Search

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova današnjeg vremena i stvaraju značajnu promjenu u okolišu i životu na Zemlji. Danas se veliki dio novčanih sredstava izdvaja za istraživanja kako bi se predvidjelo buduće stanje klimatskih promjena na Zemlji i na vrijeme poduzele prikladne mjere. Oceani imaju vrlo važnu ulogu u zaštiti Zemlje od klimatskih promjena, te dolazi do zagrijavanja i zakiseljavanja oceana što utječe na sastav, strukturu i funkciju ekosustava. Istraživanja u ovom području poboljšat će razumijevanje klimatskih promjena kao pokretača bioloških promjena u morskim ekosustavima. U ovoj studiji provedeno je istraživanje utjecaja klimatskih promjena na rast češljače Aequipecten opercularis, kao komercijalno nedostupne vrste u Hrvatskoj. Utjecaj klimatskih promjena na rast češljače ispitivan je u četiri različita bazena gdje je postavljeno po 20 jedinki: kontrolni bazen (jednakih uvjeta kao u okolišnoj morskoj vodi), bazen s povišenom temperaturom za 2 ºC, bazen sa sniženom vrijednosti pH za 0,2 i bazen u kojem je ispitan kombinirani utjecaj sniženog pH i povišene temperature. Rezultati pokazuju da klimatske promjene utječu na rast odabrane vrste, te je statistički značajna razlika dobivena u prinosu mesa (MY) (p=0,051), mišićnom indeksu (AI) (p=0,0003) i gonadosomatskom indeksu (GSI) (p=0,0197) koji je pokazao pozitivnu korelaciju s porastom temperature. Indeks kondicije (IC) ne pokazuje statistički značajnu razliku (p=0,121) i vrsta A. opercularis pokazuje prilagodbu na postavljene uvjete. Climate changes are one of the biggest challenges of today, creating significant change in the environment and life on Earth. Nowadays, a large part of the money is allocated for research to predict the future state of climate change on Earth and to take appropriate measures in time. Oceans play an important role in protecting the Earth from climate change, but ocean warming and acidification are occurring, which affects the composition, structure, and function of ecosystems. Research in this area will improve our understanding of climate change as a driver of biological changes in marine ecosystems. In this study, the influence of climate change on the growth of the queen scallop Aequipecten opercularis, a commercially unavailable species in Croatia, was investigated. The impact of climate change on the growth of the queen scallop was monitored in four different tanks with 20 individuals per tank: a control tank (same conditions as in the surrounding seawater), a tank with an increased temperature by 2 ºC, a tank with a reduced pH value by 0.2 and a tank in which the combined influence of lowered pH and elevated temperature was tested. The results show that climate change does affect the growth of the selected species, and a statistically significant difference was obtained in meat yield (MY) (p=0.051), muscle index (AI) (p=0.0003), and gonadosomatic index (GSI) (p=0.0197), which showed a positive correlation with the increase in temperature. The condition index (IC) does not show a statistically significant difference (p=0.121) and the species A. opercularis shows adaptation to the tested conditions.

Gimnodimini pripadaju skupini spojeva nazvanih ciklički imini. To su morski, fikotoksini koje proizvode alge dinoflagelati. Gimnodimine proizvode vrste Karenia selliformis, Alexandrium peruvianum i Alexandrium ostenfeldii. Gimnodimini imaju makrociklički prsten od 16 atoma ugljika sa spiroketalnim prstenskim sustavom i iminskom skupinom. Ova skupina toksina djeluje na način da blokira nikotinske acetilkolinske receptore na mioneuralnom spoju. Gimnodimini nisu toksični za ljude, ali testiranja na miševima su pokazala rapidne neurotoksične simptome. Uglavnom se nakupljaju u tkivu školjkaša, a za njihovu identifikaciju u ekstraktu tkiva školjkaša se koriste tehnike tekućinske kromatografije i masene spektrometrije. Iako ne predstavljaju neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje važno je provoditi programe monitoringa školjkaša, naročito na mjestima raširenog uzgoja. Gymnodimines belong to a larger group of compounds called cyclic imines. These are marine phycotoxins produced by dinoflagellate algae. Gymnodimines are produced by the species Karenia selliformis, Alexandrium peruvianum and Alexandrium ostenfeldii. Gymnodimines have a macrocyclic ring of 16 carbon atoms with a spiroketal ring system and an imine group. This group of toxins works by blocking nicotinic acetylcholine receptors at the myoneural junction. Gymnodimines have no toxic effect on humans, but in mouse bioassay they show rapid neurotoxic symptoms. They are mainly accumulated in the tissue of bivalves, so liquid chromatography and mass spectrometry techniques are used for their identification the extract of the shellfish tissue. Although they do not pose a direct danger to human health, it is important to carry out shellfish monitoring programs, especially in places of widespread cultivation.

Antioksidansi su važne molekule koje inhibiraju djelovanje nestabilnih slobodnih radikala u stanici donirajući im jedan svoj elektron. U novije vrijeme sve je veća potreba za prirodnijim antioksidansima odnosno bioaktivnim tvarima. Jedni od spojeva koji su pokazali najveći potencijal za antioksidacijsku zaštitu organizma od slobodnih radikala su fenolni spojevi. Istraživanja fenolnih spojeva se baziraju uglavnom na biljkama. Istraživanja za prirodnijim antioksidansima iz morskih organizama su u porastu, no i dalje je vrlo mali broj dostupnih podataka o antioksidacijskom potencijalu morskih školjkaša. Stoga se ovaj diplomski rad bavi određivanjem antioksidativne sposobnosti češljače Aequipecten opercularis pomoću triju spektrofotometrijskih metoda (ABTS, FRAP, DPPH). Za ekstrakciju fenolnih spojeva su korištena tri različita otapala deionizirana voda (dH2O), 70 % etanol (EtOH), te 90 % metanol (MeOH). Jedinke su uzorkovane na području Medulinskog zaljeva u rano proljeće. Kako bi se prikupili podaci za morfometrijska mjerenja i određivanje indeksa kondcije nad jedinkama su provedena morfometrijska mjerenja i vaganja. Na temelju dobivenih podataka je određen antioksidacijski kapacitet tkiva češljače. Antioksidacijski kapacitet bio je najvećih vrijednosti kod vodenog ekstrakta u sve tri korištene metode. Metoda ABTS je pokazala najbolje rezultate antioksidacijskog kapaciteta, zatim slijedi DPPH metoda i na kraju FRAP metoda. Fenolni spojevi u tkivu češljače Aequipecten opercularis pokazuju antioksidacijski potencijal, te bi se u budućnosti mogli koristiti za prehranu čovjeka, a u svrhu obrane organizma od slobodnih radikala i sprečavanja ili ublažavanja bolesti koje oni izazivaju. Antioxidants are important molecules that inhibit the action of unstable free radicals in the cell by donating one of its electrons. In recent times, there is an increasing need for natural antioxidants, ie bioactive substances. One of the compounds that showed the greatest potential for antioxidant protection of the body against free radicals are phenolic compounds. Research on phenolic compounds is mainly based on plants. Research on natural antioxidants from marine organisms is on the rise, but there is still very little available data on the antioxidant potential of marine shellfish. Therefore, this thesis deals with the determination of the antioxidant abilities of the comb Aequipecten opercularis using three spectrophotometric methods (ABTS, FRAP, DPPH). For the extraction of phenolic compounds, three different solvents were used: deionized water (dH2O), 70% ethanol (EtOH), and 90% methanol (MeOH). Individuals were sampled in the Medulin Bay area in early spring. In order to collect data for morphometric measurements and determination of the condition index, morphometric measurements and weighing were performed on the individuals. Based on the obtained data, the antioxidant capacity of comb tissue was determined. The antioxidant capacity was the highest in the aqueous extract in all three methods used. The ABTS method showed the best results of antioxidant capacity, followed by the DPPH method and finally the FRAP method. Phenolic compounds in the tissue of the comb Aequipecten opercularis show antioxidant potential, and in the future could be used for human use in order to defend the body against free radicals and prevent or alleviate the diseases they cause.

Školjkaši (bivalvia) su pogodni indikatorski organizmi za biomonitoring i procjenu kvalitete okoliša jer hrane se i dišu pomoću škrga, filtriraju velike količine morske vode, fitoplanktona i partikularne organske tvari te tako akumuliraju i prisutna zagađivala, a ujedno pročišćuju okoliš. Sukladno uvjetima u okolišu i prisutnom zagađenju školjkaši reagiraju na stresne uvjete promjenom ponašanja, zatvaranjem i otvaranjem ljuštura mjenjajući intenzitet filtriranja. Uslijed izloženosti zagađivalima nastaju i drugi biološki učinci, od oštećenja i promjena na razini molekula, organela, stanica, tkiva, organa, organskih sustava, do cijelog organizma. Komunikacijom i suradnjom s znanstvenicima Centra za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđer Bošković, ukazala se potreba za razvojem ugradbenog računalnog sustava koji bi mjerio odabrane parametre okoliša i pratio funkciju filtriranja mjerenjem otvorenosti ljuštura engl. Valve Gaping (VG) tijekom eksprimentalnih izlaganja školjkaša, prvenstveno dagnji Mytilus galloprovincialis. Za tu potrebu razvijen je VG-MM engl. Valve Gaping - Mussel Monitor sustav na bazi Arduino mikrokontrolera prvenstveno namijenjenom za laboratorijski eksperimentalni rad s školjkašima. VG-MM sustav omogućava ovisno o potrebi spajanje 6 ili 12 Hall senzora i praćenje VG funkcije istog broja školjkaša spojenih na uređaj ili 6 senzora spojenih putem UTP kabla dužine 20 m za mjerenje VG dagnji u vanjskim bazenima, odnosno putem WIFI mreže. Kao osnova za izradu ugradbenog računalnog sustava odabrana je mikrokontrolerska platforma Arduino zbog višestruke funkcionalnosti: male potrošnje struje, velike modularnosti i dostupnosti-dobavljivosti komponenti. Za mjerenje VG funkcije filtriranja tj. otvorenosti ljuštura školjkaša odabrani su analogni Hall senzori magnetskog toka, vodeći računa da sustav bude robustan, praktičan i funkcionalan, uz mogućnost dalnje nadogradnje, usavršavanja i potencijalne široke primjene nastalog prototipa ugradbenog računalnog sustava VG-MM-a. Razvijen VG-MM sustav uspješno je primijenjen za praćenje VG funkcije tj. normalnog filtriranja dagnji tijekom višednevnog laboratorijskog držanja u bazenima (0-24 sata) te real time opažanja napada i predacije dagnji nakon izlaganja invazivnom grabežljivom plaštenjaku Imogine mediterranea kao primjeru racentne prijetnje u uzgajalištima školjkaša na području Istarske županije. Shellfish (bivalvia) are suitable indicator organisms for biomonitoring and assessment of environmental quality because they feed and breathe using gills, filter large amounts of seawater, phytoplankton and particulate organic matter, and thus accumulate present pollutants, and at the same time purify the environment. According to environmental conditions and pollution present, bivalves react to stressful conditions by changing their behavior, closing and opening their shells, changing the intensity of filtering. As a result of exposure to pollutants, other biological effects occur, from damage and changes at the level of molecules, organelles, cells, tissues, organs, organic systems, to the whole organism. Through communication and cooperation with scientists from the Center for Marine Research in Rovinj of the Ruđer Bošković Institute, the need for the development of a built-in computer system that would measure selected environmental parameters and monitor the filtering function by measuring shell openness emerged. Valve Gaping (VG) during experimental exposures of shellfish, primarily the mussel Mytilus galloprovincialis. VG-MM English was developed for this purpose. Valve Gaping - Mussel Monitor system based on Arduino microcontroller primarily intended for laboratory experimental work with mussels. The VG-MM system allows, depending on the need, to connect 6 or 12 Hall sensors and monitor the VG function of the same number of shellfish connected to the device or 6 sensors connected via a 20 m long UTP cable for measuring the VG of mussels in outdoor pools, i.e. via a WIFI network. The Arduino microcontroller platform was chosen as the basis for the creation of an embedded computer system due to its multiple functionality: low power consumption, high modularity and availability of components. To measure the VG filtering function, i.e. the openness of bivalve shells, analog Hall magnetic flux sensors were chosen, taking care to make the system robust, practical and functional, with the possibility of further upgrading, improvement and potential wide application of the created prototype of the built-in VG-MM computer system. The developed VG-MM system was successfully applied to monitor the VG function, i.e. the normal filtering of mussels during several days of laboratory keeping in pools (0-24 hours) and real time observations of attacks and predation of mussels after exposure to the invasive predatory mantled Imogine mediterranea as an example of a relative threat in farms shellfish in the area of ​​the Istrian County.

U ovom završnom radu je predstavljen važni jadranski školjkaš, dagnja Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819. U uvodnom dijelu opisana je povijest uzgoja školjkaša, posebno duga tradicija uzgoja dagnje. Španjolska i Grčka su jedne od najvećih proizvođača dagnji u Europi. U Hrvatskoj uzgoj dagnji ima dugu povijest, a tehnologija uzgoja se temelji na tradicionalnom načinu uzgoja. No, uzgajivači ističu potrebu za modernizacijom proizvodnje s ciljem skraćivanja uzgojnog ciklusa i lakšeg manipulativnog rada. U radu se obrađuju opće biološke karakteristike vrste, način rasta, reprodukcija i životni ciklus. Detaljno se iznosi tijek uzgojnog ciklusa, prihvat ličinki na kolektore, razvoj mlađi i rast do tržišne veličine dagnje. Također, opisana je moguća pojava različitih bioagresora koji predstavljaju opasnost u uzgoju, te sindromi koji se mogu javiti kod ljudi uslijed konzumiranja kontaminiranih jedinki. This thesis presents an important Adriatic species, mussel Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819. The introductory part describes a history of shellfish farming, especially the long tradition of mussel farming. Spain and Greece are one of the largest producers of mussels in Europe. Croatia has a long history of mussel farming, with the cultivation tehnology still based on the tradicional way of farming. However, the farmers emphasize the need to modernize production in order to shorten the farming cycle and easily manipulate the farming process. This thesis deals with the general biological characteristic of the species, growth, reproduction and life cycle. Furthermore, a special review in the paper refers to the course of the mussel reproduction cycle, the reception of larvae on the collectors, the development of young mussels and growth to marketable size. Moreover, the paper deals with issues related to the appearance of various bioaggressors that can be danger in farming and also syndromes that can occur in humans due to the consumption of contaminated shellfish.

Plemenita periska (Pinna nobilis Linneanus, 1758) je jedan od najvećih školjkaša i endem Sredozemnog mora. Zbog masovnog pomorom koji se pojavio 2016. u zapadnom Sredozemlju brojnost joj opada, a u Jadranskom moru je pomor zabilježen tek 2019. godine. Cilj ovog rada je odrediti starosnu i veličinsku strukturu populacije plemenite periske u Malom jezeru Nacionalnog parka Mljet prije masovnog pomora. Terensko istraživanje za vrijeme kojeg su sakupljeni podaci o brojnosti jedinki i morfometrijskim mjerama je provedeno u ljeto 2018. Zabilježeno je 3800 jedinki, od kojih je 3567 bilo živo. Prosječna gustoća populacije bila je 30,96 ± 14,42 jedinki/100 m2 čime je ovo jedna od najgušćih zabilježenih populacija u Jadranskom moru. Najboljom jednadžbom za izračun ukupne dužine školjke na ovom lokalitetu se pokazala jednadžba: 𝐻𝑡 = 1,79𝑤 + 0,5 + 𝑈𝐿 gdje je Ht ukupna dužina školjke, w je minimalna širina, a UL je dužina nezakopanog dijela školjke. Prosječna izračunata ukupna dužina jedinki bila je 62,20 ± 6,39 cm, a najveća jedinka imala je 87,30 cm. Iz ukupne dužine jedinki izračunata je starost populacije te je 50 % jedinki bilo u starosnom rasponu od 10 do 15 godina. Također, zamijećena je pozitivna korelacija između veličine plemenitih periski i dubine na kojoj se nalaze. The fan mussel (Pinna nobilis Linneanus, 1758) is one of the largest shellfish and endemic to the Mediterranean Sea. Due to the mass mortality event that started in 2016., while in the Adriatic Sea was documented in 2019, its numbers were sharply reduced. This paper aims to determine the age and size structure of the fan mussel population in Malo jezero, Mljet National Park before the mass mortality event. Field research during which data on the number of individuals and morphometric measures were collected was conducted in the summer of 2018. 3800 specimens of fan mussel were recorded, of which 3567 were alive. The average population density was 30,96 ± 14,42 individuals/100 m2 , making this one of the densest recorded populations in the Adriatic Sea. The best formula for calculating the total length of the shell, in this case, was: 𝐻𝑡 = 1,79𝑤 + 0,5 + 𝑈𝐿 where Ht is the maximum shell length, w is the minimum width and UL is the unburied length. The average calculated total length of individuals was 62,20 ± 6,39 cm while the largest individual was 87,30 cm. The age of the population was calculated from the total length of the individuals and 50 % of individuals were in the age range of 10 to 15 years. In addition, a positive correlation was observed between the size of the fan mussel and the depth at which they were found.

Fish availability in the coastal landing center highlights the assumption of stocks in the marine fishing zone of the ocean. This study, therefore, aimed to analyze the availability of marine fishes in the Bangladesh Fisheries Development Corporation (BFDC) landing center, Cox’s Bazar, Bangladesh between January 2021 and May 2021. A total of 54 species were recorded, of which 42 were marine fishes, 7 were shellfishes and 5 were large fishes. The dominant orders were Perciformes (56%), Scombriformes (17%) and Clupeiformes (10%). More than 56% of the total marine fishes were classified as Least Concern, nearly 10% were categorized as Near Threatened and 2% were marked Vulnerable. The dominant orders of shellfish were Portunidae (43%), followed by Penaidae (29%), Loligonidae (14%) and Octopopidae (14%). Shrimp Penaeous monodon had the highest consumer demand, whereas consumer demand for non-conventional shellfish was comparatively low. Most of the shellfish were categorized as Least Concern. Among large fishes, the wider availability of sharks (five species) and rays (two species) was observed in the winter and monsoon season, although the consumer demand for those large fishes was low. The Vulnerable sharks and rays were Sphyma zygaena and Mobula birostris. This study elucidates the present scenario of marine fishes in the BFDC fish landing center, Cox’s Bazar, Bangladesh., Dostupnost ribe u obalnom iskrcajnom centru naglašava pretpostavku o stokovima u zoni morskog ribolova u oceanu. Cilj ovog istraživanja je analizirati dostupnost morskih riba u iskrcajnom centru BFDC na Cox’s Bazaru u Bangladešu u razdoblju od siječnja do svibnja 2021. godine. Zabilježene su ukupno 54 vrste, od kojih su 42 morske ribe, 7 školjkaša i 5 velikih riba. Dominantni redovi su Perciformes (56%), Scombriformes (17%) i Clupeiformes (10%). Više od 56% ukupne morske ribe klasificirano je kao najmanje zabrinjavajuće vrste, a za razliku od toga, gotovo 10% morskih riba je gotovo ugroženo, a 2% je ranjivo. Dominantni redovi školjkaša su Portunidae (43%), zatim Penaidae (29%), Loligonidae (14%) i Octopopidae (14%). Penaeous monodon je najviše tražena od potrošača, dok je potražnja potrošača za nekonvencionalnim školjkama relativno niska. Većina školjkaša je iz skupine najmanje zabrinjavajućih vrsta. Među velikim ribama, razmjerno veća dostupnost morskih pasa (5 vrsta) i raža (2 vrste) uočena je zimi i u razdoblju monsuna, iako je potražnja potrošača za tom megafaunom niska. Ranjivi morski psi i raže su Sphyma zygaena i Mobula birostris. Ova studija analizira trenutni sastav morskih riba u iskrcajnom centru BFDC na Cox's Bazaru u Bangladešu.

Posljednjih godina sve je veće zanimanje za bakterijama mliječne kiseline (BMK) morskog podrijetla zbog njihovog neistraženog potencijala. Zbog prilagodbe na posebne uvjete života u morskoj vodi bitno se razlikuju od BMK kopnenog podrijetla, stoga se još istražuje njihova primjena u svim sferama života. Dosad utvrđen potencijal odnosi se na prebiotička i probiotička svojstva BMK, biokonzerviranje, bioremedijaciju teških metala i sl. Stoga je cilj ovog rada bio identificirati potencijalne izolate BMK iz probavnog sustava češljače Aequipecten opercularis fenotipskim metodama. Rezultati su potvrdili da se radi o skupini bakterija mliječne kiseline, a MALDI TOF analizom su dobiveni konačni rezultati identifikacije i zaključak da su sva tri bakterijska izolata vrste Lactobacillus plantarum. Kako bi se utvrdio potencijal navedenih izolata potrebno je provesti dodatne karakterizacije.

Metoda rendgenske fluorescencije (XRF) je brza, jeftina i nedestruktivna metoda koja omogućuje simultanu multielementnu analizu uzoraka. Iako je metoda XRF manje robusna i osjetljiva u usporedbi s drugim metodama elementne analize, prednost joj je minimalna priprema uzoraka, najčešće usitnjavanje, mljevenje ili priprava pastila.[1] Glavni problem analize metala ovom metodom je utjecaj matrice, ponajviše na metale u tragovima. U ovom radu za analizu elementnog sastava ljuštura kamenica i kunjki iz Jadranskog mora koristio se prijenosni XRF analizator X-MET8000 Optimum GEO (Slika 1.). Korištene ljušture jestivih školjkaša potencijalno mogu bioakumulirati toksine iz okoliša što može ukazivati na antropogene izvore zagađenja (industrija, otpadne vode, izgaranje fosilnih goriva, itd.).[2] Zbog nedostupnih certificiranih referentnih materijala, valjanost metode se odredila analizom laboratorijskih standarada pripravljenih iz čistih soli odabranih metala. Također su se uspoređivali rezultati analize uz instrumentne opcije mjerenja na nosaču uzorka i u teflonskim posudama. Rezultati izravne analize metala usporedili su se s podacima dobivenim nakon primjene metode dodatka standarda

U ovom osvrtu predstavljen je rad na HrZZ projektu METABIOM.

Validacija je postupak kojim se određuje da li metoda zadovoljava postavljene zahtjeve kako bi bila utvrđena njena prikladnost željenoj primjeni. Cilj ovog rada bio je provesti validaciju spektrofotometrijske metode za određivanje glikogena kod školjkaša prilikom čega su kao uzorak korištene usitnjene i smrznute kamenice, a s kojom je provedeno indirektno mjerenje koncentracije glikogena nakon njegove razgradnje amiloglukozidazom do glukoze. Parametri validacije koji su pritom određeni su linearnost, točnost, ponovljivost, međupreciznost te granica detekcije i granica kvantifikacije. Rezultati analize pokazali su kako je ova metoda linearna u području ispitivane koncentracije te dovoljno precizna sa zadovoljavajućim granicama detekcije i kvantifikacije. Za točnost je utvrđeno kako bi prilikom određivanja baždarne krivulje u obzir trebao biti uzet i matriks uzorka, a ne samo čisti analit kako bi bili dobveni točniji rezultati. Validation is a procedure that determines whether a patricular method meets the set requirements in order to determine its suitability for the desired application. The aim of this study was to validate the spectrophotometric method for the determination of glycogen in shellfish, using crushed and frozen oysters as a sample, which indirectly measures the concentration of glycogen after its degradation by amyloglucosidase to glucose. The validation parameters that were determined were linearity, accuracy, repeatability, intermediate precision, the limit of detection and the limit of quantification. The results of the analysis showed that this method is linear in the range of the tested concentration, and sufficiently precise with satisfactory limits of detection and quantification. For accuracy, it was found that when determining the calibration curve, the sample matrix should be taken into account and not just the pure analyte, in order to obtain more accurate results.

U svrhu istraživanja čistoće mora želi se pratiti otvorenost školjkaša u određenim uvjetima. Rad opisuje postupak izrade front end aplikacije sustava koji omogućava provođenje eksperimenata. With the purpose of examining sea water quality this project aims to track the behavior of shellfish trough different conditions in their environment. This paper describes the process of developing a frontend application of a system that would allow conduction of such experiments.

U radu su prikazani preliminarni podatci istraživanja zajednice školjkaša na kolektorima ličinki školjkaša postavljenih na tri lokacije područja ekološke mreže Natura 2000 Ušće Cetine (HR3000126) sa tri replike na dubinama od 2, 4, 6, 8 i 10m. Kolektori ličinki školjkaša su postavljeni s ciljem prikupljanja ličinki dugoživućeg, strogo zaštićenog i kritično ugroženog, sredozemnog endemskog školjkaša plemenite periske Pinna nobilis Linnaeus 1758. Eksperiment je postavljeni u lipnju 2020. godine a nakon odležavanja od pet mjeseci determinirano je prisutstvo ukupno 11 porodica sa ukupno 16 vrsta školjkaša te prikupljenom jednom juvenilnom jedinkom vrste Pinna nobilis duljine 12mm.

U ovom radu se obrađuje tematika zaštićenih vrsta školjkaša u Jadranskom moru kao i mogući načini zaštite. Školjkaši, Bivalvia, pripadaju koljenu mekušci, Mollusca. U Jadranskom moru poznato je 240 vrsta školjkaša. Ovaj rad koncentrira se na 6 vrsta školjkaša Jadranskog mora, a to su: Pinna nobilis, Lithophaga lithophaga, Pholas dactylus, Atrina pectata, Atrina fragilis i Pinna rudis. Spomenute vrste zaštićene su na različite načine poput konvencija kao što su CITES, Bernska konvencija i Barcelonska konvencija ili pak zakonom. Navedene vrste školjkaša potrebno je zaštititi iz brojnih razloga. Neki od tih razloga su: devastacija staništa, izlov, onečišćenje mora, globalno zatopljenje, parazitni mikroorganizmi i dr. Plemenita periska (Pinna nobilis) najugroženija je od navedenih vrsta i nalazi se na IUCN-ovoj crvenoj listi kritično ugroženih vrsta. Osim izlova i devastacije staništa, ovoj vrsti posljednih godina prijeti i parazit Haplosporidium pinnae. Prstac Lithophaga lithophaga i kamotočac Pholas dactylus ugroženi su zbog izlova i devastacije staništa. Naime, ove vrste žive endolitski, što znači da se njihovo stanište mora uništiti kako bi se došlo do jedinki. Ostale vrste, Atrina pectinata, Atrina fragilis i Pinna rudis, ugrožene su zbog antropogenog pritiska, uništavanje staništa i/ili izlova. This paper will focus on the topic of protected species of shellfish in the Adriatic Sea and the possible methods that can protect them. The bivalves, Bivalvia, belong to the mollusk phylum, Mollusca. 240 species of shellfish are known in the Adriatic Sea. This paper concentrates on 6 species of shellfish in the Adriatic Sea, namely: Pinna nobilis, Lithophaga lithophaga, Pholas dactylus, Atrina pectata, Atrina fragilis and Pinna rudis. These species are protected in various ways, such as conventions, for example: CITES, the Berne Convention and the Barcelona Convention, or by law. These species of shellfish need to be protected for a number of reasons. Some of these reasons are habitat devastation, hunting, sea pollution, global warming, parasitic microorganisms, etc. The noble pen shell (Pinna nobilis) is the most endangered of these species and is on the IUCN Red List of Critically Endangered Species. In addition to hunting and habitat devastation, this species has been threatened in recent years by the parasite Haplosporidium pinnae, which has only been found in dead or dying individuals. Lithophaga lithophaga and Pholas dactylus are endangered due to hunting and habitat devastation. Namely, these species live endolithically, which means that their habitat must be destroyed in order to reach the individuals. Other species, Atrina pectinata, Atrina fragilis and Pinna rudis, are endangered due to anthropogenic pressure (habitat destruction and/or hunting).

Uzgoj školjkaša uz istočnu obalu Jadrana temeljen je na višestoljetnoj tradiciji koja se do danas nije puno mijenjala. U radu je posebna pažnja usmjerena na opisu tradicionalnih metoda uzgoja najzastupljenijih vrsta školjkaša, dagnje i kamenice. U radu je naglasak na lokacije gdje se školjkaši uzgajaju već dugi niz godina, Malostonski zaljev i Limski kanal. Hrvatsko školjkarstvo ima velike potencijale za daljnji razvoj, zbog kvalitete mora i mnogobrojnih lokacija koje su pogodne za uzgoj. Proizvedene količine dagnje i kamenice ne zadovoljavaju domaću potražnju na tržištu koja se rapidno povećava za vrijeme turističke sezone. Naime, ulaganjem u ovaj sektor koji je rastući u svijetu zbog sve veće potražnje za morskim organizmima povećat će se proizvodnja koja će dovesti do izvoza i pozitivne vanjskotrgovinske bilance. Shellfish farming along the eastern Adriatic coast is based on a centuries-old tradition that has not changed much to this day. The paper gives special attention to the description of traditional methods of growing the most common species of shellfish, mussels and oysters. In this paper, locations where shellfish have been farmed for many years, the Mali Ston Bay and the Lim Channel, are emphasized. Croatian shellfish farming has great potential for further development, due to the quality of the sea and numerous locations that are suitable for breeding. The quantities of mussels and oysters produced do not meet the domestic demand on the market, which is rapidly increasing during the tourist season. Namely, investing in this sector, which is growing in the world due to the growing demand for marine organisms, will increase production, which will lead to exports and a positive foreign trade balance.

U disertaciji su predstavljeni rezultati istraživanja kvantifikacije i karakterizacije mikroplastike kod vrste Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) duž hrvatske obale Jadrana. Uzorci su prikupljeni na tri lokacije uključujući sjeverni (Limski kanal), srednji (Šibenski kanal) i južni Jadran (Malostonski zaljev). Na svakoj lokaciji je prikupljeno 10 divljih i 10 uzgojnih jedinki. Rezultati pokazuju prisustvo mikroplastike u uzgojnih i divljih jedinki vrste O. edulis na svim područjima uzorkovanja. Analizom su pronađene različite kategorije mikroplastike kod uzgojnih jedinki vrste O. edulis i to fragmenti (0,58 MP/g), vlakna (0,7 MP/g) i peleti (0,04 MP/g). Ukupan broj mikroplastike je varirao od 0,33 to 5,43 komada/jedinci. Prosječne dužine različitih pronađenih kategorija su bile 20,55 μm, 31,88 μm and 456,57 μm. Pronađene čestice mikroplastike analizirane su Micro-Raman spektrometrom. The dissertation presents the results of research on quantification and characterization of microplastics in Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) species along Croatian Adriatic coast. Samples were collected from three locations: Mali Ston bay, Šibenik channel and Lim bay. In each area, 10 wild and 10 farmed oysters were collected. The results indicate the presence of microplastics in both farmed and wild oysters in all sampling areas. The analysis showed multiple types of microplastic including fragments (0.58 MP/g), fibers (0.7 MP/g) and other items (0.04 MP/g). The number of total microplastic varied from 0.33 to 5.43 items/individual. The mean sizes of the diferent categories of microplastic particles were 20.55 μm, 31.88 μm and 456.57 μm. Detected microplastic particles were analysed with Micro-Raman spectrometer.

U ovome radu opisane su zajednice školjkaša i riba. Ribe formiraju tri tipa partnerstva sa školjkašima: školjkaši ribama služe kao inkubator, kao privremeno sklonište ili kao stalno sklonište. Europska gavčica (Rhodeus amarus) je vrsta ribe iz porodice šarana (Cyprinidae) koja tvori obavezne odnose sa slatkovodnim školjkašima. Školjkaši služe kao inkubatori, pružajući jajima i ličinkama kisik i zaštitu, oslobađajući time ribe od bilo kojeg oblika roditeljske skrbi. U središnjoj i zapadnoj Europi gavčice se mrijeste u četiri vrste školjkaša: Unio pictorum, U. tumidus, Anodonta anatina i A. cygnea. Ženke europske gavčice polažu jaja u unutarnje i vanjske parne škrge školjkaša. One su razvile morfološke, fiziološke i psihološke prilagodbe na inkubaciju jaja u školjkašima. Razvojem unutar školjkaša gavčice izbjegavaju suočavanje s predatorima na početku svog životnog ciklusa. Gavčice polažu manji broj jaja u različite jedinke školjkaša i na taj način mnogi potomci ovih riba preživljavaju čak i ako ugine jedan ili više školjkaša u koje su položili svoje spolne produkte. This thesis presents the relationship between mussels and fish. Fishes form three basic types of partnerships with bivalves: the mussel serving as an incubator, as a temporary shelter or as a permanent shelter. European bitterlings (Rhodeus amarus) are small cyprinid fishes that form obligatory associations with freshwater mussels. The mussels serve as incubators, providing the eggs and larvae with oxygen and protection thus releasing the fish from any form of parental care. In central and western Europe bitterlings spawn in four species of freshwater mussels: Unio pictorum, U. tumidus, Anodonta anatina and A. cygnea. Female European bitterlings deposit eggs into both inner and outer paired gills of mussels. They display remarkable morphological, physiological and behavioral adaptations for using mussels as incubators for their eggs. Due to their development inside the mussel the bitterlings were relieved from coping early in their life with predators. Many of the bitterling species, place a few eggs into different mussels, thus many offspring still survive even if one or several mussels, in which they laid their sex products, died.

Bisus je proteinska struktura koju luče određeni pripadnici razreda Bivalvia. Služi im za učvršćenje na tvrdim površinama ili za stabilizaciju u sedimentu. Može se podijeliti u 4 glavne cjeline: korijen, deblo, niti i adhezivna ploča. Vrlo je specifična struktura budući da im omogućuje snažnu adheziju u vlažnim uvjetima, a u isto vrijeme je i elastična i čvrsta. Zbog tih svojstava danas se sve više i više proučava struktura i biokemija bisusa radi primjene u raznim biomedicinskim i biotehnološkim područjima. U ovome radu dan je kratak pregled građe i sinteze bisusa i detaljniji opis proteina koji im daju te specifične karakteristike te je na kraju opisana njihova povijesna i suvremena primjena. Byssus is a protein structure that is secreted by certain mussels. Its function is to keep them firmly tied to the supstratum or to keep them stabilized in the sediment. It can be divided into 4 distinct regions: the root, the stem, byssus threads and the adhesive placque. It is a very specific structure with properties that provide mussels with adhesion in wet conditions and at the same time the byssus structure is both elastic and firm. Because of these properties, the structure and biochemistry of byssus is being more and more studied for its potential applications in biomedical and biotechnological fields. This paper is a short overview of its synthesis and structure with a more detailed description of the proteins that give byssus these properties along with the description of potential applications of byssus.

Alive specimens belonging to Tellimya tenella (Lovén, 1846) were recorded for the first time in Adriatic Sea. Up to date, only few pleistocene fossils or empty valves of this species had been reported in Italian waters., Žive jedinke Tellimya tenella (Lovén, 1846.) prvi su puta zabilježeni u Jadranskom moru. Do danas je u talijanskim vodama zabilježeno svega nekoliko pleistocenskih fosila ili praznih ljuski ove vrste.

Farmaceutici su raznolika skupina spojeva koji se koriste u svrhu liječenja te prevencije bolesti u ljudi, ali se koriste i u veterini, akvakulturi i stočarstvu. Mjerljive koncentracije ovih spojeva izmjerene su u površinskim vodama diljem svijeta, zbog čega lijekovi i proizvodi za osobnu njegu (PPCP) odnedavno postaju predmetom njihovog istraživanja kao okolišnih zagađivača. Kada se takvi spojevi nađu u okolišu, mogu djelovati na usporedljive biokemijske mehanizme drugih organizama koji nisu bili njihova ciljana meta. Zbog razlika u fiziologiji, ovakvi spojevi mogu biti vrlo toksični za beskralježnjake. U ovom radu obrađen je učinak četiriju često detektiranih farmaceutika u vodenim okolišima, fluoksetina, triklosana, paracetamola i ibuprofena, na školjkaše. Sva četiri spomenuta spoja imaju genotoksični učinak na hemocite školjkaša pri višim koncentracijama. Štetni učinci ovih spojeva mogu se pratiti i pri znatno nižim, okolišnim koncentracijama. Zbog činjenice da farmaceutici opstaju u vodi i nakon njenog pročišćavanja, najugroženije zajednice organizama su upravo one koje žive u blizini postrojenja za obradu otpadnih voda. Pharmaceuticals are a diverse group of chemicals that are used for treating and preventing diseases in people, but are also used in veterinary medicine, aquaculture and agriculture. Measurable concentrations of certain pharmaceuticals have been found in surface waters all over the world, which is why pharmaceuticals and personal care products (PPCSs) are recently being investigated as environmental pollutants. When these chemicals end up in the environment, they can affect comparable pathways of non-target organisms. Due to differences in physiology, these molecules can be highly toxic for invertebrates. In this work, the effect of widely used pharmaceuticals on bivalves was reviewed. All four of mentioned pharmaceuticals, fluoxetine, triclosan, paracetamol and ibuprofen have shown a genotoxic effect on bivalve haemocytes. Harmful effects of these pharmaceuticals can be detected even at environmental concentrations. Due to the persistence of pharmaceuticals after wastewater treatments, the most vulnerable populations of organisms are those living near wastewater treatment plants.

U zadnjih nekoliko godina, patogene bakterije su razvile rezistenciju na većinu poznatih klasa antibiotika, uključujući pojavu višestruko rezistentnih „superbakterija“. Javila se potreba za razvojem novih terapeutika, a kao potencijalni kandidati nameću se antimikrobni peptidi (AMP) koji čine sastavni dio urođenog imunološkog sustava svih živućih vrsta na Zemlji. Velika strukturalna različitost i multimodalni mehanizam djelovanja koji često uključuje narušavanje membranskog integriteta stanice, omogućuju im aktivnost širokog spektra naspram patogenih mikroorganizama. Proučavanje AMP-a iz morskih školjkaša je bitno iz evolucijske perspektive, ali i njihovog biomedicinskog potencijala u razvoju novih lijekova.Unatoč obećavajućim uspjesima, AMP još nisu zaživjeli svoj puni potencijal u medicini prvenstveno zbog skupih troškova proizvodnje, često visoke toksičnosti po stanice čovjeka i velike nestabilnosti u in vivo uvjetima., In recent years, pathogenic bacteria have developed resistance to most of the antibiotic classes in use today, including emergence of multi-resistant „superbacteria“. Therefore, there is a need for a development of new therapeutics, and one of possible solutions are antimicrobial peptides (AMPs), endogenous antibiotics present in all living organisms. Their diverse structures and multimodal mode of action which often includes cell membrane disruption, enables them with broad-spectrum activity against pathogenic microorganisms. Studying AMPs identified from sea shellfish is important from evolutionarily point of view, and also due to their biomedical potential in the development of novel drugs. Despite promising success, AMPs have not yet reached their full potential in medicine, primarily due to expensive production costs, often high levels of toxicity towards human cells and high instability in in vivo conditions.

Poznato je da 70% zemljine površine sačinjavaju mora i oceani, te je jedna od najaktualnijih tema posljednjih godina zagađenje vodenog okoliša. Veliki udio štetnih tvari u moru dospijeva s kopna. Masovan broj industrija, sva češća uporaba pesticida u poljoprivredi, korištenje raznih plovidba, kanalizacijski otpad i sl. uzrokuju zagađenje odnosno onečišćenje morske vode. Najugroženiji je obalni dio mora gdje biološki, kemijski i fizikalni kontaminanti utječu, osim na morsku vodu, na morske organizme područja. Nakon ulova, veliki broj organizma se upotrebljava za ljudsku konzumaciju. Primijer tome su školjkaši, koji se većinom konzumiraju siroviti ili nedovoljno termički obrađeni te je posebno važno voditi računa o njihovoj mikrobiološkoj ispravnosti. Cilj ovog rada je opisati postupak procesa depuracije i njegovu značajnost sa zdravljem potrošaća pri konzumaciji školjkaša. Detaljno su prikazane i opisane biološke, kemijske i fizičke tvari koje izazivaju negativne posljedice za ljudsko zdravlje pri konzumaciji kontaminiranih školjkaša. Objašnjen je postupak procesa depuracije, značajnost praćenja parametra kvalitete vode, te su navedeni najznačajniji propisi za osiguranje ispravnost proizvoda. It is known that 70% of the Earth's surface is made up of seas and oceans, and one of the most latest topics in the last few years is the pollution of the aquatic environment. A big amount of harmful substances in the sea comes from the land. The massive number of industries, the more frequent use of pesticides in agriculture, the use of various vessels, all types of urban waste, etc., cause marine pollution. The most endangered is the seacoste where biological, chemical and physical contaminants affect the seawater and all the marine organisms of the area. After harvesting, a large number of organisms are consumed as human food. An example are shellfish, which are mostly consumed raw or slightly cooked, and it is especially important to take into account their microbiological safety. The aim of this bachelor thesis is to describe the process of depuration and its significance with the public health. The thesis describe all biological, chemical and physical substances that have negative consequences on public health. The process of depuration is explained as well as the importance of monitoring the parameters that effect the rate of depuration and some of the most important regulations is preventing foodborne disease.

The molluscs production in Croatia is traditional and one of the oldest aquaculture activities. Two indigenous and highly market valued species are farmed along the Adriatic coast: Mediterranean mussels (Mytilus galloprovincialis) with production of 920 tons and European flat oysters (Ostrea edulis) with production of 62 tons per year. Nowadays, in Croatia there are 123 mollusc farmers on 133 locations. In order to maintain this aquaculture activity and allow further development it is of utmost importance to maintain the current health status. Two significant parasitic diseases caused great economic losses throughout the Europe. Croatia is implementing a Surveillance program for monitoring the health of aquatic animals susceptible to infection with Marteilia refringens and Bonamia ostreae. Susceptible host species for Marteilia refringens are Mediterranean mussels and European flat oysters whereas for Bonamia ostreae is European flat oyster. The Surveillance program prescribes sampling of 30 pieces of the flat oysters and/or mussels once a year in the production areas/zones and analysis for the presence of mentioned parasites by means of stained digestive gland imprints for marteliosis and heart or gills for bonamiosis. The findings are confirmed using PCR or histopathology. Implementation of the Surveillance program is financed from the Budget. The presentation will show the results in 2016 and 2017 and findings of Marteilia refringens in mussels and Bonamia sp. in oysters.

Školjkaši su značajan izvor hranjivih tvari, ne sadrže aditive, lako su probavljivi i konzumiraju se minimalno procesuirani ili sirovi, što ih čini nutritivno visokovrijednom namirnicom poželjnom u prehrani. Zbog načina hranidbe živih školjkaša moguće je nakupljanje kontaminanata u njihovom tkivu, poput biotoksina, zbog čega predstavljaju potencijalno toksične namirnice. Tijekom 2015. i 2016. godine prisustvo biotoksina ispitano je u 30 uzoraka dagnji (Mytilus galloprovincialis) i 30 uzoraka kamenica (Ostrea edulis) podrijetlom iz područja za izlov živih školjkaša smještenih na istočnoj i zapadnoj obali Istarskog poluotoka. Količine biotoksina (skupina koje uzrokuju gubitak pamćenja, proljev i paralizu) ispitivane su metodom tekućinske kromatografije visokog učinka u kombinaciji s DAD, FLD i masenom detekcijom. Njihovo prisustvo dokazano je u 27 % ispitivanih uzoraka, u rasponu od 46, 8 do 117, 5 μg/kg za okadaičnu skupinu, te 0, 1 do 0, 3 mg/kg za jesotoksine, a utvrđeni maseni udjeli bili su ispod od najviših dopuštenih vrijednosti definiranih trenutno važećim propisima u Republici Hrvatskoj. Lipofilni biotoksini identificirani su u uzorcima dagnji, dok su u kamenicama maseni udjeli svih istraživanih skupina biotoksina bili ispod granice određivanja. S obzirom na toksičnost morskih biotoksina koji su određeni u ispitivanim uzorcima, zbog zaštite zdravlja potrošača, potreban je kontinuirani monitoring zdravstvene ispravnosti živih školjkaša koji se stavljaju na tržište.

Školjkaši predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi zbog mogućnosti filtracije vode i akumulacije mikroorganizama. Bolesti se većinom javljaju nakon konzumacije sirovih ili nedovoljno kuhanih školjkaša, iako neki mikroorganizmi mogu ostati infektivni i nakon termičke obrade. Glavni izvor mikroorganizama u školjkašima su nepročišćene ili djelomično pročišćene otpadne vode. U ovom radu prikazane su karakteristike virusnih i bakterijskih patogena te bolesti koje oni uzrokuju. Od virusnih patogena opisani su virus hepatitisa A, norovirus i rotavirus, a od bakterijskih rodovi Salmonella, Shigella i Vibrio. Na kraju su navedene strategije prevencije bolesti koje uključuju prirodno pročišćavanje školjkaša u čistoj vodi, izgradnju boljeg sustava za pročišćavanje otpadnih voda, čestu kontrolu kvalitete školjkaša i edukaciju ljudi o mogućnosti zaraze i važnosti termičke obrade školjkaša. Bivalves pose a threat to human health due to their ability of water filtration and accumulation of microorganisms. Diseases usually occur after consumption of raw or undercooked bivalves, although some microorganisms may remain infectious even after thermal treatment. The main source of microorganisms in bivalves is unprocessed or partially processed wastewater. This work presents the characteristics of viral and bacterial pathogens and the diseases they cause. Viral pathogens described in this work are hepatitis A virus, norovirus and rotavirus, while described bacterial pathogens are from the genus Salmonella, Shigella and Vibrio. At the end there is a list of strategies for disease prevention which include natural cleansing of bivalves in clean water, construction of a better wastewater treatment system, frequent quality control of bivalves and education of people about the possibility of infection as well as the importance of thermal treatment of bivalves.

Školjkaši su vrlo vrijedan izvor hrane za čovjeka. To su visokovrijedne namirnice, niskokalorične i bogate važnim nutrijentima. Zbog toga je uzgoj školjkaša važna gospodarska grana i u svijetu i u Hrvatskoj. Važnost školjkaša čovjek je otkrio od davnina, pa su se konzumirale od početka ljudskog roda. Važno mjesto su zauzimale u kulturi starih Grka i Rimljana koji su bili umjetnici gastronomije. Uzgoj školjkaša u Hrvatskoj posebno se veže za područje kanala Malog Stona, svjetski priznatog kao područje uzgajališta kamenica. Najvažnije uzgojne vrste u Hrvatskoj su kamenica i dagnja koje se mogu uzgajati u velikim količinama. Tehnologija uzgoja u Republici Hrvatskoj se sve više modernizira, iako se održao i tradicionalan način uzgoja poznat u svijetu već tisuću godina. Opasnost u uzgoju i konzumaciji predstavljaju bakterije, virusi te toksini koji uzrokuju različite sindrome trovanja zbog čega uzgoj, proizvodnja i prodaja ovih organizama podliježu strogim pravilnicima i zakonima.

Bivalve mollusks incorporate life-history traits in their shells during growth making them valuable archives of environmental, biological and evolutionary information. This thesis provides insights into the biological and environmental drivers of shell growth in Callista chione, Glycymeris bimaculata and Glycymeris pilosa. The study was performed in the middle-eastern Adriatic Sea (Pag Bay, Cetina river mouth and Pašman Channel) from May 2014 until October 2015. A characterization of the feeding ecology of these species within their habitat analyzed several biochemical parameters including stable isotope and fatty acid composition. The reproductive behavior was studied applying two complementary approaches, histology and gonadosomatic index. Lastly, stable isotope analyses of carbonate samples were linked to high-resolution temperature records to describe shell microgrowth patterns. Spring and summer were identified as the periods with the best food quality in the particulate matter. Food resource partitioning was observed between C. chione and G. bimaculata at each site and the nitrogen isotopic composition of bivalve tissues was influenced by the presence of diazotroph biomass which differentiated among sites. Inter-site variations in the spawning timing and duration of C. chione were likely associated with temperature whereas in Glycymeris sp. spawning was not directly connected. Such small-scale biological responses are essential to address climate oscillation influences. Shell accretion took place between May and December pointing (i) temperature as an important determinant of shell growth (ii) food availability setting the limits for the growth season and (iii) the onset of gametogenesis close to the growth line formation, evidencing higher energy requirements for reproduction. These results contribute to knowledge on bivalve ecology in the Adriatic Sea and outlined the importance of coupling sclerochronology to ecological studies for a better understanding of species life-history traits. Školjkaši u svoje ljušture ugrađuju osobine životnog ciklusa, što ih čini vrijednim arhivima okolišnih, bioloških i evolucijskih podataka. Ovaj rad pruža uvid u biološke i ekološke čimbenike koji utječu na rast vrsta Callista chione, Glycymeris bimaculata i Glycymeris pilosa. Istraživanje je provedeno u istočnom dijelu srednjeg Jadrana (Paška uvala, ušće rijeke Cetine i Pašmanski kanal) u periodu od svibnja 2014. do listopada 2015. Karakterizacijom ekologije prehrane ovih vrsta u okviru njihovog okolnog staništa analizirano je nekoliko biokemijskih parametara, uključujući stabilne izotope i sastav masnih kiselina. Reproduktivno ponašanje se proučavalo primjenom dva komplementarna pristupa, histologije i gonadosomatskog indeksa. Analize stabilnih izotopa karbonatnih uzoraka su povezane sa zapisima temperature visoke rezolucije kako bi se opisali uzorci mikro-rasta. Proljeće i ljeto su identificirani kao razdoblja s najboljom kvalitetom hrane u mikroćesticama. Raspodjela izvora hrane je zamijećena između vrsta C. chione i G. bimaculata na svakoj lokaciji, a izotopni sastav dušika u tkivu školjkaša je bio pod utjecajem diazotrofne biomase koja se razlikovala među lokacijama. Varijacije među lokacijama, u vremenu i trajanju mriještenja vrste C. chione, su vjerojatno povezane s temperaturom, dok je kod vrste Glycymeris sp. mriještenje nije bilo izravno povezao. Takvi manji biološki odgovori su bitni za razumjevanje utjecaja klimatskih promjena. Rast ljušture se odvijao između svibnja i prosinca naglašavajući (i) temperaturu kao bitnu odrednicu rasta ljušture (ii) dostupnost hrane koja određuje granice sezone rasta i (iii) nastup gametogeneze u doba formiranja linije rasta, pokazujući veću potrebu za energijom tijekom razmnožavanja. Rezultati ovog istraživanja pridonose poznavanju ekologije školjkaša u Jadranskom moru, a istaknuli su važnost povezanosti sklerokronologije s ekološkim studijama za bolje razumijevanje osobina životnog ciklusa školjkaša.

Investigation of the geochemical composition of bivalve shells can provide information on changes in the marine environment occurring during the organism's lifespan. Three target bivalve species, locally abundant in the Adriatic Sea, were chosen, namely Glycymeris pilosa, Callista chione, and Venus verrucosa. Of these, G. pilosa has the longest lifespan, extending over more than 50 years, and thereby presents a potential decadal archive of environmental variability. The other two species, C. chione and V. verrucosa, are commercially important. Samples were collected alive by SCUBA diving in the North Adriatic Sea, near Barbariga, Istria. Growth increments in these shells are annual and clearly visible in shell cross-sections enabling correct temporal positioning of geochemical data obtained from different shell parts. In this study we applied laser ablation– inductively coupled plasma–mass spectrometry (LA–ICP–MS) in line scan mode to determine the trace element composition along the major growth axis in the hinge area of the shell. High resolution profiles of Na/Ca, Mg/Ca, Sr/Ca, and Ba/Ca were measured in three ontogenetically young (50 years). Obtained data was placed in a precise temporal context, and interannual and seasonal changes were studied. Patterns were relatively synchronous between studied individuals, suggesting their potential to record marine environmental variability.

Gavčica, Rhodeus amarus (Bloch, 1782), je slatkovodna riba široko rasprostranjena u Europi koja koristi školjkaše iz porodice Unionidae za polaganje jaja (ovipoziciju) te embrionalni razvoj. Poznato je da gavčica koristi veći broj vrsta školjkaša iz ove porodice kao domaćine za ovipoziciju, ali s različitom razinom preferencije. Cilj ovog istraživanja bio je pokazati koje vrste školjkaša gavčica izabire kao najprikladnije domaćine, s posebnim naglaskom na autohtone i invazivne vrste školjkaša. Istraživanje je provedeno kroz dva eksperimenta (dugoročni i kratkoročni) sa živim ribama i pet vrsta školjkaša (autohtone vrste Anodonta anatina, Unio crassus, U. pictorum i U. tumidus te invazivna vrsta Sinanodonta woodiana). Dugoročni eksperiment trajao je tri tjedna i korišten je samo za dokazivanje preferencije, a kratkoročni (24 satni) za potvrđivanje preferencije domaćina i isključivanje mogućnosti iskrivljenih rezultata nastalih zbog školjkaševa izbacivanja embrija gavčice. Rezultati oba eksperimenta su pokazali da postoji značajna razlika u odabiru školjkaša. Gavčice su za ovipoziciju odabirale sve autohtone vrste, ali ne i invazivnu vrstu školjkaša. Najveća brojnost jaja i ličinki gavčice zabilježena je kod vrste Anodonta anatina, no rezultati iskazani na jedinicu površine škrga pokazali su da je vrsta Unio crassus njihov prvi izbor. Unatoč trenutnom konzervacijskom statusu gavčice (najmanje zabrinjavajući), ona potencijalno može postati ugrožena, ako se ne spriječi širenje invazivne vrste S.woodiana s kojom su europski autohtoni školjkaši u direktnoj kompeticiji. Bitterling, Rhodeus amarus (Bloch, 1872), is a freshwater fish widely spreaded in Europe which uses unionid mussels for oviposition and embryonic development. It has been known that bitterling uses a wider range of species from this family as hosts for oviposition, but with different preference. The point of this study was to show what species of mussels bitterlings choose as the most appropriate hosts, with observations made among native and invasive mussel species. The study conducted two experiments (long-term and short-term experiment) with live fishes and five species of mussels (native species: Anodonta anatina, Unio crassus, U. tumidus and U. pictorum, and invasive species Sinanodonta woodiana). Long-term experiment lasted for three weeks and was used only to proove existence of preference, and short-term experiment (24 h) to affirmate host preferences and to exlude possible errors in results, due to mussels ability to eject bitterling eggs and embryos. Results of both experiments showed that there is a significant difference in mussel choice. Bitterling spawned only in native species of mussels. The greatest number of bitterling eggs and embryos was noted for A.anatina, but the results shown on the surface unit of the mussels gills showed that they preffered most U.crassus. Despite the current conservation status of bitterling (LC-Least concern), it can potentialy become vunerable if the invasion of S. woodiana, with which the European native mussels are in direct competition, does not get prevented.

Uzgoj dagnji (Mytilus galloprovincialis, Lamarck 1819) je po količini proizvodnje najzastupljeniji oblik akvakulture u Europi. U Hrvatskoj se godišnje prema procjeni Ministarstva poljoprivrede uzgoji tek oko 3.000 tona dagnji. Općenito se školjkaši, pa tako i dagnje, smatraju zdravom hranom, a njihova hranidbena vrijednost temelji se na povoljnom odnosu bjelančevina i masti te na velikoj količini glikogena. Unatoč visokoj hranidbenoj vrijednosti prehrana školjkašima može predstavljati i opasnost za zdravlje ljudi. Naime školjkaši se hrane filtriranjem velikih količina vode pa na taj način mogu akumulirati različite toksične sastojke poput teških metala ali i mikrobioloških patogena. Među najvažnije bakterijske patogene koje filtriranjem mogu nakupljati školjkaši ubrajaju se bakterije rodova Salmonella, Shigella, Vibrio, Staphylococcus, Pseudomonas, Clostridium, Campylobacter, Yersinia, Aeromonas, zatim Esherichia coli te velik broj streptokoka. Kroz ovaj rad želimo utvrditi prisutnost različitih bakterijskih patogena u mesu dagnji prikupljenih na četiri odabrana lokaliteta na srednjem Jadranu. Tri lokaliteta su komercijalna uzgajališta dagnji koja sukladno mikrobiološkom razvrstavanju uzgojnih područja za školjkaše pripadaju mikrobiološkom razredu A dok su na četvrtom lokalitetu dagnje prikupljane s komercijalnog uzgajališta bijele ribe. Cilj rada je usporediti mikrobiološku ispravnost dagnji s uzgojnih područja (ušće Krke i Zrmanje, Velebitski kanal) s dagnjama prikupljenim na uzgajalištu lubina i komarče (otok Vrgada). Ovim radom želimo utvrditi da li se u uvjetima integrirane multitrofičke akvakulture mogu proizvoditi zdravstveno ispravni i nutritivno visokovrijedni animalni proizvodi. Promicanjem i razvojem takve akvakulture može se u kratkom vremenu značajno povećati količina dagnji koja se uzgaja u Republici Hrvatskoj. Aquaculture of mussels (Mytilus galloprovincialis, Lamarck 1819) by the quantity of production is the most common form of aquaculture in Europe. In Croatia, estimated production is only about 3.000 tonnes of mussels per year. In general, shellfish (including mussels) are considered as a healthy food and their nutritional value is based on a favorable comparison of proteins and fatty acids and the large amount of glycogen. Despite the high nutritive value of food shellfish can pose a danger to human health. The shellfish feeds by filtering large quantities of water, and thus can accumulate different toxic substances like heavy metals as well as microbial pathogens. Among the most important bacterial pathogens that shellfish can accumulate include bacteria of the genus Salmonella, Shigella, Vibrio, Staphylococcus, Pseudomonas, Clostridium, Campylobacter, Yersinia, Aeromonas, Escherichia coli and then a large number of streptococci. Through this work we wanted to determine the presence of different bacterial pathogens in mussels collected at four selected sites in the central Adriatic. Three sites were commercial mussel farms, which in accordance with the microbiological classification of production areas for bivalve molluscs belonging to the microbiological class "A" while on the fourth site of mussels were collected from a commercial fish-farm. The aim was to compare the microbiological quality of the mussels breeding areas (river mouth of Krka, river mouth of Zrmanja and Velebit channel) with mussels collected from the sea bass and sea bream fish-farm (island Vrgada). The paper is intended to determine whether the conditions of multitrophic integrated aquaculture can produce healthy and nutritionally rich animal products. Promotion and development of mussels can significantly increase its production in Croatia in a short time.

Uzgoj školjkaša u Republici Hrvatskoj ukazuje na važnost popularizacije svjetskog problema izlova školjkaša, ali i mogućeg rješenja kroz akvakulturnu proizvodnju te na važnost konstantne kontrole uzgajališta zbog raznih zdravstvenih problema koje mogu uzrokovati kontaminirani školjkaši. Cilj ovog rada je prikazati uzgoj dagnji u Jadranu. U uvodnom dijelu opisani su procesi uzgoja, produbljeno je znanje o aktivnim uzgajalištima i važnim čimbenicima za proizvodnju školjkaša te se podacima o proizvodnji nastoji prikazati realno stanje školjkarstva u Republici Hrvatskoj. Nadalje, opisane su važnije bolesti koje pogađaju školjkaše i potencijalne opasnosti koje se mogu dogoditi konzumacijom kontaminiranih školjkaša. Završni dio rada usmjeren je na zakonsku regulativu Republike Hrvatske koja podrazumijeva razne pravilnike i planove praćenja školjkaša u uzgoju. Iako je tijekom povijesti bilo mnogo pokušaja uzgoja školjkaša na raznim lokacijama koje su proživjele niz neuspjeha i promašaja u naporu i želji da razviju konkurentnu djelatnost uzgajanja školjkaša, na mnogim spomenutim mjestima još uvijek se kriju velike proizvodne, izvozne, turističke i razvojne mogućnosti uspješnog uzgoja školjkaša u budućnosti. Shellfish cultivation in Republic of Croatia emphasizes the importance of popularizing world problem of shellfish harvesting, but also possible solutions through aquaculture production and the importance of constant control of the shellfish farms due to a variety of health problems that contaminated shellfish organisms can cause. The aim of this study was to show the cultivation of mussels in the Adriatic Sea. The introductory chapter describes the process of cultivation, gives additional information about active farms and important factors for the production of shellfish. The production data tends to show the real situation of shellfish cultivation in Republic of Croatia. Further described are diseases that affect shellfish and potential hazards that may occur by eating contaminated shellfish. The final part is focused on the legislation of the Republic of Croatian, which includes a variety of policies and plans for monitoring the cultivation of shellfish. Although the course of history has shown many attempts of shellfish farming in various locations which have experienced a series of failures in the effort and desire to develop competitive shellfish cultivation in Republic of Croatia, many of these places still have great production, export, tourism and development prospects of successful shellfish farming in the future.

Prirodne populacije školjkaša u Novigradskom moru znatno su smanjene zbog nekontroliranog vađenja i čestih promjena u okolišnim uvjetima. Zbog navedenog uzgoj dagnji postaje sve važnija grana akvakulture u ovom području. U skladu sa rastućom potražnjom za hranom iz mora na području Zadarske županije posljednjih godina izdano je nekoliko novih koncesija za uzgoj školjkaša u Novigradskom moru, u skladu s Nacionalnim strateškim planom razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020. Također, Sveučilište u Zadru (Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu) provodilo je projekt financira od strane EU pod nazivom "Istraživanje kvalitete i promidžba novigradske dagnje - INOVaDA". Projekt je 100% financiran iz Europskog socijalnog fonda (prioritet 3, mjera 3.2), s ukupnim proračunom od 59.282, 74 € u razdoblju od srpnja 2015. do rujna 2016. godine. Naši preliminarni rezultati pokazuju da su sve lokacije imale dovoljnu dostupnost hranjiva potrebnih za rast školjkaša (Peharda i sur. 2007 ; Župan i sur. 2014.). Međutim, rezultati indeksa kondicije i sastav stabilnih izotopa pokazuju kako su tradicionalne lokacije u blizini riječnih ušća (kao što je Novigradsko more) pogodnije u smislu prinosa mesa, vjerojatno najvažnijeg faktora kvalitete školjkaša s gledišta potrošača. S obzirom na kratak period mjerenja predstavljeni podatci moraju biti uzeti u obzir kao preliminarni. Istraživanje se nastavilo tijekom cijele godine, uključujući i za proizvođače najvažnije razdoblje turističke sezone od svibnja do rujna, kako bi se u potpunosti usporedili proizvodni rezultati na različitim lokacijama te kompletirala slika o razlikama istraživanih područja. Ciljevi projekta bili su određivanje kvalitete i proizvodnih parametara (brzina rasta, indeks kondicije, kemijski sastav, sastav stabilnih izotopa ugljika (δ13C) i dušik (δ15N) te mikrobiološke analize) školjkaša iz Novigradskog mora. Također praćeni su i okolišni parametri Novigradskog mora (temperatura, salinitet, klorofil a, sastav stabilnih izotopa ugljika (δ13C) i dušika (δ15N)) kako bi se odredio ukupni potencijal Novigradskog mora za proizvodnju školjaka. Nadalje, rezultati su uspoređeni s drugim komercijalnim proizvodnim područjima (ušće rijeke Krke, lokacija u blizini Starigrada i uzgajalište riba Vrgada). Kroz provedbu projekta izvršena je i edukacija domaćih proizvođača te su prenijeta suvremena znanja i iskustva iz inozemstva lokalnim uzgajivačima školjkaša.

Integrirana multitrofička akvakultura (IMTA) pretpostavlja uzgoj organizama na različitim trofičkim razinama u istome uzgojnom području. Takav je primjer i kombinacija uzgoja ribe i/ili rakova s uzgojem školjkaša koji se hrane filtracijom suspendiranih čestica iz morske vode. Time se umanjuje nagomilavanje organskih otpadnih tvari u okolišu jer integralni pristup omogućava konverziju otpadnih nutrijenata, ubrzan rast i dobar indeks kondicije školjkaša u blizini uzgajališta riba te ekonomsku isplativost. IMTA je jedan od efikasnijih načina uzgoja koji uz to pridonosi i očuvanju ekosustava. Na hrvatskoj strani Jadrana zasad je određeno samo nekoliko zona za integriranu marikulturu u kojima se planira uzgoj ribe i školjkaša, no svakako ima potencijala za razvoj jer su oligotrofni sustavi tipični za Jadransko more.

Cilj istraživanja bio je odrediti parametre rasta i starost školjkaša Glycymeris bimaculata na ušću rijeke Cetine te dobivene rezultate usporediti sa rezultatima o rastu i starosti vrste u drugim dijelovima Jadrana, kao i sa podatcima za druge vrste školjkaša u Jadranu. Uzorci školjkaša (N=61) prikupljeni su pomoću hidraulične dredže vongolare i metodom autonomnog ronjenja, na dubinama od 2 do 4 metra. Rast i starost vrste G. bimaculata određeni su analizom unutrašnjih linija rasta primjenom acetatnih preslika. Dužinski raspon ljuštura školjkaša G. bimaculata izmjerenih u ovom istraživanju varirao je od 19, 5 do 77, 2 mm sa srednjom vrijednošću 53, 35±18, 67. Procijenjena starost analiziranih ljuštura bila je u rasponu od 1, 9 do 19, 5 godina. Zabilježena je najveća brojnost jedinki starosti od 2 godine (19, 6 %). Također je značajan udio jedinki starosti od 11 do 13 godina (25, 0 %), dok je samo jedna jedinka bila starija od 19 godina. Prema rezultatima von Bertalanffyjeve jednadžbe rasta, na temelju podataka o starosti pri određenoj dužini, asimptotska dužina ljušture je 72, 78 mm, koeficijent rasta je 0, 264 godina -1 , a vrijednost inicijalnog kondicijskog parametra je iznosila -0, 416 (r 2 = 0, 721). Dobiveni rezultati ukazuju na bržu dinamiku rasta školjkaša G. bimaculata na ušću rijeke Cetine, u odnosu na populaciju iz Paškog zaljeva.

Kako su školjkaši od davnina poznati čovjeku, s vremenom se njihova važnost povećavala zahvaljujući njihovoj visokoj nutritivnoj vrijednosti i relativno lakom uzgoju. Uzgoj ovih vrijednih namirnica poznat je još od antičkog doba te je danas važna gospodarska grana u svijetu i kod nas. Kako se školjkaši hrane filtriranjem vode, velika je mogućnost da u svome tkivu zadrže bakterije i toksine iz okolne vode, čime predstavljaju potencijalnu opasnost za potrošače. Praživotinje stvaraju najviše problema na uzgajalištima, a također su sve češće i neoplazije školjkaša. Posljednjih godina posvećuje se pažnja istraživanju bolesti ovih organizama i njihovih uzročnika. Budući da takvi uzročnici mogu prouzročiti veliku štetu i gospodarske gubitke, određene bolesti su regulirane zakonom. Kod nas se pregledavaju dagnje i kamenice na parazite Bonamia sp. i Marteilia sp., te se provodi program nadziranja vrsta prijemljivih na infekciju vrstom Marteilia refrigrens. Zbog sve snažnijeg razvoja industrije i sve jačeg zagađenja mora, potrebno je planirati izgradnju centara za pročišćavanje školjkaša kako bi postali zdravstveno ispravni za konzumaciju.

Domoična kiselina (DA) je toksin koji pripada spojevima kainoidima u skupinu aminokiselina i prepoznata je kao neurotoksin koji ometa transmisijske mehanizme u mozgu. Domoična kiselina je uzročnik amnezijskog trovanja školjkašima nakon konzumacije toksičnih školjkaša ili drugih morskih organizama koje sadrže ovaj toksin. Vezano za metode detekcije DA u europskom i hrvatskom zakonodavstvu navedeno je da ukupni sadržaj toksina koji izazivaju gubitak pamćenja (DA) u jestivim dijelovima mekušaca (cijelom tijelu ili bilo kojem jestivom dijelu odvojeno) se mora detektirati pomoću tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC – High Preformance Liquid Chromatography) ili bilo kojom drugom provjerenom metodom. Stoga se u ovom radu navode uvjeti rada masenog spektrometra za određivanje DA u tkivu školjkaša. Rezultati optimizacije masenog spektrometra su molekulski (prekursor) ion, fragmenti (produkt ioni), definiranje fragmentora i energije kolizije za metodu određivanja DA.

Kisela DNaza je lizosomalni enzim koji ima važnu ulogu u metabolizmu deoksiribonukleinskih kiselina. Aktivnost kisele DNaze utvrđena je u probavnoj žlijezdi i škrgama dagnje Mytilus galloprovincialis. Kao dominantna DNaza, identificirana je i karakterizirana DNaza II koja je lokalizirana u lizosomu. Utvrđene promjene aktivnosti kisele DNaze u probavnoj žlijezdi povezane su s dostupnosti hrane u okolišu i ciklusom razmnožavanja, dok je aktivnost kisele DNaze u škrgama povezana sa sezonskim promjenama temperature i saliniteta. Aktivnost kisele DNaze u oba organa u dagnjama na onečišćenoj postaji razlikuje se od aktivnosti u dagnjama s referentne postaje. Integracija aktivnosti kisele DNaze u probavnoj žlijezdi s histokemijski detektiranim lizosomalnim promjenama doprinijela je boljem razdvajanju odgovora obzirom na onečišćenje. Podatci koji se odnose na aktivnost kisele DNaze u probavnoj žlijezdi predstavljaju dobru osnovu za buduća istraživanja koja uključuju integrirani odgovor lizosoma prilikom procjene stanja okoliša. Acid DNase is lysosomal enzyme that plays an important role in the deoxyribonucleic acid metabolism. DNase II was identified and characterized in digestive gland and gills lysosomes of mussel Mytilus galloprovincialis as the dominant and representative acid DNase. Acid DNase activity in the digestive gland was associated with food availability and reproduction cycle, while the acid DNase activity in the gills was associated with seasonal changes in seawater temperature and salinity. Acid DNase activity in both investigated organs differs between mussels from contaminated and reference sampling site. Integration of digestive gland acid DNase activity and histochemical perturbation of lysosomes enabled better differentiation of sampling station due to contamination. Observed acid DNase activity in the digestive gland represents a good basis for future environmental monitoring studies that would include integrated lysosomal response.

Norovirus je jedan od vodećih uzročnika epidemijskih i sporadičnih slučajeva gastroenteritisa u svijetu. Bioakumulira se u školjkašima koji su poznati kao prijenosnik humanih patogena, unatoč regulativi baziranoj na E. coli (

U ovom radu su predstavljeni prvi rezultati istraživanja bisfenola A (BPA) u školjkašima hrvatskog Jadrana. Istraživanje je provedeno na dagnjama Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1819) i brbavicama Venus verrucosa (Linnaeus, 1758). Tri uzorka prikupljena su u području Vranjičkog bazena, po jedan uzorak je prikupljen na postajama Mlinice kod Trogira i Stipan Jaz u Marinskom zaljevu (srednji Jadran), dok je šest uzoraka prikupljeno u području Malostonskog zaljeva i to na postajama: Bistrina, Banja, Mali Ston, Kanal Usko, Brijesta i Sutvid (južni Jadran). Bisfenol A određen je u uzorcima sa svih postaja osim u uzorcima sa postaja Banja i Sutvid. Od svih izmjerenih uzoraka donekle se izdvaja postaja Stipan Jaz s masenim udjelom 50% većim od ostalih izmjerenih. Nije evidentirana značajna razlika u razinama masenih udjela BPA u uzgojnim i prirodnim populacijama. Također, iz podataka ovog istraživanja vidljivo je da nema velike razlike u koncentracijama BPA između područja srednjeg i južnog Jadrana. Nadalje, nije ustanovljena razlika u količini bioakumuliranog BPA izmjerenog u školjkašima iz Malostonskog zaljeva i Vranjičkog bazena, koji se smatra relativno zagađenim područjem.

Direktiva 2006/113/EZ o potrebnoj kakvoći vode za školjkaše odnosi se na kakvoću voda za uzgoj školjkaša i primjenjuje se na priobalne i prijelazne vode koje je država odredila kao vode kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje kako bi se omogućio život i rast školjkaša i time pridonijelo visokoj kakvoći jestivih školjkaških proizvoda. Školjkaši su zbog načina ishrane veoma osjetljivi na onečišćenje vode jer prilikom filtriranja zadržavaju i akumuliraju sve mikroorganizme, organske čestice, teške metale i razna druga zagađivala. Monitoring voda za školjkaše je neophodan zbog pravovremenog sprječavanja zagađenja samih školjkaša kao i zbog zaustavljanja prijenosa onečišćujućih tvari kroz hranidbeni lanac. Određivanje voda namijenjenih za uzgoj školjkaša napravljeno je u skladu sa Direktivom 2006/113/EZ koja propisuje niz fizikalnih, kemijskih i bioloških pokazatelja koji moraju biti zadovoljeni bilo da udovoljavaju obveznim standardima ili visokim standardima tzv. «guideline» koji predstavljaju smjernice za daljnje određivanje voda pogodnih za uzgoj školjkaša. Direktivom je određena i minimalna učestalost uzorkovanja kao i metode koje se moraju koristiti za analizu određenih pokazatelja. Određene su vrijednosti sljedećih pokazatelja za morsku vodu: pH, temperatura, obojenje, količina suspendiranih čestica, salinitet, otopljeni kisik, naftni ugljikovodici, a za školjkaše maseni udjeli organohalogenih tvari, metala (As, Cd, Cr, Cu, Hg, Ni, Pb i Zn) i saksitoksina te koncentracija bakterije Escherichia coli.

Školjkaši se duž istočne obale Jadrana prikupljaju iz prirodnih populacija i uzgajaju, te su izuzetno ekonomski važni u pojedinim obalnim područjima. Novigradsko more jedno je od područja gdje prikupljanje školjkaša ima dugu povijest, a u novije vrijeme postaje sve važnije i u uzgoju školjkaša. Danas su prirodne populacije školjkaša u Novigradskom moru znatno smanjene uslijed nekontroliranog izlova i promjene ekoloških uvjeta. Sukladno tome, Zadarska županija izdala je veći broj koncesija za uzgoj, s ciljem povećanja udjela u uzgoju školjkaša u Hrvatskoj, čime Novigradsko more dobiva potencijal za razvoj u područje važno za marikulturu. Cilj je ovoga rada dati pregled povijesti izlova i uzgoja školjkaša u Novigradskom moru, s posebnim naglaskom na nove trendove u razvoju uzgoja školjkaša.

U ovom završnom radu su prikazana područja uzgoja i izlova na kojima se obavlja provjera kakvoće mora i školjkaša. U kratkim crtama su opisani načini i učestalost uzorkovanja referentnih vrsta, metode laboratorijske obrade uzoraka, prikaz i obrada podataka te njihova usporedba s referentnim vrijednostima. Kontinuirano praćenje kakvoće školjkaša, obuhvaća provjeru mikrobiološke kakvoće te mjerenja biotoksina i teških metala, te je neophodno potrebno, jer se navedeni čimbenici akumuliraju u različitim morskim organizmima, pogotovo onima koji se hrane filtracijom morske vode (“filtratori”), kao što su školjkaši. To je razlog što su školjkaši s aspekta zdravlja ljudi rizična skupina budući da u svojim organizmima akumuliraju sve vrste zagađivala prisutnih u morskoj vodi. Mikrobiološki kontaminirani školjkaši mogu izazvati brojne bolesti npr. gastro-enteritis, virusni hepatitis, tifus, paratifus, koleru i druge bolesti. Prisutnost biotoksina može izazvati gubitak pamćenja, probavne smetnje i paralizu. Akumulacija teških metala može ostaviti teške posljedice na živčanom sustavu. Ove činjenice još više naglašavaju važnost kontinuirane provjere zdravstvene kakvoće školjkaša ne samo zbog zdravlja ljudi nego i zbog održavanja i unapređenja te vrlo važne privredne djelatnosti. (43 stranice, 14 slika, 25tablica, 16 literaturnih navoda, jezik izvornika: hrvatski)

Organizmi koji žive u morskim, estuarijskim i slatkovodnim ekosustavima često su izloženi antropogenom utjecaju. Među onečišćujućim tvarima, metali imaju posebnu važnost jer nisu biorazgradivi. Školjkaši se hrane filtracijom vode i pri tome akumuliraju visoke razine teških metala pa se koriste kao bioindikatorski organizmi onečišćenja metalima. Izloženost toksičnim metalima za njih predstavlja stres jer se oni vežu za esencijalne biomolekule. Stoga školjkaši razvijaju mnoge detoksikacijske mehanizme kako bi uklonili metale iz blizine bitnih molekula. Jedan od načina je taj da se metali vežu na metalotioneine (MT-e). MT-i su citosolni proteini male molekulske mase, koji su odgovorni za održavanje homeostaze esencijalnih (Zn, Cu) i detoksikaciju toksičnih metala (Cd, Hg, Ag). Ovi metali induciraju sintezu MT-a i vežu se na njega. Pobudna sinteza MT-a predstavlja biomarker izloženosti metalima. MT-i se kao biomarkeri koriste u biomonitoringu jer rano upozoravaju na onečišćenje okoliša i na štetne učinke zagađivača. Unos metala u školjkaše se odvija putem škrga, probavne žlijezde i površine plašta te se stoga u njima mjeri razina MT-a. Međutim, brojni biotički i abiotički parametri mogu utjecati na povećanu sintezu MT-a. Stoga je potrebno razlikovati utjecaj okolišnih čimbenika od antropogenog utjecaja. Također, odgovor MT-a na izloženost metalima ovisi o organizmu, tkivu koje se ispituje i o izoformi MT-a koja se proučava. Primjena MT-a kao biomarkera izloženosti metalima kod školjkaša korisna je u mnogim ekotoksikološkim istraživanjima te je od velikog značaja za procjenu razine zagađenosti vodenih ekosustava. Organisms that live in marine, estuary and fresh ecosystems are often exposed to anthropogenic influence. Among the pollutants, metals are of major concern because they are not biodegradable. Bivalves are filter-feeding organisms and accumulate high levels of heavy metals. Therefore, they are widely used as bioindicators of metal contamination. Exposure to toxic metals is stressful because metals can bind to essential biomolecules. Therefore, bivalves develop detoxification mechanisms to remove metals from the vicinity of important molecules. This may be achieved by binding metals to metallothioneins (MT-s). MT-s are cytosolic low-molecular weight proteins which are responsible for maintaining homeostasis of essential (Zn, Cu) and detoxification of non-toxic metals (Cd, Hg, Ag). These metals are inducers of MT synthesis and bind on MT. Induction of MT is considered as biomarker of metal exposure. MT-s are used as biomarkers in biomonitoring because they are early-warning indicators of pollution and signal harmful effects of contaminants. The uptake of metals may take place via gills, digestive gland or via the surface of the mantle so level of MT is measured in them. However, many biotic and abiotic factors can influence higher synthesis of MT. Therefore, it is necessary to distinguish between the impact of environment factors and anthropogenic contaminants. Also, MT response to metals depends on the organism, the tissue examined and the MT isoform studied. Applying MT-s in bivalves as biomarkers of metal exposure is useful in many ecotoxicological studies and is of great importance to assess level of contamination in aquatic environment.