Search

U radu se prikazuju rezultati terenskoga istraživanja o pomicanju naglasaka u imenskih riječi na prednaglasnicu, odnosno o praslavenskom prijenosu siline unutar naglasne cjeline u čakavskome govoru Crikvenice. Pomicanje se naglasaka na prednaglasnicu provodi dosljedno u svima razmatranim kategorijama (osim u brojeva) u kojima su zadovoljeni ovi uvjeti: prvotni silazni naglasak na prvome (ili jedinome) slogu osnove one riječi koja čini naglasnu cjelinu s prijedlogom ispred sebe. U akuzativu su imenica muškoga i ženskoga roda zabilježene alternacije. Pomicanje naglasaka na prednaglasnicu u nekim primjerima srednjega roda u L jd. zahvaća i drugotne silazne naglaske koji su se na prvome slogu osnove našli naknadno, zbog naglasnoga ujednačavanja paradigme ili naglasnoga tipa., This paper presents the results of a fieldwork study of stress shifting from nominal words to the proclitic in the Čakavian vernacular of the northern Adriatic town of Crikvenica. This phenomenon occurs consistently. The stress can even shift to the proclitic in cases where the primary accent was not on the first syllable of the noun.

Nakon zapisivanja od informanata dobivenih toponima koji se upotrebljavaju na području Paklenih otoka pokraj grada Hvara pristupa se analizi tih toponima. Zaključuje se da je tendencija imenovanja uvjetovana pogledom s mora koji je povezan s plovidbom i ribolovom. Zatim se toponimi semantički klasificiraju te se analiziraju s obzirom na strukturu tvorbe. Također se utvrđuje jezično podrijetlo toponima pri čemu se zaključuje da ih je većina stvorena od hrvatskih riječi, a romanizama ima oko 15%. Da bi se toponimi mogli pravilno izgovoriti potrebno je osnovno poznavanje hvarskog govora pa su u jezičnome uvodu objašnjene karakteristike hvarske cakavštine. Oblici toponima dobiveni ispitivanjem na terenu uspoređuju se onima na pomorskoj karti te s onima u jednom ranijem istraživanju toga područja.

U radu se analiziraju poredbeni frazemi jednoga hrvatskog čakavskog govora, a posebna se pozornost poklanja onim frazemima koji imaju različitu sliku u pozadini frazema unutar istoga frazemskog koncepta.

U ovome se članku analiziraju poredbeni frazemi jednoga hrvatskog čakavskog govora prikupljeni na terenskome dijalektološkom istraživanju i uspoređuju s poredbenim frazemima hrvatskoga standardnog jezika. Posebna se pozornost poklanja onim čakavskim frazemima koji imaju različitu sliku u pozadini frazema unutar istoga frazemskog koncepta i onima koji nemaju ekvivalenta u standardu., This paper presents corpus of comparative idioms in the Croatian Čakavian vernacular of Crikvenica and Croatian standard language. In this comparison we analyse origins, motivation, and their equivalence in both systems. Special attention is paid to Čakavian idioms with different phraseological pictures within the same phraseological concept and those who have no equivalent in Croatian standard language.

U članku se analiziraju poredbeni frazemi jednoga hrvatskog čakavskog govora prikupljeni na terenskome dijalektološkom istraživanju i uspoređuju s poredbenim frazemima hrvatskoga standardnog jezika. Posebna se pozornost poklanja onim čakavskim frazemima koji imaju različitu sliku u pozadini frazema unutar istoga frazemskog koncepta i onima koji nemaju ekvivalenta u standardu. Kao rezultat istraživanja nastao je i rječnik poredbenih frazema crikveničkoga govora.

U radu se prikazuju rezultati terenskoga istraživanja o pomicanju naglasaka u imenskih riječi na prednaglasnicu, odnosno o praslavenskom prijenosu siline unutar naglasne cjeline u čakavskome govoru Crikvenice. Pomicanje se naglasaka na prednaglasnicu provodi dosljedno u svima razmatranim kategorijama (osim u brojeva) u kojima su zadovoljeni ovi uvjeti: prvotni silazni naglasak na prvome (ili jedinome) slogu osnove one riječi koja čini naglasnu cjelinu s prijedlogom ispred sebe. U akuzativu su imenica muškoga i ženskoga roda zabilježene alternacije. Pomicanje naglasaka na prednaglasnicu u nekim primjerima srednjega roda u L jd. zahvaća i drugotne silazne naglaske koji su se na prvome slogu osnove našli naknadno, zbog naglasnoga ujednačavanja paradigme ili naglasnoga tipa. This paper presents the results of a fieldwork study of stress shifting from nominal words to the proclitic in the Čakavian vernacular of the northern Adriatic town of Crikvenica. This phenomenon occurs consistently. The stress can even shift to the proclitic in cases where the primary accent was not on the first syllable of the noun.

Za komiški govor karakteristična je upotreba pojedinih glasnika bez leksičkog značenja. Najčešće je to glasnik /e/. U radu se na korpusu komiških facendi utvđuje samostalna pojavnost glasnika /e/ u trima pozicijama unutar rečenice, odnosno diskursa: u početnoj i središnjoj poziciji u rečenici te u ulozi samostalne rečenice. Opisuju se njegova semantička, stilistička i retorička funkcija. Osim toga, autori opisuju akustičku narav glasnika /e/ u tim trima pozicijama, točnije, opisuju trajanje, intenzitet, ukupan ton i njegovo kretanje, a na temelju tih karakteristika interpretiraju i njegovu ulogu u diskursu. Utvrđuju da je riječ o partikuli koja ima visoku frekventnost pojavljivanja u facendi kao narativnoj vrsti usmene književnosti otoka Visa. Također tvrđuju da ova partikula ima izrazitu retoričku vrijednost s obzirom na dijalošku narav facende koju karakterizira ispreplitanje pripovjedačkih pozicija.

Za komiški govor karakteristična je upotreba pojedinih glasnika bez leksičkog značenja. Najčešće je to glasnik /e/. U radu se na korpusu komiških facendi utvđuje samostalna pojavnost glasnika /e/ u trima pozicijama unutar rečenice odnosno diskursa: u početnoj i središnjoj poziciji u rečenici i u ulozi samostalne rečenice. Opisuje se njegova semantička, stilistička i retorička funkcija. Osim toga, autori opisuju akustičku narav glasnika /e/ u tim trima pozicijama, točnije, opisuju trajanje, intenzitet, ukupan ton i njegovo kretanje, a na temelju tih karakteristika interpretiraju i njegovu ulogu u diskursu. Utvrđuju da je riječ o partikuli koja ima visoku frekventnost pojavljivanja u facendi kao narativnoj vrsti usmene književnosti otoka Visa. Također utvrđuju da ova partikula ima izrazitu retoričku vrijednost s obzirom na dijalošku narav facende koju karakterizira ispreplitanje pripovjedačkih pozicija.

U radu se istražuje ponašanje okluziva /d/ i /t/ ispred drugih suglasnika u komiškom govoru, njihove položajne zamjene ili asimilacije. Položajne zamjene glasnika zakonite su zamjene jednog ili dvaju fbnemskih glasnika, uključujući i nulti, nekim drugim glasnikom - alofonom (Skarić, 1991). U komiškom govoru dental /d/ na granici morfema, ali i na granici riječi u fonetskim blokovima, često prelazi u lateral ///, npr. suglasnička skupina /dh/ prelazi u /lb/ u riječima /polbradak/, /polbodat/; skupina /dd/ prelazi u skupinu /ld/ u riječi /poldit/; skupina /dkJ u /lk/ u riječi /o/kal/ i dr. Slično se događa i s okluzivom /t/, npr. suglasnička skupina /td/ prelazi u skupinu /ld/ u riječi /pul doma/; skupina /tk/ u /lk/ u riječi /plilko/ i dr. Ta je pojava posljedica izbjegavanja okluzije, jer komiški govor ne trpi nizove suglasnika. Time se postiže eufonija, što je bitna karakteristika komiškoga govora. Istražuju se položajne zamjene okluziva /d/ i /t/ na korpusu komiških facendi, usmenih istinitih priča zabilježenih na temelju zvučnog zapisa usmenih kazivanja u Komiži na otoku Visu u razdoblju od 1968. do 1992. godine.

Svrha ovog priloga je etimološki osvrt na romanske posuđenice u Marulićevim hrvatskim tekstovima i prodor romanizama u splitski čakavski dijalekt