Search

Istraživanje utjecaja promjena fizikalno-kemijskih čimbenika vode na horizontalnu distribuciju fitoplanktona u Kopačkom ritu provedeno je na tri mikrolokaliteta - Hulovskom kanalu, Kopačkom jezeru i Sakadaškom jezeru, u različitim sezonama 2013/2014. godine. Usporedba fitoplanktonskih zajednica načinjena je s obzirom na biomasu i strukturu zajednica definiranih prema morfo- funkcionalnoj klasifikaciji. Rezultati istraživanja ukazuju na značajne sezonske i hidrološke utjecaje na razvoj fitoplanktona. Prostorno udaljeni te hidromorfološki vrlo različiti vodeni biotopi u poplavnom području mogu imati vrlo sličan sastav fitoplanktonskih zajednica, posebno u uvjetima plavljenja ili neposredno nakon poplava, kada dominiraju dijatomeje iz funkcionalnih skupina D, MP, P i C. Tijekom razdoblja hidrološke stabilnosti u jesen, do izražaja dolaze sezonski utjecaji i specifičnosti svakog pojedinog lokaliteta. U uvjetima velike količine nutrijenata i suspendiranih tvari, dominiraju predstavnici skupina W1, E i Ws. Dobiveni rezultati potvrđuju opravdanost primjene morfo-funkcionalne klasifikacije u svrhu praćenja distribucije fitoplanktona u sustavima rijeka–poplavno područje.

Uspješni programi oplemenjivanja bilja, koji se danas izvode u Republici Hrvatskoj u državnim ustanovama i privatnim poduzećima, utemeljeni su na stoljetnoj tradiciji i akumuliranom znanju, što je preduvjet stvaranja novih kultivara (sorata i hibrida) poljoprivrednog bilja čija se konkurentnost uspoređuje s rezultatima vrlo moćnih svjetskih kompanija. Razvijeni domaći sortiment svojim visokim gospodarskim vrijednostima pridonosi razvoju i unapređenju domaće poljoprivredne proizvodnje te razvoju i unapređenju prehrambene industrije, što u konačnici pridonosi povećanju nacionalnog ekonomskog profita. Od ratarskih kultura najviše je zapaženih rezultata postignuto na kukuruzu, pšenici, ječmu, soji, suncokretu, lucerni i stočnom grašku, jer su mnogi kultivari (sorte i hibridi) priznati u zemljama Europske unije i u mnogim drugim zemljama koje su u bližem okruženju ili čak izvan europskog kontinenta (Turska, Rusija, Iran, Kazahstan). Razvoj novih kultivara primjenom domaće znanosti i stručnosti preduvjet je za razvoj sjemenarstva na velikom tržištu Europske unije i svijeta, što će pomoći razvoju znanosti i struke, povećati zaposlenost i unaprijediti gospodarstvo. Za tržišnu konkurentnost na domaćem i vanjskom tržištu, osim postizanja kakvoće sjemena propisane zakonima i pravilnicima, važno je imati stabilnu proizvodnju u smislu prinosa sjemena i ukupne količine sjemena sukladne poslovnim planovima. Elementarne nepogode čest su uzrok velikih variranja prinosa u proizvodnji merkantila, što se još više odražava na prinose sjemena, posebice na proizvodnju sjemenskog kukuruza. Prinos sjemenskog kukuruza u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao je od 881 kg/ha na 3.453 ha (2012. god.) do 3.127 kg/ha na 5.702 ha (2009. god.), a vrlo niski prinosi sjemena kukuruza ostvareni su 2003. godine (1.573 kg/ha) i 2011. godine (1.624 kg/ha). Dakle godine 2003., 2011. i 2012. bile su izrazito sušne, što je uz visoke temperature zraka u najosjetljivijim fenofazama smanjilo prinos sjemenskog kukuruza, a na velikim površinama i uništilo tu proizvodnju. Prinosi sjemena drugih ratarskih kultura u Republici Hrvatskoj manje su varirali. U sjemenskoj proizvodnji soje prinos je u razdoblju 2001. – 2012. godine varirao od 2.237 kg/ha na 3.412 ha (2012. god.) do 3.382 kg/ha na 2.800 ha (2004. god.). Veća proizvodnja sjemenskog suncokreta u istom razdoblju ostvarena je 2008. godine (1.865 kg/ha na 226 ha) i 2012. godine (1.444 kg/ha na 572 ha). Suncokret i lucerna u godinama sušnog ljeta i u aridnijim područjima postižu veće prinose sjemena. Prinosi sjemena ozimih strnih žitarica uglavnom su stabilni, a veće smanjenje bilo je samo u 2003. godini, što je posljedica izrazite suše. Prirodni resursi Republike Hrvatske (blizina velikih rijeka) pružaju velike mogućnosti za ublažavanje velikih variranja prinosa. Stoga smatramo da postoje mogućnosti povećanja i stabilizacije proizvodnje sjemena ratarskih kultura, posebice kukuruza, što nas može učiniti konkurentnim na svjetskom tržištu uz bolje iskorištenje ljudskih, prirodnih i infrastrukturnih potencijala Republike Hrvatske.

U 2012.godini nastavio se trend povečanja površina sjemenskih usijeva za 8, 86% u odnosu na 2011. odnosno 10, 32% u odnosu na 2010. godinu. U HCPHS - Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo prijavljeno je za stručni nadzor sjemenske proizvodnje 22.836, 62 ha. Proizvodnju sjemenskih usjeva prijavilo je 208 proizvođača sjemena od čega 66 proizvođača su obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Ukupno su u nadzoru sjemenske proizvodnje zastupljene 33 biljne vrste odnosno 299 sorti i hibrida. Od sveukupnih prijavljenih površina sjemenske proizvodnje žitarice zauzimaju 79, 00%. Najzastupljenija pšenica zauzima 48, 46%, kukuruz 18, 85%, ječam 9, 64% i ostale žitarice 2, 04% od sveukupnih prijavljenih površina za nadzor. Povrća ima najmanje u sjemenskoj proizvodnji odnosno 0, 32% od sveukupno prijavljenih površina, gdje krumpir zauzima najveće površine povrća odnosno 87, 50%. Krmno bilje zauzima 2, 74% ukupno prijavljenih površina za nadzor sjemenskih usjeva, od kojih su najzastupljenija Lucerna 1, 38% i Stočni grašak 0, 95%. Druge biljne vrste unutar krmnog bilja su zastupljene ispod 0, 1 % površina. Industrijsko bilje zauzima 17, 94% ukupno prijavljenih površina za nadzor sjemenskih usjeva. Najzastupljenija je soja 14, 78%, suncokret 2, 56% i uljana repica 0, 22%, dok su ostale biljne vrste ispod 0, 1% površina pod sjemenskim usjevima.