Search

Religioznost se u literaturi navodi kao jedan od zaštitnih elemenata u rizičnom seksualnom ponašanju mladih, premda su nalazi prijašnjih istraživanja ambivalentni. Na primjer, prijašnje studije sugeriraju pozitivnu, no skromnu povezanost između religioznosti i kasnijeg ulaska u seksualne odnose kao i manjeg broja seksualnih partnera, dok povezanost između religioznosti i upotrebe kondoma pri seksualnom odnosu u većini istraživanja nije pronađena. Budući da su prijašnje studije ograničene korištenjem jednočestičnih mjera religioznosti i pretpostavkom linearne povezanosti između religioznosti i rizičnih seksualnih ponašanja, u ovom se radu koristi multidimenzionalna mjera religioznosti te se istražuje je li povezanost između religioznosti i rizičnih seksualnih ponašanja potencijalno nelinearna. Presječna studija stavova, znanja i seksualnih ponašanja provedena je 2021. godine koristeći internetski panel mladih u Hrvatskoj. Probabilistički uzorak (N=1, 210 ; Mdob=21.74, 48.0% žena) ugrubo reprezentira populaciju u dobi između 18 i 25 godina. Analiza latentnih profila provedena je koristeći šest indikatora religioznosti. Zadržana solucija s trima profilima religioznosti razlikovala je niže, umjereno i više religiozne sudionike istraživanja. Rezultati multivarijatnih analiza pokazali su uglavnom nelinearnu povezanost između religioznosti i indikatora rizičnog seksualnog ponašanja mladih (odgoda vaginalnog seksualnog odnosa bila je povezana s visokom religioznošću, religioznost i dob pri seksualnoj inicijaciji bili su linearno povezani, a manji broj seksualnih partnera bio je povezan s umjerenom, no ne i visokom religioznošću). Kao i u prijašnjim istraživanjima, nije pronađena statistički značajna povezanost između religioznosti i korištenja kondoma. Zaključno, premda je nakon seksualne inicijacije njen doprinos bio skroman, vjerojatna zaštitna uloga religioznosti u rizičnom seksualnom ponašanju jest relevantna za mlade koji su više religiozni.

Background Previous research has shown that structural-level factors (discriminatory laws and policies) result in impaired health and well-being for transgender and gender diverse (TGD) adults. This study aims to assess if structural stigma is associated with school bullying/victimization and well-being among TGD youth and if more LGBTI supportive school environments, as well as social, physical, and legal gender identity affirmation ameliorate the effects of both structural stigma and experiencing violence. Methods The study was conducted online in 2019 in 27 EU Member States and in the UK. We analyzed data from TGD students, aged 15 to 24 years, who at most had completed lower secondary education (n = 2,714). Well-being indicators used in the analyses included one-item measures of life satisfaction, depression, and considering leaving or changing school. Results School environment, but not structural-level stigma, was associated with school bullying/victimization. Similarly, the effects of structural-level stigma, along with physical and legal gender identity affirmation were inconsistently related to students’ well-being across the multilevel models, whereas a more positive school environment and especially experiences of social identity affirmation were related to greater life satisfaction, better mental health, and lower odds of considering leaving or changing school; even though the negative effects of school bullying/victimization remained statistically significant across all models. Conclusions This study's results suggest that compared with distal factors, more proximal factors - better school environment and social identity affirmation - have a greater impact on TGD students’ well-being. Given the inconsistency of our findings, more research is needed to understand the role of structural stigma and legal and physical gender identity affirmation in TGD students’ well-being.

This study aimed to assess if sexting and sexual activity had comparable effects on sexual satisfaction among emerging adults. If sexting and sexual activity are interchangeable, then each of their effects on sexual satisfaction should be of the same direction (i.e., either positive or negative) and comparable in size. In addition, we assessed if the relationship between sexting and sexual satisfaction is moderated by relationship status and sexual activity. We used a national sample of 607 Croatian adults aged 18 to 25 years (M = 21.94, SD = 1.90 ; 53.9% women) who completed an online questionnaire in January 2021. Moderating effects of relationship status and sexual activity were assessed. In multivariable analysis, sexting was related to sexual satisfaction only among study participants who were not sexually active. In contrast to enhancing sexual satisfaction among singles in our study, sexting was negatively associated with sexual satisfaction among study participants in relationships. The results suggest that the link between sexting and sexual satisfaction may be about sexual activity and offer evidence on the role of sexting in sexual satisfaction among emerging adults who cannot or do not want to engage in sexual intercourse.

Prezentacija glavnih nalaza drugog vala biobihevioralnog istraživanja metodom uzorkovanja upravljanim ispitanicima među osobama koje injektiraju droge (OID) u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Svrha je daljnje razvijanje programa prevencije i liječenja infekcija koje mogu biti povezane s injektiranjem droga i rizičnim spolnim ponašanjima. Cilj istraživanja je nastavak praćenja populacija OID u trima hrvatskim gradovima, s fokusom na izradi novih procjena prevalencije infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i virusom hepatitisa C (HCV), učestalosti rizičnih i zaštitnih ponašanja i pokrivenosti populacije OID zdravstvenim programima.

Objective: To assess the role of religious upbringing and religious faith in sexual behavior among emerging adults. The study aimed to explore if the protective effect of religious upbring, should there be one, extends to early adulthood and delays sexual initiation irrespective of the current levels of internalized religious faith and irrespective of gender. The second step of the analysis assessed if the protective effect of religious upbringing extends after sexual debut. Design and Method: A survey on sexuality-related attitudes, knowledge, and behaviors was carried out in December 2021. Using a commercial online panel, two-stage stratified sampling by region and settlement size was used to randomly draw a national sample of Croatian emerging adults (n = 1, 210 individuals ; Mage = 22.3, SD = 2.07 ; 50.3% women). One-item measure of religious upbringing and a composite indicator of religious faith were used to assess religiosity. Sexual behavior outcomes included sexual initiation, age at sexual debut, and the number of sexual partners overall and in the past 12 months. Results: In multivariable analysis, religious upbringing – and not internalized religious faith – was related to sexual abstinence among both women and men in the sample (p = .011). In contrast, the role of religious upbringing in sexual behavior seems to wane after sexual initiation. More specifically, higher levels of internalized religious faith were related to later onset of sexual initiation (p = .032) and fewer both lifetime sexual partners (p = 0.002) and recent sexual partners (p = .023), irrespective of either religious upbringing or gender. Conclusions: Using a large national sample of emerging adults, this study’s findings suggest that different aspects of religiosity are related to different sexual behavior outcomes. The findings offer further support for the analysis of multidimensional aspects of religiosity within the same analytical and statistical models.

Premda u razdoblju od početka epidemije bolesti COVID-19 mladi imaju znatno smanjene mogućnosti održati postojeće i stvoriti nove socijalne kontakte, rizik od zaraze koronavirusom nije ih posve spriječio u stupanju u spolne odnose kao jedno od rizičnijih ponašanja za prijenos koronavirusa. Cilj je ove studije istražiti povezanost između zabrinutosti zarazom koronavirusom sebe i drugih i odgovornog ponašanja u svakodnevici (definiranog prema javnozdravstvenim preporukama, npr. pranje ruku, nošenje maske) i u spolnom ponašanju (npr. izbjegavanje ljubljenja, izbjegavanje diranja nosa). Istraživanje je provedeno početkom veljače 2021. godine na slučajnom uzorku mladih u dobi od 18 do 25 godina (N = 607) selektiranih iz velikoga nacionalnog internetskog panela. Iz ukupnog uzorka u ovu studiju uključeno je 269 sudionika (55, 4 % žene ; Mdob = 21, 9 godina) koji: nisu u vezi ili ako jesu, ne žive s partnerom/icom ; u razdoblju od početka epidemije bili su seksualno aktivni ; nisu preboljeli bolest COVID-19, a ako su u vezi, njihov/a partner/ica nije prebolio/ljela bolest COVID-19. Na bivarijatnoj razini zabrinutost vlastitom i zarazom bliskih osoba koronavirusom bila je povezana s oba ishoda. Status veze također je bio povezan s oba ishoda, tako da su se oni ispitanici koji jesu u vezi odgovornije ponašali u svakodnevici, no manje odgovorno u spolnom ponašanju. Kontrolirajući sociodemografske karakteristike sudionika, zabrinutost vlastitom zarazom koronavirusom bila je povezana s oba ishoda, dok je zabrinutost zarazom drugih koronavirusom bila povezana samo s odgovornim ponašanjem u svakodnevici. Pozitivna povezanost utvrđena je i između statusa veze i odgovornog spolnog ponašanja: odgovornije su se ponašali oni ispitanici koji nisu u vezi. Imajući na umu da mladi u ovom istraživanju koji jesu u vezi ne žive sa svojim/om partnerom/icom, ovi nalazi sugeriraju da u odgovornom spolnom ponašanju mladih ulogu ima i sâm odnos.

Drugi val bio-bihevioralnog istraživanje metodom uzorkovanja upravljanog ispitanicima kod osoba koje injektiraju droge (OID) u 2022. godini

Naše istraživanje izravno se oslanja na istraživanje Laure Vandenbosch i Stevena Eggermonta (2013) kojim su poduprijete postavke teorije objektivizacije (Fredrickson i Roberts, 1997) u muškoj adolescentskoj populaciji u kontekstu korištenja seksualno eksplicitnih medijskih sadržaja (SEM). Samo-objektivizirajući pogled manifestira se vrednovanjem vlastitog tijela u terminima vanjskih umjesto njegovih unutarnjih značajki, a konstantan samo-nadzor (engl. self-surveillance), provjeravanje i podešavanje vlastitog izgleda kako bi ono bilo u skladu s kulturnim očekivanjima, njegova je primarna kognitivna i bihevioralna manifestacija. Uporaba SEM povezana je s procesom seksualne socijalizacije mladih ljudi, između ostaloga i kao izvor kulturnih definicija poželjnih tjelesnih karakteristika. Opravdano je pretpostaviti kako SEM može biti čimbenik razvoja objektivizirajućeg pogleda na vlastito tijelo. Našim istraživanjem nastojali smo longitudinalno, mjerenjem u dvije vremenske točke s dvanaestomjesečnim intervalom, provjeriti nalaze krossekcijskog istraživanja Vandenbosch i Eggermont kojim je utvrđena pozitivna povezanost, posredovana internalizacijom ideala tjelesnog izgleda, korištenja seksualno eksplicitnih materijala i samo-nadzora među belgijskim adolescentima. Metodom strukturalnog modeliranja provjerili smo postojanje povezanosti između uporabe SEM i samo-nadzora te testirali medijacijski utjecaj internalizacije ideala tjelesnog izgleda. Podaci su prikupljeni u sklopu studije “Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People ‘s Sexual Socialization and Health” (PROBIOPS) koja je obuhvatila 14 riječkih srednjih škola. Nalazi našeg istraživanja ne podupiru nalaze krossekcijskog belgijskog istraživanja. Uporaba SEM nije bila povezana s kasnijim samonadzorom tijela među mladićima, a nije potvrđena niti pretpostavka o medijacijskom djelovanju internalizacije. Naši nalazi doprinose boljem razumijevanju fenomena objektivizacije u muškoj populaciji te raspravi o mogućim negativnim utjecajima SEM na seksualnu socijalizaciju adolescenata.

S prepoznavanjem važnosti adolescencije kao razvojnog perioda koji može imati utjecaj na kasnije osobno, interpersonalno i socijalno zdravlje, u posljednjih se trideset godina u društvenim znanostima u velikoj mjeri povećava interes za istraživanjima adolescenata. Budući da je adolescencija također i period otkrivanja i istraživanja seksualnosti, nije iznenađujuće da je mnogo istraživača svoj fokus u velikoj mjeri usmjerilo na problematična ponašanja i negativne posljedice ranog, ili neodgovornog, pristupa vlastitoj seksualnosti. Kao mogući kontekst razumijevanja i definiranja seksualnosti u literaturi je predložena i izloženost seksualno eksplicitnim medijskim sadržajima (SEM), a s dostupnošću primarno internetske pornografije rasla je i zabrinutost oko potencijalnih negativnih efekata izloženosti SEM. Premda je u većini dostupnih studija istraživana uloga upotrebe SEM u seksualnom ponašanju (npr., u ranom stupanju u seksualni odnos ili u seksualnoj agresiji), grupa istraživača je nedavno upozorila i na direktnu povezanost učestalosti korištenja SEM i lošijeg akademskog uspjeha belgijskih učenika u dobi između 12 i 15 godina, objašnjavajući dobiveni rezultat nedostatkom vremena za učenje uslijed korištenja SEM, kognitivnom apsorpcijom te uzbuđenjem čiji bi efekt mogao nadilaziti isključivo seksualne aspekte života. U model je uvršteno i obrazovanje roditelja, kao približna kontrola utjecaja obiteljskog socio-ekonomskog statusa (i s njime povezanog kulturnog kapitala) na školski uspjeh njihove djece (Beyens, Vandenbosch i Eggermont, 2015). Osim što je važan za osobno zadovoljstvo, akademski je uspjeh prepoznat i kao protektivni faktor u rizičnom i anti-socijalnom ponašanju. Iz ovog je razloga stabilnost negativne povezanosti između SEM i akademskog uspjeha nužno provjeriti i u kros-kulturalnoj perspektivi. Imajući u vidu nalaze belgijske longitudinalne studije, cilj ove studije jest provjeriti nalaz o negativnoj povezanosti SEM i akademskog uspjeha koristeći longitudinalne uzorke zagrebačkih i riječkih srednjoškolaca. Podaci, izmjereni u dvije vremenske točke unutar 12-mjesečnog vremenskog intervala, prikupljeni su u sklopu longitudinalne studije Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People’s Sexual Socialization and Health (PROBIOPS), koja je obuhvatila učenike 59 zagrebačkih i 14 riječkih srednjih škola koji su u prvom mjerenju bili u dobi od 16.1, odnosno 15.9 godina. Zagrebački je uzorak činilo 205 učenika, a riječki 333 učenika3. Rezultatima višerazinske autoregresivne analize—u kojoj je kontroliran efekt klasterizacije uzorka, odnosno prinos škole (Zagreb) ili razreda (Rijeka)— nisu potvrđeni nalazi belgijske studije koji su uputili na negativnu povezanost korištenja SEM u prvom mjerenju s akademskim uspjehom šest mjeseci kasnije. Jedini značajni prediktor promjene u akademskom uspjehu u promatranom razdoblju bilo je obrazovanje oca (b = -.10 ; t = -2.01 ; p < .05), isključivo u riječkom uzorku. Rezultati upućuju na važnost kros-kulturalne provjere efekata SEM te pozivaju na daljnja istraživanja o razvojnim aspektima uporabe SEM među adolescentima.

Considering that programmatic data suggest a recent rise in vaccine refusal in Croatia, this study, first of its kind in Southeast Europe, aimed to estimate the prevalence, and sociodemographic, and sociocultural determinants of childhood vaccine refusal and hesitancy (CVRH) intentions among Croatian adults. Multi-stage stratified population-based survey included 1000 individuals aged 18–88 years (Mage = 47.7, SD = 17.8), of whom 51.7% were women. The outcome, a categorical indicator, distinguished among individuals who would approve vaccinating their children (vaccine accepting), those who would approve some but not all vaccines (vaccine hesitant), and those who would refuse vaccination (vaccine refusing). A sizeable minority of participants was characterized by childhood vaccine refusal (10.6%) and hesitancy intentions (19.5%). In a multivariate assessment controlling for parenthood, the odds of vaccine hesitancy were significantly increased by a younger age (AOR = 1.96–3.03, p < .01). Religiosity (AOR = 1.12, p < .05) and the use of alternative medicine (AOR = 2.85, p < .001) increased the odds of vaccine refusal. However, individual characteristics seem to be relatively poor predictors of CVRH intentions in Croatia. Following the social contagion model, future research should move beyond individual-level approach and take into account social interaction and social network effects.

Although research has shown a connection between minority stressors and internalizing mental health problems, the role of minority stress has mainly been neglected in the assessment of sexual problems among non-heterosexual men. Using online samples of heterosexual (n = 933) and non-heterosexual participants (n = 561) aged 18 to 50 years, this study aimed to comparatively assess sexual difficulties and problems and explore the role of minority stress in non-heterosexual men's sexual problems. Although the age-adjusted odds of reporting rapid ejaculation, delayed ejaculation, and sex-related anxiousness significantly differed between the two groups, the overall prevalence of sexual difficulties and the associated levels of distress did not significantly differ between the samples. In multivariate assessment, anxiety and depression significantly increased the odds of reporting distressing sexual difficulties among both heterosexual and non-heterosexual participants. In the non-heterosexual sample, positive body image significantly decreased the odds of experiencing sexual problems. Pointing to a role of minority stress, highest levels of victimization related to sexual orientation increased the risk of sexual problems. This association was partially mediated by negative emotions. Our findings offer some support for a recent call to include sexual orientation among the social determinants of health recognized by the World Health Organization.

Imajući u vidu nužnost empirijske utemeljenosti javnih politika za mlade, u ovome radu opisujemo dinamiku seksualnog ponašanja, stavova o seksualnosti i informiranosti o temeljnim aspektima ljudske spolnosti u populaciji brucoša Sveučilišta u Zagrebu. Analize se temelje na longitudinalnom istraživanju provedenom 1998., 2003. i 2008. godine na proporcionalnom stratificiranom uzorku studentica i studenata najvećeg hrvatskog sveučilišta. Protivno u javnosti raširenoj percepciji kako mladi stupaju u seksualne odnose sve ranije i sa sve manje odgovornosti, naši rezultati prikazuju stabilnost seksualnog ponašanja u promatranom razdoblju. Primjerice, proporcije su studenata/studentica koje obilježava ranija seksualna inicijacija te onih koji iskazuju veći broj seksualnih partnera/partnerica ostale nepromijenjene. Slično vrijedi i za konzistentnu uporabu kondoma. Ipak, uzmemo li u obzir recentne epidemiologijske podatke o raširenosti HPV-a među mladima, naši uvidi ne pružaju garanciju da se izloženost seksualnim rizicima nije povećala. U tom smislu, u proteklih je deset godina propuštena prilika za sustavno unaprjeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih.

U izlaganju se predstavljaju nalazi tri vala longitudinalnog istraživanja seksualnosti novoupisanih studentica i studenata Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanja su provedena 1998., 2003. i 2008. godine. U prezentaciji je naglasak stavljen na analizu promjena u seksualnom ponašanju, informiranosti i stavovima mladih tijekom promatranog razdoblja.