Search

U članku se opisuje upotreba besprijedložnoga instrumentala te prijedloga is (s (+ instrumental)) i bez u kukljičkom govoru. Rad počinje uvodom, u kojem se daje nekoliko preliminarnih napomena. U drugom se dijelu rada obrađuju značenja, odnosno upotrebe besprijedložnoga instrumentala u kukljičkom. Tema je trećega dijela semantika i sintaksa kukljičkoga prijedloga is, koji dolazi samo s instrumentalom, a odgovara standardnomu prijedlogu s s instrumentalom. U četvrtom se dijelu obrađuje kukljički prijedlog b(r)ez. Na kraju je rada zaključak, u kojem se navode bitniji rezultati., This paper describes the use of the non-prepositional instrumental case, the preposition is (with) and the preposition b(r)ez (without) in the Central Čakavian dialect of the village of Kukljica, on the Island of Ugljan. The non-prepositional instrumental is relatively frequent in the dialects of Kukljica and many neighbouring Čakavian areas. This is at odds with the mainstream opinion that the non-prepositional instrumental is almost non-existent in Čakavian generally, and especially in North and Central Čakavian. The non-prepositional instrumental performs similar semantic and syntactic functions in the Kukljica dialect as it does in Standard Croatian. Yet, the Kukljica dialect does not use the so-called predicative instrumental; the nominative or accusative is used instead. Unlike Standard Croatian, the Kukljica dialect has the comitative instrumental, which can function, among other things, as a nominal part of the predicate, accompanying the copula. The preposition is has the variant sa (used only with the instrumental). The variant sa is obligatory immediately before autonymous phrases, and in certain other similar cases, but it is rare otherwise, and characteristic of less conservative speakers. Is has a comitative and instrumental meanings, i. e. the two meanings also typical of the prepositional instrumental. The comitative use (in a wider sense) of the preposition is is similar to the corresponding use of Standard Croatian s. Amongst the syntactic constructions involving comitative is, only a type of coordinating formally comitative construction is peculiar. The use of this construction is considerably more limited than it is in Russian. In the comitative non-prepositional instrumental, however, unlike the comitative construction with the preposition is, the satellite is almost always inanimate and it functions neither as the complement nor as a member of coordinating formally comitative construction. There are some other limitations in the use of the comitative non-prepositional instrumental. Instrumental is is obligatory with indeclinable noun phrases and with personal pronouns. It is also almost always used with demonstrative pronouns, such as this, that. Instrumental is is uncommon with non-expanded declinable noun phrases. I have noted a number of examples, mostly denoting the instrument. A somewhat similar distribution of the preposition s and non-prepositional instrumental with the identical semantic role between nouns and pronouns in the Montenegrin village of Zavala is discussed in Sobolev 2006: 62 as the result of an analogy in pronouns with animate nouns. Judging by the dialects in which is/s(a) occurs more regularly with pronouns than with animate nouns (Kukljica, Preko, Banjaluka), a simple analogy with animate nouns will not be the optimal explanation of this phenomenon. This paper offers a complex solution, in which the structural peculiarities of personal pronouns have the most important role. The preposition b(r)ez is formally unusual in that it possesses its own stress, which could perhaps be explained by its contrastive meaning. It is semantically peculiar in that it can be regarded as a negated preposition is, especially in its comitative sense. Regardless of that, the semantic and syntactic relationships of the prepositions b(r)ez and is are considerably asymmetric. It is interesting, from a typological point of view, that the preposition b(r)ez is more possessive than the preposition is.

U ovome radu bit će predstavljena naglasna obilježja čakavskog govora mjesta Novigrad kraj Zadra. Zbog višestoljetne izloženosti susjednim novoštokavskim govorima mnoge su izvorne čakavske značajke novigradskoga govora narušene i zamijenjene štokavskima. Usprkos tome, izvorno čakavska akcentuacija i naglasne osobitosti novigradskoga govora izrazito su dosljedno očuvane. Analiza i kontekstualizacija naglasnog sustava novigradskoga govora bit će izvršene na temelju građe dobivene recentnim terenskim istraživanjima. Uz opis naglasnog sustava, razmatrat će se i određene akcenatske pojave (predsonantsko duljenje, očuvanost neoakuta, zanaglasne dužine i dr.), s naglaskom na arhaičnost novigradskog naglasnog sustava u odnosu na naglasne sustave susjednih čakavskih govora koja se prije svega očituje u čuvanju i distribuciji zanaglasnih dužina., This article describes the prosodic features of the local Čakavian dialect of Novigrad near Zadar. Because of the dialect’s centuries-long exposure to the adjacent Neo-Štokavian dialects, many of its original Čakavian features have been compromised and replaced by the Štokavian ones. Nevertheless, the original Čakavian accentuation as well as the prosodic features of the Novigrad dialect have been extremely well preserved. The analysis and the contextualization of the prosodic system of the Novigrad dialect are based on the data obtained by recent field research. The description of the prosodic system is followed by the analysis of certain prosodic features (lengthening before sonants, preservation of the neoacute, post-tonic lengths, etc.), with an emphasis placed on the archaic nature of the prosodic system of Novigrad when compared to the prosodic systems of the adjacent Čakavian dialects. This archaic character of the dialect is chiefly manifested in the preservation and distribution of post-tonic lengths.

Ovaj završni rad obrađuje govor malog mjesta Marina pokraj Trogira. Rad donosi prikaz podjele čakavskog narječja, njegov opis, prostiranje, te opisuje glavne karakteristike narječja. Govor se analizirao na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Fonološka razina donosi opis samoglasničkoga i suglasničkoga sustava marinskoga govora dok se morfološka razina bavi pojedinim posebnostima vezanim za promjenjive i nepromjenjive vrste riječi. Manje pažnje posvećeno je sintaktičkoj i leksičkoj strani govora., This BA thesis elaborates the speech of village Marina near the town of Trogir. The paper presents the division of the Chakavian dialect, its description, the territory of its distribution, and describes the main characteristics of the dialect. Speech was analysed at the phonological, morphological, syntactic, and lexical levels. The phonological analysis provides a description of the vowel and consonant system speech of Marina, while the morphological description deals with certain peculiarities related to variable and invariable word types. Less attention is paid to the syntactic and lexical part of speech.

Il titolo di questa tesi è I prestiti romanzi nella parlata di Žman: terminologia di cucina. Lo scopo di questa ricerca è determinare la presenza di prestiti romanzi nella parlata di Giso, dato che in passato questa zona era sotto il dominio della Repubblica di Venezia e la lingua italiana. Sono state intervistate tre persone, ciascuna appartenente al diverso gruppo di età. Le interviste sono state registrate ed elaborate in dettaglio. Sono state ottenute 595 risposte che poi venivano analizzate. Il secondo obiettivo della ricerca era determinare se la parlata degli intervistati cambia con l'età, ovvero determinare le differenze linguistiche tra le tre generazioni. Per fare l'analisi dettagliata sono stati utilizzati quattro dizionari: Dizionario del dialetto veneziano, Il dizionario etimologico croato o serbo, Le etimologie adriatiche: aggiunte etimologiche al dizionario etimologico di Skok (I, II, III) e Il lessico della fauna marina nella Dalmazia settentrionale. Prima parte: Dizionario della terminologia popolare. I risultati della ricerca mostrano che ci sono più prestiti romanzi che parole di origine slava, ma la differenza non è grande. Allo stesso modo, è stato riscontrato che il linguaggio cambia secondo l'età e generazioni (il numero dei prestiti romanzi più grande nella generazione anziana e media), ma non in una percentuale significativa. Tema ovog diplomskog rada je Romanske posuđenice u govoru Žmana: kulinarska terminologija. Cilj ovog istraživanja je utvrditi u kojoj su količini prisutne romanske posuđenice u govoru mještana Žmana, s obzirom da je ovaj prostor u prošlosti bio pod vlašću Mletačke Republike, te samim time izložen izravnom utjecaju talijanskog venecijanskog jezika. Odabrano je troje ispitanika od kojih svaki pripada različitoj dobnoj skupini. Razgovor sa svakim ispitanikom je sniman i detaljno obrađen. Dobiveno je 595 odgovora koji su se kasnije etimološki analizirali. Drugi cilj istraživanja je bio utvrditi mijenja li se govor ispitanika s obzirom na dob, odnosno utvrditi lingvističke razlike između tri generacije. Za detaljnu analizu koristila su se četiri rječnika: Jadranske etimologije: jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku (I, II, III), Dizionario del dialetto veneziano, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika. Vol. 1-3 te Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji. Prvi dio: rječnik pučkog nazivlja. Rezultati istraživanja pokazuju kako je prisutan veći broj romanskih posuđenica, međutim razlika u odnosu na slavenske/praslavenske etimologije nije velika. Isto tako, utvrđeno je da se govor mijenja generacijski (broj romanizama veći kod starije i srednje generacije), ali ne u značajnom postotku. The theme of this thesis is The Romance loanwords in speech of Žman: culinary terminology. The purpose of this research is to determine the presence of romance loanwords in speech of Žman, given that in the past this area has been under Venetian rule and their language for many years. Three people were interviewed, each belonging to a different age group. The interviews were recorded and processed in detail. 595 responses were obtained which were then analyzed. The second objective of the research was to determine the linguistic differences and changes between the three generations. Four dictionaries were used for the detailed analysis: Dictionary of the venetian dialect, Croatian or serbian etymological dictionary, The adriatic etymologies: etymological additions to the etymological dictionary of Skok (I, II, III) and The lexicon of marine fauna in northern Dalmatia. Part One: A Vocabulary Dictionary. Research results show higher percentage of romance loanwords, but the difference is not significant when compared to slavic etymology. The analysis shows that language changes according to age and generations (the number of Romance loanwords higher in the older and medium generation), but not in a significant percentage.............................................................................................................

Članak raspravlja o etimologiji imena jela soparnik, tipična za Poljica. Iako se u literaturi susreću pogrešne etimologije, riječ je slavenskog porijekla te potječe od starijega *suhoparnik, pri čemu pridjev suhoparan tu stoji u narodnom i starijem značenju ‘nezačinjen’., The paper discusses the etymology of the folk dish named soparnik, typical for the Poljica region in Croatia. In spite of false etymologies encountered in the literature, the word is of Slavic origin and originates in older *suhoparnik, where the adjective suhoparan has the native and older meaning ‘unflavored’.

Questa tesi di laurea si propone di rispondere a due ipotesi. La prima ipotesi si è concentrata sulla presenza di romanismi nella parlata di Kali. Sono stati analizzati cinque campi semantici relativi a: Vestiario ed accessori, Casa e podere, Agricoltura: alberi fruttiferi, Agricoltura: piante coltivate e Qualità e quantità del percetto. Inoltre, con questo lavoro si è voluto mostrare se ci sono differenze linguistiche nella parlata tra i membri delle generazioni anziana e giovane. I dati sono stati raccolti attraverso un’intervista strutturata seguita dalla trascrizione normalizzata del materiale registrato, tenendo conto della posizione dell’accento rispetto alle regole del sistema di accentuazione della lingua croata. Per la progettazione del corpus è stato utilizzato L’Atlante linguistico istrioto (IST), mentre l’analisi etimologica dei lessemi raccolti è stata effettuata utilizzando quattro dizionari: Skok Petar: Etimološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, 1971-1973.,Vinja Vojmir: Jadranske etimologije: jadranske dopune Skokovu etimološkom rječniku, Boerio Giuseppe: Dizionario del dialetto veneziano te Hrvatski jezični portal. La ricerca ha dimostrato che oltre alle parole dell’etimologia slava, la parlata di Kali contiene molti romanismi, e che le differenze lingustiche tra i parlanti giovani e anziani sono minime. Ovaj diplomski rad imao je za zadatak odgovoriti na dvije hipoteze. Prva hipoteza usredotočila se na prisutnost romanizama u govoru mjesta Kali. Istraženo je pet semantičkih polja koja se odnose na: Odjeću i pribor, Dom i posjed, Voćarstvo, Uzgoj povrća te Opažaje i utiske. Osim toga, ovim radom željelo se prikazati postoje li jezične razlike u govoru između pripadnika starije te mlađe generacije. Podaci su prikupljeni strukturiranim intervjuem nakon čega je uslijedila transkripcija istih vodeći računa o poziciji naglaska, s obzirom na pravila naglasnog sustava hrvatskog jezika. Za kreiranje korpusa korišten je Istriotski lingvistički atlas (IST), dok je etimološka analiza prikupljenih leksema napravljena pomoću četiri rječnika: Skok Petar: Etimološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, 1971-1973.,Vinja Vojmir: Jadranske etimologije: jadranske dopune Skokovu etimološkom rječniku, Boerio Giuseppe: Dizionario del dialetto veneziano te Hrvatski jezični portal. Istraživanje je pokazalo kako osim riječi slavenskog podrijetla, kaljski govor sadrži mnogo romanizama, te da su jezične razlike između pripadnika mlađe, odnosno starije generacije minimalne. The main goal of this thesis was to give an answer to two hypotheses. The first one focused on the presence of Romanisms in dialect of Kali. Five semantic fields have been taken into consideration: Clothing and accessories, Home and property, Fruit growing, Growing vegetables and Perceptions and impressions. Besides that, with this paper we wanted to show if there were age related speech differences between young adults and elderly population. The data was collected through a structured interview, followed by the transcription of the recorded material, taken into account the position of the accent given the rules of the accent system in Croatian language. The Istriot Linguistic Atlas (IST) was used to create the corpus, while the etymological analysis of the collected lexemes was made using four dictionaries: Skok Petar: Etymological Dictionary of the Croatian or Serbian Language, 1971-1973, Vinja Vojmir: Adriatic Etymologies: Adriatic Supplements to Skokov's Etymological Dictionary, Boerio Giuseppe: Dictionary of the venetian dialect and Croatian language portal. Research has shown that the dialect of Kali contains not only words of Slavic origin but also many romanisms, and that the language differences between different age groups are minimal.

According to the dialectological literature, the local dialect of the city of Split belongs to the Chakavian dialect, its South Chakavian group of dialects, although researchers have so far noted in it a certain number of Shtokavian features. What we have here is basically a Chakavian dialect but with several Shtokavian characteristics, on account of many and varied factors that have left extensive traces on the language. This is why it is a challenge to describe the local dialect of Split today, since this dialect has many layers. The aim of this article is to present an analysis of the phonological and morphological features in the speech of the older inhabitants of Split, i.e., the generation whose families have lived in Split for a long time. The features under investigation are placed in context and compared with the characteristics of other local dialects in the neighbouring South Chakavian area, Govor grada Splita prema dijalektološkoj literaturi pripada čakavskomu narječju, njegovu južnočakavskomu dijalektu, premda su istraživači u njemu do sada uočavali i stanovit broj štokavskih posebnosti. Riječ je, dakle, o govoru koji je svojim temeljem čakavski govor, no koji je danas u znatnoj mjeri štokaviziran uslijed brojnih i različitih faktora koji osjetno ostavljaju traga na jeziku. Stoga nije lako opisati današnji govor grada Splita jer je riječ o slojevitome govoru. Ciljem je ovoga rada izdvojiti i analizirati fonološke i morfološke značajke govora starijih Splićana, dakle iskonskih žitelja ovoga grada, te ih staviti u kontekst s jezičnim posebnostima koje su prisutne u drugim govorima susjednoga južnočakavskoga područja.

U ovome radu izvršen je detaljan fonološki opis čakavskih kopnenih govora zadarske okolice uz osnovne napomene o morfologiji. Rad se temelji na primjerima dobivenima od izvornih govornika tijekom terenskih istraživanja. Za svaku relevantnu pojavu paralelno se navode primjeri iz svih govora, nakon čega slijedi usporedba sa susjednim novoštokavskim govorima. Radu su priloženi i ogledni primjeri nekih od ispitanih govora dobiveni transkripcijom zvučnih zapisa snimljenih na terenu. Na temelju primjerā iznesenih u ovome radu možemo ustvrditi da su fonološke značajke čakavskih kopnenih govora zadarske okolice izvorno čakavske, kao i to da su, zbog višestoljetnih bliskih kontakata s novoštokavskim govorima susjednih naselja, do određene mjere narušene., In this article, a detailed phonological description of the Chakavian idioms of the Zadar mainland is given. The description includes some principal morphological features as well. The article is based on the examples obtained from the native speakers of the idioms during the field research of the author. In the first two chapters, the historicalgeographic context and the methodology are explained. After this, some general features of the Chakavian idioms of the Zadar mainland are given. The phonological description includes vocalism, consonantism and accentology. Each feature is explained and exemplified for each Chakavian idiom, comparing them to the adjacent Shtokavian idioms. The morphological description includes examples of noun and verb forms. In the conclusion, two main statements are given. Despite the great influence that Shtokavian idioms of the adjacent villages have made to the phonology and the morphology of the Chakavian idioms in question, their Chakavian origin is confirmed by some characteristic archaisms (accentology in the first place). At the end of the article, the examples of some idioms in question are given, which are obtained from the transcription of the spontaneous speech of the native speakers.

U ovome radu izvršen je detaljan fonološki i morfološki opis čakavskih kopnenih govora zadarske okolice. Rad se temelji na primjerima dobivenima od izvornih govornika tokom terenskih istraživanja. Za svaku relevantnu fonološku i morfološku pojavu paralelno se navode primjeri iz svih govora, nakon čega slijedi usporedba sa susjednim novoštokavskim govorima. Radu su priloženi i ogledni primjeri nekih od ispitanih govora dobiveni transkripcijom zvučnih zapisa snimljenih na terenu.

Za oblikovanje jezika knjige u staro vrijeme od velike je važnosti uvijek bilo kakav je jezik prijašnjih knjiga iste funkcionalne namjere. Moralo se odlučiti koje će knjige služiti za uzor i kad se više uzora nije slagalo, trebalo se odlučiti za jedan ili za odabiranje sad iz jednoga sad iz drugoga i usporedo se odlučivalo što će se uzeti iz suvremene jezične prakse. Uočavamo i u analiziranom tekstu matricu prošlost + sadašnjost, a ta je sadašnjost raznolika. Ako si odlučio osvježiti jezik starih knjiga, moraš ta osvježenja izabirati i ako u izboru zanemariš jezični idiom kojim se služe znatnije skupine govornika, smanjit ćeš čitanost, a želiš da knjiga bude čitana na što širem području. To ne mora značiti i upravo nikada ne znači da ravnomjerno uzimaš iz svih izvora. Iz onih iz kojih ne uzimaš mnogo dobro je da uzimaš one karakteristične elemente (ča — kaj — što i sl.) koji će tekst učiniti prisnijim onima koji se služe dotičnim idiomom. No kada mi npr. za Anikule utvrdimo da na mnogim razinama samo sporadično srećemo staroslavenizme, to nipošto ne znači da njihov jezik nije oslonjen na tradiciju, nego je samo riječ o novijoj, drukčijoj tradiciji u kojoj su elementi hrvatskih idioma odavno postali stabilni dio jezika knjige i kadšto bili posve premoćan dio. I Fancev i drugi istraživači za većinu istraženih tekstova tvrde da su po refleksu jata pretežito ikavski, ali da u njima nalazimo više ekavizama nego što bismo očekivali i traže objašnjenje u tome što su se u jezičnoj prošlosti jat i samoglasnik e međusobno često zamjenjivali, ali bi moglo biti i drugih razloga. Aku npr. u Artikuli- ma imamo infinitiv peti (41b, 66b) ili prezentski oblik sedam od glagola sesti (92b), ili delaju (2b), ili imenicu bolezan (70b), ili nedele (99b), ili pridjev tesan (3a, 65a), i ako se za korijene tih riječi može reći da su u Artikulima ili uvijek ili pretežito ekavski, onda je važno znati da je s tim korijenima slično u mnogim hrvatskoglagoljskim tekstovima starijima od protestantskih pa bi oni bili prije knjiški element, nego što bi objašnjenje za njih trebalo tražiti u govoru nekoga od prevoditelja, što ne znači da se s tim govorima ova rješenja kadšto ne poklapaju. Drukčije je s onim ekavizmima koji se javljaju u korijenima u kojima je u Artikulima refleks jata inače puno češće ikavski, npr. lenost (2b), lep (38a, 78b), lepši (61b), mesec (23a), nemški (81a) Tu se može izravnije povezivati s čakavskim ikavsko-ekavskim govorima, ali tu se može pomišljati i na utjecaj slovenskoga predloška., The linguistic composition of books in the past was as a rule influenced by the type of language used in the earlier books of the same function. Decisions had to be made on which books would serve as models, and when several models clashed, either a single one had to be selected or more of them adopted in alternate fashion. At the same time, there was the matter of contemporary linguistic practice to be considered as well. In the analysed text we can also observe the pattern of the past + the present, the present be- ing rather diverse. If one sets out to refresh the language of the old books, the choice of linguistic solutions needs to be done carefully. Ignoring the linguistic idiom used by the larger groups of speakers could result in an unwelcome decline of readership and have the opposite effect from the original intention — the book reaching out to as wide an audi- ence as possible. That does not necessarily include utilizing all available sources to the same degree. Taking characteristic elements (ča— kaj — što, etc.) that will make the text more familiar to the readers using the idiom in question is always a good idea. However, the sporadic encounter of Old Church Slavonic idioms at many levels of Artikuli does not at all signify their language veering from tradition. It only points to a novel, different tradition where the elements of the Croatian idioms have long since become a stable and occasionally even dominant part of the language. Both Fancev and other linguists claim the majority of analysed texts to be predominantly lkavian, based on the frequency of the yat reflex. At the same time, the presence of ekavisms is also greater than expected, which could be ascribed to the fact that yat and e vowel were often interchangeable in the linguistic past, but there could be other reasons as well. For instance, if in Artikuli there is an infinitive peti (41b, 66b), or a present form sedam from the verb sesti (92b), or delaju (2b), or the noun bolezan (70b), or nedele (991)), or the adjective tesan (3a, 65a), and if the roots of these words are always or mostly Ekavian in Artikuli, one should bear in mind that the situation is similar in the Glagolitic texts which are older than the Protestant ones. Therefore, they would sooner appear to be a literary element rather than the influence of the translator’s speech, which does not mean that such solutions do not sometimes coin- cide with those dialects. The different situation is with those ekavisms that appear in the roots where the yat reflex is ordinarily much more often lkavian, such as Ienas! (2b), Iep (38a, 78 b), Iepši (61b), mesec (23a), nemški (81a). Here, the link to Chakavian lkavian- Ekavian dialects is more direct, but the influence of the Slovenian template cannot be neglected either.

Članak se bavi relativno slabo istraženim područjem međujezičnih homonima (homofona, homografa) na tematici čakavsko ruske homonimije, dakle na primjeru dva srodna jezična sistema. U članku dajemo listu čakavsko-ruskih međujezičnih homonima, posebno se osvćemo na odnose grafije i izgovora te dajemo pregled značenja i minimalnog konteksta.

U radu se obrađuje povijest glagolske akcentuacije u štokavskom, tj. njezin razvoj od praslavenskoga do suvremenih dijalekata. Uz nešto manje detaljâ govori se i o glagolskoj akcentuaciji u čakavskom i kajkavskom. Naglasak je na rekonstrukciji i razvoju naglasnih paradigama u njihovu međuodnosu s kompleksnom glagolskom morfologijom. Glagoli su podijeljeni po prezentsko-infinitivnim vrstama i razredima te su unutar njih obrađeni svi glagolski oblici., The paper discusses the history of verbal accentuation in Štokavian, i.e. its development from Proto-Slavic to modern dialects. The paper also discusses the verbal accentuation of Čakavian and Kajkavian but in less detail. The emphasis is on the reconstruction and development of accentual paradigms in relation with the complex verbal morphology. Verbs are grouped according to present-infinitive groups and subgroups. All verbal forms are discussed under each specific group.

Cilj je ovog rada popisati riječi kojima se označavaju slastice u fijumanskom idiomu te odrediti njihovu bližu i daljnju etimologiju. Na taj će se način zabilježiti trenutno stanje fijumanskog leksika na području kulinarstva (u semantičkoj podskupini slastica) u Rijeci te pokazati koji su kulturni i jezični krugovi koegzistirali na tome području., The aim of this paper is to list the words used to describe desserts in the Fiuman speech and to specify their proximal (etymologia proxima) and distal (etymologia remota) etymology. In that way the current state of the Fiuman lexis with respect to culinary art (in the semantic subgroup of desserts) in Rijeka will be recorded, and at the same time we will show that the cultural and linguistic circles have coexisted in this area. This research started in 2015 and was continued in 2017 and 2018. The methodology used was based on the excerption of lexical items from extant Fiuman dictionaries (Gottardi 2004; Samani 2007; Pafundi 2011) which then served as the basis for the creation of a questionnaire which was used in field research. Following an interview with native speakers, the collected lexemes underwent an etymological analysis. The underlying rationale for this approach was that the analysis would demonstrate the representation of all historical linguistic layers in the city of Rijeka. Also, by referring to the available Chakavian dictionaries, we wanted to show that the culture of a certain locale in the domain of culinary arts transcends linguistic differences. A total of 25 lexemes were identified and analysed. The resulting material shows presence of Romance, Slavic and Germanic linguistic layers. However, there are no Hungarian elements. The reason for this probably lies in the fact that in the Austro-Hungarian period Vienna had primacy when it came to dessert making, which might explain why there is no mention of Hungarian desserts. Insight into Chakavian dictionaries has established the presence of dessert names in the surrounding speeches of Rijeka, thus confirming the assumption that the domain of culinary arts transcends linguistic differences. On the basis of the analysis of culinary lexical items in the Fiuman speech this article reflects linguistic and cultural contacts in Rijeka and its surroundings and thus contributes to the field of Romance linguistics in general.

U članku se najavljuje Lingvistički atlas istarskih čakavskih govora (LAIČaG), daju se osnovni podatci o projektu unutar kojega Atlas nastaje, ustrojstvo djela. Daje se i osnovna dijalektološka slika pojedinih punktova s kartom terena kao i osnovni geografski podatci svakoga punkta., Nel presente saggio gli autori annunciano l’Atlante Linguistico delle Parlate Ciacave Istriane (ALPaCis) prossimo alla pubblicazione. Vengono date le informazioni necessarie sul progetto del quale l’Atlante fa parte integrale, si spiega il contesto dialettologico dei punti compresi e la struttura del lavoro. Alla fine del articolo troviamo la cartina geografica con i dati geografico-storici di tutti i paesi intervistati.

U uvodu ovoga rada navodimo neke osnovne karakteristike akcentuacije govora Selaca na Braču, nakon čega slijedi detaljan sinkronijski i dijakronijski pregled zanaglasnih dužina. Osim što zanaglasne dužine inače predstavljaju rijetkost među južnočakavskim govorima, u selačkom su se govoru razvile i neke inovacije koje ne nalazimo ni u jednom drugom čakavskom govoru. U ovome radu dajemo detaljan prikaz svih pojava povezanih sa zanaglasnim dužinama u selačkome govoru., The introduction of this paper outlines some basic characteristics of ac¬centuation in the speech of Selca on the island of Brač, which is followed by a detailed synchronic and diachronic analysis of unaccented post-accentual lengths. Aside from the fact that unaccented post-accentual lengths are usu¬ally a rare occurrence in the South Chakavian idioms, the speech of Selca has developed certain innovations which we find in no other Chakavian id¬iom. This paper presents a detailed depiction of all instances of unaccented post-accentual lenghts in the speech of the village of Selca., Nell'introduzione di questo articolo riportiamo le caratteristiche principali dell'accentazione della parlata di Selca sull'isola di Brač (Brazza), a ciò fa seguito la rassegna dettagliata sincronica e diacronica delle lunghezze accentuali. Oltre al fatto che le lunghezze accentuali rappresentano una rarità tra le parlate ciacave meridionali, nella parlata di Selca si sono sviluppate anche alcune innovazioni che non riscontriamo in nessun'altra parlata ciacava. In questo articolo diamo una rassegna dettagliata di tutti i fenomeni correlati alle lunghezze accentuali nella parlata di Selca.

Prikaz slikovnice Vjakoslave Jurdane "Tončić Petešić. Rad tematizira ulogu i zadatke slikovnice, ističući njenu posebnost. Napisana je na čakavskom narječju, liburnijskom ekavskom dijalektu. U svom prožimanju i dodiru stihovi i ilustracije će glazbenošću, ritmom čakavskih stihova i nadahnutom dinamičnošću crteža podvući uvijek nedovoljno naglašavanu nezaobilaznost slikovnice u procesu usvajanja čitalačkih vještina kod mlađeg recipijenta.

Prilog se zasniva na proučavaju srednjovjekovnih čakavskih starohrvatskih tekstova, u kojima se zrcale značajke teritorijalne raslojenosti negdašnje čakavštine (dijatopijske varijacije). Podatci iz starih hrvatskih književnih tekstova moraju se oprezno interpretirati jer je poznato da oni nikada nisu bili vjerna preslika određenoga govora: ne samo da su stari pisci hrvatski izbjegavali odviše lokalna govorna obilježja u pisanom jeziku nego su i hotimice miješali dijatopijski divergentne jezične značajke hrvatskih dijalekata, što je itekako moglo biti i stilistički relevantno. U radu se uz pomoć pisanih vrela krećemo po rubovima negdašnje predmigracijske čakavštine i utvrđujemo odnos između regionalnih značajki koje su bile konkurentne i koje to zbog svoje rubnosti nisu mogle biti. /The paper is based on the study of the medieval Čakavian Old Croatian texts, which reflect the features of the territorial stratification of the former Čakavian dialect. Data from the Old Croatian literary texts must be approached with caution because it is known that they have never been a faithful copy of a particular idiom: not only did the old Croatian writers avoid common local features in written language but they also deliberately mixed diatopically divergent linguistic features of Croatian dialects, which is indeed stylistically relevant. The paper refers to the texts in the Old Croatian Čakavian language that originated in the borderline area of the former Čakavian dialect territory in the Middle Ages and traces of how the diatopic varieties were distributed, which helps in reconstructing the territorial propagation of the former Čakavian dialect. Some regional features became equally valid, while others remained peripheral and did not have a big role in the shaping of the Čakavian literary language. Avoiding peripheral linguistic features indicates implicit desire for creating the Croatian Čakavian literary language, whose expressiveness was at its peak in the 16th century./

U ovome radu autor će, na osnovu vlastitih istraživanja, pokušati dati sumaran prikaz akcenatskih svojstava govora otoka Iža, smještenog u zadarskom arhipelagu. Namjera mu je smjestiti iški govor i akcenatski sustav među drugim čakavskim otočkim govorima, dati fonetski i fonološki opis pojedinih akcenata i potkrijepiti ih primjerima koje je čuo od iških govornika i, konačno, pokušati utvrditi fonološki status čakavskog akuta u iškome govoru. Budući da su istraživanja bila ograničenoga karaktera, ovaj rad nije zamišljen kao konačan opis, već kao polažišna točka za buduća istraživanja koja je potrebno izvršiti na osnovu kojih će se moći napraviti što iscrpniji i potpuniji opis iškoga govora i akcenatskoga sustava., In this article the author gives a short overview of the accentual features of the dialect of the island of Iž, situated in the archipelago of Zadar. After a very brief introduction to the phonological features of the dialect, some basic features of the accentual system are given, after which more attention is given to each one of the three accents: short, long falling and čakavian acute. More examples of the realisation of the čakavian acute accent are given in order to explain its phonological status in the system. Finally, the author gives examples of pretonic and posttonic lenghts, as well as those of an old accentual shift to the proclitic.