Search

U središtu istraživanja udio je vojnika s područja Neretve u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Istraživanje je zasnovano na gradivu iz Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). U radu se obrađuje način spominjanja vojnika u izvorima, vremenski okvir njihova djelovanja, kao i razdioba prema uključenosti u pojedine vojne rodove. Posebno se naglašava da su u posljednjim godinama opstojanja Serenissime u profesionalne pješačke postrojbe uključivani i pripadnici teritorijalne milicije (cernide, krajine). S obzirom na to da su popisivači katkada donosili podatke o osobnim značajkama vojnika, ukazuje se na njihovu dob, trajanje službe, stas, boju kose i drugo. Ovdje razmatranim vojnicima zapovijedali su poglavito dalmatinski i bokeljski visoki časnici, te se o njima donose osnovni podatci. U radu se raščlanjuju mjesta djelovanja postrojbi u kojima su neretvanski vojnici popisivani (od Mletaka i Veneta, preko Istre, Dalmacije i Boke kotorske do Krfa). Zaključuje se da su vojnici s toga područja činili zapaženu regionalnu skupinu unutar brojčano snažnog korpusa hrvatskih vojnika u sastavu mletačkih kopnenih snaga. Na kraju rada donosi se tabelarni pregled svih do sada pronađenih i istraženih vojnika s ovoga područja., The central research attention of this paper is focused on the share of soldiers from the Neretva area (Narenta, de Narenta) in the Venetian overseas land units - infantry (Fanti oltramarini) and cavalry (Cavalleria Croati, Croati a cavallo). This work is a continuation of several years of research into the issue of the role of Croats (both individual high-ranking officers and regional groups) in the Venetian army in the last century of the early modern period. The research is based, with the use of appropriate literature, on the analysis of material stored in the Venetian State Archives (Archivio di Stato di Venezia, fund of the state magistracy for the recruitment of Inquisitors sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Following the aforementioned material, we investigate the way soldiers from Neretva region are mentioned in the sources, their involvement in certain military branches, and with special attention, their share in the territorial forces (Cernides, Krajina) in the overseas infantry at the very end of the 18th century. The period, that is, the range of their activities (recordings), the share of individual family members, but also the physical characteristics (if they are mentioned in the source) of the soldiers is observed based on the available data. In addition, an important component of the paper is a review of the places where Neretva soldiers were listed (from Veneto, through Istria and Dalmatia to the Bay of Kotor and the Greek archipelago), as well as their military commanders (colonels) who mostly came from Dalmatian and families from Bay of Kotor. The paper aims to show one of the lesser-known components from the history of the Neretva region, but also - in a broader sense - to point out another important link from the history of the interweaving of the two Adriatic coasts. A list of all Neretva soldiers investigated so far in said units is provided in alphabetical order in the form of an attachment at the end of the paper.

Rad je nastavak višegodišnjih proučavanja udjela vojnika sa širega područja istočnojadranske obale i unutrašnjosti u mletačkim kopnenim postrojbama u ranome novom vijeku. Zasniva se na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond državne magistrature za novačenje pod imenom Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), u sklopu kojega su sadržani popisi časnika, dočasnika i običnih vojnika u jedinicama pješaštva (Fanti oltramarini) i konjaništva (Cavalleria Croati, Croati a cavallo) u 18. stoljeću. Središnja tema ovog rada su vojnici zavičajem iz Ljubljane, grada koji se nije nalazio u sastavu mletačkih prekomorskih posjeda. Na osnovi raspoloživih podataka razrađuju se vremenski okvir i intenzitet njihova prisustva u navedenim vojnim snagama, razdioba unutar pješaštva i konjaništva, kao i osobne značajke pojedinih vojnika. Predmet istraživačkog interesa su i zapovjednici satnija i pukovnija u kojima se bilježe ovdje razmatrani vojnici, kao i konkretna mjesta njihova djelovanja, odnosno popisivanja. Prema provedenome istraživanju Ljubljančani su pretežito bili pripadnici pješačkih jedinica, a njihove su satnije djelovale na području od Mletaka (Lida kao središnje vojne baze), preko Istre, Dalmacije pa sve do Grčke. Zapovjednici unutar čijih su postrojbi zabilježeni vojnici iz Ljubljane bili su visoki časnici dalmatinskog i bokeljskog podrijetla. U zaključku rada napominje se da je broj Ljubljančana u mletačkoj profesionalnoj kopnenoj vojsci bio nevelik, ali da i ovaj relativno maleni uzorak pruža mogućnosti za osvjetljavanje jedne manje poznate, ali istraživačke pažnje ipak vrijedne sastavnice iz povijesti Ljubljane na izmaku ranoga novog vijeka. Na kraju teksta se u formi priloga donosi cjelovit poimenični pregled svih do sada istraženih vojnika iz Ljubljane u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama.

Višestoljetni sukobi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva značajno su utjecali i na prostor Dalmacije kao sastavnog dijela prekomorskih posjeda Serenissime. Stoga ne čudi što je uključenost stanovništva s istočne obale Jadrana u vojne strukture Mletačke Republike bila značajna do samog njezinog pada. Temeljeći istraživanje na dosadašnjim dugogodišnjim proučavanjima udjela Hrvata u mletačkim postrojbama u ranom novom vijeku, ovo će se izlaganje fokusirati na vojnike podrijetlom iz Vodica i s otoka Prvića koji su služili u mletačkim kopnenim postrojbama u desetljećima neposredno pred pad Republike sv. Marka prilikom posljednje veće mobilizacije potaknute novonastalom situacijom u Europi. Detaljnom analizom gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) prezentirat će se imena, brojnost, vojni status, mjesto službe te još neke karakteristike vojnika sa spomenutog prostora čime će se nastojati rasvijetliti jedna zanemarena komponenta povijesti ovog prostora.

Bokelji su u Mlecima tijekom dugoga niza stoljeća prevlasti nad pretežitim dijelom istočnojadranske obale predstavljali jednu od najvažnijih usljeničkih skupina. To se odražavalo njihovom gospodarskom snagom, ali i brojnim društvenim i kulturnim prinosima novoj domovini, ali i zavičaju. U ovom je radu fokus istraživanja tema usmjeren na proučavanje grobnica i nadgrobnih natpisa Bokelja u Mlecima u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Rad je zasnovan na podacima iz literature (zapisi kroničara) i vlastitom terenskom istraživanju mletačkih crkava i groblja San Michiele u Laguni. Razmatraju se grobnici i natpisi ukupno 16 grobnica, smještenih u Mlecima (predjeli Castello i San Marco), kao i na suvremenom (od 19. stoljeća) groblju San Michele. Vremenski raspon istraživanja širok je i zahvaća period od početka 16. stoljeća do u četrdesete godine 19. stoljeća. S obzirom na spolnu strukturu ovdje istraživanih Bokelja prevladavaju muškarci, a prema njihovom užem podrijetlu Kotorani, dočim su iseljenici iz mjesta Dobrota, Perast i Prčanj zastupljeni u manjem broju primjera. Kada je riječ o pojedinačnoj raščlambi, u Mlecima su vječni počinak pronašli kapetan i protuosmanski ratnik – Peraštanin Ivan Bujović (1663. ili 1664. – 1694.) ; kavaljer i conte veneto – Dobroćanin Josip Ivanović (1729. – 1777.) ; visoki mletački časnik i kotorski plemić Stjepan Buća (1695. – 1762.) ; višedesetljetni pravni savjetnik Mletačke Republike Tripun Vraćen (1694. – 1783.) te u austrijsko doba politički djelatan kotorski plemić Luka Valeri. Niz zvučnih imena nastavljaju i grobnice peraških kapetana iz roda Markovića, odvjetaka kotorske plemićke obitelji Jakonja, potomaka peraško-kotorskog roda Burović-Zmajević i drugih. Sveukupno, može se smatrati da je ova skupina useljenika (privremeno ili trajnije nastanjena u Mlecima) činila elitniji, reprezentativniji dio useljeničke skupine zavičajem s južnoga dijela istočnoga Jadrana. U radu se u donosi kataloški pregled nadgrobnih natpisa u crkvama (i na grobljima) smještenih u mletačkim gradskim predjelima (sestiere) i na otoku San Michele. Uz svaki natpis donose se, koliko je to moguće na osnovu postojećih saznanja, podaci o pokojniku i njegovoj obitelji. Svaki natpis objavljuje se u izvorniku i u hrvatskom prijevodu.

Prije više godina priređivači ove knjige započeli su, djelujući u sklopu tada aktualnih znanstvenih projekata koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske rad na objavljivanju izvornog arhivskog gradiva koje se odnosi na povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku. Rezultat toga rada bilo je objavljivanje spisa zadarskoga javnog bilježnika Antonija Calogere za razdoblje od 1768. do 1772. godine. Spisi rečenog bilježnika objavljeni su kao dio serije Gradivo za povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku, a u sklopu edicije Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium (sv. 57 i 58). Rad je nastavljen objavljivanjem spisa 17. st., pa se ovdje objavljuje prva knjiga spisa zadarskoga bilježnika Franje Sorinija, koja obuhvaća period od 1656. do 1659. godine. Metodologija priređivanja arhivskoga gradiva uglavnom je, u odnosu na priređivanje spisa Antonija Calogere, ostala nepromijenjena i objašnjena je u uvodnoj studiji. Knjiga se objavljuje u sklopu projekta Problematske teme za društvenu i vojnu povijest istočnoga Jadrana u ranom novom vijeku (Hrvatski institut za povijest) na kojem sudjeluju priređivači ovih dokumenata Lovorka Čoralić i Filip Novosel.

Prikaz zbornika znanstvenog skupa o Novigradu.

Rad je nastavak višegodišnjih proučavanja udjela Hrvata i hrvatskih vojnih snaga u mletačkim kopnenim postrojbama u ranome novom vijeku. Zasniva se na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond državne magistrature za novačenje pod imenom Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli), u sklopu kojega su sadržani popisi časnika, dočasnika i običnih vojnika u jedinicama pješaštva (Fanti oltramarini) i konjaništva (Cavalleria Croati, Croati a cavallo) u 18. stoljeću. Središnja tema ovog rada su vojnici zavičajem iz Bibinja te se na osnovi raspoloživih podataka razrađuju vremenski okvir i intenzitet njihova prisustva u navedenim vojnim snagama, razdioba unutar pješaštva i konjaništva, kao i osobne značajke pojedinih vojnika. Predmet istraživačkog interesa su i zapovjednici satnija i pukovnija u kojima se bilježe ovdje razmatrani vojnici, kao i konkretna mjesta njihova djelovanja. Prema provedenome istraživanju, a riječ je o malenome uzorku, Bibinjci su pretežito bili pripadnici pješačkih jedinica, a njihove su satnije djelovale na području od Mletaka (Lida kao središnje vojne baze) do Dalmacije (Zadar i Sutomišćica na otoku Ugljanu). Vojni zapovjednici unutar čijih su postrojbi zabilježeni vojnici iz Bibinja bili su ugledni pukovnici dalmatinskoga i bokeljskog podrijetla, djelatni tijekom vojne karijere na širokom potezu mletačkih stečevina od Veneta do Grčke. U zaključku rada napominje se da broj Bibinjaca u mletačkoj profesionalnoj kopnenoj vojsci nije bio velik, ali da i ovaj relativno maleni uzorak pruža mogućnosti za osvjetljavanje jedne manje poznate, ali istraživačke pažnje ipak vrijedne sastavnice iz povijesti Bibinja na izmaku ranoga novog vijeka. Na kraju teksta se u formi priloga donosi cjelovit poimenični pregled svih do sada istraženih vojnika iz Bibinja u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama.

Ovaj je rad nastavak višegodišnjih istraživanja udjela časnika i vojnika zavičajem sa istočne obale Jadrana (ponajprije iz Dalmacije i Boke kotorske) u mletačkim kopnenim (pješačkim i konjaničkim) postrojbama u ranom novom vijeku. Rad je zasnovan na istraživanju gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia, a riječ je o fondu magistrature za novačenja pod nazivom Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli koji je najvećim dijelom sačuvan za 18. stoljeće. Središnje zanimanje rada usmjereno je na vojnu karijeru zadarskoga plemića i pukovnika Josipa Antuna Fanfonje, djelatnog od Drugoga morejskog rata do u pedesete godine 18. stoljeća. Uvodno se ukratko donose osnovni podatci o drugim visokim časnicima iz iste obitelji, koji su u mletačkoj vojsci tijekom niza stoljeća obanašali visoke časničke činove i imali zapaženu ulogu u vojnoj povijesti Dalmacije, ali i drugih mletačkih stečevina. Podrobno se, slijedom pojedinih pratećih razdoblja, ukazuje na strukturu Fanfonjine pukovnije pri čemu je osobita pozornost usmjerena na sastav njegovih osobnih satnija. Razmatra se brojnost ljudstva Fanfonjine satnije, kao i zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i običnih vojnika te – ukoliko to izvor donose – njihova dobna struktura i tjelesne značajke (stas, boja kose). Na kraju rada se u formi priloga donose popisi nekoliko satnija kojima je Fanfonja osobno zapovijedao.

Prikaz knjige.

Iseljenici iz grada Kotora činili su tijekom prošlih vjekova, a posebice u razdoblju najučestalijih hrvatskih prekojadranskih iseljavanja (od oko 1450. do oko 1550. godine), brojčano najdominantniju zavičajnu useljeničku skupinu u Mlecima. Posebno djelatni kao vješti pomorci, obrtnici i trgovci, Kotorani su se prema svojoj imućnosti ubrajali u elitniji dio onodobnog hrvatskog iseljeništva, pridonoseći ugledu, društvenoj cijenjenosti i prepoznatljivosti hrvatske nacionalne zajednice. Jedna od najvažnijih sastavnica iz gradivom prebogate povjesnice kotorske zajednice u Mlecima, zasigurno je i njihova uključenost u hrvatsku bratovštinu Sv. Jurja i Tripuna (Scuola degli Schiavoni). Upravo se Kotoranima može i pripisati odlučna uloga u njezinu utemeljenju 1451. godine, a činjenica da je svetac-zaštitnik grada Kotora imenovan i jednim od zaštitnika bratovštine dovoljno je jasno posvjedočenje njihove prevage, moći i utjecaja u prvim desetljećima djelovanja bratovštine. Raščlamba arhivskih spisa pohranjenih u sjedištu bratovštine (knjige godišnjih prihoda i rashoda bratovštine, izvješća s godišnjih skupština i dr.) također nam nepobitno posvjedočuje ulogu Kotorana u svim upravnim tijelima udruge. Kroz sva stoljeća Kotorani se bilježe i na najvišim dužnostima (gastaldi i njihovi pomoćnici, vikari, dekani, sindici i dr.), ali i u manjim odborima i vijećima brojčano snažne hrvatske nacionalne udruge. Nadalje, iščitavanje sekundarnog izvora, oporuka kotorskih iseljenika u Mlecima, zorno potvrđuje njihovu bliskost i povezanost s nacionalnom bratimskom udrugom, a podaci o brojnim i raznovrsnim darovnicama namjenjenim bratovštini pokazuju nam u kojoj je mjeri gospodarska snaga kotorskih iseljenika pridonosila općem napretku udruge. U cjelini se može zaključiti da je djelovanje i povezanost Kotorana s hrvatskom bratovštinom u Mlecima jedna od iznimno važnih sastavnica u sklopu cjelovitog proučavanja povijesti hrvatskih prekojadranskih migracija i povijesti hrvatske zajednice u Mlecima.

Središnja tema rada usmjerena je na istraživanje Paštrovića u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama, ponajprije u pješaštvu. Razdoblje zahvaćeno istraživanjem jest 18. stoljeće, a poglavito su korišteni spisi (popisi) mletačke magistrature za novačenja Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli, pohranjeni u Archivio di Stato di Venezia. U radu se donose podaci o brojčanom udjelu paštrovskih časnika i vojnika u pješačkim postrojbama, ukazuje na obnašatelje činova, utvrđuju neke njihove osobne karakteristike (dob, statura, boja kose i drugo), razmatraju njihovi vojni zapovjednici i mjesta popisivanja. Istraživanje ovoga izvora nedvojbeno posvjedočuje o iznimno velikom broju paštrovskih časnika i dočasnika, pri čemu su prednjačili pripadnici obitelji Medin. Na kraju rada donosi se popis svih do sada istraženih paštrovskih časnika, dočasnika i vojnika u pješačkim i konjaničkim jedinicama, popisi vojnoga ljudstva u osobnim satnijama pukovnika Jurja i Nikole Medina, kao i kapetana Andrije Medina. Zaključak je da su Paštrovići i njegovo stanovništvo tijekom cijeloga 18. stoljeća predstavljali faktički nepresušan izvor vojnoga ljudstva za Mletačku Republiku.

U radu se prikazuje djelovanje barkajola iz Zadra u Veneciji u razdoblju od 15. do 17. stoljeća na temelju gradiva iz Državnog arhiva u Veneciji. Prikazuje se njihova profesionalna aktivnost, društvene veze i prijateljski i rodbinski odnosi.

Središnja tema istraživanja bokeljska su useljavanja na otoke mletačke lagune (otoci Giudecca, Murano i Chioggia) u kasnome srednjem i ranome novom vijeku. Na osnovi građe iz Državnog arhiva u Mlecima (oporučni spisi) u radu se prati vremenski tijek njihovih iseljavanja, način bilježenja u vrelima, uže zavičajno podrijetlo (izrazita je prevaga kotorskih useljenika), kao i zanimanja i gospodarske mogućnosti. Posebna pozornost usmjerena je na raščlambu društvenoga svakodnevlja ovdje analiziranih Bokelja, a posebice se to odnosi na njihove obiteljske i prijateljske veze te na oblike povezanosti sa drugim istočnojadranskim iseljenicima. U završnom dijelu rada predstavljen je vjerski život Bokelja, posebice njihova povezanost s tamošnjim crkvenim ustanovama i duhovnim osobama.

Rad je upravljen na raščlambu arhivskog gradiva i historiografskih podataka koji se odnose na dalmatinsku obitelj Radnić, njezine odvjetke i ulogu u vojnoj povijesti Dalmacije, ali i šireg područja mletačkih stečevina od konca 17. do konca 18. stoljeća. Utvrđuju se prvi početci spominjanja obitelji u mletačkim izvorima (kraj 17. stoljeća), kao i nastavak njihove uključenosti u mletačke prekomorske kopnene postrojbe, ponajprije one koje se odnose na konjaništvo (Cavalleria Croati i Croati a cavallo). U radu se kronološkim slijedom prati djelovanje pojedinih članova obitelji u mletačkoj vojsci (ponajprije u konjaništvu), a posebna je pozornost posvećena kapetanu Ivanu (oko 1680. – 1756.), djelatnom u vrijeme Drugog morejskog rata, kao i njegovu sinu Antunu (1723. – 1799.) koji je postigao čin pukovnika. U tom se kontekstu, uz podatke o njihovu napredovanju, donosi i podrobnija raščlamba sastava satnija kojima su navedeni osobno zapovijedali te iznosi zavičajno podrijetlo njihova vojnog ljudstva. U prilozima na kraju rada donose se i popisi sastava nekih od njihovih satnija, načinjeni prema gradivu iz Archivio di Stato di Venezia., The central issue of this paper was the analysis of archival material and historiographical data relating to the Dalmatian family Radnić, its origins and role in the military history of Dalmatia, and the broader area of Venetian acquisitions from the late 17th to late 18th century. The analysis is based on research of the material kept in the Archivio di Stato di Venezia (Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli fund) and the State Archives in Zadar ( the holdings of the General Providuri of Dalmatia and Albania). Based on the above material, the first beginnings are found of a concrete mention of families in Venetian sources ( late17th century). Information is also revealed about their further involvement in Venetian overseas ground troops, primarily those related to the cavalry, elite troops known as Cavalleria Croati or Croatia a cavallo. The paper follows the activities of individual family members in the Venetian army (primarily in the cavalry) in chronological order. Special attention is paid to Captain Ivan (c. 1680 - 1756), active during the Second Morean War, and his son Antun (1723 - 1799). They achieved the rank of colonel at the very end of the Venetian Republic. In this context, along with data on their promotion, a detailed analysis of the composition of the companies they personally commanded is given, and the native origin of their military personnel is pointed out. In conclusion it is highlighted that the Radnićes, so far little known and generally not seriously treated in historiography, were among Dalmatian families that deserve closer research. This ultimately would shed additional light on some lesser-known facts from the military and social history of Dalmatia and Venetian-Dalmatian relations in the last centuries of the early modern age. Appendices at the end of the paper also contain lists of the composition of their companies, made according to the material from the Archivio di Stato di Venezia.

Na osnovi izvorne građe iz mletačkih pismohrana (poglavito oporučnih spisa) razmatraju se temeljne sastavnice migracija iz Budve u Mletke od 15. do 18. st. Podrobno se ukazuje na vremenski intenzitet migracija, zanimanja, socijalni status, mjesta stanovanja, kao i obiteljske i prijateljske veze budvanskih useljenika. Posebice se upućuje na raznovrsne oblike povezanosti sa pripadnicima useljeničke skupine zavičajem s istočnoga Jadrana (prijateljske veze, članstvo u bratovštini sv. Jurja i Tripuna). Razmatra se vjerski život i odnos Budvana sa mletačkim crkvenim ustanovama i duhovnim osobama. Na kraju se predstavljaju zanimljive sudbine istaknutih osoba budvanskog podrijetla: književnika Krsta Ivanovića i članova pustolovne obitelji Zanović.

U doba ranoga novovjekovlja, a ponajprije u vrijeme mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću, okosnicu mletačkih prekojadranskih kopnenih snaga činile su postrojbe pod nazivom Fanti oltramarini i Croati a cavallo, unovačene ponajprije s mletačkih posjeda od Istre do Albanije i Grčke. U ovome radu središnja tema istraživanja odnosi se na udio Skradinjana u navedenim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) u sklopu kojega su za navedeno razdoblje sačuvani cjeloviti popisi vojnoga ljudstva unutar pukovnija i satnija. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Skradinjani činili jednu od zavičajnim podrijetlom primjetnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a gotovo se podjednakim omjerom bilježe i pješaštvu i u elitnom hrvatskom konjaništvu. Podrobno je istražen vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Skradinjani zapovijedali i drugi istaknuti onovremeni vojni zapovjednici, zavičajem iz Dalmacije, Boke kotorske i s Apeninskoga poluotoka, a razvidno je i da su postrojbe (satnije, odnosno pukovnije) bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. Na kraju rada zaključuje se kako problematika udjela Hrvata u mletačkim vojnim postrojbama, u ovom konkretnome slučaju Skradinjana, zahvaljujući bogatstvu izvora ostavlja još dovoljno prostora za buduća istraživanja i znanstvenu obradu. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih skradinskih vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću.

In memoriam povjesničaru Stijepi Obadu.

Sažeto se prikazuje biografija barskog nadbiskupa Marka Lukića (1745.-1749.).

Središnja tema istraživanja usmjerena je na udio vojnika iz grada Trogira u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama tijekom 18. stoljeća. Istraživanje se zasniva na račlambi izvornoga gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia, a ponajprije je riječ o spisima državne magistrature za novačenje pod nazivom Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli. Riječ je o pješačkim (Fanti oltramarini) i konjaničkim postrojbama (Cavalleria Croata, Croati a cavallo) koje su poglavito bile novačene duž mletačkih stečevina na istočnom Jadranu. U radu će se, tragom podataka koje izvor izravno donosi, raščlaniti vremenski okvir njihova djelovanja, mjesta popisivanja (stacioniranja satnije, odnosno pukovnije), fizičke značajke vojnika (dob, stas, boja kose), kao na zapovjedni kadar jedinica u kojima su djelovali vojnici iz Trogira. U prilogu rada donijet će se abacedni popis svih do sada istraženih vojnika iz Trogira koji su zabilježeni u navedenim popisima.

Leksikografska natuknica odnosi se na život i rad barskog nadbiskupa Lovre iz grada Orte (1255.-oko 1270.).

Središnja tema istraživanja ovoga rada odnosi se na udio vojnika iz istarskih gradova Kopra i Pirana u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama Fanti oltramarini (pješaštvo) i Cavalleria Croati (konjaništvo) tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenog u Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli) u sklopu kojega su za navedeno razdoblje sačuvani cjeloviti popisi vojnoga ljudstva unutar pukovnija i satnija. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu rečeni vojnici činili istraživačke pozornosti vrijednu regionalnu skupinu u mletačkom pješaštvu i konjaništvu. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, ponajprije koncem stoljeća, kada je Mletačka Republika po posljednji puta mobilizirala veći dio raspoloživog vojnog ljudstva. U raščlambi se razmatra vremenski okvir njihova djelovanja, dob vojnika, trajanje vojne službe, kao i neke specifične fizičke karakteristike. Nadalje se pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali vojnici iz Kopra i Pirana zapovijedali istaknuti onovremeni vojni zapovjednici, zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe bile vrlo mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. Rad teži biti prilog poznavanju, u ovom slučaju vojnih, aspekata povezanosti između dvije jadranske obale. Na kraju rada donosi se cjelovit popis do sada istraženih vojnika iz Kopra i Pirana u mletačkim prekomorskim pješačkim i konjaničkim postrojbama.

Prikaz knjige.

Leksikografska natuknica odnosi se na kiparsko djelovanje Luke della Festa iz Splita, djelatnog u 15. st.

Središnja tema istraživanja odnosi se na prisutnost i djelovanje Bokelja, ponajprije Kotorana, u Mlecima u razdoblju od 15. do kraja 18. stoljeća. Rad je zasnovan na istraživanju izvornoga arhivskog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia, a uporabljena je i odgovarajuća znanstvena literatura. Uzevši u obzir činjenicu, potvrđenu brojnim prethodnim istraživanjima, da su Hrvati u Mlecima tijekom navedenog razdoblja činili jednu od najzapaženijih useljeničkih skupina, na ovome se mjestu u tom kontekstu predstavlja uloga Bokelja. Izrazito prisutni svojom brojnošću i kontinuitetom kroz sveukupno promatrano razdoblje, gospodarski vrlo snažni zahvaljujući svojoj trgovačko-pomorskoj usmjerenosti, Bokelji su iznimno pridonosili ugledu hrvatske zajednice u Mlecima. Upravo je zahvaljujući njima, kako financijskoj potpori tako i osobnim pregnućima, u Mlecima sredinom 15. stoljeća osnovana i hrvatska bratovština sv. Jurja i Tripuna, središnja ustanova očuvanja domovinske i nacionalne svijesti iseljenika sa šireg područja istočnoga Jadrana i unutrašnjosti. Ukazivanje na važnost bokeljske regionalne zajednice u Mlecima kroz dugi niz prošlih stoljeća stoga je prinos više koji posvjedočuje pripadnost Bokelja hrvatskom, ali i širem jadranskom i sredozemnom kulturnom krugu.

Središnja problematska tema rada usmjerena je na istraživanje i raščlambu oporučnih legata hrvatskih iseljenika nastanjenih (trajno ili privremeno) u Mlecima namijenjenih mletačkim crkvenim ustanovama koje su njegovale štovanje pobožnosti Gospe od Ružarija (Gospe od Krunice). Rad se zasniva na gradivu iz Državnog arhiva u Mlecima (fond bilježničkih oporuka), a raspon istraživanja je od četrdesetih godina 16. stoljeća do u 18. stoljeće. U uvodu se iznose opći podaci o Lepantskoj bitci (1571.) kao izravnoj poveznici sa širenjem štovanja Gospe od Ružarija diljem kršćanskoga zapada te naglašava uloga dominikanaca, kao i pojedinih papa, u navedenom procesu. Središnji dio teksta upravljen je na raščlambu legata koji se izravno odnose na štovanje pobožnosti Gospe od Ružarija od strane iseljenih Hrvata. Isprva se razmatra vremenski okvir bilježenja Gospe od Ružarija u njihovim oporukama te iznose opći podaci o njihovom podrijetlu, zanimanjima i gospodarskim mogućnostima. Potom se, raščlanjujući oporuke koje sadrže za ovo istraživanje relevantne podatke, ukazuje na odabir ovdje istraživane skupine Hrvata u gradu na lagunama u vezi odabira mjesta pokopa u grobnicima bratovštine Gospe od Ružarija, služenje misa zadušnica i konkretno darivanje oltara posvećenih rečenoj pobožnosti. Završni dio rada usmjeren je na legate iseljenih Hrvata koji se odnose na štovanje Gospe od Ružarija u njihovim matičnim krajevima (Brač, Cres).

Leksikografska natuknica odnosi se na život i rad zadarskog nadbiskupa Luke iz Ferma (1400.-1420.).

Nekrolog akademiku Tomislavu Raukaru.

Prikaz knjige.

U ovom radu obrađena je izvorna arhivska građa iz Državnog arhiva u Zadru, fonda Bilježnici Zadra. Riječ je o 15 sačuvanih oporuka iz zbirke javnog bilježnika Šimuna Lovatella (1656.–1671.) koje se, uz uvodnu studiju, donose prepisane u integralnom obliku. Unatoč svojoj malobrojnosti, ovaj materijal otkriva raznovrsne aspekte života Zadra 17. stoljeća te predstavlja ogledni primjer rada zadarskih bilježnika čime se upućuje pažnja drugim istraživačima na ovaj vrijedni fond.

U izlaganju se govori o mletačkim arhivskim fondovima Provveditori all'Armar i Scuole piccole e suffragi u sklopu kojih su pohranjeni brojni podaci koji se odnose na udio Hrvata u mletačkoj ratnoj i trgovačkoj mornarici. Uvidom u gradivo razvidno je da su u pomorskoj trgovini prednjačili Bokelji i pomorci sa Kvarnera, dočim su na trgovačkim brodovima zastupljeni pomorci iz različitih dijelova istočnoga Jadrana. U cjelini, ovime se izlaganjem teži naglasiti kako je pomorska komponenta u povijesti hrvatskih krajeva bila izrazito važna.