Search

Vrana has been an important centre in Dalmatia since the 11th century at the latest. Croatian King Dmitar Zvonimir donated a Benedictine monastery in Vrana to Pope Gregory VII where he kept his insignia. From the 12th to the 14th centuries Vrana was in possession of the Knight Templars and from 1312 the Hospitallers when Vrana was the seat for the whole of Hungary and Croatia. At the beginning of the 15th century, Vrana territory came under Venetian rule and soon, with the advancement of the Ottomans towards the West, it became exposed to Ottoman war activities and was occupied in 1538. Through the 16th and 17th centuries, Vrana was on the border of the Ottoman Empire and the Venetian Republic, whose cannons destroyed the fort during the War of Candia (1645- 1669). It is in this area that the Department of Archaeology of the University of Zadar has conducted archaeological research on several sites over the last 13 years. Although only part of the architectural remains and small finds can be directly related to the war, the results of the excavations help to clarify life on both sides of the Venetian-Ottoman border. In this presentation, we will present some of the results relating to the end of the Middle Age and Early Modern Times, the most turbulent era in the history of Vrana.

Two graveyards on the shores of Vrana Lake in Northern Dalmatia have been archaeologically investigated. Crkvina and Maksanova gomila lie in close proximity, less than 20 m away, but they are separated by the wall. Some grave characteristics show similarities, but there are also differences. On Crkvina there is a church, while on Maksanova gomila there are no buildings at all, and the tombstones are different. Crkvina also shows a longer period of use as a graveyard, at least since Early Middle Ages, while graves at Maksanova gomila are dated to the second half of 15th and the 16th century and are attributed to Vlach population. Until current excavations on Maksanova gomila only two graves were excavated yielding together 22 skeletons. In season 2021/2022 archaeological research was carried on, so far giving 14 new graves. Two graves contained only one skeleton – in both cases a subadult. All the other graves generally consist of one skeleton in situ – subadult or adult, and one or more skeletons buried as secondary depositions or reburials. Previous anthropological analysis carried on skeletal remains from two graves showed high levels of interpersonal violence, evidence of heavy physical labour, and high frequency of indicators of subadult stress suggesting these individuals were probably living in poor conditions and consumed low-quality food. Ongoing anthropological analysis on new excavated human skeletal remains will focus on demography and pathological conditions in order to complement archaeological research and historical sources to better understand the migration movements in the area of northern Dalmatia in the Late Middle Ages and Early Modern Period.

U članku se analizira zidana grobnica (grob 76) otkrivena 2011. godine unutar crkve sv. Marije na nalazištu Pakoštane – Crkvina koje je u srednjem vijeku pripadalo naselju Zablaće. Arheološkim istraživanjima utvrđena su četiri sloja ukopa, u kojima su otkriveni osteološki ostaci 24 osobe, kao i brojni nalazi nakita, dijelova nošnje i novca. Među osteološkim ostacima treba izdvojiti dva pokojnika sa zanimljivim traumama, od kojih je jedna nastala kao posljedica trepanacije. Grobnica je sagrađena tijekom prve polovine 15. stoljeća, a sukcesivno ukapanje u nju obavlja se nešto više od sto godina., This paper analyses a stone-built tomb (Grave 76) discovered in 2011 in the Church of St Mary at the site Pakoštane – Crkvina, which belonged in the Middle Ages to the settlement of Zablaće. The archaeological excavations established four strata of burials in which the osteological remains of 24 individuals were found, as well as numerous items of jewellery, dress accessories and coins. Among the osteological remains, worth highlighting are two decedents with interesting traumas, one of which was caused by trepanation. The grave was built in the first half of the 15th century, and successive burials in it were carried out for somewhat more than a hundred years.

Oko 1 km zapadno od ninskog otočića nalazi se tumul Grgur koji je u svom toponimu očuvao sjećanje na srednjovjekovnu crkvu posvećenu sv. Grguru. Lokalitet je istraživan u dva navrata – Ej­nar Dyggve 1929. – 1930. i Mate Radović 2008. – 2009. U radu se razmatraju pokretni nalazi, grobovi i ostatci crkve datirani od rim­skog doba do danas. Jednostavna pravokutna crkva s polukruž­nom apsidom podignuta je na vrhu tumula u razvijenom sred­njem vijeku te je služila i kao grobišno mjesto o čemu svjedoče četiri groba unutar broda crkve, ali i oni oko crkve. Pokretni su na­lazi malobrojni, ali oni uže databilni, uz radiokarbonsku analizu, svjedoče da se najveći dio grobova može vezati za kasni srednji vijek. Crkva je vjerojatno srušena u ratnim zbivanjima 16. st., Approximately 1 kilometer to the west of the Nin Island, a tumu­lus named Grgur can be found. Its name preserves the memory of a medieval church dedicated to St. Gregory (Grgur). The site was excavated on two separate occasions: Ejnar Dyggve 1929-1930 and Mate Radović 2008-2009. This paper analyzes the mov­able finds, graves and church remains dating from the Roman period to the present day. The simple church with a rectangular plan and semicircular apse was built at the top of the tumulus in High Middle Ages and it served as a burial place, as indicated by four graves inside the church’s nave and some graves outside the church. Movable finds are scarce, but those among them which could be dated with certain accuracy and using the radiocarbon analysis indicate that most of the graves originate from the Late Middle Ages. The church was probably torn down during the 16th-century wars.

Arheološko nalazište Pakoštane – Crkvina nalazi se uz zapadnu obalu Vranskog jezera, oko 5 km istočno od Biograda. Od 2006. godine Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru vrši na lokalitetu sustavna istraživanja srednjovjekovnog sakralnog kompleksa. Ograđeni kompleks se sastoji od crkve, dviju pomoćnih prostorija, zvonika i groblja, a pripadao je srednjovjekovnom naselju Zablaće koje je napušteno za mletačko-turskih ratova. Mnogobrojni nalazi svjedoče o raznim aspektima života na lokalitetu, među kojima treba izdvojiti novac. Dosadašnji numizmatički nalazi datiraju se od 4. do 19. st., a ovdje obrađujemo nalaze iz vremena Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva (1102.-1527.). Porijeklo i nominale novca su raznoliki. Najstariji nalazi odnose se na bizantski novac, nakon čega slijede monete Mletačke Republike, koje su najbrojnije, a pronađeni su i novci različitih talijanskih (Padova, Verona, Brescia, Aquileia, Pisa) i istočnojadranskih gradova (Split, Zadar, Šibenik). Zastupljeni su i nalazi novca Bavarske, Ugarske i Svetog Rimskog Carstva. Ovi numizmatički nalazi nisu samo rezultat regionalnih zbivanja već su odraz kulturno-povijesnih događaja, veza i gospodarskih prilika na širem području.

Don Luka Jelić posvetio je velik dio svog znanstvenog opusa prostoru sjeverne Dalmacije, a jedan od važnih dijelova jest prostor Biograda i okolice. Iako se to po broju objavljenih radova ne bi moglo zaključiti, podaci iznijeti u njima, kao i oni sačuvani u Jelićevu arhivu u Arheološkom muzeju u Splitu, svjedoče o tome, kao i o njegovoj upućenosti, te znanstvenoj utemeljenosti i pouzdanosti zaključaka. Autori se u svom razmatranju Jelićeva doprinosa poznavanju arheološke topografije ograničavaju na prostor mjesta Vrana, s njenim dobro poznatim lokaliteta poput Gradine i Hana Jusufa Maškovića u Vrani, ali i onih manje poznatih kao što su Halibegov dvor i gradina Samograd.

U razdoblju od 9. svibnja do 10. lipnja 2016. godine provedena su arheološka istraživanja objekta na niskom rtu Soline u Privlaci, objekta za koji se pretpostavljalo da su ostaci crkve sv. Kristofora. Istraživanjem je utvrđeno kako se rtu Soline nalazi objekt koji se može vezati uz srednjovjekovne solane čiji se ostaci nalaze u plitkoj uvali neposredno uz objekt. Malobrojni nalazi se mogu datirati od sredine 14. do 16. st., a ostaci arhitekture svjedoče o najmanje dvije faze objekta. Pronalazak objekta s pravokutnom apsidom na otočiću Školjiću dodatni je argument kako pretpostavljeni objekt nije crkva sv. Kristofora.

Od 21. do 27. rujna 2016. godine provedena su zaštitna arheološka istraživanja na položaju Glavica, sjeveroistočno od župne crkve sv. Stošije u Biogradu na Moru. Istraženo je pet grobova različitih karakteristika, a uočeni su i drugi koji se protežu izvan obuhvata iskopa. Većina grobova bila je pokrivena tankim kamenim pločama, dok su im bočne strane građene zidanim kamenom i žbukom. Jedan grob nije imao tragove arhitekture, a jedan je za bočne strane iskoristio škrapu matične stijene. Nedostatak nalaza otežava dataciju grobova, ali s obzirom na njihov položaj s velikom sigurnošću se može kazati kako je riječ o srednjovjekovnim grobovima koji su korišteni za višekratne ukope.

Plina je brdski prostor na desnoj obali Neretve, u zaleđu Ploča, koji se proteže do polja Jezero, a donedavno je bio gotovo potpuno arheološki neistražen. Tijekom 2007. i 2008. godine u sklopu zaštitnih arheoloških istraživanja koja su prethodila gradnji Jadranske autoceste istražen je i niz tumula na prostoru Istočne Pline. Vremenski horizonti ukapanja u tumule su potvrdili kako oni nisu samo prapovijesni spomenici, a o tomu svjedoče i numizmatički nalazi. U radu su obrađeni nalazi dvanaest primjeraka novca i dviju svetačkih medaljica. Najstariji je nalaz bizantskog folisa kovanog za Leona VI. Mudrog, a najmlađi pripada 20. stoljeću, no najveći broj nalaza se datira u kasni srednji i rani novi vijek što korespondira s horizontima najbrojnijih ukopa u razmatranim tumulima.

Archaeological site of Pakoštane – Crkvina is situated at the west coast of the Vrana Lake, in the vicinity of Croatian coastal town Zadar. Site has been excavated by the Department of Archaeology of the University of Zadar from 2006 till 2014. Remnants of medieval sacral complex comprising of church of St. Mary with lateral rooms, cemetery and fence wall were discovered. Among numerous other finds, coins are very indicative for the life span of the site that was abandoned after Venetian-Turkish Wars. Coins found so far are covering wide chronological range from the 4th to 19th century with majority that can be dated from the 13th to 16th century. Origins and types of coins are various – Byzantine gold coins, coins minted in different Italian cities (Padova, Aquileia, Pisa) and Venetian Republic, Hungarian, Bavarian pfennigs and Austro- Hungarian kreutzers. Among regular coins there are also some forgeries. This numismatic material represents a reflection of historical and commercial activities of the wider Mediterranean region, including the city of Zadar and its wider surrounding which comprises the site of Pakoštane – Crkvina as its inseparable part.

Trepanation is one of the most spectacular traumas observed on human skeletal remains. Although the procedure was first mentioned and described by Hippocrates, the first osteological evidence of trephining goes back to at least the Neolithic. In the procedure the skull is drilled or scraped by a sharp instrument thus exposing the intracranial contents either to treat health problems or for mystical purposes. So far, only two cases of trepanation were reported from Croatian skeletal series: one from the prehistoric Bezdanjača site, and the other from Ludbreg dated to the Migration period. In the osteological collection of the Croatian Academy of Sciences and Arts two additional cases from North Dalmatia have recently been acquired. One from the Late Medieval and Early Modern Age archaeological site Škabrnja - St. Mary investigated in 2009 by Archaeological Museum in Zadar. The site yielded 12 graves. The skull was found in grave No 5 which contained one female skeleton and an abundance of dislocated bones. A minimum number of five individuals (four adults and one subadult) was present. An oval shaped defect is located on the right side of the frontal bone of a male skull. It is completely healed indicating that the person survived the surgical procedure and lived for some time. The other case was found during archaeological excavations in Pakoštane - Crkvina conducted by Department of Archaeology, University of Zadar. During systemic archaeological excavations from 2006 to 2015 the remnants of the Church of St. Mary and a medieval cemetery were uncovered. Mass grave 76B contained nine individuals (eight adults and one subadult). One of the male skulls showed a massive lytic defect on the right side of the cranium that was in the process of healing suggesting that the afflicted individual died shortly after the surgical procedure was performed.

This study presents a multidisciplinary research implemented in Geographic Information System (GIS) environment in order to investigate the palaeo-hydrography in Northern Dalmatia. The aim was to correlate archeological and geomorphological markers in order to corroborate present findings on Croatian coastal evolution during and after Roman period. Among many archeological sites in the wider area ; roman villa, salt pond and medieval church from the Privlaka peninsula together with roman aqueduct and medieval church from Vransko polje (near Biograd) have been chosen as a case study sites. The approach proposed here combines the results obtained by different remote sensing images (DOF) with the data obtained from historical maps and recent archeological field surveys using ArcGis software. Archeological sites in the research area were mapped in details and georeferenced. In the execution of the DEM the topographical plans (Croatian base maps) at a 1:5000 scale were used. ANUDEM method of interpolation was applied for the isolines and elevation points interpolation. Archeological sites were vectorised from Digital ortophoto map at a 1:5000 scale and excavation documentation was also integrated. Changes of hydrographic characteristic e.g. sea level rise, groundwater level and marshlands changes have been reconstructed on both sites. These findings corroborate the submersion of at least 1.5 meters in Northern Dalmatia (Zadar) region during post roman time which is revealed based on archeological relics and geomorphologic markers. This research illustrate importance of integrating geographical data base (mapping, spatial analysis, paleogeographic reconstructions) and archeological data (placement of sites) in a GIS offering a better interpretation of the relationships of sites, their structure and their formation as well as environmental change. As such it represents a useful starting point that can be implemented by further, more detailed, studies aimed to better understanding of the landscape evolution and the possible relationship with archaeological sites.

Prikaz knjige "Skretanje. Kako je svijet postao moderan" u kojoj autor, Stephen Greenblatt, iznosi hipotezu kako je ponovni pronalazak filozofskog epa Tita Lukrecija Kara "De rerum natura (O prirodi)" 1417. godine bio bitan događaj koji je doveo do rađanja svijeta kakvog danas poznajemo.

Disertacija obrađuje sve aspekte sekundarnih ukopa u tumule iz razdoblja od kasne antike do novok vijeka i to na teritoriju od Zrmanje do Neretve. Takvi naknadni ukupi su brojni na navedenom prostoru i predstavljaju novi ritus ukapanja koji je bio u potpunom neslaganju s onima prisutnim tijekom Principata. Učestalost korištenja tumula kao ukopnih mjesta varira tijekom spomenutih razdoblja, pri čemu su najbrojniji oni iz kasnog srednjeg vijeka, a drugi po brojnosti potječu iz razdoblja ranog srednjeg vijeka, dok je najmanje grobova pronađeno iz razdoblja 12. i 13. stoljeća. Grobovi datirani u razdoblje kasne antike i ranog novog vijeka, iako brojniji od onih iz razvijenog srednjeg vijeka, još uvijek izkazuju dijapazon različitih grobnih struktura i prostornih karakteristike. Građa tumula često predstavlja otežavajuću okolnost pri analizi. Unutar kamenog nanosa utjecaj vremenskih prilika kao i djelovanje životinja osjetno je veće nego u slojevima zemlje. Posljedica su loše očuvane, fragmentirane i dislocirane kosti pokojnika, kao i nalazi u nanosu koji se ne mogu direktno vezati uz grobove. Kroz sve vremenske horizonte najčešći su nalazi koje je teško uže datirati pa posebnu vrijednost predstavljaju nalazi novca. Iako novac može dugo biti u opticaju, on je, uz rezultate radiokarbonskih analiza, najvažnije sredstvo datiranja. Pojedini nalazi kao i karakteristike grobova i pokojnika omogućuju uvid u vjerske običaje, odnosno religijske rituale ljudi u određenim razdobljima. U katalogu nalazišta obrađeno je 75 tumula s detaljnim opisima pojedinačnih grobova. Uključene su sve grobne cjeline determinirane prilikom istraživanja bez obzira što je nako analize njihov broj pojedinih tumula reduciran. Opisi grobova, prostornih aspekata, građe i podataka o pokojnicima ujedinačeni su u najvećoj mogućoj mjeri, s obzirom na raspon istraživanja od 60 godina i razliku u dokumentaciji. Usprkos razlici u broju grobova po razdobljima, njihova pojava kroz cijeli razmatrani period svjedoči kako su tumuli ne samo prapovijesni spomenici već su svojom prisutnošću u krajoliku privlačili ljude u svim razdobljima.

In the course of 2013 archaeological explorations were continued at the site of Pakoštane – Crkvina located in the vicinity of the west coast of Vransko Lake. They were carried out during two campaigns and the investigations were focused on the north pastoforium and space immediately around it. In that space 18 graves were explored this year, of which some were in the room, others outside of it and some stretched out under the walls of the premise. The finds from the graves and layers show that the room was added on the north side of the church probably in the Late Middle Ages or the very beginning of the new age. During the explorations tens of stone plastics shards were found as well as coins, fragments of earrings and buckles and a particularly large quantity of pottery vessel shards and rings. The largest number of datable finds from the layers and graves belong to the period from the 13th to 15th centuries.

Prikaz dva sveska časopisa Archaeologia Adriatica.

Lokalitet Pakoštane-Crkvina sustavno istražuje Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Od mnoštva arheološke građe autori su ovom prigodom izdvojili numizmatičke nalaze otkrivene tijekom dosadašnjih pet istraživačkih kampanja. Do sada je pronađeno ukupno 11 primjeraka novca, koji obuhvaćaju širok kronološki raspon od 4. do 18. stoljeća. Numizmatička građa s lokaliteta Pakoštane-Crkvina pronađena je u lošem stanju očuvanosti. Nakon čišćenja i konzervacije ipak je bilo moguće sa sigurnošću odrediti vremensku pripadnost deset očuvanih numizmatičkih nalaza. Ova numizmatička građa predstavlja odraz povijesno-trgovinskih zbivanja šireg prostora Sredozemlja, a samim time i grada Zadra i njegove šire okolice kojeg je i lokalitet Pakoštane-Crkvina nerazdvojni dio.

U ovom radu obrađuje se dio srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog novca iz fundusa Muzeja samostana sv. Ante na Humcu (Hercegovina). Humački Muzej, osnovan 1884. godine zaslugom fra Anđela Nuića, između ostalih vrijednih artefakata, posjeduje i zanimljivu numizmatičku zbirku. Veći dio novca potječe iz samog Humca, ili s obližnjih prostora, i predstavlja slučajne nalaze, koji su darovani Muzeju ili su otkupljeni. Novci ugarsko-hrvatskih kraljeva analizirani u ovom radu pronađeni su u grobovima na području Gorice kod Gruda. Novac najvećim dijelom pripada drugoj polovici 14. st., te prvoj polovici 17. st.

Opis projekta HERITECH koji je bio posvećen očuvanju i promicanju kulturne baštine na temelju suvremenih tehnologija.

Lokalitet Pakoštane-Crkvina, smješten na položaju Košević, na zapadnoj obali Vranskoga jezera, u neposrednoj blizini ceste koja povezuje Pakoštane i Vranu, sustavno istražuje Odjel za arheologiju, Sveučilišta u Zadru. Od mnoštva arheološke građe autori su ovom prigodom izdvojili numizmatičke nalaze otkrivene tijekom dosadašnjih pet istraživačkih kampanja. Do sada je pronađeno ukupno 11 primjeraka novca, koji obuhvaćaju širok kronološki raspon od 4. do 18. stoljeća. Numizmatička građa s lokaliteta Pakoštane-Crkvina pronađena je u lošem stanju očuvanosti. Nakon čišćenja i konzervacije ipak je bilo moguće sa sigurnošću odrediti vremensku pripadnost deset očuvanih numizmatičkih nalaza. Ova numizmatička građa predstavlja odraz povijesno-trgovinskih zbivanja šireg prostora Sredozemlja, a samim time i grada Zadra i njegove šire okolice kojeg je i lokalitet Pakoštane-Crkvina nerazdvojni dio., The site of Pakoštane-Crkvina, situated at the position called Košević at the west coast of the Vrana Lake, in the immediate vicinity of the road connecting Pakoštane and Vrana, has been systematically excavated by the Department of Archaeology of the University of Zadar. On this occasion the authors selected numismatic finds which were recovered during the last five research campaigns out of multitude of archaeological objects. Total of 11 coins were found so far, covering wide chronological range from the 4th to 18th centuries. Numismatic finds from the site of Pakoštane – Crkvina were poorly preserved. However after cleaning and conservation it was possible to determine with certainty dating of ten preserved numismatic finds. This numismatic material represents a reflection of historical-commercial activities of the wider Mediterranean region, including the city of Zadar and its wider surrounding which comprises the site of Pakoštane-Crkvina as its inseparable part.

Četvrta kampanja sustavnih arheoloških istraživanja Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru na lokalitetu Pakoštane – Crkvina uz Vransko jezero.

Arheološka istraživanja kamene gomile na padini brda Radović kod Vrgorca.

Arheološka istraživanja vrtače u blizini sela Majići kod Vrgorca s nalazima iz brončanog doba.

Arheološka istraživanja triju kamenih gomila na trasi Jadranske autoceste s grobovima iz brončanog doba i kasnog srednjeg vijeka.

Zaštitna arheološka istraživanja na trasi Jadranske autoceste u Ravči kod Vrgorca. Istražene su dvije pećine, gradina, bunar u podnožju i kamena gomila.

Arheološka istraživanja četiri tumula na trasi Jadranske autoceste u selu Dragljane kod Vrgorca.

Prostor koji danas zauzima Imotska krajina naseljen je u kontinuitetu još od razdoblja prapovijesti. O tome nam svjedoče rezultati brojnih rekognosciranja ovog područja koja su iznjedrila brojku od preko 500 do sada poznatih i nepoznatih arheoloških lokaliteta. Unatoč tome Imotska krajina još je uvijek nedovoljno istražena, a većinom je riječ o manjim zaštitnim istraživanjima u sklopu većih građevinskih pothvata. U fokusu ovog rada nalaze se samo oni arheološki istraženi lokaliteti koji vremenski pripadaju razdoblju srednjeg vijeka. U većoj mjeri istraživana su groblja sa stećcima, a neka recentnija istraživanja obuhvatila su i utvrde te sakralnu arhitekturu. Iako je riječ o svega 11 lokaliteta, oni ipak pridonose stvaranju jasnije arheološke slike Imotske krajine. The area occupied by Imotska krajina today has been continuously inhabited since prehistoric times. This is evidenced by the results of numerous reconnaissances of this area, which produced a number of over 500 known and unknown archaeological sites. Despite this, Imotski krajina is still insufficiently researched and majority of them being minor protective research as part of larger construction projects. The focus of this paper is only those archaeologically investigated sites that belong to the stormy period of the Middle Ages. Cemeteries with „stećci“ were the most researched but some recent research also included fortifications and sacred architecture. Although there are only 11 sites, they still contribute to the creation of a clearer archaeological picture of Imotska Krajina.

Prostor Istre i Kvarnera u razdoblju ranog srednjeg vijeka prolazi kroz proces promjena, kao što je promjena etničkog sastava stanovništva i prihvaćanje novih kulturnih utjecaja. Ove promjene su se očitovale u različitim načinima pokapanja, različitim oblicima grobova i predmetima pronađenim u grobovima koji su otkriveni prilikom istraživanja na istarskim i kvarnerskim nekropolama. Obuhvaćeni su lokaliteti na prostoru istočnog dijela Kvarnera, a to su Stranče – Gorica, Tribalj – Sv. Marija, Tribalj – Njivice te Bribir – Štale, uz sjeverozapadni dio Kvarnera s lokalitetom Grobišće podno grada Grobnika te otoci Cres i Krk. Nalazišta na području Istre uključena u ovaj rad su Buzet – Mejica, Veli Mlun – Zajčji Brijeg, Vrh kod Brkača, Drobežija – Mejica, Sovinjska Brda, Ferenci – Polačine, Čelega, Dvigrad – Sv. Sofija, Podbastion i Žminj te masovna grobnica kod Monkodonje. The territory of Istria and Kvarner in the period of Early Middle Ages has undergone a process of changes, such as a shift in the composition of the population and acceptance of new cultural influences. These changes manifested themselves in the form of different methods of burial, in the different forms of burial and objects found in the graves of the necropolises that are discovered during excavation in the burial grounds of Istria and Kvarner. The excavation sites covered are sites in the eastern part of Kvarner, and those are as follows: Stranče – Gorica, Tribalj – Sv. Marija, Tribalj – Njivice and Bribir – Štale, the northwestern part of Kvarner with Grobišće situated underneath the city of Grobnik and islands of Cres and Krk. The excavation sites of Istria included in this paper are as follows: Buzet – Mejica, Veli Mlun – Zajčji Brijeg, Vrh kod Brkača, Drobežija – Mejica, Sovinjska Brda, Ferenci – Polačine, Čelega, Dvigrad – Sv. Sofija, Podbastion i Žminj and a mass grave near Monkodonja.

Svrha ovog rada bila je predstaviti utvrde u donjem toku Cetine, najduže rijeke u Dalmaciji. Tijekom povijesti rijeka je služila kao važan obrambeni i strateški položaj. Kontrolirala je trgovinu i pristup prema obali. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku mnoge su se plemićke obitelji sukobljavale oko teritorija uz rijeku. Izgradili su utvrde koje su služile kao strateške točke i kontrolirale važne prijelaze preko rijeke, kao i okolno područje. Utvrde su kasnije korištene obrambeno protiv Osmanskog carstva koje je i samo iskoristilo utvrde. Nakon oslobođenja u 17. stoljeću, utvrde su ubrzo izgubile svoju vojnu svrhu budući da se granica pomakla na sjeveroistok. Dostupna arheološka istraživanja omogućuju nam zaključak da su utvrde imale mnogo sličnosti. Jedna od takvih sličnosti su okrugle kule koje su posjedovale sve utvrde na donjem toku rijeke, osim utvrda oko Omiša. Utvrde u Omišu, Viseću i Starigradu uglavnom su imale kule poligonalnog ili četvrtastog oblika. Svaka je utvrda prilagođena svojoj konfiguraciji terena i građena je u sličnom stilu kasnog srednjeg vijeka. The purpose of this paper was to present the forts in the lower course of Cetina, the longest river in Dalmatia. Throughout history the river served as an important defensive and strategic position. It controlled trade and access towards the coast. In high and late middle ages many noble families feuded over territories adjacent to the river. They built forts that served as chokepoints and controlled the important crossings over the river as well the surrounding area. The forts were later used defensively against the Ottoman empire which made use of the forts themselves. After liberation in the 17th century the forts soon lost their military purpose since the frontier moved to the northeast. Available archaeological research allows us to conclude that the forts had many similarities. One such similarity are round towers which every fort along the lower course of the stream possessed except the forts around Omiš. The forts in Omiš, Viseć and Starigrad mostly had towers which were polygonal or square shaped. Each fort adapted to its terrain configuration and was built in similar style of the late middle ages.

U ovom radu obrađena su srednjovjekovna nalazišta na području Donjeg Kašića. Donji Kašić nalazi se nedaleko Zadra, u Ravnim kotarima i pripada najboljim istraženim dijelovima sjeverne Dalmacije. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološki muzej u Zadru vodili su većinu arheoloških istraživanja nakon Drugog svjetskog rata. Na deset pronađenih lokaliteta otkriveno je ukupno devet nekropola i dvije crkve. U radu se daje kataloški pregled tih lokaliteta, uz osnovne podatke i najvažnije nalaze. Istraživanja na prostoru Donjeg Kašića rezultirala su velikim brojem novih podataka, koji osvjetljavaju epohu srednjeg vijeka na području sjeverne Dalmacije, odnosno Ravnih kotara. This paper deals with medieval sites in the area od Donji Kašić. Donji Kašić is located not far from Zadar, in Ravni Kotari and belongs to the best examimed parts of northern Dalmatia. Most of the archeological research was conducted after the Second World War by the Museum of Croatian Archaeological Monuments and the Archaeological Museum in Zadar. In the ten sites that were found a total of nine necropolises and two churches were discovered. The paper provides the catalog review of these sites with basic data and most important findings. Research in the area of Donji Kasic have resulted in a large number of new data that sheds a light on the medieval era in the area of Northern Dalmatia, ie Ravni Kotari.