Search

The right of a conscious and competent patient to self-determination and the ability to make decisions about their own treatment affects the treatment outcome decisively. The patient’s acceptance or rejection of the treatment options the doctor offers directs active medical interventions towards one of the goals: curing the disease or reducing suffering. In accordance with the provisions of the Health Care Act, every person has the right to practice religious rites during their stay in a hospital in the area provided for that purpose. During the COVID-19 pandemic, the functioning of the health system was changed. The need for isolation has led to a ban on visits and limited patients’ communication with their families and loved ones, which was only possible using cell phones. Priests were allowed access, but with all infection prevention measures regarding medical staff. In that environment, the Anointing of the Sick remained the only active intervention that the ill person’s family was able to do for their loved ones. For the family of the critically ill, the entry of a priest into a “forbidden space” is a spiritual act in which the priest can communicate with the sick in the role of an emissary of the family. He can also perform instrumental interventions by the act of anointing with blessed oil, with a desire for healing. The aim of this text is to outline some of the aspects of isolating critically ill patients from their families and the role of the Anointing of the Sick in this situation., Pravo svjesnog i kompetentnog pacijenta na samoodređenje i mogućnost donošenja odluka o vlastitom liječenju značajna je odrednica liječenja. Pacijentovo prihvaćanje ili odbijanje ponuđenih mogućnosti liječenja od strane liječnička usmjerava aktivne medicinske intervencije ka jednom od ciljeva: izlječenje bolesti ili smanjenje patnje. Svaka osoba u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ima pravo obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru. Tijekom pandemije COVID-19 dogodile su se brojne promjene u funkcioniranju zdravstvenog sustava. Potreba za izolacijom dovela je do zabrane posjeta i ograničene komunikacije pacijenata s obitelji i bližnjima koja je moguća uporabom mobitela. Pristup svećenika uz sve mjere zaštite od infekcije koje se odnose na osoblje medicinskih struka, bio je dozvoljen. Bolesničko pomazanje u tom je okruženju ostalo jedina intervencija i aktivni čin koji je obitelj oboljelog mogla napraviti za svojeg bližnjeg. Ulazak svećenika u „zabranjeni prostor“ za obitelj teško bolesnog predstavlja spiritualni čin u kojem svećenik može komunicirati s bolesnikom, u ulozi poslanika obitelji. On također može obaviti instrumentalnu intervencije činom pomazanja blagoslovljenim uljem, sa željom ozdravljenja. Cilj je ovog teksta iznijeti neke od aspekata izolacije kritično oboljelih pacijenata od obitelji i ulogu bolesničkog pomazanja u ovoj situaciji.

Uvod: Svaka je osoba višedimenzionalno biće te iz svake dimenzije proizlaze određene potrebe. U palijativnoj skrbi naglasak je na ublažavanju tjelesnih, emocionalnih, duhovnih i socijalnih potreba bolesnika kroz holistički pristup. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako članovi obitelji prepoznaju i doživljavaju potrebe svojih članova obitelji koji su u palijativnoj skrbi. Metode: Korištena je kvalitativna metoda istraživanja. Podaci su dobiveni tehnikom intervjuiranja. Kodiranjem su određene kategorije i kodovi koji su kasnije povezani u utemeljenu teoriju. Za potrebe istraživanja napravljen je polustrukturirani intervju koji je proveden putem Google Meet aplikacije. U istraživanju su sudjelovala 4 ispitanika. Rezultati: Analizom intervjua definirane su četiri kategorije koje govore o segmentima holističke skrbi: fizičke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe. Prikazani su kodovi potkrijepljeni izjavama sudionika. Rasprava: Članovi obitelji kod pacijenata u palijativnoj skrbi prepoznaju potrebe koje proizlaze iz svih četiriju dimenzija čovjeka – fizičke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe, no u praksi je naglasak još uvijek na zbrinjavanju fizičkih potreba. Zaključak: Najbolji rezultati palijativne skrbi prepoznati su u zbrinjavanju fizičkih potreba bolesnika, osobito boli. Međutim, za provođenje holističke sestrinske skrbi u kojoj se podjednako zbrinjavaju i psihološke, socijalne te duhovne potrebe nužno je uložiti dodatni napor u organizaciju edukacije medicinskih sestara, kao i u organizacijske promjene.

Završnim radom obuhvaća se pojam obiteljskog poduzetništva. Obiteljska poduzeća bitan su faktor za razvoj svakog gospodarstva. s obzirom na njihovu veliku važnost u gospodarstvu, potrebno je svakog dana sve više poticati razvoj takvog oblika poslovanja. nekada su obiteljska poduzeća bili obrti koji su se nasljeđivali s „koljena na koljeno“, a danas su to poduzeća koja se najvećim dijelom nalaze u sektoru mikro, malih, srednjih i velikih poduzeća. Danas je za uspješno poslovanje važna kreativnost i inovativnost, a upravo su to karakteristike malih obiteljskih poduzeća. S ciljem pristupanja svijetu obiteljskog poduzetništva i načinima ostanka na tržištu, potrebno je znanje kako pretvoriti poduzetničku prigodu u poduzetničku praksu a tu nam danas puno pomažu razne institucije osnovane s ciljem podupiranja bilo kakvog oblika poduzetništva. Obitelj i posao su u obiteljskom poduzetništvu međusobno su isprepleteni i povezani pojmovi zbog toga je potrebno imati dobre odnose s članovima obitelji i kada dođe do problema treba ga riješiti mirnim putem i razgovorom. Danas obiteljsko poduzetništvo predstavlja najpopularniju i najčešće zastupljenu formu vlasničkog organiziranja i upravljanja poslovanjem u čitavom svijetu i gotovo je nezamišljivo živjeti bez njega i proizvoda koje takva poduzeća proizvode i stavljaju na tržište. My final paper covers the term of family entrepreneurship. Family businesses are an essential factor for the development of every economy. Due to their great importance in the economy, it is necessary to increasingly encourage the development of this type of business every day. Once upon a time, family-owned enterprises were trades that were inherited from generation to generation, while today they are mostly located in the micro, small, medium and large enterprises. Creativity and innovation are the most important element for a successful business, and these are precisely the characteristics of small family businesses. In order to gain access to the world of family entrepreneurship and ways of staying on the market, we need to know how to turn an entrepreneurial opportunity into an entrepreneurial practice, and today many institutions established with the purpose of supporting any form of entrepreneurship help us a lot. Family and business are in the family business complitely intertwined and related concepts, so it is necessary to have good relationships with all family members and when problems arise they should be resolved immediatly peacefully and by conversation. Family entrepreneurship is today the most popular and widely represented form of business organization and management worldwide and it is almost inconceivable to live without it and without the products that such businesses put on the market.

Obitelj je prva i primarna ljudska zajednica. Svaka se obitelj razlikuje po svojoj strukturi. U modernom društvu prevladava nuklearna obitelj (roditelji i njihova djeca), za razliku od proširene obitelji (roditelji i njihova djeca te ostali srodnici koji žive u istom kućanstvu) čija je učestalost sve manja. S druge strane, sve su češće nepotpune obitelji (obitelji u kojoj nedostaje jedan roditelj). Razlozi tome su različiti: smrt, razvod, napuštanje obitelji, odlazak u drugi grad/zemlju radi posla itd. Kao posljedica sve većeg broja nepotpunih obitelji pojavljuju se i druge strukture poput obitelji s očuhom ili maćehom. Obitelj ima važnu ulogu u odgoju djece, njihovom vrijednosnom usmjeravanju i izgrađivanju, no jednako važnu ulogu u svemu tome ima i škola. U školi djeca kroz različite nastavne sadržaje i sredstva usvajaju različite vrijednosti. Glavno nastavno sredstvo još uvijek je udžbenik, stoga je cilj ovog rada ispitati koje se vrijednosti u čitankama za hrvatski jezik osnovne škole najčešće povezuju uz pojedine članove obitelji te koji oblik obiteljske strukture je najzastupljeniji u tekstovima. Analizom sadržaja tekstova čitanki utvrđeno je da tekstovi oslikavaju realnu situaciju hrvatskog društva u pogledu obiteljskih struktura. U tekstovima dominira nuklearna obitelji, a česti su i primjeri nepotpunih obitelji. Kada je riječ o vrijednostima različitih članova obitelji, primjetna je razlika s obzirom na spol.

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti stupnjeve zadovoljstva pacijenata i članova obitelji uslugama medicinskih sestara zaposlenih u Ustanovi za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju; Ispitati odnos između sociodemografskih obilježja pacijenata (dob, spol, stupanj obrazovanja i radni/bračni status) i zadovoljstva kvalitetom usluga zdravstvene njege medicinskih sestara zaposlenih u Ustanovi za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju; usporediti zadovoljstvo komunikacijom medicinskih sestara između pacijenata i njihovih obitelji i usporediti osobne stavove prema kvaliteti usluge medicinskih sestara između pacijenata i njihovih obitelji. Izvori podataka i metode: Po ustroju provedeno je presječno istraživanje u razdoblju od dva mjeseca kroz srpanj i kolovoz 2018. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 106 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: skupina pacijenata (n=45)i skupina članova obitelji pacijenta (n=61). Anketni upitnik sastoji se od 38 pitanja (za pacijenta), 41 pitanja (za člana obitelji) raspoređenih u 5 faktora: sociodemografski podaci (obje skupine po 5 pitanja), podaci o odobrenoj zdravstvenoj njezi (obje skupine po 2 pitanja), zadovoljstvo zdravstvenom njegom (skupina pacijenata 17 pitanja, skupina članova obitelji 19 pitanja), zadovoljstvo komunikacijom tijekom zdravstvene njege (obje skupine po 12 pitanja) i osobni stavovi (skupina pacijenata 2 pitanja, skupina članova obitelji 3 pitanja). Analiza je rađena u statističkom programu STATISTICA 12. Zaključci su doneseni pri razini signifikantnosti od 5%. Rezultati: Iskazana je visoka razina zadovoljstva zdravstvenom njegom (4,40 za pacijente do 4,33 za članove obitelji). Nije se pokazala značajna razliku između pacijenata i članova obitelji (p=0,552). Nije utvrđena ni statistički značajna razlika u niti jednoj čestici zadovoljstva zdravstvenom njegom (p >0,05). Testiranjem nije uočena povezanost zadovoljstva zdravstvenom njegom sa starenjem, obrazovanjem, radnim i bračnim statusom. Testiranjem razlike u zadovoljstvu komunikacijom između pacijenata i članova obitelji nije utvrđena statistički značajna razlika (razina zadovoljstva za pacijente 4,39, članove obitelji 4,30). Nije utvrđena statistički značajna razlika u niti jednoj čestici zadovoljstva komunikacijom (p >0,05). Ispitanici su podjednako iskazali svoje povjerenje medicinskoj sestri iz Ustanove za zdravstvenu njegu, liječniku obiteljske medicine, patronažnoj sestri, članovima obitelji i prijatelju/ici (p=0,190). Od čestica koje bi pridonijele većoj kvaliteti zdravstvene njege pacijenti su se najviše izjasnili za: profesionalnost (60%), ljubaznost (57,78%) i iskustvo (48,89%), dok su se članovi obitelji najviše izjasnili za ljubaznost (66,57%), iskustvo (60,66 %) i profesionalnost (59,02%). Obje skupine su imale najmanju potrebu za višim obrazovanjem medicinskih sestara (6,67% pacijenti i 3,28% članovi obitelji). Zaključak: Nakon provedenog testiranja može se donijeti zaključak da su pacijenti i njihovi članovi obitelji pokazali približno podjednako visoku razinu zadovoljstva radom medicinskih sestara iz Ustanove za zdravstvenu njegu u kući „Vita“ u aspektima zdravstvene njege i komunikacije. Pri tome sociodemografski podaci korisnika zdravstvene njege nisu imali utjecaja na ukupno zadovoljstvo zdravstvenom njegom. Kao najvažnije elemente koji doprinose kvaliteti zdravstvene njege iskazali su profesionalnost (pacijenti) i ljubaznost (članovi obitelji). Članovi obitelji smatraju se dovoljno educirani da mogu u okviru svojih mogućnosti provoditi zdravstvenu njegu člana obitelji. Rezultati ovog istraživanja doprinose saznanjima kako pacijenti i članovi obitelji mogu aktivno utjecati na identifikacija čestica kvalitete i zadovoljstva zdravstvenom njegom i komunikacijom. Na taj način mogu ostvariti željene vlastite ciljeve (pozitivan ishod zdravstvene skrbi, zadovoljstvo uslugom), ciljeve Ustanove za zdravstvenu njegu (veće zadovoljstvo korisnika, bolja prepoznatljivost na tržištu rada), pridonijeti osobnom razvoju medicinskih sestara (zdravstvena njega usmjerena na pacijenta, poticaj za ostvarivanje profesionalnog statusa) i posredno smanjenje troškova u zdravstvenom sustavu (smanjenje potrebe za hospitalizacijom pacijenata). Objective: This research goal was to compare patients and their family satisfaction percentages with medical home care service provided by nurses employed by Medical health care and rehabilitation facility; get the relation between patients socio demographic characteristics (age, sex, education degree, work and marital status) and medical services satisfaction provided by nurses employed in Medical health care and rehabilitation facility; to compare satisfaction with nurses communication between patients and their families and to compare their personal views according to relationship quality between patients and their families. Data sources and methods: According to the structure this cross - sectional research was done during the period of two months, July and August of 2018. In total, there was 106 participants. Participants were divided in 2 groups: Patients group (n=45) and patients family members group (n=61). Questionnaire survey consists of 38 questions (for patients), 41 questions (for family member) divided to 5 factors: socio demographic data (both groups by 5 questions), approved health care data (both groups by 2 questions), satisfaction with health care provided (patients group by 17 questions, family members group by 19 question, communication satisfaction during the health care (both groups by 12 questions) and personal attitudes (patients group by 2 questions, family members by 3 questions). This analysis was done by the statistic program STATISTICA 12. Conclusions were made within level of 5% significance. Results: High level of medical care satisfaction was expressed (4,40 for patients up to 4,33 for family members). There was no significant difference between patients and family members (p=0,552). There was no statistically significant difference within any medical care satisfaction factors (p>0.05). Testing did not detect any correlation between health care and aging, education, working and marital status. By testing differences in communication satisfaction between patients and family members, no statistically significant difference was found (patients satisfaction level 4.39 family members 4.30). No statistically significant difference was found in any part of communication satisfaction (P>0.05). The respondents equally expressed their trust towards Health care and rehabilitation facility, general practitioner doctor, health visitor, family members and friends (p=0.190). For factors that would contribute to the higher quality of healthcare, patients mostly plead for: professionalism (60%), kindness (57.78%) and experience (48.89%) while family members plead for kindness (66.57%), experience (60.66%) and professionalism (59.02%). Both groups had a lowest request for nurses higher education degree (patients 3.28% and family members 3.28%). Finding: After the test has been carried out, a conclusion can be drawn that patients and their family members showed nearly the same high level of satisfaction with the work of nurses from Health care and rehabilitation facility Vita at the aspects of health care and communication. Thereby, socio demographic data of health care users did not have any impact on total satisfaction with health care. As the most important elements contributing to quality of the health care were professionalism (by patients) and kindness (by family members). Family members are considered to be sufficiently educated to be able to carry out the health care of family members within their capabilities. The results of this research contribute to the knowledge that patients and family members can actively influence on the identification of quality and satisfaction with health care and communication. In this way they can achieve their desired goals (positive outcome of the health care, service satisfaction), Health care facility goals (greater customer satisfaction, better recognition of the labor market), to contribute to the personal development of nurses (health care focused on the patient, an incentive to achieve a professional status) and indirectly reducing costs in the healthcare system (reducing the need for patient hospitalization).

Povezanost kvalitete komunikacije između zdravstvenih djelatnika i bolesnika i kvalitete života bolesnika tema je brojnih istraživanja i, kao takva je postala opće prihvaćena. Iako se holističkim pristupom potaknulo prihvaćanje cjelokupnosti čovjeka, još uvijek se zdravstvena skrb u praksi više ili čak isključivo bavi pojedincem te rijetko uključuje članove obitelji ili zajednicu, čiji je bolesnik neodvojiv dio. Zbog neodvojivosti, nameće se pitanje postoji li povezanost između kvalitete komunikacije zdravstvenog osoblja sa članovima obitelji kroničnih bolesnika i kvalitete života tih istih članova obitelji, koji su istovremeno primatelji zdravstvene skrbi kao i partneri zdravstvenim djelatnicima u skrbi za bolesnike. Jesu li članovi obitelji zadovoljni informacijama koje dobivaju? Koliko su anksiozni i razumiju li medicinske izraze koje čuju od zdravstvenog osoblja? Je li zdravstveno osoblje u OB Varaždin Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof ljubazno? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja iz istraživanja možete saznati na ovom zanimljivom predavanju.

Obiteljska poduzeća vrlo su bitna za razvoj svakog gospodarstva. Djelovanje i uloga obiteljskih poduzeća pridonose ukupno ostvarenom prihodu, zapošljavanju, izvozu, poslovnim odnosima s dobavljačima i poslovnim partnerima i drugo. S obzirom na njihovu važnost u gospodarstvu, potrebno je svakodnevno poticanje na razvoj takvog oblika poslovanja. Obiteljska poduzeća su nekada bili obrti koji su se nasljeđivali, a danas se najviše obiteljskih poduzeća nalazi u sektoru malih i srednjih poduzeća. Svako obiteljsko poduzeće ima niz zadataka pred sobom, a najvažniji je uskladiti obitelj, vlasništvo i poslovanje. U obiteljskim poduzećima se veliku ulogu ima proces nasljeđivanja poslovanja. Zbog toga nerijetko dolazi do sukoba između članova obitelji. Često se dešava da se nasljeđivanje poduzeća vrši na članove izvan obitelji. U obiteljskim poduzećima svakodnevno se javljaju novi izazovi. Isto tako, obiteljska poduzeća imaju različite izvore financiranja. To su vlasnički i poduzetnički kapital, zadržana dobit i faktoring. Obitelj i posao su u obiteljskom poduzetništvu međusobno isprepleteni, te je potrebno tako se prema njima i odnositi, upravo iz razloga što je to dinamičan i kompliciran sustav. Svaka tvrtka ima definirani cilj i strategiju, a glavni cilj obiteljskog poduzeća jest stvoriti ugodnu klimu za rad i naravno, ostvarenje profita. Danas je gotovo nemoguće zamisliti život bez proizvoda koje proizvode upravo poznata, velika obiteljska poduzeća. Cilj svakog obiteljskog poduzeća jest proširiti svoje poslovanje na globalno i svjetsko tržište, no neka poduzeća time svoj opstanak dovode u opasnost. Family businesses are very important for the development of every economy. The role of family businesses contributes to total income, employment, exports, business relations with suppliers and business partners, and so on. Given their importance in the economy, it is necessary to encourage daily development of such a business. Family businesses have sometimes been inherited crafts, and today most family businesses are in the small and medium-sized businesses sector. Every family business has a number of tasks in front of it, and it is most important to harmonize family, property and business. Family business has a major role in the process of inheriting business. Because of this, there is often a conflict between family members. It often happens that the inheritance of an enterprise is done to members outside the family. New challenges emerge in family businesses every day. Similarly, family businesses have different sources of funding. These are proprietary and entrepreneurial capital, retained earnings and factoring. Family and business are intertwined in family business, and it is necessary to deal with them as well, precisely because it is a dynamic and complicated system. Each company has a defined goal and strategy, and the main goal of the family business is to create a comfortable climate for work and, of course, to make a profit. Today it is almost impossible to imagine life without the products produced by just known, large family businesses. The goal of every family business is to expand its business to the global and global market, but some companies are endangering their survival.

Važeći model ostvarivanja olakšica u sustavu poreza na dohodak je vrlo kompliciran, ne samo zbog brojnosti olakšica i poticaja, nego i zbog neujednačenog modela ostvarivanja poreznih ušteda. Jedna od najvažnijih olakšica, važna za velik broj poreznih obveznika je olakšica za uzdržavanu djecu i druge članove obitelji. Analiza važećeg načina ostvarivanja olakšica u sustavu poreza na dohodak po osnovi uzdržavanih članova obitelji pokazuje da je koncept baziran na metodi odbitka od porezne osnovice nepravedan i da odstupa od temeljnih načela na kojima Hrvatska želi izgrađivati svoj porezni sustav. Usporedba sadašnjeg i simuliranog predloženog modela prema kojemu bi se porezne olakšice ostvarivale kao odbitak od porezne obveze, pokazuje kako bi taj novi model utjecao na porezne uštede poreznih obveznika s različitim dohocima. Porezni obveznici s niskim dohocima, sve do razine prosječne plaće, u pravilu bi ostvarivali približno jednake porezne uštede, a poraslo bi porezno opterećenje obveznika koji ostvaruju više dohotke. U zaključnim se ocjenama upozorava na nužnost izrade prethodnih sveobuhvatnih analiza i sugerira pristup prema kojemu bi uvođenje metode ostvarivanja poreznih olakšica za uzdržavane članove obitelji primjenom odbitka od porezne obveze trebalo popratiti istodobnim „rastezanjem“ tarife poreza na dohodak odnosno snižavanjem poreznih stopa.

U radu se razmatra pitanje podjele upravljačkih uloga na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Podaci istraživanja su iz ankete sa 350 gospodarstava na području Istarske županije. Pretpostavka je bila da postoje razlike po rodnoj osnovi u sudjelovanju u donošenju odluka o gospodarstvu, kako kratkoročnih tako i dugoročnih odluka. Razmatrano je djelovanje pojedninih osobnih, strukturnih i kulturoloških čimbenika na sudjelovanje u donošenju odluka. Podaci istraživanja su potvrdili statistički značajan učinak rodne podjele i navedenih čimbenika na upravljačke odluke.

Opis najčešćih okolnosti u kojima se nalazi obitelj. Sagledavanje obiteljskih problema i njihovo rješavanje. Najvažniji čimbenici skladne obitelji. Predrasude i obiteljska terapija.

U radu se razmatraju podaci popisa 1991. za kontingent hrvatskih građana na radu u inozemstvu ("radnici") i za članove obitelji koji s njima borave ("članovi obitelji") te uspoređuju s podacima prijašnjih popisa (1971. i 1981). Godine 1991. u inozemstvu je radilo/boravilo 285 216 hrvatskih građana (11,9% više nego 1971 ). Glavne podskupine imaju suprotno kretanje: broj se "radnika" smanjio 22,0%, a "članova obitelji" povećao tri i pol puta. Zbog toga je došlo do promjene omjera: "radnici" 61,5%, "članovi obitelji" 38,5% (1971. bilo je 88,2:11,8). Strukturne promjene pokazuju zrelost procesa. Među zemljama rada Njemačka je na piVom e mjestu u svim popisima, ali se udjel "radnika" koji u njoj rade smanjio sa 70,1 (1971) na 53,5% (1991). Najveći porast broja "radnika" i "članova" bilježe prekomorske zemlje (djelomice i zbog boljega popisnoga obuhvata). Među "radnicima" (1991) bilo je 62% muškaraca i 38% žena (indeks udjela žena 1991/71 . iznosi 103,3). Više od 2/3 "radnika" (67,7%) radi u inozemstvu "10 i više godina". Starenje je promatrane skupine očigledno; udjel "mladih" (do 29 godina) triput je manji nego 1971, a "starih" (55 i više godina) čak četiri puta veći. Prosječna dob radnika u inozemstvu bila je 1971. oko 30,7 godina, 1981. 37,6 te 1991. 41,2 godine. U razmatranu razdoblju došlo je i do vidljiva poboljšanja obrazovne strukture. Udjel pojedinih narodnosti među "radnicima" nije razmjeran udjelu u ukupnom stanovništvu Hrvatske; prisutna je selektivnost po narodnosnom obilježju., The paper examines the contingent of Croatian citizens working abroad (“workers”) and members of their families living with them (“family members”) as recorded by the 1991 census, and compares the situation with data from the two previous censuses (1971 and 1981). In 1991 285,216 Croatian citizens worked/resided abroad (11.9% more than in 1971). The main groups showed opposite trends: the number of “workers” fell by 22.0%, and the number of “family members” increased three and a half times. Thus a reversal of the proportion was produced: “workers” 61.5%, “family members” 38.5% (in 1971 the respective proportions were 88.2% to 11.8%). Structural changes show a maturing of the process. Among host countries Germany heads the list in all the censuses, but the percentage of “workers” among Croatian citizens in this country fell from 70.1% (1971) to 53.5% (1991). The greatest increase of “workers” and “family members” was registered in regard to overseas countries (partially due to better coverage in the last census). Among “workers” (1991) there were 62% males and 38% females (the index of women in 1991/1971 was 103.3). More than two thirds of the “workers” (67.7%) had been abroad “10 years and more”. Ageing in the examined group was evident. The number of “young people” (to 29 years of age) was three times less than in 1971, and the number of “old people” (55 and more years of age) was as much as four times higher. The average age of workers abroad was about 30.7 in 1971, 37.6 in 1981 and 41.2 in 1992. In the examined period the educational structure markedly improved. The percentage of ethnic minorities among “workers” was not proportional to their presence in the population of Croatia – thus selectivity appears in regard to the ethnic trait.