Search

Background: The development of mobile applications for prevention or treatment of mental health problems is growing (Boettcher et al., 2014). Social anxiety, defined as an excessive fear associated with social situations, is one of the commonly researched disorders in general digital health programs, i.e. eHealth (Boettcher et al., 2013). Usually, social anxiety is manifested as a fear of speaking in front of others, participating in social gatherings, meeting new people and expressing disagreement with others, all because of the fear of the negative evaluation (Leahy et al., 2012). Socially anxious people generally experience high levels of suffering and disfunction in academic, business and personal contexts. They are often reluctant to seek professional help, even though social anxiety is one of the most common psychiatric disorders (Alyami et al., 2017). Research shows that some of them turn to mobile applications (mHealth) to avoid the shame and stigma associated with seeking help (Alyami et al., 2017 ; Miloff et al., 2015). Social anxiety treatment in the form of mHealth can be useful and practical as it overcomes some of the problems of the healthcare system (Berrouiguet et al., 2016). However, potential problems of such applications are mostly connected to data protection, poor reliability of the assessment, inaccuracy of the information and the untested effectiveness of the therapeutic techniques included in the application (Whittaker, 2012). Objective: The aim of this research was to study in detail the existing mobile applications developed for the treatment of social anxiety and to find out the content and therapeutic techniques included in these applications. Method: Three databases with mobile applications were searched - Google Play, Apple store and Microsoft Windows. The keywords "social anxiety", "shyness", "social phobia", "social fear" and "social problems" were used to search for applications. For each database, the two authors independently assessed the existing applications. In the first round of evaluation, the authors checked whether the application was thematically focused on social anxiety and the improvement of social functioning. Only applications that contained information about the treatment of social anxiety in the title or description were downloaded and studied in detail, according to the following criteria: (1) Age groups (children and youth/adults/both) ; (2) Area of mental health problems that the application covers (exclusively for social anxiety/other difficulties as well) ; (3) Used or not used as a part of the therapy ; (4) Content in the application (psychoeducation, self-assessment, symptom monitoring, techniques for working on symptoms, correspondence with other users or the therapist). If the application contained techniques for working on symptoms, they were recorded. ; (5) Elements of gamification (e.g. monitoring progress, achieving new levels, receiving rewards, collecting points). If the application had gamification elements, they were recorded. ; (6) Media in the application (text, images, audio materials, video materials). Results: Out of 3207 identified mobile applications, 34 of them met the agreed criteria (12 were from Apple store database and 22 from the Google Play database). Most of the applications, 19 of them, were intended for all age groups. A total of 12 applications focused only on social anxiety, while the rest contained information on other mental disorders (e.g. stress, general anxiety, panic attacks, depression). All applications were designed for independent use and not as a part of therapeutic work. Almost all of the applications, 30 of them, included some of the techniques for working on anxiety symptoms. Half of the applications included psychoeducation on social anxiety, 12 of them monitoring symptoms, 11 self- assessment of the condition and only four the possibility of corresponding with other users or contacting a therapist. The most common techniques were relaxation, exposure and cognitive restructuring. Only one application included the behavioral experiment technique and coping cards. Most of the applications did not include some elements of gamification. Of the four apps that had elements of gamification, three apps included tracking progress, one winning medal and one collecting points, badges and achieving new levels. Most applications share information through text and audio materials. Conclusions: In conclusion, there are currently no mobile applications that focus exclusively on social anxiety and at the same time cover all the techniques that are otherwise used in the therapy for this disorder. A very small number of applications allow users to correspond with others, which is especially important for socially anxious people who will generally find it more difficult to make contacts or be willing to practice social interactions in person. It is necessary to develop a mobile application that would be focused on the treatment of social anxiety and contain quality interventions, with scientific verification of its effectiveness.

The aim of this longitudinal study was to examine the prospective and predictive role of anxiety sensitivity (AS) to the intensity of obsessive- compulsive (OCD) symptoms and posttraumatic stress disorder (PTSD) symptoms in the context of experiencing pandemic stress, the earthquake which hit Croatia during the pandemic period, and fear of coronavirus. The first wave of the research was conducted in 2014 measuring AS and the second wave in 2021 using the online survey method as a continuation of a large research project. The study involved 144 participants, of whom 85% were female. Participants completed a short demographic questionnaire, a questionnaire on the number and intensity of stress experiences during coronavirus pandemic and earthquake, Anxiety Sensitivity Index, Multidimensional Assessment of COVID-19- Related Fears, Short form of Dimensional OCD Scale, and Impact of Event Scale. The results showed that the AS level measured in 2014, fear of coronavirus, and intensity of stress positively correlated with the intensity of OCD symptoms. AS measured in 2014 has shown to be a significant predictor of OCD and PTSD symptoms intensity in 2021. In total, about 30% of the variances of the OCD and PTSD symptoms were explained by the intensity of stress, fear of coronavirus, and AS. Fear of coronavirus has been shown to be a significant mediator of the AS 7 years ago and the intensity of OCD symptoms association. In comparison, stress intensity has not been shown to be a significant mediator of the AS 7 years ago and the PTSD symptoms intensity in 2021 relation. The current study's results confirm the diathesis- stress model in the development of mental health problems where the AS level serves as a long-term vulnerability trait.

Razvoj mobilnih aplikacija kojima je cilj prevencija ili tretman teškoća mentalnog zdravlja je u velikom porastu. Osobe koje se nose sa socijalnom anksioznosti, jednim od najčešćih psihijatrijskih poremećaja, često nisu sklone tražiti pomoć stručnjaka te se okreću aplikacijama koje nekad ne sadrže provjerene i efikasne terapijske tehnike. Cilj ovog istraživanja bio je proučiti postojeće aplikacije za socijalnu anksioznost i istražiti koje sadržaje uključuju, s posebnim naglaskom na tehnike kognitivno- bihevioralne terapije koja se pokazuje vrlo efikasnom u tretmanu ovih smetnji. Pretražene su tri baze s mobilnim aplikacijama – Google Play, Apple store i Microsoft Windows. Za pretraživanje aplikacija su korištene ključne riječi „social anxiety“, „shyness“, „social phobia“, „social fear“ i „social problems“. Preuzete su i detaljno proučavane aplikacije koje su u naslovu ili opisu imale navedeno da sadrže informacije o socijalnoj anksioznosti i nude korisnicima psihološke tretmane kako bi postigli cilj smanjenja simptoma i uspješnije se nosili sa socijalnom anksioznosti. Od ukupno 3207 identificiranih mobilnih aplikacija, 34 njih je zadovoljavalo dogovorene kriterije. Većina aplikacija bila je namijenjena svim dobnim skupinama. Ukupno 12 aplikacija bilo je fokusirano samo na socijalnu anksioznost, dok su ostale sadržavale i tehnike za druge smetnje. Niti jedna aplikacija nije bila osmišljena za korištenje u sklopu terapijskog rada. Gotovo sve aplikacije uključivale su neke od kognitivno- bihevioralnih tehnika za rad na simptomima anksioznosti. Najčešće tehnike bile su relaksacija i izlaganje, a samo jedna aplikacija uključivala je i bihevioralni eksperiment i kartice za suočavanje. Samo dio aplikacija uključivao je i psihoedukaciju, samoprocjenu stanja i mogućnost dopisivanja s drugim korisnicima. Zaključno, trenutno ne postoje mobilne aplikacije koje su fokusirane isključivo na socijalnu anksioznost, a istovremeno pokrivaju i sve tehnike koje se inače koriste u kognitivno-bihevioralnoj terapiji ovih smetnji. Također, aplikacije rijetko omogućuju korisnicima da se dopisuju s drugima, što je posebno važno za socijalno anksiozne osobe koje će u pravilu teže ostvariti kontakte ili biti spremne uvježbavati socijalnu interakciju. Potrebno je razviti mobilnu aplikaciju koja bi bila usmjerena na tretman osoba sa socijalnom anksioznosti i sadržavala kvalitetne intervencije, uz znanstvenu provjeru njezine efikasnosti.

Background: The number of mobile applications for mental health is rising. People dealing with sexual difficulties often turn to advice provided by applications, which may not contain correct information or effective therapeutic techniques. Therefore, the aim of this research was to study the mobile applications in the field of sexual health and to find out which content and therapeutic techniques they include, with emphasis on cognitive-behavioral interventions frequently used in therapy. Method: To achieve the research goal, three databases with mobile applications were searched (Google Play, Apple store and Microsoft Windows), using keywords "sex", "sexual health", "sexual dysfunctions", "sexual problem", "sexual intimacy", "sexual pleasure", "sexual treatment" and "sex therapy". Only applications that stated in the title or description that they are focused on sexual disorders or the improvement of sexual functioning were downloaded and studied in detail. Results: Out of a total of 3685 identified applications, 47 of them met the agreed criteria. The results showed that more applications have been developed for men and were rarely adapted to older age groups. Most applications did not consider the sexual orientation of the user. A large number of them was developed for users with erectile dysfunction, and only one for women with vaginismus. Only 15 of applications contained elements of gamification. 83% of them included techniques to work on the symptoms. Most apps included sexuality tips and Kegel exercises. A small number of them included effective techniques such as a training of sexual fantasies, sensate focus, guided masturbation, relaxation, mindfulness and mirror exercise, and only one included cognitive restructuring. Conclusion: Several mobile applications have been developed to enhance sexual functioning, but none of them cover all the techniques that are used in sex therapy. It is necessary to develop applications that would focus on multiple users and include quality cognitive-behavioral techniques.

Internet je danas uobičajen način prikupljanja informacije o zdravlju. Žene su sklonije pretraživanju zdravstvenih informacija na internetu, a to se intenzivira tijekom trudnoće. S obzirom na neugodne emocionalne reakcije nekih trudnica nakon pretraživanja informacija na internetu, iznenađuje kako konstrukt kiberohondrije, tj. pretjeranog i ponavljanog pretraživanja informacija na internetu potaknutog uznemirenošću radi zdravlja, a koje pojačava takvu anksioznost, nije češće proučavan na uzorku trudnica. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati prediktore kiberohondrije kod trudnica. Za potrebe istraživanja napravljen je online upitnik koji je ispunilo 418 sudionica, prosječne dobi 30 godina. Sudionice su prosječno bile u 28. tjednu trudnoće. Polovici sudionica je ovo bila prva trudnoća. Dobiveni rezultati pokazali su da trudnice koje imaju komplikacije u trenutnoj trudnoći imaju višu razinu kiberohondrije u odnosu na one koje nemaju komplikacije. Nije nađena razlika između trudnica s obzirom na paritet i komplikacije u prethodnoj trudnoći. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da su zdravstvena anksioznost i anksioznost specifična za trudnoću prediktori kiberohondrije kod trudnica. Pritom anksioznost specifična za trudnoću predviđa kiberohondriju povrh zdravstvene anksioznosti. Zanimljiva je razlika dobivena između trudnica s urednom trudnoćom i onih koje imaju komplikacije u trudnoći. Kod trudnica koje nemaju komplikacije prediktori kiberohondrije su zdravstvena anksioznost i anksioznost specifična za trudnoću, a kod onih koje imaju komplikacije je prediktor kiberohondrije samo anksioznost specifična za trudnoću. Nalazi se mogu interpretirati u okviru kognitivno-bihevioralnog modela kiberohondrije i modela traženja informacija u trudnoći.

Anestezija je postupak izazivanja neosjetljivosti. Dijeli se na opću i lokalnu (regionalnu) anesteziju. Lokalni anestetici su lijekovi koji se koriste za lokalnu anesteziju. Lokalni anestetici se mogu kombinirati s adrenalinom koji je agonist adrenergičkih receptora te uzrokujući vazokonstrikciju produljuje vrijeme trajanja lokalne anestezije i omogućava primjenu manje doze lokalnog anestetika. Lokalni anestetici i adrenalin mogu stupiti u interakcije s ostalim lijekovima. Interakcijom se smatra svaka promjena djelovanja lijeka uzrokovana drugim lijekom. Interakcije se dijele na farmakodinamičke i farmakokinetičke. Poznavanje interakcija lokalnih anestetika s često propisivanim lijekovima nužno je kako bi se spriječio mogući toksični učinak ili izostanak djelovanja lijeka. Lokalni anestetici stupaju u interakcije s drugim lokalnim anesteticima, benzodiazepinima, sulfonamidima i propranololom. Propranolol, triciklički antidepresivi, inhibitori monoaminooksidaze, fenotiazini, halogenirani opći anestetici, kardiotonici, lijekovi za supstituciju hormona štitnjače i kokain mogu stupiti u interakcije prilikom istovremene primjene s adrenalinom.

Čitanje je ključna akademska vještina, ne samo za uspjeh u školovanju, već i za opću prilagodbu i snalaženje u suvremenom svijetu, u kojem su pisane informacije i pisana komunikacija nezaobilazni u svim područjima života. Hrvatska je 2017. godine usvojila Nacionalnu strategiju poticanja čitanja za razdoblje od pet godina. Za ostvarivanje ciljeva definiranih tom strategijom nužno je raspolagati empirijskim podacima o vještinama čitanja i njihovim prediktorima u svim fazama razvoja čitalačke pismenosti. Iako se Hrvatska u proteklih desetak godina uključila u dva međunarodna istraživanja čitalačke pismenosti - istraživanje PIRLS, u kojem sudjeluju učenici četvrtih razreda osnovne škole i istraživanje PISA, u kojem sudjeluju petnaestogodišnjaci, empirijskih podataka o čitalačkim kompetencijama hrvatskih učenika iznimno je malo. K tome, rezultati spomenutih međunarodnih istraživanja pokazuju da je čitalačka pismenost hrvatskih učenika u četvrtom razredu osnovne škole iznad međunarodnog prosjeka, dok je čitalačka pismenost petnaestogodišnjaka ispod međunarodnog prosjeka, što upućuje na negativan trend u razvoju čitalačkih kompetencija u višim razredima osnovne škole u situaciji usporedbe uspješnosti hrvatskih učenika s vršnjacima iz drugih zemalja. Prema teorijama faza razvoja vještina čitanja, rana adolescencija je iznimno važno razdoblje za razvoj čitalačke pismenosti. Tada bi se trebao ostvariti prijelaz s početnih na složenije vještine čitanja, a učenje čitanja trebalo bi prerasti u čitanje sa svrhom učenja. Svrha istraživanja prikazanog u ovoj knjizi bila je doprinijeti spoznajama o čitalačkim kompetencijama hrvatskih učenika u razdoblju rane adolescencije. Istraživanjem smo željeli odgovoriti na dva pitanja. Prvo, kakve su dobne i spolne razlike u (a) vještinama čitanja i (b) individualno-psihološkim i obiteljskim čimbenicima povezanim s vještinama čitanja djece u ranoj adolescenciji (četvrti, peti, šesti i sedmi razred osnovne škole)? Drugo, u kolikoj su mjeri individualno-psihološki i obiteljsko-kontekstualni čimbenici prediktivni za vještine čitanja? Vještine čitanja operacionalizirali smo dvjema mjerama: brzinom dekodiranja riječi i razumijevanjem teksta. Od individualno-psiholoških čimbenika povezanih s vještinama čitanja usmjerili smo se na motivaciju za čitanje (intrinzičnu i ekstrinzičnu), navike čitanja (količinu čitanja tiskanih i digitalnih tekstova te poznavanje naslova knjiga kao indikator izloženosti literaturi) i jezične sposobnosti (operacionalizirane mjerama poznavanja značenja riječi i poznavanja gramatike). Od obiteljsko- kontekstualnih čimbenika, ispitali smo četiri indikatora obiteljskog čitalačkog okruženja: obrazovanje roditelja, broj knjiga u kućanstvu, roditeljske navike čitanja i stavove roditelja prema čitanju. U istraživanju je sudjelovalo 814 učenika (51.4% djevojčica), iz sedam osnovnih škola u Zagrebu. Rezultati su pokazali da djevojčice, u usporedbi s dječacima, imaju višu intrinzičnu motivaciju za čitanje (u svim razredima osim u četvrtom, u kojem se djevojčice i dječaci nisu razlikovali) ; provode više vremena čitajući tiskane, a manje vremena čitajući digitalne tekstove ; bolje poznaju naslove knjiga (iako samo u četvrtom i šestom, a ne i u petom i sedmom razredu) ; imaju bogatiji rječnik ; brže dekodiraju riječi i bolje razumiju tekstove koje čitaju. Mlađa djeca imala su višu razinu obiju vrsta motivacije za čitanje od starije djece. Za ekstrinzičnu motivaciju dobne razlike utvrđene su za djecu oba spola, a najizraženije su bile između šestog i sedmog razreda. Za intrinzičnu motivaciju dobne razlike utvrđene su samo za dječake, pri čemu su dječaci u četvrtom razredu imali statistički značajno višu intrinzičnu motivaciju za čitanje od dječaka u višim razredima. Starija djeca, u usporedbi s mlađom, izvijestila su o više vremena provedenog u čitanju digitalnih tekstova, imala su bogatiji rječnik i veće gramatičko znanje, brže su dekodirala riječi i bolje su razumjela tekstove koje su čitala. Statistički značajnim prediktorima individualnih razlika u brzini dekodiranja riječi pokazali su se spol, dob, intrinzična motivacija za čitanje, poznavanje značenja riječi i poznavanje gramatike. Djevojčice, starija djeca te djeca više intrinzične motivacije za čitanje, bogatijeg rječnika i boljeg poznavanja gramatike, brže su dekodirali riječi. Prediktori razumijevanja teksta bili su dob, broj knjiga u kućanstvu, ekstrinzična motivacija za čitanje, poznavanje naslova knjiga, poznavanje značenja riječi, poznavanje gramatike i brzina dekodiranja riječi. Starija djeca, djeca koja kod kuće imaju veći broj knjiga, djeca niže ekstrinzične motivacije za čitanje, djeca koja poznaju više naslova knjiga, imaju bogatiji rječnik, bolje poznaju gramatiku i brže dekodiraju riječi, pokazala su veće razumijevanje tekstova. Prediktivni modeli u manjoj su se mjeri razlikovali za djevojčice i dječake te za djecu različite dobi. Pokazalo se da razumijevanju teksta djevojčica i dječaka doprinose različiti aspekti kućne okoline te da se s dobi povećava doprinos jezičnih vještina brzini čitanja, a smanjuje važnost brzine čitanja za razumijevanje značenja teksta. U ukupnom uzorku, prediktorske varijable objasnile su 37% varijance brzine dekodiranja riječi i 49% varijance razumijevanja teksta. Nalazi provedenog istraživanja podržavaju teorije o razvoju čitanja, pokazujući da se u ranoj adolescenciji vještine čitanja značajno unaprjeđuju. Dobiveni rezultati podržavaju i novije teorijske modele prediktora vještina čitanja koji, u tumačenju razvoja čitanja, uz važnost kognitivno-jezičnih sposobnosti, ističu i ulogu motivacijsko-ponašajnih čimbenika, poput navika čitanja, te kontekstualnih čimbenika koji uključuju obiteljsko čitalačko okruženje. Naši rezultati sugeriraju da bi se povećanjem intrinzične, a smanjenjem ekstrinzične motivacije za čitanje, većom izloženošću djece literaturi namijenjenoj njihovom uzrastu, proširivanjem rječnika i povećanjem gramatičkog znanja te obogaćivanjem kućne biblioteke mogle unaprijediti vještine čitanja u ranoj adolescenciji, pri čemu je posebnu pažnju potrebno posvetiti čitalačkim vještinama dječaka. Ovi rezultati mogu se primijeniti u kreiranju intervencija za podizanje čitalačke pismenosti djece školske dobi i doprinijeti ostvarenju ciljeva Nacionalne strategije poticanja čitanja.

Važnost emocije gađenja zanemarivana je u istraživanjima ljudske seksualnosti. Uloga anksioznosti, anksiozne osjetljivosti i depresivnosti već je proučavana u području seksualnosti, no sveobuhvatnije istraživanje, koje uključuje te varijable i gađenje, ne postoji. Stoga je cilj i problem ovog istraživanja bio ispitati koju ulogu tri domene gađenja, seksualno, moralno i gađenje na patogene, imaju u seksualnom ponašanju i doživljavanju ljudi, povrh anksioznosti, anksiozne osjetljivosti i depresivnosti. Za potrebe istraživanja napravljen je online upitnik koji je ispunilo 1450 sudionika, 68.1% žena i 31.9% muškaraca. Dobiveni rezultati pokazali su da muškarci i žene s višim seksualnim i moralnim gađenjem te žene s višim gađenjem na patogene imaju niži rezultat u čestini solitarnih seksualnih aktivnosti. Moralno gadljiviji muškarci i žene imaju viši rezultat na seksualnom zadovoljstvu. Kod žena, više seksualno gađenje povezano je s manje učestalim seksualnim odnosima i više seksualnih disfunkcija, a više gađenje na patogene povezano je sa češćim odnosima. Provedbom hijerarhijske regresijske analize za kriterij seksualnog zadovoljstva pokazalo se da su duljina veze i depresivnost značajni prediktori zadovoljstva kod muškaraca. Kod žena, značajni prediktori su važnost vjere, duljina veze, depresivnost i moralno i seksualno gađenje. Ovom analizom nađeno je da je, uz depresivnost, važan samostalni doprinos u objašnjenju seksualnog zadovoljstva kod žena imalo i gađenje. Provedbom druge hijerarhijske regresijske analize za kriterij solitarnih seksualnih aktivnosti nađeno je da su važnost vjere i seksualno gađenje značajni prediktori čestine solitarnih seksualnih aktivnosti kod muškaraca. Kod žena, značajni prediktori su važnost vjere, duljina veze, anksiozna osjetljivost i seksualno gađenje. Najveći samostalni doprinos u objašnjavanju čestine solitarnih seksualnih aktivnosti kod oba spola imalo je upravo seksualno gađenje. Ovo istraživanje ukazuje na važnost gađenja za kvalitetne i zdrave intimne odnose, a nalazi se mogu interpretirati u okviru evolucijske teorije, izražene seksualne inhibicije kod gadljivijih osoba, kao i njihovih negativnijih stavova prema seksualnosti.

Internet je u današnje vrijeme učestao medij putem kojeg osobe prikupljaju informacije o zdravlju. Žene češće koriste internet kako bi došle do zdravstvenih informacija, a njihova sklonost pretraživanju intenzivira se tijekom trudnoće koja je za njih vrlo važno životno razdoblje. U ovom preglednom radu sažeti su nalazi o fenomenu pretraživanja zdravstvenih informacija na internetu kod trudnica. Detaljno su opisani facilitirajući i inhibirajući faktori zbog kojih se trudnice upuštaju u pretraživanje informacija o zdravlju, kao i procesi u zdravstvenom sustavu koji ih navode na pretraživanje. Prikazani su najčešće korišteni internetski izvori zdravstvenih informacija i teme o kojima trudnice najviše pretražuju. Objašnjeni su aspekti pouzdanosti informacija namijenjenih trudnicama na internetu, kao i faktori koje one uzimaju u obzir prigodom procjene točnosti i relevantnosti informacija. Dan je sažet pregled demografskih, opstetričkih i psiholoških karakteristika trudnica zbog kojih su one sklonije pretraživanju informacija o zdravlju. Psihološke karakteristike koje su opisane su zdravstvena pismenost, samoefikasnost, zdravstveni lokus kontrole, zdravstvena anksioznost i anksioznost specifična za trudnoću. Objašnjeni su efekti i posljedice koje internetsko pretraživanje ima na funkcioniranje i dobrobit trudnica s naglaskom na kompulzivno pretraživanje i intenziviranje anksioznosti nakon pretraživanja. Na kraju rada je opisana važnost daljnjih istraživanja u tom području s obzirom na brojne praktične implikacije., The Internet has become a commonly used medium through which persons obtain information on health. Women use the Internet more often to obtain health-related information, and their tendency towards searching the Internet for information increases during pregnancy, which is a very important period in their lives. This review article presents findings on the phenomenon of searching the Internet for health-related information in pregnant women. It includes a detailed description of facilitating and inhibiting factors due to which pregnant women engage in Internet searches on health, as well as processes within the healthcare system that lead to such searches. We describe the most commonly used internet sources for health-related information and the most common search topics in pregnant women. Various aspects of the reliability of the information intended for pregnant women that can be found on the Internet are described, as well as factors that they take into account when evaluating the accuracy and the relevance of the information. We also present a concise overview of the demographic, obstetric, and psychological characteristics of pregnant women due to which they are more prone to web searches on information related to health. The psychological characteristics described herein comprise health literacy, self-efficacy, health-related locus of control, health-related anxiety, and pregnancy-specific anxiety. We explain the effects and consequences of Internet searches on the functioning and wellbeing of pregnant women, with an emphasis on compulsive web searches and intensification of anxiety after searching. Finally, we describe the importance of research in this area given the numerous practical applications.