Search

Svrha rada ogleda se u potrebi utvrđivanja kvalitete rada stručnjaka zaposlenih u odgojnim domovima s obiteljima djece i mladih s problemima u ponašanju kojima je izrečena zavodska mjera upućivanja u odgojnu ustanovu kao i ispitivanja zadovoljstva kvalitetom rada i osobnog angažmana djelatnika u njihovom stručnom radu. Potreba se javila radi spoznaje o važnosti uključivanja članova obitelji u intervencije kako bi se maloljetnik iz odgojnog doma vratio u promijenjenu sredinu s optimalnim načinom funkcioniranja za rast i razvoj djeteta ili mlade osobe. Istraživanje se temeljilo na obradi podataka dobivenih ispunjavanjem anketnih upitnika od strane ispitanika, odnosno stručnih djelatnika koji rade s maloljetnicima društveno neprihvatljivog ponašanja u tri odgojna doma u Hrvatskoj: Ivancu, Malom Lošinju i Bedekovčini. Univarijatnom analizom varijance i diskriminacijskom analizom utvrđeno je kako se roditelji u tretmane uključuju neovisno o spolu maloljetnika, izrečenoj mjeri obiteljsko-pravne zaštite ili lokaciji odgojnog doma. Nedostatak se javlja u načinu uključivanja budući da je utvrđeno da se roditelji najčešće uključuju samo kroz informiranje o maloljetniku i kontakte s njim dok se u ostale oblike stručnog rada ne uključuju, a nerijetko se ostale stručne intervencije niti ne provode. Osim toga, utvrđeno je kako su stručni djelatnici zadovoljni kvalitetom rada s obitelji u ustanovi ukoliko su zadovoljni vlastitim angažmanom i stručnim radom što implicira potrebu češćih edukacija i supervizija u radu. Također, iskazuju i potrebu za kvalitetnijom suradnjom s ostalim stručnim djelatnicima uključenima u proces odgoja maloljetnika s problemima u ponašanju, npr. obrazovnim djelatnicima i socijalnim radnicima iz CZSS., The purpose of this work is to determine the quality of work of the experts in the correctional institution with the families of juvenile with problem behaviour in residential treatments as well as the satisfaction of the quality of work and the personal engagement of the employees in their professional work. There was a need to acknowledge the importance of involving family members in interventions in order to return the juvenile from the residential treatment to a changed environment with the optimum way of functioning for their growth and development. The research was based on the processing of data obtained by completed questionnaires by professional employees working with juvenile delinquents in three correctional institutions in Croatia: Ivanec, Mali Lošinj and Bedekovčina. Univariant analysis of variance and discrimination analysis showed that parents get involved in the treatments regardless of the sex of the juvenile, proposed measure of the family legal protection or the location of the residential treatment. The disadvantage occurs in the mode of participation as it has been established that parents get mostly involved only by information about the juvenile and contacts with him while in other forms of professional work they do not participate and other professional interventions with them are often not implemented. In addition, it was established that the professional workers will be satisfied with the quality of work with the family in the institution if they are satisfied with their own engagement and professional work which implies the need for more frequent education and supervision in their work. They also express the need for better co-operation with other key employees involved in the process of residential treatment for juveniles with problems in behaviour, such as educators and social workers.

Djeca i mladi su danas sve češće, uz klasične oblike nasilja, uključena u nasilnička ponašanja putem Interneta što za njih može imati različite psihosocijalne posljedice.Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja povezanosti činjenja i doživljavanja elektroničkog nasilja i prisutnosti eksternaliziranih i internaliziranih problema kod adolescenata s fokusom na samoiskaz adolescenata o uključenosti u elektroničko nasilje.U istraživanju je sudjelovalo 152 učenika prvih razreda srednjih škola s područja grada Požege. Korišteni su Upitnik sociodemografskih obilježja, Skala činjenja i doživljavanja elektroničkog nasilja (Delač Horvatinčić i Kozarić Ciković, 2010.),Upitnik snaga i poteškoća (Strenghts and Difficulties Questionnaire- SDQ) i Upitnik reagiranja na izloženost elektroničkom nasilju. Rezultati pokazuju kako su i činjenje i doživljavanje elektroničkog nasilja povezani s problemima s vršnjacima, hiperaktivnosti i problemima u ponašanju. S druge strane, činjenje nije povezano s emocionalnim problemima. Adolescenti se za pomoć najčešće ne obraćaju nikome ili se obraćaju prijateljima i roditeljima kad im je potrebna podrška. Najčešći razlozi ne obraćanja za pomoć jesu nedoživljavanje nasilja u posljednjih godinu dana, vjerovanje da odrasli ne mogu ništa promijeniti i strah od toga da će ispasti „tužibabe“. S obzirom na nepovjerenje kod adolescenata, potrebno je razvijati programe usmjerene na osnaživanje adolescenata da progovore o svom iskustvu s nasiljem., increasingly involved in electronic violent behaviour which can have different psychosocial consequences for them.The aim of the research was to explore the relationship between electronic violence perpetration and victimization with externalizing and internalizing problems in adolescence, with focus on adolescents’ self-disclosure about involvement in electronic violence.152 freshmen of high schools in the City of Požega, participated in the research. Measures consisted of the socio-demographic characteristics questionnaire, the electronic violence perpetration and victimization scale (DelačHorvatinčić& KozarićCiković, 2010.), the Strengths and Difficulties Questionnaire (SDQ; Goodman, 1997) and self-report questionnaire. The results show that both electronic violence perpetration and victimization are related to problems with peers, hyperactivity and behavioural problems. On the other hand, involving in electronic violence perpetration is not related to emotional problems. Adolescents mostly donot turn to nobody or turn to their friends and parents when in need for support. The most common reasons for those who were involved in electronic violence in the past year are believing that adults cannot change anything and the fear that they will be labelled as tattletales if they say anything. Due to the mistrust of adolescents, it is necessary to develop programs aimed at empowering adolescents to share their experience with violence.

Obitelj je ta koja je odgovorna za pravilan rast i razvoj djeteta te u njoj dijete stvara sliku o sebi i svijetu oko sebe. Povjerenje i bliskost koje dijete stekne u obitelji prenijeti će na sve druge odnose u odrasloj dobi, što je preduvjet za pravila psihosocijalan rast i razvoj. Ukoliko je u obitelji prisutno nasilje, dijete neće razviti samopouzdanje i povjerenje, ali će naučiti što to znači biti bespomoćan i na koje sve agresivne načine se buduće situacije mogu rješavati. Na taj način dolazi do generiranja agresija i drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i primjene tih ponašanja u odrasloj dobi, te do trajnih posljedica koje će dijete pratiti kroz cijeli život., The family is responsible for the proper growth and development of the child and the child creates an image of itself and the world around it. The trust and intimacy that the child acquires in the family will transfer on all the other relationships in adulthood, which is a prerequisite for the healthy growth and development. If violence is presentin the family, child will not develop self-esteem and confidence, but it will learn what it means to be helpless and all the aggressive ways to future situations can be dealt with. In this way, child generates the aggression and other forms of socially unacceptable behaviours and later it applies it into adulthood. That can lead to permanent consequences that child will follow throughout life.

Cilj ovog završnog rada je opisati fenomen nasilja u partnerskim odnosima te pobliže navesti i opisati koja su to obilježja karakteristična za počinitelje nasilja u partnerskim odnosima. Na početku rada definirat ćemo nasilje u partnerskim odnosima i izložiti tri dileme s kojima se susreću teoretičari prilikom definiranja tog pojma. Zatim, navest ćemo četiri tipa nasilja u partnerskim odnosima i opisati fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje. Nakon toga slijedi prikaz ciklusa nasilja u partnerskim odnosima kroz tri faze te učestalost nasilja. Na kraju rada, najveću pažnju posvetit ćemo obilježjima počinitelja nasilja u partnerskim odnosima. U radu su prikazana relevantna strana i domaća istraživanja koja se bave temom nasilja u partnerskim odnosima, a koja su nam pomogla u predstavljanju ovog veoma kompleksnog fenomena., The main purpose of this bachelor's thesis is to describe phenomenon of intimate partner violence and to list and describe characteristics of perpetrators of violence in intimate relationships. Firstly, we will define intimate partner violence and present three types of dilemmas which cause problems for many scholars. Then, we will present four types of violence and describe physical, psychological, sexual and economical violence. After that follows review of cycle of abuse in intimate relationships through three phases and frequency of violence. At the end of thesis, tha main attention will be shown to characteristics of perpetrators of violence in intimate relationships. In thesis are presented relevant international and Croatian researches of intimate partner violence which helped in presenting this very complex phenomenon.

Rizična ponašanja opisuju se kao ponašanja djece i mladih koji se ponašaju na individualno štetan ili društveno neprihvatljiv način te koji iziskuju određenu stručnu socijalnopedagošku pomoć. Vršnjački pritisak se odnosi na očekivanje vršnjaka da se pojedinac ponaša na određeni način bez obzira na njegove želje. Za otpornost ne postoji univerzalna definicija, no mogli bismo reći kako se odnosi na djecu koja postižu pozitivne rezultate unatoč riziku. Istraživanje je provedeno na uzorku 78 učenika prvih i trećih razreda Prehrambeno-tehnološke škole u Zagrebu u lipnju 2016. godine. Cilj istraživanja je bio ispitati razlike u činjenju rizičnih ponašanja, doživljavanju vršnjačkog pritiska i otpornosti obzirom na spol i dob učenika. Podaci za prvi razred su prikupljeni u sklopu projekta FEHAP, dok je podatke za treći razred prikupila autorica ovog rada. Podaci su prikupljeni anketom koja je sadržavala socio-demografska i opća pitanja, Upitnik samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja SRDP-2015, Upitnik percipiranog vršnjačkog pritiska te Skalu otpornosti. Rezultati su pokazali da mladići češće čine rizična ponašanja na subskalama nasilničkog ponašanja i kockanja, a djevojke na subskali nasilja u obitelji i bliskim odnosima. S obzirom na dob, učenici trećih razreda iskazali su više takvih ponašanja na subskalama normativnih nepoželjnih ponašanja, nasilja u obitelji i bliskim odnosima te na prekršajnim i lakšim delinkventnim djelima. Nije se pokazala razlika u doživljavanju vršnjačkog pritiska s obzirom na spol, ali rezultati su pokazali da učenici trećih razreda doživljavaju veći vršnjački pritisak. Kod otpornosti nije dobivena statistički značajna razlika ni kod spola ni kod na dobi., Risk behaviors are described as behaviors of children and young people who behave in an individually damaging or socially unacceptable manner that require specific professional social and psychological assistance. Peer pressure refers to peer expectations that an individual behaves in a certain way regardless of his desires. There is no universal definition of resilience, but we can say that it refers to children who achieve positive results despite the risk. The survey was conducted on a sample of 78 students of the first and third grade of the Food Technology School in Zagreb in June 2016. The aim of the study was to examine the differences in the behavior of risk behavior, peer pressure, and resilience to gender and age. Data for the first grade were collected within the FEHAP project, while data for the third grade was collected by the author of this paper. Data were collected through a survey containing socio-demographic and general issues, Youth Self-reported Delinquency and Risk Behaviours Questionnaire SRDP-2015, Perceived Peer Pressure Questionnaire, and Resilience Scale. The results have shown that boys often make risky behavior in subscales of violence and gambling, and girls in subscales of family violence and close relationships. With regard to age, third-grade students showed more such behavior in subscales of normative undesirable behaviors, family violence and close relationships, as well as misdemeanor and delinquent acts. There was no difference in peer pressure in terms of gender, but the results showed that third-grade students are experiencing greater peer pressure. No statistically significant differences were observed in the case of resistance at both sex and age.

Nasilje nad ženom u obitelji obuhvaća sve oblike psihičkog, tjelesnog, seksualnog i ekonomskog zlostavljanja žene od strane partnera. Za unaprjeđenje zaštite žrtava nasilja u obitelji je donesen Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Protokol sadrži niz jasno određenih mjera kojih su se nadležna tijela dužna pridržavati prilikom pružanja pomoći i zaštite osoba izloženih nasilju. Cilj ovog diplomskog rada je opisati kako je CZSS primjenjivao Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji u prijavljenim događajima nasilja nad ženama u obitelji.Ovim istraživanjem obuhvaćena je populacija prijavljenih događaja nasilja nad ženama u obitelji u dobi od 18 do 64 godine evidentiranih u centrima za socijalnu skrb u 2015. godini. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku koji je obuhvaćao 30 prijavljenih događaja nasilja nad ženama. Istraživanje je provedeno analizom dokumentacije CZSS-a.Rezultati ovog istraživanja su pokazali određene probleme što se tiče postupanja CZSS-a prema Protokolu koji se odnose na izradu plana sigurnosti žrtve, ponude smještaja u sklonište i informiranje žrtve o pravima.S obzirom na nedostatak ranijih istraživanja rezultati ovog diplomskog rada su nam ukazali vrijednosna saznanja i poticaj da je potrebno da se područje rada i djelovanja CZSS-a od strane istraživača nastavi dalje istraživati u Republici Hrvatskoj kako bismo dobili potpuniju i jasniju sliku o djelotvornosti postupanja CZSS-a po navedenom Protokolu., The violence against women in the family includes all forms of psychological, physical, sexual, and economic abuse of women by their partners. In order to improve the protection of victims from domestic violence, Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence have been adopted. The Rules contain number of clearly defined measures which the competent authority shall follow when helping and protecting people exposed to violence. The aim of this thesis is to describe how Center for Social Care applied the Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence in the reported incidents of domestic violence against women.This study covers reported incidents of domestic violence against women population, age 18-64, registered in the social care centers during 2015. The study was concluded on an adequate sample that included 30 reported incidents of domestic violence against women. The study was conducted by documents analysis available in Center for Social Care.The results of the study showed certain problems about how Center for Social Care applies the rules defined in Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence related to making the security plan for the victim, offering accommodation in the shelter and informing victims about their rights.Given the lack of previous studies the results of this thesis shows us the valuable learning and support that is necessary that work and activities of the Center for Social Care are continued in the future in Republic of Croatia in order to get a clearer and more complete picture about Center for Social Care efficiency while applying Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence.

Nasilje u partnerskim odnosima vrlo je raširen, dugo godina istraživan i iznimno kompleksan fenomen koji ima višestruke i ozbiljne posljedice kako na pojedince koji su mu izloženi, tako i na društvo u cjelini. Kako bi bilo moguće adekvatno raditi na njegovom suzbijanju, potrebno ga je dobro razumijeti. Stoga je cilj ovog rada dati uvid u dosadašnje spoznaje o dinamici partnerskog nasilja, faktorima rizika za počinjenje i izloženost partnerskom nasilju i obilježjima mogućih žrtava i počinitelja. Također, dan je pregled spoznaja o posljedicama do kojih izloženost partnerskom nasilju može dovesti, uz opis normativne regulacije i intervencija s počiniteljima i žrtvama partnerskog nasilja. Istraživanja su pokazala širok spektar čimbenika rizika za izloženost i počinjenje partnerskog nasilja, od kojih su izloženost nasilju u djetinjstvu, problemi s alkoholom i dob najčešće spominjani čimbenici. Promijenilo se dugogodišnje shvaćanje o muškarcu kao primarnom počinitelju i ženi kao žrtvi, pri čemu je sve više istraživanja o ženama počiniteljicama i muškarcima žrtvama partnerskog nasilja. Ona nadalje ukazuju na problem nedovoljne razvijenosti adekvatnih izvora pomoći za te skupine i nerazumijevanja društva i stručnjaka za njihove potrebe. Vezano za dinamiku nasilja, nedostaju objašnjenja zašto se u različitim vezama očituje različita dinamika nasilja, a nedostaju i istraživanja o kontekstu i motivima počinjenja nasilja od strane žena, te muškoj viktimizaciji. Zaključno, smatramo da su, zbog razornih posljedica koje partnersko nasilje ima na žrtve i društvo, nužne intervencije na svim razinama sustava kako bi se moglo efikasno raditi na suzbijanju partnerskog nasilja. Potrebna je interdisciplinarna suradnja stručnjaka, koja je između ostalog najvažnija kod ukazivanja potrebe izdvajanja sredstava za programe prevencije partnerskog nasilja i razvoja tih programa., Intimate partner violence is widespread, long explored and highly complex phenomenon with multiple and serious consequences to the individuals who are exposed to intimate partner violence, just as well on the whole society. To be able to work adequate on its suppression, it should be well understood. The purpose of this paper is to give an insight into the current knowledge about the dynamics of partner violence, risk factors for perpetrating and exposure to partner violence and characteristics of potential victims and perpetrators. Also, review of knowledge is given about the consequences to which the exposure to partner violence may lead, with the description of normative regulation and intervention with perpetrators and victims of partner violence. Studies have shown a wide range of risk factors for exposure and perpetration of partner violence, from which the exposure to violence in childhood, alcohol problems and age are most frequently mentioned factors. A longtime understanding, of male as the primary perpetrator and the female as victim, is changed. There are more and more research about female perpetrators and male victims of partner violence. The studies further indicate to the problem of underdeveloped adequate sources of help to these groups and lack of understanding of society and experts for their needs. Regarding the dynamic of violence, there is a lack of explanations why different relationships manifest different dynamic of violence. There is also a lack of research about the context and motives of female violence perpetration and about male victimization. In conclusion, we believe that due to the devastating effects of partner violence on victims and society, interventions are necessary on all levels of the system in order to work effectively on partner violence suppression. The interdisciplinary cooperation of experts is needed, especially due to the indication of need for allocation of funds for prevention programs of partner violence and the development of these programs.

Svrha ovog rada je istraživanje sekundarnih podataka koji se odnose na počinitelje nasilja u partnerskim odnosima kojima je izrečena sigurnosna i zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti. Uzorak su činile ukupno 64 osobe za 2015.godinu, od kojih je 95% muškaraca te 5% žena kojima je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ključne spoznaje dobivene ovim istraživanjem su da je počinitelj partnerskog nasilja u većoj mjeri muškarac, osoba neovisno o spolu u dobi od 31-50, osoba završene srednje strukovne škole, nezaposlena osoba te osoba koja je u braku. Najčešći oblik partnerskog nasilja je psihičko nasilje. Osim sociodemografskih obilježja kao polaznih, istraživanjem su obuhvaćeni i prikazani mentalno zdravlje te uporaba alkohola kao dodatna obilježja koja možda pridonose pojavi partnerskog nasilja. Dobiveni rezultati pokazuju kako su prilikom počinjenja partnerskog nasilja u većoj mjeri osobe kod kojih je zabilježena prisutnost alkohola. Rad završava zaključkom o potrebi daljnjeg istraživanja obilježja počinitelja nasilja u partnerskim odnosima koja će proširiti i poboljšati naše razumijevanje partnerskog nasilja., The purpose of this paper is to study secondary data relating to the perpetrators of violence between partners who were given safety and security measures of mandatory treatment of addiction. The sample consisted of 64 persons for 2015, of which 95% of men and 5% of women who were given compulsory psychiatric treatment at the Psychiatric Hospital Vrapče. Key findings of this study are that the perpetrator of partner violence in the largely male person, regardless of sex aged 31-50, persons completing secondary vocational schools, the unemployed person and the person is married. The most common form of partner violence is psychological violence. In addition to sociodemographic characteristics as the starting, the survey covered and displayed mental health and alcohol use as well as additional features that may contribute to the occurrence of partner violence. The results show that in the commission of partner violence to a greater extent in people who recorded the presence of alcohol. Except sociodemographic characteristics as the starting, research includes and displayed mental health and alcohol use as well as additional features that may contribute to the occurrence of partner violence. The paper concludes on the need to further research the characteristics of perpetrators of violence in partner relationships that will expand and improve our understanding of partner violence.

U ovom radu prikazati će se suvremene spoznaje o karakteristikama počinitelja nasilja nad djecom u obitelji. U početnom dijelu objašnjava se što je to nasilje u obitelji, u kojoj mjeri je zastupljeno na području RH te se ilistrira pravosudna praksa prema počiniteljima nasilja u obitelji. Prikazana je tipologija nasilja, objašnjenje pojedinih vrsta te da su i djeca također žrtve nasilja u obitelji pa makar i kao svjedoci. Različita istraživanja pokušala su dati odgovor na to koje se karakteristike počinitelja javljaju kao rizični čimbenici nasilja u obitelji i prema djeci. Rizičnima su se pokazala određena obilježja tj. karakteristike djeteta poput spola, dobi, teškoća u razvoju, teškog temperamenta, karakteristike počinitelja poput spola, dobi, psiholoških obilježja, zloupotrebe droga, stresa, karakteristike obitelji poput odnosa u obitelji, svjedočenja nasilja u obitelji, veličina obitelji, samohrano roditeljstvo te socijalne i kulturalne karakteristike poput socijalne podrške, siromaštva i zajednice u kojoj počinitelji žive. U radu se također upozorava na mogućnost međugeneracijskog prijenosa nasilja do kojeg navedene karakteristike mogu dovesti, koje je u radu objašnjena teorijom socijalnog učenja koja govori o opasnosti da djeca kao žrtve i svjedoci nasilja u obitelji promatranjem ponašanja svojih roditelja ili skrbnika uće takve obrasce ponašanja i prenose ih dalje u svoje buduće odnose te se objašnjava postupanje Centra za socijalnu skrb u slučaju nasilja nad djecom i programi prevencije nasilja., In this paper it will be presented contemporary knowledge on the characteristics of perpetrators of domestic violence against children. The introductory part explains what it is domestic violence, to what extent is represented on the territory of Croatia, and it is illustrated by judicial practice to perpetrators of domestic violence. It is shown the typology of violence, an explanation of some type of it and that the children are also victims of domestic violence if only as witnesses. Various studies have attempted to provide an answer to what characteristics of the perpetrators appear as risk factors of domestic violence and violence against children. Certain characteristics showed more risky. Child characteristics such as sex, age, disability, difficult temperament, characteristics of perpetrators, such as gender, age, psychological characteristics, drug abuse, family stress, characteristics such as family relationships, witnessing of family violence, size of the family, single parenthood and the social and cultural characteristics, such as social support, poverty and the communities in which offenders live. The paper also points to the possibility of intergenerational transmission of violence to which those characteristics can lead, which is explained in social learning theory that talks about the danger that children as victims and witnesses of domestic violence by observing the behavior of their parents or guardians learn such patterns of behavior and transfers them in their future relations. It also tells explains the procedure of the Centre for Social Welfare in the case of violence against children and violence prevention programs.

Internalizirani problemi među djecom i mladima predstavljaju ozbiljan problem, a posebice kod djece i mladih u javnoj skrbi koji odrastaju pod povećanim razvojnim rizicima. Utvrdilo se kako djeca u dječjim domovima imaju statistički više internaliziranih problema u ponašanju od opće populacije djece. Zbog načina manifestacije veća je vjerojatnost da će ti problemi proći neopaženo te da će zbog toga izostati intervencija i sprječavanje posljedica.U radu su ukratko prikazana dva internalizirana problema: anksioznost i depresivnost jer su oni najzastupljeniji kod djece i mladih i mogu imati dalekosežne posljedice. Prikazani su neki od čimbenika koji mogu dovesti do razvoja tih problema te su navedene neke prednosti, ali i nedostaci institucionalnog smještaja u Hrvatskoj. Cilj ovog rada je pružiti pregled najvažnijih domaćih i inozemnih spoznaja o ovome problemu kako bi se podigla javna svijest o njegovoj ozbiljnosti i dugoročnim posljedicama te o prijekoj potrebi intervencije., Internalized problems among children and youth represent serious problem, especialy for children and young people in public care who are growing up under the higher development risks. Children in public care, statistically, have more internalizing behaviour problems than the general population of children. Due to the manner of manifestations is more likely that these problems will go unnoticed and therefore will be without proper intervention and prevention of far reaching consequences.In this paper are selected only two internalized problems: anxiety and depression because they are most common in children and young people life and can have far reaching consequences. The paper also presents some of the factors that can lead to the development of these problems and some advantages and disadvantages of institutional care for children and young people in Croatia. The main point of this paper is to provide an overview of the most important national and foreign knowledge about this problem in order to raise public awareness of its severity and consequences and the urgent need of intervention.

Posljednjih nekoliko godina sve se više prepoznaje potreba sustavnih istraživanja fenomena vršnjačkog nasilja i njegovih različitih manifestacija vezanih uz obilježja počinitelja i žrtve u hrvatskim školama. Osnovni cilj ovog rada je prikazati do sada utvrđene spoznaje o čimbenicima koji su povezani s pojavom vršnjačkog nasilja u školama. Stoga će, osim prevalencije vršnjačkog nasilja, biti detaljnije riječi o karakteristikama djece koja su u njega uključena, uzrocima pojave vršnjačkog nasilja kako bi se bolje razumio problem te samim time na primjeren način pomoglo djeci, roditeljima i nastavnicima u prevenciji nasilja među učenicima., In the last few years is increasingly being recognized need of systematic studies of the phenomenon of peer violence and its various manifestations related to the characteristics of the offender and the victim in Croatian schools. The main goal of this study is to show so far established understanding of factors associated with the occurrence of peer violence in schools. Therefore, in addition to the prevalence of peer violence, will be further focused on the characteristics of children who are involved in it, causes of the phenomena of peer violence in order to better understand the problem and therefore adequately assist the children, parents and teachers in the prevention of violence among studen

Partnersko nasilje je ponašanje partnera ili bivšeg partnera koje uzrokuje fizičku, seksualnu i psihološku povredu, a koja može uključivati fizičku agresiju, seksualnu prisilu, psihološko zlostavljanje i ekonomsko nasilje nad žrtvom. Cilj ovoga istraživanja je bio dobiti uvid u deskriptivna obilježja prijavljenih događaja partnerskog nasilja u CZSS Karlovac. Ovim istraživanjem obuhvaćena je populacija prijavljenih događaja partnerskog nasilja u obitelji u 2015. godini u kojima je žrtva imala između 18 i 65 godina starosti. Korišten je prigodan uzorak na način da su prvo odabrani prijavljeni događaji partnerskog nasilja u obitelji (nasilje djece nad roditeljima te roditelja nad djecom isključeno je iz analize). Nakon određivanja događaja partnerskog nasilja, odabirani su događaji u kojima je žrtvina dob jednaka onoj odrasle populacije, odnosno žrtva ima između 18 i 65 godina. Posljednja faza odnosila se na odabir događaja partnerskog nasilja koji ima količinski više dokumentacije kako bi dobili čim više rezultata u analizi podataka. Broj prijavljenih događaja izabranih u uzorak iznosi 40 (N=40). Rezultati su pokazali da je žrtva nasilja najčešće ženskog spola, sa prosječnom dobi od 43 godine, obrazovanja srednje strukovne škole, u braku, roditelj je te ima u prosjeku 1 do 2 djece, najčešće je nezaposlena. Obilježja počinitelja nasilja govore da je on najčešće muškog spola, u prosjeku ima 46 godina, srednje je stručne spreme, najčešće je zaposlen i u braku. Načini postupanja CZSS se u većini slučajeva odnose na davanje informacija o pravima žrtve te informiranje o daljnjem tijeku postupanja CZSS, zatim slijedi savjetovanje koje provodi CZSS te se kao posljednje pojavljuju odlasci na terenski izvid. Kao konačan zaključak ovog istraživanja potrebno je navesti činjenicu da se iz dobivenih podataka ne mogu iznositi generalizacije te kako velik problem u području informacija o postupanju CZSS predstavlja i neujednačeno vođenje dokumentacije oko prijavljenih događaja nasilja., Partner violence is the behavior of a partner or former partner, which causes physical, sexual and psychological injury, which may include physical aggression, sexual coercion, psychological abuse and economic violence against the victim. The aim of this study was to gain insight into the descriptive characteristics of reported events of partner violence in SCC Karlovac. This survey covers the population of reported events of partner violence in 2015., in which the victim was between 18 and 65 years of age. Convenient sample was used in the way that we the firstly selected events of reported partner violence (violence by children against their parents and the parents against the children were evicted from the analysis). After defining events of partner violence, next, we selected events in which the victim's age is equal to that of the adult population, meaning the victim is between 18 and 65 years of age. The last phase was related to the selection of reported events of partner violence which had quantitatively more documents in order to get as many results in data analysis. The number of reported events selected for the sample is 40 (N =40). The results showed that the victim is usually female, with an average age of 43 years, she has an education in vocational high school, is married and a parent, and has an average of 1-2 children, mostly is unemployed. The characteristics of the perpetrator of violence shows that he is mostly male, with an average of 46 years of age, has education in vocational high school, usually is employed and married. Procedures of the SCC are in most cases related to the provision of information on the rights of victims and information about the further course of SCC procedure. That is followed by counseling conducted by the SCC and as last we cite departures on the field work as a form of SCC treatment. As a final conclusion of this study we think that it is necessary to state the fact that from the data obtained we can not make broader generalizations and we have to state out the fact about a big problem which refers to the record keeping of information on the procedures of SCC which is largely inconsistent and poor.

Glavni cilj ovoga rada bio je utvrditi i prikazati karakteristike obitelji maloljetnika i mlađih punoljetnika kojima je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, odnosno u okviru koncepta rizika i zaštite, utvrditi sve činitelje rizika na razini obitelji koji utječu na dijete tijekom njegova odrastanja. Istraživanje je provedeno analizom službene dokumentacije Centra za socijalnu skrb Zagreb, a ukupni uzorak se sastojao od 40 ispitanika. Mjerni instrument koji se pritom koristio je modificirana inačica koju su Ricijaš i suradnici (2014.) koristili u svom istraživanju. Prikaz rezultata je podijeljen u nekoliko tematskih poglavlja. Najvažniji rezultati su dobiveni u području iskustava doživljenog zlostavljanja i zanemarivanja, roditeljskog odgojnog stila te rizičnog ponašanja roditelja. Istraživanje pokazuje da svaki treći ispitanik ima iskustvo nekog oblika zlostavljanja u obitelji (35 posto), 30 posto ispitanika ima iskustvo zanemarivanja, a 20 posto ima iskustvo svjedočenja nasilju među roditeljima. Rezultati u području roditeljskog odgojnog stila pokazuju kako dominiraju roditeljski stilovi u kojima nedostaje nadzora i kontrole. Upravo je važno jačati roditeljske kompetencije jer smanjivanje roditeljskih nedosljednih, negativnih i grubih odgojnih postupaka ima pozitivan utjecaj na djetetovo ponašanje. U području rizičnog ponašanja roditelja, udio podataka koji nije evidentiran kreće se od 30 do 60 posto, što dovodi do zaključka kako se ne pridaje dovoljno velika pažnja ovim obilježjima roditelja koji mogu biti činitelji rizika visokog intenziteta za razvoj delikventnog ponašanja kod djece i mladih. Prepoznavanje činitelja rizika nužno je za pravovremenu stručnu intervenciju kako bi prevenirali eskaliranje lakših problema u ponašanju u neka ozbiljnija delikventna ponašanja., The main aim of this study was to identify and to display the characteristics of families of minors and young adults undergoing Intensified care and supervision, and within the concept of risk and protective factors to identify all the risk factors in family environment that affect the child during his growing up. The research was conducted by analyzing the official documentation of the Centre for Social Care Zagreb, and the total sample consisted of 40 subjects. Instrument which was used is modified version of checklist that Ricijaš et al (2014.) used in their research. Results are divided into several thematic sections. The most important results were obtained in the field of experienced abuse and neglect, parental style and risk behavior of parents. Research shows that every third respondent have experienced some form of abuse in the family (35 percent), 30 percent of respondents have experience neglect, and 20 percent have experience of witnessing violence between parents. Results in the field of parental style show domination of parenting styles which lack supervision and control. It is important to strengthen parental competency because reducing parental inconsistent, negative and harsh educational methods have a positive impact on the child's behavior. In the field of risk behavior of parents, from 30 to 60 percent of the data has not been recorded, leading to a conclusion that attention to these characteristics of parents, which may be high-intensity risk factors for development of delinquent behavior in children and young people, is not sufficient. Identifying risk factors is crucial for prompt professional intervention to prevent escalation of minor behavioral problems in some serious delinquent behavior.

Priručnik je rezultat rada na projektu „Jačanje kapaciteta sustava socijalne skrbi za provođenje i praćenje mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb“ razvijenog i provedenog kroz partnerstvo Društva za psihološku pomoć, Ureda UNICEF-a za Hrvatsku i Ministarstva socijalne politike i mladih Republike Hrvatske. U priručniku je prikazana konceptualizacija pomoći roditeljima u zaštiti dobrobiti djeteta, gdje su objašnjena polazišta samog projekta i promjene u konceptualizaciji i nazivima mjera stručne pomoći roditeljima za zaštitu dobrobiti djeteta. U drugom dijelu priručnika je prikazan postupak procjenjivanja razvojnih rizika i sigurnosti djeteta, a u trećem dijelu priručnika je prikazano planiranje, provođenje i evaluacija učinaka mjera stručne pomoći roditeljima, gdje su konačno izložene i preporuke za unapređenje provođenja mjera stručne pomoći roditeljima.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između lokusa kontrole, načina suočavanja sa stresom, procjenjenom razinom stresa te određenih sociodemografskih značajki nezaposlenih osoba. Isto tako, željelo se ispitati postoje li razlike u lokusu kontrole i suočavanju sa stresom s obzirom na trajanje nezaposlenosti i spol. Istraživanje je provedeno na uzorku od 219 nezaposlenih osoba na području grada Osijeka koje su prijavljene na Zavodu za zapošljavanje. Hipoteze su djelomično potvrđene. Dobiveno je da se žene više usmjeravaju na emocije te su u većoj mjeri eksternalno orijentirane. Lokus kontrole značajno je povezan s razinom stresa i skalama suočavanja s nezaposlenošću usmjerene na emocije. Isto tako, dobiven je statistički značajna negativna povezanost između razine obrazovanja i razine percipiranog stresa. Suprotno očekivanju, nije dobivena razlika u načinu suočavanja sa stresom i nezaposlenošću s obzirom na trajanje nezaposlenosti, ali potvrđen je efekt spola. The aim of this study was to examine the relationship between locus of control, coping with stress, the estimated levels of stress and certain sociodemographic characteristics of the unemployed. We also wanted to examine whether there are differences in locus of control and coping with stress based on the duration of unemployment, and gender. The study was conducted on a sample of 219 unemployed persons in urban areas of which are logged at the Department of Employment. Hypotheses were partially confirmed. The results show that women are more focused on emotions and are largely externally oriented. Locus of control is significantly associated with the level of stress and coping with unemployment scales focused on emotions. Similarly, we obtain a statistically significant negative correlation between the level of education and the level of perceived stress. Contrary to expectation, results did not show any difference in terms of coping with stress and unemployment based on the duration of unemployment, but it's been confirmed the effect of sex.

Istraživanje je provedeno kako bi se ispitala učestalost nasilja preko Interneta i odnos njegovog doživljavanja i/ili činjenja sa samopoimanjem, socijalnom podrškom, ponašanjem roditelja i strategijama suočavanja sa stresom. U istraživanju je sudjelovalo 249 učenika drugih razreda dvije vinkovačke srednje škole, a korišteni instrumenti su Skala doživljavanja/činjenja nasilja preko Interneta, Skala socijalne podrške, skraćena verzija Upitnika roditeljskog prihvaćanja/odbijanja, Marshov upitnik samoopisivanja III (subskala Samopoimanje) i Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama. Rezultati pokazuju kako je prevalencija nasilja preko Interneta na odabranom uzorku 24,9% za doživljavanje i 27,7% za činjenje nasilja preko Interneta. Osim toga, upućuju i na razliku između sudionika koji su sudjelovali u nasilju preko Interneta i onih koji to nisu, u ponašanju njihovih roditelja, socijalnoj podršci prijatelja i suočavanju usmjerenom na emocije. Kako se razlika u samopoimanju nije pokazala značajnom druga hipoteza je djelomično potvrđena. U okviru trećeg problema provedene su dvije hijerarhijske regresijske analize kojima se utvrdilo da su prediktori doživljavanja nasilja preko Interneta ponašanje roditelja i činjenje nasilja preko Interneta dok su prediktori činjenja nasilja preko Interneta spol, vrijeme provedeno na Internetu, suočavanje izbjegavanjem i doživljavanje nasilja preko Interneta. Odnosno, činjenje nasilja najznačajniji je prediktor doživljavanja nasilja preko Interneta i obrnuto, što je očekivano. This study aimed to investigate the incidence of violence via Internet as well as the relationship between experiencing and/or committing such violence and the self-concept, social support, parental behaviour, and stress coping strategies. A sample of 249 second grade students of two secondary schools in Vinkovci participated in this study. The following instruments were used: Cyber Victim and Bullying Scale, Social Support Scale, a short version of the Parental Acceptance-Rejection Questionnaire, Marsh’s Self Description Questionnaire III (General Self-Esteem Scale), and The Coping Inventory for Stressful Situations (Endler and Parker). The results of this study show that the prevalence of violence on the Internet in the selected sample is distributed as follows: 24,9% experience and 27,7% commit violence via Internet. Furthermore, the results reveal the difference between participants who partook in violence on the Internet and those who did not, namely parental behaviour, social support from friends and emotion-focused coping. The difference in self-concept was not proven to be significant; therefore the second hypothesis was partly confirmed. Within the scope of the third issue, two hierarchical regression analyses were conducted, the results of which identify the predictors of experiencing violence on the Internet as follows: parental behaviour and committing violence on the Internet, whereas the predictors of committing violence on the Internet are as follows: gender, the amount of time spent on the Internet, avoidance coping, and experiencing violence on the Internet. Committing violence on the Internet is the most important predictor of experiencing violence on the Internet and vice versa, which was expected.

Cilj istraživanja bio je provjeriti postavki teorije socijalnog identiteta o povezanosti samopoštovanja, patriotizma i nacionalnog identiteta. Pored izraženosti tih varijabli, također smo pokušali utvrditi njihove odnose i razlike u izraženosti s obzirom na spol sudionika. Na kraju smo htjeli ispitati doprinos sociodemografskih varijabli, osobnog i kolektivnog samopoštovanja, slijepog i konstruktivnog patriotizma u objašnjenju nacionalnog identiteta. Istraživanje je obuhvatilo 232 učenika prvog i četvrtog razreda Zdravstveno veterinarske škole dr. Andrije Štampara u Vinkovcima (prve i četvrte razrede). Utvrđena je umjereno visoka izraženost nacionalnog identiteta, osobnog i socijalnog samopoštovanja; umjerena izraženost slijepog patriotizma i relativno visoka izraženost konstruktivnog patriotizma. Korelacija nacionalnog identiteta sa kolektivnim samopoštovanjem, slijepim i konstruktivnim patriotizmom su pozitivne i značajne. Korelacije osobnog i kolektivnog samopoštovanja su niske, pozitivne i značajne. Korelacija između slijepog i konstruktivnog patriotizma je niska, značajna i pozitivna. Kolektivno samopoštovanje te slijepi i konstruktivni patriotizam su se pokazali kao značajni prediktori nacionalnog identiteta. Što se tiče spola, samo su značajne razlike na osobnom samopoštovanju, u korist muških sudionika. The goal of our research was to examine postulates of Social Identity Theory about relationship between self-esteem, patriotism and national identity. Apart from examining expressed personal and collective self-esteem, national identity and blind and constructive patriotism, we also wanted to determine sex differences in these variables. In the end, we wanted to determine contribution of some social-demographic variables, personal and collective self-esteem and blind and constructive patriotism in explanation of national identity. Research included 232 students in grades 1 a 4 of Health and Veterinary School of dr. Andrija Štampar in Vinkovci. We have found our subjects had scored moderately high on national identity, personal and collective self-esteem, moderately on blind patriotism and relatively high on constructive patriotism. We have found a significant positive correlation between national identity and collective self-esteem, blind and constructive patriotism. The correlation between personal and collective self-esteem were low, positive and significant. The correlation between both types of patriotism was low, positive and significant. Collective self-esteem, blind and constructive patriotism were found as a significant predictors of national identity. Gender differences were found statistically significant only in personal self-esteem, in favor of mail participans.

Cilj istraživanja bio je procijeniti kvalitetu prilagodbe djece na SOS Dječje selo Ladimirevci. Kvaliteta djetinjstva temelj je za kasniji život. Premda znamo kako je djetinjstvo od presudne važnosti, djecu i dalje napuštaju, zanemaruju ili zlostavljaju oni koji bi im trebali pružiti sigurnost. U istraživanju su sudjelovale SOS majke iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci koje su ispunjavale Goodmanov Upitnik snaga i poteškoća (SDQ) djeteta za svako dijete iznad 3 godine o kojem skrbe. Istraživanje je pokazalo da dob, broj djece u SOS obitelji i čestina kontakata nisu imali učinak na kvalitetu prilagodbe djece smještene u SOS Dječje selo Ladimirevci. Istraživanje je također pokazalo da postoji učinak spola na hiperaktivnost i poremećaj ponašanja. Hiperaktivnost i poremećaji u ponašanju značajno su češći kod dječaka nego kod djevojčica. The aim of this study was to assess the quality of the adjustment of children at the SOS Children's Village Ladimirevci. Quality childhood is the foundation for later life. Although we know that childhood is of crucial importance, children are still abandoned, neglected or abused by those who should provide them security. The study involved SOS mothers from the SOS Children's Village Ladimirevci that filled Goodman's strengths and difficulties questionnaire (SDQ) for each child over 3 years of which cared for. Research has shown that age, number of children in the SOS family and frequency of contacts did not have an effect on the adjustment quality of children in SOS Children's Village Ladimirevci. Research has also shown that there is influence of gender on hyperactivity and behavior disorder. Hyperactivity and behavioral disorders were significantly more common in boys than in girls.

Unatoč opredjeljenja hrvatske obrazovne politike za inkluzivnu školu, usvajanjem brojnih konvencija, akcijskih planova i strategija, pred hrvatskom školom je još dugi put do ostvarenja tog cilja. Inkluzivna škola je mjesto koje pripada svakom učeniku, gdje je svaki učenik prihvaćen i ima podršku svojih vršnjaka i cijele školske zajednice. Organizacijska struktura škola, raspoloživost stručnih službi i kompetencije učitelja u Hrvatskoj danas, ne mogu odgovoriti potrebama, koje proizlaze iz individualnih razlika učenika, mnogobrojnih odgojnih, obrazovnih i socijalnih zahtjeva. što u drastičnim razmjerima dolazi do izražaja kod djece s teškoćama. U svijetu su se u tu svrhu razvili razni modeli podrške školi. Jedan od modela je konzultativni model suradnje. U Hrvatskoj se zadnjih nekoliko godina takav model provodi, zasad samo putem projekta, pod nazivom mobilni stručni tim (MST). Budući se radi o, za nas, novom modelu i novim ulogama u koje stručnjaci ulaze i za što su im potrebne vrlo visoke osobne i profesionalne kompetencije u praksi se pokazala vrlo korisnom grupna supervizija članova MST. Cilj je ovog rada dobiti odgovor o ulozi supervizije u razvoju inkluzivne škole.Istraživačka pitanja su se odnosila na najčešće probleme s kojima se suočavaju članovi MST-a u radu i kako im grupna supervizija pomaže. Primjenom kvalitativne metodologije analizirani su transkripti pet grupnih supervizija, koje su se provodile tijekom devet mjeseci. U njima je sudjelovalo 26 članova MST-a, koji su djelovali u 8 osnovnih škola. Utvrđeni su brojni problemi na koje nailaze članovi mobilnog stručnog tima, kako u odnosu na učenike s teškoćama, učitelje, asistente, roditelje učenika, koordinatore škola i druge stručne suradnike tako i u odnosu na zadaće svoje nove uloge. Supervizijske intervencije su sadržavale mnogo ohrabrivanja i poučavanja, a dijelom su bile i organizacijske prirode, što je u većini slučajeva osiguralo učinkovito djelovanje članova MST u školi.

U okviru obrazovanja na Studiju socijalnog rada u Zagrebu studenti završnih godina preddiplomskog studija, diplomskog studija kao i polaznici poslijediplomskih studija često provode istraživanja sa skupinama mladih koje su bili izloženi zlostavljanju, zanemarivanju ili se i sam rizično ponašaju, a teme koje odabiru često uključuju ispitivanja o obiteljskim odnosima, iskustvima stigmatizacije, traumatizacije i slično. Pri tome se sve češće odlučuju na kvalitativnu metodologiju (intervju ili fokusne grupe). Iskustvo nastavnika mentora studentima koji se odlučuju za kvalitativna istraživanja sa različitim skupinama mladih pokazalo je da se radi o zadatku punom izazova, te da se javljaju neka pitanja i dileme o kojima bi bilo dobro raspraviti. Kao prvo: Što sve uključuje uloga nastavnika mentora pri odabiru teme i metodologije, organizaciji i provedbi takvih kvalitativnih istraživanja? Nastavnik mentor treba procjeniti kompetencije studenata za provođenje kvalitativnog istraživanja (znaju li o kakvim mladima se radi, koja su njihova obilježja, znaju li kako voditi razgovor s mladima, kako ih motivirati za sudjelovanje). Zatim pripremiti studenta za provedbu kvalitativnog istraživanja (dati uputu i usmjeriti studente na koji način će obaviti istraživanje, istaći važnost zaštite sudionika da ne kažu više u kontekstu...). Nadalje, nastavnik mentor zajedno sa studentom priprema teren za provedbu istraživanja (pribavlja etičke suglasnosti i suglasnosti nadležnih tijela). S obzirom da se radi o istraživanju osjetljivih tema takav razgovor mlade može potaknuti na ljutnju i agresivnost ili tugu i plač. Student voditelj fokusne grupe tada može biti u dilemi koja je sada njegova uloga i kako postupiti. Isto tako, neka iskazana iskustva mogu i kod studenata voditelja fokusne grupe dovesti do nekih unutarnjih procesa koji se mogu odraziti na njegovo daljnje vođenje gupe ili mijenjanje pristupa. Pitanja o kojima bi trebalo raspraviti su: Da li je student istraživač sposoban preuzeti brigu sam o sebi? Kako procjeniti da li mu je potreban i kakav oblik podrške (psihičko rasterećenje, supervizija) ? Što kada student prikuplja podatke kroz duže vrijeme? Ako je nastavnik mentor dužan osigurati podršku za rad na takvom području treba li i on posjedovati određena znanja koja će mu omogućiti da studentu pruži potrebnu podršku?

Osnovni cilj ovoga rada bio je ispitati stavove prema kaznenopravnom sustavu, uvjerenje u pravedni svijet, te različite oblike rizičnog ponašanja studentica (n=146) i studenata (n=49) psihologije i prava sa sveučilišta u Osijeku. Konkretno, u istraživanju se ispitivala: a) povezanost stavova prema kaznenopravnom sustavu, uvjerenje u pravedni svijet i rizičnih ponašanja b) uspoređivani su studenti psihologije i prava u ispitivanim varijablama c) ispitivana je povezanost uvjerenja u praveni svijet s socioekonomskim statusom i religioznošću d) ispitivana je uloga uvjerenja u pravedni svijet i stavova prema kaznenopravnom sustavu u predviđanju rizičnih ponašanja. Sve varijable mjerene su samoiskazom.

Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost između nasilnog ponašanja djece prema vršnjacima i njihovog iskustva tjelesnog kažnjavanja od strane roditelja. Osim toga, nastojalo se utvrditi u kojoj se mjeri učenici različitog spola, dobi, školskog uspjeha, redoslijeda rođenja te strukture obitelji razlikuju u stupnju počinjenog nasilja među djecom te iskustvu tjelesnog kažnjavanja. U istraživanju su upotrijebljeni Upitnik vršnjačkog nasilja te Skala rješavanja sukoba dijete-odrasli. Istraživanje je provedeno na uzorku od 298 učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda osnovne škole. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna povezanost između iskustva tjelesnog kažnjavanja i nasilnog ponašanja djece prema vršnjacima. Dječaci, stariji učenici, učenici sa lošijim školskim uspjehom te učenici koji žive s jednim roditeljem su u većoj mjeri nasilni prema vršnjacima i češće izvještavaju o iskustvu tjelesnog kažnjavanja u odnosu na djevojčice, mlađe učenike, učenike koji postižu dobar uspjeh u školi te učenike koji žive s oba roditelja. Između prvorođenih i kasnije rođenih sudionika nema značajne razlike u stupnju počinjenog nasilja te iskustvu tjelesnog kažnjavanja. The aim of this study was to examine the relationship between bullying and children’s experience of parental corporal punishment. In addition, efforts were made to determine the extent to which students of different gender, age, school achievement, birth order and family structure differ in the degree of violence towards peers and the experience of corporal punishment. We used The Peer Bullying Questionnaire and Parent-Child Conflict Tactics Scales. The study was conducted on a sample of 298 pupils of the fifth, sixth, seventh and eighth grade. The results show a statistically significant correlation between the experience of corporal punishment and children’s aggressive behavior toward peers. Boys, older students, students who achieve poorer academic success and students who live in single-parent families show more violent behaviors towards their peers and they are more likely to report experiences of corporal punishment than girls, younger students, students who achieve good success in school and students who live in two-parent families. Firstborn and later born participants are equally violent towards their peers and equally subjected to corporal punishment.

Cilj istraživanja bio je provjeriti spolne razlike u činjenju i izloženosti vršnjačkom nasilju te samoprocjeni viktimizacije u obitelji. Istraživanje je provedeno na 226 sudionika (98 dječaka i 128 djevojčica), učenika sedmih razreda. Za ispitivanje činjenja i izloženosti nasilju te viktimizacije u obitelji korištene su skale iz Upitnika za djecu o odgojnim postupcima u obitelji i odnosima s vršnjacima (ICAST). Prema dobivenim rezultatima nisu pronađene spolne razlike u činjenju i izloženosti vršnjačkom nasilju. Također, nisu dobivene statistički značajne razlike s obzirom na spol sudionika u samoprocjenama tjelesnog kažnjavanja, tjelesnog zlostavljanja, psihičkog zlostavljanja te zanemarivanja. Nadalje, utvrđena je pozitivna povezanost između činjenja i izloženosti vršnjačkom nasilju samo na uzorku djevojčica. Također, kod djevojčica je dobivena pozitivna povezanost psihičkog zlostavljanja i zanemarivanja i sa činjenjem i sa izloženosti vršnjačkom nasilju. S druge strane, kod dječaka je utvrđena pozitivna povezanost samo između izloženosti vršnjačkom nasilju i psihičkog zlostavljanja u obitelji. The aim of this resarch was to check gender differences in bullying, peer victimization and selfreport of family victimization. Research was conducted on a sample of 226 (98 boys and 128 girls) seventh-grade primary school students. Peer victimization, bullying and familiy victimization was determined using a Child Abuse Screening Tool Children´s Version (ICAST). Results have shown that there is no gender difference in peer victimization and in bullying. Also, there is no statistically significant difference between boys and girls in selfreport of physical punishement, physical abuse, psychological abuse and neglect in family. Further, results showed significant link between bullying and peer victimization, for girls. Significant connection was found for both bullying and peer victimization with psychological abuse and neglect in family, also for girls. For boys, significant connection is found only between psychological abuse and peer victimization.

Cilj istraživanja bio je procijeniti rad Ureda za podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela Županijskog suda u Osijeku od strane samih korisnika Ureda. Istraživanje je provedeno na namjernom uzorku od N=12 sudionika korisnika Ureda za podršku žrtvama i svjedocima u sudskim postupcima. Za prikupljanje podataka korišten je polustrukturirani intervju, a pri analizi prikupljenih podataka korišten je pristup poznat pod nazivom 'analiza okvira'. Analiza mišljenja i iskustva svjedoka i žrtava o podršci koju su dobili od volontera i službenika Ureda pokazala je da se njihova pomoć prepoznaje prije svega davanjem informacija vezanih uz svjedočenje, ali i kroz emocionalnu i psihološku podršku. Istaknuto je da je dobivena podrška doprinijela doživljaju informiranosti i osjećaju sigurnosti kod korisnika, ali i davanju kvalitetnijeg iskaza i unapređenju sudskog postupka. Osobine volontera prepoznate su kao važan aspekt pružene podrške, što ukazuje na to da volonteri imaju ključnu ulogu u cjelokupnom procesu podrške. Dio sudionika nije posjedovao nikakve informacije o radu Ureda prije dolaska na svjedočenje, što upućuje na potrebu za dodatnim oglašavanjem i promoviranjem rada Ureda. U okviru analize prijedloga za poboljšanje rada Ureda navedeni su prijedlozi koji se odnose na rad unutar samog Ureda i na proširivanje rada i oglašavanje. The main objective of the research was the evaluation of the work of the Victim and Witness Support Office in County Court Osijek that had been conducted among beneficiaries of the support services provided by the Office. The research was conducted among a sample of N=12 participants, beneficiaries of the Office for the Support of Witnesses and Victims in Criminal Proceedings. A semi-structured interview was used to collect data, and the collected data was analyzed by means of a 'framework analysis'. The analysis of thoughts and experiences of witnesses and victims regarding the support that they received from volunteers and the employees had shown that their assistance has been recognized primarily in providing information related to their testimony, but also in provision of emotional and psychological support. It was emphasized that the provided support had enabled the beneficiaries to feel more informed and safe, but also to improve the quality of witness testimony and enhance the whole judicial process. The characteristics of volunteers have been recognized as an important aspect which indicates that volunteers play a crucial role in the whole support providing process. Some participants had not been informed of the work of the Office before they came to testify in court,which indicates that there is a need to keep advertising and promoting the work of the Office. Within the analysis of the propositions on the improvement of the work of the Office, propositions made refer to the work in the Office as well as to the expansion and further promoting of the Office.

Ovaj rad bavi se psihologijom malih grupa. Težište je stavljeno na jednu vrstu malih grupa- radne grupe. U radu su istaknuta su dva tipa radnih grupa: grupe za rješavaje zadataka te terapijske grupe. Upravo ove grupe najčešće se nalaze se u središtu istraživanja i praktičnog rada psihologa. Na samom početku navedene su osnovne značajke malih grupa; njezina obilježja, svojstva i struktura. Za formiranje učinkovitih grupa ističe se važnost brojnih faktora, kao što su: veličina grupe, homogenost/heterogenost grupe, diferencijacija uloga, status, grupne norme, stupanj kohezivnosti, priroda zadatka, komunikacija unutar grupe i vodstvo. Nadalje, za razumijevanje grupnih procesa ističe se važnost poznavanja razvoja grupe. Prikazan je model koji razvoj grupe prati kroz pet faza: formiranje, sukobljavanje, normiranje, učinak te završetak grupe. Sve grupe u pravilu prolaze kroz ove faze uz određena odstupanja. Uspoređuje se i kvaliteta donesenih odluka u grupama sa odlukama koje donosi pojedinac. Ukazuje se također i na određene nedostatke grupnog rada, kao što su: gubitak u procesu, pad motivacije, gubitak u koordinaciji, grupna zaslijepljenost, te utjecaj sukoba. Završni dio rada bavi se osnovnim značajkama rada u tretmanskim grupama.

Ljudi su socijalna bića koja se mogu konformirati iz više razloga, a jedan od njih je zadovoljenje potrebe da budu prihvaćeni od drugih i da bi im se svidjeli. Pri tome se konformiraju socijalnim normama grupe, odnosno implicitnim ili eksplicitnim pravilima grupe o prihvatljivim ponašanjima, vrijednostima i vjerovanjima članova grupe. Ovaj tzv. normativni socijalni utjecaj ima važnu ulogu i u nastanku poremećaja hranjenja. Naime, suvremeno društvo ističe značenje vitkosti te ga nameće kao društveni standard. Mediji i Internet promoviraju mršavo žensko tijelo kao ideal koji je zapravo nedostižan za veliku većinu žena. Unatoč tome, mnoge žene i djevojke padaju pod njihov utjecaj te se okreću tehnikama mršavljenja koje često znaju rezultirati negativnim posljedicama kao što su poremećaji hranjenja. Rad počinje s određenjem pojma poremećaja hranjenja, najčešćim oblicima poremećaja hranjenja- anoreksija nervoza i bulimija nervoza te njihovim kratkim opisom. U drugome je dijelu definiran pojam normativnog socijalnog utjecaja. Navedeno je nekoliko socijalnih faktora koji posreduju u nastanku poremećaja hranjenja, te uloga medija. Kao novi oblik medija opisan je Internet na kojemu se u posljednjih desetak godina javljaju web stranice koje promoviraju poremećaje hranjenja. Velik dio rada posvećen je upravo rezultatima istraživanja pro-ana web stranica. Konačno, opisano je nekoliko teorija kojima se nastoji objasniti kako mediji i pro-ana web stranice mogu utjecati na prihvaćanje ideala mršavosti.

Središnja tema ovog rada jesu situacijski utjecaji koji uzrokuju promjenu karaktera dobrih ljudi u zle ljude. Te utjecaje sažeo je P.Zimbardo u pojam Lucifer efekta, a njegovo djelovanje pokazao je svojim poznatim stanfordskim eksperimentom simulacije zatvora (SESZ). U podlozi ovog pojma mnoštvo je različitih grupnih procesa, a ovdje ih je navedeno sedam. Prvi proces, poduzimanje prvog malog koraka, stvara unutarnji pritisak da se od malog nedjela prelazi na sve veća zlodjela. Takvo ponašanje počinitelji sebi i drugima objašnjavaju pomoću druga dva navedena procesa – slijepom poslušnošću autoritetu i difuzijom odgovornosti. Oba ta procesa naizgled oslobađaju počinitelja odgovornosti, čemu pridonosi i četvrti proces – deindividuacija. Ona čini počinitelja anonimnim i dopušta mu da djeluje bez ograničavajućih granica savjesti. Peti proces je dehumanizacija koja oduzima ljudskost potencijalnim žrtvama. Zadnja dva procesa posljedica su „automatskog pilota“ na kojem većina ljudi funkcionira. Radi nepromišljanja dolazi do nekritičkog prihvaćanja grupnih normi, što može rezultirati kršenjem uobičajenih društvenih normi, i do više pasivne inačice istoga – toleriranje zla nedjelovanjem. Međutim, ove situacijske utjecaje moguće je svladati pomoću informiranosti o tome kako djeluju, te razvojem svijesti o sebi, situacijske osjetljivosti i snalažljivosti.

U radu se razmatraju osnovne spoznaje vezane uz traumatizaciju djece, te dugoročne posljedice koje traumatski događaji ostavljaju na njih. Polazi se od određenja traumatizacije kod djece, te se navode kriteriji za dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja. Nadalje se opisuju reakcije i posljedice traumatskog događaja kod djece različite dobi. Isto tako, navedena su važnija nacionalna istraživanja, te je opisan i model pružanja pomoći traumatiziranoj djeci, pri čemu je poseban naglasak stavljen na psihosocijalne intervencije u radu s djecom, te teškoće koje se pri tome javljaju. U završnom dijelu rada ukazuje se na važnost socijalne okoline u procesu oporavka kod djece.

Cilj ovog završnog rada opisati je način na koji grupe donose odluke i sve faktore koji na proces donošenja odluke mogu utjecati. Kako bi slika bila kompletna u rad su uključeni i određeni primjeri iz života, kao i one osnovne činjenice o grupama i njihovom utjecaju na pojedince. U radu će najprije biti riječi o općenitim činjenicama o grupama, razlozima zbog kojih im se ljudi priključuju, utjecaju koji one imaju na svoje članove te o njihovoj strukturi. Nakon toga biti će objašnjena teorija koja se bavi načinima na koje grupe donose svoje odluke i oni faktori koji mogu utjecati na kvalitetu procesa donošenja grupne odluke. Naposljetku, biti će objašnjena razlika između odluka koje su donešene od strane grupa i onih koje su donešene od strane pojedinaca.

Namjera ovog rada je prikazati neke od teorija koje tumače razvoj rodnih uloga. Razmišljanje o rodnim uloga uvijek vodi razmišljanju i uočavanju rodnih razlika i nejednakosti. Unatoč postojanju znatno većeg broja sličnosti između muškaraca i žena, društvo je sklonije naglašavati njihove razlike. Razlike između muškaraca i žena služe kao bazična organizacija svake ljudske kulture. Od dječaka i djevojčica se ne očekuje samo da se ponašaju na različite načine, već i da razviju različite koncepte o sebi i različite atribute ličnosti, odnosno da se ponašaju na rodno tipiziran način. Kako djeca usvajaju rodni pojam o sebi i uče rodne uloge? Mnogo je teorija razvijeno oko tog pitanja, a ovaj rad prikazuje biološke, kognitivne i psihosocijalne teorije o razvoju roda i rodnih uloga. U prvom su poglavlju prikazane biološke teorije koje u objašnjenju rodnog razvoja koriste distalna i proksimalna objašnjenja. Distalna se objašnjenja odnose na evolucijsku osnovu karakteristika koje razlikuju rodove, a koje su povećavale vjerojatnost preživljavanja i reprodukcije (npr. agresija). Proksimalna objašnjenja su usmjerena na mehanizme odgovorne za spolni i rodni razvoj (npr. hormoni, kromosomi, geni). U drugom je poglavlju rodni razvoj promatran kroz kognitivne teorije koje rodni identitet smatraju bazičnim organizatorom i regulatorom rodnog usvajanja. Prikazan je Kohlbergov pristup razvoju roda te model rodnih shema koji se fokusirao na to kako dječje razumijevanje roda i rodnih shema utječe na njegovu interakciju i procesiranje objekata, ljudi ili događaja. U trećem je odjeljku razvoj rodnih uloga prikazan kroz psihosocijalne teorije koje su obuhvatile psihoanalitičke teorije, teorije socijalnog učenja, a prikazuju i utjecaj koji na usvajanje rodnih uloga ima obitelj i vršnjaci. Pregled teorija razvoja rodnih uloga završava sociološkim pogled na rod.

Pitanje identiteta jedno je od ''vječnih pitanja'' u razvoju ljudskih društava. Tek su zadnjih nekoliko desetljeća sociolozi i psiholozi započeli istraživanja procesa socijalnog identiteta i njegovih mogućih implikacija na međugrupno ponašanje. Korištenje različitih mjera i definicija osnovnih pojmova ukazuje da još uvijek postoji nesuglasje među znanstvenicima. Istraživanja nacionalnog identiteta velikim dijelom se odnose na istraživanja izraženosti nacionalnog identiteta i njegovih glavnih dimenzija: nacionalnog ponosa, domoljublja, i nacionalizma. Nacionalni identitet se pokazao kao dinamičan i višedimenzionalan fenomen. Pojam koji je usko vezan uz nacionalni identitet jest etnički identitet. Rezultati istraživanja su pokazali da je proces formiranja nacionalnog i etničkog identiteta složen i ovisi o nizu individualnih, socijalizacijskih i kontekstualnih faktora. Istraživanja ovih fenomena u zemljama gdje je društvo podijeljeno prema etničkoj pripadnosti pokazala su se osobito važnim jer ukazuju da je u takvim sredinama naročito izražena međugrupna netolerancija i diskriminacija. Istraživanja isto tako pokazuju da se polako briše „zamišljena granica“ između istočnoeuropskih zemalja i zemalja Zapada(Zapadna Europa i SAD) u tipu zastupljenog nacionalnog identiteta. Većina se država trenutno suočava sa velikom raznolikošću stanovništva. Pokušaji integriranja pripadnika manjina u postojeće većinsko društvo(npr. multikulturalizam, asimilacionizam) za sada još ne pokazuju željene rezultate jer je u takvim zemljama još uvijek prisutna međugrupna diskriminacija među pripadnicima manjinskih i većinskih etničkih skupina.

U radu se razmatra važnost psihosocijalnih intervencija kao vida pružanja pomoći traumatiziranim osobama i stanovništvu u poslijeratnim zajednicama. Definirani su osnovni pojmovi koji se odnose na traumatski događaj, te shvaćanje traumatizacije u okviru različitih modela. Razmotrene su vrste psihosocijalnih intervencija, kao i njihovo značenje u procesu oporavka pojedinca. Dio rada daje odgovor na pitanje na koje se sve načine i kojim sve metodama mogu provoditi psihosocijalne intervencije, odnosno opisani su svi potrebni koraci u složenim procesima planiranja, organiziranja i na kraju i same provedbe istih. Opisan je učinak i važnost pojedinih psihosocijalnih intervencija na socijalnu rekonstrukciju zajednica. U sklopu toga navode se mogući modeli provedbe u poratnim zajednicama, kao i novija nacionalna istraživanja o pruženim intervencijama. Isto tako navedeni su nalazi nacionalnih i drugih istraživanja u ovom području.

Društveno neprihvatljivo ponašanje šteti kako pojedincu tako i društvu u cijelosti. Pojam, doživljaj i sankcioniranje takvog oblika ponašanja mladih ljudi se mijenjalo kroz povijest. Za adekvatno suočavanje sa društveno neprihvatljivim ponašanjem mladih, neophodno je odrediti rizične faktore čija prisutnost potiče razvoj takvog oblika ponašanja. Istraživanja su pokazala kako je interakcija individualnih, obiteljskih i okolinskih faktora ključna za pojavu maloljetničke delinkvencije. Unutar navedenih faktora, na pojavu društveno neprihvatljivog ponašanja djeluju još brojni činitelji kao što su: impulzivnost, inteligencija, emocionalne osobine, obiteljska struktura i socio-ekonomski status obitelji, vršnjaci, mediji itd. Brojne su pretpostavke i teorije koje pokušavaju objasniti pojavu maloljetničke delinkvencije i društveno neprihvatljivog ponašanja, a u ovom tekstu su prikazane neke od njih. Glavna razlika među spolovima maloljetnih delikvenata je u vrstama kaznenih dijela te u čestini njihove pojavnosti. Podaci upućuju da i djevojke i mladići najčešće čine kaznena djela krađe, no razlikuju se u tome što se djevojke odaju prostituciji i bježe od policije, a mladići čine više provala. Kako bi se suzbila maloljetnička delinkvencija ali i svi drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja mladih, država provodi sankcije koje se razlikuju od sankcija prema odraslima.

Philip Zimbardo je na Sveučilištu u Stanfordu odlučio ispitati koliko je stabilna granica između dobra i zla. Preko oglasa u novinama pozvao je studente na sudjelovanje u eksperimentu. Od preko 70, koliko ih se na oglas javilo, odabrao je 24 psihički zdrava, inteligentna mladića, podijelio ih po slučaju na zatvorenike i stražare. Zajedno sa suradnicima preuredio je podrum Stanfordskog Sveučilišta i stavio ispitanike u improvizirani zatvor u kojem su trebali ostati dva tjedna. Stvoreni su uvjeti za razvoj anonimnosti i podjele odgovornosti. Sudionici su vrlo brzo bili deindividualizirani, a time i podložni agresiji i sadizmu. Zbog prevelike količine nasilja stražara nad zatvorenicima, eksperiment je prekinut nakon šest dana. Još i danas postoje podjeljeni stavovi o etičnosti ovoga eksperimenta.

Youth or adolescence is developmental period known for identity development (Lacković, Grgin, 2005.) and picture of self (Dacey, Kenny, 1994.). Difficulties in youth social development and forming healthy picture of self can mark their social functioning. Youth in Croatia are facing „double“ transition: going through the stage of growing up and preparing for permanent social roles and living in society transforming into another form (Ilišin, Radin, 2002.). Former studies show such societies confuse youth and encourage development of socially unacceptable behavior (Piko, Vazsonyi, 2004.). The paper shows research results about social self-functioning (one dimension in picture of self). The goal was to determine weather youth with socially unacceptable behavior (perpetrators of criminal acts) perceive their social functioning worst compared to their peers who did not commit criminal acts. Social self-functioning was examined by social self-functioning scale (one of OSIQs scale). The examinees are male attendants of secondary schools (N=432) and male perpetrators of criminal acts with non-institutional and institutional sanctions (N=372). The work shows youth assessment of social functioning in closer environment, in society, moral values and school and work functioning. The differences between groups are assessed by t-test and analysis of variance.

Projekt edukacije stručnjaka "Supervizija udomitelja" provodi Udruga za inicijative u socijalnoj politici u suradnji sa Sveučilištem u Göteborgu i Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi od 2006. godine. Po završetku edukacije Hrvatska je dobila 30-ak educiranih stručnjaka- supervizora udomitelja. Tijekom edukacije budući supervizori su održavali grupnu superviziju sa udomiteljima s područja cijele Hrvatske. Ukupno su trebali održati 12 susreta. U ovom izlaganju će biti prikazano iskustvo supervizora nakon održanih susreta. Podaci su prikupljeni upitnikom koji se sastoji od 2 djela. Prvi dio se odnosi na sociodemografske podatke o ispitanicima, a drugi dio upitnika čine 3 otvorena pitanja. Istraživanje je pokazalo da sudionici istraživanja, iskustvo vođenja supervizijske grupe opisuju kroz tri generalna aspekta: okolnosti koje su utjecale na rad supervizijske grupe, teme supervizijskih susreta i preporuke za unapređenje vođenja supervizijskih susreta. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da budući supervizori udomitelja vrlo jasno navode pozitivne učinke supervizijskog procesa.

U radu su prikazani rezultati kvalitativnog istraživanja s ciljem stjecanja uvida u doživljaj supervizije terenske prakse tijekom dodiplomske nastave studenata druge godinesocijalnog rada.

Ova knjiga se bavi stručnom pomoći obiteljima s djecom i nadzorom nad izvršavanjem roditeljske skrbi kao procesa podrške za uspješno roditeljstvo. U prvom dijelu knjige je objašnjeno pravo djeteta na život u obitelji i pojašnjena su polazišta za planiranje i provođenje UNICEF-ovog programa „Svako dijete treba obitelj“, zatim se u drugom dijelu knjige govori o ranim intervencijama s obiteljima u kojima je razvoj djece pod rizikom. U trećem dijelu knjige se detaljno objašnjava i analizira nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi kao proces podrške obiteljima s djecom, te se u četvrtom djelu knjige prikazuje evaluacija projekta o kojemu se govori u samoj knjizi – „Prevencija separacije i rane intervencije s obiteljima pod rizikom“.

Rad se bavi prikazom supervizije rada s osobama izloženim mobbingu, koji je kod nas još novost jer je i samo uočavanje ovog problema, a posebno rad s osobama izloženim nasilju na radnom mjestu i zlostavljačima, u začecima. Isto je i s programima prevencije nasilja uopće pa onda i onoga na radnom mjestu. Posebni oblici supervisionpreventivnog rada namijenjenog smanjenju učestalosti pojave najrazličitijih oblika rizičnog ponašanja, a posebno korištenja nasilja u svrhu zadovoljavanja najrazličitijih osobnih ili potreba određene skupine, vrlo je složen i dugotrajan proces i zahtjeva specifične osobne kvalitete kao što su izuzetno visok stupanj educiranosti i trajno visok stupanj motiviranosti, dok kod rada na pomoći žrtvama zlostavljanja na poslu a osobito zlostavljačima, na prvom mjestu uz stručnost stoji zahtjev za održavanjem visokog praga tolerancije, samokontrole i zadržavanja pozicije profesionalca i profesionalnog odnosa. Kako je ovo područje psihosocijalnog rada na polju mobbinga uopće a posebno kod nas u začecima, problem izuzetno složen jer sadrži uz elemente prolongiranog stresa, traume i epizode krizne situacije, ulaženje u njega prepuno rizika, a kod nas nema posebno treniranih i usko specijaliziranih stručnjaka koji se njime bave ili su iznimno rijetki, najčešće autodidakti, i njegova supervizija predstavlja poseban izazov. Supervizija u ovom kontekstu mora obuhvaćati sve bitne aspekte i komponente takvog rada. Stoga u pravilu sadrži elemente rada na stručnjaku, razvojne, edukacijske, elemente rada na problemu, programu i organizaciji, koja provodi posebne programe pomoći žrtvama nasilja na poslu, istovremeno. Zbog svega toga od supervizora se u ovom kontekstu zahtjeva osobito visok stupanj otpornosti na profesionalni stres odnosno posrednu traumatizaciju. U skladu s poznatim principima provedbe supervizije a osobito na slučajevima i u okolnostima snažne emocionalne angažiranosti i različitih vrsta rizika visokog intenziteta, supervizorima je za rada sa stručnjacima koji pomažu žrtvama mobbinga neophodno osigurati i superviziju na superviziju.

Autori knjige su u uvodnom dijelu prikazali razvitak pravne infrastrukture sustava osiguravanja kvalitete studija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U središnjem dijelu knjige je prikazan empirijski dio pri čemu su obrađene sljedeće teme: Metodološki pristup istraživanju kvalitete studija na Pravnom fakultetu, Mišljenje studenata IV. godine Pravnog fakulteta o mogućnostima unaprjeđenja kvalitete studiranja i reformi obrazovnog sustava, zatim Mišljenje asistenata Pravnog fakulteta o izvorima poteškoća, mogućnostima unaprjeđenja kvalitete studiranja te potrebi za stručnim usavršavanjem iz područja metodike nastave i Analiza sadržaja web foruma studenata Pravnog fakulteta. Konačno, u završnom su se dijelu knjige autori osvrnuli na postignuća i mogućnosti nastavka projekta.

Knjiga se sastoji od tri cjeline. prvi dio posvećen je razumijevanju problema nasilja u obitelji i nasilja nad ženom. Posebna pozornost posvećena je međugeneracijskom prijenosu nasilja u obitelji. Nasilje u partnerskim odnosima razrađeno je kroz opis najčešćih mitova, obilježja žrtvi i počinitelja, te dinamiku nasilnih partnerskih odnosa. Definirane su tjelesne, psihičke i socijalne posljedicei znakovi nasilja. U drugom dijelu opisane su intervencije u slučajevima nasilja nad ženom s pozicija različitih stručnjaka.Opisane su krizne intervencije i rad na planiranju sigurnosti žene. Treći dio je posvećen načinima zajedničkog djelovanja stručnjaka iz sustava zdravstva, socijalne skrbi, policije, nevladinih udruga u prevenciji i tretmanu žena izloženih nasilju u obitelji.

Knjiga se satoji od 13 poglavlja u kojima je opisan pojam supervzije u psihosocijalnom radu, povijesni razvoj, odnos supervizije i nadzora, etika supervizije, određenje grupne supervizije, dogovor o supervizijskom radu, vođenje supervizijske grupe, kreativne tehnike u superviziji, krizne intervencije u superviziji, timska supervizija, supervizija studenata, volontera i psihosocijalnih programa.

U knjizi je prikazan povijesni razvoj obrazovanja socijalnih radnika u Hrvatskoj od početaka 1952. do današnjih dana. Opisan je razvoj obrazovnih programa i detaljno opisan sadašnji četverogodišnji sveučilišni dodiplomski i dvogodišnji poslijediplomski program socijalnog rada. U drugom dijelu knjige naveden je popis svih diplomiranih studenata socijalnog rada po godinama od 1952. do 2002. godine, te nazivi njihovih diplomskih radova.

U članku se ukratko govori o mogućim unapređenjima u zaštiti zlostavljanje i zanemarene djece.

Mental health of helpers at risk, stress and trauma in professional work, the burnout syndrome, coping wit professional stress, strategies of self-help and organizational help in care for mental health ; debriefing.

U područjima posebne državne skrbi Republike Hrvatske koja su najviše stradala u ratu, uz materijalnu obnovu koja je nužan preduvjet za minimalnu kvalitetu života, sve više se javlja potreba za revitalizacijom cjelokupnog društvenog života na razini lokalnih zajednica. U tim područjima posebice je osjetljiv položaj mladih ljudi koji se pripremaju za daljnje školovanje, zapošljavanje i obiteljski život. U ovom radu iznose se i interpretiraju rezultati terenskog istraživanja koje je provedeno 1999. godine na reprezentativnom uzorku od 1106 učenika završnih razreda svih srednjih škola koje se nalaze u područjima posebne državne skrbi. U istraživanju su sudjelovali učenici iz sljedećih mjesta: Beli Manastir, Benkovac, Drniš, Glina, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Knin, Korenica, Obrovac, Pakrac, Petrinja, Slunj, Topusko i Vukovar. Učenici su odgovarali na opsežan anketni upitnik koji uključuje više skupina varijabli: sociodemografska i obiteljska struktura, ocjena životnog standarda, kvaliteta stanovanja i socijalnih odnosa, uvjeti života u mjestu stanovanja, planiranje budućnosti i profesionalne aspiracije, socijalni stavovi i ocjena društvenog položaja mladih te aktivnosti u slobodnom vremenu. Provedeno je također i dodatno kvalitativno istraživanje koje uključuje analizu eseja 306 učenika o uvjetima života u njihovom mjestu, planovima za budućnost, te prijedlozima za poboljšanje kvalitete života mladih. Nizak životni standard, nedostatak mogućnosti zapošljavanja, razorene zajednice i osjećaj nesigurnosti, nedostatak mjesta za izlazak i zabavu, smanjene mogućnosti za sudjelovanjem u društvenim, kulturnim i kreativnim aktivnostima, dio su svakodnevnog života mladih. Posljedice rata očituju se i u promijenjenim međuljudskim odnosima, pomanjkanju nade i prevladavajućoj apatiji. Mladi u ovim područjima vide sebe kao izgubljenu generaciju koja mora negdje drugdje potražiti bolju budućnost. Na temelju analize najvažnijih pokazatelja životne situacije mladih u područjima posebne državne skrbi, kao i na temelju prijedloga samih mladih, izrađene su preporuke za daljnje djelovanje u cilju poboljšanja njihove kvalitete života.

Priručnik je napisan kao prateći materijal za program „Pomoć i samopomoć u skrbi za mentalno zdravlje pomagača“, a namijenjen je psiholozima, socijalnim radnicima, psihijatrima, liječnicima, defektolozima, pedagozima, ali i drugim osobama koje nisu bile posebno obrazovane za pružanje psihosocijalne ili psihološke pomoći. U priručniku su obrađene različite teme koje se vežu uz mentalno zdravlje, poput izravne i posredne traume, sindroma izgaranja na poslu, izvora profesionalnog stresa i izgaranja pomagača. Isto tako, u priručniku su navedene različite strategije pomoći, samopomoći i pomoći u pomagačkom okruženju, profesionalne pomoći pomagačima, te je prikazana i pojašnjena sažeta psihološka integracija traume.