući faktori pored postojećeg invaliditeta su fizičke barijere i socio-kulturni stavovi. Life habits include daily activities and social roles that allow a person the survival and well-being in society throughout their lives. Many individuals with disabilities have a problem in accomplishment of daily activities and participation in the community according to their remaining abilities. This situation can create a sense of isolation and separation from the community. The aim of this research is to assess social roles accomplishment of persons with cerebral palsy, with focus on accomplishment level. The sample was formed by 51 persons with cerebral palsy from both sexes. Participants aged 35 to 55 years. The survey was conducted during May 2012 in Association for Cerebral and Child Paralysis of Belgrade and Association for Cerebral and Child Paralysis of Serbia. Assessment of Life Habits (Fougeyrollas et al., 1998) was used for assessment. Descriptive statistics, the absolute and relative indicators were applied for data processing, and the relationship between the independent and dependent variables was examined by chi-square test. The results show that majority of respondents have no difficulties in social roles accomplishment in the area of responsibility and interpersonal relationships. In the areas of community life, education, employment and recreation, respondents participite at different levels ranging from “accomplishment with difficulties” to “not performed”. Research results also showed that the age and sex of the respondents were not statistically significant factors for the level of social roles accomplishment. Education proved to be a statistically significant variable in the area of r esponsibility (χ2 = 25.835; p = 0.011) and interpersonal relationships (χ2= 22.788; p = 0.012). People with cerebral palsy face difficulties in social roles accomplishment mostly in those areas whose realization requires participation in the outside home life. In this sense, aggravating and limiting factors apart to the existing disability are physical barriers and socio-cultural attitudes.

Vokalni profesionalci su osobe koje koriste glas kao osnovno sredstvo svoje profesionalne aktivnosti. Njihov svakodnevni zadatak je podučavati, uvjeravati i djelovati svojim glasom te ih se stoga svrstava u visoko rizičnu skupinu za nastajanje poremećaja glasa. Učitelji i nastavnici su skupina vokalnih profesionalaca koja se smatra posebno rizičnom skupinom i jedni su od najčešćih pacijenata s poremećajima glasa. Nažalost, često nisu dovoljno educirani niti svjesni mogućih problema koje im glas može prouzročiti stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi postoje li razlike u samoprocjeni vokalnih teškoća između budućih vokalnih profesionalaca i neprofesionalaca. Istraživanje je provedeno na uzorku od 160 ispitanika - 80 budućih vokalnih profesionalaca (studenata Učiteljskog fakulteta) i 80 studenata koji neće biti vokalni profesionalci. Ispitavanje se provelo pomoću dva upitnika: Upitnika o životnim navikama oblikovanim za potrebe istraživanja te Indeksa vokalnih teškoća (Voice Handicap Index – VHI) kojim se obavlja samoprocjena poremećaja glasa i njegova interferencija s kvalitetom života. Statističkom analizom dobiveno je da se skupine ispitanika statistički značajno razlikuju na varijablama F2 (U bučnoj prostoriji ljudi me teško razumiju), F4 (Telefon upotrebljavam rjeđe nego što želim), F7 (Ljudi traže da ponovim kad razgovaram s njima licem u lice), E8 (Zbunjen sam kad ljudi traže da ponovim što sam rekao/rekla) te varijablama VHIF (fizički aspekt) i VHIE (emocionalni aspekt) koje se odnose na ukupne rezultate Indeksa vokalnih teškoća. Dokazana je i povezanost navedena dva upitnika, no iako većina varijabli skupa životnih navika korelira s varijablama skupa vokalnih teškoća, povezanost je jako slaba. Iz rada je proizašao zaključak kako su kod današnjih studenata prisutne brojne životne navike koje negativno utječu na glas, bilo kod budućih vokalnih profesionalaca ili kod studenata kojima glas neće biti primarno sredstvno profesionalne aktivnosti. Rezultati istraživanja imaju važne implikacije za sve buduće vokalne profesionalce stoga se preporučuje osmišljavanje i provedba vokalnog obrazovanja tijekom formalne obuke svih studenata koji će biti dio ove skupine jer ipak je glas njihovo glavno oruđe o kojem im ovisi posao i karijera.

Prehrambene i životne navike studenata smatraju se uzročnicima mnogih bolesti koje se manifestiraju kroz kasnije godine života. Period obrazovanja smatra se ključnim za razvoj poželjnih prehrambenih i drugih životnih navika koje se povezuju sa zdravljem, kao što su tjelesna aktivnost, konzumiranje alkohola i pušenje, koje se vjerojatno neće značajnije mijenjati kasnije u životu. Mlade osobe često podcjenjuju utjecaj prehrambenih i životnih navika na zdravlje, te samim time ne pridaju preveliku važnost odabiru namirnica. Cilj rada bio je ispitati prehrambene i životne navike studenata Sveučilišta u Osijeku, te je u tu svrhu formiran upitnik koji su ispitanici ispunjavali anonimno na svojim matičnim fakultetima. Vršila se uporedba svih ispitanika ovisno o spolu i ovisno o obrazovanju. Izračunat je indeks mase tijela preko samoprocjenjene tjelesne mase i visine. Prosječne vrijednosti BMI za muškarce iznosi 24,7 kg/m2 i 20,9 kg/m2 za žene, no 21,5% studenata ima prekomjernu tjelesnu masu. 30,1% studenata konzumira manje od 3 obroka dnevno, a najčešće preskakivan obrok je doručak. Trećina studentske populacije nikad ne konzumira ribu, primjećen je i neadekvatan unos voća i povrća. Znanje o prehrani stečeno obrazovanjem nije rezultiralo pravilnijim prehrambenim navikama, tako studenti kod kojih se očekuje znanje o važnosti prehrane češće preskaču obroke. Dietary and lifestyle habits of students can be linked to many chronic diseases that are manifested later in life. Education period is crucial in development of adequate dietary habits and lifestyles that can be linked with health, such as physical activity, alcohol intake and smoking, that are unlikely to change later on in life. Young adults often underestimate importance of dietary and life habits on health, and don’t pay much attention to food selection. Objective was to determine dietary and lifestyle habits of students at University of Osijek, and an anonymous questionnaire was formed for this purpose that participants completed on their colleges. Comparison of all participants according to gender and education was performed. Body mass index was calculated from self-reported height and weight. Average value of BMI for male is 24,7 kg/m2, and 20,9 kg/m2 for female students, yet 21,5% of student body is overweight. 30,1% of students have less than 3 meals a day, and most likely to skip is breakfast. One third of student population never consumes fish, and fruit and vegetable intake is also inadequate. Knowledge on nutrition did not result in healthier dietary habits, students with such knowledge more often skipped meals.

Parkinson’s disease (PD) is a chronic neurodegenerative disorder which aff ects 1% of the population aged 60 and over. Th e etiology of PD has not yet been fully clarifi ed, although it is known for years that the patients suff er from degeneration of dopaminergic, primarily nigrostriatal neurons. It is assumed that the disease results from interaction of genetic and environmental factors. An important role is attributed to the action of free radicals, mitochondrial dysfunction and oxidative stress mechanism. Th erefore, previous research on the connection between the infl uence of diff erent environmental factors and the development of PD is reviewed, with emphasis on the evaluation of current views and comparison of diff erent results. While clear links to rural living, farming, well water consumption, metals, solvents, coff ee and tea drinking, weight, physical activity, use of nonsteroidal anti-infl ammatory drugs and narcotics have not been established, there is general agreement that exposure to pesticides and smoking increase the probability of developing PD. Insuffi ciency of accurate and relevant opinions on this problem indicates the need of further research with clearly defi ned criteria in terms of ‘evidence-based medicine’. Reliable data are essential in order to harmonize opinions, make major contribution and serve as a starting point to explore the possible neuroprotective mechanisms and more eff ective treatments of PD.

Iz perspektive Kvebeške klasifikacije, važno je razlikovati opštu pojavu „nesposobnosti" kao dela stvarnosti koji određuje različite upotrebe ove klasifikacije, od pojma „situacije hendikepa", definisanog kao merenje ostvarivanja životnih navika i jedne od konceptualnih oblasti sveukupne pojave. Puna participacija osoba sa invaliditetom u društvu podrazumeva ostvarivanje životnih navika i ostvarivanje prava zasnovanih na jednakim mogućnostima za sve. Cilj rada je bila procena ostvarivanja životnih navika osoba sa motoričkim poremećajima sa fokusom na vrstu potrebne pomoći za njihovo ostvarivanje. Uzorak je formiran od 60 osoba sa motoričkim poremećajima (30 sa cerebralnom paralizom i 30 sa mišićnom distrofijom). Istraživanje je izvršeno tokom aprila i maja 2012. godine u Savezu za cerebralnu i dečiju paralizu Beograda, Savezu za cerebralnu i dečiju paralizu Srbije i Savezu distrofičara Srbije. Za ispitivanje je korišćena Skala za procenu životnih navika (Fougeyrollas et a/„ 1998) deo koji se odnosi na svakodnevne aktivnosti. Za statističku obradu rezultata primenjena je korelaciona analiza, t - test, a pouzdanost testa ispitana je metodom Kronbahovog alfa koeficijenta. Rezultati pokazuju da je osobama sa motoričkim poremećajima za ostvarivanje navika u oblasti svakodnevnih aktivnosti uglavnom potrebna dodatna pomoć drugih ili upotreba tehničkih pomagala, a samostalnost u obavljanju pokazana je samo na većini ajtema u oblasti komunikacije. Poređenjem ispitanika prema dijagnozi (cerebralna paraliza ili mišićna distrofija) primenom t - testa, utvrđeno je da vrsta dijagnoze utiče na postojanje potrebe za pomoći u ostvarivanju životnih navika. Statistički značajna razlika postoji u smislu potrebe za različitim vrstama pomoći u ostvarivanju navika osoba sa mišićnom distrofijom u oblasti ishrane (p=0,000), stanja te/a (p=0,010), stanovanja (p= 0,000, a u oblasti pokretljivosti (p=0,011) veću pomoć trebaju osobe sa cerebralnom paralizom. Na osnovu rezultata može se zaključiti da je za ostvarivanje većine životnih navika osoba sa motoričkim poremaćajima potrebna pomoć drugih. Dosadašnja praksa „društvene brige" bila je uglavnom usmerena na „transfere" osobama sa invaliditetom, dok njihov svakodnevni život nije bio u fokusu društvenog interesovanja za sistematska praćenje i formiranje različitih servisa podrške osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama. From the perspective of Quebec classijication, it is important to distinguish the general appearance of„disability" as a pa rt of reality that determines dijferent uses of the classijication and term „handicap situation", defined as the measurement of lije habits accomplishment and one of the conceptua/ a rea s of ove rali appearance. The Jul/ participation of persons with disabilities in society involves the accomplishment of lije habits and rights based on equa/ opportunities far ali. The aim of this research was the assessment of lije habits accomplishment in people with physica/ disabilities with special focus on the type of assistance needed far thataccomplishment. The sample consisted of 60 individua/s with physical disabilities (30 with cerebral palsy and 30 with muscular dystrophy). The study was conducted during April and May 2012 at the Association far Cerebral and Child Paralysis of Belgrade, Association far Cerebral and Child Paralysis of Serbia and Association far Muscular Dystrophy of Serbia. Lije Habits Assessment (Fougeyrol/as et a/., 1998) part related to daily activities was used far this examination. Correlation analysis and T - test were applied far statistica/ analysis of the results. Test reliability was examined by Cronbach 's a/pha - coefficient. The results indicate that people with physical disabilities generally need additional assistance of other people or the use of technology far accomplishment of lije habits in daily activities. Independence in lije habits accomplishment was demonstrated only in most items in the communicationfield. Comparison ofrespondents according to diagnosis (cerebral palsy or muscular dystrophy) using t-test showed that type of diagnosis has an impact on the need far assistance in lije habits accomplishment. A statistically signijicant difference exists in terms of more independence in accomplishment of lije habits of people with cerebral palsy in the a rea s of nutrition (p=0,000),fitness (p=0,010), housing (p=0,000) and mobility (p=0,011). On the basis of these resu/ts we can conclude that most people with physica/ disabilities need assistance far lije habits accomplishment. The previous practice of ,,social concern" was mainly focused on „transfers" to persons with disabilities but their daily lije was nat in the focus of so ci a/ interest far systematic monitoring and establishment of various support services to persons with disabilities and their families.

Prehrana je značajan čimbenik okoline čiji se utjecaj na zdravlje očituje tijekom čitavog života pojedinca. Hrana osigurava energiju potrebnu za rast, za tjelesnu aktivnost i ostale tjelesne funkcije (npr. disanje, kontrolu tjelesne temperature, mentalni rad, cirkulaciju, probavu). Hranom unosimo tvari koje izgrađuju i održavaju tijelo, pridonose održavanju tjelesne i mentalne kondicije, te poboljšavaju otpornost prema bolestima. Cilj ovog rada je istražiti i dobiti činjenične podatke o razmišljanjima studenata, njihovim prehrambenim i životnim navikama. Istraživanje je provedeno u vidu ankete od 27 pitanja, kojoj je pristupilo 170 studenata Sveučilišta u Mostaru. Rezultati rada prikazani tablično i grafički daju pregled unosa pojedinih namirnica, kao i životnih navika koje se povezuju s kakvoćom prehrane.

Social competence is a result of the development of personal strategies and socially acceptable behavior depends on the degree of mastery of the different lifestyles of the conceptual, social and practical character. The level of development of social competence influences the quality of social relationships that establish children in the family, school and community. It is considered that the deficit in the development of habits for every child, implies different manifestations of antisocial behavior. Response environment, in this case, the most common causes of social rejection of the child's, self-isolation, problems in education and is a risk factor for the development of multiple personality disorder. The aim of this study is to assess the level of development of habits of students with moderate intellectual disabilities. The sample in this study consisted of 38 students with moderate intellectual disabilities, both sexes, the calendar age of seven to fifteen years, attending a special primary school. To assess the development of life habits, we used the scale of life habits -The LIFE-H: Assessment of the quality of social participation, author: Noreau L., Fougeyrollas P., Vincent C. (2002). The results of this study showed that students with moderate intellectual disabilities have the highest level of development of life habits in the field of housing and interpersonal relationships. In the children in our sample are least developed skills in the areas of responsibility and community life. Socijalna kompetencija predstavlja rezultat razvoja personalnih strategija socijalno prihvatljivog ponašanja i zavisi od stepena ovladanosti različitim životnim navikama konceptualnog, socijalnog i praktičnog karaktera. Nivo razvijenosti socijalne kompetencije utiče na kvalitet socijalnih odnosa koji deca uspostavljaju u porodici, školi i zajednici. Smatra se da deficit u razvoju životnih navika kod svakog deteta, implicira različite manifestacije asocijalnog ponašanja. Odgovor sredine, u tom slučaju, najčešće uzrokuje socijalno odbacivanje deteta, samoizolaciju, probleme u edukaciji i predstavlja riziko faktor za razvoj višestrukih poremećaja ličnosti. Cilj ovog istraživanja je procena nivoa razvijenosti životnih navika kod učenika sa umerenom intelektualnom ometenošću. Uzorak u ovom istraživanju je činilo 38 učenika sa umerenom intelektualnom ometenošću, oba pola, kalendarskog uzrasta od sedam do petnaest godina, koji pohađaju specijalnu osnovnu školu. Za procenu razvijenosti životnih navika korišćena je Skala životnih navika -The LIFE-H: Assessment of the quality of social participation, autora: Noreau L., Fougeyrollas P., Vincent C.(2002). Rezultati ovog istraživanja su pokazali da učenici sa umerenom intelektualnom ometenošću imaju najviši nivo razvijenosti životnih navika u oblasti stanovanja i interpersonalnih odnosa. Kod dece u našem uzorku su najslabije razvijene veštine u oblasti odgovornosti i života u zajednici.