Search

Tez (Yüksek Lisans) -- Kırıkkale Üniversitesi 48063 …

Overall trophic status may be characterized from oligotrophic to mesotrophic. Characteristic phytoplankton groups from diatoms, dinoflagellates and coccolithophorids have been found in concentrations up to 105 cells/l. Copepods make majority of net zooplankton with concentrations of up to 5000 cells/l. Most of necton is composed of small blue fish (sardines, sprat an mackerel), larger blue fish such as tuna are rare while Atlantic mackerels are more often found and intensively fished. Smaller white fish are common while larger selachians are rare. The area below 50 m is known as a fishing gound for Nephrops norvegicus. Several species of marine organisms protected by law live in the channel: snails Mitra zonata, Charonia tritonis, Tonna galea, shell Pinna nobilis, sea grasses Posidonia oceanica and Cymodocea nodosa, four species of sea turtles and dolphin Tursiops truncatus. There are about 20 species of birds that live in the area which are also protected by law.

Long-term phytoplankton study was carried out in two Mediterranean shallow lakes Ponikve (surface area 70 km2, max. depth 6 m, mean depth 2, 4 m, catchment&#8217 ; s 35 km2 ) and Njivice (surface area 35 km2, max. depth 9 m, mean depth 4 m, catchment&#8217 ; s 20 km2 ) on island Krk. The lakes are usable for inhabitants of the island. Biocenotical structure of phytoplankton communities was investigated be-monthly during 1994/95, 1997/98. and 2000/01. Chlorophyll a concentration, phytoplankton biovolumes and species compositions are used for trophic level and water quality. Phytoplankton was sampled on tree vertical profiles in Ponikve and two vertical profiles in Njivice. Water was filtered through a 25 &#956 ; m plantonic net and samples for chemical analyses were taken simultaneously. The number of phytoplankton cells was estimated by using algae chambers. The species composition revealed 72 taxa with Bacillariophyceae and Chlorophyceae as best represented. Dinophyceae and Cyanobacteria were moderately represented. Seasonal and vertical distribution of the total phytoplankton abundance and biomass were significantly different between seasons and lakes, and were highly influenced by hydrological parameters. On the basis of indicator species, both lakes characterizes the water of first to second class levels of water purity, but indicates that Ponikve has already become a mesotrophic stagnant water while Njivice slowly altered from a mesotrophic to a eutrophic character.

Shallow Mediterranean lake Jezero has been affected by eutrofication in last four decade. In 1970 the lake has been a subject of phosphorus reduction program with bio manipulation techniques to decrease lake primary production. In the 1974 and 1976 herbivorous and planktivorous fish (silver carp, grass carp) were introduced in the lake. We measured the abundance and biomass of filter-feeding micro crustacean zooplankton, their grazing impact on phytoplankton biomass, and compared it with the results of prebiomanipulation state. Although the species composition remained the same, we observed a shift in the portion of certain taxa in total abundance of crustacean plankton. Large daphnias and calanoid copepods became dominant, while cyclopoid copepods and Bosmina became scarce. Phosphorus reduction lowered phytoplankton biomass, but submerged vegetation was also limited by the lack of phosphorus. Our results indicate that the importance of zooplankton grazing may have minor importance for the maintenance of the clear water state in the lake.

The research of planktonic desmids was performed in two karstic lakes. Ponikve Lake (surface area 70 km2, max. depth 6 m, mean depth 2.4 m, catchment area 35 km2) and Njivice Lake (surface area 35 km2, max. depth 9 m, mean depth 4 m, catchment area 20 km2 ) are shallow, alkalic lakes located on the Island Krk (Northern Adriatic). Samples were taken monthly, during 2000 and 2001. Algal composition supplemented by water chemistry and physical data were used to calculate the trophic state index. Ponikve Lake has already become an eutrophic water while Njivice Lake has been slowly changing from a mesotrophic to eutrophic. There were no significant differences in physical and chemical features between lakes. Slight differences were observed in pH values, total phosphorus, ammonia and transparency. Phosphorus and temperature were the most important factors influencing abundance and biomass of desmids. Desmids were also dependent on the competition with other algal groups and zooplankton predation. The highest number of desmid species and abundance were occurred in August (Ponikve Lake), and October (Njivice Lake). Staurastrum and Cosmarium were the dominant genera in both lakes. Among 17 desmids determined in Ponikve Lake dominant species were: Cosmarium moniliforme (Turp.) ex Ralfs and Staurastrum tetracerum var. trigona W. & G.S.West. In Njivice Lake, diversity of desmids was lower, providing 8 species of three genera.

Jača eutrofikacija je utvrđena u blizini gradova, u poluzatvorenim zaljevima i estuarijima. Jači donos nutrijenata potiče razvoj fitoplanktona ; određenih vrsta dijatomeja i miksotrofnih dinoflagelata

Knjiga u prvom dijelu pokazuje anatomska, morfološka, biološka i biokemijska svojstva fitoplanktona, te njegovu taksonomsku raspodjelu u moru. U drugom dijelu nalazi se ilustrirani katalog 276 dominantnih taksa (90 crteža, 293 mikrofotografije) determiniranih u obalnim i otvorenim vodama istočnog dijela Jadranskoga mora. Knjiga je namijenjena studentima dodiplomskog, poslijediplomskog studija, doktorandima, istraživačima - početnicima i drugima koji se bave morem.

U razdoblju od 14. ožujka do 20. svibnja 2002. godine obavljena su istraživanja na uzorcima prikupljenim na četiri lokaliteta: Stara Drava uzvodno od ustave &laquo ; Bilje&raquo ; (lokalitet I), Stara Drava nizvodno od ustave &laquo ; Bilje&raquo ; (lokalitet II), Stara Drava kod ustave &laquo ; Kopačevo&raquo ; (lokalitet III) i Sakadaško jezero kod ustave &laquo ; Kopačevo&raquo ; (lokalitet IV). U dvanaest analiziranih uzoraka fitoplanktona odabranih lokaliteta utvrđeno je 130 fitoplanktonskih vrsta iz skupine Cyanophyta, Euglenophyta, Pyrrophyta, Chrysophyta i Chlorophyta. U ožujku je dominirala zajednica Bacillariophyceae+Euglenophyta. U travnju 2002. godine dominirala je zajednica Bacillariophyceae+Cyanophyta+Anabaena solitaria KLEB., dok su u svibnju dominirali Dinobryon divergens IHM.- Cyanophyta- Chlorococcales. Prema saprobiološkoj analizi kvalitativnog sastava fitoplanktona utvrdila sam da su Stara Drava i Sakadaško jezero kod ustave &laquo ; Kopačevo&raquo ; pripadali beta-mezosaprobnom stupnju odnosno drugoj klasi boniteta. Tijekom istraživanog razdoblja praćen je potencijal rasta alga (AGP) kulture Chlorella kessleri FOTT et NOV. u uzorcima vode navedenih lokaliteta metodom minijaturiziranog bioassay-a kao i efekt nakon dodavanja u originalne uzorke različitih koncentracija nitrata, fosfata i Na2EDTA. Na temelju rezultata, voda istraživanih lokaliteta je prema klasifikaciji američkih autora pripadala u kategoriju visoko produktivnih voda, odnosno prema klasifikaciji za vode srednje Europe utvrđeni su oligotrofni uvjeti. Dodavanjem nitrata u originalne uzorke vode i usporedbom s potencijalom rasta alga u originalnim uzorcima, utvrđeno je da su nitrati u travnju i svibnju 2002. godine gotovo na svim lokalitetima (izuzev lokaliteta II i IV) stimulirali povećanje biomase alga kult. Chlorella kessleri. Dodavanje fosfata koncentracije P1 statistički nije značajno utjecalo na rast eksperimnetalnog organizma, dok su ostale koncentracije fosfata (P2 i P3) djelovale stimulativno na rast alge Chlorella kessleri. Samo je koncentracija P4 u travnju 2002. godine u vodi Sakadaškog jezera djelovala inhibirajuće na rast testirane kulture alga. Dodavanjem Na2EDTA originalnim uzorcima vode, zabilježena je nazočnost teških metala na svim lokalitetima u razdoblju ožujak-travanj, dok su toksične tvari najčešće bile nazočne na lokalitetima I i IV.

Discharges derived from industries, crude sewage, municipal wastes and petroleum have been the most common and important source of pollution to the main rivers of the Province of Buenos Aires, Argentina. During the last decade, several investigations have been carried out to determine the effects of pollution upon the biotic communities of the rivers located in this region. The present paper describes the density variations of the main groups of phyto- and zooplankton in relation to several environmental variables, including heavy metals, throughout the main channel of the river. The effects of complex chemical mixtures present in the water were assessed through genotoxic activity and algal assays. Phytoplankton (mean: 25,000 ind. mL-1) and zooplankton (mean: 534 ind. L-1) densities were high, exceeding by approximately an order of magnitude the mean records from Reconquista River. Cyanophyceae (38%), Chlorophyceae (33%), Bacillariophyceae (23%) and Euglenophyceae (10%) were the dominant algal classes. Rotifers were widely dominant among zooplankton groups (99%). Algal bioassays showed that the inhibition of growth was correlated with nickel. This river has been and still undergoes recovery plans that focus the treatment mainly on the cleaning of its river bed. The results obtained suggest that a definitive recovery of the river should not only rely on river bed cleaning and a decrease in the input of crude effluents, but also on the care and recovery of the river banks and surrounding lands. Fil: Magdaleno, Anahí. Universidad de Buenos Aires. Facultad de Ciencias Exactas y Naturales; Argentina. Consejo Nacional de Investigaciones Científicas y Técnicas; Argentina Fil: Puig, Alba. Consejo Nacional de Investigaciones Científicas y Técnicas. Oficina de Coordinación Administrativa Parque Centenario. Museo Argentino de Ciencias Naturales "Bernardino Rivadavia"; Argentina Fil: de Cabo, Laura Isabel. Consejo Nacional de Investigaciones Científicas y Técnicas. Oficina de Coordinación Administrativa Parque Centenario. Museo Argentino de Ciencias Naturales "Bernardino Rivadavia"; Argentina Fil: Salinas, Cristian. Consejo Nacional de Investigaciones Científicas y Técnicas. Oficina de Coordinación Administrativa Parque Centenario. Museo Argentino de Ciencias Naturales "Bernardino Rivadavia"; Argentina Fil: Arreghini, Silvana. Consejo Nacional de Investigaciones Científicas y Técnicas. Oficina de Coordinación Administrativa Parque Centenario. Museo Argentino de Ciencias Naturales "Bernardino Rivadavia"; Argentina Fil: Korol, Sonia. Universidad de Buenos Aires. Facultad de Farmacia y Bioquímica; Argentina Fil: Bevilacqua, S.. Universidad de Buenos Aires. Facultad de Farmacia y Bioquímica; Argentina Fil: López, Laura. Universidad de Buenos Aires. Facultad de Farmacia y Bioquímica; Argentina Fil: Moretton, Juan. Universidad de Buenos Aires. Facultad de Farmacia y Bioquímica; Argentina

Prema količini fitoplanktona obalno područje južnoga Jadrana najčešće pripada umjereno eutrofiziranim ekosistemima, koji su u većoj ili manjoj mjeri povezani s vodama otvorenog mora. U poluzatvorenim ekosistemima koji su pod jačim utjecajem antropogene eutrofikacije moguća je intenzivna "cvatnja" fitoplanktona. Iako dosada u obalnom južnom Jadranu nije utvrđena štetna "cvatnja", pozornost treba usmjeriti kontroli flornog sastava fitoplanktona, poglavito u područjima uzgajališta školjkaša i riba. Nagla promjena uvjeta okoline može znatno utjecati na promjenu svojstava pojedinih vrsta algi, pa je uz sastav vrsta, potrebno u takvim ekosistemima pratiti promjene fizikalno-kemijskih uvjeta sredine.

U Sakadaškom jezeru u istraživanom razdoblju od ožujka 1999. do prosinca 1999. ukupno je utvrđeno 130 fitoplanktonskih vrstašto potvrđuje konstantno vrlo veliki biodiverzitet fitoplanktona Sakadaškog jezera. Na temelju kvalitativnog sastava fitoplanktona i procjene brojnosti pojedinih vrsta mogu se definirati slijedeće sezonske sukcesije fitoplanktona u 1999. godini: kraj zime i početak proljeća - zajednica: Dinobryon-Bacillariophyceae; proljeće -zajednica: Peridinium-Bacillariophyceae + Chlorococcales,; ljeto - zajednica: Bacillariophyceae + Peridinium + Chlorococcales;jesen - zajednica: Chlorococcales + zajednica Euglenophyceae. Na osnovu utvrđenih vrijednosti klorofila-a i Secchi prozirnosti sakadaško je jezero u istraživanom razdoblju pripadalo kategoriji hipereutrofnih jezera. najveći utjecaj na fitoplanktonsku zajednicu imao je dotok dunavske vode u rit, čime je autohtona zajednica Sakadaškog jezera dopunjena alohtonom zajednicom Bacillariophyceae. Ovim su istraživanjem potvrđene osnovne zajednice u periodicitetu sakadaškog jezera.

Pigment concentrations and phytoplankton abundances were compared

Ispitana je toksičnost različitih tenzida (šest anionskih, jedan neionski i dva amfoterna tenzida) na planktonske alge Selenastrum capricornutum (slatkovodna zelena alga) i Phaeodactylum tricornutum (morska alga kremenjašica). Toksičnost je ocijenjena na osnovu određivanja inhibicije rasta algi u prisutnosti tenzida i šampona pripremljenih od različitih tenzida. Ispitivanja su provedena primjenom međunarodnih normiranih metoda ISO 8692:1989 (za slatkovodnu algu) i ISO 10253:1995 (za morsku algu). Postignuti rezultati su pokazali da se vrijednost EbC50 za slatkovodnu algu kretala u granicama 1, 5 - 4, 4 mg/l(za tenzide) i 2, 1 - 8, 5 mg/l (za šampone). Morska vrsta algi bila je znatno osjetljivija od slatkovodne vrste (EbC50 0, 27-1, 7 mg/l za tenzide i 0, 35-1, 25 mg/l za šampone). Prema klasifikaciji kemijskih tvari i pripravaka s obzirom na moguće štetne učinke na okoliš, postignuti rezultati ukazuju da sve ispitane tenzide treba ocijeniti kao toksične za planktonske slatkovodne zelene alge, a pojedine tenzide i kao vrlo toksične za morske alge kremenjašice.

U istraživanom je razdoblju od svibnja do studenog 2000. godine u dvanaest analiziranih uzoraka fitoplanktona akumulacije Jošava ukupno utvrđeno 183 fitoplanktonskih vrsta, koje su pripadale odjelima: Cyanophyta, Euglenophyta, Pyrrophyta, Chrysophyta i Chlorophyta. Najveći biodiverzitet fitoplanktonske zajednice utvrđen je u srpnju 2000. godine (104 vrste). U proljetnom razdoblju dominirala je zajednica Cyanophyceae-Chlorococcales. Za vrijeme ljetnog razdoblja je dominirala zajednica Cyanophyceae- Euglenophyceae-Chlorococcales, s pojavom "vodnog cvijeta" vrsta Mycrocystis aeruginosa (KÜTZ.)KÜTZ. i Aphanizomenon flos-aque KLEB. Početkom jeseni vrste reda Chlorococcales su se pojavljivale pojedinačno, a počele su se razvijati vrste razreda Bacillariophyceae, dok su vrste skupine Cyanophyta ostale dominantne. Prema svim utvrđenim vrijednostima fizikalno-kemijskih svojstava vode te kvalitativnog sastava fitoplanktona, akumulacija Jošava kod Đakova pripada kategoriji hipertrofnih voda s tendencijom povećanja stupnja trofije. Zbog toga je potrebno definirati mjere kontrole eutrofizacije kao smjernice za prihvatljiv način upravljanja jezerom.

U bioprodukciji voda ribnjaka, značajno mjesto zauzima fitoplankton. Masovni razvoj jedne ili više vrsta može izazvati 'cvjetanje' vode. 'Cvjetanje' vode prouzročeno modrozelenim algama (Cyanobacteria) može biti štetno, jer neki rodovi kao Anabaena i Microcystis imaju sposobnost stvaranja toksina koji pogoršavaju kakvoću vode a time i uvjete života riba i drugih hidrobionata. Nasuprot ribnjacima, u pastrvskim ribogojilištima važan je fitobentos gdje najzastupljeniju skupinu čine dijatomeje (Bacillariophyceae). Kod masovne pojave, ova skupina mikro alga zbog svoje oštre kremene ovojnice, može izazvati oštećenja na pojedinim dijelovima tijela riba. U kojoj mjeri fitoplankton i fitobentos utječu na kakvoću vode i zdravlje riba bio je i cilj naših istraživanja. Istraživanja su provedena u šaranskim ribnjacima ribnjačarstva Vukšinac i na pastrvskom ribogojilištu Knin. Na ribnjačarstvu Vukšinac odabran je ribnjak u kojemu je uočeno 'cvjetanje' alga, a glavni nasad je bio jednogodišnji šaranski mlađ. Uz osnovne fizikalno-kemijske parametre (temperatura vode, otopljeni kisik i pH) obavljena je kvalitativna analiza fitoplanktona. Na ribogojilištu Knin, za zdravstveni pregled izlovljeno je 20 komada pastrva tjelesne težine 50 do 150 grama. Za biološku obradu fitobentosa materijal je sakupljen iz onih bazena iz kojih je uzeta riba za pregled. Rezultati istraživanja su pokazali da u vegetaciji fitoplanktona ribnjaka masovno su sudjelovale vrste Anabaena spiroides Kleb. i Microcystis aeruginosa Kutz. Zapažena je također visoka koncentracija otopljenog kisika u vodi (29, 98 mg/L) i visoke vrijednosti pH (9, 3). Uz te nepovoljne životne uvjete u ribnjaku došlo je i do uginuća šarančića. Na ribogojilištu u Kninu u uzorcima bentosa utvrđena je masovna prisutnost dijatomeje vrste Diatoma vulgare Bory. Kliničkim pregledom ustanovljena su oštećenja na koži i perajama, a kod nekih riba došlo je do potpunog gubitka anatomske građe škržnih listića. Ova oštećenja predstavljaju pogodna mjesta za razvoj drugih bolesti.

Estuarij rijeke Zrmanjeproteže od Jankovića buka do Novigradskog ždrila u dužini od 24 km. Večim dijelom godine estuarij je stratificiranog tipa, a slabljenje halokline i porast površinske slanoće moguć je u vrijeme ljetnog, minimalnog dotoka vode. veliki dotok vode u veljači 200. godine uzrokovao je pomicanje čela estuarija oko 2 km nizvodno od Jankovića buka. U takvim okolnostima snažna haloklina i termoklina bila je zabilježena na potezu od Obrovca do Novigradskog mora, u sloju između 2 i 4 m. Na granici kanjonskog dijela estuarija uočen je hidrografski diskontinuitet ( nagli porast slanosti, pad koncentracije nutrijenata, što se odrazilo na raspodjelu količine slatkovodnog i morskog fitoplanktona. raspodjela nutrijenat pokazuje ologotrofiju riječne vode i antropogeno onečišćenje estuarija u blizini Obrovca

U razdoblju od listopada 1998. godine do svibnja 1999. godine ukupno je analizirano pet uzoraka fitoplanktona vode Hulovskog kanala i tri uzorka fitoplanktona vode Dunava. Ukupno je utvrđeno 58 vrsta u uzorcima vode Hulovskog kanala i 62 vrste u uzorcima vode Dunava. Rezultati kvalitativne analize fitoplanktona dokazuju da oba lokaliteta pripadaju tipu s velikim kvalitativnim sastavom, a ujedno i daju potvrdu do sada već poznatim postojećim bogatim sastavom ritskog fitoplanktona.

ÖZET Çalışmamızda Uluabat (Apolyont, Ulubat) Gölü üzerinde belirlenen 5 istasyondan Temmuz 1998 - Haziran 1999 tarihleri arasında her ay periyodik olarak su örnekleri alınmıştır. Uluabat Gölü fıtoplanktonunda 152'si (%46), Bacillariophyta, 90'ı (%27) Chlorophyta, 42'si (%13) Cyanophyta, 31 'i (%9) Euglenophyta, 15'i (%4) Pyrrophyta ve 2'si (%1) Chrysophyta divizyolanna ait 332 takson tespit edilmiştir. Planktonda Bacillariophyta divizyosu üyeleri hem tür çeşitliliği, hem tür yoğunluğu yönünden dominant olmuşlardır. Sentlik diyatomelerden Melosira italica (Ehr.) Kütz. planktonda gözlenen en yaygın diyatome türüdür. Chlorophyta üyeleri ikinci derecede dominant alg grubunu oluşturmuşlardır. Cyanophyta üyelerinden Microcystis aeruginosa Kuetz., Ânabaena affinis Lemmermann ve Anabaena spiroides Klebahn türleri yaz aylarında sayıca artış gösteren türlerdir. Euglenophyta grubuna ait türler yaz ve sonbahar aylarında daha yoğun bulunurken, kış aylarında daha az sayı ile temsil edilmişlerdir. Pyrrophyta ve Chrysophyta üyelerinin tür yoğunluğu ve çeşitliliği yönünden diğer divizyo üyelerine göre önemsiz oldukları saptanmıştır. Göldeki fîtoplanktonlann mevsimsel değişimleri, kompozisyonu, populasyon yoğunlukları ve türlerin bolluk dereceleri incelenmiştir. Her bir istasyonda göl suyunun sıcaklık, pH, seki derinliği, elektriksel iletkenlik (EC), toplam çözünmüş madde (TDS), çözünmüş oksijen (DO), biyolojik oksijen ihtiyacı (BOD5), nitrat (NO3), ortofosfat (O- PO4), sülfat (S04), silis (Si), fenol alkalinite, toplam alkalinite ve sertlik değerleri ölçülmüştür. Ayrıca fitoplankton yoğunlukları ile klorofil-a miktarı arasındaki ilişki belirlenmiştir Çalışma sonucunda, Uluabat Gölü'nün morfometrik yapısı, suyun fiziksel ve kimyasal özellikleri, belirli aylarda farklı türlerin aşın çoğalmaları ve literatür bilgileri ışığında ötrofik bir göi olduğu sonucuna varılmıştır. Anahtar kelimeler : Göl, Fitoplankton, Mevsimsel Değişim ABSTRACT SEASONAL VARIATION OF THE PHYTOPLANKTON OF LAKE ULUABAT (BURSA) In our study, samples were taken from selected five stations in Lake Uluabat (Apolyont, Ulubat) per month between July 1998 and June 1999. Total 332 taxa were identified; 152 (46%) taxa belong to Bacillariophyta, 90 (27%) to Chlorophyta, 42 (13%) to Cyanophyta, 31 (9%) to Euglenophyta, 15 (4%) to Pyrrophyta and 2 (1%) to Chrysophyta. Bacillariophyta members dominated according to species diversity as well as population density. In Centrales members, Melosira italica (Ehr.) Kütz. was the most common diatom species in the phytoplankton. Chlorophyta members were the second important division in the phytoplankton. Considering Cyanophyta members, Microcystis aeruginosa Kuetz., Anabaena affinis Lemmermann andAnabaena spiroides Klebahn produced blooms during the summer period. Euglenophyta members were much more frequent in summer and autumn than winter months. Pyrrophyta and Chrysophyta members were insignificant in terms of their species density and diversity compared to other division members. Seasonal variation of the phytoplankton in lake, their composition, population density and the abundance degree of species were determined. Water temperature, pH, secchi depth, conductivity (EC), total dissolved substance (TDS), dissolved oxygen (DO), biological oxygen demand (BOD5), nitrate (N03), orthophosphate (0-P04), sulphate (SO4), silica (Si), phenol alkalinity, total alkalinity and hardness were measured for each stations. The correlation between the phytoplankton density and chlorophyll-a content were also determined. It was concluded that the Lake Uluabat had eutrophic lake characteristics according to morphological structure, physical and chemical parameters, blooms of different species in certain months and literature records. Key words : Lake, Phytoplankton, Seasonal Variation. 169

U razdoblju od travnja 1999. do svibnja 2000. proučavana je struktura i dinamika populacija fitoplanktona jezera Vlaška. Jezero je pod izravnim utjecajem voda rijeke Neretve, ali i voda otvorenog mora koje preko Malog mora dospijevaju u to područje. Uzorci su uzimani crpcem svaki metar dubine, a gustoća populacija pojedinih taksonomskih i veličinskih kategorija fitoplanktona je određena pomoću inverznog mikroskopa. Koncentracija klorofila a je određena fluorimetrijskom metodom. Dijatomeje (Bacillariophyceae) dominiraju tijekom većeg dijela godine. Najveću gustoću dijatomeje dostižu u kolovozu (7.9 x 106 stanica l-1), zahvaljujući intenzivnom razvoju vrste Nitzschia longissima (Bréb.) Ralfs čiji je udio u gustoći populacija mikrofitoplanktona iznosio 98%. Glavnina populacije te vrste je smještena u sloju između 4 i 7 metara. U kolovozu je utvrđena i najveća gustoća populacija nanofitoplanktona (5.7 x 106 stanica l-1). Dinoflagelati su najbrojniji u rujnu (> 4.0 x 106 stanica l-1), a kokolitoforidi u srpnju (>105 stanica l-1). Koncentracija klorofila a bila je u rasponu od 0.02 do 1.38 ľg l-1. Promjene koncentracije klorofila a, najčešće su pratile promjene gustoće populacija mikrofitoplanktona i nanofitoplanktona.

Nagli gradijenti fizičko-kemijskih svojstava u stratificiranim estuarijima uzrokuju velike promjene u raspodjeli ne-konzervativnih kemijskih sastojaka, uključujući i hranjive soli, i imaju stoga jak utjecaj na sastav fitoplanktona. Estuarij Zrmanje dug je 24 km i ima vrlo složenu geomorfološku i hidrografsku strukturu. Estuarij je stratificiran tijekom cijele godine, stabilnost halokline te longitudinalni gradijenti saliniteta ovise o slatkovodnim donosima. Najnovija istraživanja fitoplanktona u estuariju Zrmanje klasičnim mikroskopskim metodama ukazala su da gradijenti saliniteta predstavljaju važne činioce koji određuju raspodjelu fitoplanktona te da sitnije veličinske frakcije fitoplanktona mogu znatno doprinositi ukupnoj biomasi. U ovom radu, predstavljeni su prvi rezultati kemotaksonomske karakterizacije fitoplanktona u zimi (veljača) i rano proljeće (travanj) koji su dobiveni analizom sastava fotosintetskih pigmenata. Klorofilni i katotenoidni pigmenti, koji se mogu primijeniti kao specifični taksonomski biomarkeri, određeni su tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti obratnih faza (RP HPLC) opremljenom serijski povezanim spektrofotometrijskim i spektrofluorimetrijskim detektorima. Rezultati su pokazali da je u estuariju, uz mikroplanktonske skupine, dijatomeje (fukoksantin) i dinoflagelate (peridinin), moguće detektirati i prisutnost nanoplanktonskih i pikoplanktonskih skupina, uključujući zelene alge (klorofil b), primneziofite (19'-heksanoiloksifukoksantin), cijanobakterije (zeaksantin) i silikoflagelate (19'-butanoiloksifukoksantin).

Ovaj je rad rezultat istraživanja provedena od 31. svibnja do 8. kolovoza 1997.u ribnjacima-rastilištima, pojedinačne veličine 1 ha i dubine 1, 3--1, 5 metara. U trima varijantama rastilišta istraženo je djelovanje jednokratne primjene 120 kg ha -1 NPK (15:15:15) i 45 1 ha -1 UAN-a + 45 kg ha -1 MAP-a (12:52) na kvalitativno-kvantitativnu strukturu fitoplanktona. Komparativnom analizom izmedu gnojenih i kontrolne negnojene varijante utvrdena je slična cenotička struktura fitoplanktona. Od ukupno 100 determiniranih vrsta fitoplanktera, 58 vrsta bilo je u kontrolnoj, negnojenoj varijanti, 52 vrste u varijanti tretiranoj s NPK (15:15:15) i 76 vrsta u varijanti obradenoj UAN-om i MAP-om. Kvocijent florne sličnosti izmedu sviju triju varijanata bio je 60%-65%. Količina fitoplanktona bila je u kontrolnoj varijanti 2, 2 x 106 ind 1-1, varijanti tretiranoj s NPK 2, 6 x 106 ind 1-1, a u varijanti obradenoj s UAN-om i MAP-om 1, 7 x 106 ind 1-1. Analizom varijance potvrdeno je da razlike izmedu pojedinih varijanata u količini fitoplanktona nisu signifikantne (P

U radu su analizirane vremenske serije abundancija bakterioplanktona, fitoplanktona, zooplanktona, te primarne proizvodnje u obalnom i otvorenom području srednjeg Jadrana. Višegodišnja su kolebanja istraživanih parametara u otvorenom srednjem Jadranu bila pod prevladavajućim utjecajem prirodnih čimbenika, kao što su temperatura i izmjena vode između Jadrana i Mediterana. S druge strane, u priobalnom su području višegodišnja kolebanja planktona bila pod prevladavajućim utjecajem čovjeka, u prvom redu preko dotoka hranjiva s kopna.

U lipnju i srpnju 1998. godine određivana su fizička i kemijska svojstva rijeke Save kod Slavonskog Broda od 357. do 363. rkm; načinjena je kvalitativna analiza fitoplanktona i na osnovi saprobiološke analize fitoplanktona utvrđena je kakvoća vode tijekom istraživanog razdoblja. Zbog sunčanijeg vremena temperatura vode i zraka u lipnju bila je viša nego u srpnju. Prozirnos i boja vode ovisila je o vremenskim uvjetima i o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu fitoplanktona. Koncentracija otopljenog kisika u vodi na istraživanim postajama je varirala i sve postaje su imale lužnatu reakciju vode. Na osnovi rezultata kvalitativne analize fitoplanktona ukupno su utvrđene 102 fitoplanktonske svojte, a pripadale su skupinama Cyanophyta - 7%, Euglenophyta - 4%, Pyrrophyta - 4 %, Chrysophyta - 44%, Chlorophyta - 40 % i Mycophyta - 7%. Prema rezultatima koeficijenata florne sličnosti između postaja utvrđena je razlika od 14.69 %, što znači da u istraživanom razdoblju nije postojala značajna razlika u ukupnom sastavu fitoplanktona, budući da su istraživane postaje sa vrlo sličnim biotičkim i abiotičkim čimbenicima. Saprobiološkom analizom fitoplanktona utvrđeno je 70 indikatorskih vrsta, što čini 68.6% fitoplanktonskih svojti. Saprobiološka analiza govori o beta-mezosaprobnoj ili 2. stupnju boniteta rijeke Save kod Slavonskog Broda što znači da ona pripada u umjereno onečišćene vode. Dobiveni rezultati govore da je potrebno nastaviti istraživanja, ali za utvrđivanje pravog stanja potrebno je obaviti češća i potpunija hidrobiološka istraživanja kako bi se na osnovi dobivenih rezultata učinilo što više da se rijeka Sava ekološki oporavi i zaštiti od daljih zagađenja.

Hidrografska mjerenja pokazuju da se estuarij rijeke Zrmanje proteže od Jankovića buka do Novskog ždrila u dužini od 24 km. Većim dijelom godine estuarij je visoko stratificiranog tipa, a slabljenje halokline i porast površinske slanosti moguć je za vrijeme ljetnog, minimalnog dotoka vode. Velik dotok slatke vode u veljači 2000. godine uzrokovao je pomicanje čela estuarija oko 2 km nizvodno od Jankovića buka. U takvim okolnostima snažna haloklina i termoklina bila je zabilježena na potezu od Obrovca do Novigradskog mora, u sloju između 2 i 4 m. Na granici između kanjonskog dijela estuarija i Novigradskog mora (srednjeg dijela estuarija) utvrđen je hidrografski diskontinuitet (nagli porast slanosti, pad koncentracije nutrijenata, promjena zasićenja kisikom), što se odrazilo na raspodjelu količine slatkovodnog i morskog fitoplanktona. Raspodjela nutrijenata pokazuje oligotrofiju riječne vode i antropogeno onečišćenje estuarija u blizini Obrovca.

Dubinski ili podpovršinski maksimum klorofila a (DMK) je široko rasprostranjena pojava u oceanima i obalnim područjima kada je prisutna vertikalna stabilnost stupca vode odnosno temperaturna stratifikacija. S obzirom da sadržaj klorofila a u stanici znatno varira ovisno o taksonomskom sastavu, fiziološkom i razvojnom stanju stanice te o uvjetima rasta, postavlja se pitanje da li je DMK odraz stvarnog povećanja fitoplanktonske biomase ili fiziološka adaptacija fitoplanktona na smanjenu količinu svjetlosti.

Važnu ulogu u ekosustavu ribnjaka ima fitoplankton koji kao indikator ukazuje na bonitet vodnog biotopa. Istraživanje fitoplanktona provedeno je na po dvjema uzgojnim površinama ribnjačarstva Siščani i Vukšinac.U ribnjacima je glavni nasad bio dvogodišnji šaranski mlađ. Kvalitativnim analizama fitoplanktona utvrđeno je ukupno 125 vrsta planktonskih alga. U vrijeme istraživanja glavni fitoplanktonski stanovnici ribnjaka bili su predstavnici skupina Euglenophyceae, Bacillariophyceae i Chlorophyceae.Zastupljenost indikatorskih vrsta saprobnosti bila je od 30% do 47, 8% od ukupnog količinskog sastava fitoplanktona istraživanih ribnjaka, a dominirali su beta-mesosaprobni indikatori. Vrijednost P-B Indeksa saprobnosti izračunane prema indikatorskim vrstama na istraživanim ribnjacima ribnjačarstva sisčani kretale su se od 1, 7 do 2, 5, a na ribnjacima ribnjačarstva Vukšinac od 1, 7 do 2, 2. Prema dobivenim vrijednostima P-B Indeksa saprobnosti zajednica mrežnog fitoplanktona ima beta-mesosaprobni karakter čija obilježja pripradaju bonitetu II. vrste.

Istraživanja kvalitativnog sastava fitoplanktona bajera jug 2 u Osijeku obavljena su tijekom ljetnih mjeseci: 05. i 23. srpnja, 13. i 27. kolovoza i 11. i 20. rujna 1996. godine. Kvalitativnom analizom fitoplanktona sveukupno je utvrđeno 66 fitoplanktonskih svojti, od toga su u ljetnim mjesecima 1996. godine prevladavali predstavnci skupine Chlorophyta (38 svojti), a zatim Cyanophyta (11 svojti), Chrysophyta (10 svojti), te Pyrrophyta (4 svojte) i Euglenophyta (3 svojte). Najzastupljenije svojte bile su Ceratium hirudinella SCHRANK, Coelastrum astroideum DENOT. i Dictyosphaerium ehrenbergianum NAG. Tijekom čitavog istraživanog razdoblja voda bajera Jug 2 pripadala je beta-mezosaprobnom stupnju ili II klasi boniteta, dok je izmjerena koncentracija klorofila-c bila znatno viša od koncentracije klorofila-a i -b. Dobiveni rezultati ukazuju da je započeta istraživanja potrebno nastaviti, ali je za utvrđivanje pravog stanja nužno obavljati češća i kompletnija hidrobiološka istraživanja.

Primjenom kromatografije visoke djelotvornosti u sustavu obratnih faza istražena je raspodjela fotosintetskih pigmenata u priobalnim vodama Istre i Hrvatskog primorja. Uzorkovanje je provedeno u razdoblju od srpnja 1997. do travnja 1999., a poseban je naglasak stavljen na razdoblje ljetne stratifikacije. Koncentracija klorofila a kretala se u širokom rasponu od 50 do 3600 ng/l, a ovisila je o sezoni, dubini i geografskoj lokaciji. Istraživani akvatorij imao je tijekom ljetne stratifikacije pretežito oligotrofni karakter. Razina klorofila a u površinskom sloju bila je vrlo niska (

U vremenskom razdoblju od rujna 1997. do 1998. godine, nakon katastrofalne anoksije u Rogozničkom jezeru, praćene su mjesečne promjene temperature, saliniteta, koncentracije otopljenog kisika, raspodjele otopljene organske tvari, površinsko aktivnih tvari, koncentracije reduciranih specija sumpora (sulfid, elementni sumpor, tiosulfat), gustoće stanica fitoplanktona, te hranjivih soli (amonijak, nitrati, silikati, fosfati). Navedenim ispitivanjima pratila se dinamika procesa obnavljanja Rogozničkog jezera. Vrijednosti koncentracije kisika i reduciranih sumpornih specija vratile su se na uobičajene u vremenu od mjesec dana, dok je oporavak jezera s obzirom na vrstu i gustoću fitoplanktonskih stanica, te raspodjelu i koncentraciju hranjivih soli trajao duže (1 god.). Izrazito visoke koncentracije hranjivih soli duž cijelog vodenog stupca ((NH4+) do 200uM ; (NO3) do 8uM ; (PO4 3-) do 14 uM ; (SiO4 4-) do 300 uM) zabilježene nekoliko mjeseci nakon izmješavanja vodenih slojeva ukazuje na vrlo složene i spore procese obnavljanja jezera.

Visoko-stratificirani estuariji tipični su za Sredozemlje, gdje nastaju u uvjetima male plime i oseke. Do ušća u Novigradsko more, rijeka Zrmanja stvara estuarij dug oko 13 km. Područje estuarija ekološki je slabo istraženo, prirodoznanstveno gotovo nepoznato. U listopadu 1998. godine, izmjerena je fina vertikalna raspodjela slanosti i temperature pomoću CTD sonde na osam postaja, na profilu od Velebitskog kanala do središnjeg dijela estuarija. Oštra haloklina dijeli vodeni stupac na bočati sloj iznad halokline i na morski sloj ispod halokline. Zbog dotoka hladnije riječne vode, termoklina se poklapa s haloklinom. Niska površinska slanost u Novskom ždrilu pokazuje snažno površinsko istjecanje riječne vode prema Velebitskom kanalu. Raspodjela fitoplanktona duž estuarija je nejednolika i odražava promjene termohalinih odnosa. U bočatom sloju iznad halokline, zastupljene su slatkovodne vrste, a ispod halokline dominiraju morske vrste. Najveća gustoća mikrofitoplanktona (dijatomeje i dinoflagelati sa stanicama 20m), određena je u Novigradskom moru i uz ušće. Gustoća fitoplanktona maksimalna je neposredno ispod halokline, gdje se također nakuplja sitniji nanoplankton (2-10m). Gustoća nauplija (ličinaka kopepoda, mikrozooplankton) najveća je u moru, a populacije se protežu u estuarij ispod halokline. Obilježja estuarija rijeke Zrmanje protežu se na velik dio Novigradskog mora i Velebitski kanal.

Nema

U razdoblju od studenog 1997. do listopada 1998. godine kvalitativnom analizom utvrđeno je 197 fitoplanktonskih svojti, a pripadale su skupinama: Cyanobacteria, Euglenophyta, Pyrrophyta, Chrysophyta i Chlorophyta. Od tog su broja 166 vrsta indikatori saprobnosti vode. Na temelju saprobiološke analize fitoplanktona u istraživanom razdoblju voda Sakadaškog jezera pripadala je beta-mezosaprobnoj zoni ili II. klasi boniteta. Vrijednosti indeksa saprobnosti vode bile su ujednačene tijekom cijelog jednogodišnjeg razdoblja i varirale su od 1.92 do 2.05. Na temelju srednje godišnje i minimalne vrijednosti Secchi-prozirnosti vode Sakadaškog jezera, te srednje godišnje vrijednosti klorofila-a utvrđena je pripadnost hipertrofnoj kategoriji voda. Prema izmjerenim maksimalnim vrijednostima klorofila-a Sakadaško jezero pripada kategoriji eutrofnih voda. Na temelju vrijednosti indeksa trofičkog stanja voda Sakadaško jezero pripada kategoriji eutrofnih do hipertrofnih jezera. Dobiveni rezultati ukazuju na povećanje trofičkog stanja sakadškog jezera u odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata.

Nema

Na vertikalnu raspodjelu fitoplanktona može utjecati stratifikacija , temperatura , slanost , odnosno gustoća morske vode , sadržaj kisika, količina hranjivih soli , intenzitet svjetla , dinamika vodenih masa , pH i mnogi drugi čimbenici. Zaštita ovakvih zona visoke produktivnosti od bilo koje vrste zagađenja osnovni je preduvjet za rad na daljnjem uzgoju školjkaša .Podaci o sastavu fitoplanktonske zajednice od posebne su važnosti kod ribljih , a posebice školjkarskih uzgajališta zbog toga jer se danas često susrećemo s pojavom opasnog fitoplanktonskog cvjetanja koje može prouzročiti velike štete u marikulturi , a isto tako biti izuzetno opasno za zdravlje čovjeka . Stoga je potrebno pristupiti kontroli uzgojne sredine , odnosno monitoringu školjkarskih zona.

Načinjeno je određivanje fotosintetskih pigmenata u Rogozničkom jezeru tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti u sustavu s obratnom fazom te su istražene promjene njihova sastava u odnosu na dubinu vodenog stupca u jezeru i različita razdoblja tijekom godine. Istraživanje je obuhvatilo trogodišnje razdoblje, od 1996. do 1998. godine, pri čemu je obuhvaćen velik broj različitih hidrografskih prilika u jezeru. Uz klorofil a, koji je pokazatelj ukupne biomase fitoplanktona, najzastupljeniji fotosintetski pigmenti bili su kemotaksonomski obilježivači, fukoksantin, zeaksantin, klorofil b, 19'- heksanoiloksifukoksantin, peridinin i 19'- butanoiloksifukoksantin. Vertikalna i sezonska raspodjela kemotaksonomskih obilježivača ukazuje da od specifičnih skupina fitoplanktona glavnu ulogu igraju dijatomeje, cijanobakterije, zelene alge, primnezioficeje, dinoflagelati i silikoflagelati. Kvantitativni odnosi tih pigmenata bili su dosta različiti od onih koje nalazimo u priobalnim vodama Jadrana, što ukazuje na posebnost tog malog izoliranog ekosistema. Klorofil a je najistaknutiji pigment, a njegova koncentracija kretala se u širokom rasponu (320- 28600 ng/l), ukazujući na izrazitu prostornu i sezonsku dinamiku fitoplanktona u jezeru. Maksimum fitoplanktonske biomase najčešće je smješten na redoksklini, gdje se nalazi optimum odnosa raspoloživih hranjivih soli i svjetlosti. Koncentracija klorofila a u pridnenom sloju jezera znatno je viša nego u površinskom, što ukazuje da je pritjecanje hranjivih soli iz pridnenog hipoksičnog ili anoksičnog sloja dominantan mehanizam koji regulira rast fitoplanktona.

Tijekom ljeta 1997. na području sjevernog Jadrana došlo je do pojave cvjetanja mora praćeno stvaranjem organskih agregata (sluzavih nakupina) čija je veličina dosizala i do nekoliko metara. Glavni organski sastojak sluzavih nakupina su ugljikohidrati fitoplanktonskog porijekla te je u ovom radu istraživana njihova prostorna i vremenska raspodjela u odnosu na dinamiku fitoplanktona tijekom evolucije pojave. Kvantitativno određivanje ugljikohidrata u morskoj vodi načinjeno je tzv. MBTH-metodom i to tako da su izravno određivani otopljeni monosaharidi (DMCHO), ukupni otopljeni ugljikohidrati (DTCHO) i ukupni partikulatni ugljikohidrati (PTCHO), dok je koncentracija otopljenih polisaharida izračunata iz razlike ukupnih otopljenih ugljikohidrata i otopljenih monosaharida. Dinamika fitoplanktona praćena je određivanjem biomarkerskih pigmenata primjenom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC). Rezultati ukazuju da stvaranje agregata započinje intenzivnom fitoplanktonskom aktivnošću u stabilnom bočatom sloju (0-5 m) koji se formirao u čitavom području sjevernog Jadrana, ali su makroagregati najčešće primijećeni u dubljim slojevima (>10 m). Raspodjela ugljikohidrata između otopljene i partikulatne frakcije pokazala je da se njihova glavnina nalazi u otopljenoj fazi pri čemu je koncentracija dosizala vrlo visoke vrijednosti (0.5-1 mg C/l). U sastavu ugljikohidrata izrazito su prevladavali polisaharidi. Rezultati kemotaksonomskog praćenja fitoplanktona ukazali su da su ključnu ulogu u stvaranju sluzavih nakupina imale dijatomeje.

Tijekom 1997. godine, u sklopu ekološkog monitoringa hidroenergetskih sustava Čakovec, Dubrava i Varaždin provedena su istraživanja mrežnog fitoplanktona s ciljem da se utvrdi stupanj saprobnosti fitoplanktonske zajednice i procjeni klasa boniteta vode. Rezultati daju uvid u florni sastav, sezonsku dinamiku i vertikalnu distribuciju mrežnog fitoplanktona na istraživanim profilima. Provedenim je istraživanjima utvrdeno 99 mikrofitskih vrsta. Na svim postajama tijekom godine dominiraju vrste skupine acillariophyceae, a sudominantne skupine su Chlorophyta (HE Čakovec i HE Dubrava) i Cyanophyta (HE Varaždin). Koeficijent florne sličnosti izmedu istraživanih profila kreće se od 33% do 35%. Najveći broj mikrofitskih vrsta utvrden je na profilu HE Čakovec, a najmanji u HE Varaždin. Maksimalna gustoća fitoplanktona utvrdena je u pravilu tijekom mjeseca lipnja i kolovoza, a minimalna u travnju i listopadu. Redovito prisutne s visokom abundancijom su vrste: Asterionella formo.sa Hass., Fragilaria crotonensis Kitt., Melosira italica Kiitz. Bonitet vode istraživanih profila, dobiven na osnovi analize mrežnog fitoplanktona, pripada I-II i II klasi boniteta.

Vertikalna raspodjela koncentracije klorofila a analizirana je u ovisnosti o hidrografskim svojstvima vodenog stupca na profilu između Barija (Italija) i Dubrovnika (Hrvatska), te na seriji postaja ispred Dubrovnika. Raspon koncentracija klorofila a u stupcu mora na profilu Bari-Dubrovnik 1989-1990. iznosi 0.01-0.45 mg m-3, a na postajama otvorenog mora ispred Dubrovnika u toplijem razdoblju 1998. godine 0.01-0.19 mg m-3. Potpovršinski maksimum koncentracije klorofila a (SCM) utvrđen je u toplijem razdoblju godine na oba istraživana profila. Najčešće je smješten ispod eufotičkog sloja i termokline, u sloju između 50 i 75 m. SCM nije utvrđen u jesenskom razdoblju, iako je gradijent gustoće bio relativno visok.

U Sakadaškom je jezeru tijekom istraživanog razdoblja (od studenog 1997. do listopada 1998. godine) utvrđeno 186 fitoplanktonskih vrsta, a pripadale su odjelima: Cyanophyta, Euglenophyta, Pyrrophyta, Chrysophyta i Chlorophyta. U fitoplanktonskoj je zajednici tijekom cijelogodišnjeg razdoblja istraživanja dobro bila razvijena zajednica Euglenophyceae. Krajem jesenskog te početkom zimskog razdoblja u fitoplanktonskoj zajednici Sakadaškog jezera dominirala je zajednica Synura-Euglenophyceae. Krajem zime dominaciju je preuzela zajednica Bacillariophyceae. Ranoproljetnu zajednicu činila je zajednica Chlorococcales. U kasno proljeće dolazi do razvoja zajednice Cyanophyceae. u ljetnom razdoblju količinski ibrojem vrsta dominirala je zajednica Chlorococcales. u jesen je bila dominantna zajednica Peridinium-Bacillariophyceae. Dobiveni rezultati sezonskih sukcesija fitoplanktona ukazuju na promjene u odnosu na istraživanja prije domovinskog rata. Posebno se to odnosi na razvoj zajednice Synura-Euglenophyceae što ukazuje na povećanje trofičkog stanja Sakadaškog jezera.

Nema*

Microphytoplankton taxonomic composition and cell density distribution were investigated at three representative stations along the highly stratified Krka River estuary on the eastern Adriatic coast. Samples were collected at approximately monthly intervals from March 1988 to April 1989. One hundred thirty six taxa were determined by light microscopy: 108 marine species (1 chrysophyte, 5 prymnesiophytes, 55 diatoms, 1 euglenophyte, 46 dinoflagellates) and 28 freshwater species (1 chrysophyte, 21 diatoms, 1 dinoflagellate, 3 chlorophytes, 2 cyanophytes). The seasonal distribution of microphytoplankton cell densities is influenced by the freshwater inflow through the Krka River and the ecological properties of the karstic salt-wedge-stratified estuary. Anthropogenic influence is notable in the lower reach of the estuary, around Šibenik., U radu je prikazan taksonomski sastav i raspodjela gustoće stanica mikrofitoplanktona na tri reprezentativne postaje u visoko stratificiranom estuariju rijeke Krke. Uzorci su sakupljeni u mjesečnim intervalima od ožujka 1988. do travnja 1989. godine. Svjetlosnim je mikroskopom određeno stotinu trideset i šest mikrofitoplanktonskih vrsta: 108 morskih (1 krizoficeja, 5 primnezioficeja, 55 dijatomeja, 1 euglenoficeja, 46 dinoflagelata) i 28 slatkovodnih vrsta (1 krizoficeja, 21 dijatomeja, 1 dinoflagelat, 3 kloroficeje, 2 cijanoficeje). Na sezonsku raspodjelu gustoće stanica mikrofitoplanktona utječe dotok vode rijeke Krke i ekološki uvjeti u estuariju. Utjecaj čovjeka vidljiv je u donjem dijelu estuarija, oko Šibenika.

Morska zelena alga Chlorella sp. uzgajana je do gustoće 24.5x106 stan/ml u plastičnim vrećama. Praćena je mogućnost smrzavanja i pohranjivanja alge na -22 °C bez krioprotektivnih srestava. Postotak preživljavanja stanica nakon 10 do 95 dana u zamrzivaču bio je preko 70%. Odmrznute alge korištene su kao hrana kolnjaku Brachionus plicatilis Muller. Nađena je značajna statistička razlika između koncentracija uzgajanog fitoplanktona poslje odmrzavanja. Najbrzi rast i najveća koncentracija zabilježena je u uzorcima zamrznutim od 10 do 20 dana. Odmrznuta alga pokazala se kao adekvatna hrana za ishranu kolnjaka. Populacija kolnjaka hranjena smrznutom algom u startu pokazuje usporeni rast ali bez kontaminacije medija. Faza ubrzanog rasta traje duže kod kolnjaka hranjenih odmrznutom algom u odnosu na kolnjake hranjene svježom algom. Mogućnost sedimentacije odmrznute alge spriječena je potpunom aeracijom tanka s ravnim dnom. Odmrznuta alga prestavlja adekvatnu hranu za kolnjake, osobito u malim mrijestilištima te omogućava uštedu prostora.

Akumulacija Ponikve na otoku Krku, plitka je stajačica koja po svojim ekološkim i fiziografskim obilježjima pripada otočkim jezerskim ekosustavima mediteranskog područja. Određivanje stupnja trofije i podobnosti akumulacije za vodoopskrbu fokusirano je na analizu trofičkih obilježja planktonske zajednice. Tijekom istraživanja u planktonu jezera nađeno je ukupno 115 vrsta od čega 61 biljna i 54 životinjske. Po broju vrsta u fitoplanktonu najbrojnije su skupine Bacillariophyceae i Chlorophyceae, a u zooplanktonu fauna Rotatoria i Protozoa. Analiza vremenske fluktuacije planktona pokazuje, da se maksimumi brojnosti fitoplanktona i njegove biomase javljaju u ljetnom i jesenskom, a maksimumi zooplanktona u proljetnom i ljetnom razdoblju. Značajnu gustoću populacija razvijaju fitoplanktonske vrste: Dinobryon divergens, Cosmarium impressulum, Coelastrum microporum, Peridinium cinctum, Ceratium hirundinella i Phacus longicauda. Najveću gustoću populacija među rotatorijima imale su vrste: Anuraeopsis fissa, Polyarthra dolichoptera, Trichocerca birostris, Trichocerca similis, Polyarthra vulgaris i Synchaeta pectinata, a od faune rakova: Bosmina longirostris, Daphnia longispina, Alona rectangula i Eudiaptomus gracilis. Tijekom svih sezona u površinskom sloju u zooplanktonskoj zajednici dominiraju algivorni, a u pridnenim slojevima bakterio- detritovorni oblici. Provedena sezonska hidrobiološka i biocenotička istraživanja planktona ukazuju da umjetno jezero Ponikve pripada mezotrofnom tipu s tendencijom prijelaza u eutrofni stupanj.

Trata-se do inventário floristico da família Scenedesmaceae do lago Água Preta, parte do complexo de abastecimento de água do município de Belém, PA, efetuado a partir de quatro coletas, no período de outubro de 1992 a agosto de 1993. Os resultados mostraram que a família Scenedesmaceae está representada por 15 táxons: Crucigenia fenestrata Schimidle, C. quadrata Morren, Dicloster acuatus Jao, Wei & Hu, Dimorphococcus lunatus Braun, Scenedesmus acuminatus (Lagerheim) Chodat var. acuminatus, S. acuminatus (Lagerheim) Chodat var. bernardii (G.M. Smith) Dedussenko, S. armatus Chodat var. bicaudatus (Guglielmetti) Chodat, S. indicus Philipose, S. perforatus Lemmermann var. perforatus, S. quadricauda (Turpin) Brébisson var. quadricauda, Scenedesmus sp., Tetrallantos lagerheimii Teiling, Tetrastrum heteracanthum (Nordstedt) Chodat, T. punctatum (Schimidle) Ahlstrom & Tiffany e Westella botryoides (W. West) De Wildeman. An inventory of the Scenedesmaceae was made in lake Água Preta. This lake is the main component of the water reservoir of Belém, in Pará State. The inventory was based on four samples collected, during one year, from October 1992 to August 1993. The Scenedesmaceae family is represented by 15 taxa: Crucigenia fenestrata Schimidle, C. quadrata Morren, Dicloster acuatus Jao, Wei & Hu, Dimorphococcus lunatus Braun, Scenedesmus acuminatus (Lagerheim) Chodat var. acuminatus, S. acuminatus (Lagerheim) Chodat var. bernardii (G.M. Smith) Dedussenko, S. armatus Chodat var. bicaudatus (Guglielmetti) Chodat, S. indicus Philipose, S. perforatus Lemmermann var. perforatus, S. quadricauda (Turpin) Brébisson var. quadricauda, Scenedesmus sp., Tetrallantos lagerheimii Teiling, Tetrastrum heteracanthum (Nordstedt) Chodat, T. punctatum (Schimidle) Ahlstrom & Tiffany and Westella botryoides (W. West) De Wildeman.

Učinak UV-zračenja na DNA morske fitoplanktonske vrste Isochrysis galbana promatran je u laboratorijskim uvjetima i nakon izlaganja sunčevom svjetlu. Mjerena je učestalost ciklobutanskih pirimidinskih dimera (CPD-a) metodama alkalnog filtar eluiranja i alkalne gel elektroforeze koje su prilagođene radu s enzimom T4-endonukleaza V i stanicama fitoplanktona. Stanice fitoplanktona koje su imale 24/0 satni ritam svjetla i mraka u odnosu na stanice s ritmom 16/8 sati su manje osjetljive na UV-zračenje zbog povećane koncentracije fotosintetskih i UV-apsorbiraju ih pigmenata. Zabilježen je linearni porast CPD-a s porastom doze umjetnog UV-zračenja za obje kulture.Tijekom 24 sata nakon zračenja, uz popravak CPD-a od 70-95% usporava se i rast kulture. Nakon izlaganja kulture prirodnom sunčevom zračenju povećava se broj CPD-a ali i njihov učinkoviti popravak, mjerljiv tri sata po izlaganju. Učinkovitost popravka DNA se smanjuje uz prisutnost 10% vodotopive frakcije nafte u morskoj vodi uzrokujući stalni porast broja mjerljivih oštećenja. Uzajamni utjecaj UV-zračenja i vodotopive frakcije nafte rezultira smanjenom sposobnošću rada mehanizama popravka DNA fitoplanktona I. galbana

Organski spojevi fosfora u vodi bilo da su biološkog porijekla ili da su nastali kao rezultat ljudske aktivnosti, ne mogu direktno biti asimilirani od strane planktonskih organizama. Anorganski fosfor koji je dostupan planktonskim organizmima nastaje enzimskom hidrolizom izvan stanice. Ova reakcija predstavlja ključni stadij u kruženju fosfora u vodi. Utvrđen je znatan broj organofosfornih spojeva koji mogu biti hidrolizirani uz pomoć alkalne fosfataze, enzima koji je prisutan izvan stanične membrane. Cilj ovog rada je poboljšati metodu za determinaciju aktivnosti alkalne fosfataze u morskoj vodi.

Rogozničko jezero je malo slano jezero, koje je povezano s obližnjim morem kroz pukotine u kršu, a nalazi se kod Rogoznice u srednjoj Dalmaciji. Većim dijelom godine to je stratificirani ekosustav s dobro izraženom termoklinom, haloklinom i kemoklinom u kojem je česta pridnena anoksija uz stvaranje sumporovodika. U takvim uvjetima utvrđena je zanimljiva vertikalna raspodjela fitoplanktona. Najčešće je utvrđeno podpovršinsko nakupljanje fitoplanktona ; uz haloklinu, termoklinu i povremeno uz granicu između površinskog aerobnog i dubljeg anaerobnog sloja.

nema

U uvali Bistrina (8 metara najveće dubine) u unutarnjem dijelu Malostonskog zaljeva sakupljani su uzorci jednom mjesečno, od veljače 1988. do siječnja 1989. Cilj ovog rada bio je utvrditi raspodjelu hranjivih soli i fitoplanktona unutar vodenog stupca. Najveće koncentracije hranjivih soli (osim amonijevih soli) unutar cijelog vodenog stupca ustanovljene su u veljači dok su u preostalom dijelu godine visoke koncentracije hranjivih soli, uzrokovane dotokom slatke vode, bile najveće u sloju piknokline. Maksimum mikrofitoplanktona i nanofitoplanktona bio je u pridnenom sloju u ožujku i travnju.

Načinjena je usporedba analitičkih postupaka za određivanje ugljikohidrata u moru, metodom s MBTH (Burney i Sieburth 1977, modifikacija prema Senioru i Chevolotu 1991) i metodom s fenolom i sumpornom kiselinom (Dubois et al. 1956, modifikacija prema Stricklandu i Parsonsu 1972) te su raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Usporedbom tih metoda na različitim tipovima uzoraka utvrđeno je da su rezultati dobiveni MBTH- metodom bili oko 25 % veći {;to je ukazalo da se znatan dio ugljikohidrata prisutnih u moru ne hidrolizira potpuno u postupku s fenolom i sumpornom kiselinom. MBTH-metoda, koja se pokazala prikladnijom za određivanje ugljikohidrata u realnim uzorcima, primijenjena je za određivanje raspodjele ugljikohidrata u vodenom stupcu Tršćanskog zaljeva pri čemu su određivani njihovi različiti oblici: otopljeni monosaharidi (DMCHO) te otopljeni polisaharidi (DPCHO) i partikularni ugljikohidrati (PTCHO). Ukupna koncentracija ugljikohidrata u promatranom razdoblju kretala se u raponu od 212 do 480 ľg/l, a najveći dio nađen je u otopljenom obliku (75-88 %, 84ą4 %). U otopljenim ugljikohidratima prevladavali su polisaharidi (40-89%, 71ą10 %). Znatna varijabilnost prostorne i vertikalne raspodjele ugljikohidrata ukazala je da je Tršćanski zaljev hidrografski i biološki vrlo dinamičan ekosustav te da je glavni izvor ugljikohidrata fitoplankton. To je potvrđeno i modelnim pokusima s autohtonim fitoplanktonskim populacijama iz Tršćanskog zaljeva u kojima je promatran utjecaj dodatka hranjivih soli na promjene koncentracije ugljikohidrata u otopljenoj i partikulatnoj fazi. Utvrđeno je da dodatak smjese hranjivih soli snažno inducira rast fitoplanktona, koji zatim u stacionarnoj fazi akumulira ugljikohidrate. Kao posljedica akumulacije ugljikohidrata u stanicama fitoplanktona pojačava se i njihovo izlučivanje u medij te znatno poraste koncentracija otopljenih ugljikohidrata, posebno polisaharida.