Search

Posljednjih godina zamijećeno je povećanje ulova divlje komarče na području istočnog Jadranskog mora. Doprinos povećanju brojnosti populacija u prirodnom staništu uglavnom se pripisuje zbjegovima iz ribogojilišta kao i priljevu jedinki iz kavezno–povezanih okoliša uzgajališta tuna. Fenotipska plastičnost omogućava jedinkama prilagodbu u zatečenim okolišima kroz odgovore u obliku fenotipskih promjena koji služe kao poveznica između starih i novih sredina. Predmetno istraživanje imalo je za cilj ustanoviti koje su morfološke, bihevioralne i fiziološke prilagodbe nastupile kod kavezno-povezanih komarči u okolici tunogojilišta, uspoređujući ih sa jedinkama divljih i uzgojnih populacija. Dostupnost i tip hrane te lokalni hidrodinamični uvjeti prepoznati su kao glavni doprinitelji razlika u tjelesnoj obojenosti i morfoloških struktura povezanih sa ishranom i plivanjem između divljih i kavezno-povezanih komarči. Zabilježene su razlike i u obliku otolita između jedinki koji obitavaju u prirodnim staništima naspram onih u okolici tunogojilišta te je sam oblik identificiran kao pouzdan fenotipski marker koji uspješno razlikuje uzgojno od druga dva podrijetla. Budući da zbjegovi imaju potencijalno brojne socio-ekonomske i ekološke implikacije, iznesena saznanja mogu se iskoristiti za uspostavu programa upravljanja prebjeglih uzgojnih riba u prirodnom staništu.

Feeding habits of the striped red mullet, Mullus surmutetus in the eastern Adriatic Sea were investigated. Stomach contents of 203 specimens (11.5 - 32.9 cm TL) collected by bottom trawling were analyzed. Commonly accepted procedures were followed during the diet composition inspection and standard keys were used for food items determination. Examinations showed that 39 identified prey taxa belong to 11 major systematic groups: Crustacea, Gastropoda, Bivalvia, Pisces, Cnidaria, Echinodermata, Polychaeta, Nematoda, Bryozoa, Algae and Rhizaria. The predominant and preferred prey category was decapod crustaceans within all size categories and only in the largest individuals, the dominance of Bivalvia followed by Polychaeta and Crustacea were found. The largest individuals also showed more variety in consumption of different prey categories and a higher mean number of prey items in comparison with smaller fish. No significant differences in prey foraging between males and females ((p>0.05)) and regarding to season ((p>0.05)) were found. Feeding on such wide spectra of prey without significant variations regarding to sex and season suggests that the striped red mullets are able to adapt to shifts in spatio-temporal variations in the abundance of potential prey. Presence of detritus in the digestive tracts is highly related to its foraging behaviour on muddy detritic bottoms., Istraživana je ishrana trlje kamenjarke, Mullus surmuletus u istočnom dijelu Jadrankog mora. Analiziran je sadržaj želudca 203 jedinke (11.5 – 32.9 cm TL) prikupljenih pridnenom povlačnom mrežom koćom. Opće su prihvaćene metode i ključevi za determinaciju korišteni za određivanje sastava ishrane i determinaciju plijena. Istraživanjem je određeno 39 identificiranih vrsta plijena koji spadaju u 11 glavnih skupina: rakovi, puževi, školjkaši, ribe, žarnjaci, bodljikaši, mnogočetinaši, oblići, mahovnjaci, alge i krednjaci. Dominantna i poželjna kategorija plijena bili su dekapodni rakovi unutar svih veličinskih kategorija, dok je samo kod najvećih jedinki pronađena dominantnost školjkaša, a slijede ih mnogočetinaši i rakovi. Najveće jedinke također su pokazale veću raznolikost u konzumaciji različitih vrsta plijena i prosječno veći broj jedinki plijena u odnosu na manje ribe. Nije pronađena značajna razlika u ishrani između mužjaka i ženki ((p>0.05)) i s obzirom na sezonu Istraživana je ishrana trlje kamenjarke, Mullus surmuletus u istočnom dijelu Jadrankog mora. Analiziran je sadržaj želudca 203 jedinke (11.5 – 32.9 cm TL) prikupljenih pridnenom povlačnom mrežom koćom. Opće su prihvaćene metode i ključevi za determinaciju korišteni za određivanje sastava ishrane i determinaciju plijena. Istraživanjem je određeno 39 identificiranih vrsta plijena koji spadaju u 11 glavnih skupina: rakovi, puževi, školjkaši, ribe, žarnjaci, bodljikaši, mnogočetinaši, oblići, mahovnjaci, alge i krednjaci. Dominantna i poželjna kategorija plijena bili su dekapodni rakovi unutar svih veličinskih kategorija, dok je samo kod najvećih jedinki pronađena dominantnost školjkaša, a slijede ih mnogočetinaši i rakovi. Najveće jedinke također su pokazale veću raznolikost u konzumaciji različitih vrsta plijena i prosječno veći broj jedinki plijena u odnosu na manje ribe. Nije pronađena značajna razlika u ishrani između mužjaka i ženki ((p>0.05)) i s obzirom na sezonu ((p>0.05)). Hranjenje širokim spektrom plijena bez značajnih varijacija u vezi sa spolom i sezonom sugerira da se trlja od kamena može prilagoditi pomacima u prostorno-vremenskim varijacijama obilja potencijalnog plijena. Prisutnost detritusa u probavnom traktu povezana je s načinom hranjenja istraživane vrste na muljevitim detritičnim dnima. Hranjenje širokim spektrom plijena bez značajnih varijacija u vezi sa spolom i sezonom sugerira da se trlja od kamena može prilagoditi pomacima u prostorno-vremenskim varijacijama obilja potencijalnog plijena. Prisutnost detritusa u probavnom traktu povezana je s načinom hranjenja istraživane vrste na muljevitim detritičnim dnima.

In the last two decades, a significant increase in wild gilthead seabream populations has been observed in some coastal areas of Mediterranean Sea including the Adriatic Sea. Synergic effects of global warming (Coscia et al. 2011), fish escapement through farming and spawning in cages (Somarakis et al. 2013) can partially explain such phenomenon. The recent trend of gilthead seabream expansion in the Adriatic Sea is accompanied with increased damages on mussel farms caused by seabream predation and fish competition for a new food sources and habitats (Šegvić-Bubić et al. 2011). Nowdays, increased abundance of the gilthead seabreams has been seen around tuna farms. Modified environment and altered trophic network with bait-fish (anchovy, sardines) as a main source of food around farms may induce range of fitness consequences for aggregated fish populations. For this, we investigated (1) seabream abundance and its dietary composition, (2) proxy measures of fitness of farm-associated and unassociated fish including fatty acid composition, body and gonad condition indices and (3) fish scale microchemistry.

Otpad iz mora je globalni problem na okolišnoj, socio-ekonomskoj, zdravstvenoj i estetskoj razini. Može se naći u svim svjetskim morima i oceanima, ne samo u gusto naseljenim područjima, nego i u onima daleko od očitih izvora i ljudskog utjecaja. Predstavlja važan i složeni višedimenzionalni izazov sa značajnim posljedicama na morski i priobalni okoliš, kao i ljudske aktivnosti u cijelom svijetu. Ovi su utjecaji jednako kulturalni kao i multisektorski, a posljedica su loše prakse gospodarenja otpadom, nedostatka odgovarajuće infrastrukture, štetnih utjecaja ljudskih aktivnosti i neodgovarajućeg ponašanja javnosti nesvjesne mogućih posljedica svojih postupaka. Ovome treba pridodati i izostanak provedbe odgovarajućih zakonskih i provedbenih sustava na svim razinama ; međunarodnim, regionalnim i nacionalnim, kao i nedostatka financijskih sredstava za njegovo uklanjanje. Institut za oceanografiju i ribarstvo (IOR) iz Splita projektni je partner u okviru IPA Adriatic CBC programa 2007 – 2013 na projektu pod nazivom „Sustav gospodarenja napuštenom ribolovnom opremom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt pod vodstvom Nacionalnog instituta za kemiju iz Ljubljane, Slovenija, započet u studenom 2013. i završen u rujnu 2016., bavio se širim kontekstom problematike otpada iz mora i u konačnici je rezultirao strateškom procjenom na regionalnoj razini. U projektu su sudjelovali stručnjaci iz zemalja Jadransko-Jonske regije – Slovenije, Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, projektni partner iz Republike Hrvatske bila je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Po završetku projekta Jadranska je regija dobila prvu procjenu stanja mora i obalnog pojasa s obzirom na onečišćenje otpadom iz mora, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme, te stekla dobru praksu kroz akcije uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribolovnih alata (različite vrste mreža, vrša, parangala i ostalog) u moru, kao i otpada iz mora iz koćarskih lovina. Svaka od navedenih aktivnosti je dala važan doprinos u obnovi morskog okoliša, a posebna vrijednost dolazi aktivnim uključivanjem ribarskog sektora. Ovakve aktivnosti također su pozitivno utjecale na nacionalno zakonodavstvo jer je gospodarenje otpadom iz mora još uvijek na niskoj razini. Tijekom monitoringa otpada iz mora naplavljenog na 4 izabrane plaže (Saplunara na otoku Mljetu, ušće Neretve, Punta u Omišu i Zaglav na otoku Visu) prikupljeno je i prema projektnim zahtjevima stručno obrađeno oko 1 T otpada iz mora. U suradnji sa ribarskim zadrugama „Hvar“ iz Hvara i „Adria“ iz Tribunja, pilot-akcijama uklanjanja otpada iz mora iz koćarskih lovina prikupljeno je gotovo 30 T otpada iz mora, dok je u odvojenim pilot-akcijama uklonjeno oko 1, 1 T izgubljenih ribolovnih alata na moru. Glavna je svrha projekta bila da se na temelju prikupljenih podataka o morskom otpadu i prakse stečene tijekom pilot-akcija, izrade preporuke zakonodavstvu u skladu s nacionalnim i regionalnim planovima i protokolima vezanim za otpad iz mora (MSFD, EcAp), pomoć kod integriranog planiranja i upravljanja u cilju smanjivanja utjecaja otpada iz mora i osiguranja održivog gospodarenja morskim i obalnim područjem Jadransko-Jonske regije.

Morski otpad se određuje kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnoga podrijetla nego ga je proizveo i koristio, te odbacio čovjek izravno u more ili je pak tamo dospio s kopna. Pojavljuje se kao plutajući otpad na površini mora, ispod njegove površine (u vodenom stupcu), nataložen na morskom dnu, te naplavljen na obali. Gotovo 80% morskog otpada potječe sa kopna, a tek manji dio nastaje na samom moru ; osnovne kategorije su razne vrste plastike, metala, stakla, gume i papira. U moru i priobalju se pojavljuje u značajnim količinama i smatra se jednim od glavnih problema koji utječe na morski i obalni okoliš. Na organizme djeluje kroz zaplitanje i unos u probavni sustav, predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, te stvara smetnju aktivnostima na moru i obali, te umanjuje kvalitete korištenja morske vode (ribarstvo ili bilo koje drugo legitimno korištenje mora). Na plažama i morskom dnu priobalnog područja Hrvatske morski je otpad prisutan u količinama koje nisu zanemarljive, a većinom ga donose morske struje i vjetrovi, dijelom i iz susjednih jadranskih zemalja. Bez obzira na izvor, morski otpad je rasprostranjena pojava i trajan ekološki problem. Osim ekološkog, morski otpad ima i važan društveno-ekonomski utjecaj koji pogađa obalne zajednice jer je čista obala od ključnog značaja za turizam. Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita projektni je partner na IPA Adriatic CBC programu 2007 – 2013 pod nazivom "Sustav gospodarenja morskim otpadom u Jadranskoj regiji“ – (engl. „Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region ; skraćenica: DeFishGear, www.defishgear.net). Projekt se bavi širim kontekstom problematike morskog otpada i u konačnici bi trebao rezultirati strateškom procjenom na regionalnoj razini. Projektne aktivnosti provodi multidisciplinarni tim uključujući istraživačke institute, nacionalne i lokalne vlasti i nevladine udruge iz svih zemalja Jadransko-Jonske regije (Slovenije, Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke), jačanjem suradnje i poticanjem zajedničkih i usklađenih akcija za Jadran bez otpada. Uz Institut za oceanografiju i ribarstvo, projektni partner iz Republike Hrvatske je Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. Koordinirana suradnja ovih zemalja radi efikasnijeg rješavanja problema morskog otpada ključna je za ostvarivanje važnog cilja: dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine. Vrijednost projekta je 5.353.765 Eura, te će se provoditi do kraja rujna 2016. godine. Odvijanje predviđenih aktivnosti na projektu je planirano kroz tvz. radne pakete (Work Packages – WP) kojih ima ukupno 6, između kojih su Procjena morskog otpada (WP 4), Mikroplastika (WP 5) i Prikupljanje odbačenih ribolovnih alata u lukama, morskog otpada iz ribarskih mreža – koćarica i ribolovnih alata izgubljenih ili odbačenih u moru, tzv. „Ghost nets“ (WP 6) vezani uz konkretne aktivnosti. Svrha radnog paketa 4 je procjena stanja (količine, sastava, itd.) morskog otpada u Jadranu kroz pilot-akcije, od onog naplavljenog na plažama i na površini mora do onoga na morskom dnu, uključujući povezane socio–ekonomske utjecaje, te identificiranje nedostataka i potreba kao osnova za izradu prioriteta za učinkovito djelovanje. Također, namjera je postaviti temelje za održivo gospodarenje i korištenje morskog okoliša i obalnih zona. Naglasak aktivnosti na radnom paketu 5 (WP 5) je na otpadu plastičnog materijala između 0, 3 i 5 mm veličine (mikroplastika), kao i prisutnosti POPs (Persistent Organic Pollutants) apsorbiranim na česticama mikroplastike, što se postiže uzimanjem uzoraka sa površine mora i riječnih ušća, iz sedimenata na plažama, te iz riba, u područjima gdje se morski otpad akumulira, uključujući i područja ribolovne aktivnosti. Glavni cilj radnog paketa 6 (WP 6) je smanjiti onečišćenje mora krupnim otpadom na obali i morskom dnu u priobalnim područjima Jadrana uključivanjem ribara i drugih interesnih skupina u predviđene projektne aktivnosti. Ovaj cilj će biti postignut provođenjem triju pilot-akcija: postavljanjem sustava za prikupljanje i recikliranje odbačene ribolovne opreme, prikupljanjem morskog otpada koji se zatekne u koćarskim lovinama (mrežama) i njegovim odlaganjem u pripremljene kontejnere u ribarskim lukama, te aktivnostima vezanim uz pronalazak i prikupljanje izgubljenih i odbačenih ribolovnih alata u moru (tzv. „ghost nets“) i odlaganjem u odgovarajuće kontejnere na obali. Ova inicijativa uključuje izravno uklanjanje smeća iz mora i podiže svijest o toj problematici u ribarskom sektoru, te među građanima i kreatorima zakonodavstva, čime bi se pridonijelo promjeni dosadašnje prakse i kulture. Tijekom monitoringa morskog otpada naplavljenog na 4 izabrane plaže (Saplunara, otok Mljet, ušće Neretve, gradska plaža „Punta“ Omiš i Zaglav na otoku Visu), ekološka udruga „Sunce“ kao suradnik na WP 4 je prikupila i prema projektnim zahtjevima stručno obradila oko 1 T morskog otpada. Tom je prilikom sakupljeno oko 470 kg plastike (39.399 komada), oko 275 kg obrađenog drva (399 komada), oko 90 kg metala (414 komada – pretežito čepovi boca), oko 55 kg tekstila (384 komada), oko 25 kg gume (193 komada – pretežito obuća), oko 20 kg stakla i keramike (656 komada), te oko 5 kg papira (226 komada). Treba naglasiti da ovo nisu bile akcije čišćenja od morskog otpada, nego njegov monitoring rađen prema zadanom projektnom protokolu. U suradnji sa ribarskim zadrugama „Hvar“ iz Hvara i „Adria“ iz Tribunja, pilot-akcijama uklanjanja morskog otpada iz koćarskih lovina prikupljeno je gotovo 30 T morskog otpada, dok je u odvojenim pilot-akcijama uklonjeno oko 2 T izgubljenih ribolovnih alata na moru. Po završetku projekta Jadranska bi regija trebala imati prvu procjenu onečišćenja morskim otpadom, bolje spoznaje o zagađenju mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme, te akcije uklanjanja i zbrinjavanja otpadnih i izgubljenih ribarskih mreža u moru, kao i morskog otpada iz koćarskih lovina. Svaka od navedenih aktivnosti će dati važan doprinos u obnovi morskog okoliša, a posebna vrijednost dolazi aktivnim uključivanjem ribarskog sektora. Ovakve aktivnosti također mogu pozitivno utjecati na nacionalno zakonodavstvo jer je gospodarenje morskim otpadom još uvijek na niskoj razini. Osim davanja preporuka zakonodavstvu u skladu s regionalnim i nacionalnim ciljevima u odnosu na morski otpad (MSFD, ECAP), glavna svrha je pomoć kod integriranog planiranja i upravljanja u cilju smanjivanja utjecaja morskog otpada i osiguranja održivog gospodarenja morskim i obalnim područjem Jadransko-Jonske podregije. Navedene aktivnosti projekt DeFishGear ima namjeru pružiti nakon završetka projekta krajem rujna 2016. godine, kada se očekuje objava završnog izvješća.

U prezentaciji je opisano trenutačno stanje u pogledu izgubljenih ribarskih mreža u hrvatskom dijelu Jadrana.

In this study, microplastic particles were quantified for the first time in Croatian part of Adriatic Sea for different sea compartments, while all previous research were based on large items of marine litter. The aim of this study was to provide information about microplastics abundance and composition in investigated area. Middle Adriatic Sea represents one of most frequent zone in Croatia regarding tourism, fisheries and maritime traffic. Southern part of the area is under strong influence of Neretva River, with significant waste inputs from land. In October 2014, five samples from sea surface on Neretva outflow were taken as well as five transects from beach placed in vicinity of the river outflow. Sea surface samples were taken during the autumn 2014 and spring 2015 in the channel waters around Split archipelago. Five samples were taken in each season on the same locations. Seasonal occurrences of microplastic were compared in each of those five locations. The main goal was detection of microplastic presence and quantity in fishery important area. Beach sediment samples were taken from two touristic beaches. One of these placed in Split (Bačvice Beach), the biggest town on Croatian coast, representing one of most popular touristic beach. Another beach (Zaglav Beach) is located on the island of Vis, one of most distant islands from the Croatian coast, exposed to southern winds and influenced by open sea currents. These two beaches were processed before and during the touristic season 2014. In each sampling survey were collected five transects for two different microplastic sizes, large microparticles (1-5mm) and small microparticls (

Derelict fishing gear (DFG) or “ghost-nets” is any discarded, lost or abandoned, fishing gear in the marine environment. This gear continues to fish and trap animals, entangle and potentially kill marine life, smother habitat and act as a hazard to navigation. DFG, such as nets or traps and pots is one of the main types of debris impacting the marine environment today. Hundreds of marine species have been reported to be affected by DFG entanglement and ingestion that has been identified as a major cause of morbidity and mortality in some populations [1]. To date, there is no informations about the type, amount or sources of DFG in the Croatian waters and their direct impact on the marine biodiversity remains completely unknown. The objectives of this study were to use data collected during two types of activities ; survey dives throughout various scientific research in last decade and the targeted recovery of „ghost-nets“ during DeFishGear project in 2014/2015, all performed in the wider area of the middle Adriatic. In this study, we presented for the first time data on the occurence and the entanglement observed in DFG for Croatian waters. Ghost fishing has been confirmed for gillnets, trammel-nets, trawl-nets, traps and small purse seine nets. More than 50 DFG have been observed during diving activities and about 700 kg collected during the DeFishGear project. Of this number, 40% were documented to have been derelict for at least one year, but many were much older and still pose a threat to marine organisms. Most derelict gillnets found were from the high-relief rocky reefs and boulder habitats relatively small in size (≤100 m2 in area), of relatively recent construction and in good condition, recovered from depths above 30 m. Fisheries that deploy unattended gear like gillnets or trammel-nets were the primary source of DFG. Survey results indicate that majority of DFG was on underwater rocky reefs (74%) while the remained was on sand/boulder seafloor habitat (24%) or stranded on shorelines (2%). Most DFG was the result of inclement weather ; however, poor fishing practices and lack of convenient gear disposal infrastructure contribute to gear abandonment and at-sea discard. Of the marine organisms found entangled predominantly from gillnets, 35 were invertebrates representing at least 7 species, and 17 fish from 9 species, most of which were recovered dead. Marine organisms occurred in 5% of observed gillnets. Mortality from DFG should be recognized as an additional risk for several crustacean and fish species of conservation concern like Palinurus elephas and Scorpaena scrofa, respectively.

In the last few decades all around the globe, and so the Adriatic region is not excluded, there have been a remarkable growing problem with marine litter, specially of plastic origin. Around 80% of marine litter originates from the mainland and is usually brought to the sea by wind (eg. from the landfills), rivers, sewage discharges, waste industrial water or is deliberately thrown into the sea. It is of great importance to identify pollution hot spots and sensitive areas in order to prioritize the location of efforts to reduce marine litter. The highest litter densities on the croatian part of the Adriatic were observed in areas that are under great influence of human activities in the populated coastal areas (aquatorium around cities Split, Trogir, Dubrovnik, Pula) and around famous nautical tourist destination (Kornati islands, Brijuni, Telašćica). Channel waters are loaded with greater variety of litter mostly derived from nearby mainland, while the more distant areas are mainly dominated by plastics originating from the neighboring countries. Plastic materials float and takes longer to sink to the seabed and its distribution primarily depends on the currents. Occasionaly large quantities of floating litter are discharged with Neretva river due to uncontrolled dumping yards. On the southern shores of peninsula Pelješac and islands Mljet, Korčula, Lastovo and Vis, due to geographical position and orientation towards the currents, winds and waves, the appearance of large amounts of litter is observed repeatedly, particularly massive one in 2010. In addition to the general surface cyclonic circulation in the Adriatic, occurs several cyclonic gears, of which the most prominent are those in south and central Adriatic. Both areas, especially Jabuka pit, are significant fishing area and important routes of maritime transport. Therefore, we can assume that the fishing and merchant ships are the main source of industrial waste. According to unpublished data, seabed of Jabuka and south Adratic Pit are rather polluted with marine litter.

Marine litter is defined as any persistent, manufactured or processed solid material discarded, disposed of or abandoned in the marine and coastal environment. High concentrations of litter are usually found near shipping routes, around fishing areas and in oceanic current convergence zones. Fishing for litter is effective way to clean up marine waters by removing solid waste, which poses a threat to marine organisms and has negative economic and social impacts on coastal communities and tourism. Data on marine litter are collected in fishery port Vira on island of Hvar within DeFishGear project. Fishermen are asked to collect marine litter that accumulates in their nets as a part of their normal fishing activities. Total of seven trawl vessels are participating in fishing for litter activities. Fishermen are fulfilled data sheets after every fishing day. Data sheets contain information about date, location, type and amount of collected litter. Fishing for litter activities in fishery port Vira are carried out since November 2014. Presented results of marine litter are collected from November 2014 to May 2015. Total of 7034, 29 kg of marine litter are collected during this time period. Among the various types of litter, plastic is the most represented.

Microplastic fish ingestion has not yet been subject of scientific investigations in the Croatian part of the Adriatic Sea. Red mullet, Mullus surmuletus, has been chosen as a study organism as it is opportunistic feeder and represents benthic important commercial species. Diet composition and microplastic occurrence in red mullet stomachs were investigated. Stomach contents of red mullets (6.40 – 32.90 cm TL ; N=203) from the central part of Eastern Adriatic were sampled on a monthly basis from December 2011 to October 2012. Commonly accepted procedures were followed during the diet composition inspection and standard keys were used for food items determination. Animal species were preferential prey with predomination of crustaceans (~30%). During the visual inspection of stomach contents, the microplastic particles were separated and counted. From the 203 examined specimens, microplastic items were found in 63 stomachs. Ingested microplastics were mostly filaments in different colors. Approximately 31% of processed fish ingested plastic, averaging 8.5 pieces per fish. Our results indicated widespread occurrence and ingestion of microplastic particles in red mullet.

A specimem of blue runner was caught in a gillnet ny a fishermen in the Neratva River estuary, near Ploče. Main morphometric and meristic counts were taken. The total length (LT) of C. crysos was 18.5 cm and it weighed 91.47 g. This is the second record of C. crysos in the Adriatic Sea.

The cuckoo wrasse, Labrus mixtus, is widely distributed in the moderate warm waters of the Atlantic Ocean, including the Mediterranean and Adriatic Seas. Generally, labrids are small inshore coastal species susceptible to anthropogenic habitat degradation and, although without commercial importance, they make up a significant part of the by-catch and discard. Also, these fishes are intensively caught in recreational and subsistence fisheries. Basic biological information is required for their stock assessment and conservation. Studies of the age, growth, reproduction and feeding of L. mixtus have not been undertaken previously in the Adriatic Sea. The observed maximum age of the cuckoo wrasse was 10 years, although most of the sampled fish were 7 years old. The estimated parameters of the von Bertalanffy growth model suggested that the growth of L. mixtus was relatively fast in the first four years of life. L. mixtus is a protogynous hermaphrodite and sex change occurred at 26 cm, while the greatest increase in gonadosomatic index in April confirmed spring as the spawning period. The cuckoo wrasse is an opportunistic predator, feeding primarily on crustaceans, gastropods and fishes. The information provided on biological indices is necessary for life history pathways and future conservation measures of this population in the Adriatic Sea., El gallano, Labrus mixtus, se halla ampliamente distribuido en las zonas templadas del Océano Atlántico, incluyendo el Mediterráneo y el Mar Negro. En general, los lábridos son especies de pequeño tamaño que habitan en aguas costeras, siendo vulnerables a la degradación antrópica del hábitat y, a pesar de ser comercialmente poco importantes, forman una parte importante de los descartes de la pesca profesional. Estos peces también son intensamente capturados por la pesca recreativa o de subsistencia. Se requiere, pues, una información biológica básica para conocer el estado de los stocks y asegurar su conservación. Los estudios sobre la edad, el crecimiento, la reproducción y la alimentación de L. mixtus no se han realizado hasta ahora en el Adriático. La edad máxima observada en esta especie ha sido de 10 años, si bien la mayoría de los peces capturados se situaba en los 7 años. Los parámetros estimados a partir de la ecuación de crecimiento de Von Bertalanffy sugieren que el crecimiento de L. mixtus es rápido durante los primeros años de vida. L. mixtus es una especie hermafrodita proterogínica y el cambio de sexo se produce a los 26 cm de longitud, mientras que el gran incremento del índice gonadosomático en el mes de abril confirma que el periodo de reproducción se produce durante la primavera. El gallano es un depredador oportunista que se alimenta preferentemente de crustáceos, gasterópodos y peces. La información que se da en este artículo sobre los índices biológicos es necesaria para conocer las características vitales de esta especie y para adoptar futuras medidas de conservación de su población en el Adriático.

Uzorci riba iz roda Labrus su prikupljeni u razdoblju od ožujka do studenog 2009., na 10 postaja u istočnom Jadranu, u području otoka Visa. Prikupljeni su uzorci sadržavali 3 vrste iz porodice Labridae ; smokva, Labrus bimaculatus (N=81), vrana, Labrus merula (N=13) i drozd, Labrus viridis (N=7). Ukupna duljina za L. bimaculatus je bila u rasponu od 17, 1 do 34, 2 cm, a maksimalna masa je bila 541 g. Raspon dužina za L. merula je iznosio od 28, 2 do 39, 0 cm, a za L. viridis od 30, 4 do 36, 2 cm. Vrijednost najveće utvrđene mase za L. merula je bila 955, 0 g, a za L. viridis 589, 0 g. Za smokvu su izračunati parametri za dužinsko-maseni odnos, starost i rast te su određene biometrijske značajke. Za ostale dvije vrste, vranu i drozda, su određeni samo dužinsko-maseni odnosi. Prema vrijednostima koeficijenta iz dužinsko-masenih odnosa, ustanovljen je pozitivan alometrijski rast za smokvu (b=3, 122) i negativan alometrijski rast za drozda (b= 2, 571). Za vranu je ustanovljen izometrijski rast (b=2, 985). Najstarije jedinke vrste L. bimaculatus su bile stare 8 godina. Njena starost je očitana preko otolita i model rasta je prikazan von Bertalanffy-jevom jednadžbom (L∞=35, 3 ; k=0, 285 ; t0=-0, 319).