Search

Običan glog (Crataegus laevigata) vrlo je rasprostranjen u našim, uglavnom unutrašnjim šumama i šikarama, u ravničarskim i planinskim predjelima, a raste i uz rubove šuma i na livadama. Medicina mu priznaje djelotvornost kod funkcionalnog poremećaja rada srca, slabosti srcakod iscrpljenosti, preležanih teških, a posebno zaraznih bolesti, kod povećanog krvnog tlaka i kod tahikardije. Ovaj rad se temelji na ekstrakciji svježeg biljnog materijala, te pripravi metanolne otopine, vodenog ekstrakta i eteričnog ulja gloga. Cilj rada je ispitati antioksidacijska svojstva metanolnog i vodenog ekstrakta gloga kao i njihovo inhibicijsko djelovanje na enzim acetilkolinesterazu. Dobienim uzorcima određena su antioksidacijska svojstva upotrebom dviju spektrofotometrijskih metoda: -DDPH metodom utvrđeno je jače antioksidacijsko djelovanje metanolne otopine u odnosu na druge ekstrakte gloga ; -FRAP metodom (eng. Ferric Reducing Antioxidant Potencial) se pokazalo da je vodeni ekstrakt gloga najbolji antioksidans od testiranih ekstrakata Antioksidacijska aktivnost odabranih ekstrakata gloga u svezi je sa sadržajem ukupnih fenola testiranih ekstrakata. Sposobnost inhibicije enzima acetilkolinesteraze ispitana je metodom po Ellmanu. Maksimalna inhibicija je postignuta za vodeni ekstrakt cvijeta gloga. Ostali ekstrakti cvijeta gloga pokazali su svojstva aktivacije enzima acetilkolinesteraze.

Unazad više od sto godina otkako se o Alzheimerovoj bolesti (AB) piše i govori, ovu bolest prati veliki broj netočnih uvjerenja i predrasuda, pa tako i u području epidemiologije tj. same pojavnosti ove bolesti. Sve do unazad nekoliko zadnjih decenija smatralo se da je AB vrlo rijetka genetska bolest od koje obolijevaju mlade osobe, češće žene nego muškarci. Suvremeni stavovi glede AB su zapravo suprotni navedenima, pa se tako svi danas slažu da se AB mahom javlja sporadično, a da samo u rijetkim slučajevima postoje obitelji s velikim genetskim opterećenjem. Danas postoji nepodijeljenjo mišljenje da je AB tipična bolest treće životne dobi, da se radi o najčešćem uzroku demencije, a pozna dob smatra se najvećim rizičnim faktorom za nastanak ove bolesti. Signifikantno globalno produljenje prosječnog ljudskog vijeka dovelo je i još uvijek dovodi do enormnog porasta broja slučajeva oboljelih od AB. U posljednje vrijeme poglavito se bilježi rast broja slučajeva u mnogoljudnim zemljama Azije (Kina, Indija). Prema podacima iz 2005. g. u svijetu je 2001.g. bilo 24 milijuna oboljelih od demencije, a projekcije su bile da će se ta brojka do 2040. učetverostručiti i doseći 81 milijun oboljelih. Podaci objavljeni 2009.g. ukazali su da će se prevalencija demencije gotovo udvostručivati svakih 20 godina, pa tako od pretpostavljenih 35 milijuna oboljelih u 2010.g. doseći brojku od 65, 7 milijuna 2030.g., a 2050.g. broj od 115, 4 milijuna oboljelih od demencije. Smatra se da bi od toga i do 70% otpadalo na oboljele od AB. U trenutku pisanja ovog sažetka obznanjeno je da će međunarodna krovna udruga Alzheimer Disease International (ADI) objaviti tzv. ''World Alzheimer Report 2010'' povodom Svjetskog dana AB (21. rujna 2010.g.) pa će tako i svi eventualno novi podaci glede epidemiologije AB biti uključeni u ovo izlaganje i prezentirani sudionicima Kongresa.

It has been suggested that cholesterol may modulate amyloid-beta (Abeta) formation, a causative factor of Alzheimer's disease (AD), by regulating distribution of the three key proteins in the pathogenesis of AD (beta-amyloid precursor protein (APP), beta-secretase (BACE1) and/or presenilin 1 (PS1)) within lipid rafts. In this work we tested whether cholesterol accumulation upon NPC1 dysfunction, which causes Niemann Pick type C disease (NPC), causes increased partitioning of APP into lipid rafts leading to increased CTF/Abeta formation in these cholesterol-rich membrane microdomains. To test this we used CHO NPC1(-/-) cells (NPC cells) and parental CHOwt cells. By sucrose density gradient centrifugation we observed a shift in fl-APP/CTF compartmentalization into lipid raft fractions upon cholesterol accumulation in NPC vs. wt cells. Furthermore, gamma-secretase inhibitor treatment significantly increased fl-APP/CTF distribution in raft fractions in NPC vs. wt cells, suggesting that upon cholesterol accumulation in NPC1-null cells increased formation of APP-CTF and its increased processing towards Abeta occurs in lipid rafts. Our results support that cholesterol overload, such as in NPC disease, leads to increased partitioning of APP/CTF into lipid rafts resulting in increased amyloidogenic processing of APP in these cholesterol-rich membranes. This work adds to the mechanism of the cholesterol-effect on APP processing and the pathogenesis of Alzheimer's disease and supports the role of lipid rafts in these processes.

Radna terapija kod osoba s Alzheimerovom demencijom

Alzheimerova bolest je progresivna mentalna bolest koja ima utjecaj na izvedbu aktivnosti svakodnevnog života oboljelog pojedinca, njegove obitelji ili skrbnika. Gubljenje sposobnosti komunikacije može biti jedan od težih problema za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i njihovu obitelj. Razvojem bolesti osoba doživljava postupno smanjenje mogućnosti komunikacije. Komunikacijski problemi osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti često su vrlo složeni te se mogu pojaviti u različitim oblicima: problemi s pronalaženjem adekvatnih riječi, problemi ekspresije i recepcije govora, konfabulacije, siromašan vokabular, eholalija, afazija. Nedostatak, odnosno poteškoće verbalne i neverbalne komunikacije dovode do socijalne deprivacije i otuđenja osobe u svim fazama Alzheimerove bolesti. Razvojem različitih znanstvenih i stručnih misli razvijaju se nova interdisciplinarna područja koja kroz nove intervencijske pristupe koriste različite kreativne medije u profilaktičke i terapijske svrhe s ciljem poboljšanja kvalitete života. S obzirom na različite probleme u komunikaciji koji se javljaju u svim fazama progresije bolesti u ovom radu dat će se kratak pregled utjecaja kreativnih medija na razvijanje i održavanje komunikacijskih vještina, a time i na razvijanje socijalnih interakcija oboljelih. Navedeno će biti deskripcija kreativne radionice provedene u sklopu projekta SASI Stable, Able, Safe, and Independent – Independent Living Programs For Elderly, Dobrotvornog udruženje Dobrobit koji je imao za cilj osigurati dodatnu stručnu pomoć starijim građanima Grada Zagreba kroz organizaciju mreže multidisciplinarnih aktivnosti.

Unatoč porastu broja oboljelih od Alzheimerove bolesti, u Hrvatskoj ne postoje istraživanja koja u fokusu imaju njegovatelje člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti. Prvi empirijski podaci o toj populaciji dobiveni su u ovom istraživanju. Cilj rada bio je ispitati kako njegovatelji procjenjuju svoje zdravlje. U istraživanju je sudjelovalo 38 njegovatelja. Rezultati istraživanja pokazali su da uslijed zahtjevne uloge skrbi, zdravlje njegovatelja je narušeno. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u skladu s dobivenim nalazima kreirali programi pomoći i podrške.

Cilj rada bio je dobiti uvid u strategije suočavanja kojima se koriste njegovatelji člana obitelji osobe oboljele od Alzheimerove bolesti obzirom na spol njegovatelja i duljinu skrbi o oboljelom. Metode: Broj sudionika istraživanja bio je 38, a raspon dobi kretao se od 26 do 88 godina (M=61, 1 ; SD=14, 2). Prema bračnom statusu, 65, 8% ispitanika je u braku, 2, 6% je razvedeno, 2, 6% su udovci/ice, 7, 9% živi s partnerom/icom, te 21, 1% ispitanika su samci. Obzirom na radni status, 42, 1% ispitanika su umirovljenici, 42, 1% je zaposleno, 15, 8% nije u radnom statusu. Prosječna duljina njegovateljske skrbi je 4, 5 godina, a dob oboljelih kreće se od 55 do 99 godina Za prikaz rezultata korištene su mjere deskriptivne statistike, dok su razlike testirane Hi kvadrat testom. Podaci su prikupljeni tijekom 2008. godine na području Hrvatske anketiranjem njegovatelja u Udruzi za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i poštanskim putem u suradnji s liječnikom specijalistom. U istraživanju je korišten Upitnik strategija suočavanja obitelji u krizi (F-COPES) koji sadrži 30 čestica kojima se ispituju strategije suočavanja i rješavanja problema korištenih od strane člana/ova obitelji. Rezultati: Nema statistički značajnih razlika u odgovorima muških i ženskih njegovatelja, međutim zamjetan je trend da žene u nešto većoj mjeri nego muškarci kao strategije suočavanja koriste socijalnu podršku i duhovnu potporu. Nije utvrđeno postojanje statistički značajnih razlika u strategijama suočavanja obzirom na duljinu skrbi, iako je zamjetno da se s povećanjem godina skrbi povećava korištenje strategije traženja duhovne potpore, a smanjuje pasivno/izbjegavajuća procjena situacije. Utvrđeno je da njegovatelji s povećanjem duljine skrbi sve više koriste adaptivne, problemu usmjerene strategije suočavanja nastojeći pronaći rješenje koje će im omogućiti prevladavanje postojeće krize. Zaključak: Najčešće korištena strategija suočavanja njegovatelja u procesu skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti je redefiniranje situacije u cilju praktičnijeg načina prihvaćanja situacije dok je najmanje korištena strategija mobilizacija obitelji. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu aktiviranja resursa obitelji, zajednice te društva u cilju unapređenja kvalitete skrbi i života oboljelog i njegove obitelji.

Lactobacillus acidophilus-analgetičko djelovanje, Alzheimerova bolest

Alzheimerova bolest (AB) je kronična, progresivna, degenerativna bolest srediđnjeg živčanog sustava koja ozbiljno zadire u sve segmente bolesnikova funkcioniranja. Obiteljsko, socijalno i profesionalno djelovanje tijekom vremena biva signifikantno narušeno. Danas, kada bolest nastojimo dijagnosticirati što ranije, bitno je oboljelima i njihovim obiteljima ponuditi kontinuirani i što kvalitetniji program liječenja i skrbi. Nakon (ranog) postavljanja dijagnoze indicireano je promptno liječenje jednim ili pak kombinacijom antidementiva, što predstavlja standardnu farmakološku terapiju AB, a uz to po potrebi se također daju i drugi psihofarmaci (antidepresivi, anksiolitici, hipnotici, antipsihotici i dr). S obzirom da se u Hrvatskoj niti jedan registrirani antidementiv ne nalazi na tzv. pozitivnoj listi HZZO-a, velika većina oboljelih ne liječi se adekvatno, jer nije u mogućnosti kupovati lijekove. Pored ove standardne (simptomatske) terapije važno je primijeniti i adekvatan nefarmakološki tretman prilagođen svakom oboljelom ponaosob, uz edukaciju njegovatelja i support istih. Skrb za oboljele od AB, poglavito u početnoj i srednjoj fazi bolesti, velikim dijelom na svojim leđima nose neprofesionalni njegovatelji koji se najčešće regrutiraju iz članova (uže) obitelji oboljelih. Udruge bolesnika predstavljaju značajan subjekt u procesu edukacije njegovatelja i obitelji oboljelih, pa ih je nužno dotirati i podupirati. Grupe samopomoći formirane unutar Udruga od velike su koristi u ohrabrivanju njegovatelja i prevenciji sagorijevanja (burn-out sindroma). U kasnijim, odnosno terminalnim fazama AB, kada obitelj najčešće nije u stanju adekvatno skrbiti za bolesnika, nužno je oboljelog smjestiti u specijaliziranu ustanovu. Ovdje se također postavlja pitanje cijene smještaja koja je najčešće visoka i mnogima nedostupna. S obzirom na dugovječnost suvremenog društva, potrebno je sve više i više smještajnih kapaciteta za oboljele od AB, pa je stoga pored izgradnje državnih specijaliziranih ustanova nužna u jednom dijelu i prenamjena postojećih Domova za starije osobe, uz izobrazbu kadra koji tamo radi. Hrvatska, kao zemlja čije prosječno stanovništvo jedno od najstarijih u Europi, treba napraviti akcijski plan za borbu s AB, tj. znatno ozbiljnije se pripremati za nadolazeću epidemiju AB u skoroj budućnosti.

Cilj istraživanja Odrediti koncentraciju trombocitnog serotonina (5- HT) i aktivnost trombocitne monoaminooksidaze B (MAO-B) u ispitanica oboljelih od Alzheimerove bolesti (AB) s obzirom na ranu, srednju i kasnu fazu AB, i u kontrolnoj skupini žena odgovarajuće životne dobi. Nacrt studije Presječno istraživanje nasumično odabranih ispitanica oboljelih od Alzheimerove bolesti i odgovarajuće kontrolne skupine. Ispitanici i metode Koncentracija trombocitnog 5- HT i aktivnost trombocitne MAO- B određivane su spektrofluorimetrijski u 106 ispitanica oboljelih od AB dijagnosticiranih temeljem važećih dijagnostičkih kriterija (DSM-IV, NINCDS-ADRDA, MKB-10) i podjeljenih osnovom broja bodova Mini Mental Status Examination (MMSE) testa na ranu, srednju i kasnu fazu bolesti, i 102 kontrolne zdrave ispitanice odgovarajuće životne dobi. Rezultati Dobivene su slične vrijednosti koncentracije trombocitnog 5-HT i aktivnosti trombocitne MAO-B između svih ispitanica oboljelih od AB i po godinama i spolu odgovarajućoj kontrolnoj skupini, ali značajno niže u ispitanica oboljelih u kasnoj fazi AB u odnosu na ispitanice u ranoj i srednjoj fazi AB i kontrolnu skupinu ispitanica. Zaključak Značajne korelacije između MMSE broja bodova i koncentracije trombocitnog 5-HT, aktivnosti trombocitne MAO-B i godina, niže koncentracije trombocitnog serotonina i smanjene aktivnosti MAO-B u kasnoj fazi AB upućuju na mogućnost da bi trombocitni serotonin i trombocitna MAO-B kao periferni biokemijski pokazatelji mogli upućivati na težinu odnosno kliničku progresiju AB.

Potreba za sve intenzivnijom skrbi o članu obitelji oboljelom od Alzheimerove bolesti ima negativan utjecaj na život njegovatelja na psihološkom, profesionalnom, socijalnom i financijskom planu. Kako potrebe za njegom rastu, tako raste i broj sati te količina aktivnosti potrebnih za pružanje adekvatne njege i skrbi. Ukoliko je njegovatelj zaposlen, svakodnevne aktivnosti koje poduzima u skrbi za oboljelog dovode do sukoba radne i obiteljske uloge. Dnevne aktivnosti koje njegovatelji poduzimaju u skrbi za oboljelu osobu su pomoć u kretanju, održavanju higijene, oblačenju, brizi o zdravlju, hranjenju. Stoga je cilj istraživanja bio dobiti uvid u dnevne aktivnosti njegovatelja u skrbi za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti obzirom na spol njegovatelja i duljinu skrbi. U istraživanju je sudjelovalo 38 njegovatelja osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti (34 % osoba muškog spola i 66 % ženskog spola). Raspon dobi njegovatelja kreće se od 26 do 88 godina. Prosječna duljina skrbi je 4, 5 godina. Za prikazivanje rezultata korištene su mjere deskriptivne statistike, dok su razlike testirane Hi kvadrat testom. Podaci su prikupljeni tijekom 2008. godine na području Hrvatske anketiranjem njegovatelja. Dobiveni rezultati pokazuju da je njegovateljima najmanje pomoć potrebna u aktivnostima kao što su hranjenje, upućivanje oboljele osobe na korištenje umivaonika i toaleta te snalaženju po stanu. S druge strane, njegovateljima je najpotrebnija pomoć u aktivnostima kao što su: svakodnevna kupovina, plaćanje računa, te razumijevanje okoline za komunikaciju s oboljelom osobom. Ukupan prosječan rezultat dobiven na upitniku (M=79, 1) upućuje na zaključak da njegovatelji iskazuju kako im je pomoć u dnevnim aktivnostima potrebna ponekad ili gotovo uvijek ovisno o pojedinoj aktivnosti u skrbi. Usporedba dnevnih aktivnosti njegovatelja pokazala je da ne postoji statistički značajna razlika obzirom na spol njegovatelja, iako je zamjetno da žene iskazuju viši rezultat. S povećanjem duljine skrbi dolazi do povećanja angažmana njegovatelja u dnevnim aktivnostima skrbi o oboljeloj osobi. Temeljem navedenog, može se zaključiti da je u cilju unapređenja položaja njegovatelja i obitelji neophodna društvena intervencija i podrška u skrbi za oboljelu osobu.

Alzheimerova bolest (AB) je kronična, progresivna neurodegenerativna demencija obilježena stvaranjem senilnih plakova i neurofibrilarnih niti u mozgu. Do sada jedini otkriven genetički čimbenik rizika nastanka Alzheimerove bolesti je polimorfizam apoE: polimorfizam ApoE4 povezan je s povećanim rizikom nastanka Alzheimerove bolesti dok ApoE2 ima zaštitni učinak. Vaskularni čimbenici rizika, kao što su hipertenzija, hiperlipidemija i ateroskleroza, mogli bi utjecati na nastanak AB. U ovom radu ispitana je povezanost vaskularnih čimbenika rizika i nastanak Alzheimerove bolesti, te je ispitano je li ova veza pod utjecajem genotipa apoE. U istraživanju su sudjelovali ispitanici grupirani u dvije skupine: osobe s Alzheimerovom bolesti - dementne osobe i nedementne osobe (kontrolni uzorak). Određivan je ApoE genotip, razina kolesterola, LDL/HDL-kolesterola, triglicerida, lipoproteina (a) te homocisteina. Određena je razina triju proteina iz uzoraka likvora: amiloid-β42, ukupni tau i fosforilirani oblik tau (p181-tau). Utvrdili smo da niska razina peptida Aβ42 te visoka razina t-tau ili p181-tau predstavljaju profil ovih biobiljega u likvoru karakterističan za Alzheimerovu bolest. Svi biljezi CSF statistički su se značajno razlikovali između skupine osoba s AB i kontrolne skupine, što je ukazalo na njihov veliki doprinos točnom i ranom otkrivanju AB. Pronađeno je da je ApoE4 alel povezan s patološkim stanjem likvora u osoba s AB. Koncentracije vaskularnih čimbenika rizika kolesterola, HDL-a i homocisteina u serumu značajno su se razlikovale između ispitanika s AB i kontrolne skupine, dok se vrijednosti LDL-a, triglicerida i lipoproteina (a) nisu pokazale značajanim čimbenikom rizika pojave AB.

In this opening lecture we will try to stress the major activities of Alzheimer Disease Societies Croatia (ADSC), since its beginnings from 1999. Our main goal, from the beginning till nowadays is the same - we want to help people with dementia (PWD), their families and careers, we fight stigma, and bring education to target and general population. Our Society doesn't have paid staff, so the whole work is done by volunteers. In our Counseling centre we have weekly meetings for families of PWD and all other interested. The ADSC has published four booklets, various leaflets, all in large number and we distributed them for free in public places. Till know our members have for numerous times spoken to media (TV, radio, newspapers) and we have organized various lectures, participate on many Meetings, Conferences and Congresses dealing with AD and dementia - all in the aim to raise awareness on dementia, and to present our work for PWD and their caregivers. Now, in year 2010 we are organizing the 5th Croatian Congress on AD with international participation and this is the biggest meeting on AD in Croatia ever. Before this jubilee-congress we have Congresses on St. Andrews Island (2008), at Brijuni (2006) and in Zagreb for two times (2004 & 2003). Beside that ADSC organized three Psychogeriatric Symposiums on island Rab, last one in 2006. We have applied for and got several projects in connection with dementia. The ADSC was given a possibility to apply to host the Alzheimer's Disease International Conference in 2010, but the final decision was done in favor of Greece. For last six years we celebrate the World Alzheimer's day (September 21st) on "Cvjetni trg" and "Jelacic plac" - two most popular squares in center of Zagreb. We have also organized the humanitarian public happenings called "Summer evenings on Zrinjevac" in which we raise some money for the ADSC. Our web-site (www.alzheimer.hr ) is rebuilt and till today we have more than 11 000 visits. On our 24-hours help-line (+385 91 569 16 60) we are receiving calls every day coming from whole Croatia, but also from Bosnia & Herzegovina and some other countries from the region. We are regularly replying to numerous letters coming through e-mail (alzheimer@xnet.hr ). Our work is also internationally recognized, so we become a full member of Alzheimer's Disease International (ADI) in 2006, and provisional member of Alzheimer Europe (AE). After 10 years of our work we finally got a nice place for our office, from the Government of Zagreb, in the center of metropolis (Vlaška 24). The place is now renovated and from the beginning of the year 2010 we are working regularly there.

Alzheimerova bolest (AB) je kompleksna neurodegenerativna bolest u čijoj etiologiji ulogu imaju razni gentički i okolišni čimbenici. Glavne značajke bolesti su nakupljanje senilnih plakova i neurofibrilarnih snopića usljed čega dolazi do propadanja neurona. U ranoj fazi bolesti najviše propadaju neuroni kolinergičkog sustava, no zamjetno je i propadanje neurona noradrenergičkog sustava. Noradrenalin u mozgu pokazuje osim neurotransmitorske i neuroprotektivnu ulogu, a glavni enzim bitan za njegovu sintezu je dopamin beta-hidroksilaza (DBH). U etiologiji bolesti sve veća uloga pripisuje se upalnim procesima i medijatorima upale, budući da noradrenalin svoju neuroprotektivnu ulogu ostvaruje inhibicijom ekspresije medijatora upale. U ovom radu istraživana je aktivnost enzima DBH u AB, te povezanost gena za DBH i gena za upalne citokine s nastankom AB. Rezultati su pokazali sniženu aktivnost enzima DBH u plazmi oboljelih od AB, koja nije ovisila o polimorfizmu DBH gena, povećanu učestalost alela ε4 gena za ApoE u oboljelih te poveznost gena za IL-10 s nastankom AB. IL-10 je protuupalni citokin čiji genski polimorfizam utječe na njegovu ekspresiju. Povećana učestalost alela koji se povezuje sa sniženom ekspresijom tog citokina ukazuje na slabiji neuroprotektivni učinak IL-10, pa ga svrstava u potencijalne rizične faktore zajedno s aktivnošću DBH, čija snižena aktivnost može umanjiti neuroprotektivni učinak noradrenalina.

Prikaz bolesti 60 godišnjeg muškarca čije su smetnje počele 2 mjeseca prije prijema u bolnicu. Supruga je primjetila blage poremećaje pamćenja, zanošenje u hodu, poremećaj koordinacije vida i snalaženja u prostoru. U terminalnoj fazi razvio je febrilni status sa mioklonizmima.Bolesnik umire 19.dan po prijemu. Kako je klinički postavljena sumnja na spongioformnu encefalopatiju, uzorci mozga su nakon obdukcije poslani u Referalni centar za prionske bolesti u Beč.

Unatoč porastu broja oboljelih od Alzheimerove bolesti, u Hrvatskoj ne postoje istraživanja koja u svom fokusu imaju njegovatelje člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti. Prvi empirijski podaci o toj populaciji dobiveni su u ovom istraživanju. Ciljevi rada bili su: (1) dobiti uvid u dnevne aktivnosti njegovatelja u skrbi za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti ; (2) dobiti uvid u strategije suočavanja sa stresom kojima se koriste njegovatelji ; (3) ispitati kako njegovatelji procjenjuju svoje zdravlje. U istraživanju je sudjelovalo 38 njegovatelja, od kojih je 34, 2 % osoba muškog spola i 66, 8 % ženskog spola. Raspon dobi kretao se od 26 do 88 godina. Podaci su prikupljeni tijekom 2008. godine na području Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazali su da je njegovateljima svakodnevna skrb i njega o oboljelom članu obitelji zahtjevna, te im je potreba pomoć u dnevnim aktivnostima. Nadalje, što se tiče strategija suočavanja sa stresom, njegovatelji najčešće koriste redefiniranje situacije, a najmanje mobilizaciju resursa obitelji. Uslijed zahtjevne uloge skrbi, zdravlje njegovatelja je narušeno, što su potvrdili i nalazi ovog istraživanja. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u promatranim ciljevima obzirom na spol njegovatelja i duljinu trajanja skrbi. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u skladu s dobivenim nalazima kreirali programi pomoći i podrške.

Alzheimerova bolest (AD) je ireverzibilna, progresivna neurodegenerativna bolest koja uništava pamćenje i sposobnost razmišljanja, te u krajnosti dovodi do promjena ponašanja, osobnosti i gubitka mentalnih funkcija. Moždani neurotrofni čimbenik (BDNF) je čimbenik rasta koji pripada obitelji neurotrofina, te ima važnu ulogu u preživljavanju, diferencijaciji i rastu neurona u središnjem i perifernom živčanom sustavu. BDNF gen ima funkcionalni polimorfizam jednog nukleotida na 5' pro-domeni BDNF gena, Val66Met polimorfizam, koji rezultira zamjenom aminokiseline valina sa metioninom na kodonu 66. Iako ta mutacija ne utječe na funkcionalne i strukturne značajke zrelog BDNF-a, pokazalo se da mijenja intracelularni promet, dakle i sekreciju zrelog proteina. Kod pacijenata sa AD snižena razina BDNF-a dovodi do progresivne neurodegeneracije i gubitka neurona. Smatra se da BDNF Val66Met polimorfizam može biti povezan sa nastankom AD. Cilj provedenog istraživanja bio je usporediti distribuciju Val66Met varijanti BDNF gena u zdravih osoba i oboljelih od AD, kod bolesnika sa ranim i kasnim početkom bolesti, te kod bolesnika sa psihotičnim i nepsihotičnim podtipom AD. Svi su ispitanici bili dodatno podijeljeni i po spolu. Izolirana je DNA iz krvi 144 zdrave osobe i 211 oboljelih od AD. Genotipovi, aleli, Met nosioci i Val homozigoti za BDNF određeni su pomoću RT-PCR metode. Rezultati su pokazali da bolesnici s AD, bolesnici sa ranim i kasnim početkom bolesti, kao i bolesnici sa psihotičnim i nepsihotičnim podtipom AD imaju sličnu raspodjelu genotipova, alela, Met nosioca i Val homozigota za BDNF kao i zdrave osobe. Međutim, pronađena je različita distribucija genotipova, te Met nosioca i Val homozigota kod muških i ženskih bolesnika sa psihotičnim podtipom Alzheimerove bolesti. Ti su rezultati pokazali da postoji značajna povezanost Met/Val genotipova, odnosno Met nosioca sa spolom i psihotičnim simptomima u AD. Iako nisu pronađene značajne razlike u frekvenciji pojavljivanja varijanti BDNF Val66Met sa pojavom AD, naši podaci upućuju da bi se fokus budućih istraživanja trebao posvetiti psihotičnim simptomima koji se javljaju u sklopu AD te ih povezati s BDNF Val66Met polimorfizmom posebno u muških i ženskih bolesnika.

Cilj. Ispitati razlike u kognitivnom funkcioniranju oboljelih od različitih tipova demencije (demencija Alzheimerova tipa, vaskularna demencije i ostali tipovi demencije) i zdravih starijih osoba. Metoda. U preliminarnom istraživanju je sudjelovalo 63 sudionika, 47 pacijenata i 16 zdravih starijih osoba. Uzorak pacijenata uključuje 21 osobu s dijagnosticiranom demencijom Alzheimerova tipa, 7 osoba s demencijom vaskularnog tipa i 19 pacijenata s dijagnosticiranim ostalim tipovima demencija. Pacijenti su ispitani u Psihijatrijskoj bolnici Lopača, Psihijatrijskoj bolnici Rab te Općoj županijskoj bolnici u Požegi. Prosječna dob pacijenata je 73.40 godina (SD=8.37), raspona od 58 do 89, a prosječna dob kontrolne skupine zdravih starijih osoba je 71.45 godina (SD=9.76), raspona od 51 do 86. Kognitivni status pacijenata je ispitan Skalom za procjenu demencije (DSR, Mattis, 1988) kojom se ispituje sposobnost pažnje (izvršavanje naredbi), inicijacije/perseveracije (verbalni i motorički zadaci), konstrukcije (precrtavanje složenih i jednostavnih likova), pojmovnog rezoniranja (konceptualizacija) i pamćenja (verbalno i vizualno pamćenje). Rezultati. Rezultati jednosmjerne analize varijance upućuju na značajne razlike u svim apektima kognitivnog funkcioniranja između zdravih starijih osoba i pacijenata s demencijom Alzheimerova tipa i ostalih tipova demencija. Unutar uzorka pacijenata pojedine se skupine ne razlikuju niti u jednoj od ispitanih kognitivnih sposobnosti. Zanimljivo je da se pacijenti oboljeli od vaskularne demencije značajno ne razlikuju u pažnji i vizuo-konstruktivnim sposobnostima od zdravih starijih osoba. Radi li se o različitim obrascima kognitivnog propadanja kod pacijenata s različitim tipovima demencija ili pažnja i vizuo-konstruktivne sposobnosti ostaju najdulje očuvane kod osoba s vaskularnom demencijom? Zaključak. Primijenjeni je instrument dobro dijagnostičko sredstvo za razlikovanje osoba s izraženim kognitivnim deficitima od onih s kognitivnim funkcioniranjem koje je u skladu s dobi osobe. Dobivene rezultate treba oprezno interpretirati jer je u pojedinim skupinama oboljelih relativno mali broj pacijenata, a postavlja se i pitanje valjanosti pojedinih dijagnoza.

Posljednjih desetak godina, intenzivno se istražuje moguća uloga kolesterola u razvoju Alzheimerove bolesti. Epidemiološke studije koje uključuju terapije inhibitorima sinteze kolesterola u cilju usporavanja bolesti, te proučavanje hiperkolesterolemije kao rizičnog faktora idu u prilog toj tvrdnji. Nadalje, in vivo pokusi na transgeničnim miševima, te biokemijske studije in vitro potvrđuju da je povećano procesiranje proteina APP korelirano sa staničnim sadržajem kolesterola. Također, istraživanja bolesti Niemann-Pick tipa C (NPC), koja zbog nakupljanja kolesterola u kasnim endosomima/lizosomima pokazuje fenotip sličan Alzheimerovoj bolesti, opet pokazuju povezanost kolesterola i sinteze peptida Aβ, ključnog faktora u razvoju AB. Iako brojne studije upliću poremećenu homeostazu kolesterola s povećanim procesiranjem proteina APP, molekularni mehanizam tog efekta je još uvijek nepoznanica. Cilj ovog rada je bio istražiti je li nakupljanje kolesterola u bolesti NPC utječe na smještaj proteina APP, njegovog odsječka C99, te aktivnog centra γ-sekretaze proteina PS1 u organelima endocitnog puta, što naposljetku dovodi do povećane sinteze peptida Aβ. Pokazano je da: • stanice CHO NPC1-/- predstavljaju dobar model bolesti NPC: pokazuju znatno povišenu razinu ukupnog kolesterola u kasnim endosomima u odnosu na stanice CHOwt, te imaju značajno povišenu razinu odsječka C99 u odnosu na stanice CHOwt, što je u skladu s već objavljenim rezultatima, • nakupljanje kolesterola u kasnim endosomima stanica CHO NPC1-/- uzrokuje pomak u distribuciji odsječka C99 prema kasnim endosomima u stanicama CHO NPC1-/- u odnosu na stanice divljeg tipa (CHOwt). • nakupljanje kolesterola u kasnim endosomima stanica CHO NPC1-/- uzrokuje pomak u smještaju proteina PS1 prema kasnim endosomima u stanicama CHO NPC1-/- u odnosu na stanice CHOwt. Ukratko, rezultati ukazuju da nakupljanje kolesterola u stanicama CHO NPC1-/- uzrokuje pomak u transportu proteina C99/PS1 iz ranih prema kasnim endosomima. Pomak proteina APP nije zamjećen, moguće zbog njegovog povećanog procesiranja β-sekretazom. Kolesterol bi mogao na indirektan način modulirati preraspodjelu proteina PS1, te njegovog supstrata odsječka C99, na način da dolazi do povećanog konkata supstrata (C99) i enzima (PS1) u kasnim endosomina što rezultira povećanim procesiranjem odsječka C99, odnosno povećanim stvaranjem peptida Aβ. Ovi rezultati doprinose rasvjetljavanju mehanizma utjecaja kolesterola na nastanak AB, te ukazuju da bi održavanje homeostaze kolesterola moglo utjecati na prevenciju ili progresiju Alzheimerove bolesti.

Kongres je održan u Rovinju od 08. do 11. listopada 2008. godine, okupivši više od 200 sudionika iz Hrvatske ali i svijeta. Cilj skupa bio je okupiti forum za sagledavanje dosadašnih znanstvenih spoznaja vezanih uz Alzheimerovu bolest iz različitih perspektiva uključujući i aplikativnu. Tijekom trajanja skupa znanstvenici, praktičari i članovi obitelji imali su priliku izmeniti iskustva i nove spoznaje o ovoj bolesti, oblicima skrbi i podrške oboljelom.

Cilj ove studije bio je procijeniti razinu HDL-a, LDL-a i ukupnog kolesterola u pacijenata s Alzheimerovom bolešću i vaskularnom demencijom. Uključeno je 111 pacijenata s dijagnozom demencije, Alzheimerove u 64 pacijenta te vaskularne u 47 pacijenata. Analizirali smo razinu ukupnog kolesterola, HDL i LDL-a. U grupi pacijenata s Alzheimerovom bolešću 24 pacijenta imali su kolesterol unutar normalnih granica dok je u 40 bio povišen. Srednja vrijednost ukupnog kolesterola u ovoj grupi bila je 5.9 (SD=1.2), LDL-a 3.64 (SD=0.91) te HDL-a 1.39 (SD=0.34). U grupi pacijenata s vaskularnom demencijom 21 bolesnik imao je normalnu razinu kolesterola dok su 26 imali povišeni. U ovoj grupi srednja vrijednost ukupnog kolesterola bila je 5.9 (SD=1.04), HDL-a 1.44 (SD=0.57) i LDL-a 3.7 (SD=0.88). Ukupna razina kolesterola, LDL i HDL viši su u grupi pacijenata s vaskularnom demencijom, no razlika nije statistički značajna. Naši rezultati upućuju da su povišeni ukupni i LDL kolesterol rizični faktori za oba tipa demencije iako naglašenije u bolesnika s vaskularnom demencijom.

Uspoređene su vaskularne karakteristike pacijenata s vaskularnom i Alzheimerovom demencijom.

Vaskularni kognitivni poremećaj (VCI) je vrlo širok pojam koji se odnosi na sve vrste kognitivnih poremećaja koji su nastali kao posljedica cerebrovaskularnih bolesti. Taj pojam obuhvaća sve razine kognitivnih poremećaja - od najranijih, blagih kognitivnih smetnji, sve do razvijene slike demencije.

Nedavna istraživanja su pokazala da povišena razina kolesterola može mijenjati procesiranje prekursora proteina amiloid-beta (APP) i utjecati na nakupljanje peptida amiloid-β (Abeta), glavne patološke značajke Alzheimerove bolesti (AB). Nakupljanje kolesterola u endosomima/lizosomima u bolesti Niemann-Pick tipa C (NPC) prati značajno povećanje razine peptida Abetai C-terminalnog odsječka proteina APP - C99. Cilj rada je bio ispitati način djelovanja kolesterola na smještaj proteina APP i/ili presenilina 1 (PS1) u stanične organele u bolesti NPC. Koristivši modelne stanice CHO NPC1-null i stanice divljeg tipa (CHOwt) u razdvajanju unutarstaničnih organela centrifugiranjem u gradijentu Iodixanola, utvrđeno je da stanice CHO NPC1-null pokazuju promijenjen smještaj proteina APP i PS1 te povišenu razinu kolesterola i odsječka C99 u ranim/kasnim endosomima. Ovi rezultati ukazuju da kolesterol najvjerojatnije doprinosi nastanku AB regulirajući smještaj proteina APP i PS1 unutar organela endocitoznog puta, središnjem mjestu stvaranja peptida Aβ u stanici, te da ova preraspodjela može dovesti do povećanog stvaranja peptida Abeta.

Cilj je studije bio usporediti razinu glikemije u oboljelih od Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije te procijeniti može li se dijabetes melitus promatrati kao rizični faktor za nastanak demencije.

Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije opisana je kao najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti. Obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efi kasno skrbiti sama o sebi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da skrbnici tri četvrtine dana provode u skrbi za oboljelog, a taj udio provedenog vremena pokazuje trend povećanja kako bolest napreduje. Skrb za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti može imati negativan utjecaj na obitelj, odnosno skrbnika na psihološkom, profesionalnom i/ili fi nancijskom planu (često odustaju od plaćenog rada ili su prisiljeni reducirati broj radnih sati), a može poremetiti i međusobne odnose s obitelji i širom okolinom. Preuzimanjem zahtjevne uloge skrbi o članu obitelji, skrbnik često također postaje &raquo ; ; ; ; žrtvom bolesti&laquo ; ; ; ; koja treba pronaći načine nošenja sa svime što bolest donosi. Stoga je cilj ovog rada, temeljem pregleda relevantne literature, identifi cirati nekoliko općih problema s kojima se suočavaju skrbnici osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Nadalje, u radu se stavlja fokus na iskustva skrbnika, na razumijevanje teškoća s kojima se skrbnici susreću u skrbi za oboljelog člana obitelji, uključujući između ostalog depresivnost i skrbnički stres. Naglašavase važnost podrške u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti, te su dane preporuke za daljnje djelovanje.

Poremećaj kontrole izražavanja emocija (PKIE), eng. involuntary emotional expression disorder (IEED) je sindrom karakteriziran relativno stereotipnim izražavanjima nekontroliranog plakanja i/ili smijanja. Dodatno ovaj sindrom može još uključivati i iritabilnost, ljutnju i frustraciju. Javlja se kod različitih neuroloških i psihijatrijskih bolesti i stanja kao što su moždani udar, demencija, amiotrofična lateralna skleroza, Parkinsonova bolest, multipla skleroza i traumatsko moždano oštećenje. PKIE se relativno često javlja, no puno se rjeđe dijagnosticira, a stoga izostaje i (adekvatno) liječenje. U demenciji Alzheimerovog tipa prevalencija PKIE se kreće od 15-39%. U kontroliranim kliničkim ispitivanjima lijekova za sada je jedino kvinidin/dekstrometorfan (ZenviaTM) pokazao efikasnost u liječenju PKIE, te dobio odobrenje Američke udruge za hranu i lijekove (FDA) za ovu indikaciju, pa stoga svakako predstavlja lijek prvog izbora u liječenju ovog poremećaja. S obzirom da u Republici Hrvatskoj ovaj lijek za sada još nije registriran, PKIE se još uvijek, s većim ili manjim uspjehom, najčešće tretira antidepresivima (triciklički i SIPPS), antipsihoticima, anksioliticima i stabilizatorima raspoloženja. Adekvatno liječenje PKIE znatno će poboljšati kvalitetu života bolesnika, a posredno i njihovih obitelji odnosno njegovatelja.

Neinvazivna magnetoencefalografska mjerenja pružaju nam mogućnost uvida u patologijom izmijenjene obrasce neurodinamičke kortikalne aktivnosti. Cilj ove studije je ispitati mogućnost razlikovanja kortikalnih odgovora na tonove oddball paradigme triju kategorija ispitanika: 5 pacijenata sa dijagnozom blagog kognitivnog poremećaja, 5 sa Alzheimerovom bolešću te 10 kontrolnih starijih ispitanika. Evocirani auditorni odgovori su mjereni 275-kanalnim CTF sustavom u magnetski zasjenjenoj sobi MIND Instituta tijekom pasivnog slušanja tonova koji su prezentirani binauralno (1kHz, p=0.8 ; 1.2kHz, p=0.2). Koristili smo MRVIEW CSST program [1] za prostorno-vremensku lokalizaciju neuronske aktivnosti u intervalu od 30-200 ms. Nemogućnost lokalizacije izvora rane frontalne aktivnosti i za učestale i za rijetko prezentirane tonove kod Alzheimer ispitanika, a koji su nađeni kod druge dvije kategorije ispitanika, upućuju na funkcionalnu degeneraciju neurona frontalnog režnja zaduženih za obradu i komparaciju senzornih informacija. Nedostatak frontalne aktivnosti zajedno sa ranije uočenim promjenama u neurodinamici auditornog korteksa [2] mogli bi predstavljati biomarkere značajne u dijagnozi Alzheimerove bolesti. [1] Ranken DM et al: MEG/EEG forward and inverse modeling using MRIVIEW ; Proceedings of Biomag 2002, pp 785-787 [2] Supek, S ; Josef Golubic S, et al: Neuromagnetic auditory activity reflects differences between normal aging, MCI and AD subjects: An oddball study ; Proceedings of Biomag, Sapporo, 2008, pp 171-173.

Promijenjen metabolizam i povećana sinteza peptida amiloid β (Aβ) smatra se ključnim događajem u razvoju Alzheimerove bolesti (AB). Nedavna istraživanja su pokazala da razina kolesterola utječe na procesiranje prekursora proteina amiloid β (APP), te utječe na stvaranje i razinu peptida Aβ. Nakupljanje kolesterola i značajno povećanje razine peptida Aβ uočeno je i u Niemann Pickovoj bolesti tipa C (NPC), nasljednoj bolesti nakupljanja lipida, pa se ova bolest pokazala kao dobar model u proučavanju mehanizma djelovanja kolesterola na razvoj AB. Cilj rada je bio ispitati utječe li nakupljanje kolesterola u bolesti NPC na promijenjen smještaj proteina APP i presenilina 1 (PS1) u staničnim organelima endocitoznog puta. Metodom imunokonfokalne mikroskopije uočeno je da stanice CHO NPC1-/- pokazuju promijenjen smještaj proteina APP u ranim i reciklirajućim endosomima u odnosu na stanice divljeg tipa CHOwt. Osim toga, stanice CHO NPC1-/- pokazuju promijenjeno bojanje biljega za rane (EEA1) i reciklirajuće (receptor transferina, TfR) endosome što ukazuje na njihovo nakupljanje na periferiji stanice. Međutim nije pokazan promijenjen smještaj proteina PS1 u organelima endocitoznog puta. Ovi rezultati ukazuju da bi kolesterol mogao djelovati na nastanak AB tako da regulira smještaj proteina APP unutar staničnih organela endocitoznog puta, te da takva preraspodjela proteina APP dovodi do povećanog stvaranja peptida Aβ u ovim organelima.

Promijenjen metabolizam i povećana sinteza peptida amiloid β (Aβ) smatra se ključnim događajem u razvoju Alzheimerove bolesti (AB). Nedavna istraživanja su pokazala da razina kolesterola utječe na procesiranje prekursora proteina amiloid β (APP), te utječe na stvaranje i razinu peptida Aβ. Nakupljanje kolesterola i značajno povećanje razine peptida Aβ uočeno je i u Niemann Pickovoj bolesti tipa C (NPC), nasljednoj bolesti nakupljanja lipida, pa se ova bolest pokazala kao dobar model u proučavanju mehanizma djelovanja kolesterola na razvoj AB. Cilj rada je bio ispitati utječe li nakupljanje kolesterola u bolesti NPC na promijenjen smještaj proteina APP i presenilina 1 (PS1) u staničnim organelima endocitoznog puta. Korištenjem modelnih stanica CHO NPC1-/- i stanica divljeg tipa (CHOwt), pokazano je da stanice CHO NPC1-/- pokazuju promijenjen smještaj proteina APP u ranim i reciklirajućim endosomima. Stanice CHO NPC1-/- pokazuju promijenjeno bojanje biljega za rane i reciklirajuće endosome što ukazuje na njihovo nakupljanje na periferiji stanice. Međutim nije pokazan promijenjen smještaj proteina PS1 u organelima endocitoznog puta. Ovi rezultati ukazuju da bi kolesterol mogao djelovati na nastanak AB tako da regulira smještaj proteina APP unutar staničnih organela endocitoznog puta, te da takva preraspodjela proteina APP dovodi do povećanog stvaranja odsječka C99, te peptida Aβ u ovim organelima. Altered metabolism and increased formation of amyloid-β peptide (Aβ) is considered to be the key event in development of Alzheimer's disease (AD). Recent reports have shown that cholesterol levels modulate processing of amyloid-β precursor protein (APP) and formation of Aβ peptide. Cholesterol accumulation and increased levels of Aβ peptide have also been observed in Niemann-Pick type C disease (NPC), hereditary sphingolipid storage disorder, which has become an important model to study the role of cholesterol in the pathogenesis of AD. The goal of this work was to investigate whether cholesterol accumulation in NPC disease changes distribution of APP protein and presenilin 1 (PS1) within endocytic pathway. Using immunoconfocal microscopy, we observed altered localization of APP protein in early and recycling endosomes in CHO NPC1-/- compared to CHOwt cells. In addition, we detected altered staining of markers for early (EEA1) and recycling (transferrin receptor, TFR) endosomes in CHO NPC1-/- cells, which suggests their accumulation on the cell periphery. However, altered localization of PS1 was not observed in endocytic organelles. These results suggest that cholesterol may influence the onset of AD by regulating trafficking of APP protein within endocytic pathway, and that this redistribution od APP protein leads to increased synthesis of C99, and Aβ peptide in these organelles.

Nedavna istraživanja su pokazala da povišena razina kolesterola može mijenjati cijepanje prekursora proteina amiloid-beta (APP) i utjecati na nakupljanje peptida amiloid-beta (Aβ), glavne patološke značajke Alzheimerove bolesti (AB). Nakupljanje kolesterola u endosomima/lizosomima u bolesti Niemann-Pick tipa C (NPC) prati značajno povećanje razine peptida Aβ i C-terminalnog odsječka proteina APP - C99. Cilj rada je bio ispitati način djelovanja kolesterola na smještaj proteina APP i/ili presenilina 1 (PS1) u stanične organele u bolesti NPC. Uporabom modelnih stanica CHO NPC1-null i stanica divljeg tipa (CHOwt) u razdvajanju unutarstaničnih organela centrifugiranjem u gradijentu Iodixanola, utvrđeno je da stanice CHO NPC1-null pokazuju promijenjen smještaj proteina APP i PS1 te povišenu razinu kolesterola i odsječka C99 u ranim/kasnim endosomima. Ovi rezultati ukazuju da kolesterol najvjerojatnije doprinosi nastanku AB regulirajući smještaj proteina APP i PS1 unutar organela endocitoznog puta, središnjem mjestu stvaranja peptida Aβ u stanici, te da ova preraspodjela može dovesti do povećanog stvaranja peptida Aβ. Recent reports have suggested that elevated cholesterol levels may modulate processing of beta-amyloid precursor protein (APP) by increasing formation of the amyloid-beta (Aβ) peptide, a central event in the pathogenesis of Alzheimer’s disease (AD). Cholesterol accumulation in endosomes/lysosomes in Niemann-Pick Type C (NPC) disease is accompanied by a significant increase in Aβ levels and levels of the Cterminal APP fragment – C99. The goal of this work was to investigate the cholesterol accumulation-regulated subcellular redistribution of APP and/or presenilin 1 (PS1) in NPC disease. To test this we utilized NPC model cells (CHO NPC1-null) and parental CHOwt cells. Using subcellular fractionation we observed altered subcellular localization of APP and PS1 together with increased C99 levels in early/late endosomes in CHO NPC1-null vs. CHOwt cells. Our findings suggest that cholesterol may contribute to AD onset by altering trafficking of APP and PS1 within endocytic pathway leading to increased formation of Aβ.

Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije opisana je kao najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti. Obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efi kasno skrbiti sama o sebi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da skrbnici tri četvrtine dana provode u skrbi za oboljelog, a taj udio provedenog vremena pokazuje trend povećanja kako bolest napreduje. Skrb za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti može imati negativan utjecaj na obitelj, odnosno skrbnika na psihološkom, profesionalnom i/ili fi nancijskom planu (često odustaju od plaćenog rada ili su prisiljeni reducirati broj radnih sati), a može poremetiti i međusobne odnose s obitelji i širom okolinom. Preuzimanjem zahtjevne uloge skrbi o članu obitelji, skrbnik često također postaje »žrtvom bolesti« koja treba pronaći načine nošenja sa svime što bolest donosi. Stoga je cilj ovog rada, temeljem pregleda relevantne literature, identifi cirati nekoliko općih problema s kojima se suočavaju skrbnici osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Nadalje, u radu se stavlja fokus na iskustva skrbnika, na razumijevanje teškoća s kojima se skrbnici susreću u skrbi za oboljelog člana obitelji, uključujući između ostalog depresivnost i skrbnički stres. Naglašavase važnost podrške u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti, te su dane preporuke za daljnje djelovanje.

Skrb za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti ili nekog drugog oblika demencije opisana je kao najzahtjevniji oblik skrbi s kojim se osoba treba suočiti, sukladno razvojnom stadiju bolesti. Obitelj čini najveći resurs u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti kada ona više nije u mogućnosti efi kasno skrbiti sama o sebi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da skrbnici tri četvrtine dana provode u skrbi za oboljelog, a taj udio provedenog vremena pokazuje trend povećanja kako bolest napreduje. Skrb za člana obitelji oboljelog od Alzheimerove bolesti može imati negativan utjecaj na obitelj, odnosno skrbnika na psihološkom, profesionalnom i/ili fi nancijskom planu (često odustaju od plaćenog rada ili su prisiljeni reducirati broj radnih sati), a može poremetiti i međusobne odnose s obitelji i širom okolinom. Preuzimanjem zahtjevne uloge skrbi o članu obitelji, skrbnik često također postaje »žrtvom bolesti« koja treba pronaći načine nošenja sa svime što bolest donosi. Stoga je cilj ovog rada, temeljem pregleda relevantne literature, identifi cirati nekoliko općih problema s kojima se suočavaju skrbnici osobe oboljele od Alzheimerove bolesti. Nadalje, u radu se stavlja fokus na iskustva skrbnika, na razumijevanje teškoća s kojima se skrbnici susreću u skrbi za oboljelog člana obitelji, uključujući između ostalog depresivnost i skrbnički stres. Naglašavase važnost podrške u skrbi za osobu oboljelu od Alzheimerove bolesti, te su dane preporuke za daljnje djelovanje., The care for a person with Alzheimer’s disease or with some other type of dementia is described as the most demanding form of care and the approach to the care depends on the illness stage. The family presents the largest resource in the care for a patient with Alzheimer’s disease when he is no longer capable of taking care of himself effi ciently. The research up to date suggests that the carers spend three quarters of a day caring for the patient, and this portion increases with the progress of the disease. The care for a family member with Alzheimer’s disease can have a negative eff ect on the family, i. e. the carers, on psychological, professional and/or fi nancial level (they frequently quit paid jobs or are forced to reduce working hours) and it can disturb relations within the family and with the environment. By assuming a very demanding role of caring for a family member, the carer often becomes »a victim of the disease« who needs to find ways of dealing with the burden of the disease. Therefore, the objective of this article is, on the basis of relevant literature, to identify certain general problems with which are faced the carers of patients with Alzheimer’s disease. Moreover, the article focuses on carers’ experience, understanding the diffi culties with which the carers are faced in caring for a sick family member, including depression and carer stress. The importance of the support in the care for a patient with Alzheimer’s disease is also underlined and suggestions for future actions are proposed.

Alzheimerova bolest (AB) i frontotemporalna demencija (FTD) predstavljaju važan diferencijalno dijagnostički problem u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Stoga postoji potreba pronalaska bioloških markera kojima bi se pospješila točnost postavljanja dijagnoze. Cilj je ove disertacije bio ocijeniti dijagnostičku važnost triju potencijalnih markera iz likvora: ukupnog tau proteina (t-tau), tau proteina fosforiliranog na treoninu 181 (p-tau181) i tau proteina fosforiliranog na serinu 199 (p-tau199) u diferencijalnoj dijagnozi bolesnika s AB i FTD podudarnih dobnih skupina. Koncentracije navedenih proteina iz likvora određene su u 25 bolesnika s FTD, 27 bolesnika s AB te 25 ispitanika kontrolne skupine. Vrijednosti t-tau, ptau181 i p-tau199 iz likvora su bile značajno veće u skupini bolesnika s AB nego u skupini bolesnika s FTD (p85%). Ipak, upotrebom kombinacije vrijednosti koncentracija t-tau i p-tau199 markera iz likvora postignuta je točna klasifikacija 22 od 25 bolesnika s FTD. Zaključeno je da nijedan od navedenih markera zasebno nije pokazao karakteristike „idealnog“ markera, ali je kombinacija ttau i p-tau199 detektirala zadovoljavajuće visoki postotak FTD bolesnika (88%)., Alzheimer's disease (AD) and frontotemporal dementia (FTD) represent an important differential diagnostic problem in clinical practice. The identification for new biomarkers that would help establishing the diagnosis and primary cause of the dementia is therefore of great relevance. The aim of this study was to investigate the diagnostic accuracy of three potential CSF biomarkers, total tau protein (t-tau), tau protein phosphorylated at threonine 181 (p-tau181) and tau protein phosphorylated at serine 199 (p-tau199) in the differential diagnosis of AD and FTD patients in relatively young age groups. The concentrations of these three CSF biomarkers were measured in 25 FTD patients, 27 AD patients and 25 control subjects. The CSF concentrations of all three markers were significantly higher in AD than in FTD patients (p < 0.001) or control subjects (p < 0.001). No difference was observed in FTD patient group compared to controls, except for p-tau181 (p = 0.028). When sensitivity was set at 85% or higher, specificity in differentiation between FTD and AD patients reached 40,0% for t-tau, 37,5% for p-tau181 and 56,0% for p-tau199. Improvement of the diagnostic accuracy upon logistic regression analysis with t-tau and p-tau199 as independent variables showed that 22 out of 25 FTD patients could be correctly classified. In conclusion, none of the markers per se fulfilled the criteria for the „ideal“ marker (sensitivity and specificity higher than 85%). However, combination of t-tau and p-tau199 detected correctly 88% of FTD patients, thus largely satisfying practical requirements.

Postupno i najčešće podmuklo napredovanje oštećenja spoznajnih (kognitivnih) funkcija moždane kore glavno je obilježje Alzheimerove bolesti, a slabljenje zapamćivanja novijih događaja nastalniji i najizraženiji simptom. Zbog toga što patološki proces gotovo uvijek najprije zahvaća hipokampus (dio sljepoočnog režnja velikog mozga zadužen za pretvorbu kratkotrajnog u dugoročno pamćenje), Alzheimerova bolest se često naziva i hipokampalna demencija. Ipak, s napredovanjem bolesti javljaju se i drugi kognitivni, ali i nekognitivni simptomi. Neki od najčešćih nekognitivnih simptoma Alzheimerove bolesti su oscilacije raspoloženja, depresija i agresivnost. U ranom stadiju Alzheimerove bolesti, agresivnost može indirektno biti posljedica iritabilnosti i gubitka kontrole uslijed oštećenja pamćenja, a javlja se u samo manjeg broja oboljelih (jer većina nije svjesna propadanja vlastitih spoznajnih sposobnosti zapamćivanja). U srednjem (umjereno teškom) i teškom stadiju bolesti agresivnost se javlja puno češće i direktna je posljedica širenja patoloških promjena iz područja hipokampusa na lateralni dio orbitočeonog dijela velikog mozga (koji u normalnih osoba suprimira agresivno ponašanje) i amigdaloidni skup jezgara u sljepoočnom režnju (koji u normalnim okolnostima daje emocionalnu vrijednost svemu što vidimo i doživljavamo, npr. izrazima agresije na licima drugih osoba). U slučajevima jačeg oštećenja lateralnog orbitofrontalnog korteksa patološkim promjenama (nakupljanjem većeg broja neuritičkih plakova i neurofibrilarnih snopića u ovim područjima mozga) i beznačajan povod može katkad dovesti do neprimjerene reaktivne agresije oboljelog. U jednoj od većih studija koje su pratile osobe sa sindromom demencije uzrokovanim Alzheimerovom bolešću oko 52% oboljelih je pokazivalo neki oblik agresivnog ponašanja. Od toga ih je 35% bilo samo verbalno agresivno, a 17% i verbalno i fizički agresivno prema njegovateljima. Fizička agresivnost je bila značajno češća kod oboljelih muškaraca, te oboljelih s otežanom motoričkom koordinacijom (dispraksijom - ovo je ujedno i dobar pokazatelj uznapredovalosti bolesti). Zaključak studije je da je agresivno ponašanje relativno uobičajen fenomen u osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, te da je otprilike jedna od pet osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti i fizički agresivna. Agresivno ponašanje također je često i popratna posljedica depresije. Za razliku od malog broja pacijenata koji razviju kliničku sliku demencije isključivo na temelju depresije (pseudemencija) i koja se reverzibilna, tj. može izliječiti, veliki broj dementnih bolesnika s Alzheimerovom bolešću s vremenom također postane depresivan. Ovakvi dementni bolesnici često su vrlo osjetljivi na nuspojave antidepresiva, tako da im oprezno treba početi davati vrlo male doze. Ovakvo liječenje obično pomaže i popravlja njihovo raspoloženje, pa je učestalost agresivnog ponašanja u osoba s Alzheimerovom bolešću koje koriste antidepresive (i/ili antipsihotike) statistički značajno manja od uobičajene (no, ne treba zaboraviti da ovi lijekovi neće popraviti njihove kognitivne deficite). U mnogih bolesnika s Alzheimerovom bolešću neuropatološke promjene čeonog režnja i amigdaloidnog skupa jezgara u sljepoočnom režnju (našeg „ emocionalnog računala“ ) dovode do potpunog gubitka motivacije (abulija). Ovo stanje dosta često se pogrešno interpretira kao depresija, a ne popravlja se davanjem antidepresiva. Agresivno ponašanje u oboljelih od Alzheimerove bolesti najbolje se sprječava (prevenira) aktivnim slušanjem (stvarno čuti što nam želi reći) i učinkovitim verbalnim odgovorom (stvarno razmisliti o tome što nam je rekao i smiriti ga svojim odgovorom) ili eventualnim uklanjanjem mogućeg izvora problema. U nekim slučajevima pomažu iste tehnike kao i kod male djece, npr. odvraćanje pozornosti i slično. Ako ovi postupci nisu dovoljni, treba najprije ukloniti druge osobe iz blizine koje mogu biti podvrgnute njegovom/njenom agresivnom ponašanju i nasilju, zatim ukloniti predmete iz okolice oboljelog koji mogu biti upotrijebljeni za ozlijeđivanje ili samoozlijeđivanje, te potražiti pomoć i savjet od Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest (telefoni za pomoć 091-5691660 i 091- 5691663), odnosno potražiti stručnu pomoć liječnika opće (obiteljske) medicine, specijaliste neurologa ili psihijatra (upravo je u procesu usklađivanja s Europskom unijom i uvođenje specijalizacije iz gerijatrijske medicine u RH), koji će nakon dobivanja uvida u stanje oboljelog razmotriti i odlučiti treba li upotrijebiti farmakološka sredstva u liječenju agresivnosti (gabapentin, olanzapin, citalopram, perfenazin, risperidon, haloperidol, itd).

Patofiziologija Alzheimerove bolesti (AD) se povezuje sa smanjenom aktivnošću i osjetljivošću noradrenergičkog sustava. Ključni enzim u sintezi noradrenalina je dopamin-beta-hidroksilaza (Dβ H) koja katalizira reakciju pretvorbe dopamina u noradrenalin. Aktivnost enzima u plazmi je stabilna karakteristika svakog pojedinca, a za aktivnost enzima je do 50% odgovoran funkcionalan polimorfizam -1021CT DBH lokusa. Cilj rada bio je a) usporediti polimorfizam -1021CT DBH lokusa u zdravih osoba i pacijenta s AD, i b) ustanoviti učestalosti alela i genotipova za DBH u pacijenata s ranim i kasnim početkom bolesti. Izolirana je DNA iz krvi 52 bolesnika (23 muškarca i 29 žena) i 80 zdravih osoba (40 muškarca i 40 žena) koja je podvrgnuta PCR-RFLP analizi i "real time" PCR analizi, te je utvrđena distribucija alela i genotipova za DBH. Rezultati su pokazali da učestalost recesivnog -1021T alela u kontrolnoj skupini iznosi 0.194, u skupini oboljelih od AD 0.173, u skupini pacijenata s ranim AD 0.125, a u skupini s kasnim AD 0.124. Pokazano je da ne postoji statistički značajna (χ 2=3, 899, p=0, 142 ) razlika u učestalosti alela između zdravih i oboljelih od AD, te između pacijenata s ranim i kasnim početkom AD (χ 2 =2, 389, p=0, 303). Na temelju usporedbe učestalosti i distribucije alela i genotipova između zdravih osoba i oboljelih od AD, te između zdravih osoba i pacijenata s ranim i kasnim početko AD može se zaključiti da ne postoji povezanosti između pojave AD i -1021CT polimorfizma u genu za DBH.

U Alzheimerovoj bolesti (AD) dolazi do kognitivnih promjena. Uzrok je, čini se, degeneracija kolinergičkih neurona u kori velikog mozga i hipokampusa. Zbog toga dolazi do smanjene kolinergičke transmisije i poremećaja funkcije neurotransmitera. Dopamin-beta-hidroksilaza (DBH) je enzim koji katalizira pretvorbu dopamina u noradrenalin. Noradrenalin je važni neurotransmiter u središnjem i perifernom živčanom sustavu. Niža aktivnost DBH u plazmi se povezuje sa psihotičkim simptomima. Glavni funkcionalni polimorfizam DBH lokusa je -1021C/T. Ta tranzicija je odgovorna za aktivnost enzima u plazmi. Cilj ovog rada je bio: a) odrediti distribuciju genotipova i alela u zdravih osoba i bolesnika s AD ; b) odrediti distribuciju genotipova i alela u zdravih osoba i bolesnika s AD s obzirom na spol ; c) odrediti distribuciju genotipova i alela u zdravih osoba i bolesnika s AD sa ili bez psihotičkih simptoma. Tako se trebala ispitati povezanost AD s genetskim promjenama. Iz krvi 77 muškarca (52 zdrava i 25 bolesnika s AD) i 89 žena (52 zdrave i 37 bolesnica) je izolirana DNA i podvrgnuta PCR-RFLP analizi. Određena je distribucija i učestalost pojavljivanja alela i genotipova za DBH. Rezultati su pokazali da: a) ne postoji razlika u učestalosti i distribuciji genotipova i alela -1021C T polimorfizma gena za DBH između zdravih osoba i bolesnika s AD ; b) distribucija genotipova i alela -1021C/T polimorfizma gena za DBH u zdravih osoba i bolesnika s AD, ne ovisi o spolu ; c) bolesnici s AD sa ili bez psihotičkih simptoma imaju podjednaku distribuciju genotipova i alela -1021C/T polimorfizma gena za DBH kao i zdrave osobe. Na temelju naših rezultata može se zaključiti da nema povezanosti između pojave AD i -1021C/T polimorfizma gena za DBH.

U predavanju su obuhvaćene najnovije spoznaje o patogenezi Alzheimerove bolesti, te oksidativnom oštećenju živčanih stanica tijekom starenja.

Alzheimerova bolest ima velik utjecaj na društvo, i ne samo zato što „ krade“ sjećanja oboljele osobe, te dovodi do opadanja njezinih kognitivnih, fizičkih i funkcionalnih sposobnosti, već i „ devastira“ živote osoba koje ju okružuju. Navedeno govori o potrebi hitnog razvoja mreže podrške i servisa koji bi optimalizirali skrb o oboljeloj osobi. Unatoč medicinskim postignućima i otkrićima, aspekt socijalne podrške obiteljima oboljelih ostao je nedovoljno razvijen. Institucionalni oblici skrbi zbog nedostatnih resursa (manjka smještajnih kapaciteta, manjka stručnog osoblja, funkcioniranja prema zadanim standardima i normativima i slično) često nisu u mogućnosti zbrinuti oboljele od Alzheimerove bolesti. S druge strane, malobrojne udomiteljske obitelji koje skrbe o starima nisu stručno osposobljene, niti opremljene za tu zahtjevnu ulogu, što dovodi do toga da su članovi obitelji oboljelih najčešće prepušteni sami sebi. Prepoznavši važnost senzibilizacije društva na probleme oboljelih osoba od Alzheimerove bolesti i njihove obitelji, te resurse lokalne zajednice, cilj izlaganja je, među ostalim, dati prikaz socijalno-medicinskog modela intervencija namijenjenih osiguravanju podrške obitelji oboljelih koji je nastao na osnovi provedenog istraživanja na populaciji njegovatelja (osoba iz obitelji koje skrbe o oboljelom), a u suradnji s Hrvatskom udrugom za Alzheimerovu bolest. Socijalno-medicinski model intervencija treba uključivati: osiguravanje pravovremenih informacija o bolesti, kao i dostupnim servisima u zajednici sukladno stadiju razvoja bolesti ; organiziranje edukacija ; pomoći njegovateljima u nošenju sa stresom kroz psihološka savjetovališta, putem kognitivno-bihevioralne terapije koja uključuje kognitivne strategije i bihevioralne tehnike, te drugih efektivnih strategija suočavanja sa stresom, s ciljem praćenja i pružanja podrške njegovatelju i osobi o kojoj skrbi kroz sve stadije bolesti, uključujući pomoć u tugovanju zbog gubitka voljene osobe.

Mnoge nedavno obavljene studije su pokazale da povišena razina kolesterola u krvi može imati utjecaja na početak te na tijek Alzheimerove demencije (AD). Cilj ove studije je procjena i usporedba razine kolesterola u Alzheimerovoj u odnosu na vaskularnu demenciju (VaD).

U mnogim je nedavno objavljenim studijama pokazano da iako dijabetes nije značajno podizao incidenciju Alzheimerove bolesti (AD) u Framinghamskoj studiji, mogao bi, u odsustvu drugih, biti rizični faktor za AD. S druge strane, dijabetes je poznat rizični čimbenik za razvoj vaskularne demencije (VD). Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi razine glukoze u serumu u bolesnika s Alzheimerovom bolesti i vaskularnom demencijom.

U predavanju su izložene aktivnosti Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest i obrazložena svrha njezinog postojanja: pomoć oboljelima od Alzheimerove bolesti i njihovim obiteljima i njegovateljima, uklanjanje stigme koju ova bolest nosi, te edukacija i podizanje svjesnosti o Alzheimerovoj bolesti ciljnih skupina i opće populacije. Pored kratkog objašnjenja trenutnih spoznaja iz područja epidemiologije, patogeneze, te mogućnosti i ograničenja farmakoterapije Alzheimerove bolesti, prikazani su najvažniji rani znakovi bolesti, kao i česte zablude. Nakon podjele edukativnih materijala, izlagatelji su u drugom dijelu tribine odgovarali na pitanja oboljelih, članova njihovih obitelji, skrbnika, socijalnih radnika, pravnika i ostalih sudionika skupa.

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB) osnovana je 1999. godine u Zagrebu, podruznica udruge 2003. godine na Rabu, sve sa svrhom pomoci oboljelima od ove teske bolesti, kao i njihovim obiteljima i njegovateljima. Radom udruge nastoji se ukloniti stigma, educirati ciljna skupina i opca populacija. U udruzi (za sada) rade iskljucivo volonteri. Prema najnovijim epidemiolo"skim procjenama danas u Hrvatskoj oko 80.000 Ijudi boluje od nekog tipa demencije, s tim da je medu njima najveci broj onih koji boluju od Alzheimerove bolesti (AB). Svjetski strucnjaci predvidaju da ce se svakih 20 godina ova brojka udvostrucivati. Od svog samog pocetka HUAB jednom mjesecno u Domu umirovljenika Medvescak u Zagrebu (na Iblerovom trgu br. 8) organizira savjetovaliste za obitelji oboljelih i za sve zainteresirane. Pored toga, HUAB je do sada objavila cetiri brosure, koje su tiskane u velikoj nakladi, dozivjele vise izdanja i distribuirane u sve Domove umirovljenika u Hrvatskoj i poslane svim lijecnicima primarne zdravstvene zastite, te svim clanovima HUAB-a i njihovim obiteljima. Naslovi brosura bili su slijedeci: «Demencija kod Alzheimerove bolesti» ; «Alzheimerova demencija - dijagnosticiranje, sifriranje i inicijalna terapija» ; «Zivjeti i brinuti se o osobi s Alzheimerovom demencijom» i «Pomoc zbrinjavateljima osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti». Do sada smo organizirali dvije konferencije o Alzheimerovoj demenciji u Zagrebu i tri Simpozija o psihogerijatriji na Rabu, te veliki broj javnih tribina. Clanovi HUAB-a u vise navrata nastupali su u javnim medijima (TV, radio, tisak). Svake godine posebno obiljezavamo Svjetski dan Alzheimerove bolesti (21. rujna), a prosle smo godine na sredisnjem zagrebackom trgu (na Cvjetnom placu) promovirali letak «10 ranih znakova AB» i dijelili ga brojnim prolaznicima kroz cijeli dan. Nedavno smo tiskali plakat «10 ranih znakova AB», a kojega namjeravamo razaslati lijecnicima obiteljske medicine da ga izvjese u svoje cekaonice. Sudjelovali smo na Danima udruga Grada Zagreba, a nasa Udruga je clanica Koalicije udruga u zdravstvu. Posjedujemo dva medicinska kreveta koja posudujemo potrebitim clanovima. Za sada Udruga ima jednu fiksnu telefonsku liniju i dva mobitela, od kojih jedan funkcionira (091/569-1660) kao SOS telefon, koji je uvijek na raspolaganju clanovima i svim zainteresiranim. HUAB ima svoju web-stranicu na www.alzheimer.hr i e-mail adresu: alzheimer@alzheimer.hr. U 2006. godini od 07. do 10. rujna HUAB je, na Brijunima u Hrvatskoj, organizirala Treci hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti s medunarodnim sudjelovanjem, na kojem je sudjelovalo 200 ucesnika iz 10 zemalja i na taj nacin to je postao najveci skup o AB u Hrvatskoj ikad odrzan. Kiparskom izlozbom pod naslovom «Aloisu Alzheimeru u cast» popratio je, kolega umjetnik doc. dr. sc. Eduard Pavlovic, nag Kongres pa smo se na taj nacin i mi pridruzili svjetskom obiljeiavanju 100 godisnjice otkako je njemacki psihijatar Alzheimer prvi puta opisao bolest koja je kasnije ponijela njegovo ime i pretvorila ga u jedan od najpoznatijih eponima. Odluka o prijemu HUAB-a u punopravno clanstvo medunarodne krovne udruge Alzheimer's Disease International (ADI), koja je uslijedila na Godi"snjoj skupstini ADI-a u Berlinu 11. listopada 2006. godine, potvrda je uspjesnosti nase Udruge, no moida najveca pohvala, kojoj se zbilja nitko nije nadao, jest nominacija Hrvatske odnosno Zagreba za potencijalnog domacina ADI-eve godisnje konferencije 2010. godine. Iako smo se uspjeli plasirati u samo finale ovog izbora u konacnici izbor je, ipak, pao na Solun u Grckoj. Slijedeci tradiciju dvogodisnjeg odrzavanja Kongresa ove godine HUAB organizira 4. hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti s medunarodnim sudjelovanjem na otoku Sv. Andrije kod Rovinja, od 08. - 11. listopada. Sa zadovoljstvom mozemo istaknuti da projekt nase udruge «Izvaninstitucionalna skrb osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti» financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drustva. HUAB ima brojne planove za buducnost, no puno toga je vezano uz imanje vlastitog prostora, stoga nas veseli obecanje Grada Zagreba da ce nam u najskorije vrijeme biti dodijeljen primjereni prostor, kojega toliko dugo iscekujemo. Za sada, i do tada, privremena adresa HUAB-a je Salata 12, Zagreb, u sklopu Hrvatskog instituta za istrazivanje mozga.

Promjene u kognitivnim sposobnostima kod "Normalnog starenja" i Alzheimerove bolesti

Prisutstvo i raspodjela rizičnih čimbenika u različitim oblicima demencije mogli bi ukazivati na razvoj pojedinog oblika, kao i pomoći u ranoj identifikaciji bolesnika s rizikom kognitivnog oštećenja. Cilj je ovog pilot istraživanja bio utvrditi moguću vezu pojedinih vaskularnih rizičnih čimbenika s razvojem Alzheimerove ili vaskularne demencije.

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB) osnovano je 1999. godine u Zagrebu, a njezina podružnica 2003. godine na Rabu, sve sa svrhom pomoći oboljelima od ove teške bolesti i njihovim obiteljima i njegovateljima. Radom udruge nastoji se ukloniti stigma, educirati ciljna skupina te opća populacija. U Udruzi (zasad) rade iskljucivo volonteri. Prema najnovijim epidemiološkim procjenama, danas u Hrvatskoj oko 80 000 Ijudi boluje od nekog tipa demencije, s time do je među njima najveći broj onih koji boluju od Alzheimerove bolesti (A8). Svjetski stručnjaci predviđaju da će se svakih 20 godina ova brojka udvostručivati. Od samog početka djelovanja HUAB-e, jednom mjesečno se u Domu umirovljenika Medvečscak u Zagrebu (Iblerov trg br. 8) organizira savjetovalište za obitelji oboljelih i za sve zainteresirane. Pored toga, HUAB je dosad objavila četiri brošure, koje su tiskane u velikoj nakladi i doživjele su više izdanja te su distribuirane u sve Domove umirovljenika u Hrvatskoj i poslane svim liječnicima primarne zdravstvene zaštite, kao i svim članovima HUAB-a i njihovim obiteljima: U pitanju su sljedece brošure: "Demencija kod Alzheimerove bolesti", "Alzheimerova demencija - dijagnosticiranje, šifriranje i inicijalna terapija", "Živjeti i brinuti se 0 osobi s Alzheimerovom demencijom" i "Pomoć zbrinavateljima osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti". Dosad smo organizirali dvije konferencije o Alzheimerovoj de¬menciji u Zagrebu i tri simpozija o psihogerijatriji na Rabu, te veliki broj javnih tribina, a članovi HUAB-e su u više navrata nastupali u javnim medijima (TV, radio, tisak). Svake godine posebno obiljezavamo Svjetski dan Alzheimerove bolesti (21. rujna), a prošle smo godine na jednom od središnjih zagrebačkih trgova (na Cvjetnom placu) promovirali letak "Deset ranih znakova AB" i tijekom cijelog dana ga dijelili brojnim prolaznicima. Nedavno smo tiskali i plakat "De¬set ranih znakova AB", kojega namjeravamo razaslati liječnicima obiteljske medicine, da go izvjese u svoje čekaonice. Sudjelovali smo na Dani¬ma udruga Grada Zagreba Udruga je članica Koolicije udruga u zdravstvu). Posjedujemo dva medicinska kreveta koja posuđujemo potrebitim članovima. Zasad Udruga ima jednu fiksnu telefonsku liniju i dva mobitela, od kojih jedan (091/569-1660) funkcio¬nira kao SOS telefon i uvijek je na raspolaganju članovima i svim zainteresiranima. Podsjetimo do je 2006. godine HUAB no Brijunima organizirala kongres o Alzheimerovoj bolesti, s medunarodnim sudjelovanjem na kojemu je bilo 200 učesnika iz 10 zemalja. No taj način je to postao najveći skup o AB u Hrvatskoj ikad održan. Naš je kongres svojom kiparskom izložbom pod naslovom "Aloisu Alzheimeru u čast" popratio i kolega i umjetnik, doc. dr. sc. Eduard PavIović, pa smo se na tač nacin i mi pridružili svjetskom obilježavanju 100-te godišnjice otkako je njemački psihijatar Alzheimer prvi put opisao bolest koja je kasnije ponijela njegovo ime i pretvorila ga u jedan od najpoznatijih eponima. Odluka o prijemu HUAB-e u punopravno članstvo medunarodne krovne udruge Alzheimer's Disease International (ADI), koja je uslijedila no Godišnjoj skupštini ADI-a u Berlinu, 11. listopada 2006. godine, potvrda je uspješnosti naše Udruge, no možda nam je najveća pohvala, kojoj se zbilja nitko nije nadao, nominacija Hrvatske odnosno Zagreba za potencijalnog domaćina ADI-ove godišnje konferencije 2010. godine. No, iako smo se uspjeli plasirati u samo finale tog izbora, u konačnici je izbor ipak pao no grčki Solun. Slijedeći tradiciju dvogodišnjeg održavanja Kongresa, ove godine HUAB organizira 4, hrvatski kongres o Alzheime¬rovoj bolesti s međunarodnim sudjelovanjem, no otoku Sv. Andrije kod Rovinja, u trajanju ad 08. do 11. listopada. So zadovoljstvom možemo istaknuti da projekt naše udruge "Izvan¬institucionalna skrb osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti" financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. HUAB ima brojne planove za buducnost, no puno toga je veza¬no uz posjedovanje vlastitoga prostora, pa nas veseli obećanje Grada Zagreba da će nam u najskorije vrijeme on biti i dodijeljen. Zasad, i do tada, privremena adresa HUABe je Šalata 12, Zagreb, u prostoru Hrvatskog instituta za istražvanje mozga. HUAB ima svoju internetsku stranicu no www.alzheimer.hr i e-mail adresu: alzheimer@alzheimer.hr.

Poznato je da nakupljanje kolesterola u Niemann-Pickovoj bolesti tipa C (NPC) dovodi do povećane razine peptida amiloid-beta (Abeta) čije je nakupljanje kjučni događaj u nastanku Alzheimerove bolesti. Cilj rada je bio ispitati je li i na koji način nakupljanje kolesterola u bolesti NPC utječe na lokalizaciju prekursora proteina amiloid-beta (APP) i peptida Abeta. Stanice CHO NPC1-null su pokazivale dvostruko veću razinu kolesterola te nakupljanje kolesterola u vezikularnim citoplazmatskim organelima u odnosu na stanice CHOwt. Metodom imunofluorescencijske mikroskopije u ovim je stanicama utvrđeno povećano obojenje ranih i kasnih endosoma. Protein APP i peptid Abeta42 nakupljali su se u malim vezikularnim organelima u stanicama CHO NPC1-null za razliku od stanica CHOwt u kojima su ovi proteini bili lokalizirani u perinuklearnim organelima. Ovi rezultati ukazuju da bi kolesterol mogao indirektno djelovati na sintezu i razinu peptida amiloid-beta te na nastanak Alzheimerove bolesti regulirajući smještaj proteina APP u staničnim organelima endocitoznog puta.

Iako je proglo sto godino otkako je njemacki psihijatar i neurolog dr. Alois Alzheimer po prvi puta opisao bolesnicu cija je bolest kasnije ponijela njegovo ime, Alzheimerova bolest (AB) i dan danas nesmanjeno plijeni paznju kako strucnjaka tako i laika, jer i nadalje predstavlja enigmu suvremene medicine. Stoljece kasnije, AB i ostali oblici-demencije pogađaju 24 milijuna Ijudi u svijetu. Medutim, najviše zabrinjava dinjenica sto to brojka vrlo brzo raste. Premo podacima objavljenim 2005. godine u eminentnom medicinskom časopisu "Lancet", u skoroj buducnosti, prvenstveno zbog produljenja Ijudskog vijeka, slijedi nam neminovna epidemija demencije, pa se tako slikovito govori o pojovi jednog novog slucaja demencije u svijetu svakih sedam sekunda. Znanstvene procjene govore do bi do 2020. godine u svijetu moglo biti 43 milijuna oboljelih, a do 2040. godine cak 81 milijun oboljelih od demencije. Procjenjuje se da u Hrvatskoj danas ima oko 80 000 oboIjeih ad demencije i da će to brojka dakako rasti, kao i drugdje. Ova brojka temelji se na izracunu do ova bolest zahvaCa 10% osoba starijih od 65 godina, a prema podacima ad 04. prosinca 2006. godine u Hrvatskoj je tada bilo 806 070 osoba starijih od 65 godina s pravom na zdravstvenu zastitu. AB je prvenstveno bolest mozga. Ona svojim napredovanjem dovodi do demencije, sto znodi do gubitka pamcenja, poremecaja misljenja, te promjena u ponasanju i osobnosti bolesnika. Demenciju najcesce uzrokuje AB (u oko 60% slucajeva), a zatim slijede vaskularna demencija, bolest Lewyjevih tjelesaca, frontotemporalna demencija i jog mnogi drugi (ali znatno rjedi) uzroci. lako se AB moze (rijetko) javiti i kod mladih Ijudi, ona je tipicna bolest starije populacije, pa se tako znatno cesce javlja nakon 65. godine zivota, uz naznaku da njena pojavnost bitno raste s porastom zivotne dobi pojedinca. Tako se navodi do vise od 4% opce populacije u dobi od 65 godina boluje ad AB, dok u dobi ad 90 godina to brojka znatno prelazi 50%. U suvremenom svijetu, zbog boljih ekonomskih uvjeta, viseg standarda, bolje prehrane, iskorjenjivanja mnogih infektivnih bolesti, smanjenja novorodenacke smrtnosti i brojnih drugih razloga, zivotni vijek stanovnistva se svugdje znatno produljio. No, s time u vezi, svugdje je porastao i broj oboljelih od demencije. AB i druge demencije utjecu prvenstveno na kvalitetu zivota oboljelih, a ne toliko no duljinu njihovog zivota, te stoga ved sada predstavljaju prvorazredni javno-zdravstveni problem. Naime, neposredni troskovi njege oboljelih ad AB u suvremenom svijetu prelaze zajednicke troskove oboljelih ad srcanih bolesti, raka i mozdanog udara. Strukture vlasti u mnogim zemljama ukljucujuci i Hrvatsku, nisu dovoljno svjesne nadolazece epidemije demencije u skoroj buducnosti, pa bi im se moglo dogoditi do potpuno nespremne docekaju ovu posast 21. stoljeca. Radi pronalaska adekvatnog lijecenja, potrebno je znatno vece ulaganje svjetske zajednice u temeljno istrazivanje AB, no jednako tako je potrebno postojece zdravstvene i socijalne sustave pripremiti za osiguranje kvalitetne skrbi za svakog bolesnika. Unatoc brojnim novim spoznajama o AB, jog uvijek nije rasvijetljen uzrok njezina nastanka, nije nam poznata adekvatna prevencija ove bolesti, a postojece lijecenje jog uvijek je samo simptomatsko, ti. djeluje no usporavanje simptoma bolesti i odgodu teških faza bolesti. Ipak, svi se slazu do je ove lijekove potrebno primijeniti u ranoj fazi bolesti, jer de tada najbolje djelovati. Danas se u svijetu rabi pet lijekova za AB, i to u razlicitim oblicima, a od toga su u Hrvatskoj registrirana samo dva (donepezil, memantin). No, oni su se dosad premalo koristili, jer nisu bili no takozvanoj pozitivnoj listi HZZO-a, ti. moralo ih se kupovati. Postoje naznake da ce se to u najskorijoj bududnosti promijeniti i da ce (napokon) i hrvatski bolesnici koji boluju ad AB moci ove lijekove (makar i djelomicno) dobivati na teret zdravstvenog osiguranja – za sto se zalaze Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest, jer bi to predstavljalo znacajan korak u poboljsanju kvalitete zivota ovih bolesnika. Svjetski dan Alzheimerove bolesti, koji se obiljezava 21. rujna, dan je solidarnosti koja udruzuje oboljele, njihove obitelji, njegovatelje, udruge i strucnjake u zajednicku misiju borbe protiv AB, odnosno borbe za dostojanstvo ovih bolesnika. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest, osnovana 1999. godine, punopravna je clanica krovne mectunarodne udruge za AB (Alzheimer's Disease International) ad 2006. godine. Kao svoju primarnu zadacu stavila je pred sebe cilj podizanja svjesnosti o AB, te edukaciju njegovatelja i opce populacije o AB. U tu svrhu Udruga svake godine obiljeiava Svjetski dan Alzheimerove bolesti, te organizira brojne skupove, kao sto je primjerice bio 3. hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti no Brijunima 2006. godine, kojega su pohodili strucnjaci najrazlicitijih profila, ali i zainteresirani laici. Vec sada mozemo s ponosom najaviti do de HUAB 4. hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti organizirati s medjunarodnim sudjelovanjem. Odrzat de se u Rovinju od 8. do 11. listopada 2008. godine.

Dosadašnja istraživanja ukazuju da patološki procesi u Alzheimerovoj bolesti (AD) počinju i 20-30 godina prije početka tipičnih kliničkih simptoma koji ukazuju na kognitivnu deterioraciju. Iako navedeni klinički simptomi jasno koreliraju s neurofibrilarnim promjenama u odgovarajućim područjima mozga, još uvijek ne postoji metoda ili način kojom bi se predvidjelo ili dijagnosticiralo AD i prije nastupa ovih tzv. kognitivnih simptoma bolesti, odnosno kliničko-patološko objašnjenje ne-kognitivnih simptoma koji im prethode. Preciznije rečeno, u posljednjih 20-tak godina opće je prihvaćena činjenica da su relativno lako mjerljivi znakovi kognitivnih promjena kao što su oštećenje epizodičkog deklarativnog pamćenja za recentne događaje, poremećaji u lingvističkim i sposobnostima prepoznavanja objekata, kao i poremećenoj orijentaciji u vremenu i prostoru, te donošenju odluka i planiranju, posljedice karakterističnih patoloških promjena entorinalnog, hipokampalnog i temporalnog izokorteksa u početnom stadiju, te drugih dijelova sljepoočnog, čeonog i tjemenog izokorteksa u kasnijim stadijima bolesti (iako nije poznata narav transneuronalnog širenja ovih neuropatoloških promjena - izostanak neurotrofnih činitelja?, virus?). Ipak, najraniji znakovi AD su najčešće ne-kognitivni simptomi kao što su konfuzija (naročito u sumrak), agitiranost, poremećaj cirkadijanog ritma i depresivnost. Iako navedene "psihološke" simptome poremećenog ponašanja nije moguće objasniti isključivo zahvaćanjem gorenavedenih kortikalnih područja, njihov morfološki supstrat se još uvijek uvelike zanemaruje. Potencijalno najbolje "objašnjenje" ovih ranih ne-kognitivnih simptoma bila bi rana zahvaćenost mezencefaličkih i pontinih serotoninergičkih jezgara karakterističnim patološkim promjenama. Doista, najnovije istraživanje ovog fenomena na seriji of 118 obduciranih subjekata (38 u Braakovom stadiju 0 i 80 u Braakovom stadiju 1 ili većem) pokazalo je zahvaćenost dorzalne raphe jezgre u više od 1/5 ispitanika s Braakovim stadijem 0 (dakle onih bez neurofibrilarnih promjena u entorinalnom i hipokampalnom području) i u svih s Braakovim stadijem jednakim ili većim od 1 (Grinberg et al., Neuropathology and Applied Neurobiology, prihvaćeno za tisak). Ova činjenica mogla bi uvelike promijeniti dijagnostičke i terapijske postupke kod sumnje na demenciju zbog Alzheimerove bolesti, kao i buduća istraživanja u ovom području.

Rad se najprije bavi Alzheimerovom bolešću i njenim glavnim obilježjima vezanim uz nastanak i liječenje. Zatim se naglasak stavlja na zdravstvenu njegu bolesnika i ulogu medicinske sestre u brizi za bolesnika.