Search

U radu je opisana uloga veterinara u ugoju i proizvodnji stoke na farmama u razvijenim zemljama, odnosno Republici Hrvatskoj. Pozornost je pridana stanju stočarstva u Hrvatskoj prije ulaska u EU, s posebnim naglaskom na veterinarsku djelatnost na farmama s različitim brojem pojedinih vrsta stoke.

Povećanje proizvodnje mlijeka i mesa tropskih životinja je ostvarivi zadatak. Povećana proizvodnja ne može doseći razinu proizvodnje visokoproizvodnih grla naprednih zemalja. Međutim, moguće je doseći razinu visokog iskorištenja proizvodnog kapaciteta (koji je funkcija genetske vrijednosti i ekoloških utjecaja). U cilju poboljšanja genotipa lokalnih životinja nije uputno uvoziti visokoproizvodna grla, iz razloga teške adaptacije na novi ambijent (što dovodi do smanjenja proizvodnje, reproduktivnih sposobnosti i životnog vigora), već treba postojeću populaciju oplemeniti križanjem. Na taj način moguće je stvoriti i nove pasmine koje objedinjuju visoku proizvodnju i adaptiranost na postojeće uvjete. Kada se stvori željeni križanac, daljnji napredak postiže se planskom selekcijom. Provedbom selekcije učvršćuju se superiorni genotipovi, koji se koriste u daljnjem rasplodu.

Uzgoj matica u Hrvatskoj počeo je 90 - tih godina prošlog stoljeća na inicijativu Hrvatskog pčelarskog saveza i Hrvatskog stočarskog centra. Ciljevi uzgoja i selekcije su povećanje prinosa, smanjenje agresivnosti, mirnoća pčela, smanjenje rojivosti i tolerantnost na bolesti. U provedbi selekcije uključeni su uzgajivači matica, testne stanice i znanstvene i stručne institucije. U radu su prikazani rezultati matica iz 2002. godine.

Na hrvatskom se tržištu pojavljuje ukupno 16 vrsta školjkaša među kojima i kućica Chamelea gallina. Tijekom 2000. godine u Europi ih je prikupljeno iz prirodnih staništa 39.819 tona. Najgušća naselja nalaze se uz zapadnu obalu Jadranskog mora, a uz istočnu obalu Jadrana naselja ovog školjkaša mogu se naći u ušćima rijeka Neretve i Cetine, na širem području Nina i Novigradskog mora te na otocima Braču, Rabu i Susku. Ekološki čimbenici utječu na rast, razmnožavanje i stopu smrtnosti. Budući da temperatura ima veliki utjecaj na vrijeme i intenzitet razmnožavanja moguće je povremeno smanjenje novačenja mlađi. Stalan i siguran izvor mlađi može se osigurati u mrjestilištu. Kao matični stok koriste se odrasli školjkaši koji spolno sazrijevaju za vrijeme postupka kondicioniranja, a potom se premještaju u spremnik za mriještenje u kojem se odvija oplodnja. Za prehranu matičnog stoka, ličinki i mlađi koriste se smjese uzgojenih fitoplanktonskih vrsta.

Opisana su najvažnija biološka svojstva smokve i dane preporuke za uzgoj. Također se navode podaci o povijesnom značenju smokve.

Knjiga je pisana na suvremenim znanstvenim i stručnim osnovama i prestavlja značajan prilog novijoj voćarskoj literaturi u Hrvatskoj.Detaljno su opisana botanička svojstva smokve, cvatnja i oplodnja, sorte i razmnožavanje, zahtjevi smokve prema staništu, podizanje novih nasada, tehnologija uzgoja, bolesti i štetnici te berba i čuvanje plodova.Opisan je i detaljan troškovnik podizanja nasada smokava.

U članku se iznose osnovni podaci o podrijetlu, povijesti i uzgoju Nashi krušaka. Dane su kratke smjernice za berbu i čuvanje plodova.

U radu je opisana tehnologija tova pataka na ribnjacima i koristi koje od toga imaju ribe i patke.

Konji – divna stvorenja (konjička tradicija Hrvatske) naslov je promocije edicije na temu konji održane 30. listopada u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Državna ergela lipicanaca Đakovo i nositelj programa Mizel - graf d.o.o izdali su ediciju (kalendare za 2004. godinu, postere B1, čestitke i vrećice ) na temu konji, konjička tradicija u Hrvata. Ovaj projekt prvi se puta pojavljuje u Republici Hrvatskoj. U ambijentu Etnografskog muzeja u Zagrebu, uz uvijek izvrstan nastup ansambla LADO i baritonski glas voditelja programa, Mladena Trnskog lipicanci na trenutak zaustavljeni očima fotografa, ne znajući su postala djelićem zaustavljenog vremena "ovjekovječena kao svjedočanstvo o slobodi duha i snazi dobre misli". Nadahnuti ambijentom i slikama konja koje nikoga nisu ostavile ravnodušnima, zamjenik ministra poljoprivrede gospodin Tomislav Ledić, ravnatelj državne ergele lipicanaca dipl. inž. Ivica Mandić, dr. sc. Mirjana Baban, docent Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka i direktorica Mizel-grafa, d.o.o., gospođa Mirjana Zelenika u dijelu promoviranja edicije osvrnuli su se na značaj konjogojstva, mogućnostima korištenja konja, te popularizaciju konja i konjičkog sporta uopće. Sve o distribuciji edicije i mogućnosti nabavke navedenih i novih proizvoda možete pročitati u sljedećem broju "Agroglasa".

U radu je prikazano stanje količine prirodne produkcije školjkaša u ušću rijeke Krke, te njihova naseljenost sa 56 vrsta. Najčešće su prisutne dagnje i kamenice, te zaštićene vrste prstac i periska. Istraživanjima je ustanovljeno da se uzgoj školjkaša može odvijati na 25 lokaliteta ukupne površine 87.000 m2, a značajna je mogućnost povećanja proizvodnje do 10.000 tona.

Godišnja ocjena rada Saveza uzgajivača lipicanske pasmine konja. Godišnji pregled i grla iz privatnog uzgoja.

Rad opisuje cjelokupnu strukturu gospodarstva od poljoprivrednih površina do stočnog fonda, prikazuje tehnologiju uzgoja i strukturu matičnog stada obzirom na spol i dob grla. Na dijelu populacije provedeno je i istraživanje tjelesnih izmera.

U predavanju namijenjenom svinjogojcima dan je pregled problematike intenzivnog uzgoja svinja s naglaskom na utjecaj higijensko tehničkih uvjeta na proizvodnost životinja u ekspoloataciji, a sve u kontekstu njihova utjecaja na kvalitetu lokalnog okoliša.

U radu je opisana tehnologija uzgoja i tova guščića.

Opisani su osnovni načini sadnje jagode. Također su dane i osnovne smjernice za uzgoj.

Knjiga "Osnove svinjogojstva u obiteljskom gospodarstvu" je priručnik namijenjem obiteljskim gospodarstvima koja se bave uzgojem svinja. Knjiga sadrži devet poglavlja u kojima su opisane osnove svinjogojske proizvodnje, pasmine svinja, problematika koja se javlja u takvim uzgojima a vezana uz reprodukciju, hranidbu, bolesti i zoohigijenu.

U 2001. godini na obiteljskim gospodarstvima pod kontrolom proizvodnosti (plodnost) nalazilo se ukupno 2925 krmača (3771 leglo), od čega 1920 nazimica (prvo leglo). Kada bi stavili u omjer broj legla krmača i nazimica (pasmina veliki jorkšir, njemački landras, švedski landras i pietrain), konstatirali bi, da prva legla u ukupnom stadu na obiteljskom gospodarstvu imaju udjel veći od 50%. Tumačenja i rasprave da nazimice u osnovnom stadu čine 20-30%, ovdje ne nalazi svoje mjesto. Manja legla prvopraskinja utječu na smanjivanje prosječne veličine legla i ukupnog broja proizvedene prasadi u cijelom stadu. U našem slučaju je stanje više nego alarmantno. Nazimice su često zanemarena kategorija svinja. Možda im se od samih početaka ne posvećuje dovoljno pažnje, često su pripuštene kasno, pri visokoj starosti i težini, kasno se prase, što sve dovodi do većih troškova držanja i uzgoja. Na neki način to je moguće anulirati uz pomoć veće proizvodnosti, u slučaju da je prekoračena optimalna starost. Gledajući generalno nazimice nam čine više od trećine stada na obiteljskim gospodarstvima, te se iz tog razloga treba staviti veliki naglasak na pravilan uzgoj mladih ženskih rasplodnih grla.

U radu je prikazano povijesno i religijsko značenje crvenog koralja. Dati su podaci o načinu i količinama vađenja. Detaljno je opisana biologija i fiziologija te životinje. Prikazana je mogućnost kontroliranog uzgoja, te potrebe za daljnjim razvojem. Date su osnovne smjernice potrebnih znanstvenih istraživanja kako bi se dobili odgovori na niz nepoznanica u biologiji i fiziologiji, pa i patologiji ovog interesantnog organizma. Izneseni podaci ukazuju na nužnost pažljivom pristupu u iskorištavanju tog prirodnog bogatstva

Stočarska proizvodnja na području Virovitičko-podravske županije temelji se na govedarstvu i svinjogojstvu, dok ovčarstvo nema veće ekonomske važnosti. Ipak, treba istaknuti da u ovim krajevima u posljednjih 20-ak godina postupno raste interes uzgajivača za ovčarskom proizvodnjom. Stoga je cilj ovog rada prikazati trenutno stanje u ovčarstvu Županije te utvrditi najbitnije čimbenike na kojima treba poraditi da bi u budućnosti uzgoj ovaca u Virovitičko-podravskoj županiji bio na višoj razini i od veće privredne važnosti.

Južno od Alpa, na području Balkanskog poluotoka i Panonske nizine razvila se morfološki prepoznatljiva siva pčela Apis mellifera carnica . U našim je krajevima pčelarstvo tradicionalno zanimanje i u pisanim tragovima se spominje u starim zakonicima još u 12. stoljeću. Anketom Pčelarskog saveza Hrvatske (1997) dobiveni su podaci o približno 6700 pčelara u Hrvatskoj, koji su tada imali preko 200000 košnica. Eksperimentalni uzgoj i praćenje proizvodnje matica započeti su 1994. godine, a 1997. je Program selekcije u pčelarstvu usvojila Vlada Republike Hrvatske.

Maslina se od davnine uzgaja u submediteranskom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine o čemu nam svjedoče stare masline i nazivi sela i naselja. Submediteransko područje Bosne i Hercegovine ima 43000 ha obradivih površina od čega na voćarsko vinogradarske površine otpada oko 10000 ha. Analizirajući klimatske prilike možemo zaključiti da ovo područje u potpunosti odgovara prostoru za uzgoj masline u pogledu temperature, osvjetljenja i količine oborina te njihova rasporeda tijekom godine. Pedološki se razlikuju dvije podregije i to: Podregija doline rijeke Neretve i krška podregija. Analizirajući ekonomske aspekte proizvodnje mopžemo zaključiti da je maslina profitabilna kultura te bi trebalo intenzivirati rad na razvoju sortimenta i uvođenju novih tehnologija u proizvodnji maslina te time podići razinu današnje proizvodnje sa 7 ha koliko se danas uzgaja u Bosni i hercegovini na 20-30 ha za što postoje i prirodni preduvjeti.

Sada su ponovno stvoreni svi preduvjeti za profesionalizaciju kasačkog sporta u Hrvatskoj, odnosno za isplativost uzgoja i svih drugih djelatnosti vezanih uz utrke. Sam uzgojni dio uključujući i evidenciju matičnih kobila i pastuha, došao je do zadovoljavajučeg nivoa. No nedovoljan broj utrka može uvjetovati stagnaciju, jer će samo ekonomska isplativost u uzgoju povećati i broj i kvalitetu kasačkih konja.

Rod Tulipa ubraja se u najčešće uzgajane geofite za uređenje cvjetnih ploha kao i za rez. U tehnologiju uzgoja ovog roda stalno se uvode nova saznanja iz fiziologije bilja. U radu su sakupljeni i obrađeni najnoviji podaci o načinu uzgoja i asortimanu. Naglasak je stavljen na postupak pospješivanja lukovica tulipana budući da takva proizvodnja zbog ranije cvatnje omogućuje dobivanje ekonomski najisplativijeg prozvoda. U radu su korišteni podaci iz vlastitog opažanja u privatnoj vrtlariji u Zagrebu koja se bavi proizvodnjom, prodajom i uvozom tulipana.

U ovom diplomskom radu prikazane su sadašnje odlike ovčarstva na području Brodska-posavske županije kao i mogućnost poboljšanja te proizvodnje kako u Županiji tako i u Hrvatskoj. Prikazan je pasminski sastav, broj ovaca u uzgoju i njihov broj u odnosu na druge domaće životinje koje se koriste u stočarskoj proizvodnji, hranidba i smještaj te organizacija i ustroj ovčarske proizvodnje.

Pregledom stanja terena utvrđuje se da je pasmina u opasnosti od izumiranja, te Republika Hrvatska osigurava sredstva iz proračuna za zaštitu uzgoja, a također pri Hrvatskom stočarsko selekcijskom centru od 1997 godine vrši se upis i evidencija izvorne pasmine magaraca u središnjem popisu matičnih grla.

Biljke jednoljetnice najčešće se uzgajaju kao vrtne biljke na većim površinama, no mogu se uzgajati i kao lončanice, na balkonima stanova, što je manje uobičajeno.

Ovčarska proizvodnja na području Požeško-slavonske županije nema veće ekonomske važnosti. Ipak, treba istaknuti da u ovim krajevima u posljednjih 20-ak godina postupno raste interes uzgajivača za ovčarskom proizvodnjom. Stoga je cilj ovog rada prikazati trenutno stanje u ovčarstvu Županije te utvrditi najbitnije čimbenike na kojima treba poraditi da bi u budućnosti uzgoj ovaca u Požeško-slavonskoj županiji bio na višoj razini i od veće privredne važnosti.

U radu su prikazani rezultati usporednog uzgoja kalifornijske pastrve Salmo gairdneri ovisno o razlićitim gustoćama nasada.

Autori iznose rezultate opažanja putem razudbe uginulih kunića i kliničkog pregleda jedne novije farme kunića. Rezultati se odnose na 477 komada kunića različitih kategorija. Rezultate autori prikazuju tabelarno iz čega je vidljivo da su najučestalije bolesti dišnog i probavnog sustava. Etiologija navedenih bolesti najčešće je povezana sa nepravilnom ili deficitarnom hranidbom te nepovoljnim zoohigijenskim i vremenskim prilikama.

Stanje uzgoja Hrvatskog posavca, naše autohtone pasmine, možemo reći da stagnira, s manjim ili većim oscilacijama i iznosi uključujući i kobile i pastuhe 1132 grla. Plodnost Hrvatskog posavca kreće se oko 79%, dok se svake godine povećavaju rezultati ispita radne sposobnosti pastuha, ako nosioca uzgoja.

Značaj proizvodnje purećeg mesa u svijetu općenito, pa i u Hrvatskoj raste, odnosno njegova se potrošnja stalno povećava. Pure su kao domaća perad stigle u Europu početkom šesnaestog stoljeća, da bi već na početku sedamnaestog bile prisutne na našim prostorima odnosno u Hrvatskom zagorju. Tijekom sljedećih četiristo godina, uz vrlo malo utjecaja sa strane, na području Hrvatskog zagorja nastala je izvorna pasmina pura - zagorski puran. Ova pasmina imala je u prošlosti veći značaj nego danas, no sada je shvaćen njezin značaj i ponovno se nalazi u centru pažnje. Trenutno se na području dviju županija Hrvatskog zagorja uzgaja oko 1700 rasplodnih životinja u tipu zagorskog purana, odnosno oko 2500-4000 u cjeloj Hrvatskoj. Glede zastupljenosti boje perja zagorskih purana, situacija je sljedeća: brončani 48, 8%, svijetli 21, 3%, sivi 16, 3%, crni 11, 1% i žuti 2, 5%. Uzgajivači prosječno godišnje po purici dobiju oko 17 jaja, odnosno 11 odgojenih purića. Većina zagorskih purana uzgaja se na slobodan način, ali u lošim hranidbeno-zootehničkim uvjetima. Obzirom na sve veću popularnost organske proizvodnje hrane za ljude te povećane potrošnje mesa peradi pa i pura, postoji realna šansa za znatno proširenje uzgoja zagorskog purana.

U radu je dan kratak prikaz aktivnosti tijekon dvadeset godina istraživanja i kontroliranog uzgoja školjkaša u bočatim vodama ušća rijeke Krke. Poseban je naglasak stavljen na zakonsku podlogu za dodjelu koncesija i istaknuti su problemi koji sputavaju razvoj akvakulture u ovom izuzetno produktivnom pordučju u kojem bi se, prema dosadašnjim spoznajama proizvodnja mogla višestruko povećati bez znatnijeg narušavanja ekološke stabilnosti akvatorija. U analizi mogućnosti daljnjeg povećavanja uzgoja predlaže se kontrolirani uzgoj dagnj i kamenica u polikulturi s ribama, a također sekundarni uzgoj jakovske i male kapice u polikulturi s dagnjama i/ili kamenicama u dubljim dosad neiskorištenim vodenim slojevima

Statistički podaci pokazuju da je populacija zeca sedamdesetih godina u Hrvatskoj brojila više od 300.000 jedinki. Današnje brojno stanje zečje populacije jedva prelazi brojku od 50.000 jedinki, što znači da je u dvadeset godina zečja populacija na teritoriju RH smanjena na samo šestinu. Istovremeno, povećanje broja registriranih lovaca (trenutačno više od 50.000) čini zeca vrlo atraktivnim lovnim proizvodom. Zbog visoke nabavne cijene inozemnih te simboličnog broja uhvaćenih tuzemnih zečeva, obveze napučivanja lovišta uglavnom se ne ispunjavaju. Bez obzira na poznatu zečju plodnost, istraživanja dinamike populacije pokazuju da od vrlo velikog broja okoćenih mladunaca kraj prve godine života dočekaju dva zeca po jednoj ženki.Stoga je ovo istraživanje usmjereno na prilagodbu tehnologije kaveznog uzgoja lovnog zeca za obiteljska gospodarstva na način da definira uzgojno-tehnološke parametre zootehničkog, preventivnog, reproduktivnog, prehrambenog i imunosnog karaktera komparativnim istraživanjem kroz ispitivane i kontrolne skupine zečeva u odnosu na prehranu, prihranu, zootehničke mjere, preventivu zaraznih i parazitarnih bolesti, smanjenje stresa i povećanje plodnosti. Zato je postavljen pokusni uzgoj kaveznog tipa s dvije vrste modularnih kaveza. Po tipu i tehnologiji kavezi su razvrstani na kaveze za roditeljske parove i mlade zečeve. Direktni cilj istraživanja je, osim definiranja "know-how" modela prve faze uzgoja, pružanje mogućnosti da istovjetni uzgoj poluči dva različita "proizvoda", tj. "konzumnog" i "lovnog" zeca. Posredni cilj ovog istraživanja i predloženog modela uzgoja je očuvanje i repopulacija autohtonih zečeva u otvorenim staništima, na način da uzgojeni zečevi putem lovnih poligona čine glavninu godišnjih odstrelnih kvota. Istraživanje je provedeno u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. U primjenjenoj metodologiji korišten je pokusni rad na terenu s kontrolnim i pokusnim skupinama zečeva, a odnosi se na plodnost i preživljavanje zečeva, njihovu ishranu i prihranu, selekciju, odabir kaveza te stresne, manipulativne, geografske i klimatske čimbenike. U tu svrhu istraženi su mikrolokacijsko pozicioniranje i orijentacija u formiranju uzgoja, priprema i formiranje matičnog fonda zečeva, analiza i iskoristivost peletirane hrane, formiranje roditeljskih parova, praćenje graviditeta i plodnosti, provedena je kontrola zdravstvenog stanja zečića do odbića i nakon njega, praćeni su patološke promjene u probavnom traktu odraslih i mladih jedinki te djelovanje vitaminsko-mineralnih, antiparazitarnih i antibiotskih dodataka.

U radu je opisana metodologija uzgoja jarebice kamenjarke koja je autohtona vrsta u našem priobalju. Posebna pozornost posvećena je uspješnosti uzgoja u uvjetima prakse te su istraženi najznačajniji čimbenici koji utječu na uspješnost uzgoja jarebica u obiteljskim gospodarstvima.

Proizvodnja krizantema za rez vrlo je složena s obzirom da se odvija kroz nekoliko povezanih proizvodnih ciklusa. U radu je prikazana tehnologija uzgoja nekih velikocvatnih sorti krizantema namjenjenih za rez u terminu za Dan Svih svetih. Podaci su prikupljeni opažanjem na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Donjem Miholjcu.

U ovom diplomskom radu prikazane su sadašnje odlike ovčarstva na području Brodska-posavske županije kao i mogućnost poboljšanja te proizvodnje kako u Županiji tako i u Hrvatskoj. Prikazan je pasminski sastav, broj ovaca u uzgoju i njihov broj u odnosu na druge domaće životinje koje se koriste u stočarskoj proizvodnji, hranidba i smještaj te organizacija i ustroj ovčarske proizvodnje. Velike pašnjačke površine i znatna potražnja za proizvodima ove grane stočarstva (janjetina, sir) temelji su na kojima bi se trebala zasnivati budućnost ovčarske proizvodnje na području Sisačko-moslavačke županije.

Ovčarska proizvodnja u Republici Hrvatskoj danas je uglavnom ekstenzivnog karaktera i temelji se na tradiciji bez primjene znanstvenih dostignuća. Da bi se postigao selekcijski iekonomski napredak u hrvatskom ovčarstvu potrebno je provoditi organizirani i osmišljeni uzgojno-selekcijski rad koji je određen Programom uzgoja ovaca u Republici Hrvtaskoj (NN br. 13, 15. veljače 1999.). Stoga je cilj ovog rada prikazati trenutno stanje u uzgojno-selekcijskom radu u ovčarstvu u Hrvatskoj.

Smjer razvoja govedarstva u Hrvatskoj određen je političkim odlukama 1979. i 1980. godine. Ovim odlukama nastojao se spriječiti razvoj govedarstva kojega karakterizira tržišna ekonomija i novi trendovi 3. agrarne revolucije koji su započeti u USA. Poslije oslobađanja Hrvatske nije došlo do promjena zakonske regulative i uzgojno – selekcijske strategije, pa nije moglo doći do bitnijih promjena trendova razvoja iako je veliki pad proizvodnje u razdoblju 1980 – 1991. u najvećoj mjeri zaustavljen, uz velika ulaganja u govedarstvu putem premija kroz Državni proračun. Da bi se obavila tranformacija govedarske proizvodnje nužno je donijeti drugačiji Zakon o stočarstvu i novi Gojidbeni program koji će se temeljiti na znanstvenim dostignućima.

U konjogojstvu za razliku od ostalih stočarskih grana, najznačajniji je ispit radne sposobnosti konja. Organizacija i način testiranja različit je s obzirom na pasminsku pripadnost konja, a sukladno je načinu uporabe određene pasmine konja

Na temelju literaturnih podataka u radu se iznose noviji podaci o uzgoju morskih algi u svijetu. Za jadranske alge daje se kratka povijest istraživanja njihovog kemijskoga sastava i mogucnosti njihova iskorištavanja. Na kraju se izdvajaju neke svojte bentoskih algi koje bi mogle biti zanimljive za uzgoj u Jadranu.

Vrsta Dahlia x variabilis jedna je od najcjenjenijih vrsta geofita ljetno-jesenske cvatnje za sadnju na gredice, a djelomično i za rez. Bogati asortiman dopunjava se gotovo svake godine novim sortama. Cilj rada bio je dati povijesni pregled nastanka sorti te opisati uzgojne karakteristike važnijih od njih. Podaci su prikupljeni na nekoliko značajnijih izložbi cvijeća u Europi u posljednjih 5 godina.

Konjogojstvo kako u Republici Hrvatskoj tako i u području istočne Hrvatske u zadnjim desetljećima suočeno je sa stalnim opadanjem broja konja. Smanjenje broja konja u novije vrijeme uvjetuje i starosna struktura sela, tj. propadanje sela kao i nekontrolirani izvoz konja na zapadno europsko tržište. Međutim, smanjenje broja konja nije bilo popraćeno s poboljšanjem kakvoće uzgoja. Ratna razaranja i okupacija pojedinih područja Republike Hrvatske izazvali su velike gubitke u našem konjogojstvu. Nakon domovinskog rata u našoj zemlji se sve veća pažnja poklanja kakvoći uzgoja što potvrđuje i osnivanje brojnih konjičkih klubova. Poboljšanje društvenog standarda redovito dovodi do pozitivnih kretanja u povećanju broja konja namijenjenih športu, rekreaciji i turizmu. Uzgoj pojedinih toplokrvnih pasmina ima veliku važnost za potrebe vojske i policije. Ove potrebe bi trebale biti poticaj za revitalizaciju našeg konjogojstva kako u ergelskom tako i u uzgoju po udrugama. Danas u Republici Hrvatskoj djeluje ergela lipicanskih konja u Đakovu s brojnim konjogojskim udrugama kao uzgajačima kvalitetnog konja za potrebe vojske i policije. Osim ergele Đakovo, u Hrvatskoj su ergele arapskih punokrvnjaka u Višnjici i Čađavici, ergela holsteinskih konja Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima te ergela hrvatskog hladnokrvnjaka Križevački Lemeši.

Donose se rezultati istraživanja nekih osnovnih bioloških i ekoloških karakteristika gofa, Seriola dumerili (Risso, 1810), i mogućnost njegova uzgoja. Pokusni uzgoj pokazao je brz rast, dobru prilagodbu i nizak mortalitet riba. Prosječni prirast težine na kraju pokusa (226 dana) uzgoja u bazenima (volumena 3000 l) bio je 313 g, a prirast dužine 9.4 cm. Prosječan težinski prirast ribe uzgajane u kavezu kroz godinu dana bio je 1056 g uz prosječnu težinu ribe od 1239129.8 g i dužinu 47.81.7 cm. Pokazalo se da riba najradije jede odmrznutu srdelu. Plove gofa pojavljuju se uz obalu od polovice svibnja do polovice srpnja kad temperatura mora dostigne 18 C. Najveća količina gofa lovi se u ranim jutarnjim satima, a u danima, kad temperatura prelazi 22 C, plove gofa se povlače u dublje vode i tada završava sezona lova. U populaciji gofa, koja se pojavljuje uz obalu Dubrovačkog akvatorija, određeno je deset starosnih razreda uz najveću zastupljenost jednogodišnje i dvogodišnje ribe. Dobiveni rezultati pregleda gonada ukazali su da gof postaje spolno zreo između treće i četvrte godine starosti. Kod ženki iz viših starosnih razreda na početku sezone mrijesta zabilježeni su oociti u višim razvojnim stadijima što potvrđuje da starije ženke sa šest ili više godina u sezoni mrijesta dozrijevaju ranije. Prirodna smrtnost gofa u uvali Donji Molunat je 0.30 godišnje, što je relativno nisko, i vjerojatno posljedica malog broja prirodnih neprijatelja. Rast riba iz matičnog stoka u kaveznom uzgoju tijekom tri godine pokusa bio je približno jednak rastu gofa u prirodnim uvjetima. Svi ispitivani parametri i uzorci gonada ukazali su na to da je temperatura osnovni činitelj spolnog sazrijevanja. U prve dvije godine starosti gofa nije bilo bitne razlike u razvoju gonada niti su zabilježene spolno zrele jedinke. Tri godine stari mužjaci iz prirode imaju potpuno razvijene testise, dok je manji broj divljih ženki spolno zreo. Suprotno ovome, trogodišnji mužjaci iz kaveznog uzgoja imaju također razvijene testise, ali na pritisak abdomena daju znatno manju količinu mliječi. Kod ženki iz kaveznog uzgoja spolno zrele jedinke nalazimo u četvrtoj godini starosti. Tretmanom trogodišnje ribe LHRH hormonom (50 ľg/kg) mrijest je izostao, a s HCG hormonom (1000 I.U./kg) postigli smo pozitivan rezultat. Zrela jaja gofa su pelagična, okrugla, površina jajčane opne je šesterokutno izbrazdana i jaje ima jednu uljnu kap. Prosječna veličina jaja je 1.14 mm. Meso gofa sadrži relativno visoki postotak bjelančevina i nizak postotak masti što ga svrstava u visokokvalitetnu ribu. Ova istraživanja pokazala su da je gof zanjimljiva vrsta za marikulturu, osobito na lokalitetima s malim oscilacijama fizikalno-kemijskih uvjeta.

U radu je opisana tehnologija uzgoja guščića.

Because of the complicated larva stage, spiny lobster culturing is mainly being carried out in experimental circumstances. Despite the promising results, this aquacultural activity faces many problems (long time until they achieve a commercial size, loss of eggs due to stress sensitivity during the process of moulting, canibalism).There are no data on culturin lobster and spiny lobster in the Adriatic Sea.

Mlad gofa (Seriola dumerili, Risso, 1810)ulovljena je u vodama juznog Jadrana(uvala Donji Molunat) u kolovozu 1995 i smještena u kaveze kao maticna zaliha. Istrazivan je razvoj gonada divljeg i uzgajanog gofa kroz prve tri godine zivota. U prve dvije godine nije uocena znacajna razlika u razvoju gonada kod muzjaka i zenki. kod trogodišnjih zenki iz prirode ulovljenih za vrijeme sezone mrijesta zabiljezen je znacajan razvoj oocita (do 260mm). Kod zenki iz kaveza jednake starosne dobi nije došlo do znacajnijeg razvoja oocita (83-89mm). U testisima trogodišnjih muzjaka iz prirode i kaveza zabiljezene su spermatozoe. U odnosu na muzjake iz kaveznog uzgoja, muzjaci iz prirode su imali vecu kolicinu mlijeci s pokretljivim spermatozoama. Trogodišnji uzgoj nije dao znacajne razlike u rastu gofa u odnosu na jedinke iz prirode. Srednja tjelesna tezina nakon 3 godine bila je 5000 ą470g i srednja ukupna duzina77ą2,3cm. Jednako stare jedinke iz prirode imale su srednju tjelesnu tezinu 5040ą650g i srednju ukupnu duzinu od 79,9ą3,4cm. Temperatura predstavlja osnovni cinitelj pri spolnom razvoju gofa u kavezu u usporedbi s populacijom gofa iz prirode gdje riba veci dio vremena provodi u toplijim otvorenim vodama Jadrana i Mediterana.