Search

Pojam siromaštva društvu je poznat od davne prošlosti, a tako je i danas svakodnevno prisutan kao jedan od globalnih problema. U radu je pobliže definiran njegov koncept s različitih stajališta, kao i teorije siromaštva, a fokus je na povezanosti siromaštva i psihološke dobrobiti pojedinaca koji su zahvaćeni siromaštvom. Glede toga, posebno su izdvojeni pojava depresivnosti, stupanj samopoštovanja i lokus kontrole nad događajima u vlastitom životu. Prikazana su različita istraživanja koja su te aspekte promatrala kod osoba koje nisu bile zahvaćene siromaštvom i kod onih koje su živjele u siromaštvu. Na kraju je usmjerena pozornost na ulogu socijalnog rada i osnaživanja osoba koje žive u siromaštvu., The concept of poverty has been known since long ago, and is still present today as one of the global problems of our society. In this paper its concept is described from different perspectives, as well as the theorys of poverty. Focus is put on the relationship between poverty and the psychological well-being of individuals affected by poverty. Therefore, the development of depression, level of self-esteem and locus of control over events in persons lives are specifically mentioned. Various researches that observed these aspects in people who were not affected by poverty and those who lived in poverty were presented. Finally, attention is focused on the role of social work and the empowerment of people living in poverty.

U ovom radu grupni rad predstavljen je kroz njegove temeljne koncepte. Predstavljeni su pozitivni učinci koje grupni rad ima na članove grupe. Vidljivo je kako grupni rad pozitivno utječe na samopouzdanje članova grupe te kako grupni rad uči članove učinkovitoj komunikaciji. Također, u radu su predstavljene i kreativne metode koje se mogu koristiti u grupnom radu. Predstavljeno je na koje načine se može koristiti crtanje, pisanje, igra te dramske tehnike. Naglasak je stavljen na pozitivne učinke kreativnih metoda u grupnom radu s djecom i mladima. Kreativne metode omogućavaju djeci i mladima da se lakše otvore u komunikaciji s ostalima te da izraze sebe, svoja razmišljanja i emocije. U radu je vidljivo i koliko socijalni radnici u svom svakodnevnom radu koriste kreativne metode., In this paper group work is presented through its fundamental concepts. The positive effects that group work has on group members are presented. It is shown that group work has a positive impact on self-confidence of group members and how group work teaches members to communicate more effectively. Also, the paper presents creative methods that can be used in group work. It presents how drawing, writing, playing and dramatic techniques can be used. Emphasis has been put on the positive effects of creative methods in group work with children and youth. Creative methods enable children and young people to communicate better with others and to express themselves, their thoughts and emotions. The paper also shows how social workers use creative methods in their work.

Pojavnost maloljetničke trudnoće u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, je u fazi stagniranja ili blagog opadanja. Bez obzira na taj trend ne treba se zanemariti postojanje maloljetničkih trudnoća koje imaju brojne izazove za adolescente koji se nađu u situaciji da će postati roditelji. Adolescencija je burno životno razdoblje i adolescenti traže vlastiti identitet i utiru svoj put prema odrasloj dobi. Kako bi što učinkovitije prošli fazu adolescencije, trebaju pomoć i obitelji i sustava i društva u cjelini. Upuštanje u spolne odnose nosi sa sobom mogućnost trudnoće. Kao i svi, pa tako i adolescenti, trebaju preuzeti osobnu odgovornost za svoje ponašanje, a u ovom slučaju je to preuzimanje odgovornosti za seksualno ponašanje koje za posljedicu može imati neželjenu maloljetničku trudnoću. Suočavanje s tom novonastalom situacijom nije nimalo lako i tu nastupa obitelj, škola, društvo u cjelini. Važni su i preventivni i informativni programi za adolescente kako bi dobili što sustavniju seksualnu edukaciju i time se klonili rizičnog seksualnog ponašanja te kako bi se broj maloljetničkih trudnoća sveo na još manju pojavnost nego što je trenutno., The phenomen of peer pregnancy in the world, as well as in the Republic of Croatia, is stagnating or is in mild decline. Regardless of this trend, we should not neglect the existence of peer pregnancies that have many challenges for adolescents who put themselves in a position to become parents. The adolescence is period full of turmoil and adolescents seek their own identity and pave their way towards adulthood. To be more effective in going thorough of adolescence, they need help from their families and systems and society as a whole. Engaging in sexual relations includes a possibility of pregnancy. Like everyone, adolescents should assume personal responsibility for their behaviour and in this case it means assuming responsibility for sexual behaviour that may result in unwanted underage pregnancy. Dealing with this new situation is not easy and that is where the role of family, school and society is important for them. Preventive and informative programs for adolescents are also important, in order for them to get as much systematic sexual education as possible, and avoid sexual risk behaviours, and so that the number of peer pregnancy could be reduced even more.

Osnovni cilj ovog rada jest definirati edukacijsko uključivanje te dobiti uvid u edukacijsko uključivanje djece u nižim razredima osnovne škole. Ispitivani su nastavnici razredne nastave koji su iznosili svoja iskustva u radu s djecom s teškoćama unutar redovnih razreda te mišljenja o sadašnjem edukacijskom uključivanju. Rezultati ovog istraživanja su pokazali kako nastavnici imaju općenito pozitivan stav prema edukacijskom uključivanju te vide pozitivne učinke edukacijskog uključivanja u redovan sustav odgoja i obrazovanja za dijete s teškoćom, drugu djecu te za vlastiti profesionalni razvoj. Ipak, ovo istraživanje je pokazalo potrebu nastavnika za većom podrškom stručnih djelatnika te osnivanjem i djelovanjem interdisciplinarnih timova unutar škola., The main objective of this paper is to define educational inclusion and to gain insight into the educational inclusion of children in lower grades of elementary school. Classroom teachers were interviewed and gave their experience in working with children with disabilities in regular classrooms and thinking about the current educational inclusion. The results of this research have shown that teachers have a generally positive attitude towards educational inclusion and that they see the positive effects of educational inclusion for a child with difficulties, other children and for their own professional development. However, this research has shown the need for teachers to provide greater support of skilled workers and the establishment and activity of interdisciplinary teams within the school.

U ovom su radu prikazani rezultati kvalitativnog istraživanja na temu suradnje roditelja i škole. U radu je sadržan prikaz problema djece u školskom kontekstu te važnost ostvarivanja suradnje roditelja i škole u rješavanju problema, kao i njihovoj prevenciji. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u prepreke u ostvarivanju tješnje suradnje roditelja i škole iz perspektive profesorica predmetne nastave u 2 osnovne škole u Zagrebu. Sa sudionicama istraživanja, 8 profesorica, provedeni su polustrukturirani intervjui te je po izradi transkripata izvršena obrada podataka putem otvorenog kodiranja. Rezultati istraživanja upućuju na 3 aspekta prepreka suradnji: na razini školskog sustava, nastavnog kadra, te samih roditelja. Školski sustav i nastavni kadar obuhvaćaju kategorije o nedostacima u školskom sustavu i nedovoljnoj stručnosti profesora, dok su roditelji zastupljeni kategorijama o nesklonosti suradnji, negativnom stavu roditelja i nerealnim očekivanjima roditelja. Izjave profesorica daju naslutiti kako postoji raskorak između naravi suradnje koja se ostvaruje trenutno te one zagovarane u suvremenoj literaturi koja naglašava partnerski odnos roditelja i škole. Na kraju rada dani su primjeri iz prakse gdje se socijalni rad pokazao kao učinkovit dionik u pospješivanju suradnje roditelja i škole., This paper presents the results of a qualitative research on collaboration between parents and school. The paper contains an overview of the problems children face within a school setting and the importance of collaboration between parents and school in dealing with the problems, as well as preventing them. The aim of the research was to gain insight into the obstacles to achieving tighter collaboration between parents and school, as seen by fifth to eighth grade teachers in 2 elementary schools in Zagreb. Semistructured interviews were conducted with the participants, 8 female teachers, upon which transcripts were made and data analysis performed through open coding. The results indicate the existance of obstacles on 3 levels: the school system, teachers and parents. The obstacles regarding the school system and teachers were categorised as deficiencies within the school system and the teachers' lack of expertise, whereas those regarding parents were categorised as disinclination towards collaboration, parents' negative stance and parents' unrealistic expectations. Teachers' statements suggest there is a gap between the nature of collaboration currently in place and that proclaimed in contemporary literature which emphasizes parent-school partnership. The paper also contains best practice examples of social workers facilitating collaboration between parents and school.

Prema pojavnosti i posljedicama koje uzrokuju pojedincima obitelji i zajednici, bolesti ovisnosti treba smatrati jednim od najozbiljnijih javnozdravstvenih i sociopatoloških problema suvremenog svijeta. Kao posljedica transformacije tradicionalne obitelji i njenih vrijednosti, sve više obitelji postaje izvorištem rizičnih čimbenika za razvoj ovisnosti. Fenomen alkoholizma prepoznat je kao jedan od vodećih problema jer široko pogađa pojedinca i obitelj na mikro i makro razini. Bračni odnosi i funkcionalnost obitelji u znatnoj su mjeri narušeni, a destabilizacija obitelji je neizbježan korak. Obustavom konzumiranja alkoholnih pića, alkoholičar narušava sav dosadašnji sustav funkcioniranaj vlatite obitelji te se suočava s novim izazovima. U Republici Hrvtaskoj programi za prevenciju, liječenje i rehabilitaciju razvijaju se od ranih 60-ih godina. U prevladavanju prepreka na koje nailazi, najznačajniju ulogu u njegovoj rehabilitacija ima klub liječenih alkoholičara (KLA). To je neizostavan nastavak rehabilitacije i resocijalizacije, pomoću korištenja metode savjetovanja, gdje se pruža potrebna pomoć i liječenom alkoholičaru i njegovoj obitelji. Cilj takvog rada je prihvaćanje realnosti i promjena koje su prijekopotrebne kako bi se obitelj mogla usmjeriti ka jačanju vlastitih snaga., Depending on the occurrence and the consequences to individuals, family and community, addiction should be considered as one of the most serious public health and sociopathological problems of the modern world. As a result of the transformation of the traditional family and its values, more and more families become a source of risk factors for the development of addiction. The phenomenon of alcoholism is recognized as one of the leading problems because it affects the individual and the family at micro and macro level. Family relations and family functionality have been greatly affected, and family destabilization is an inevitable step. By suspending the consumption of alcoholic beverages, the alcoholic disturbs all the current system of functioning and faces new challenges. In the Republic of Croatia, prevention, treatment and rehabilitation programs have been developing since the early 1960s. To overcome the obstacles it faces, the most important role in its rehabilitation is the club of threated alcoholics (CTA).This is an inevitable continuation of rehabilitation and re-socialization, using the counseling method, where the necessary help and treatment of the alcoholic and his family is provided. The aim of such work is to accept the reality and necesarry changes that need to be made in order for the family to focus on strengthening their own strengths.

Posvojitelj prema Obiteljskom zakonu treba ispuniti određene pretpostavke koje uključuju dob, status i državljanstvo, ali postoje i određene pretpostavke zabrane posvojenja, koje potencijalni posvojitelj ne smije imati da bi pristupio postupku posvojenja. Kako bi potencijalni posvojitelj mogao postati posvojiteljem, potrebno je ispitati njegovu motivaciju, prema kojoj se ističe kako posvojenje ne treba gledati kao milosrđe ili volontiranje, već kao primarni odgoj djeteta. U postupku ocjene prikladnosti posvojitelja je najvažnije istaknuti dobrobit djeteta. Centar za socijalnu skrb mora također poduzeti niz pripremnih radnji s ciljem utvrđenja relevantnih činjenica o kojima ovisi uspjeh posvojenja. Prema tome, potrebno je utvrditi stvarnu i mjesnu nadležnost te poduzeti daljnje korake. Među ostalim, nužna je i stručna priprema posvojitelja kako bi se potencijalni posvojitelj pravovremeno pripremio za moguće posvojenje. Nakon stručne pripreme, centar za socijalnu skrb piše stručno mišljenje o podobnosti i prikladnosti posvojitelja za posvojenje, temeljem određenih metoda. Pri tome mu pomaže Registar potencijalnih posvojitelja. Potrebno je sastaviti i izvješće o djetetu kao i pripremiti dijete i potaknuti ostvarenje međusobnih odnosa prije zasnivanja posvojenja. Potrebno je pružiti pomoć i potporu posvojiteljima i nakon samog zasnivanja posvojenja, koje je ujedno i kritična i izrazito teška faza u početnom odnosu i životu posvojitelja i djeteta., The adoptive parent according to the Family Law must meet certain assumptions that include age, status and citizenship, but there are certain preconditions for adoption bans that a potential adoptive parent may not have in order to approach the adoption process. In order for a potential adoptive parent to become an adoptive parent, it is necessary to examine his motivation, stating that adoption should not be seen as mercy or volunteering, but as a primary child upbringing. In the process of assessing the suitability of the adoptive parent, it is most important to emphasize the welfare of the child. The Social Welfare Center must also undertake a series of preparatory actions aimed at identifying the relevant facts that depend on the success of adoption. Therefore, it is necessary to determine the actual and the local authority and take further steps. Among other things, it is also necessary to prepare an adopter personally to prepare the potential adoptive parent for timely preparation for possible adoption. After professional preparation, the Social Welfare Center writes an expert opinion on the suitability and suitability of adoptive adopters based on certain methods. This is assisted by a Register of Potential Adopters. It is also necessary to compile a child report as well as prepare a child and encourage the achievement of mutual relationships before adopting the child. It is necessary to provide assistance and support to the adoptive parents after the adoption, which is also a critical and extremely difficult phase in the initial relationship and the life of the adoptive parent and the child.

Cilj ovog preglednog rada je upoznavanje s obrambenim mehanizmima i nedobrovoljnim korisnicima kao izazovima s kojima se stručnjaci u svome radu susreću, prikazujući ih pritom kroz proces savjetovanja te različite funkcije i faze samog procesa. Nakon predstavljanja procesa savjetovanja u prvom dijelu, u drugom dijelu će obrambeni mehanizmi biti objašnjeni kroz vrste koje su definirane unutar teorije, a kako bi se postiglo bolje razumijevanje govori se i o samom načinu na koji obrambeni mehanizmi djeluju. Treći dio u fokusu ima nedobrovoljne korisnike te smjernice i strategije koje olakšavaju rad savjetovatelja s nedobrovoljnim korisnicima., The aim of this paper is to introduce readers with defense mechanisms and involuntary participants as the challenges that experts face in their work which are presented through the counselling process and diferent functions and phases of the very process. After presenting the counselling process in first part, in the second one defense mechanisms will be more elaborated through categorization of defence mechanisms which are defined in theory, and to achieve better understanding of defence mechanisms there are written some explanations of how the defense mechanisms work in practice. In the center of the third part are involuntary participants and some guidance and strategies which make work with involuntary participants easire to counselor.

Trudnoća je specifično razdoblje u životu žene kojem se posvećuje posebna pažnja. U ovome radu fokus je stavljen na nesretno okončanu trudnoću mladih žena od 18. do 35. godine. Psihosocijalne posljedice prekida trudnoće mogu biti olakšanje, ali i depresija, posttraumatski stresni poremećaj, anksiozni poremećaj, samoubojstvo. Zajednička posljedica prekida trudnoće kod spontanog i induciranog pobačaja je tugovanje. Tugovanje uključuje niz tjelesnih i duševnih posljedica kod osobe koja je izgubila nekoga s kim je emocionalno povezana, a intenzivnije reakcije tugovanja javljaju se nakon prekida trudnoće u drugome i trećem tromjesečju, dok se dublje i odgođeno tugovanje javlja nakon induciranog pobačaja. Zbog navedenog, mladim ženama je potrebna podrška u procesu tugovanja nakon prekida trudnoće. Podršku u tugovanju mogu ponuditi bliske osobe primjerice razgovorom o situaciji, praktičnom pomoći, sudjelovanjem u ceremonijama, itd., ali i stručnjaci poput savjetovatelja i/ili psihoterapeuta, bilo individualno bilo u grupama potpore koje okupljaju različite ljude sa sličnim iskustvom. U ulozi savjetovatelja tijekom procesa tugovanja mogu biti i socijalni radnici, dok u ulozi psihoterapeuta mogu biti ukoliko uz matično obrazovanje steknu dodatnu edukaciju iz određenog psihoterapijskog pravca. Uspješno završen proces tugovanja treba rezultirati time da mlada žena nastavi s optimalnim svakodnevnim funkcioniranjem., Pregnancy is a specific period in the life of a woman whic is dealt with special attention. This paper focuses on the unhappy pregnancy of young women from 18 to 35 years. Psychosocial consequences of termination of pregnancy may be relief, but also depression, posttraumatic stress disorder, anxiety disorder, suicide. The common consequence of termination of pregnancy in spontaneous and induced abortion is mourning. Mourning involves a number of physical and psychophysical consequences in a person who has lost someone with whom he is emotionally related. More intense reactions occur after the loss of pregnancy in the second and third trimester, while deeper and delayed mourning occurs after induced abortion. Because of this, young women need support in the process of mourning after a termination of pregnancy. Support can be offered by close persons, for example by talking about situation, practical assistance, attendance at ceremonies, etc., as well as experts such as counselors and/or psychotherapists, either individually or in support groups that bring together different people with similar experience. Counselors during the process of mourning may also be social workers and after additional education from a particular psychotherapeutic course they can also provide support during mourning as an psychotherapist. Successful completion of the mourning process should result in a young woman continuing with optimum daily functioning.

Cilj ovog rada je upoznavanje s konceptom otpornosti kod djece i mladih te različitim gledištima i definicijama samog pojma. Pokušava se dati odgovor na pitanje je li otpornost osobina ličnosti, proces ili ishod te se navode faktori razvoja otpornosti kod djece i mladih – od osobnih preko faktora uže okoline do faktora šire okoline te su isti detaljnije razrađeni i povezani s Bronfenbrennerovom ekološkom teorijom. Prikazuju se 2 temeljna pristupa proučavanju otpornosti – pristup usmjeren na varijable i pristup usmjeren na osobu te se unutar toga razrađuju modeli otpornosti u odnosu na stres i modeli zaštitnih faktora. Na kraju se daju smjernice za razvoj otpornosti kod djece i mladih te mogućnosti uloge socijalnog radnika., The aim of this paper is to introduce the concept of resilience in children and youth and various views and definition of this concept. It tries to answer the question whether resilience is a personal characteristic, process or outcome. Factors of resilience development in children and youth are presented – from personal to environmental factors, as well as connected to Bronfenbrenner's ecological theory. Two basic approaches to resilience are also presented – a variable focused and person focused approach. Model of resilience to stress and model of protective factors are also discussed and further elaborated. Guidelines for resilience development and the role of social workers in it are explained.

Nasilje meĎu vršnjacima u stalnom je porastu što predstavlja ozbiljan problem, a škola se pokazala kao mjesto gdje se najčešće dogaĎa vršnjačko nasilje. Vršnjačko nasilje ima tri bitna elementa, a to su agresivno ponašanje ili nasilje, ponavljanje nasilnog ponašanja te neravnoteţa moći i snaga izmeĎu ţrtve i nasilnika. U ovom radu prikazane su bitne značajke nasilja meĎu učenicima osnovnih škola te uloga škole u suzbijanju i prevenciji. Objašnjen je sam pojam vršnjačkog nasilja, oblici nasilja te učestalost pojave nasilja meĎu učenicima. Osim toga, opisani su uzroci nasilnog ponašanja učenika koji mogu biti individualni, obiteljski i okolinski. Zatim su prikazane posljedice nasilja te glavna obiljeţja ponašanja sudionika nasilja, ţrtve, nasilnika i promatrača. U posljednjem dijelu opisana je uloga škole u prevenciji i suzbijanju nasilja meĎu učenicima te dokumenti koji reguliraju to područje., Violence among peers is steadily increasing, which represents a serious problem, and school has proven to be the place where peer violence is most commonly encountered. Violence among peers has three important elements: aggressive behaviour or violence, repetitive violent behaviour, and the imbalance of power and strength between the victim and the bully. This paper presents essential features of violence among elementary school students and the role of the school in combating and preventing it. The paper also explains the very concept of peer violence, its forms and the frequency of violence among students. In addition, it describes the causes of students’ violent behaviour, which can be individual, familial and environmental. The paper then moves to the consequences of violence and the main features of the behaviour of the participants of violence, the victim, the bully and the observer. The last section describes the role of the school in preventing and combating violence among students, and explains the documents regulating that area.

U radu se uvodno pojašnjava koncept delinkventnog ponašanja, pri čemu se pokušava odgovoriti na pitanje što je to delinkventno ponašanje te što dovodi do njegovog razvoja. U povezanosti s time, izdvojene su tri skupine čimbenika rizika koje mogu doprinijeti razvoju delinkvencije: individualni rizični čimbenici, čimbenici rizika u obiteljskom i školskom okruženju te čimbenici rizika u širem društvenom kontekstu. Pored detaljnog razmatranja definicije i čimbenika rizika delinkventnog ponašanja, poseban naglasak stavit će se na delinkvenciju mladih i postupanje prema mladim počiniteljima kaznenih djela u Republici Hrvatskoj pri čemu će biti prikazani statistički podaci Državnog zavoda za statistiku. Iz analiziranih podataka proizlazi da je u razdoblju od 2006. do 2015. godine došlo do smanjenja broja prijavljenih maloljetnika, a najveći broj prijavljenih je počinio kaznena djela protiv imovine. Također se uočava povezanost delinkventnog ponašanja sa spolom i dobi te da su odgojne mjere (mjera pojačane brige i nadzora te posebne obveze) najčešća izricana maloljetnička sankcija. Na kraju rada se ističe važnost i uloga socijalnog rada u okviru delinkventnog ponašanja mladih., The introductory part explains the concept of the delinquent behaviour, i.e. it tries to answer the question what is delinquent behaviour and what causes its development. According to that, there are three groups of risk factors that can contribute to the development of delinquency: individual risk factors, risk factors in the family and school environment and risk factors in the wider social context. After a detailed consideration of definitions and risk factors of delinquent behaviour, a special emphasis will be placed on delinquency of the young and the treatment of young perpetrators of criminal offenses in the Republic of Croatia by representation of statistical data of the Central Bureau of Statistics. The presented analysis shows us that between 2006 and 2015 has been a decrease in the number of reported juveniles and that the largest number of reported persons committed criminal offenses against property. Also, the connection between delinquent behaviour with gender and age is noticed, and the most commonly juvenile sanctions are educational measures (increased care and supervision, special obligations). At the end is shown the importance and the role of social work in the context of delinquent behaviour in youth.

Zbog utjecaja kojeg ima na ljudsko ponašanje i povezano s tim, mogućih posljedica, stigmatizacija određenih skupina zanimljivo je područje istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Međutim, nedovoljno je istraživanja koja se bave tematikom stigmatizacije maloljetnih počinitelja kaznenih djela. Iako je u Republici Hrvatskoj malo provedenih istraživanja o stigmatiziranosti maloljetnih počinitelja kaznenih djela ona su bila temelj za razvoj i primjenu alternativnih i nestigmatizirajućih mjera prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. Stigmatizaciju maloljetnika društveno neprihvatljivog ponašanja u Republici Hrvatskoj možemo promatrati kroz reakcije društva/zakona, a u slučaju maloljetnih počinitelja kaznenih djela najčešće govorimo o dva oblika stigmatizacije: formalnom i neformalnom. Maloljetnici društveno neprihvatljivog ponašanja stigmatizirani su formalno ako je kazneno djelo koje su počinili otkriveno i izrečena mjera. Formalnu stigmatizaciju određuje u prvom redu Zakon o sudovima za mladež. Ako se radi o težoj i ozbiljnijoj mjeri (veća formalna stigmatizacija) i neformalna stigmatizacija od osoba iz okoline, npr. roditelja, rođaka, vršnjaka, prijatelja, nastavnika, susjeda i sl. biti će veća. Cilj ovoga rada je kroz objašnjene pojmove i termine, kratki osvrt na zakonski okvir te usporedbu novijih istraživanja, naglasiti važnost pravilnog pristupa maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. Socijalni rad kao struka se između ostalog bavi i problemom maloljetnih počinitelja kaznenih djela, delinkventnim ponašanjem te stigmatizacijom i etiketiranjem., The stigmatization of certain groups is an interesting area of research due to the impact that it has on human behavior and related possible consequences. However, a research on the subject of juvenile criminal offenders is insufficient. The Republic of Croatia has acceded to use the alternative and non-stigmatization measures toward juvenile criminal offenders although there is a little of the research on the stigmatization of juvenile criminal offenders. The stigmatization of juveniles with socially unacceptable behavior in Croatia can be viewed through the reactions of society and the law. In the case of juvenile criminal offenders usually there are two types of stigmatization: formal and informal. Juveniles with socially unacceptable behavior are formally stigmatized if the committed offense is discovered and sanctions or measures are imposed on them. The formal stigmatization is primarily determined by The Juvenile Court Act. In the case of heavier and more serious measure (more formal stigmatization), even the informal stigmatization by people in the environment, such as parents, relatives, peers, friends, teachers, neighbors, etc. will be higher. The aim of this paper is to emphasize the importance of proper access to juvenile criminal offenders, which is explained through concepts and terms, a short review of the legal framework and comparison of recent studies. Social work as a profession, among other things, deals with the problem of juvenile criminal offenders, delinquent behavior, stigmatization and labeling.

Današnja djeca odrastaju u društvu koje obilježava veliki tehnološki napredak, gdje suvremeni mediji postaju značajan dio socijalizacije, te utječu na sve aspekte života. Uz takve okolnosti mjesto i vrijeme nasilja se mijenja, te se premješta u nestvaran, odnosno virtualni svijet što dovodi do ekspanzije elektroničkog nasilja. Elektroničko nasilje definira se kao svaka komunikacijska aktivnost cyber-tehnologijom koja se može smatrati štetnom za pojedinca, ali i za opće dobro. Karakterizira ga anonimnost, neograničenost publike kao i repetitivnost što ga čini opasnijim od fizičkog nasilja licem u lice. Oblici elektroničkog nasilja su: vrijeđanje, uznemiravanje, ogovaranje i klevetanje, lažno predstavljanje, nedozvoljeno priopćavanje i obmanjivanje, isključivanje te uhođenje i proganjanje. Posljedice elektroničkog nasilja su brojne. Ono rezultira osjećajima straha, nesigurnosti, anksioznosti, depresijom, socijalnom izolacijom kao i manjkom samopoštovanja kod djece i mladih. Naglasak je na poduzimanju adekvatnih prevencijskih mjera kako bi se učestalost elektroničkog nasilja svela na minimum. Zbog toga potrebno je djelovati na svim razinama. Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija zadaća su svih onih koji su uključeni u djetetov razvoj, a ključna je njihova međusobna suradnja., Today's children are growing up in a society marked by great technological progress, where modern media becomes an important part of socialization, and affects on all aspects of life. In this circumstances the place and time of violence is changing, and is moved to the unreal or virtual world, which leads to the bigger number of cyberbulling. Cyberbullying is defined as any communication activity of cyber-technology, which can be considered as harmful to the individual, but also for the common good. It is characterized by anonymity, limitlessness audience and repetitiveness, which makes it more dangerous than physical violence face to face. Forms of cyberbullying are: flaming, harassment, denigration, impersonation, outing, trickery, exclusion, cyberstalking and persecution. Cyberbullying ends with a feeling of fear, insecurity, anxiety, depression, social isolation and lower self-esteem as. Accent is on adequate prevention modules wich will reduce electronic violence on the minimum. Because of that, prevention must include all levels. Primary, secondary and tertiary prevention are job for everyone included in child development, and the key is in their cooperation.

Alkoholizam je jedna od vodećih bolesti današnjice. Nastaje kombinacijom bioloških, sociokulturoloških i psiholoških čimbenika. Istraživanja pokazuju kako u Republici Hrvatskoj od alkoholizma boluje oko 250 000 stanovnika, no uključimo li u tu brojku i njihove obitelji, približavamo se brojci od milijun stanovnika. Socijalni aspekti alkoholizma očituju se kroz neispunjavanje socijalnih uloga osobe ovisne o alkoholu, poput smanjene radne produktivnosti, neispunjavanje obiteljskih obveza (skrb o djeci, kućanski poslovi) te uvećavaju mogućnost razvoda braka. Stoga, alkoholizam treba liječiti, institucionalno i izvaninstitucionalno. Potrebno je provesti potpunu resocijalizaciju osobe ovisne o alkoholu kako bi unatoč svojem problemu mogla aktivno sudjelovati u društvu i biti punopravni član društvene zajednice. Resocijalizacija se postiže liječenjem unutar klubova liječenih alkoholičara u kojima se provodi individualno, grupno i obiteljsko savjetovanje. Putem savjetovanja, apstinent dobiva uvid u svoj život, prihvaća odgovornost, održava apstinenciju, dobiva i pruža podršku te poboljšava narušene obiteljske odnose. Sukladno tomu, povećava kvalitetu i zadovoljstvo životom., Alcoholism is a on of the most significant problems od modern medicine. It originate because of biological, socio-cultural and psychological factors. Researches shows that in Republic Croatia is 250 000 people suffering from alcoholism, but if we include members of their family, we are approaching to the number of one milion inhabitants. Social aspects of alcoholism are manifested through reduced work ability, broken relationships in family and increase possibility of divorce. So, alcoholism should be treated in institutions and out of them. It's necessary to carry out completely resocialization of alcoholic, so that he could aktively participate in society. Resocialisation is being carried out through clubs of recovering alcoholics in which individual, group and family counseling ic conducted. Trough counseling, abstainer gets insight in their life, he accepts his resposibility, maintains apstinence, gets and gives support and improve broken family relationships. Accordingly, he increases quality and satisfaction of life.

Socijalna rehabilitacija glavna je komponenta socijalnog pristupa tretmanu PTSP-a. Obuhvaća nekoliko komponenti kao što su savjetovanje, tretmanske grupe, grupe za rekreaciju i slično, a sve imaju cilj reintegraciju korisnika u njegovu okolinu nakon proživljene traume. PTSP predstavlja reakciju na taj traumatski događaj kao što je rat, silovanje, rođenje djeteta ili doživljeno nasilje. Simptomi PTSP-a javljaju se u nekom periodu nakon doživljene traume koji je prilično individualiziran, a simptomi koji se javljaju se visoka razina anksioznosti, problemi spavanja, noćne more, stalno proživljavanje traume itd. Socijalna rehabilitacija, sa savjetovanjem kao ključnom komponentom, naglasak stavlja na osnaživanju korisnika i jačanju njegovih kapaciteta u svrhu boljeg funkcioniranju u svojoj okolini i reintegracije u nju usprkos doživljenoj traumi., Social rehabilitation is the main component of social based PTSD treatment. It is consisted of counseling, treatment groups, groups for physical recreation etc, and the main focus of all of them is the reintegration of the beneficiary in his surroundings after experiencing trauma. PTSD is actually a reaction regarding this traumatic event such as war, rape, childbirth or abuse. Simptoms od PTDS begin showing after the traumatic event has finished, and that period is very individual, but the simptoms are usually the same and they include very high levels of anxiety, troubles with sleeping, nighmares and constant re-experiencing of the event. Social rehabilitation,alongside counseling as it's key component, is focused on the empowerement of the beneficiary and on strengthening his capacitys, all in the aim of his better fuctioning and reintegration in his surroundings despite the trauma.

Posljednjih 20 – ak godina meĎu stručnom, ali i širom javnosti primjećen je porast prekomjernog korištenja interneta djece i mladih. Sve je više slučajeva gdje ono prelazi u patologiju, odnosno ovisnost. Simptomi se ne razlikuju puno od simptoma „klasičnih“ ovisnika, posebice ovisnih o kokainu, heroinu i kocki. Glavne posljedice koje se javljaju su zanemarivanje školskih obveza i izolacija od vršnjaka te one fizičke poput nespavanja, suhih očiju i bolova u leĎima. Ono što brine je činjenica da se razvija u sve mlaĎoj dobi, kada djeca tek počinju razvijati vlastite stavove i identitet. Različite su vrste ovisnosti o internetu od kojih su najrasprostranjenije ovisnosti o društvenim mrežama, pornografiji i videoigricama. Glavni akteri preventivnih mjera su roditelji zajedno sa učiteljima i medijima. Liječenje u RH se provodi u posebnim ustanovama ili odjelima pri Klinikama za psihijatriju., During last 20 years, many experts, but also some public figures have noticed the increasing number of children and youth that exaggerate with the use of Internet. There are more and more cases in which this is above all limits, it becomes an addiction. Those symptoms are not much more different than the symptoms of „classical addicts”, especially those addicted to cocaine, heroine or gambling. Main consequences are: neglecting their school responsibilities, isolation from their peers, but also some physical consequences such as insomnia, problems with eyes or pain in their back. What is concerning is the fact that this develops at a very young age, when children start developing their own attitudes and their identity. There are many addictions to Internet, among which dominate: addiction to social networks, pornography and videogames. The main figures in this prevention are parents, teachers and the media. In Croatia, treatment of this disorder is conducted in special institutions or department of psychological clinics.

Razdoblje adolescencije je period u kojem dolazi do brojnih promjena, a najintenzivniji je spolni razvoj. Svjesni promjena koje se događaju, adolescenti se počinju sve više zanimati za seksualnost te u toj dobi postaju spolno aktivni. Kako je mladima to nešto novo nemaju dovoljna znanja, informacija, a ni iskustva te se upuštaju u rizična seksualna ponašanja. Rizična seksualna ponašanja predstavljaju mogućnost negativnih posljedica uzrokovanih seksualnim aktivnostima. Cilj ovog rada je pobliže upoznavanje s pojmom i vrstama rizičnih seksualnih ponašanja koji se manifestiraju u doba adolescencije kao i s posljedicama takvog ponašanja, ali i važnih čimbenika u okolini adolescenata koji mogu utjecati na njihovo rizično ponašanje. U radu se opisuju dva rizična seksualna ponašanja koja se najčešće manifestiraju kod adolescenata a to je spolni odnos pod utjecajem alkohola i spolni odnos bez zaštite. Upuštajući se u rizične seksualne odnose velika je mogućnost negativnih posljedica kao što su: trudnoća, spolno prenosive bolesti i seksualna viktimizacija. Ono što može potaknuti i biti uzrok rizičnog seksualnog ponašanja adolescenata su rizični čimbenici koji mogu biti na individualnoj razini, zatim čimbenici rizika na strani užeg okruženje u koje se ubraja obitelj i vršnjaci te društvena razina i socijalne norme., The period of adolescence is a period where many changes are taking place, and the most intensive changes are on sexual development. Aware of changes that are happening, teenagers are becoming more intrested in sexuality and at that age they become sexually active. As young people who explore something new, they don't have enough knowledge, informations and experience so they are engaging in risky sexual behaviors. Risky sexual behavior is the potential of negative effects caused by sexual activities. The aim of this paper work is to get acquainted with the concept and types of risky sexual behaviors that are manifested in adolescence as well as the consequences of such behaviors as well as important factors in the environment of adolescents that may affect their risk behavior. This paper work describes two risky sexual behaviors that are most commonly reported in adolescents, and this is a sexual relationship under influence of alcohol and sexual intercourse without protection. By engaging in risky sexual relationships, there is a great potential for negative consequences such as: pregnancy, sexually transmitted diseases and sexual victimization. That what can trigger and be the cause of risky sexual behavior of adolescents are risk factors that can be at an individual level, then the risk factors on the side of a narrower environment involving the family and peers, as well as social level and social standards.

Razvojem novih komunikacijskih tehnologija pojavio se i novi oblik nasilja među mladima, tzv. cyber ili elektroničko nasilje. Elektroničko nasilje može uključivati bilo kakav oblik višestruko slanih poruka internetom ili mobitelom čiji je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način oštetiti dijete, mlade ili odrasle“ (Pregrad i suradnici, 2010). Može se odnositi na tekstualne ili video poruke, fotografije ili pozive, a provodi se različitim elektroničkim medijima: e-poštom, SMS-om, različitim internetskim stranicama uključujući društvene mreže, forume, blogove, chat sobe i sl. Moguće je razlikovati osam vrsta nasilja na internetu: grubo online sukobljavanje, uznemiravanje, blaćenje, lažno predstavljanje, nedozvoljeno priopćavanje, obmanjivanje, isključivanje i uhođenje. Ovaj rad donosi pregled literature koja se bavi problematikom elektroničkog nasilja među mladima, s ciljem utvrđivanja sličnosti i specifičnosti elektroničkog nasilja u odnosu na klasične oblike. Naglasak je stavljen i na karakteristike mladih osoba žrtava i počinitelja elektroničkog nasilja. Iako je pojavnost i raširenost elektroničkog nasilja u Hrvatskoj prema evidencijama još uvijek relativno niža od raširenosti klasičnog oblika nasilja među mladima, ipak je zbog utvrđenih specifičnosti elektroničkog nasilja, važna prevencija istoga. Edukacije djece, roditelja i učitelja uz strože zakone i preuzimanje odgovornosti telekomunikacijskih kompanija ključan su preduvjet u prevenciji i zaštiti djece i mladih na internetu., The expansion of new technologies has led to appearance of a new form of violence, i.e. cyber or electronic bullying. Cyberbullying “can comprise any form of multiply sent massages by internet or mobile phone that aims at injuring, disturbing and in any other way to harm child, young person or adult” (Pregrad and associates, 2010.). Cyberbullying can be related to text or video messages, photographies or phonecalls, and be carried out through different electronical media: E-mail, SMS, different web-sites including social networks, forums, blogs, chatrooms etc. It is possible to differentiate eight types of cyberbullying: flaming, cyber harassment, denigration, impersonation, outing and trickery, exclusion, cyberstalking. This paper brings a review of previous literature based on the topic violence among youth, with the purpose of determining similarities and specifics of cyberbullying compared to its classical forms. It also focuses the characteristics of adolescents in roles of cyberbullies and victims of cyberbullying. Although it seems that cyberbullying is less widespread in Croatia than classical forms of bullying among youth, prevention nevertheless plays an important role. Education of children, parents and teachers, including harsh laws and taking responsibilities of telecommunication companies, is a necessary precondition in prevention and protection of children and youth on the Internet.

Tema ovog završnog rada je odnos okoline prema mladima s problemima u ponašanju. Naime, mlade s problemima u ponašanju promatramo u okviru kontinuuma odnosno raspona od jednostavnijih, manje težih i opasnih ponašanja do težih, onih zakonskim propisima definiranih i/ili sankcioniranih te težih po posljedicama za mladu osobu, njenu obitelj, prijatelje i ostalu okolinu. Postoji raznovrsna terminologija u ovom području te će se na samom početku definirati različiti termini i obrazložiti uporaba termina „problemi u ponašanju“. Odnos okoline prema mladima promotrit ćemo s četiri aspekta. Prvi aspekt se odnosi na odnos pravosudnog sustava prema kategoriji maloljetnika počinitelja kaznenih djela. Naime, opisat ćemo uvjete, načine primjene, sankcija i posebnosti postupaka kojima država nastoji utjecati na maloljetne počinitelje kaznenih djela kako bi ih odvratila od takva ponašanja. Nadalje, drugi aspekt kojim ćemo se baviti se odnosi na obitelji mladih s problemima u ponašanju kao čimbenik rizika za razvoj takva ponašanja te njihove međusobne odnose. Sljedeći važan odnos koji promatramo je odnos vršnjaka kao rizičnih čimbenika za probleme u ponašanju i stavove vršnjaka o mladima s problemima u ponašanju. Posljednji aspekt odnosa se bazira na odgojno-obrazovno područje mladih točnije odnos stručnjaka zaposlenih u obrazovnim ustanovama prema mladima s problemima u ponašanju. Posljednji dio rada je zaključak u kojemu su sažete osnovne i ključne spoznaje sva četiri aspekta., The subject of this paper is the relationship of the environment towards juveniles with behavior disorders. The juveniles with disorders are observed and categorized in classes starting from the ones with simple disorders to the ones with serious and dangerous disorders. Serious disorders are regulated and sanctioned by law and have a significant influence on the young people, their families, friends, and the whole environment. There are many approaches which can be used to define the term „behavior disorder“ so at the beginning of this paper a few of them are described and analyzed. In the following sections, the relationship of the environment towards juveniles is analyzed from four different aspects. The first aspect is the relationship of judiciary towards juveniles who have committed a felony. The conditions of starting criminal prosecuting will be described, different approaches to the processing of the felony and also special cases where the procedure must be accommodated to the person's requirements and the felony itself. The goal of the criminal prosecuting is to rehabilitate the person so that after the procedure is done, the person is able to resume living in the society. The second aspect is to analyze the type of the relationships inside families which are known to cause juveniles to have behavioral disorders. The next aspect is the influence of other juveniles as a risk factor which can lead other juveniles to have the disorders. The opinion about the juveniles with disorders from the perspective of other juveniles will also be described. The last aspect is the aspect seen from the side of specialists in educational institutions towards the juveniles. In the conclusion, an overview of all four aspects is given in a brief summary.

Ovaj rad precizno i pregledno tumači glavna znanstvena stajališta o sukobima te metodama za njihovo nenasilno rješavanje. Rad započinje definiranjem komunikacije i socijalnih vještina te njihovom važnosti u procesu rješavanja sukoba. Komunikacija i komunikacijske vještine su glavno gorivo koje pokreće proces rješavanja sukoba. Dalje u radu smo objasnili što predstavlja sukob, koje su glavne vrste sukoba i koji su glavni izvori koji ga pokreću. Sukob najčešće kod ljudi priziva negativne asocijacije, međutim, sukob može biti pokretačka snaga za osobni rast i učenje pojedinca. Potpuno razumijevanje sukoba je esencijalno za kvalitetan proces rješavanja sukoba te njegovu potencijalnu prevenciju. U fokusu nenasilnog rješavanja sukoba, glavni ciljevi su da sukobljene strane zajednički pronađu rješenje sukoba te da to rješenje zadovoljava potrebe i interese obiju strana. U radu smo koncizno obradili glavne metode rješavanja sukoba u profesiji socijalnog rada: pregovaranje i medijaciju. Na kraju rada smo naveli i primjere dobre prakse u vidu programa i edukacija koje održavaju razne udruge i nevladine organizacije u Republici Hrvatskoj s ciljem konstruktivnog rješavanja sukoba između djece., This paper provides a precise and clear overview of the main scientific views on conflicts and methods for their non-violent resolution. Work begins by defining communication and social skills and their importance in the conflict resolution process. Communication and communication skills are the main fuel that powers the conflict resolution process. In the paper, we have explained what constitutes a conflict, what are the main types of conflict and what are the main sources that trigger it. Conflict most often in humans invokes negative associations, however, a conflict can be a driving force for personal growth and learning of an individual. Full understanding of the conflict is essential for a good conflict resolution process and potential prevention of conflicts. In the focus of nonviolent conflict resolution, the main goals are to find a solution for conflict and to meet the needs and interests of both sides in conflict. In this paper we have concisely discussed the main methods of solving conflicts in the profession of social work: negotiation and mediation. At the end of the paper, we also mentioned examples of good practices in the form of programs and educations organized by various associations and non-governmental organizations in the Republic of Croatia with a view to constructive conflict resolution between children.

Trend sve učestalijih razvoda braka prisutan je kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Većina brakova koji se razvode su brakovi roditelja s maloljetnom djecom. Zbog toga je vrlo važno sagledati kakve posljedice razvod braka ostavlja na djecu te koji čimbenici određuju ishode prilagodbe djece na razvod braka roditelja. U ovom radu prikazani su rezultati kvalitativnog istraživanja čiji je cilj dobiti uvid u perspektivu studenata o njihovom iskustvu prilagodbe na razvod braka roditelja. U istraživanju je sudjelovalo deset studenata Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, a metoda prikupljanja podataka bio je polustrukturirani intervju. Rezultati istraživanja pokazali su da su ispitanici bili svjesni o neminovnosti razvoda, točnije, naslućivali su i očekivali razvod, zadovoljni su dogovorenom organizacijom života koja je bila organizirana na način da su živjeli s majkom, a često su viđali oca. Nakon razvoda doživjeli su pozitivne promjene u smislu ugodnije atmsfere i poboljšanja odnosa s roditeljima. Nadalje, sudionici nagalašavaju pružanje inicijalne podrške od strane bliskih osoba, a navode i neke otežavajuće okolnosti u prilagodbi na razvod, a to su neriješeni odnosi između roditelja i negativni komentari okoline. Također navode i važnost potpore koju su dobivali u okruženju u kasnijim fazama prilagodbe na razvod., The trend of ever more frequent marriage divorces is present both in the world and in Croatia. Most divorced couples had children and is therefore very important to consider the consequences of divorce on children and the factors that determine the outcomes of adaptation of children to the divorce of parents. This paper presents the results of a qualitative research aimed at gaining an insight into the students' perspective on their experience of adapting on the divorce of parents. Ten students of the Study Center of Social Work at the Faculty of Law participated in the research, and the method of data collection was a semi-structured interview. The research results showed that respondents were aware of the inevitability of divorce, more precisely, they expected divorce, they were satisfied with an life organization that was organized in a way that they lived with their mother and they heve seen their father very often. After the divorce they have experienced positive changes in terms of comfortable atmsfere and improving their relationship with their parents. Furthermore, participants had initial support from close relatives, as well as some aggravating circumstances in adaptation to divorce, which are unresolved relationships between parents and negative comments that were comming from their neigbourhood. They also state the importance of the support they have gained from friends and family at later stages of adjustment on divorce.

Na početku ovog rada agresivnost se definira na nekoliko načina. Nakon određivanja agresivnosti kao pojma prikazuje se pregled nekih od teorija agresivnosti, poput instinktivističke, situacijske, kognitivne, biološke i fiziološke teorije te teorije naučenog ponašanja. Na pojavu agresivne reakcije utječu broji faktori, a veća pozornost u radu se pridaje emocionalno-motivirajućem, kognitivno informacijskom, socijalnom i situacijskom faktoru te obiteljskim prilikama. Nakon toga, u radu se navode i objašnjavaju vrste agresivnosti. Nakon definiranja pojma agresivnosti, prikazivanja teorija koje objašnjavaju agresivno ponašanje, faktora koji djeluju na pojavu agresivnog ponašanja te vrsta agresivnosti, definira se pojam nasilja te kako je ono povezano s agresivnošću mladih. Na kraju ovog rada, definira se pojam maloljetničke delinkvencije te delikta nasilja, kao ponašanja koje je karakteristično za maloljetnike., At the beginning of this article, aggressiveness is defined in a several ways. After the definition of aggression, the concept displays an overview some of the theories of aggression, such as instinctive, situational, cognitive, biological and physiological theories, and theory of learned behavior. Aggressive reactions are influenced by several factors, and more attention is paid to the emotional-motivating, cognitive, social, and situational factors and family circumstances. Afterwards, the paper describes and explains the types of aggression. By defining the notion of aggressiveness of the presentation of theories that explain aggressive behavior, factors affecting the appearance of aggressive behavior and the type of aggression, defines the notion of violence and how it is related to the aggressiveness of the youth. In the end of this paper, defined the term of juvenile delinquency and the delinquency of violence delict, which is defined as a behavior characteristic of juveniles.

Internet je postao jedno od obilježja suvremenog načina života, sve je dostupniji a broj njegovih korisnika svakodnevno raste. Unatoč brojnim prednostima koje pruža, do izražaja dolaze i negativne strane korištenja internetom. Posljednjih godina pretjerano korištenje interneta postaje sve rašireniji društveni problem, osobito u populaciji adolescenata, no zamijećen je trend porasta i u populaciji odraslih. Svrha ovog rada je pružiti sistematičan pregled literature na temu pretjeranog korištenja internetom. U radu se nakon prikaza osnovnih podataka o korištenju interneta, njegovih prednosti i rizika, kroz pregled definicija i terminologije, preko pojavnosti te obilježja tog fenomena u populaciji djece i mladih a zatim odraslih, dolazi do prikaza mogućnosti intervencija socijalnog rada u vezi s prevencijom, detekcijom i tretmanskim postupcima te naposljetku zaključka. Sistematičnim pregledom literature utvrđen je nedostatak istraživanja ove pojave u Hrvatskoj te se stavlja naglasak na ukazivanje kako postoji potreba za provedbom novih intervencija za različite rizične populacije kao i potreba evaluacije učinkovitosti tih intervencija., The Internet has become one of the features of modern lifestyles, as becoming more accessible the number of its users grows every day. Despite the many benefits it offers, the negative side of the internet usage is coming to the fore. In recent years, excessive use of the Internet has become a widespread social problem, especially in the adolescent population, with trend in growth in the adult population as well. The aim of this paper is to provide a systematic review of literature on excessive internet use. This review begins with presenting the basic data on the use of the Internet, its advantages and risks, then go through an overview of definitions and terminology, the incidence and features of this phenomenon in the population of children and youth then adults and then the paper shows possibilities of interventions of social work practice regarding the prevention, detection, treatment and finally conclusion. The systematic review of the literature shows a lack of research on this phenomenon in Croatia and emphasized the need to implement new interventions for different at-risk populations as well as the need to evaluate the effectiveness of these interventions.

Siromaštvo kao fenomen ima negativne posljedice kako na odrasle, tako i na djecu. Djeca su najranjivija skupina društva stoga im treba posvetiti dodatnu pažnju i zaštitiu. Cilj ovoga rada bio je uvidjeti imaju li djeca koja žive u uvjetima siromaštva lošije obrazovne perspektive za razilku od djece koja ne žive u navedenim uvjetima. Kao što je i prikazano u radu, rezultati mnogih istraživanja potvrđuju pretpostavku kako djeca koja žive u uvjetima siromaštva imaju lošije obrazovne perspektive od djece koja ne žive u navedenim uvjetima, kako imaju lošije uvjete stanovanja, teži pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, oskudijevanje u obući, odjeći i hrani, a nerijetko i postupci odgoja njihovih roditelja nisu adekvatni. Tema ovoga rada područje je koje zahtijeva dodatnu pažnju i pozornost socijalnoga rada jer je područje obrazovnih perspektiva djece koja žive u uvjetima siromaštva uglavnom marginalizirano i zanemareno područje, a djeca koja žive u uvjetima siromaštva nažalost su „nevidljiva djeca“., Poverty as a phenomenon has negative consequences for both adults and children. Children are the most vulnerable group of society so they need to pay extra attention and protection. The aim of this paper was to find out if children living under the poverty conditions have a poorer educational perspective for a variety of children who do not live in these conditions. As outlined in the paper, the results of many researches confirm the assumption that children living in poverty conditions have poorer educational perspectives than children who do not live under these conditions, have poorer living conditions, seek access to health and social protection, dress and feed, and often the processes of parenting are not adequate. The topic of this paper is an area that requires additional attention and attention to social work, as the area of educational prospects of children living in poverty is largely marginalized and neglected, and children living in poverty are unfortunately "invisible children".

U ovom istraživanju nastojalo se istražiti tri konstrukta: radne uvjete, zadovoljstvo poslom te nasilje nad djelatnicima Centara za socijalnu skrb. Radni uvjeti odnose se na pojam koji u sebi obuhvaća mnoštvo čimbenika s kojima je čovjek u svakodnevnom doticaju na poslu. Povezani su s radnom produktivnošću i općom dobrobiti zaposlenika te ih iz tog razloga istražujemo kao zasebnu cjelinu. Istraživanja pokazuju da su u Centrima za socijalnu skrb radni uvjeti često nepovoljni. Zadovoljstvo poslom, također, je pojam kojeg karakteriziraju brojne definicije. Primjerice, zadovoljstvo poslom predstavlja stavove pojedinaca ili neke određene grupe prema poslu koji obavljaju, ali i prema cjelokupnoj radnoj situaciji. Istraživanja pokazuju da postoji više od 12400 studija koje se bave pitanjem zadovoljstva poslom, a iako nije postignut potpuni konsenzus oko toga što je zadovoljstvo poslom, postoji generalni sporazum da je zadovoljstvo poslom emocionalni odgovor zaposlenika na određeni posao, a odgovori su rezultat individualne usporedbe dobitaka i očekivanja, potreba, želja ili procjena pravednosti. I posljednji konstrukt odnosi se na nasilje nad djelatnicima Centara za socijalnu skrb od strane korisnika. Nasilničko ponašanje predstavlja prijetnju upotrebom fizičke sile i faktičku upotrebu fizičke sile i upotrebu psihičke sile s ciljem izazivanja straha i nesigurnosti, stjecanja autoriteta i/ili nanošenja tjelesnih ozljeda. U ovom istraživanju sudjelovalo je 8 Centara za socijalnu skrb kao ustanova, te 137 stručnih djelatnika zaposlenih u navedenim Centrima u dobi od 25 do 64 godine. Dobiveni rezultati ukazuju na to da postoji statistički značajna povezanost zadovoljstva poslom i doživljenog nasilja na radnom mjestu od strane korisnika te povezanost zadovoljstva poslom i želje za promjenom posla. No, u želji za promjenom posla između osoba koje su doživjele nasilje i onih koje nisu nema razlike., In this study, three construct were explored: working conditions, job satisfaction and violence against the workers of the Social Welfare Center. Working conditions refer to a term that encompasses a multitude of factors with which man is in daily contact with the work. They are related to the work productivity and general well-being of employees and therefore we are exploring them as a separate entity. Research shows that working conditions in the Centers for Social Welfare are often unfavorable. Job satisfaction is also a term characterized by numerous definitions. For example, job satisfaction represents the attitudes of individuals or certain groups to the job they are doing, but also to the overall work situation. Research shows that there are more than 12400 studies that deal with job satisfaction, although no complete consensus is reached on what job satisfaction is, there is a general agreement that satisfaction is the emotional response of employees to a particular job, and the answers are the result of individual comparisons of gains and expectations, need, desire or appreciation of righteousness. And the last construct relates to violence against employees of the Centers for Social Welfare from users. Violent behavior is a threat through the use of physical strength and the factual use of physical strength and the use of psychic forces in order to provoke fear and insecurity, gaining authority and / or causing bodily injury. In this study, 8 Centers for Social Welfare as an Institution, and 137 professional staffs in the mentioned centers, aged between 25 and 64, participated. The obtained results indicate that there is a statistically significant correlation between job satisfaction and the perceived workplace violence by the user and the correlation between job satisfaction and the desire to change jobs. But, in the desire to change jobs between people who have experienced violence and those who did not experienced violence have no statistically significant differences.

Posljednjih godina razvoj tehnologije i veća dostupnost interneta doveli su do pojave elektroničkog nasilja. Cilj ovog rada bio je utvrditi prevalenciju elektroničkog nasilja kod studenata socijalnog rada, te provjeriti odnos određenih aktivnosti na internetu i ovisnosti o internetu sa elektroničkim nasiljem. U istraživanju je sudjelovalo 126 studenata socijalnog rada u Zagrebu. U svrhu prikupljanja podataka korištena je web anketa. Anketa se sastoji od standardiziranih mjernih instrumenata: Test ovisnosti o internetu (Young, 1998.) i Upitnik o doživljavanju i činjenju elektroničkog nasilja (Del Rey i sur., 2015.) te pitanja o aktivnostima na internetu i sociodemografskim obilježjima. Rezultati pokazuju kako je 17,45% studenata doživjelo, 22,2% počinilo elektroničko nasilje, a 8,7% studenata je ujedno počinitelj i žrtva elektroničkog nasilja. Pritom je utvrđena statistički značajna pozitivna povezanost između doživljavanja i činjenja elektroničkog nasilja. Nadalje, pokazalo se da su pojedine aktivnosti na internetu, kao npr. korištenje društvenih mreža, vođenje bloga i online kupovina statistički značajno pozitivno povezane sa sudjelovanjem u elektroničkom nasilju. Također, utvrđeno je da studenti koji pokazuju umjerenu i visoku razinu ovisnosti o internetu češće sudjeluju u elektroničkom nasilju nego studenti koji pokazuju blage ili nikakve znakove ovisnosti o internetu. Slijedom toga, u radu su prikazane preporuke za prevenciju elektroničkog nasilja te smjernice za buduća istraživanja u ovom području., In recent years, technology development and increased availability of the internet have led to the emergence of cyberbullying. The aim of this paper was to determine the prevalence of cyberbullying among social work students, and to examine the relationship between certain online activities and the internet addiction with cyberbullying. 126 social work students in Zagreb participated in this study. Online survey was used for data collection. The questionnaire consist of Standardized Measuring Instruments: The Internet Addiction Test (Young, 1998.) and European Cyberbullying Intervention Project Questionnnaire (Del Rey i sur., 2015.) and questions about online activities, and sociodemographic characteristics. Results show that 17,45% of college students had been cyberbullied, 22,2% had cyberbulling someone else, and 8,7% of college students are both a perpetrateor and a victim. Thus it was established that being cyberbullyied, and cyberbullied someone else was significantly positively correlated. Furthermore, it was shown that some online activities, such as using social networks, blogging and online shopping were significantly positively correlated with participation in cyberbullying. It has also been found that college students who show moderate and severe levels of internet addiction are more likely to participate in cyberbullying than those who show mild levels or no sign of internet addiction. Concequently, the paper presents recommendations for the prevention of cyberbullying and guidance for future research in this area.

Upotreba digitalne tehnologije socijalnih radnika, osobito društvenih mreža, elektroničkih i tekstualnih poruka u svakodnevnom životu, stvorila je nove načine odnosa i komuniciranja s korisnicima. U radu se prikazuje kako socijalni radnici vide mogućnosti i izazove korištenja modernih tehnologija u praksi socijalnog rada i koje su preporuke za njihovo daljnje provođenje u Hrvatskoj. U ovom kvalitativnom istraživanju provedena je fokus grupa s mladim socijalnim radnicima koji kratko rade u praksi. Cilj rada bio je ispitati mišljenja o korištenju modernih tehnologija u praksi socijalnog rada iz perspektive socijalnih radnika. Nakon provedenog istraživanja može se zaključiti da mladi stručnjaci, iako poznaju moderne tehnologije i smatraju ih potrebnima u radu te smatraju da bi se trebala dalje usavršavati i nadograđivati u sustavu, misle kako cijeli sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj još nije spreman na takve promjene., The use of digital technology of social workers, especially social networks, electronic and textual messages in everyday life has created new ways of communication and relationship with users.The paper shows how social workers see the opportunities and challenges of using modern technologies and their appliance in area of social work, as well as their recommendations for further implementation of said technologies in Croatia. In this qualitative research, a focus group was formed with young social workers with limited practical experience. The goal of the paper was to examine the views on the use of modern technologies in the practice of social work from the perspective of social workers. After the research has been finalized, it can be concluded that, although young professionals are familiar with modern technology, consider them necessary in the work and believe that they should be further upgraded and perfected in the system; they think that the entire social care system in Croatia is not yet ready for such changes.

Blizak i topao odnos karakterističan je za mnoge vrste ljudskih odnosa, poput obiteljskih, prijateljskih, rodbinskih i intimnih. Fokus ovog rada je na intimnim vezama mladih osoba, koje predstavljaju jedan od glavnih izvora psihološke dobrobiti. Cilj rada je ispitati povezanost pojedinih aspekata kvalitete intimne veze i načina rješavanja sukoba u vezama mladih. U istraživanju su sudjelovale 694 mlade osobe u dobi od 18 do 30 godina. Web anketa korištena je u svrhu prikupljanja podataka. Anketa se sastoji od 6 cjelina pitanja – sociodemografska obilježja, pitanja o intimnim vezama, privrženost u intimnoj vezi, zadovoljstvo vezom, kvaliteta komunikacije i načini rješavanja sukoba među partnerima. Rezultati pokazuju kako je kvalitetnija komunikacija povezana s češćim korištenjem rješavanja problema te rjeđim korištenjem sukobljavanja, povlačenja i popuštanja. Također, što je zadovoljstvo vezom veće, to je korištenje rješavanja problema češće, dok je korištenje sukobljavanja, povlačenja te popuštanja rjeđe. Nadalje, utvrđeno je kako mlade osobe sa sigurnim stilom privrženosti češće koriste rješavanje problema kao strategiju u rješavanju sukoba s partnerom, dok nesigurno privrženi češće koriste sukobljavanje, povlačenje i popuštanje., A warm and close relationship is a characteristic for many types of human relationships, e.g. between family, friends, relatives, and intimate partners. The focus of this paper is on intimate relationships of young people, which represent one of the crucial sources of their psychological wellbeing. The goal of the paper is to examine the correlation between certain quality aspects of intimate relationships and conflict resolution strategies in young people’s relationships. 694 young people from the age of 18 to 30 participated in this study. Online survey was used for data collection. The questionnaire consists of 6 parts – questions about sociodemographic characteristics, participant's intimate relationship, attachment in the relationship, relational satisfaction, communication quality and conflict resolution strategies between partners. Results show that communication quality is positively correlated with the use of problem solving, and negatively with conflict engagement, withdrawal, and compliance. In addition, relationship satisfaction is correlated with more frequent use of problem solving and less frequent use of conflict engagement, withdrawal, and compliance. Furthermore, it was established that young people with a secure attachment style more often use problem solving as a strategy to resolve conflict with their partner, while insecurely attached participants use conflict engagement, withdrawal, and compliance more often.

Cilj pisanja ovog rada bio je dobiti uvid u problem ispadanja mladih iz sustava obrazovanja. U svrhu proučavanja i istraživanja ovog problema korištena je zakonska regulativa, hrvatska i svjetska istraživanja, publikacije te brojni znanstveni članci i pregledni radovi. Problem ispadanja iz sustava obrazovanja je društveni problem te se njegove posljedice očituju na brojnim životnim razinama; individualnoj, obiteljskoj, vršnjačkoj, školskoj te društvenoj. Pregledom istraživanja uzroci za ispadanje iz sustava obrazovanja su nizak ekonomski status obitelji, nedostatak motivacije i interesa, neprihvatljivo ponašanje učenika, bolesti, zasnivanje obitelji. Važno je provoditi preventivne programe ranog napuštanja školovanja koji će biti prilagođeni raznim populacijama, a njihov sadržaj bi trebao obuhvatiti obrazovne, ekonomske i socijalne aspekte života. Kvalitetan i dostupan predškolski odgoj i obrazovanje te produljenje obrazovanja ključni su za daljnje poticanje obrazovnih postignuća djece i mladih., The goal of writing this work was to gain insight into the problem of youth drop out of the education system. For the purpose of studying and researching this problem, legal regulations, domestic and international research, publications and numerous scientific articles and review papers were used. The problem of falling out of the education system is a social problem and its consequences are manifested in a number of life levels; individual, family, peer, school and social. By looking at the research, the causes for falling out of the education system are low family economic status, lack of motivation and interest, unacceptable behavior of students, illness, family building. It is important to implement preventive early school leaving programs that will be tailored to various populations, and their content should encompass the educational, economic and social aspects of life. High-quality and accessible pre-school education and the extension of education are key to further promoting the educational achievements of children and young people.

Roditeljstvo djece s teškoćama u razvoju izaziva koliko emocija, toliko i izazova. Rođenjem djeteta se rađaju i nove uloge u obitelji koje predstavljaju velik izazov za roditelje obzirom da je svaka od njih specifična. Uz stres koji roditelji doživljavaju suočavajući se s teškoćama djeteta, ali i problemom održavanjem obiteljske kohezije, može doći i do pogoršanja bračnih odnosa. Obzirom da se nastoji pružiti kvalitetna skrb i briga za dijete, postavlja se pitanje koju su to zaštitni čimbenici koji pomažu roditeljima u njihovoj učinkovitosti. Stoga ćemo se osvrnuti na optimizam roditelja i važnost socijalne podrške. Također, pokazalo se da rana intervencija izrazito koristi roditeljima u obliku neformalne podrške kao što su prijatelji i rodbina, ali i formalna u obliku zdravstvenih djelatnika i socijalnih radnika., Parenting children with disabilities causes as much emotions as challenges. The birth of child also generates new roles in families that pose a great challenge to parents since each of them is very specific. Apart from the stress that parents experience when they are faced with the child's dissability, but also with the problem of maintaining family cohesion, the deterioration of marital relationships can come as a result of all this. Given that it strives to provide quality care for the child, the question we aksis to what are the protective factors that help parents in their effectiveness. Therefore, we will look at parents' optimism and the importance of social support. Also, early intervention proved to be particularly helpful to parents in the form of informal support, such as friends and relatives, but also formally in the form of healthcare workers and social workers.

U novije vrijeme postoji veliki interes stručnjaka i znanstvenika za proučavanje razvoja emocionalne inteligencije kod djece. Istovremeno mnogi stručnjaci i roditelji nisu dovoljno upoznati s važnošću emocionalne inteligencije u životu djeteta niti s povezanošću razvoja emocionalne inteligencije s ostalim razvojnim ishodima djeteta. Iako je emocionalna inteligencija rezultat genetskih kapaciteta (predispozicija) te kapaciteta za učenje, veliki interes za proučavanje razvoja emocionalne inteligencije kod djece pojavio se upravo zbog sposobnosti razvoja vještina emocionalne inteligencije. Za razvoj emocionalne inteligencije kod djece mlađe dobi presudnu ulogu ima obiteljsko okruženje. S obzirom da je razina emocionalne inteligencije važan prediktor za budući uspjeh neke osobe, mnogi autori naglašavaju važnost uključivanja djece i roditelja u programe kojima se potiče razvoj emocionalne inteligencije kod djece već u najranijoj dobi, a najkasnije do škole. Danas takvi programi postoje, no najčešće se primjenjuju s drugom svrhom, primjerice s ciljem smanjenja agresivnog ponašanja, povećanja školskog uspjeha djeteta i slično., In recent time exists great interest of experts and scientists for studying development emotional intelligence at the children. At the same time many experts and parents are not enough meet with the importance emotional intelligence in the child's life also as connection development emotional intelligence with the other developmental outcomes of child. Although is emotional intelligence result of genetic capacity (predisposition) and also learning capacity, huge interest for studying development emotional intelligence at the children appeared just because of abillity for development skills of emotional intelligence. For development emotional intelligence at the children younger age crucial role got family environment. Considering that the level of emotional intelligence is important predictor for future success of some person, many authors emphasize the importance of inclusion the children and parents in programs, which encourage development emotional intelligence at the children already in the earliest age but latest at the school age. Today these programs exist, but the most are usually apply with other purpose, for example in decreasing agressive behavior purpose, increase school success purpose and similar.

Ovaj rad bavi se razvodom roditelja te posljedicama koje on ostavlja na čitavu obitelj. Posebni naglasak stavljen je na djecu i njihovo suočavanje s tim stresnim dogaĎajem. Svaka je osoba individua za sebe stoga su i reakcije na razvod različite. Kao posljedica suočavanja s razvodom kod neke djece može se razviti otpornost, dok se kod druge djece javljaju različite poteškoće u prilagodbi koje se mogu manifestirati kao kratkotrajne i dugotrajne reakcije. Dugotrajne reakcije mijenjaju razvojni put te postaju način života pojedinca i u zreloj dobi te su stoga vrlo važne. Ono što je od velikog značaja za prilagodbu djeteta su odnosi roditelja nakon razvoda. Ukoliko roditelji nakon razvoda meĎusobno dobro suraĎuju te se sukobi i prepirke smanje to će svakako pozitivno utjecati na djetetovo prihvaćanje novonastale situacije. Cilj ovog rada je proširiti spoznaje o posljedicama razvoda braka na dobrobit svakog člana obitelji, a posebice djeteta te prikazati organizaciju života nakon tog stresnog dogaĎaja., This work is about parental divorce and consequences that divorce leaves on whole family. It is mostly focused on children and their dealing with this stressful situation. Every person is unique so everyone reacts differently. As result of consequences of parental divorce some children form some kind of resist while some children are affected with different difficulties of adjustment which can be manifested as short-term and long-term reactions. After parental divorce both short-term and long-term reactions can appear. Long-term reactions are very meaningful because they change person's way of living even in mature age. Children's adjustment depends a lot about parent's relationship after divorce. If parents after divorce mutualy cooperate and they reduce number of conflicts and arguments that will surely positively affect on children's accepting new situation. The purpose of this work is to expand knowledge about consequences of divorce afecting any family member, especially children and to show organisation of life after that stressful event.

Cilj ovog rada, bio je dobiti uvid u prava djece u kontekstu udomiteljske skrbi te njihova problematiziranja sukladno različitim pisanim izvorima (zakonska regulativa, nacionalna izvješća i strategije te dostupna istraživanja iz ovog tematskog područja). Prava djece su podijeljena u skupine: prava preživljavanja, razvojna prava, prava sudjelovanja te zaštitna prava. Rezultati navode na zaključak da su prava preživljavanja najbolje zadovoljena, dok u ostale tri skupine prava postoji više istraživanja koje ukazuju na uskraćivanje ili zanemarivanje određenog dječjeg prava. Ono što između ostalog djeca ističu je potreba unapređenje okolnosti za osiguravanje prava djeteta na sudjelovanje ( npr. u donošenje odluka pri izboru udomitelja i drugih važnih svari koje ih se tiču) te veća kontrola i broj posjeta stručnjaka udomiteljskim obiteljima kako bi imali uvid u okolnosti života djeteta te mogućim povredama prava djeteta. Potrebno je provesti novija istraživanja vezanih za ovo tematsko područje kako bi se bolje i realnije uvidio status prava djece., The goal of writing this work was to see the insight of children's rights in the context of foster care. To see that, I used legislation, croatian and foreign researches, Reports, Strategies and Publications. There are four groups of rights that children should be able to afford, and those are: survival rights, development rights, protection rights and participation rights. We can see from the research that there are many different results depending on study, and that there are existing studies in every group of rights where some of them are showing their fulfillment, and some of them don't. In older studies results are worse. We can conclude that more studies are needed so we can have better and realistic insight in children's rights, and that we need to include children in decision making while choosing foster parents.

Sadržaj rada usmjeren je na pregled odgojnih mjera prema mladim počiniteljima kaznenih djela u RH, s naglaskom na institucionalne mjere. To su mjere dugotrajnog tretmana koje se primjenjuju kada je prema maloljetniku potrebno poduzeti trajnije i intenzivnije mjere (pre)odgoja ili mjere liječenja uz maloljetnikovo odvajanje iz dotadašnje sredine i smještaj u ustanovu. Rad se bavi utjecajem institucionalizacije na razvoj mlade osobe te postupkom prema mladim počiniteljima kaznenih djela. Odgojna drama navedena je kao specifični model rada s maloljetnim počiniteljima kaznenih djela. U radu su navedeni i nedostaci institucionalnog tretmana te usmjeravanje na deinstitucionalizaciju, blaže mjere i prije svega prevenciju., The content of the document is focused on overview of disciplinary measures to juvenile offenders in Republic of Croatia (with special emphasis on institutional measures). This mainly entails measures necessary in circumstances where long-term and more intensive treatments needs to be undertaken, including juvenile’s removal from existing environment and placing him under supervision of a correctional facility. The document also discusses effects of institutionalization on a juvenile’s development. Drama in education is defined as a specific work method with underage juvenile offenders. Finally, the document also included discussion on shortbacks of institutionalization and shift towards de-institutionalization, lenient measures and, above all, prevention.

Ekonomska kriza u Hrvatskoj negativno je utjecala na ekonomski, ali i socijalni status većine građana. Ona je pogodila široke slojeve društva te se zbog nje promijenila i struktura siromaštva. Promjenom strukture siromaštva javlja se pojam novog siromaštva. Među siromašnim skupinama počinju se javljati i neki građani koji prije ekonomske krize nisu živjeli u riziku od siromaštva. Taj trend naziva se novim siromaštvom.Ovaj rad će biti usmjeren na pojam novog siromaštva kao ekonomske i socijalne pojave te na skupine građana koji su se usred ekonomske krize našli u nepovoljnom materijalnom položaju. Biti će opisani problemi s kojima se suočavaju novi siromašni te navedene neke od mogućnosti izlaska iz siromaštva ili njegovog ublažavanja. Dakako tu je ključna uloga socijalnog rada kao struke, ali i programa socijalne politike.Novo siromaštvo je općenito premalo istraženo problemsko područje u Hrvatskoj te je cilj ovog rada ukazati na važnost ove tematike na širem društvenom području., The economic crisis in Croatia had a negative effect on the economic and social status of the majority of citizens. The economic crisis has hit the broad strata of society and changed the structure of poverty. By changing the structure of poverty, appears the concept of new poverty. Among disadvantaged groups are beginning to emerge citizens who did not live at risk of poverty before the economic crisis, those are the group of new poor.This paper will focus on the concept of new poverty as the economic and social consequence and the group of citizens who are in the midst of the economic crisis found in an unfavorable financial position. There will be described the problems faced by the new poor and listed some of the options out of poverty and its alleviation. Of course there is the key role of social work as a profession, but also of social policy.New poverty is generally under-researched problem area in Croatia and the aim of this study emphasize the importance of this topic in the wider social field.

Cilj istraživanja je bio ispitati povezanost aspekata samopoimanja s navikama hranjenja u adolescenciji. U istraživanju je sudjelovalo 95 učenika srednjih strukovnih škola i gimnazija. Istraživanje je provedeno on-line anketom. Samopoimanje je ispitivano kroz 18 čestica subskale Marshovog upitnika samoopisivanja (Self-Description Questionnaire II SDQ II Marsh, 1992.), a navike hranjenja upitnikom navika hranjenja ChEAT (Maloney, McGuire i Daniels, 1979.) te su traženi podaci i o određenim sociodemografskim obilježjima sudionika. Podaci su obrađeni kvantitativno, putem SPSS programa. Za provjere povezanosti među varijablama koristio se Pearsonov koeficijent korelacije. Dobivena je povezanost između navika hranjenja i samopoimanja tjelesnog izgleda, odnosno, sudionici s nižim samopoimanjem tjelesnog izgleda imaju lošije navike hranjenja. Povezanost između samopoštovanja i navika hranjenja rezultati nisu pokazali., The aim of this research was to investigate a relationship between self-concept and eating habits in adolescence. 95 high school pupils participated in the study. The participants completed the Eating Attitude Test ChEAT (Maloney, McGuire i Daniels, 1979.), some subscales of Self-Description Questionnaire II SDQ II (Marsh, 1992.) and questions about their sociodemographic characteristics. Quantitative data analysis was conducted in SPSS. Pearson correlation coefficient was used to test the correlation between the variables. The results confirmed the correlation between eating habits and self-concept of physical appearance, that is, participants with lower self-concept of physical appearance have poorer eating habits. The relationship between self-esteem and eating habits was not shown.

U vrijeme brzih društvenih procesa sve su češći slučajevi nasilničkogponašanja među mladima te štetnih posljedica koje proizlaze iz poremećaja uponašanju. Prema DSM-IV klasifikaciji, pod problemima ponašanja (ophođenja)navodi se opetovani i trajni model ponašanja kojim su povrijeđena temeljna pravadrugih, važnije društvene norme ili pravila prikladna dobi. Kao osnovni kriteriji zaprepoznavanje postojanja problema u ponašanju nameću se odstupanje, štetnost ipotreba za intervencijom, pa stoga probleme u ponašanju djece i mladih čine svaponašanja koja dijete ili mladog čovjeka ometaju u redovitom funkcioniranju, amogu biti štetna i opasna kako za toga pojedinca tako i za njegovo okruženje.Također postoji opravdana zabrinutost da adolescenti ulaskom u rizična ponašanjanarušavaju svoj daljnji psihosocijalni razvoj, stoga je nužno što ranije početi srazličitim preventivnim djelovanjima kako bi se mladi ljudi orijentirali u pravcupozitivnih društvenih vrijednosti. Grupnim radom želi se postići aktivno sudjelovanječlanova, upoznavanje i stvaranje grupnog identiteta, osjećaja pripadnosti krozgrupnu koheziju, uočavanje međusobnih razlika i sličnosti, učenje zadovoljavanjaosobnih potreba unutar zajednice bez sukoba, ukazivanje na potrebu prihvaćanjapravila i normi društva, učenje odgovarajućih oblika ponašanja u konfliktnimsituacijama, kao i tolerancija i međusobna suradnja., At a time of rapid social processes are increasingly frequent cases ofbullying among young people and the harmful effects arising from behavioralproblems. According to the DSM-IV classification, under behavioral problems(conduct) according to repeated and continuous pattern of behavior which haveviolated the fundamental rights of others, the more important social norms or rulesare appropriate age. As the basic criteria for the recognition of the existence ofbehavioral problems impose a derogation, the danger and the need for intervention,and therefore behavioral problems of children and young people make all thebehaviors that a child or young person interfere in the normal functioning but can beharmful and dangerous to the individual that and its environment. There is also alegitimate concern that adolescents entering the risky behaviors impair their furtherpsychosocial development, therefore it is necessary to promptly begin with thevarious preventive actions in order to orient young people towards positive socialvalues. Group work is aimed at the active participation of members, meet and createa group identity, a sense of belonging to the group cohesion, spotting theirdifferences and similarities, learning individual needs within the community withoutconflict, pointing to the need to accept the rules and norms of society, learningappropriate behaviors in conflict situations, tolerance and mutual cooperation.

Nasilje nad ženom u obitelji obuhvaća sve oblike psihičkog, tjelesnog, seksualnog i ekonomskog zlostavljanja žene od strane partnera. Za unaprjeđenje zaštite žrtava nasilja u obitelji je donesen Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Protokol sadrži niz jasno određenih mjera kojih su se nadležna tijela dužna pridržavati prilikom pružanja pomoći i zaštite osoba izloženih nasilju. Cilj ovog diplomskog rada je opisati kako je CZSS primjenjivao Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji u prijavljenim događajima nasilja nad ženama u obitelji.Ovim istraživanjem obuhvaćena je populacija prijavljenih događaja nasilja nad ženama u obitelji u dobi od 18 do 64 godine evidentiranih u centrima za socijalnu skrb u 2015. godini. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku koji je obuhvaćao 30 prijavljenih događaja nasilja nad ženama. Istraživanje je provedeno analizom dokumentacije CZSS-a.Rezultati ovog istraživanja su pokazali određene probleme što se tiče postupanja CZSS-a prema Protokolu koji se odnose na izradu plana sigurnosti žrtve, ponude smještaja u sklonište i informiranje žrtve o pravima.S obzirom na nedostatak ranijih istraživanja rezultati ovog diplomskog rada su nam ukazali vrijednosna saznanja i poticaj da je potrebno da se područje rada i djelovanja CZSS-a od strane istraživača nastavi dalje istraživati u Republici Hrvatskoj kako bismo dobili potpuniju i jasniju sliku o djelotvornosti postupanja CZSS-a po navedenom Protokolu., The violence against women in the family includes all forms of psychological, physical, sexual, and economic abuse of women by their partners. In order to improve the protection of victims from domestic violence, Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence have been adopted. The Rules contain number of clearly defined measures which the competent authority shall follow when helping and protecting people exposed to violence. The aim of this thesis is to describe how Center for Social Care applied the Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence in the reported incidents of domestic violence against women.This study covers reported incidents of domestic violence against women population, age 18-64, registered in the social care centers during 2015. The study was concluded on an adequate sample that included 30 reported incidents of domestic violence against women. The study was conducted by documents analysis available in Center for Social Care.The results of the study showed certain problems about how Center for Social Care applies the rules defined in Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence related to making the security plan for the victim, offering accommodation in the shelter and informing victims about their rights.Given the lack of previous studies the results of this thesis shows us the valuable learning and support that is necessary that work and activities of the Center for Social Care are continued in the future in Republic of Croatia in order to get a clearer and more complete picture about Center for Social Care efficiency while applying Rules of Procedure for Cases of Domestic Violence.

Alternativnim sankcijama potiče se humanizacija izvršenja kaznenih sankcija, pričemu se prepoznaje vrijednost probacijskog sustava koji na temeljuindividualiziranog pristupa ima za svrhu učinkovitu resocijalizaciju i reintegracijupočinitelja kaznenog djela. Kako bi se postigla navedena svrha, probacijski sustavdjeluje u međuodnosu sa drugim dionicima kao što su sustav socijalne skrbi, policija,sudovi, zatvori te organizacije civilnog društva kao i ostali dionici u zajednici. Upostizanju zajedničkih ciljeva međusobnom suradnjom, ali i podizanjem svijesti ujavnosti mjerama i strategijama ključnu ulogu ima i socijalna politika koja sakriminologijom dijeli mnoštvo zajedničkih točaka. Probacijski sustav u Hrvatskojizgrađen na kvalitetnim temeljima dobre prakse i europskim standardima svojimdjelovanjem može imati utjecaj na smanjenje recidivizma te na modeliranjeprosocijalnih vrijednosti i socijalnu integraciju počinitelja kaznenih djela., Alternative sanctions encourages the humanization of execution of criminalsanctions, with the recognition of the value of the probation system based onindividualized approach that aims for an effective re-socialization and reintegrationof the offender. In order to achieve the stated purpose, probation system works incooperation with other stakeholders such as the social welfare system, the police,courts, prisons and civil society organizations and other stakeholders in thecommunity. In achieving common goals mutual cooperation, as well as raisingpublic awareness with measures and strategies, the key role has social policythatshares common interest with criminology. Probation System in Croatia made onsound foundations of good practice and European standards of their actions canhave an impact on reducing recidivism and on modeling pro-social values and socialintegration of offenders.

Živimo u suvremenom društvu u kojem je svakodnevica bez interneta gotovo nezamisliva, napose među mladima. Internet kao medij sa sobom nosi mnogobrojne prednosti, ali isto tako i rizike od kojih je internet ovisnost jedna koja sve više okupira pažnju stručnjaka. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi rasprostranjenost kategorija ovisnosti o internetu među studentima te utvrditi razlike obzirom na spol i dob ispitanika. Shodno cilju postavljena su i tri istraživačka problema. Uzorak je obuhvatio 164 studentata u rasponu od 18 do 39 godina. Rezultati su pokazali kako kod više od polovice ispitanika postoji rizik od razvoja ovisnosti o internetu, ali statistički značajne razlike obzirom na spol i dob nisu pronađene., We live in a modern society and daily life is almost unthinkable without the Internet, especially among young people. Internet brings with it many advantages, but also the risks. Internet addiction is one that is increasingly occupying the attention of experts. The main goal of this paper is to determine the frequency of the Internet addiction among students and to determine the differences according to sex and age. Paper has three research problems. The sample included 164 students, in the range of 18-39 years. The results showed that more than half of respondents are at risk of developing Internet addiction, but statistically significant differences according to sex and age were not found.

Glavni cilj ovog rada bio je dobiti uvid u iskustvo sudjelovanja vojnih veterana oboljelih od PTSP-a u grupnom radu. Postavljena su dva istraživačka pitanja na koja su se nastojali dobiti odgovori, utemeljeni na iskustvima sudionika. Prvim istraživačkim pitanjem nastojao se dobiti odgovor na pitanje kako vojni veterani oboljeli od PTSP-a koji sudjeluju u grupnom radu doživljavaju određene aspekte grupnog procesa, a s druge strane nastojao se dobiti odgovor na pitanje kako vojni veterani oboljeli od PTSP-a koji sudjeluju u grupnom radu doživljavaju određene aspekte osobne dobiti. Za izradu ovog rada odabran je kvalitativni istraživački pristup, a kao metoda prikupljanja podataka korišten je polustrukturirani intervju. Podaci su prikupljani u Kliničkom bolničkom centru Zagreb tijekom rujna i listopada 2016. godine. Uzorak čini devet vojnih veterana oboljelih od PTSP-a koji se liječe u Kliničkom bolničkom centru Zagreb te su tamo stekli iskustvo sudjelovanja u grupnom radu. Rezultati vezani uz prvo istraživačko pitanje upućuju na to kako su sudionici djelomično zadovoljni grupnim procesom što se može zaključiti iz njihovih doživljaja uloge vodstva, grupne kohezije te programa grupe. Odgovori na drugo istraživačko pitanje pokazali su kako sudionici prepoznaju određene dobiti od sudjelovanja u grupnom radu što je vidljivo iz toga kako doživljavaju upoznavanje i druženje te normalizaciju problema. Isto tako, rezultati su pokazali da sudionici prepoznaju emocionalno rasterećenje do kojeg dolazi zbog sudjelovanja u grupi. Iz toga je moguće zaključiti kako postoji terapijski učinak sudjelovanja u grupnom radu na emocionalno stanje sudionika., The main objective of this study was to gain insight into the experience of participation of war veterans suffering from PTSD in the group work. There were two research questions that were tried to answer, based on the experiences of the participants. The first research question tried to get an answer to the question of how veterans suffering from PTSD involved in group work experience some aspects of the group process, but on the other hand tried to get an answer to a question how veterans suffering from PTSD involved in group work experience some aspects of the personal benefit. For this purpose qualitative research approach was selected and as a collection method a semi-structured interview was chosen. Data were collected in University Hospital Center Zagreb during September and October 2016. Sample consists of nine veterans suffering from PTSD who are treated at University Hospital Center Zagreb, and there have gained the experience of participating in group work. The answers to the first research question indicate that the participants are mostly satisfied with the group process what can be inferred from their experience of the leadership role, group cohesion and group program. Answers to the second research question showed that the participants recognize certain personal benefit from participation in group work what can be infered from their experience of the acquainting and socializing, and normalization of trauma-related problems. Also, results showed that participants recognize emotional relief caused by the participation in the group. It is possible to conclude that there is a therapeutic effect of participation in group work on the emotional state of the participants.

Glavna svrha rada je bila istaknuti važnost produbljivanja spoznaja na ovom području, te potaknuti razvoj programa medijacije i daljnjih istraživanja na tu temu. Cilj istraživanja je bio opisati obilježja medijatora i stručnjaka koji su uključeni u edukaciju iz medijacije te ispitati stilove rješavanja sukoba te doživljaj korisnosti edukacije o medijaciji medijatora i stručnjaka uključenih u edukaciju iz medijacije. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom uz pomoć on line aplikacije Google forms, u kolovozu 2016. godine, te je u njemu sudjelovalo 30 ispitanika. Ispitanici su bili medijatori koji su završili trening medijacije i stručnjaci čija je edukacija još uvijek u tijeku. Anketa se sastojala od pitanja o sociodemografskim obilježjima sudionika, pitanjima o stilovima rješavanja sukoba i pitanja o edukaciji iz medijacije. Dobiveni rezulati ovog istraživanja upućuju na to kako su najčešći stilovi rješavanja sukoba medijatora i stručnjaka čija je edukacija iz medijacije još uvijek u tijeku, kompromis i suradnja. Što se tiče doživljaja korisnosti, medijatori čija je edukacija završena imaju intenzivniji doživljaj korisnosti edukacije od stručnjaka čija je edukacija još uvijek u tijeku., The main purpose of this work was to emphasize the importance of deepening knowledge in this area, and to encourage the development of mediation programs and further research on the subject. The aim was to describe the characteristics of mediators and experts who are involved in training in mediation and conflict resolution styles examine and experience the usefulness of training on mediation mediators and experts involved in training in mediation. The study was conducted through google forms online questionnaire, in August 2016, and it involved 30 subjects. Respondents were mediators who have completed mediation training and experts whose mediation is still in progress. The survey consisted of questions on socio-demographic characteristics of participants, questions about styles of conflict resolution and questions about education in mediation. The results obtained by this study indicate that the most common styles of conflict resolution mediators and experts whose training in mediation is still in progress, are compromise and cooperation. As for the experience of usefulness, mediators whose education ended with intensive experience of the usefulness of training of professionals whose education is still in progress.

S obzirom da je svrha socijalne politike 21. stoljeća osigurati izjednačavanje šansi svima onima koji su u neravnopravnom položaju u društvu, institucionalizacija osoba s problemima mentalnog zdravlja pokazala se kao gubitak slobode i individualnih prava. Tako se u Republici Hrvatskoj provodi deinstitucionalizacija sustava socijalne skrbi koja za krajnji cilj ima zatvaranje velikih ustanova te preseljenje osoba u zajednicu. Proces deinstitucionalizacije te naglašavanje prava na život u zajednici pomogli su razvijanju alternativnih načina pristupa ovoj ranjivoj skupini osoba. Riječ je o izvaninstitucijskim oblicima smještaja pod čime se podrazumijeva skrb u udomiteljskim obiteljima, obiteljskim domovima te stambenim zajednicama, odnosno organiziranom stanovanju uz podršku u zajednici. Stoga je cilj ovog rada prikazati razinu uključenosti osoba s problemima mentalnog zdravlja u lokalnu zajednicu. U Republici Hrvatskoj život u zajednici češće se odnosi na preseljenje osoba s problemima mentalnog zdravlja u posebno organizirane manje stambene zajednice,nego na druge oblike skrbi. No, ono što praksa u Republici Hrvatskoj pokazuje jest sljedeće: ukoliko podrška obitelji i zajednice izostane, institucijska zaštita je još uvijek najčešći, ali i najsigurniji oblik skrbi za osobe s problemima mentalnog zdravlja. Na taj se način osobama osigurava primjerena skrb, a zajednici sigurnost., Given that the purpose of social politics of 21th century is to insure equalization of opportunities for all in the unequal position in society, institutionalization people with mental health problems proved to be a loss of freedom and individual rights. Because of that Republic of Croatia is carrying out deinstitutionalization of system of social welfare which for ultimate goal haves closing up big institutions and resettlement of people in the community. Process of deinstitutionalization and the emphasis on the right to life in the community helped develop alternative access for this group of wounded people. It is a non-institutional forms of accommodation by which is meant care in foster families, foster families and group homes or assisted living in the community. For that the goal of this work is to show the involvement people with mental health problems into local comunity. In Republic of Croatia life in community more often refers on the relocation people with mental health problems in specialy organized small residential community in relation to other forms of care. But what the practice in Republic of Croatia revealed is that if support of families and communities failed, institutional protection is still most often and most secure way of care for people with mental health problems. In that way, those people have secure and appropriate care, and community it’s safety.

Rad se temelji na istraživanju utjecaja okoline, odnosno vršnjaka, na rizična seksualna ponašanja mladih. Populaciju na kojoj je provedeno istraživanje čine studenti prve godine Fakulteta prometnih znanosti, Građevinskog fakulteta i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uvodni dio obuhvaća teorije adolescencije, spolno i seksualno sazrijevanje u razdoblju adolescencije, te definiranje rizičnih seksualnih ponašanja. Središnji dio rada posvećen je metodologiji istraživanja. Prema postavljenim hipotezama očekivala se pozitivna povezanost između rizičnih seksualnih ponašanja i konzumacije alkohola, te pozitivna povezanost između rizičnih seksualnih ponašanja i utjecaja vršnjaka. Rezultati dobiveni istraživanjem nisu u skladu s očekivanim rezultatima, niti prijašnjim istraživanjima. U zaključku su navedene preporuke za buduća istraživanja., This paper is based on a research how the environment (i.e. peers) influences on increase in risky sexual behavior in adolescents. The population which was subject to research consists of undergraduate students (1st year) of Faculty of Transport and Traffic Sciences, Faculty of Law and Faculty of Construction sciences. The introduction encompasses theories of adolescence, sexual development during adolescence and defining various types of risky sexual behavior. The main part of the paper includes research methodology. Based on the paper’s hypostasis, a positive correlation was expected between risky sexual behavior and alcohol consumption as well as positive correlation between risky sexual behavior and peer influence. However, the results obtained thought the research were not in accordance with expectations (i.e. hypothesis) or prior research. The conclusion outlines recommendations for further research.

U današnje vrijeme svjedoci smo sve većeg razvoja tehnologije, koju svakako prati i razvoj interneta. Internet postaje sve dostupniji, nudi sve više usluga te ga koristi sve više ljudi, mladi i stariji. Iako su njegove prednosti mnogobrojne, s druge strane postoje i negativne strane interneta koje pogađaju one najranjivije skupine u društvu, a to su djeca. U posljednjih nekoliko godina sve se više govori o elektroničkom nasilju i ovisnosti o internetu, stoga stručnjaci provode sve više istraživanja na tu temu. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi učestalost Internet ovisnosti i elektroničkog nasilja kod djece u Republici Hrvatskoj te udio djece u tipičnim ulogama obzirom na sudjelovanje u elektroničkom nasilju. Također, unutar tog cilja istraživana je i povezanost društvenih mreža i ovisnosti o internetu. Istraživanje se provodilo među djecom koja pohađaju 7. i 8. razred osnovne škole. Rezultati su pokazali kako je među djecom zastupljena pojava elektroničkog nasilja i ovisnost o internetu te da ona djeca koja sudjeluju na društvenim mrežama, pokazuju više simptoma ovisnosti o internetu., Nowadays, We're witnessing the increasing development of technology which follows evolution of the Internet. Internet become more available, offers more services and it's used by more people, youth and older. Althouth its benefits are numerous, however, there are some negativities of the Internet, which affect the most vulnerable groups in society – children. In the last few years, there's a lot of interest in cyberbullying and internet addiction. Because of that, many experts provide researches in that field. The main goal of this paper is to determine the frequency of the internet addiction and cyberbullying among children in Croatia and to determine typical roles in cyberbullying participation. Also, there was researched connection among internet addiction and participation in social network sites. The research was conducted among children atending 7th and 8th grade. The results shown that children experience cyberbullying and internet addiction and there is connection among internet addiction and participation on SNS.

Svrha ovog rada je istraživanje sekundarnih podataka koji se odnose na počinitelje nasilja u partnerskim odnosima kojima je izrečena sigurnosna i zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti. Uzorak su činile ukupno 64 osobe za 2015.godinu, od kojih je 95% muškaraca te 5% žena kojima je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ključne spoznaje dobivene ovim istraživanjem su da je počinitelj partnerskog nasilja u većoj mjeri muškarac, osoba neovisno o spolu u dobi od 31-50, osoba završene srednje strukovne škole, nezaposlena osoba te osoba koja je u braku. Najčešći oblik partnerskog nasilja je psihičko nasilje. Osim sociodemografskih obilježja kao polaznih, istraživanjem su obuhvaćeni i prikazani mentalno zdravlje te uporaba alkohola kao dodatna obilježja koja možda pridonose pojavi partnerskog nasilja. Dobiveni rezultati pokazuju kako su prilikom počinjenja partnerskog nasilja u većoj mjeri osobe kod kojih je zabilježena prisutnost alkohola. Rad završava zaključkom o potrebi daljnjeg istraživanja obilježja počinitelja nasilja u partnerskim odnosima koja će proširiti i poboljšati naše razumijevanje partnerskog nasilja., The purpose of this paper is to study secondary data relating to the perpetrators of violence between partners who were given safety and security measures of mandatory treatment of addiction. The sample consisted of 64 persons for 2015, of which 95% of men and 5% of women who were given compulsory psychiatric treatment at the Psychiatric Hospital Vrapče. Key findings of this study are that the perpetrator of partner violence in the largely male person, regardless of sex aged 31-50, persons completing secondary vocational schools, the unemployed person and the person is married. The most common form of partner violence is psychological violence. In addition to sociodemographic characteristics as the starting, the survey covered and displayed mental health and alcohol use as well as additional features that may contribute to the occurrence of partner violence. The results show that in the commission of partner violence to a greater extent in people who recorded the presence of alcohol. Except sociodemographic characteristics as the starting, research includes and displayed mental health and alcohol use as well as additional features that may contribute to the occurrence of partner violence. The paper concludes on the need to further research the characteristics of perpetrators of violence in partner relationships that will expand and improve our understanding of partner violence.

Cilj ovog istraživačkog rada je dobiti uvid u doživljaj supruga osoba uključenih u klub liječenih alkoholičara o važnosti obiteljske podrške u procesu liječenja i rehabilitacije ovisnosti o alkoholu te dobiti uvid u njihov doživljaj o značaju kluba liječenih alkoholičara u pružanju podrške obitelji. Sudionice ovog kvalitativnog istraživanja bile su supruge osoba uključenih u klub liječenih alkoholičarana području Grada Zagreba, a čije članstvo ne traje duže od pet godina. Podaci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua, a prilikom obrade korištena je kvalitativna analiza sadržaja. Rezultati istraživanja pokazali su da obitelj ima aktivnu ulogu u pružanju podrške osobi u apstinenciji kroz emocionalnu podršku, obiteljsku koheziju, promjenu životnih navika, podršku pozitivnim odnosom, podršku druženjem, konkretnu podršku te kroz sudjelovanje u rješavanju problema alkoholizma. Članove obitelji osoba uključenih u klub liječenih alkoholičara podržavaju neformalni izvori podrške kroz emocionalnu podršku, obiteljsku koheziju, pozitivan odnos, druženje i materijalnu podršku. Važnost kluba liječenih alkoholičara u pružanju podrške obitelji s problemom ovisnosti očituje se u emocionalnoj podršci, pozitivnom odnosu prema apstinentu i apstinenciji, zajedničkom druženju, te pružanju stručne pomoći i znanja o rješavanju problema. Zaključak je da članovi uže obitelji imaju ključnu ulogu u podršci osobi koja apstinira od alkohola. Najčešći oblici podrške koje oni pružaju su emocionalna podrška, podrška pozitivnim odnosom i podrška druženjem., The purpose of this research work was to get an insight into the way spouses of members of the Alcoholics Anonymous Club view the importance of family support in the alcohol addiction rehabilitation process, as well as getting to see how they perceive the role of the Alcoholics Anonymous Club in regard to giving support to family of its members. Participants of this qualitative research were wives of Alcoholics Anonymous Club members with residence in the city of Zagreb, whose membership was not longer than five years. Data was collected using the semistructured interview method, whereas qualitative content analysis was used for processing the collected data. The research showed that family has an active role in giving support to a person abstaining from alcohol through giving emotional support, family cohesion, changing the way of living, providing support by having a positive relationship and spending time together as well as giving concrete support and participating in solving the problem. Family members of those included in the club are supported by informal sources through emotional support, family cohesion, positive relationships and spending time together as well as material support. The importance of Alcoholics Anonymous Club in giving support to a family whose member has an addiction problem is manifested in the emotional support provided, a positive attitude toward the abstainer and abstinence, spending time together as well as providing professional help in dealing with the problem. The conclusion is that close family members play a key role in giving support to a person abstaining from alcohol. of support that they provide the emotional support, supportby having a positive relationship and support by spending time together.

Autizam je skupina poremećaja koje obilježavaju kvalitativne nenormalnosti uzajamne interakcije i obrazaca komunikacije, kao i ograničen, stereotipan, ponavljajući repertoar interesa i aktivnosti. Za roditeljstvo se može reći da je jedna od najizazovnijih životnih uloga s kojom se pojedinac može suočiti jer je dolazak djeteta u obitelj za većinu ljudi najvažniji dogaĎaj koji donosi velike promjene u životu. Ukoliko djeca imaju razvojne teškoće, osobno teške kao što je autizam, roditeljstvo je vrlo intezivno i zahtjevno. Na virtualnim mrežama prikupljeni su podaci kvalitativnom analizom, putem analize sadržaja, koji se odnose na postavljena istraživačka pitanja. Cilj je bio dobiti uvid specifičnosti svakodnevnog roditeljstva djece s autizmom. Analizirale su se informacije koje roditelji potražuju na forumu, sadržaji pomoću kojih roditelji opisuju svoju roditeljsku ulogu te podrška koja je roditeljima u njihovom svakodnevnom odgoju potrebna, kako od strane najbliže obitelji i rodbine, tako i od okoline i stručnjaka u raznim ustanovama. Podaci su se obraĎivali pomoću kvalitativne analize. Rezultati pokazuju da je forum mjesto gdje roditelji mogu dijeliti i saznati informacije koje im koriste pri svakodnevnom roditeljstvu. TakoĎer pokazuju zabrinutost roditelja zakonskim okvirima, koji pred njih stalno stavljaju nove prepreke, koje teško mogu zaobići. Rezultati pokazuju i da je podrška stručnjaka svedena na minimum, što roditelje dovodi do razočarenja raznim ustanovama gdje vode svoju djecu s autizmom.Iz rezultata se može zaključiti da je forum mjesto gdje roditelji dijele svoja iskustva i mišljenja sa roditeljima koji im na neki način olakšavaju njihove početke u upoznavanju sa autizmom kao i sa drugim važnim povezanim koracima., Autism is a group of disorders characterized by qualitative abnormalities in reciprocal interaction and communication patterns , like restricted , stereotyped , repetitive repertoire of interests and activities. For parenting can be said to be one of the most challenging roles of life with which the individual can face because the arrival of a child in the family for most people the most important event that brings big changes in life . If children have development difficulties , personally difficult as autism , parenting is very intense and difficult . For virtual networks collected data quality analysis , by analyzing the contents , relating to set research questions .The goal was to gain insight into the specifics of everyday parenting children with autism . Analysis the information that parents claimed the forum , they analysed the contents with which parents describe their parental role and the support that the parents in their daily education needs , both by the immediate family and relatives , as well as of environmental and experts at various institutions . Data were processed using thematic analysis.The results show that the forum where parents can share / find the information they use in their everyday parenting . You are concerned parent legal framework , which before them constantly put new obstacles , which can hardly be missed. Results show that I support experts minimized , as parents leads to disappointment various institutions where take their children and autism .From the results it can be concluded that the forum is a place where parents share their experiences and opinions with their parents in some way facilitate their beginnings in learning about autism as well as other important related steps .

Pokretanje promjena je jedan od važnih aspekata profesije socijalnog rada, što je bio povod za provođenje istraživanja u kojem će se ispitati doživljaj proaktivnog ponašanja i motivacija za organiziranje i sudjelovanje u socijalnim akcijama budućih socijalnih radnika, odnosno studenata, prije nego što uđu u svijet rada. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u doživljaj studenata socijalnog rada o proaktivnom ponašanju i motivaciji za pokretanje, organiziranje i sudjelovanje u socijalnim akcijama. Sudionici istraživanja su studenti različitih godina studija Studijskog centra socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Metoda prikupljanja podataka je fokusna grupa, a za analizu podataka koristila se tematska analiza. Rezultati istraživanja pokazali su na koji način sudionici objašnjavaju vlastite motive za proaktivnost i načine uključivanja u socijalne akcije. Sudionici smatraju kako studenti socijalnog rada nisu dovoljno proaktivni obzirom na vrstu odabranog studija. Pokazalo se da su studenti više orijentirani na socijalne akcije kojima su korisnici u fokusu, a ne na mijenjanje i unapređenje studentskog položaja. Rezultati su pokazali da sudionici smatraju kurikulum studija nedovoljno usmjerenim na poticanje socijalnih akcija i proaktivnog ponašanja. Pokazalo se da se kroz redovne kolegije ni malo ili nedovoljno pažnje posvećuje temama vezanim uz pokretanje promjena i aktivizma. Izborni kolegiji su oni koje sudionici doživljavaju kao korisne, kao one koji nude sadržaje i aktivnosti značajnije za razvoj aktivističkog pristupa u socijalnom radu, no negativno je što samo manji broj studenata može upisati i slušati te kolegije. Preporuke sudionika za povećanje proaktivnosti studenata obuhvaćaju : unapređenje programa studija (određeni izborni kolegiji trebaju biti redovni), poboljšanje odnosa profesora sa studentima (naglasak na suradnom odnosu) i unapređenje pristupa i metoda u radu (uključivanje studenata u planiranje i provođenje socijalnih akcija)., Initiating change is one of the important aspects of the social work profession, what was the reason for conducting this research which will examine the experience of proactive behavior and motivation to organize and participate in social actions of future social workers or students, before they enter the world of work. The aim of this study was to gain insight into the experience of social work students on proactive behavior and motivation for starting, organizing and participating in social actions. Participants are students of different years of the study Department of Social Work at the Faculty of Law in Zagreb. The method of data collection are focus groups, and the thematic analysis is used for data analysis. The results showed how participants explain their motives to be proactive and to engage in social action. Participants believe that social work students are not proactive enough considering the type of the selected studies. It has been shown that students are more oriented to social actions in which users are the focus, not on changing and improving students position. The results showed that participants considered the curriculum insufficiently aimed at encouraging social action and proactive behavior. It has been shown that regular courses do not pay attention to or lack attention paid to issues related to the launch of change and activism. Elective courses are those that participants perceived as useful as those that offer contents and activities important for the development of activist aproach in social work, but the negative side is that only a small number of students can enter and listen to these courses. Participants recommendations for increasing proactivity of students include : improving the curriculum (some elective courses should be regular), improving the relations between professor and students (focusing on a collaborative relationship) and improving professors approach and methods of work (as including students in the planning and implementation of social actions).