Search

Knjižničarstvo se kao znanost u Hrvatskoj i Poljskoj razvija u sličnim uvjetima. To su obje Europske zemlje s nevelikom udaljenošću. Obje zemlje kao uzor uzimaju spoznaje iz drugih zemalja u kojima je knjižničarstvo jačalo, primjer takvih zemalja su Engleska, Francuska, Njemačka. Obrazovanje knjižničara na samom početku je vrlo praktično, ne postoje formalni obrazovni sistemi. Ipak, s vremenom nastaju prve škole. Danas je knjižničarstvo priznata znanost u svijetu, a obrazovanje za knjižničare doseglo je akademsku razinu. Zbog stalnih promjena u struci, a ponajviše onih koje se tiču tehnoloških napretka, važno je cijelo vrijeme obnavljati obrazovni program. U samo obrazovanje knjižničara uklopljeno je dakako i školsko knjižničarstvo. Zbog opširnosti područja na kojem bismo mogli proučavati ovaj fenomen, odlučila sam usporedbu obrazovanja školskih knjižničara u Hrvatskoj i Poljskoj utemeljiti na primjeru Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Fakulteta Adama Mickiewicza u Poznanju. Ovdje nailazimo na ključnu razliku kada su u pitanju obrazovni programi Hrvatske i Poljske. Iako je Filozofski fakultet pokušao uklopiti školsko knjižničarstvo u redovni studij bibliotekarstva, nije to u potpunosti uspio provesti. S druge strane Fakultet Adama Mickiewicza uveo je poseban modul za školsko knjižničarstvo pa tako student po završetku studija može raditi u svim vrstama knjižnice. Ovaj rad je osim pregleda literature, prikazao i mišljenja stručnjaka (školskih knjižničara) i studenata bibliotekarstva u Poljskoj i Hrvatskoj. Nakon provedenih intervjua ipak možemo zaključiti da su oba obrazovna sustava kvalitetna te da se studenti po završetku ovih studija mogu zaposliti u struci i kvalitetno odraditi svoj posao. Librarianship as a science in Croatia and Poland was developing in similar conditions. These are both European countries with a short distance. Both countries took as a model knowledge from other countries where librarianship has strengthened, examples of such countries are England, France, Germany. The education of librarians at the very beginning was very practical, there were no formal education systems. However, over time, the first schools emerged. Nowadays, librarianship is a recognized science in the world, and education for librarians has reached an academic level. Due to the constant changes in the profession, and especially those related to technological advances, it is important to renew the educational program all the time. Of course, school librarianship is also embedded in the education of librarians. Due to the vastness of the area in which we could study this phenomenon, I decided to compare the education of school librarians in Croatia and Poland on the example of the Faculty of humanities and social sciences, University of Zagreb and the Adam Mickiewicz University. Here we find a key difference when it comes to educational programs in Croatia and Poland. Although the Faculty of humanities and social sciences tried to incorporate school librarianship into the regular study of librarianship, it failed to fully implement it. On the other hand, the Adam Mickiewicz University has introduced a special module for school librarianship, so that a student can work in all types of libraries after graduation. In addition to reviewing the literature, this paper also presented the opinions of experts (school librarians) and librarians in Poland and Croatia. After the interviews, we can conclude that both educational systems are of high quality and that students after completing these studies can be employed in the profession and do their job well.

Hrvatska mreža školskih knjižničara udruga je građana koja djeluje kao jedna od dvije strukovne udruge školskih knjižničara u Republici Hrvatskoj. Statutarnim odredbama udruga koristi i naziv na engleskom jeziku koji glasi Croatian Network of School Librarians, a istim je aktom definiran i njezin skraćeni naziv – Knjižničari, premda je u svakodnevnom radu u upotrebi i kratica HMŠK. Osnovni je smisao djelovanja ove udruge povezivanje stručnih suradnika knjižničara osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj putem mreže i njihovo okupljanje oko različitih projekata usmjerenih na učenike i koji za cilj imaju razvitak informacijske pismenosti, ljubavi prema knjizi i čitanju, te razvijanju čitalačkih sposobnosti među učenicima. Najviše tijelo udruge je Skupština, a između dvije sjednice Skupštine udrugom upravlja Upravni odbor, dok je na čelu udruge njezin Predsjednik, koji s Tajnikom udruge zastupa udrugu u javnosti. U ovom radu će biti predstavljeno ustrojstvo Hrvatske mreže školskih knjižničara, te projekti koje dugoročno provodi, kao i oni koji su već završeni.

U drugoj su polovini 19. stoljeća u Hrvatskoj sazreli uvjeti za uspostavljanje normirane školske infrastrukture što je ujedno imalo utjecaj i na pojavu školskih knjižnica. Školske su knjižnice od početka imale prosvjetiteljsku i odgojno-obrazovnu ulogu na svome području te su se kao takve održale do danas. Pogledom iz prošlosti u budućnost primjećuje se kako kulturne ustanove arhivi, knjižnice i muzeji—uz tradicionalnu ulogu, razvijaju nove usluge pod utjecajem globalnih informacijskih promjena koje određuju nove načine posredovanja i upravljanja znanjem. Školska godišnja izvješća osječkih gimnazija s kraja 19. stoljeća, koja se nalaze u vlasništvu Knjižnice Muzeja Slavonije, vrijedan su i nezaobilazan izvor za proučavanje povijesti školstva, a ujedno i za praćenje razvoja školskoga knjižničarstva. Na tom tragu, uvidom u sadržaje izvješća Realne gimnazije i Kraljevske velike gimnazije u Osijeku, proizlazi spoznaja o potrebi stvaranja digitalnog repozitorija, s ciljem osiguravanja zaštite te jednostavnijeg pristupa i uporabe dotičnih izvornika. Takav bi pristup ujedno unaprijedio i sam znanstveno-istraživački proces povezivanjem metapodataka iz raspoložive povijesne građe te njezinim postavljanjem u širi kontekst kulturno- povijesnih vrela grada Osijeka.

Prilog za bibliografiju hrvatskoga školskog knjižničarstva (monografske publikacije, članci u časopisima i prilozi u zbornicima, prijevodi) od 1950.