Search

Posredna traumatizacija jedna je od posljedica rada s ljudima u nevolji, koja se, u usporedbi s profesionalnim stresom i sagorijevanjem, najčešće zanemaruje. Tome u prilog ide i činjenica da do sada u Hrvatskoj nisu provedena istraživanja na tu temu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati pojavnost posredne traumatizacije te provjeriti doprinos pojedinih sociodemografskih obilježja i obilježja vezanih uz posao u objašnjenju konstrukta posredne traumatizacije kod socijalnih radnika zaposlenih u centrima za socijalnu skrb. Istraživanje je provedeno u centrima za socijalnu skrb na području Republike Hrvatske. Sudjelovalo je 117 socijalnih radnika oba spola, različitih godina rođenja, s različitom dužinom radnog staža koji rade u različitim županijama diljem Hrvatske. U istraživanju je korišten mjerni instrument u obliku upitnika koji se sastoji od tri dijela: sociodemografska obilježja, obilježja vezana uz posao te skala Kvalitete profesionalnog života (eng. The Professional Quality of Life Scale-ProQOL-5). Ispitivao se odnos pojavnosti posredne traumatizacije kao glavnog konstrukta te slijedećih obilježja sudionika: duljine radnog staža, bračnog i roditeljskog statusa, dobi i trenutnog iskustva sudjelovanja u nekom obliku profesionalne podrške. Istraživanjem se nisu utvrdile statistički značajne razlike ni povezanosti nijednog od navedenih obilježja i pojavnosti posredne traumatizacije., Secondary traumatization is one of the consequences of working with people in distress which is most often neglected when compared to professional stress and burnout. This is also supported by the fact that there are no researches about secondary traumatization carried in Croatia. Therefore, the aim of this research was to examine the occurrence of secondary traumatization and to verify the contribution of some sociodemographic features and job-related features in explaining the construct of secondary traumatization of social workers employed in Social Welfare Centers. The research was conducted in Social Welfare Centers in the Republic of Croatia. There were 117 social workers of both sexes, different age with different length of service and working in different counties across Croatia. The survey used a measuring instrument in the form of a questionnaire which was consisted of three parts: sociodemographic features, job-related features and the Quality of Life Scale-ProQOL-5 scale. The relationship between secondary traumatization as a main construct and the following characteristics of the respondents was studied: length of service, marital and parental status, age and current experience of participation in some form of professional support. The research did not establish statistically significant differences or correlations between any of the above mentioned features and the occurrence of secondary traumatization.

Struktura ovog preglednog rada je organizirana na način kako bi se prvo objasnilo što su traumatski događaji i kako njihovi učinci mogu proizvesti psihološku traumu. Istraživači i profesionalci dugo godina nisu bili usmjereni na viktimizaciju djece i mladih zbog društvenog stava koji je proizlazio iz romantičnog pogleda na djetinjstvo, ali i zbog negiranja vlastitih traumatskih iskustava. U nastavku rada predstavljaju se tradicionalni oblici vršnjačkog nasilja te posljedice koji proizlaze iz njih po žrtve. Na to se nadovezuje središnja tema rada koja ukazuje na problematiku psihotraume izazvane vršnjačkim zlostavljanjem. Učinci psihotraume, poput povišenog rizika od narušenog mentalnog zdravlja mogu se dugoročno očitovati, kreirajući probleme u svakodnevnom životu žrtve i njegove okoline. To se posebice odnosi na žrtve elektroničkog vršnjačkog zlostavljanja čije su posljedice daleko teže. Od izuzetne je važnosti privući pozornost odraslih koji rade s djecom i mladima kako bi im se koristeći Bronfenbrennerovu ekosistemsku teoriju pomoglo razumjeti ovaj kompleksni fenomen., The structure of this literature review is organized in a way to first explain what traumatic events are and how they can create a psychological trauma. Researches and professionals have found that the lack of recognition of child trauma stems from romanticizing about childhood and repression of personal trauma. The work leads the reader to the chapter about traditional forms of bullying and the problems the victims of bullying are facing. The core topic of this literature review will show the adverse effects of psychotrauma caused by bullying. The effects of trauma such as psychiatric disorders can develop to be a long-term problem for the victim and its environment. This especially applies to the victims of cyberbullying whom have experienced even more difficult traumatic effects. It is essential to attract more attention of adults who work with children and youth to help them understand the complexity of this phenomenon, using Bronfenbrenner’s ecological system theory.

Cilj ovog rada jest upoznati se s problemima s kojima se mladi susreću u školi, pri čemu je fokus stavljen na slabiji školski uspjeh, izostajanje iz škole te odustajanje od školovanja. Ovi pojmovi se nastoje definirati te se daju različita gledišta o njihovom sadržaju, potom se navode rizični i zaštitni čimbenici koji dovode do njihova nastanka, kao i negativni ishodi do kojih često dolazi ukoliko se na te probleme ne reagira adekvatno. Naposljetku, daje se i viđenje uloge socijalnog rada u rješavanju ovih problema u praks, The aim of this paper is to introduce the problems that children and youth face in school, with main focus being on poor academic achievement, truancy and dropping out of school. The paper tries to define these problems with regards to different perspectives on their contents. Next, risk and protective factors which contribute to the development of these problems are presented, and frequent negative outcomes of these problems are discussed. Lastly, the role of social work in dealing with youth school problems is presented.

Cilj je ovog kvalitativnog istraživanja dobiti dublji uvid u dosadašnja iskustva stručnjaka u provedbi treninga socijalnih vještina s odraslim osobama s teškoćama mentalnog zdravlja. Istraživanje je provedeno na namjernom uzorku od 6 sudionika, socijalnih pedagoga, od kojih su svi ženskoga spola te su zaposleni na području grada Zagreba. Prilikom provedbe istraživanja korištena je kvalitativna metoda prikupljanja podataka - polu-strukturirani intervju. Polu-strukturirani intervju sastojao se od 8 pitanja otvorenoga tipa i njima pridruženih potpitanja. Za obradu prikupljenih podataka korištena je metoda tematske analize sadržaja. Prvim istraživačkim pitanjem ispitivala su se iskustva stručnjaka s provedbom treninga socijalnih vještina. Pokazalo se da su iskustva stručnjaka raznolika i da ovise o osobnim preferencijama rada stručnjaka s osobama s određenim teškoćama mentalnog zdravlja. Drugo pitanje vezano je uz učinkovitost. Kada se radi o učinkovitosti treninga socijalnih vještina, odnosno različitih tehnika koje se u sklopu njega provode rezultati se kreću u smjeru naglašavanja dobrovoljnosti kao važnog prediktora njegove uspješnosti, bez obzira na spol ili dijagnozu oboljele osobe. Trećim istraživačkim pitanjem ispitivala se motivacija. Ono što je stručnjake motiviralo za rad, provedbu treninga socijalnih vještina i daljnje bavljenje istim poslom primarno je intrinzična motivacija. Rezultati ovoga istraživanja biti će prikazani u raspravi te će ih većina biti razmotrena kroz teoriju osnaživanja., The objective of this qualitative research is to gain a deeper insight in previous experiences of experts in implementing social skills training with adults who suffer from mental health difficulties. The research was taken upon intentional sample of six participants, social pedagogues, from which all of them were females employed on the area of the city of Zagreb. During the implementation of the research the qualitative method of gathering information was used - a semi-structured interview. The semi-structured interview contained 8 open-ended questions with further prolonging sub-questions. A method of thematic analysis of content was used to process the information. Using the first research question the experience of experts in the field of implementing social skills training were analyzed. It has been shown that the experiences were different in lots of cases and that they depend on personal preferences of the experts of working with persons with certain mental health difficulties. The second question is connected to effectiveness. In the case of effectiveness of social skills training apropos techniques that are carried out within it, results range in the direction of emphasizing voluntariness as an important predictor of its success, regardless of gender or diagnosis of the patient. The third research question was used to test motivation. What motivates experts to do their job, implementation of social skills training and maintaining the same job primary is an intrinsic motivation. The results od this research will be shown in the discussion and most of them will be considered trough the theory of empowerment.

Problem emocionalnog zlostavljanja, kao izdvojenog, samostalnog ili, pak, popratnog oblika drugih vidova zlostavljanja, danas postaje sve aktualniji. Emocionalno zlostavljanje djece i mladih, kao nevidljiv i neopipljiv koncept, predstavlja izazov u istraživanju i svakodnevnoj praksi. Ono označava destruktivno ponašanje odraslih spram djeteta, manipuliranje djetetovim osjećajima, posebice osjećajima krivnje i manje vrijednosti. Najčešći oblici emocionalnog zlostavljanja su: odbacivanje djetetovih potreba; teroriziranje ili tretiranje djeteta, kontinuiranim verbalnim napadajima; ignoriranje i degradiranje djeteta što uključuje i izostanak pozitivnih stimulacija; manipuliranje, izolacija; konstantni sarkazam; ponižavanje; podržavanje djetetovog neadekvatnog ponašanja; podmićivanje; verbalni napadaji te pretjerani pritisak na dijete. Emocionalno zlostavljanje u obitelji vezano je s rizičnim čimbenicima na nekoliko razina: obilježjima roditelja, djeteta i okoline. Utvrđivanje činitelja rizika i zaštite te shvaćanje njihove interakcije, uspostavilo se važno za rano prepoznavanje rizičnih obitelji i preventivno djelovanje. Istraživanja su pokazala kako emocionalno zlostavljanje može ostaviti veoma teške posljedice na djetetovu budućnost te unatoč tim spoznajama o takvom obliku zlostavljanja još se uvijek nedovoljno piše. U skladu s tim, cilj ovog rada je skrenuti pozornost na poteškoće definiranja navedenog koncepta, njegov teorijski okvir, oblike, posljedice, rizične i zaštitne čimbenike, kao i razine prevencije., The issue of emotional abuse as separated, autonomous or adjoining form of other modes of abuse becomes ever more pertinent. Emotional abuse of children and youth, being an invisible or immaterial concept in its manifestation, presents itself as a challenging topic for research and daily practice. In essence, it denotes destructive behavior of the adults towards the child, manipulation with the childs feelings, especially with the sense of guilt and inferiority. Most common forms of emotional abuse are: rejection and denial of childs needs; terrorizing or using continuous verbal maltreatment; ignoring and degradation of the child, which includes omission of positive simulation and encouragement; manipulation; isolation; persistent sarcasm; disparagement; support for the childs malbehaviour; bribery; verbal attacks and exerting high-levels of pressure on the child. Emotional abuse in the family is linked with the risk factor on several levels encompassing characteristics of the parents, children and the surroundings. Asserting the factors of risk and protection, along with understanding their interconnectedness, is proven to have a major significance in early detection of risk family environments and timely prevention. Research has shown that emotional abuse can cause severe effects on childs future, yet, regardless of scientific findings and arguments, the topic of emotional abuse still remains underrepresented. Accordingly, the main objective of this thesis is to provide descriptive insight into contested discourses on terminology that defines this topic and its theoretical underpinnings, as well as to detect its main forms and effects, levels of prevention along with risk and protection factors.

Samoranjavanje postaje sve rašireniji problem među mladim osobama u svijetu. Samoranjavanje uključuje različite oblike ponašanja kojima si osoba nanosi štetu. Istraživanja na ovu temu su mnogobrojna i raznolika. Još uvijek postoje mnoge nesuglasice po pitanju definiranja samog fenomena i definiranja mnogobrojnih oblika i načina samoranjavanja. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem konceptualizacije fenomena samoranjavanja i dubljeg razumijevanja samog fenomena iz percepcije stručnjaka koji rade u domovima za odgoj i obrazovanje djece i mladih iz nekoliko gradova. Ukupno je sudjelovalo 12 sudionika, od kojih 2 odgajatelja, tri psihologa, tri socijalne radnice i četiri socijalna pedagoga. Istraživanje je provedeno putem dvije fokusne grupe. Rezultati su pokazali kako stručnjaci iz domova za odgoj i obrazovanje definiraju samoranjavanje kao način izražavanja vlastitih emocija i misli, kao način manipulacije okolinomi kao način suočavanja sa stresom, također smatraju kako i odnosi s društvom mogu biti povod samoranjavanju. Kao glavne rizične čimbenike navodili su loše odnose u obitelji, psihičke bolesti, razne individualne čimbenike rizika,negativno samopoimanje, te loše odnose s vršnjacima. Posljedice koje su definirane odnose se na odbačenost od društva, razne psihičke posljedice, te one pozitivne posljedice poput stvaranja prilike za dobivanje pomoći i iskustva za budućnost. Stručnjaci također diskutiraju o raznim oblicima samoranjavanja, te navode kako velik broj mladih pribjegava i emocionalnom samoranjavanju. Također iskustvo stručnjaka pokazuje kako mladima koji se samoranjavaju pomaže rad sa stručnjacima, te razumijevanje i podrška od strane stručnjaka ali i okoline. Potrebno je senzibilizirati društvo i osigurati da se osobe koje se samoranjavaju ne osuđuje i ne stigmatizira već im se pruži potrebna podrška i pomoć kako bi se uspješnije nosili s vlastitim problemima., Self-harm is becoming more widespread among young people in the world. Self-harm includes various forms of behavior where a person does a form of damage to himself. Research on this subject are numerous and varied. There are still many differences in terms of defining the phenomenon and defining the many forms and ways of self-harm. This research was conducted to try to make a conceptualization of the phenomenon of self-harm and a deeper understanding of the phenomenon from the perception of professionals working in homes for the education of children and young people from several cities. A total of 12 participants, of which two teachers, three psychologists, three social workers and four social pedagogues. The study was conducted by in focus groups. The results showed that experts from homes for Education define self-harm as a way of expressing one's emotions and thoughts, as a way to manipulate the environment, as a way of coping with stress, the results also show that the relations with friends can trigger self-harm. The main risk factors are recognized as family relationships, mental illness, various individual risk factors, negative self-concept, and poor relationships with peers. The consequences of self-harm are defined to be rejection from society, a variety of psychological consequences, and some positive effects, such as creating the opportunity to receive assistance and having important experience for the future. Experts also discussed the various forms of self-injury, and claim that a large number of young people resort to emotional self-harm. Also the experience of experts shows that young people who self-harm benefit from working with experts, and understanding and support from the experts, but also the environment. It is necessary to sensitize the society and to ensure that people who self-harm are not judgd and are not stigmatized. Rather, it is important that the young people are being offered support and assistance in order to effectively deal with their own problems.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između pojedinih dimenzija samopoimanja (samopoštovanje, emocionalna stabilnost, odnosi s vršnjacima istog i suprotnog spola) i konzumacije droga kod adolescenata. U istraživanju je sudjelovalo 205 učenika/ca dviju gimnazija; Gimnazija Pula i Gimnazija Antuna Vrančića Šibenik. Rezultati su pokazali da postoji negativna povezanost između samopoštovanja i konzumacije droga kod adolescenata. Isto tako, rezultati su pokazali kako ne postoji povezanost između emocionalne stabilnosti i konzumacije droga kod adolescenata. Ovim istraživanjem je dobivena niska pozitivna povezanost između konzumacije droga i samopoimanja odnosa s vršnjacima suprotnog spola, no nije pronađena povezanost između konzumacije droga i samopoimanja odnosa s vršnjacima istog spola. Dobiveni rezultati razmatrani su u kontekstu dosadašnjih spoznaja i specifičnosti ispitivane populacije., The aim of this study was to investigate the association between certain dimensions of self (self-esteem, emotional stability, relations with peers of the same and opposite sex) and drug use among adolescents. The study included 205 students of two high schools; Gymnasium Pula and Gymnasium Antun Vrancic Sibenik. The results showed that there is a negative correlation between self-esteem and drug use among adolescents. Also, results showed that there was no association between emotional stability and drug use among adolescents. This research has produced a low positive correlation between drug use and dimension of self- relationships with peers of the opposite sex, but not found a correlation between drug use and dimension of self- relationships with peers of the same sex. The results are discussed in the context of current knowledge and the specifics of the study population.

Kockanje kod adolescenata pojava je koja je sve raširenija u današnje vrijeme, vrijeme globalizacije, informatizacije te ekspanzije tehnološkog rasta. O navedenoj temi u Republici Hrvatskoj tek se u novije vrijeme krenulo sa znanstvenim istraživanjima. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je kockanje kod adolescenata u pozitivnoj korelaciji s konzumacijom alkohola, duhanskih proizvoda, korištenjem marihuane, kao i s krađama, razbojništvom pa i samoozljeđivanjem. S druge strane, postoji negativna korelacija između kockanja i određenih načina provođenja slobodnog vremena (primjerice čitanja). Za potrebe izrade ovog rada provedeno je kvantitativno istraživanje s učenicima (N=298) strukovnih srednjih škola te gimnazija u Varaždinu i Zagrebu. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost učestalosti kockanja s drugim rizičnim ponašanjima te načinima provođenja slobodnog vremena kod adolescenata. Analiza prikupljenih podataka pokazala je kako je više od polovice sudionika (53,7%) kockalo barem jednom u proteklih 6 mjeseci te da je kockanje kod adolescenata pretežito muška aktivnost, a također i da učenici strukovnih škola češće kockaju od gimnazijalaca. Učestalost kockanja u pozitivnoj je korelaciji s činjenjem nasilnih ponašanja, lakih prekršajnih i delinkventnih djela, korištenjem ili zlouporabom psihoaktivnih tvari, kao i s normativnim nepoželjnim ponašanjima. Korelacija između učestalosti kockanja i autoagresivnih ponašanja nije se pokazala statistički značajnom. Nadalje, učestalost kockanja je u pozitivnoj korelaciji s učestalošću igranja društvenih igara te sportsko-rekreativnim aktivnostima, dok je u negativnoj korelaciji s učestalošću provođenja slobodnog vremena u kulturno-edukativnim aktivnostima te provođenja slobodnog vremena s roditeljima. Korelacije između učestalosti kockanja i provođenja vremena uz razne oblike medija te aktivnom građanskom angažmanu nisu se pokazale statistički značajnima. Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju na raširenost kockanja među mladima, te potvrđuju korelacije kockanja s drugim rizičnim ponašanjima te načinima provođenja slobodnog vremena., Gambling among adolescents is a phenomenon that is growing nowadays, at the time of globalization and the expansion of the technological growth. In Croatia, scientific research on this topic has only recently begun. Previous studies have shown that gambling among adolescents is positively correlated with the consumption of alcohol, tobacco, drug abuse, as well as theft, robbery and even self-harming behaviors. On the other hand, there is a negative correlation between gambling and certain ways of spending free time (such as reading). For the purpose of this study, quantitative research was conducted with vocational school and grammar school students (N=298) in Varaždin and Zagreb. The aim of this study was to examine potential correlations between the frequency of gambling among adolescents and the frequency of other risk behaviors and different ways of spending free time. Analysis of the data showed that more than half of the participants (53.7%) have gambled at least once in the past six months and that gambling among adolescents is a predominantly male activity. Also, vocational school students gamble more often than grammar school students. The prevalence of gambling is positively correlated with perpetrating violent behavior, light misdemeanor and delinquent acts, the use or misuse of psychoactive substances, as well as normative undesirable behaviors. The correlation between gambling frequency and self-destructive behaviors is not statistically significant. Furthermore, the prevalence of gambling is positively correlated with the frequency of playing board games and participation in sports and recreational activities, while negatively correlated with the frequency of spending spare time in cultural and educational activities and spending free time with parents. Correlation between the gambling frequency and spending time with various forms of media, and active civic engagement is not statistically significant. In conclusion, the results suggest high prevalence of gambling among young people, and confirm the correlation between gambling and other risk behaviors and ways of spending free time.

Konzumacija alkohola široko je rasprostranjena pojava kod adolescenata. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako su izlasci i konzumacija alkohola usko povezani te je kod djevojaka prisutan trend porasta konzumacije alkohola. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koja su obilježja izlazaka i konzumacije alkohola kod učenica srednjih škola (N = 100) u dva Hrvatska grada. Željelo se ispitati, koji motivi za konzumaciju alkohola prevladavaju u uzorku te postoji li povezanost izmeĎu obilježja izlazaka i motiva za konzumaciju alkohola. Rezultati su pokazali kako je alkohol konzumiralo 93,0% sudionica, prosječna dob prve konzumacije alkohola je 13-14 godina, najčešće se izlazi u kafiće te je socijalni motiv najzastupljeniji kod konzumacije alkohola. Ovakvo rodno specifično istraživanje doprinosi shvaćanju posebnosti problema kod odabrane populacije, kao i lakšem odreĎivanju mogućih područja djelovanja u budućnosti., Alcohol consumption is a widespread phenomenon among adolescents. Previous studies show that going-out behaviour and alcohol consumption are closely related, and that a trend of increasing of alcohol consumption is present among high school girls. The aim of this study was to determine the characteristics of going-out behaviours and drinking patterns in high school girls (N = 100) from two Croatian cities. The focus was on determining which motives for alcohol consumption are most salient and whether there exists a correlation between characteristics of going-out behaviour and motives for alcohol consumption. The results showed that 93.0% of participants consumed alcohol, the average age of first alcohol use is 14 years, girls most often go out in bars, and social motives for drinking were most important. This gender specific research contributes to the understanding of the particularities of problems in the selected population and makes it easier to determine possible actions in the future.

Uključivanje korisnika je relativno novi pojam te još nije dovoljno istražen na području Republike Hrvatske. Ono predstavlja uključivanje korisnika u upravljanje, sastavljanje i pružanje usluga. Prvi pokreti koji su pokrenuli inicijativu uključivanja korisnika bili su 1970-tih godina te su ih pokrenuli osobe s invaliditetom. U daljnjim godinama pokazao se sve veći interes za korisničku perspektivu. Korisnici pokazuju zainteresiranost za sudjelovanje u donošenju odluka, ali se kao glavni problem pojavljuje osjećaj nekompetentnosti koju utiskuju stručnjaci na korisnike te nedostatak financijskih sredstava. Umrežavanje korisnika je inicijativa koja omogućuje druženje korisnika, kako u sustavu, tako i izvan sustava socijalne skrbi., Users participation is a relatively new term which we can't find in croatian literature. It represents user involvement in the management, preparation and provision of services. The first movements that have taken the initiative were in the 1970s and initiated by the disabled people. In subsequent years showed an increasing interest in users perspective. Users show interest in participation in decision-making, but the main problem appears to feelings of incompetence that imprinted experts to users and lack of financial resources. Networking of users is an initiative that enables gathering of users, both in the system and outside the social welfare system.

Jedan od temelja socijalnog rada je jasna posvećenost etičkim načelima. Etička načela štite profesiju socijalnog rada, profesionalne pomagače i njihove korisnike te pomažu uspostaviti svojesvrsan sustav kontrole za sve one koji sudjeluju u pomažućem procesu. U ovom radu posebna pažnja posvećena je etici socijalnog rada, vrijednostima u socijalnom radu kao važnim temeljima iz kojih nastaju etička načela te Etičkom kodeksu socijalnih radnika Hrvatske. IzmeĎu ostalog, rad se bavi područjima u kojima se javljaju etičke dileme te etičkim pitanjima, a posebna pažnja posvećena je i etici sudjelovanja koja se javlja kao rezultat postmoderne u socijalnom radu. Kod socijalnih radnika treba postojati etička svijest, predanost i sposobnost za etičko postupanje kako bi svojim korisnicima ponudili kvalitetne usluge. Često su suočeni s brojnim izazovima i nedoumicama, a etički kodeks im pomaže da donose etički ispravne odluke o tome kako postupiti u pojedinom slučaju., One of the most important things about social work is clear commitment to the ethical principles. Ethical principles are protecting social work profession, professional assistants and their users. Also, ethical principles are helping to make sort of control system for those who are part of the helping process. This work is particuraly oriented to the ethics of social work, values in social work which are important foundation of ethical principles and finally Ethical code of the social workers in Croatia. Among other things, this work is oriented to areas where we can find ethical dillemas and ethical questions, but special attention is dedicated to the ethics of participation which is result of postmodern in social work. Social workers must have ethical awareness, commitment and ability for ethical treatment so all of the users would have quality treatment. Social workers are often being in the face of many challenges and confusion but there is ethical code to help them make ethical correct decision in many contingencies that ahead of them.

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi kako stručnjaci u odgojnom domu za djecu i mlade doživljavaju razgovore o seksualnim temama s korisnicima doma. U skladu s ciljem, rad se temelji na dva istraživačka pitanja: “Koja su obilježja komunikacije stručnjaka i korisnika u domu?” te “Kako stručnjaci doživljavaju sami sebe te korisnike doma pri razgovoru o seksualnim temama?” Istraživanje je provedeno polustrukturiranim intervjuem s ukupno 6 stručnjaka zaposlenih u Domu za odgoj djece i mladeži Karlovac, 3 muških te 3 ženskih, odnosno 4 odgajatelja te 2 stručna suradnika. Rezultati istraživanja pokazuju kako stručnjaci sljedećim pojmovima opisuju obilježja svoje komunikacije s korisnicima doma: prevencija seksualno rizičnog ponašanja, uspostavljanje pravila ponašanja u meĎusobnim odnosima, voĎenje brige o fizičkom zdravlju, planirane aktivnosti stručnjaka u vezi seksualnosti mladih, pozitivni utjecaj razgovora o seksualnim temama na stručnjake, različita iskustva s rječnikom korisnika, pozitivni utjecaj razgovora o seksualnim temama na korisnike, učestali razgovori o seksualnim temama, pozitivni utjecaj razgovora na meĎusobni odnos korisnika i stručnjaka te razgovor o neprimjerenom ponašanju. Način na koji stručnjaci doživljavaju sebe te korisnike doma pri razgovoru o seksualnim temama predstavljen je kroz 9 pojmova: neodgovarajuće ponašanje korisnika, veća aktivnost stručnjaka u odnosu na korisnike, nepripremljenost korisnika za razgovore o seksualnim temama, važnost stvaranja bliskih odnosa s korisnicima, pozitivan pristup korisnika razgovorima o seksualnim temama, neupućenost muških korisnika u odnosu na ženske, osjećaj kompetentnosti stručnjaka za razgovore o seksualnim temama, profesionalizam stručnjaka te nastanak meĎusobnih odnosa korisnika doma., The purpose of this research was to determine the experiences of experts in a correctional home for children and youth on conversations about sexuals topics with home users. In accordance with the purpose, the paper is based on two problems: “What are characteristics of communication between the experts and the home users?” and “How do experts perceive themselves and home users when they talk about sexual topics?” The research is based on a semi-structured interview with the total of 6 experts employed in correctional home in Karlovac, 3 male and 3 female, that is 4 educators and 2 professional associates. Results of the research indicate that these are the terms experts use to describe the characteristics of their communication with home users: prevention of sexual risk behavior, establishing rules of conduct in their relations, taking care of the physical health, planned activities of experts concerning youth sexuality, positive influence of conversations about sexual topics on experts, different experiences with the users vocabulary, the positive impact of the conversation about sexual topics on home users, frequent conversations about sexual topics, the positive impact of the conversation on mutual relationship of users and experts and conversation about inappropriate behavior. The way experts perceive themselves and home users while talking about sexual topics is demonstrated through 9 terms: inadequate behavior of the users, higher activity of experts in relation to the users, the lack of preparation of users for the talk about sexual topics, the importance of creating a close relationship with home users, positive approach of users considering discussions about sexual topics, lack of knowledge of male users compared to women users, feeling of competence of experts to discuss sexual topics, professionalism of experts and the emergence of relations of home users.

Pravosuđe prilagođeno djeci je relativno novi pojam koji susrećemo u stručnoj literaturi. Ono predstavlja pravosudni sustav koji jamči poštovanje i učinkovitu provedbu svih dječjih prava na najvišoj razini imajući na umu razinu zrelosti i mogućnost djetetova razumijevanja te okolnosti predmeta. Konvencije koje su uvelike utjecale na njegov razvoj su Konvencija o pravima djeteta i Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava. Također, i Vijeće Europe je tu odigralo ulogu sa svojim Smjernicama Odbora ministara o pravosuđu prilagođenom djeci. Najvažnija načela na kojima počiva ovakvo pravosuđe su načela sudjelovanja djeteta, načelo najboljeg interesa, načelo dostojanstva djeteta i načelo vladavine prava. U Hrvatskoj se pravosuđe prilagođeno djeci još uvijek razvija, a najviše se postiglo u obiteljskopravnim postupcima, gdje se najviše uvažavaju prava djeteta i načela pravosuđa prilagođenog djeci. Manjkavosti hrvatskog pravosuđa prilagođenom djeci najviše vidimo u prekršajnim postupcima, gdje se praksa saslušanja djeteta i broj stručnjaka osposobljenih za to značajno razlikuje od kaznenih postupaka. Osim toga, treba raditi više i na jačanju uloge socijalnih radnika kao stručnjaka koji mogu uvelike doprinijeti pripremi i zaštiti djece pred sudbenim tijelima., Judiciary system favourable to children is a relatively new term which we come across in literature relating to the rights of the child. It represents a judiciary system which guarantees respect and efficient implementation of all children’s rights at the highest point, thereby having in mind the level of maturity and the capabilities of the child’s understanding of the subject in matter. Conventions which had a high impact on the mentioned concept are the Convention on the Right of the Child and the European Convention on the Exercise of Children's Rights. Also, the European Council has largely contributed with their Guidelines from the Committee of Ministers about the judiciary system adjusted to meet the child’s needs and rights. The key principles on which such judiciary system can lie are: the principle of participation of the child, the principle of the best interest, the principle of dignity of the child and the principle of the rule of law. In Croatia, the concept of a judiciary system favourable to children is still developing, but the most progress is seen in family law subjects, where the rights of the child and the principles of judiciary system favourable to children are highly accepted, respected and appreciated. The disadvantages of the Croatian judiciary system favourable to children can be seen in misdemeanor proceedings, where the practice of hearing a child and the number of professionals qualified for that significantly differences from criminal proceedings. At last, there should be more work done about strengthening the role of social workers as professionals who can largely contribute to the protection of children who participate in judiciary processes.

Glazba je sastavni dio života adolescenata, čiji je utjecaj vidljiv u svim područjima njihova života, od privatnog do društvenog. O ulozi glazbe u životima mladih govori i podatak da aktivno slušajući glazbu provedu 2 do 3 sata dnevno, a većina ih je svirala ili svira neki glazbeni instrument. Upravo zbog važnosti glazbe u životima adolescenata, fokus ovog istraživanja bio je na povezanosti glazbe i rizičnih ponašanja mladih. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je slušanje pojedinih vrsta glazbe u pozitivnoj korelaciji s konzumacijom alkohola i droga, rizičnim seksualnim ponašanjima i iskazivanjem agresivnosti, a upravo su to najčešća rizična ponašanja mladih. O navedenoj temi u Republici Hrvatskoj nedostaje istraživanja, a zbog specifičnosti glazbe na ovom području rezultati stranih istraživanja nisu u potpunosti primjenjivi. Za potrebe izrade ovog rada provedeno je kvantitativno istraživanje s učenicima (N=618) drugih razreda srednjih strukovnih škola u Karlovcu i Zagrebu. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost između rizičnih ponašanja mladih i vrsta glazbe koju slušaju. Analiza prikupljenih podataka pokazala je kako postoji statistički značajna pozitivna povezanost slušanja turbo-folk i narodne glazbe s učestalosti konzumacije alkohola, rizičnim seksualnim ponašanjem te proaktivnom i reaktivnom agresivnošću. Pokazalo se i da su pop i r'n'b glazba statistički značajno negativno povezane sa svim ispitivanim rizičnim ponašanjima. U radu su opisane i druge značajne povezanosti, te je stavljen naglasak na razlike u povezanostima ovisno o tome slušaju li mladi određenu vrstu glazbe privatno ili tijekom izlaska. Zaključno, rezultati istraživanja potvrđuju povezanost rizičnih ponašanja s vrstama glazbe koju mladi slušaju., Music is an integral part of adolescents' lives, whose influence is visible in all areas of their lives, from private to social. The importance of music in their lives is apparent from the fact that they actively spend 2-3 hours a day listening to music, and most of them have played or still play a musical instrument. Because of the importance of music in the lives of adolescents, the focus of this study was on the association between music and risk behaviours of youth. Previous studies show that listening to certain types of music is positively correlated with alcohol and drug use, sexual risk behaviour and expression of aggressiveness, which are the most common risk behaviours. There is a lack of research on this topic in Croatia, and the results of international studies are not fully applicable because of the specificity of music in this area. For the purpose of this paper, a quantitative research with second grade students (N=618) of vocational schools was conducted in Karlovac and Zagreb. The aim of this study was to examine the correlation between risk behaviour among young people and the types of music they listen to. The data analysis showed a statistically significant positive correlation between listening to turbo-folk and folk music and frequency of alcohol consumption, sexual risk behaviour and proactive and reactive aggression. It turned out that pop and r’n’b music are significantly negatively associated with all assessed risk behaviours. Other significant correlations are also presented in the paper, with the focus on the distinction between listening to a certain type of music privately and when going out. In conclusion, the results of the study confirm the correlation of risk behaviours with the types of music that young people listen to.

Glazba je sastavni dio života adolescenata, čiji je utjecaj vidljiv u svim područjima njihova života, od privatnog do društvenog. O ulozi glazbe u životima mladih govori i podatak da aktivno slušajući glazbu provedu 2 do 3 sata dnevno, a većina ih je svirala ili svira neki glazbeni instrument. Upravo zbog važnosti glazbe u životima adolescenata, fokus ovog istraživanja bio je na povezanosti glazbe i rizičnih ponašanja mladih. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je slušanje pojedinih vrsta glazbe u pozitivnoj korelaciji s konzumacijom alkohola i droga, rizičnim seksualnim ponašanjima i iskazivanjem agresivnosti, a upravo su to najčešća rizična ponašanja mladih. O navedenoj temi u Republici Hrvatskoj nedostaje istraživanja, a zbog specifičnosti glazbe na ovom području rezultati stranih istraživanja nisu u potpunosti primjenjivi. Za potrebe izrade ovog rada provedeno je kvantitativno istraživanje s učenicima (N=618) drugih razreda srednjih strukovnih škola u Karlovcu i Zagrebu. Cilj istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost između rizičnih ponašanja mladih i vrsta glazbe koju slušaju. Analiza prikupljenih podataka pokazala je kako postoji statistički značajna pozitivna povezanost slušanja turbo-folk i narodne glazbe s učestalosti konzumacije alkohola, rizičnim seksualnim ponašanjem te proaktivnom i reaktivnom agresivnošću. Pokazalo se i da su pop i r'n'b glazba statistički značajno negativno povezane sa svim ispitivanim rizičnim ponašanjima. U radu su opisane i druge značajne povezanosti, te je stavljen naglasak na razlike u povezanostima ovisno o tome slušaju li mladi određenu vrstu glazbe privatno ili tijekom izlaska. Zaključno, rezultati istraživanja potvrđuju povezanost rizičnih ponašanja s vrstama glazbe koju mladi slušaju., Music is an integral part of adolescents' lives, whose influence is visible in all areas of their lives, from private to social. The importance of music in their lives is apparent from the fact that they actively spend 2-3 hours a day listening to music, and most of them have played or still play a musical instrument. Because of the importance of music in the lives of adolescents, the focus of this study was on the association between music and risk behaviours of youth. Previous studies show that listening to certain types of music is positively correlated with alcohol and drug use, sexual risk behaviour and expression of aggressiveness, which are the most common risk behaviours. There is a lack of research on this topic in Croatia, and the results of international studies are not fully applicable because of the specificity of music in this area. For the purpose of this paper, a quantitative research with second grade students (N=618) of vocational schools was conducted in Karlovac and Zagreb. The aim of this study was to examine the correlation between risk behaviour among young people and the types of music they listen to. The data analysis showed a statistically significant positive correlation between listening to turbo-folk and folk music and frequency of alcohol consumption, sexual risk behaviour and proactive and reactive aggression. It turned out that pop and r’n’b music are significantly negatively associated with all assessed risk behaviours. Other significant correlations are also presented in the paper, with the focus on the distinction between listening to a certain type of music privately and when going out. In conclusion, the results of the study confirm the correlation of risk behaviours with the types of music that young people listen to.

Samopoimanje predstavlja cjelokupnu sliku koju osoba ima o sebi. Ono ovisi i o vanjskim faktorima u okolini te se oblikuje kroz čitav tijek razvoja osobe. Samopoimanje je u bliskoj vezi s rizičnim ponašanjima mladih osoba te je predmet brojnih istraživanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati vezu između pojedinih aspekata samopoimanja (samopoštovanja, samopoimanja tjelesnog izgleda, odnosa s roditeljima i samopoimanja religioznosti) i rizičnih ponašanja studenata (konzumacije alkohola i rizičnog seksualnog ponašanja). Istraživanje je provedeno s 273 studenta putem on-line anketnog upitnika. Rezultati su pokazali da studenti imaju relativno visoku razinu samopoštovanja, samopoimanja tjelesnog izgleda i percepcije odnosa s roditeljima, dok je religioznost na srednjoj razini. Nadalje, rezultati su pokazali da postoji negativna značajna povezanost između samopoimanja religioznosti i konzumacije alkohola te rizičnog seksualnog ponašanja. Isto tako, odnos s roditeljima se pokazao kao negativno značajno povezan s rizičnim seksualnim ponašanjem i nekim oblicima konzumacije alkohola. Također je utvrđeno da studenti značajno više konzumiraju alkohol te se rizičnije ponašaju u području seksualnosti od studentica. No, isto tako se pokazalo da se studenti i studentice ne razlikuju s obzirom na dimenzije samopoimanja koje su bile predmet istraživanja. Potrebno je dublje istražiti ovu temu u budućnosti s većim brojem studenata kako bi se moglo donijeti valjanije zaključke te kako bi se potencijalno preventivno djelovalo na rizična ponašanja studenata., Self-concept represents a complete impression that a person has about oneself. Among other things, it depends on external factors in the environment and it is formed throughout the whole development of a person. Self-concept has a close relationship with risk behaviours of young people and it is a subject of many studies. The objective of this research was to investigate the relationship between self-concept (self-esteem, physical appearance, relations with parents and self-concept of religiosity) and risk behaviours of students (alcohol use and risk sexual behaviour). Research was conducted through an on-line survey questionnaires with 273 students. The results showed that students have relatively high self-esteem, self-concept of physical appearance and perception of relationship with parents, while their religiosity was moderate. Likewise, the results showed a significant negative correlation between self-concept of religiosity and alcohol use and risk sexual behaviour. There was also a significant negative correlation between relationship with parents and risk sexual behaviour and some aspect of alcohol use. The results showed that male students use alcohol significantly more and have a higher rate of risk sexual behaviour compared with female students. There was no difference in various aspects of self-concept between male and female students. It is necessary to investigate this subject more thoroughly in the future with larger samples of students in order to bring stronger conclusions and to potentially prevent risk behaviours of students.

Fenomeni agresivnog i depresivnog ponašanja sve su učestalija pojava među adolescentima. Kao takvi utječu na svakodnevan život i ponašanje mladih, koji su u ovom periodu života posebno izloženi različitim stresnim situacijama. Cilj ovog rada je istražiti povezanost agresivnog i depresivnog ponašanja sa različitim načinima suočavanja sa stresom . Pri tom se pretpostavlja pozitivna povezanost agresivnog ponašanja i izbjegavanja suočavanja sa stresnim situacijama. Također ,pretpostavlja se i pozitivna povezanost depresivnog ponašanja i emocijama usmjerenog načina suočavanja stresnim situacijama. U istraživanju je sudjelovalo 117 sudionika, od čega su 73 djevojke i 44 mladića. Istraživanje je provedeno u četiri različita grada u Republici Hrvatskoj. Anketni upitnik sadrži: Upitnik o sociodemografskim obilježjima sudionika, Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama, te Upitnik o temperamentu u ranoj adolescenciji . Dobiveni rezultati potvrdili su pozitivnu povezanost između agresivnog ponašanja i izbjegavanja. Druga hipoteza je opovrgnuta, te nije dokazana statistički značajna povezanost između depresivnog ponašanja i emocijama usmjerenog suočavanja. No, dokazana je statistički značajna pozitivna povezanost između depresivnog ponašanja i izbjegavanja kao načina suočavanja sa stresnim situacijama. Ukupni rezultati ukazuju također na značajnu razliku u ispoljavanju agresivnih oblika ponašanja od strane mladića u odnosu na djevojke, pri čemu mladići više koriste agresivne oblike ponašanja od djevojaka., The phenomena of aggressive and depressive behaviour are all more common among adolescents. As such, they effects on everyday life and behaviour of young people are huge, especially because in this period of life they are particularly exposed to various stressful situations. The purpose of this research was to explore the connection between aggressive and depressive's behaviour with different ways of coping with stress. It is assumed positive correlation between aggressive behaviour and avoidance of dealing with stressful situations. Also it is assumed positive correlation of depressive behaviour and emotionally focused ways of coping with stressful situations. The study included 117 participants, of which are 73 girls and 44 boys. The research was conducted in four different cities in Croatia. The questionnaire contains: Questionnaire on socio-demographic characteristics of participants, the questionnaire dealing with stressful situations and of the Questionnaire on temperament in early adolescence. 4 The results confirmed the positive correlation between aggressive behaviour and avoidance. Another hypothesis is refuted, and has not been proven statistically significant correlation between depressive behaviour and emotion-focused coping. However, it has been proven statistically significant positive association between depressive behaviour and avoidance as coping with stressful situations. Overall results indicate also a significant difference in the expression of aggressive behaviours by boys than girls, while boys use more aggressive behaviours than girls.

Djetetov razvoj se sagledava s biološkog i tjelesnog, kognitivnog, socijalnog, emocionalnog aspekta te s aspekta razvoja ličnosti, pri čemu na svaki aspekt razvoja utječu djetetovi roditelji i njihova ponašanja. U radu smo se bavili kognitivnim, socijalnim te emocionalnim razvojem djeteta od rođenja do šeste godine života i različitim roditeljskim ponašanjima koja utječu na razvoj djeteta u toj dobi, pri čemu smo se osvrnuli i na teoriju privrženosti, roditeljske stilove i roditeljske postupke pri regulaciji djetetova ponašanja. Naglasili smo uzajamnost odnosa između roditelja i djeteta te smo se osvrnuli na utjecaj ostalih okolinskih čimbenika na razvoj djeteta, kao što su socioekonomski status i podrška okoline. Na kraju smo govorili o mogućim praktičnim implikacijama prikazanih teorija u profesiji socijalnog rada, naglašavajući važnost multidisciplinarnog pristupa., Child development is being viewed from the biological and physical, cognitive, social, emotional aspect and the aspect of personality development, where parents and their behaviors influence on every aspect of child development. In this paper we deal with the cognitive, social and emotional development of a child from birth to the age of six years and different parenting behaviors that affect child development at this age, where we discussed the attachment theory, parental styles and parental practices in the regulation of the child's behavior. We have emphasized the mutuality of the relationship between parent and child, and we have looked at the influence of other environmental factors on child development, such as socioeconomic status and support of the environment. Finally, we talked about the possible practical implications of current theories in social work as a profession, stressing the importance of a multidisciplinary approach.