Search

Kontinuirani tehnički i tehnološki napredak, informatizacija nastavnih procesa te modernizacija obrazovanja i društva općenito, stavljaju nove zahtjeve pred nastavničko zanimanje. Navedeni trendovi zahtijevaju od nastavnika svakodnevnu potrebu za usavršavanjem i prilagođavanjem, što zbog svoje složenosti učestalo rezultira pojavom stresa. Česta izloženost stresnim događajima može dovesti do izgaranja na poslu, čije se posljedice odražavaju na radnu učinkovitost ali i zdravlje pojedinca. Istraživanja provedena u razvijenim zemljama pokazuju jasnu negativnu vezu između razine tjelesne aktivnosti i pojave stresa na poslu. S obzirom na to da nisu poznata recentna istraživanja usmjerena na povezanost između razine tjelesne aktivnosti i pojave stresa nastavnika srednjih škola u Republici Hrvatskoj, koja je specifična zbog loše aktualne gospodarske situacije, uvođenja kurikularne reforme, poslijeratnog perioda te opće činjenice da se radi o zemlji u razvoju, ovo istraživanje predstavlja znanstveni ali i praktični doprinos u dobivenim spoznajama i boljem razumijevanju navedene teme. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi povezanost razine i domena tjelesne aktivnosti (posao, prijevoz, domaćinstvo, slobodno vrijeme) s pojavom stresa na poslu i zadovoljstvom životom, te utvrditi relativni doprinos razine različitih domena tjelesne aktivnosti u objašnjenju stresa na poslu i zadovoljstva životom nastavnika srednjih škola. Uzorak sudionika činilo je 945 nastavnika srednjih škola Grada Zagreba, koji je bio stratificiran u skladu s vrstama škola i njihovom zastupljenošću na razini Grada Zagreba. Uzorak je bio zastupljen sa sedam gimnazija, dvanaest strukovnih škola te dvije umjetničke škole. Osim dijela upitnika koji opisuje uzorak, za procjenu razine tjelesne aktivnosti korišten je Međunarodni upitnik tjelesne aktivnosti (International Physical Activity Questionnaire, IPAQ-LF) (International Consensus Group, Craig i sur., 2003). Stres na poslu procjenjivan je Upitnikom afektivne radne dobrobiti na poslu (Job Affective Well-Being Scale (JAWS) (Van Katwyk, Fox, Spector i Kelloway, 2000), Upitnikom tjelesnih simptoma stresa (Physical Symptoms Inventory,PSI) (Spector i Jex, 1997) te Upitnikom izgaranja na poslu za učitelje i nastavnike (Teachers Burnout Scale) (Seidman i Zager, 1986). Osim navedenoga, ispitano je i globalno zadovoljstvo vlastitim životom Upitnikom zadovoljstva životom - Satisfaction With Life Scale (SWLS) (Diener i sur.,1985). Za potrebe statističke obrade podataka korišteni su programski paketi Statistica 12 for Windows i IBM SPSS Statistics 26. Korelacijskom analizom utvrđena je negativna povezanost opće razine tjelesne aktivnosti, te razine tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme s pokazateljima stresa na poslu, kao i pozitivna povezanost tjelesne aktivnosti u domaćinstvu s tjelesnim simptomima stresa povezanih s poslom. Također, utvrđena je i pozitivna povezanost opće razine, te razine tjelesne aktivnosti u domenama slobodno vrijeme, domaćinstvo i prijevoz sa zadovoljstvom životom. Hijerarhijskim regresijskim analizama utvrđeno je da najveći doprinos u objašnjavanju različitih indikatora stresa na poslu daje domena slobodnog vremena, koja se pokazala statistički značajnim pozitivnim prediktorom višestrukih kriterijskih varijabli: ukupne afektivne radne dobrobiti (JAWS), ugodnih emocija (JAWS) i tjelesnih simptoma stresa (PSI). Ostali prediktori statistički značajan doprinos pokazali su za sljedeće kriterije: tjelesna aktivnost u domeni posao za izgaranje u nastavničkom poslu vezano uz administrativnu potporu na poslu (TBS), domena prijevoza za ugodne emocije na poslu (JAWS), te domena domaćinstvo kao pozitivni prediktor prisutnosti tjelesnih simptoma stresa (PSI). Najveći doprinos u objašnjavanju zadovoljstva životom daje domena slobodnog vremena, zatim domena prijevoza, dok kod domena posao i domaćinstvo nije dobiven statistički značajan doprinos. Najveći postotak objašnjene varijance (5,2%) kriterija temeljem skupa prediktorskih varijabli, dobiven je kod kriterijske varijable zadovoljstva životom. Znanstveni doprinos ovog istraživanja očituje se u dobivenim spoznajama o povezanosti razine i domena tjelesne aktivnosti (posao, prijevoz, domaćinstvo i slobodno vrijeme) s pojavom stresa na poslu i zadovoljstvom životom nastavnika srednjih škola Grada Zagreba. Također, očituje se i u dobivenim spoznajama o relativnom doprinosu razine tjelesne aktivnosti različitih domena u objašnjenju stresa na poslu i zadovoljstva životom nastavnika srednjih škola, o čemu nisu pronađena recentna istraživanja. Jedini značajan doprinos u objašnjenju različitih indikatora dobrobiti srednjoškolskih nastavnika zapravo ima samo domena tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme, dok ostale domene pokazuju doprinos samo za neke prediktore. Praktični doprinos očituje se u dobivenim rezultatima (premda ne možemo sa sigurnošću govoriti o uzročno-posljedičnom slijedu) koji ukazuju na to da ima smisla (organizacijski, financijski i kadrovski) poticati tjelesnu aktivnost nastavnika u slobodno vrijeme, kako bi se povećala njihova osobna i radna dobrobit. Continuous technical and technological progress, informatization teaching processes, modernization of education and society in general, are placing constant demands on the teaching profession. These trends require from the teachers to have a daily need for improvement and adjustment, which due to its complexity often results in the appearance of stress. Frequent exposure to stressful occurrence can lead to burnout whose consequences are affecting the work efficiency and health of the individual. Studies carried out in developed countries are showing negative relationship between the level of physical activity and the occurrence of work-related stress. Given that recent studies focused on the correlation between the level of physical activity and the high school teachers stress occurrence in the Republic of Croatia are not known, which is specific due to the poor current economic situation, the curricular reform implementation, the post-war period, and the general fact that it is a developing country, this study is representing a scientific but also a practical contribution to the obtained knowledge and a better understanding of the topic. The aim of this study was to determine the level and domain of physical activity (work, transportation, housework, leisure-time) correlation with the occurrence of work-related stress and life satisfaction, and to establish the relative contribution of different domains of physical activity in explaining the work-related stress and life satisfaction of high school teachers. The sample was consisted of 945 high school teachers from the City of Zagreb, stratified according to types of schools and their representation at the level of the City of Zagreb. A sample of seven high schools, twelve vocational schools and two art schools was used. Among the part of questionnaire that describes the sample, the International Physical Activity Questionnaire was used to estimate the level of physical activity (International Physical Activity Questionnaire, IPAQ-LF) (International Consensus Group, Craig i sur., 2003). Work-related stress was estimated with questionnaire Job Affective Well-Being Scale (JAWS) (Van Katwyk, Fox, Spector, & Kelloway, 2000), Physical Symptoms (PSI) (Spector and Jex, 1997) and Teachers Burnout Scale (Seidman and Zager, 1986). Apart mentioned, global life satisfaction was estimated with Satisfaction with Life Scale (SWLS) (Diener i sur.,1985). For statistical data processing, Statistic 12 Windows and IBM SPSS Statistics 26 were used. Negative correlation between general level of physical activity, level of physical leisure-time activity and work-related stress indicators was found using correlation analysis, as well as the positive correlation of physical activity in the housework with the physical symptoms of work-related stress. Positive correlation also was found between the general level and the level of physical activity in the domains of leisure-time, housework and transportation with life-satisfaction. Using hierarchical regression analyzes we determined that the greatest contribution in explaining different indicators of work-related stress, gives the domain of leisure-time, which proved to be a statistically significant positive predictor of multiple criteria variables: total affective work well-being (JAWS), pleasant/positive emotions (JAWS) and physical stress symptoms (PSI). Other predictors showed a statistically significant contribution in relation with: physical activity in the domain of burnout in teaching profession related to administrative support at work, in the transportation domain with pleasant/positive emotions (JAWS), and the domain of housework as a positive predictor of presence of physical stress symptoms (PSI). In explaining life satisfaction, the biggest contribution gives the leisure-time domain, then the transportation domain, while no statistically significant contribution was obtained in the domain of work and housework. Criteria variable of life satisfaction has the highest percentage explained variance (5.2%), based on a set of predictor variables. The scientific contribution of this study is reflected in the obtained knowledge about connection between the level and domains of physical activity (work, transportation, housework and leisure-time) with the work-related stress occurrence, and life satisfaction of high school teachers in the City of Zagreb. Also, it is reflected in the findings about relative contribution of the physical activity levels in different domains: in explaining work stress and life satisfaction of high school teachers, about which no recent studies have been found. The only significant contribution in explaining the various indicators of secondary school teacher’s well-being, actually has only the domain of physical activity in leisure time, while other domains are showing a contribution only for some predictors. The practical contribution is shown in obtained results (even though we cannot claim about the causal link) which are indicating that it makes sense (organizational-, financial-, and personnel-wise) to encourage teachers for physical activity in their free time, in order to increase their personal and work-related wellbeing.

Pretilost postaje sve značajniji javno-zdravstveni problem upravo zbog porasta pretilosti već u dječjoj i adolescentnoj dobi. U mnogim zemljama pretilost kod djece doseže epidemijske razmjere koji su krenuli osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pretilost se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definira kao stanje kod kojeg višak masnog tkiva doseže omjer koji utječe na ljudsko zdravlje. Nastaje kao rezultat kronične energijske neravnoteže u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje. Važnu ulogu u nastanku debljine imaju nasljedni faktori, okoliš, metabolizam, navike, kulturna obilježja i socioekonomski faktori. Prevencija pretilosti u dječjoj dobi bazira se na promjeni životnih navika djeteta i obitelji, ali prevencija uključuje i promjenu životnih navika populacije koja pogoduje debljanju kako bi se spriječila pojava epidemije pretilosti. U tome ulogu osim roditelja, imaju i zdravstveni radnici, obrazovni sustav te šira zajednica i mediji. Oni provode edukacije u kojima je naglasak na pravilnom izboru i dostupnosti zdravih namirnica i vode s ograničenjem uzimanje brze hrane, slatkiša, te sokova. U promjenu životnih navika, smatra se i povećanje tjelesne aktivnosti i u obitelji i zajednici. Tjelesna aktivnost povećava rad srca i mišićnu aktivnost te posljedično tome povećava potrošnju energije“. „Zbog sve većeg broja pretile djece koji samo nastavlja rasti treba se pokrenuti što više preventivnih programa u kojemu će sudjelovati pojedinci, obitelj, zajednica zajedno s obrazovnim sustavom i zdravstvenim djelatnicima. Obesity is becoming an increasingly significant public health problem precisely because of the rise in obesity as early as childhood and adolescence. In many countries, childhood obesity is reaching epidemic proportions that began in the 1980s. According to the World Health Organization, obesity are defined as a condition in which excess fat tissue reaches a ratio that affects human health. It occurs as a result of a chronic energy imbalance in which the daily caloric intake is higher than the consumption. Hereditary factors, environment, metabolism, habits, cultural characteristics and socio-economic factors play an important role in the development of obesity. Prevention of childhood obesity are based on changing the life habits of the child and family, but prevention also includes changing the life habits of the population that is conducive to obesity in order to prevent the occurrence of the obesity epidemic. In addition to parents, health workers, the education system and the wider community and the media have a role to play. They conduct trainings in which the emphasis is on the correct choice and availability of healthy foods and water with limited intake of fast food, sweets, and juices. An increase in physical activity in both the family and the community are also considered a change in life habits. Physical activity increases heart rate and muscle activity and consequently increases energy expenditure”. “Due to the growing number of obese children who are just continuing to grow, as many prevention programs as possible should be launched, involving individuals, families, the community, along with the education system and health professionals.

Tjelesna samoefikasnost predstavlja jedan od važnih činitelja uspješnosti obavljanja neke motoričke aktivnosti. U većini slučajeva se pokazalo da učenici koji imaju visoku tjelesnu samoefikasnost postižu i bolje rezultate te jednako tako i uživaju u obavljanju određene aktivnosti. Uživanje zapravo predstavlja zadovoljstvo i volju prilikom obavljanja tjelesne aktivnosti. Tjelesna aktivnost je važan čimbenik u djetetovom razvoju, koja znatno utječe i na njegovo zdravlje. U današnje vrijeme kad je sve više djece okrenuto tehnologiji bitno je djecu poticati da se bave tjelesnim aktivnostima i da pritom i uživaju u njima. Ovim radom je ispitana pouzdanost hrvatske verzije upitnika za procjenu tjelesne samoefikasnosti i uživanja u tjelesnoj aktivnosti djece mlađe školske dobi. Istraživanje je provedeno online, na učenicima četvrtih razreda osnovnih škola u Zadarskoj županiji. Razina tjelesne samoefikasnosti procijenjena je na temelju slikovne ljestvice tjelesne samoefikasnosti, a za uživanje u tjelesnoj aktivnosti korištena je hrvatska verzija PACES upitnika. Pouzdanost upitnika za procjenu uživanja u tjelesnim aktivnostima je u oba mjerenja vrlo visoka (Cronbachove alphe su: 0,91 i 0,89) što ukazuje na dobru pouzdanost te opravdanu primjenu upitnika u daljnjim istraživanjima. Vrijednosti Cronbachovih alpha prvog i drugog mjerenja (0,79 i 0,77) za skalu tjelesne samoefikasnosti su nešto niže ali i dalje zadovoljavajuće te opravdavaju daljnje korištenje skale u istraživačke svrhe budući da su metrijske karakteristike skale dobre. Također, rezultati su pokazali da je razina procjene ukupne tjelesne samoefikasnosti kod učenika i učenica umjerena i da je visoka razina uživanja u provođenju tjelesne aktivnosti. Što se tiče razlika po spolu, rezultati pokazuju da učenice više uživaju u tjelesnoj aktivnosti od učenika ali te razlike nisu značajne. Kod procjene tjelesne samoefikasnosti učenice također pokazuju bolje rezultate od učenika, značajnije razlike pokazuju u procjeni koordinacije u prvom (ASf=3,22 i ASm=2,70) ali isto tako i u drugom mjerenju (ASf=3,15 i ASm=2,78). Physical self-efficacy is one of the important factors in the success of performing a motorical activity. In most cases, it has been shown that students who have high physical self-efficacy achieve better results and also enjoy performing certain activities. Enjoyment actually represents pleasure and will when performing physical activity. Physical activity is an important factor in a child's development, which significantly affects in his health. Nowadays, when more and more children are turning to technology, it is important to encourage children to engage in physical activities and at the same time enjoy them. This paper examines the reliability of the Croatian version of the questionnaire for assessing physical self-efficacy and enjoyment of physical activity of young school age children. The research was conducted online, on fourth grade elementary school students in Zadar. The level od physical self- efficacy was assessed on the basis of a pictorial scale of physical self- efficacy and the Croatian version of the PACES questionnaire was used to enjoy physical activity. The reliability of the questionnaire for assessing the enjoyment of physical activity is very high in both measurements (Cronbach's alpha are: 0,91 and 0,89) which indicates good reliability and justified use of the questionnaire in further research. The Cronbach's alpha values of the first and second measurements (0,79 and 0,77) for the physical self- efficacy scale are somewhat lower but still satisfactory and justify further use of the scale for research purposes since the metric characteristics of the scale are good. Also, the results showed that the level of assessment of overall physical self- efficacy in male and female students is moderate and that the level of enjoyment in performing physical activity is high. Regarding gender differences, the results show that female students enjoy physical activity more than male students but these differences are not significant. When assessing physical self- efficacy, female students also show better results than male students, significant differences are shown in the assessment of coordination in the first (ASf=3,22 and ASm=2,70) but also in the second measurement (ASf=3,15 and ASm=2,78) .

Tjelesna aktivnost neophodna je za pravilan razvoj djeteta. Roditelji imaju značajnu ulogu u poticanju djece za bavljenjem tjelesnom aktivnošću, posebno što se tiče unutarnje motivacije, koja kod djece predstavlja unutarnji razlog za sudjelovanje u nekoj sportskoj aktivnosti, zbog uživanja u njoj, a bez vanjske nagrade. Bavljenje nekom tjelesnom aktivnošću ili uključenjem u sportski program, djeca razvijaju svoje komunikacijske i interakcijske vještine u socijalnom okruženju. Ohrabrujući svoju djecu u odabiru tjelesne aktivnosti ili nekih određenih znanstvenih disciplina u sportu, te pomažući im u postavljanju vlastitih ciljeva, roditelji pridonose djeci na način da djeca postaju odgovorna te osjećaju kontrolu nad svojim postupcima, te se smatraju odgovornijim za svoj vlastiti uspjeh ili neuspjeh. U radu se osvrnulo i na povezanost tjelesnog vježbanja i prehrane kod djece. Cilj istraživanja je utvrditi kakav je roditeljski stav o tjelesnoj aktivnosti (koliko je ona bitna za rast i razvoj) djece te jesu li educirani i svjesni kolika je važnost bavljenja tjelesnom aktivnosti. U istraživanju je za prikupljanje podataka korišten anketni upitnik. Uzorkom istraživanja obuhvaćeni su roditelji djece vrtićke dobi od 3 do 7 godina iz pet dječjih vrtića na području grada Šibenika. Rezultati pokazuju kako su roditelji svjesni važnosti tjelesne aktivnosti i podržavaju svoje dijete u njoj. Isto tako smatraju kako su izvanvrtićke aktivnosti općenitog karaktera poželjne, da su educirani, ali bi i dodatna edukacijska podloga bila potrebna. Physical activity of a child is necessary for his proper growth and development. Parents play an important role in encouraging children to engage in physical activity, especially in terms of internal motivation, which in children presents an internal reason to participate in a sports activity only for the purpose of enjoying it, without any external reward. By engaging in some physical activity or getting involved in a sports program, children develop their communication and interaction skills in a social environment. By encouraging their children to choose physical activity or certain scientific disciplines in sports and helping them set their own goals, parents contribute to their children in a way that makes them responsible and in control of their own reactions, while at the same time able to perceive themselves creditable for their own success or failure. The thesis also tackles the problem of connection between physical exercise and nutrition in children. The aim of the research is to determine the parental attitude towards physical activity of children (how important it is for their growth and development) and whether they are educated and aware of the importance of engaging in it. A survey questionnaire was used in this research to collect the needed data. The research sample included parents of children aged 3 to 7 from five different kindergartens in the city of Šibenik. The results show that parents are fully aware of the importance of physical activity and they encourage their children to take part. They also believe that extracurricular activities of general nature outside the kindergarten are desirable, providing the expected educational level. They are also fully aware that an additional educational background would be desirable.

Glavni cilj ovog rada je istražiti učinke treninga snage u kombinaciji s aerobnom aktivnošću na morfološki status te na razvoj nekih motoričkih sposobnosti kod jedne polaznice individualnog trenažnog programa. Trenažni program se odvijao tri puta tjedno unutar šestotjednog istraživanja te je odrađeno ukupno 18 treninga. Svaki trening je trajao u prosjeku 90 minuta gdje se prvih 60 minuta odrađivao trening snage, a ostatak vremena je bio predviđen za aerobni dio treninga. Od ispitanice se zahtijevalo, osim redovitih dolazaka na trening, i povećanje dnevne aktivnosti koje uključuje povećano kretanje tijekom dana kako bi se postigla veća ukupna potrošnja kalorija unutar svakog tjedna. Uz navedeno, korigiran je i način prehrane kod ispitanice s ciljem dugoročnog održavanja dobivenih rezultata, usvajanja zdravih navika te poboljšanja kvalitete života. Tijekom istraživanja pratile su se promjene u morfološkim i motoričkim varijablama. Rezultati istraživanja su pokazali pozitivne promjene u svim navedenim varijablama. U rezultatima mase tijela došlo je do pozitivnog pada od 6,7 kg. Što se tiče mjera volumena tijela, opseg bokova se smanjio za 4,2 cm, a opseg struka za 7,88 cm. Nadalje, opseg nadlaktice se smanjio za 0,7 cm, a opseg natkoljenice se smanjio za ukupno 2,1 cm. Također, stupanj uhranjenosti kojeg određuje vrijednost indeksa tjelesne mase se također smanjio za jedan stupanj, odnosno ispitanice je prije procesa istraživanja spadala u kategoriju pretilosti tipa 1, a nakon procesa ispitanica je došla do stupnja uhranjenosti prekomjerna tjelesna težina. Inicijalna vrijednost indeksa tjelesne mase je iznosila 30,8 kg/v², a finalna 28,4 kg/v². Test korišten za procjenu repetitivne snage donjih ekstremiteta čučnjevi, pokazuje razliku od 21 ponavljanja, a test triceps propadanja ukazuje na razliku od 16 ponavljanja. Nadalje, test za procjenu izometrične snage čučanj u izdržaju ukazuje na napredak od 23 sekunde, a izdržaj u poziciji planka za 35 sekundi. Rezultati transformacijskog procesa ukazuju na povoljan učinak treninga snage kombiniran s aerobnim treningom, u svrhu smanjenja tjelesne mase, rekompozicije tijela i razvoja snage kod žena srednje životne dobi. The main goal of this study was to investigate impacts of power training and aerobic activities on certain morphological characteristics and development of some motor abilities in a middle-aged woman undergoing personal trainings. Trainings were done three times per week for six weeks. Altogether 18 trainings were performed. Average duration of each training was 90 minutes, 60 of which went on power training, and the rest of the time was used for aerobic activities. The participant was asked to attend each training, and to increase daily activities in order to increase total caloric consumption every week. Changes in morphological characteristics and motor abilities were assessed during the study. Results show the following: decrease in body mass by 6,7 kg, decrease in hip circumference by 4,2 cm, decrease in waist circumference by 7,9 cm, decrease in arm circumference by 0,7 cm, and decrease in thigh circumference by 2,1 cm. Also, body mass index decreased by 2,4 kg/v² at the end of the study. Test used to assess repetitive power of lower extremities (squats) showed an increase in number of repetitions by 21 more repetitions, as well as in triceps dips, with 16 more repetitions. Test for isometric strength shows an increase in duration time by 23 seconds, as well as duration time in plank which increased by 35 seconds. Results of the training process show a positive effect of power training combined with aerobic activities on decrease in body mass, changes in body composition and development of power in middle-aged women.

Bol u lumbalnom dijelu kralježnice je jedan od najučestalijih zdravstvenih problema modernog društva, uzrok je znatnim troškovima bolničkog liječenja i bolovanja. Tome uvelike pridonosi sedentarni način života kojemu sve češće pribjegavamo iz mnogobrojnih razloga, od modernizacije poslova do stvorene iluzije da čovječanstvo više nema toliku potrebu za kretanjem, ali i sve učestalijim prometnim traumatizmom uz posljedične ozljede kralježnice. Cilj ovog diplomskog rada je prikazati detaljan opis uzroka koji su doveli i pridonose boli u lumbalnom području kralježnice i njihovih simptoma na jednom specifičnom slučaju te dati primjer individualiziranog kineziterapijskog plana i programa. Posljedično, nakon pojave boli u lumbalnom dijelu kralježnice, u nekim slučajevima dolazi i do upale ishijadičnog živca (nervus ishijadicus), što će također biti opisano u radu. Nadalje, bit će navedeni rizični čimbenici koji dovode do bolova u lumbalnom dijelu kralježnice i upale ishijadičnog živca te važnost tjelesne aktivnosti. Opisat će se anatomska specifičnost lumbalne kralježnice, organizacija živčanog sustava ljudskog tijela, testovi koji se primjenjuju u kineziterapiji i uvelike pomažu pri postavljanju dijagnoze te klinička slika pacijentice, kao i planiranja daljnjeg individualiziranog terapijskog pristupa. Pain in the lumbar spine is one of the most common health problems of modern society. It plays a major role in the significant costs of hospital treatment and sick leave. This is largely due to the sedentary lifestyle that we are increasingly resorting to for many reasons. Some of these include the modernization of jobs and the created illusion that humanity no longer has such necessity to move. Not to mention, the increase in traffic injuries with consequent spinal injuries. The aim of this thesis is to present a detailed description of the causes that led to and contribute to pain in the lumbar spine, their symptoms in a specific case, and to provide an example of an individualized kinesitherapy plan and program. In some cases, after the onset of pain in the lumbar spine there is inflammation of the sciatic nerve (nervus ishijadicus), which will be further explained in the paper. Furthermore, risk factors leading to lumbar spine pain and sciatica will be discussed, along with the importance of physical activity. The anatomical specificity of the lumbar spine, the organization of the nervous system of the human body, various tests used in kinesitherapy, which greatly helps with the diagnosis and clinical picture of the patient, and planning individualized therapeutic approaches will all be described throughout the paper.

Kako bi dijete imalo uspješan i kvalitetan razvoj trebalo bi biti tjelesno aktivno i posjedovati znanja koja prate njegovu razvojnu fazu. Osim razvoja koordinacije, razvitka i korištenja više mišićnih skupina, tjelesna aktivnost djeci može pomoći u socijalizaciji sa drugom djecom. Ova vrsta aktivnosti zahtjeva pripremu odgajatelja i kvalitetnu demonstraciju i učenje. Djeca najbolje uče igrajući se pa je osmišljavanjem raznih igrica, koje sadrže biotička motorička znanja, tjelesna aktivnost najučinkovitija. S obzirom da je predškolska dob vrijeme kada je djetetova radoznalost za nova iskustva velika, kreativna metoda odgajatelja nesumnjivo će unijeti promjene u njihov tjelesni život i potaknuti zdrav razvoj., In order for a child to have a successful and quality development, he should be physically active and have the knowledge that accompanies his developmental stage. In addition to developing coordination, developing, and using multiple muscle groups, physical activity can help children socialize with other children. This type of activity requires educator preparation and quality demonstration and learning. Children learn best by playing, so by designing various games, which contain fundamental motor skills, physical activity is most effective. Given that preschool is a time when a child's curiosity for new experiences is big, the creative method of educators will undoubtedly make changes in their physical life and encourage healthy development.

Glavni cilj ovoga rada je sinteza dosadašnjih spoznaja o utjecaju broja koraka na zdravlje i na temelju toga izrada preporuka o dovoljnom broju koraka za unapređenje i održavanje zdravlja kod djece, mladih i odraslih osoba. U djece i mladih preporučeni dnevni broj koraka razlikuje se s obzirom na spol i dob. Za dječake u dobi od 6-12 godina preporučene vrijednosti broja koraka su od 12 500- 14 999 koraka, a za djevojčice od 9500-11 999. Tijekom adolescencije (12-18 g.) dolazi do značajnog smanjenja razine tjelesne aktivnosti, a time i dnevnog broja koraka. U odrasloj dobi preporučene vrijednost dnevnog broja koraka su unutar raspona od 7500-10 000. Kao i u djece i mladih, navedene vrijednosti predstavljaju minimalnu razinu pri kojoj se mogu očekivati određene zdravstvene dobrobiti. Vrijednosti broja koraka iznad preporučenih imaju veći utjecaj na zdravlje u svih dobnih skupina. Zadovoljenje trenutnih preporuka broja koraka kod djece i mladih dokazano ima značajan utjecaj na prevenciju pretilosti i prekomjerne tjelesne mase. U odraslih pozitivan utjecaj broja koraka ogleda se prije svega u smanjenju rizika od ukupne smrtnosti kao i smanjenju rizika od kardiovaskularnih i malignih bolesti. Također, dokazan je i pozitivan učinak na različite kardiovaskularne rizične faktore, metabolički sindrom i dijabetes tipa 2. Navedene preporuke broja koraka u ovome radu iskazane su s ciljem nadopunjava postojećih preporuka temeljenih na intenzitetu i trajanju tjelesne aktivnosti. Pregledom dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da postoje velike razlike u načinu mjerenja i uređajima kojima se registriraju koraci, pa je zato potrebno razviti određene kriterije i uvjete istraživanja broja koraka koji će omogućiti manje razlikovanje među podacima. The purpose of this thesis is to synthesize current knowledge about the effects of steps on health. Second goal is to, based on previous knowledge, create recommendation on the number of steps necessary for achieving the health benefits for children, adolescents and adults. The suggested number of steps differs among children and adolescents based on sex and age. For boys aged 6-12 the suggested number of steps is 12,500-14,999, while for girls the numbers are 9,500-11,999. During adolescence (12-18 years) there is a significant reduction in physical activity, and with it a reduction in the daily number of steps. For adults, the recommended daily number of steps is between 7,500-10,000. As for children and adolescents, these values represent a minimum at which certain health benefits are to be expected. Step number values that go over the recommended daily number of steps have a significantly larger impact on health in all age groups. Meeting the recommended number of daily steps has a significant effect in preventing obesity among children and adolescents. For adults, the positive effects are seen primarily in lowering the risk of mortality as well as lowering the risks of cardiovascular and malign diseases. There is also a proven positive effect on cardiovascular risk factors, the metabolic syndrome and type 2 diabetes. The recommendations in this thesis are given out to compensate current recommendations which are based on the intensity and duration of the physical activity. A summary of previous research concluded that there are great differences in the methods of step counting. Development of certain criteria and conditions for analysing number of steps could result in lowering inconsistence in measured data.

Suvremeno društvo upražnjava tjelesnu aktivnost sve manje i manje, zbog čega muskulatura pojedinca atrofira što može dovesti do određenih disbalansa pa čak i boli u kralježnici. Kronična križobolja predstavlja sve veći problem javnog zdravstva i kao takva nije više ograničena na osobe srednje životne dobi, već pogađa i mlađu populaciju u većoj mjeri nego prije. Bitno je za shvatiti da je etiologija križobolje raznolika i da nije samo tjelesne već i psihičke prirode. Čovjekova kralježnica svakodnevno je izložena različitim silama i stresovima. Gomilanje tog stresa može dovesti do kroničnog stanja koje se teško i sporo liječi. Tjelesno vježbanje dio je preporuka u liječenju križobolje. Problem rada očituje se u činjenici da nema opisanih programa vježbanja nordijskog hodanja za osobe s križoboljom. Cilj ovog diplomskog rada je opisati kako nordijsko hodanje može djelovati na križobolju te prikazati primjer plana i programa vježbi nordijskog hodanja. Nordijsko hodanje je vrsta tjelesne aktivnosti u kojoj se koordiniranim radom ruku i nogu u normalnom obrascu pokreta i upotrebom štapova postižu simetrični i transformacijski učinci na čovjekovo tijelo. Uvidom u dosadašnja istraživanja može se zaključiti da pravilno osmišljen program nordijskog hodanja predstavlja dobar primjer tjelesne aktivnosti koja je primjenjiva za osobe koje boluju od kronične križobolje. Modern society exercises less and less, causing the individual's muscles to atrophy, which can lead to certain imbalances and even pain in the spine. Chronic low back pain is a growing public health problem and as such is no longer limited to middle-aged people, moreover, it also affects the younger population to a greater extent than before. It is important to understand that the etiology of low back pain is diverse and that it is not only physical but also mental in nature. The human spine is exposed to various forces and stresses on a daily basis. The accumulation of this stress can lead to a chronic condition that is difficult and slow to treat. Physical exercise is part of the recommendations in the treatment of low back pain. The problem of this research is the fact that there are no described Nordic walking exercise programs for people with low back pain. The aim of this thesis is to describe how Nordic walking can effect back pain and to show an example of a plan and program of Nordic walking exercises. Nordic walking is a type of physical activity in which symmetrical and transformational effects on the human body are achieved through coordinated work of the arms and legs in a normal movement pattern and the use of sticks. Based on previous research, it can be concluded that a properly designed Nordic walking program is a good example of physical activity that is applicable to people suffering from chronic low back pain.

Rad istražuje i nastoji utvrditi utjecaj društvenoga kapitala na uhranjenost studenata kasne adolescentne dobi u odnosu na tjelesnu aktivnost. U empirijskom ispitivanju sudjelovala su 1002 ispitanika, točnije tisuću i dvoje studentica i studenata kronološke dobi do 20 godina, koji pohađaju fakultete na području četiriju županija na istoku Hrvatske. Podaci su prikupljeni tako što su ispitanicima mjerene dvije varijable, tjelesna masa i visina, kao i podaci prikupljeni upitnikom koji su dobrovoljno popunjavali. Prema uhranjenosti, normalnu tjelesnu masu ima 738 ispitanika, pothranjen je 61 ispitanik, 180 ispitanika ima prekomjernu tjelesnu masu i 23 ispitanika je pretilo. Ispitivanje o učestalosti intenzivne tjelesne (sportske) aktivnosti kojom su se ispitanici bavili unatrag sedam dana pokazalo je najučestalije bavljenje košarkom. Kategorijski podaci predstavljeni su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Razlike kategorijskih varijabli testirane su Hi-kvadrat testom. Normalnost raspodjele numeričkih varijabli testirana je Shapiro-Wilkovim testom. Numerički podaci opisani su medijanom i interkvartilnim rasponom. Razlike numeričkih varijabli između dvije nezavisne skupine testirane su Mann-Whitneyevim U testom, a između tri i više nezavisnih skupina testirane su Kruskal-Wallisovim testom. U svrhu provjere faktorske strukture društvenog kapitala te opravdanosti formiranja triju domena društvenog kapitala na temelju skupa odabranih čestica, (k = 20) provedena je eksploratorna faktorska analiza metodom glavnih komponenata uz oblimin kosokutnu rotaciju. Logističkom regresijom ocijenjen je utjecaj više čimbenika na vjerojatnost da će ispitanici biti prekomjerne tjelesne mase / pretili, pothranjeni ili tjelesno neaktivni. Sve P vrijednosti su dvostrane. Razina značajnosti postavljena je na Alpha = 0,05. Za statističku analizu korišten je statistički program MedCalc Statistical Software version 18.2.1 (MedCalc Software bvba, Ostend, Belgium). Postoje značajne razlike u tome koji je obrok najznačajniji i najobilniji tijekom dana u odnosu na uhranjenost (najznačajnija im je večera). Potvrđena je i pretpostavka da pretili ispitanici značajno više konzumiraju konzerviranu i polugotovu hranu te fast food, dok svježe kuhanu hranu značajno više konzumiraju ispitanici normalne tjelesne mase, a imaju i najmanji broj obroka dnevno. Prema učestalosti i vrsti namirnica, najviše ispitanika jede ugljikohidrate i bjelančevine. Rezultati također pokazuju da su ispitanici koji su s obzirom na ekonomske prilike niže na ljestvici društvenog kapitala, slabo aktivni ili nisu uopće tjelesno aktivni, odnosno da se ne bave nikakvom redovitom tjelesnom aktivnošću. Tjelesno aktivni ispitanici značajno manje provode sjedilački način života. Rezultati su pokazali da su tjelesno aktivni ispitanici ocijenili funkcioniranje svoje obitelji značajno višom ocjenom, značajnije češće djeluju i nastoje zajednički riješiti problem ako se pojavi. Ispitanici koji žive u kućanstvu s troje ili više od šest članova domaćinstva, značajno su neaktivniji, dok nema značajne razlike u tjelesnoj aktivnosti u odnosu na sredinu u kojoj žive. Društveni kapital susjedstva pokazao se na visokoj razini jer je većina ispitanika koji su tjelesno aktivni navela da značajno više sudjeluje u aktivnostima u susjedstvu u odnosu na tjelesno neaktivne ispitanike. Društveni kapital na fakultetu može se ocijeniti također visokom razinom na ljestvici društvenog kapitala jer rezultati pokazuju da se tjelesno aktivni ispitanici značajno više slažu s tvrdnjom kako studenti na njihovoj godini vjeruju jedni drugima te da studenti međusobno dobro surađuju u odnosu na tjelesno neaktivne ispitanike. Ovo je istraživanje jedini dosadašnji doprinos o utjecaju društvenoga kapitala na uhranjenost adolescenata kasne dobi na istoku Hrvatske. Tako je znanstveni doprinos ovog istraživanja u novim i važnim informacijama o utjecaju redovite tjelesne aktivnosti na način života studenata. Rad također ukazuje na problem neaktivnosti te doprinosi podizanju svijesti o mogućnostima razvoja programa za kvalitetniji život i pravilnu prehranu studenata. Rad sugerira i mogućnost daljnjih istraživanja te suradnju s nadležnim institucijama u svrhu poboljšanja suradnje u odgojno-obrazovnom sustavu, na način da se planira više redovite tjelesne aktivnosti u kurikulumu Ministarstva odgoja i obrazovanja, kako bi takva suradnja bila prepoznatljiva odgovornost za mlade ljude, posebno za njihovo tjelesno zdravlje. The paper investigates and seeks to determine the impact of social capital on the late adolescent students' nutrition in relation to physical activity. The empirical study involved 1002 respondents, students up to 20 years of age, attending faculties in four counties in the east of Croatia. Data were collected by measuring two variables, subjects' body weight and height, and through a questionnaire voluntarily completed by respondents. In relation to nutritional status, 738 subjects have normal body weight, 61 are malnourished, 180 are overweight and 23 are obese. Examination of the frequency of intense physical activity that the subjects had been engaged in for the past seven days showed the most frequent exercise in basketball. Categorical data are represented by absolute and relative frequencies. Differences of categorical variables were tested by Chi-square test. The normality of the distribution of numerical variables was tested by the Shapiro-Wilk test. Numerical data are described by the median and interquartile ranges. Differences in numerical variables between the two independent groups were tested by the Mann-Whitney U test and those between the three or more independent groups by the Kruskal-Wallis test. In order to verify the factor structure of social capital and to justify the formation of three domains of social capital on the basis of a set of selected particles (k = 20), an exploratory factor analysis was performed using the principal components method with oblique angular rotation. Logistic regression assessed the impact of multiple factors on the likelihood that subjects would be overweight / obese, malnourished, or physically inactive. All P values are two sided. The significance level was set to Alpha = 0.05. Statistical program MedCalc Statistical Software version 18.2.1 (MedCalc Software bvba, Ostend, Belgium) was used for statistical analysis. There are significant differences in terms of nutrition as to which meal is the most important and the most abundant during the day (their most important is dinner). It was also confirmed that obese subjects consumed much more canned and semi-prepared foods as well as fast foods, while subjects of normal body weight consumed more freshly cooked foods and also had the fewest meals per day. Considering the frequency and type of foods, the most respondents eat carbohydrates and proteins. The results also show that the respondents who are lower on the social capital scale due to their economic circumstances, are poorly active or not at all physically active, that is, they do not engage in any regular physical activity. Physically active subjects have a much less sedentary lifestyle. The results showed that the respondents who were physically active rated their family functioning significantly higher, they are more likely to act and if the problem arises, they try to solve it jointly. Respondents living in a household with three or more than six household members are significantly more inactive, while there is no significant difference in physical activity compared to the environment in which they live. Neighborhood social capital has proven to be high because most of those who are physically active stated that they were significantly more involved in neighborhood activities than those who were physically inactive. Social capital in college can also be rated high on the social capital ladder because the results show that compared to physically inactive respondents, significantly more physically active respondents agree with the statement that students in their year of study trust each other and cooperate well with each. This research is the only contribution so far to the issue of the impact of social capital on the nutrition of late adolescents in eastern Croatia. New and important information about the impact of regular physical activity on students' lifestyles is a scientific contribution. The paper also points to the problem of inactivity and contributes to raising awareness of the possibilities of developing programs for a better quality of life and proper nutrition for students. It also suggests the possibility of further research and cooperation with relevant institutions in order to improve cooperation in the educational system, by planning more regular physical activities in the curriculum of the Ministry of Education, so that such cooperation would be a recognizable responsibility for young people, especially for their physical health.

Cilj je ovog završnog rada utvrditi pojam slobodnog vremena, uputiti na važnost tjelesne aktivnosti kao načinu života, te kroz istraživanje saznati na koji način i u kojoj mjeri djeca rane i predškolske dobi provode svoje slobodno vrijeme. Za potrebe istraživanja korištena je metoda online upitnika u kojem je sudjelovalo ukupno 197 ispitanika. Rezultati istraživanja pokazali su da 79% djece provodi svoje slobodno vrijeme u aktivnoj igri, a igra je jedan od prirodnih načina na koji djeca rane i predškolske dobi provode većinu svog vremena. Igra kao aktivnost se ne smije zanemariti budući da je ona izuzetno važna za djetetov tjelesni i psihički razvoj. Prema rezultatima ovog istraživanja može se zaključiti da je kod većine djece tjelesna aktivnost primjerena. Većina djece se tjelesnom aktivnošću bavi rekreativno, a na to upućuje podatak da se 47,4% djece ne bavi nikakvom organiziranom sportskom aktivnošću koja uključuje sportski klub ili organizaciju, ali 84,9% roditelja smatra da njihovo dijete kvalitetno provodi svoje slobodno vrijeme. Većina djece tijekom svog dana provede oko 2-3 sata u aktivnoj igri što se u ranoj i predškolskoj dobi također smatra adekvatnom tjelesnom aktivnošću. Njih 39% provede dnevno u aktivnoj igri oko 1-2 sata, a njih 34% više od 3 sata. Većina djece provodi oko 60 minuta dnevno ispred ekrana koristeći neki oblik multimedije, a samo 5% djece uopće ne provodi vrijeme pred ekranom. Činjenica da 97,9% roditelja svoju djecu potiče na tjelesnu aktivnost u slobodno vrijeme je vrlo pozitivna u današnje vrijeme kada ni roditelji ni djeca nemaju vremena za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena zbog svakodnevnih obaveza. The aim of this thesis was to define the concept of free time, point out the importance of physical activity as a way of life, and to find out by research in what way and how often do preschool children spend their free time physically active. For the purpose of the research, an online questionnaire method was used in which a total of 197 respondents participated. The results of the research showed that 97% of children spend their free time in active play, and play is one of the most natural ways preschoolers spend most of their time. Play as an activity should not be neglected as it is good for the child’s physical and mental development. According to the results of this study, it can be concluded that physical activity in most children is appropriate. Most children engage in physical activity recreationally, as indicated by the fact that 47,4% of children do not engage in any organized sports activity that includes a sports club or any organization, but 84,9% of parents believe that their child spends their free time well. Most children spend about 2- 3 hours in active play during their day, which is also considered as adequate physical activity in early and preschool age. 39% of children spend about 1-2 hours a day in active play, and 34% of them spend more than 3 hours a day in active play. Most children spend about 60 minutes a day in front of a screen using some form of multimedia, and only 5% of children do not spend any time in front of a screen. The fact that 97,9% of parents encourage their children to engage in physical activity in their free time is very positive nowadays when neither parents nor children have time to spend their free time better due to obligations.

Tema ovog diplomskog rada je uhranjenost djece u primarnom obrazovanju. Današnji način života utjecao je na promjenu prehrambenih navika odraslih, ali i djece. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je sve veći broj djece s prekomjernom tjelesnom težinom ili određenim stupnjem pretilosti. Cilj je ovog istraživanja provjera stanja uhranjenosti učenika mlađe školske dobi, njihovih prehrambenih navika i bavljenja sportom u slobodno vrijeme. Istraživanje je provedeno u 9 pulskih osnovnih škola pomoću anonimnog on-line upitnika. Dobiveni rezultati pokazuju da se pulski učenici mlađe školske dobi razlikuju u stanju uhranjenosti. Razlike se odnose obzirom na spol i razred ispitanika, a dobiveni rezultati pokazuju da su učenici prvih razreda te učenice drugog, trećeg i četvrtog razreda normalno uhranjeni. Kod učenika drugih, trećih i četvrtih razreda te učenica prvog razreda zabilježena je povećana vrijednost indeksa tjelesne mase (ITM). Prehrambene navike učenika su djelomično zadovoljavajuće jer učenici većinom jedu prije odlaska u školu (zajutrak) te ne konzumiraju gazirane napitke, ali većinom za marendu konzumiraju tzv. nezdrave ugljikohidrate. Nadalje, učenici se u velikoj mjeri bave sportom u slobodno vrijeme te dosta vremena borave na svježem zraku u slobodno vrijeme. The theme of this master's thesis is the nutrition status of children in primary education. Today's way of life has not only changed the eating habits of adults but also children's eating habits. Previous research shows that there is a higher number of children who are overweight or have some degree of obesity. The aim of this research is to check the nutritional status of students in primary education, their eating habits and sport activities within their free time. The research was conducted in 9 primary schools in Pula using an anonymous online questionnaire. The obtained results show that there is a difference in nutritional status of Pula's younger children depending on their school age. The differences are related to the respondents' gender and class. The results also show that the male students in the first grade and female students in the second, third and fourth grade are normally fed. Increased value of the body mass index (BMI) was recorded in second, third and fourth grade for male students and for female students in the first grade. The eating habits of the students are partly satisfactory because the students mostly eat before going to school (breakfast) and do not consume carbonated drinks, but for brunch they mostly consume the so-called unhealthy carbohydrates. Furthermore, in their free time, students are largely involved in sports and spend a lot of time in the fresh air.

Šećerna je bolest jedna od najčešćih kroničnih bolesti nastala poremećajem lučenja i/ili djelovanjem inzulina. Pet je temeljnih načela liječenja šećerne bolesti: edukacija, pravilna inzulinska terapija, pravilna prehrana, tjelesna aktivnost i samokontrola GUK-a (glukoze u krvi). Tjelesna je aktivnost jedna od tih stavki koja značajno utječe na regulaciju glukoze. Osoba oboljela od dijabetesa mora sama odrediti koja vrsta tjelovježbe joj najviše odgovara. Bila to anaerobna, aerobna, intervalna ili kombinirana, važno je provoditi je redovito. Svaka aktivnost drukčije utječe na razinu glukoze i na samu regulaciju bolesti, ali sve vrste povoljno utječu na smanjenje GUK-a, smanjenje unosa jedinica inzulina, smanjenje HbA1c (prosjek tromjesečne glukoze GUK-a). Za dijabetes se kaže da je „tihi ubojica“ i zato je potrebno konstantno naglašavati važnost edukacije, prehrane, pravilne terapije, samokontrole i tjelovježbe jer je to jedini način s kojim možemo spriječiti sljepoću, otkazivanje pojedinih organa, amputaciju pojedinih dijelova tijela, itd. Tjelovježba ja sastavni dio liječenja šećerne bolesti. Njome se održava odgovarajuća razina glukoze u krvi, poboljšava lipidni sustav i povećava osjetljivost na inzulin, koja s vremenom gubi svoj učinak te se javlja rezistencija na inzulin. Također, vježbanjem se smanjuje potreba za inzulinom jer se tijekom vježbanja pojačano troši glukoza. Preglednim znanstvenim radom će se prikazati važnosti tjelesne aktivnosti u regulaciji i kontroliranju šećerne bolesti te ograničenja i određene navike koje se trebaju mijenjati prilikom provođenja tjelesnog vježbanja. Za provođenje tjelesne aktivnosti, osoba oboljela od dijabetesa mora posjedovati znanja i biti educirana, kako ne bi došlo do komplikacija prilikom tjelovježbe. Diabetes is one of the most common chronic illnesses incurred by a disorder in insulin secretion and/or its activity. There are five basic principles of diabetes treatment: education, proper insulin therapy, proper nutrition, physical activity and self-monitoring of blood glucose. Physical activity significantly affects glucose regulation. A person suffering from diabetes must determine what type of physical activity is best suited for themselves. Whether it be anaerobic, aerobic, interval training or combined, it is important to exercise regularly. Each physical activity affects the glucose levels and the disease regulation differently. However, all types of physical activity lead to the reduction of the blood glucose levels, a decrease in insulin unit intake and a decrease in HbA1c levels (average quarterly blood glucose levels). Diabetes is said to be a 'silent killer'. Therefore, it is necessary to constantly emphasize the importance of education, nutrition, regular therapy, self-control and physical activity as this is the only way that can prevent blidness, organ failures, amputation of certain body parts, etc. Physical activity is an integral part of the diabetes treatment. It helps to maintain adequate blood glucose levels, improves the lipid system, and increases insulin sensitivity which over the time loses its effect and leads to insulin resistance. Moreover, exercise reduces the need for insulin because it amplifies glucose consumption. This study examines the importance of physical activity in regulation and monitoring of the diabetes, as well as its limitations and certain things that need changing while exercising. To carry out physical activity, a person suffering from diabetes must be educated in order to prevent complications that exercising can cause.

Pojavom moderne tehnologije omogućeno je precizno ispitivanje povezanosti tjelesne aktivnosti i kognitivnih sposobnosti, a specifično i izvršnih funkcija. Istraživanja ove povezanosti sugeriraju kako su tjelesna aktivnost i izvršne funkcije pozitivno povezane. Ti rezultati su potvrđeni uz variranje utjecaja dobi sudionika, vrste i intenziteta tjelesne aktivnosti te kondicije sudionika. Naime, tjelesna aktivnost i izvršne funkcije pozitivno su povezane u svakoj fazi života, no najveće promjene u izvršnim funkcijama uslijed povećanja tjelesne aktivnosti pronađene su kod djece te starije dobne skupine. S obzirom na vrstu tjelesne aktivnosti, aerobne vježbe, zbog svoje tjelesne kognitivne zahtjevnosti, imaju najveći učinak na izvršne funkcije. Također, postoje dokazi kako vježbe umjerenog intenziteta više pogoduju izvršnim funkcijama nego vježbe niskog ili visokog intenziteta. Kao potvrda ovim saznanjima, dokazano je i kako su osobe koje redovito vježbaju, odnosno one koje su u dobroj kondiciji, uspješnije u zadacima koji mjere izvršne funkcije nego one koje rijetko obavljaju tjelesne aktivnosti. Iako većina istraživanja potvrđuje ove rezultate, postoje i primjeri istraživanja u kojima nije pronađena nikakva povezanost, što je i razumljivo s obzirom na velik broj faktora koje treba uzeti u obzir u istraživanjima ovako složenih konstrukata. U svrhu dubljeg razumijevanja povezanosti tjelesne aktivnosti i izvršnih funkcija, buduća istraživanja bi se trebala fokusirati na ispitivanje mehanizama koji su u podlozi te povezanosti.

„Down sindrom je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Čovjekovo tijelo izgrađeno je otprilike od trilijun stanica koje uglavnom sadrže 46 kromosoma. Djeca rođena sa Down sindromom (DS) imaju u svim svojim stanicama jedan kromosom (broj 21) više“ (V.Čulić, S.Čulić, 2008). „Taj poremećaj značajno se uočava u svim područjima te time sprječava fizički i mentalni razvoj djeteta. Osobe s Down sindromom (DS), uz specifičan oblik lica prije svega karakterizira hipotoničnost kompletne muskulature što se kod djece s DS može uočiti već u najranijoj dobi. Nizak mišićni tonus, zajedno s reduciranom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje fundamentalnih oblika kretanja. Nadalje, takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, prvenstveno uzrokovana dužim ligamentima u zglobnim sustavima, što se posebno manifestira na zglobovima ramena, kukova i stopala. Također, za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem“(Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru sadržaja. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna. Pošto je istraživanje provedeno u vrijeme pandemije virusa COVID-19 koji hara cijelim svijetom, cilj ovog rada bio je utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ Stanovi u Zadru prije pojave mjera donesenih sukladno sa pademijom COVID-19, gdje je dijete bilo uključeno u redovni program tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa i usporediti sa stanjem za vrijeme pandemije kada je djetetu bila smanjena tjelesna aktivnost, odnosno bilo je manje tjelesno aktivno, ne pohađa redovnu nastavu koja obuhvaća i satove tjelesne i zdravstvene kulture, te ne pohađa satove plesa. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon pojave mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati kako na satovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja tako i u izvanškolskim aktivnostima. „Down syndrome is one of the most common genetic disorder caused by resence of all or part a third copy of chromosome 21. The human body is made up of approximately a trillion cells that mostly contain 46 chromosomes. Children born with Down syndrome (DS) have one chromosome extra (number 21) in each of their cells. (V.Čulić, S.Čulić, 2008). This disorder is significantly observed in all areas and prevents the physical and mental development of the child. People with Down syndrome (DS), with a specific face shape, are characterized by hypotonicity of the complete musculature, which can be clearly seen at an early age. Low muscle tone along with reduced strenght and endurance significantly aggravates mastering fundamental formes of movemant. Furthermore, those people at an early age get the characterization of joint hypermobility, primarily caused by longer ligament in the joint system, which is especially evident on the joints of the shoulders, hips and feet. Also, what is typical for children with DS is lack of muscle strenght which can be developed trough exercise as with any other person. (Piteti, Baynard, Agiovlasitis, 2013.) That is why the characteristics and importance of physical activity are a key role in the development and progress of children with DS. What are going to be results mostly depends on careful and appropriate selection of content. Physical activity is extremely important and indispesanble for people with DS. Since the researce was conduced during pandemic time of COVID-19, the aim of this study was to determine the impact of physical activity on the functional and psychomotor development of a child with DS based on a case study of a girl attending first grade of primary school Stanovi in Zadar before the emergence of measures adopted in accordance with COVID-19 were the child was included in a regular physical education program at school and in addition attended dance classes, to compare it with the time of pandemic when the child physical activity was reduced, regarding to absence of regular classes which includes physical education and absence of dance classes. The results of the research indicated that there are differences between the conditions before of the appearance COVID-19 pandemic measures and after the appearance of the measures. Although the differences are not large, they do exist, and are manifested in the motor abilities of flexibility, coordination, and repetitive strength in favor of the condition that existed before the advent of the measures. We can conclude that the effect of physical activity is extremely important for the entire psychomotor and social development of children with DS. That is why we must not ignore it but encourage it both in physical education classes and extracurricular activities.

Bez obzira na vrstu tjelesne aktivnosti kojom se bavimo, u profesionalnom, ali i rekreativnom sportu, dolazi do mnogih adaptivnih promjena u našem organizmu. Uzimajući u vid biomehaničke strukture gibanja tijela, za vrijeme izvođenja hvatačkih i bacačkih pokreta, dolazi do koštanih, mišićnih, tetivnih i ostalih prilagodba kod ekstremiteta koji dominantno sudjeluju u vršenju pokreta. Cilj ovog rada je pregled i sistematična analiza znanstvenih radova objavljenih u bibliografskoj bazi Medline koji opisuju humeralnu retrotorziju kod sportaša u hvatačko-bacačkim sportovima. U pretrazi su korištene ključne riječi „humeral torsion AND/OR humeral retrotorsion AND/OR humeral retroversion“ i ograničenje Species: Humans. Pretragom je pronađeno 297 članaka. U detaljniju analizu uključena su 23 članka, koji su bili grupirani u četiri skupine i prikazuju rezultate istraživanja humeralne retrotorzije kod sportaša u hvatačko-bacačkim sportovima. Rezultati potvrđuju postojanje jasnih adaptivnih promjena na humerusu, jer su zabilježene u brojnim istraživanjima, dok povezanost humeralne retrotorzije s ozljedama, trajanjem sportskog staža i/ili karakteristikama treninga i dominantnosti ruke treba detaljnije istražiti zbog nedovoljnog broja provedenih studija. Regardless of the type of physical activity we do, in professional and recreational sports, there are many adaptive changes in our body. Taking into account the biomechanical structure of body movements, during the performance of catching and throwing movements, there are bone, muscle, tendon and other adaptations in the extremities, which dominantly participate in the movement. The aim of this research is to review and systematically analyze scientific papers published in the Medline bibliographic database that describe humeral retrotorsion in athletes in catch-and-throw sports. The keywords "humeral torsion AND / OR humeral retrotorsion AND / OR humeral retroversion" and the limit Species: Humans were used in the search. Search yielded 297 articles. A more detailed analysis included 23 articles, which were grouped into four groups and show the results of the studies of humeral retrotorsion in athletes in catch-and- throw sports. The results indicate clear adaptive changes in the humerus, as they have been reported in numerous studies, while association of humeral retrotorsion with injuries, duration of sports career and/or training characteristics, and arm dominance need to be confirmed in further studies.

Borilački sportovi su polistrukturalne acikličke aktivnosti u kojima je cilj stvarna ili simbolička destrukcija protivnika. Često se raspravlja potiču li borilački sportovi agresivno ponašanje ili upravo suprotno, djeluje li treniranje borilačkih sportova pozitivno na psihološko zdravlje osobe? Od samih početaka borilački sportovi su se smatrali isključivo muškim sportovima kao i ostale sportske aktivnosti, no kako vrijeme prolazi puno toga se promijenilo pa tako i prisustvo žena u sportu, uključujući i borilačke sportove. Sve je više žena u sportu, ali i dalje se prava u sportu nisu u potpunosti izjednačila, jedan od primjera su plaće žena i muškaraca u sportu. Dio ljudi još uvijek smatra kako borilački sportovi nisu za žene, dok ostali to prihvaćaju i ne vide ništa sporno u tome. Ljudi se bave sportom ili nekim oblikom rekreacije iz različitih razloga, dokazano je da bavljenje nekim oblikom tjelesne aktivnosti pozitivno djeluje na čovjeka u smislu relaksacije, povećava samopouzdanje, a ljudi su također zadovoljniji svojim izgledom. Bavljenje tjelesnom aktivnošću doprinosi socijalizaciji djece i odraslih osoba, a nekima je to i jedan od glavnih razloga odlaska na treninge. Treniranje borilačkih sportova kod osoba povećava samopouzdanje i samopoštovanje, osobe se osjećaju moćnije i snažnije, a osim toga, osobe koje treniraju borilačke sportove bolje kontroliraju svoje emocije zbog toga što je to od izuzetne važnosti u borilačkim sportovima. Combat sports are polistructural acyclic activities, in these activities the main goal is real or symbolic destruction of rivals. There are often doubts about effects of combat sports, there is question; does training combat sport lead to agressive behaviour or is it good for mental health? Combat sports have always been promoted like musculine sports reserved only for men just like others sports activities. But after long period of time there have been some changes, and today there are a lot of women involved in sport. There are more women involved in sport, but there is still inequality in that area, for example women are paid less than men. Some people still think that combat sports aren't for women, but there are people who do not see anything wrong about that. People are doing sports for different reasons, it is proved that physical activities lead to positive effects on person, it has relaxing effect on person, increase self–esteem and people are statisfied with their looks. Doing sports contributes socialization to children and grown ups, and for some people that is the main reason to do trainings. Doing combat sports may also increase self–esteem, self–respect, and people also feel more powerful and stronger. People who do combat sports are better in controlling their emotions because that is very important aspect in combat sports.

Provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja postižu li se progresivnim kontinuiranim testom hodanja maksimalne vrijednosti primitka kisika (VO2), frekvencije srca (FS) i minutne ventilacije (VE). Osim maksimalnih, uspoređene su i vrijednosti navedenih parametara pri anaerobnom pragu u protokolima progresivnog kontinuiranog testa hodanja i trčanja. Uzorak ispitanika sastoji se od 20 ispitanica, prosječne dobi 24,06 ± 1,02 god., tjelesne visine 165,23 ± 6,15 cm i tjelesne mase 61,46 ± 8,95 kg. Analizom rezultata testiranja utvrđena je statistički značajna razlika u parametrima relativnog primitka kisika pri anaerobnom pragu (RVO2anp, 40,02±4,38 mLO2/kg/min u KF1; RVO2anp, 37,13±4,79 mLO2/kg/min u H6, p

Sve češći sedentarni način života i pojava pretilosti kod učenika ukazuju na potrebu da se utvrdi njihova uhranjenost i tjelesna aktivnost. Cilj istraživanja bio je utvrditi kod učenika razredne nastave s obzirom na spol pokazatelji uhranjenosti, pokazatelji tjelesne aktivnosti i povezanost razine tjelesne aktivnosti s pokazateljima uhranjenosti. Uzorak se sastojao od 33 učenika i 33 učenice četvrtih razreda Osnovne škole dr. Jure Turića u dobi od prosječno 10 godina. Na temelju dobivenih informacija može se utvrditi potreba za povećanjem tjelesne aktivnosti kod učenika, ako većina učenika ima prekomjernu tjelesnu masu. Uzorak varijabli činio je skup 6 antropometrijskih morfološki varijabli, 4 postupka izračunavanja pokazatelja statusa uhranjenosti i Upitnik o tjelesnoj aktivnosti. Dobiveni podaci u istraživanju uspoređeni su s metrijskim karakteristikama i analizirani metodama deskriptivne statistike. Za utvrđivanje statistički značajnih razlika učenika i učenica primijenjen je t-test i kanonička diskriminacijska analiza. S obzirom na spol utvrđene su razlike u manifestnim mjerama morfoloških antropometrijskih obilježja pokazatelja uhranjenosti i tjelesne aktivnosti. Povezivanjem rezultata masnog tkiva, ITM i tjelesne aktivnosti rezultati pokazuju da su učenici pretežno normalne tjelesne mase i dovoljno su tjelesno aktivni (učenici u svemu imaju malo bolje rezultate u odnosu na učenice). The increasingly sedentary lifestyle and the occurrence of obesity in students indicate the need to determine their nutritional status and physical activity. The study aims to identify nutritional status indicators and physical activity indicators as well as to examine the correlation between physical activity level and nutritional status indicators of primary school students with regard to gender differences. The study was conducted on a sample of 33 male and 33 female fourth grade students of the Primary School dr. Jure Turić with an average age of 10 years. Based on the collected information, the need for increasing students' physical activity can be identified whether the majority of students are overweight. The sample of 10 variables consisted of a set of 6 anthropometric morphological variables, 4 procedures for calculating nutritional status indicators and the Physical Activity Questionnaire was used. Collected data in the research were compared with metric characteristics and were analysed by descriptive statistics methods. T-test and canonical discriminant analysis were applied to determine statistically significant differences between male and female students. Differences were identified in manifesting measures of morphological anthropometric characteristics indicators of nutritional status and physical activity of students regarding gender. The correlation of adipose tissue results, BMI results and physical activity results showed that students were predominantly of normal body weight and with enough physical activity (male students have slightly better results than female students).

Tema ovoga rada jest utjecaj procesa vježbanja na ljudski organizam. U radu se definira pojam tjelesne aktivnosti, koja podrazumijeva hodanje, trčanje, vožnju biciklom, ples, sport i dr. Prakticiranjem tjelesnog vježbanja omogućujemo si zdraviji, dugovječniji i kvalitetniji život. Motivacija također ima važnu ulogu u čovjekom odabiru zdravijeg načina života koji podrazumijeva bavljenje tjelesnom aktivnošću. Zanemarivanjem tjelesne aktivnosti smanjuje se mogućnost kontrole tjelesne mase, a povećava se rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti, rizik od dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma, negativan utjecaj na dugoročno življenje itd. Većina populacije se uglavnom ne bavi tjelesnom aktivnošću, nisu redovito tjelesno aktivni, a to pogoduje nastanku debljine i pretilosti. Uz tjelesno vježbanje, za pozitivan učinak na ljudski organizam, savjetuje se i pravilna prehrana. The theme of this paper is the impact of the exercise process on the human body. The paper defines the concept of physical activity, which includes walking, running, cycling, dancing, sports, etc. Practising physical exercise enables one to live a healthier, longer life and a better quality of life. Motivation also plays an important role in one's choice of a healthier lifestyle, which involves engaging in physical activity. Neglecting physical activity reduces the ability to control body weight and increases the risk of cardiovascular disease, the risk of type 2 diabetes and metabolic syndrome, the negative impact on long-term living, etc. Most of the population is not mainly engaged in physical activity, they are not regularly physically active, which is conducive to obesity. In addition to physical exercise, for a positive effect on the human body, proper nutrition is advised.

Patients with urolithiasis, particularly hypercalciuria, may have reduced bone mineral density (BMD). There are numerous risk factors contributing to reduction of BMD such as advanced age, sedentary life-style, smoking, low calcium intake, etc. The aim of our study was to investigate the association of lifestyle risk factors and daily intake of milk and dairy products with determinants of BMD in a group of recurrent calcium stone formers (RSF) compared with healthy subjects (HS). The study was carried out at the De-partment of Mineral Research, Faculty of Medicine in Osijek, Croatia. The study included 144 subjects, i.e. 56 RSF and 78 HS. BMD was assessed by dual-energy x-ray absorptiometry. A standard self-reported questionnaire was used to collect data on lifestyle risk factors. Current dietary intake was assessed by personal interview that included questions about milk and dairy product intake. Low BMD was observed in 44.64% of RSF and 35.90% of HS. RSF consumed significantly less milk and dairy products than HS. Calcium restriction in dietary recommendations might be unnecessary due to the impact on bone mineral loss in RSF and dual-energy x-ray absorptiometry should be included in the routine evaluation of RSF., Bolesnici s urolitijazom, osobito oni s hiperkalciurijom, imaju smanjenu koštanu mineralnu gustoću (bone mineral density, BMD). Rizični čimbenici gubitka koštane mase su uznapredovala dob, sjedilački način života, pušenje i smanjen unos kalcija. Cilj našeg istraživanja bio je ustanoviti povezanost rizičnih čimbenika i dnevnog unosa mlije-ka i mliječnih prerađevina s odrednicama BMD u bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitijazom te ih usporedi-ti sa zdravim ispitanicima. Istraživanje je provedeno na Zavodu za mineralni metabolizam Medicinskog fakulteta u Osijeku. U istraživanju su sudjelovala 144 ispitanika, od čega 56 bolesnika s recidivirajućom kalcijskom urolitija-zom i 78 zdravih ispitanika. BMD je određen metodom dvoenergetske apsorpciometrije X zraka (DXA). Podatci o čimbenicima rizika dobiveni su anketnim upitnikom, a unos hrane je ocijenjen osobnim intervjuom koji je uključi-vao pitanja o unosu mlijeka i mliječnih proizvoda. Snižen BMD zabilježen je u 44,64% bolesnika s recidivirajućom urolitijazom i u 35,90% zdravih ispitanika. Bolesnici s recidivirajućom urolitijazom konzumirali su znatno manje mlijeka i mliječnih proizvoda u odnosu na zdrave ispitanike. Nepotrebna je preporuka smanjenog unosa kalcija bolesnicima s recidivirajućom urolitijazom zbog utjecaja na gubitak koštane mase, a DXA treba biti dio rutinske procjene bolesnika s recidivirajućom urolitijazom.

Tema ovog diplomskog rada je razlika u strukturi slobodnog vremena između aktivnih sportaša uključenih u Brazilski jiu jitsu i studenata zdravstvenog usmjerenja. U radu je opisana borilačko-sportska vještina „Brazilski jiu jitsu“. Rad obuhvaća povijest i razvoj same vještine, kao i opis specifičnih tehnika po kojima je ovaj sport postao poznat i visoko učinkovit. Pored toga, opisan je ukratko i sustav treninga, rangiranja praktikanta prema stečenom znanju i vještini te kratki osvrt na ozljede i pojedine specifičnosti ove vještine. U istraživanju korišten je upitnim za ispitivanje osjećaja sreće, zadovoljstva slobodnim vremenom i kontrola nad slobodnim vremenom. Istraživana je tematika sporta kao načina provođenja slobodnog vremena te je prikazan njegov utjecaj na kvalitetu života. U radu su prikazani rezultati anketnog istraživanja u cilju utvrđivanja razlike u strukturi slobodnog vremena između sportaša i studenata zdravstvenih studija. Dobiveni rezultati pokazali su da bavljenje sportom (u ovom slučaju Brazilski Jiu Jitsu) pozitivno utječe na zadovoljstvo životom i strukturu slobodnog vremena te su sportaši u odnosu na studente prosječno zadovoljniji životom, slobodnim vremenom i razinom kontrole slobodnog vremena. Na kraju rada predložen je plan edukacije i povećanja motivacije za uključivanje u sport kao načinu provođenja slobodnog vremena.

U današnje vrijeme, kada su svi uređaji, ponajviše mobiteli, vrlo dostupni te ih većina djece posjeduje, postavlja se pitanje koliko to utječe na njihovu tjelesnu aktivnost. Bave li se, zbog promjene načina života, sve manje aktivnostima koji zahtjevaju pokretanje tijela, razvijanje koordinacije, ali i motorike? Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoje li razlike u tjelesnoj aktivnosti djece urbanog i ruralnog područja, ali i razlike s obzirom na spol. U istraživanju je sudjelovalo 96 učenika trećih i četvrtih razreda. 53 učenika su školu pohađala u gradu, a 43 na selu. Razina tjelesne aktivnosti je provedena uz pomoć PAQ-C upitnika prilagođenog osnovnoškolskom uzrastu. Upitnik za procjenu razine tjelesne aktivnosti PAQ-C (6) sastoji se od 9 pitanja posebno vrednovanih na ljestvici od 5 stupnjeva. Ukupni rezultat tjelesne aktivnosti predviđa se na temelju aritmetičke sredine danih odgovora posebno vrednovanih na ljestvici od 1 do 5. Podaci su obrađeni metodom deskriptivne statistike, izračunati su osnovni deskriptivni parametri, a zatim je korišten i t-test kako bi se utvrdile razlike u tjelesnoj aktivnosti s obzirom na mjesto življenja te spol. Rezultati pokazuju kako je vrlo malo statistički značajnih razlika s obzirom na mjesto stanovanja, ali i s obzirom na spol. Ako se uzima u obzir mjesto stanovanja te su razlike vidljive samo u tjelesnoj aktivnosti tijekom večeri (djeca sa sela su aktivnija). Ako govorimo o spolu, razlike su vidljive tijekom večeri i tijekom velikog odmora kada su dječaci aktivniji od djevojčica, dok su djevojčice aktivnije u svoje slobodno vrijeme. Može se zaključiti, zbog svega nekoliko značajnih razlika, da su s vremenom, razlike među tjelesnom aktivnosti djece postale sve manje prisutne bez obzira na mjesto stanovanja i bez obzira na spol.

Pandemija infekcije COVID-19 predstavlja neviđene izazove i prijetnje za pacijente i zdravstvene sustave u cijelome svijetu. Akutne respiratorne komplikacije koje zahtijevaju liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) glavni su uzrok pobola i smrtnosti kod pacijenata sa infekcijom COVID-19. Pacijenti s najlošijim ishodima i većom smrtnošću su imunokompromitirani bolesnici, posebice starije dobi te polimorbidni, kao i pothranjeni bolesnici. Trajanje boravka u JIL-u, polimorbiditet i starija dob obično su povezani s visokim rizikom pothranjenosti, što je samo po sebi relevantan čimbenik rizika za veći pobol i smrtnost u bolesnika s kroničnim i akutnim bolestima. Za bolesnike s infekcijom COVID-19 često je potreban produljeni boravak u JIL-u u svrhu stabilizacije, a to može izravno uzrokovati ili pogoršati malnutriciju, uz pridruženi gubitak skeletne mišićne mase i funkcije koji vode ka invaliditetu, smanjenoj kvaliteti života i dodatnom morbiditetu. Prevenciju, dijagnozu i liječenje malnutricije stoga treba rutinski uključiti u liječenje bolesnika s infekcijom COVID-19. U ovome dokumentu Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN) ima za cilj pružiti sažete smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s COVID-19 te predlaže 10 praktičnih preporuka. Praktične smjernice usmjerene su na bolesnike u JIL-u ili u slučaju starije dobi i polimorbiditeta, koji su neovisno povezani s malnutricijom i njezinim negativnim utjecajem na preživljavanje bolesnika., The COVID-19 pandemics is posing unprecedented challenges and threats to patients and healthcare systems worldwide. Acute respiratory complications that require intensive care unit (ICU) management are a major cause of morbidity and mortality in COVID-19 patients. Patients with worst outcomes and higher mortality are reported to include immunocompromised subjects, namely older adults and polymorbid individuals and malnourished people in general. ICU stay, polymorbidity and older age are all commonly associated with high risk for malnutrition, representing per se a relevant risk factor for higher morbidity and mortality in chronic and acute disease. Also importantly, prolonged ICU stays are reported to be required for COVID-19 patients stabilization, and longer ICU stay may per se directly worsen or cause malnutrition, with severe loss of skeletal muscle mass and function which may lead to disability, poor quality of life and additional morbidity. Prevention, diagnosis and treatment of malnutrition should therefore be routinely included in the management of COVID-19 patients. In the current document, the European Society for Clinical Nutrition and Metabolism (ESPEN) aims at providing concise guidance for nutritional management of COVID-19 patients by proposing 10 practical recommendations. The practical guidance is focused to those in the ICU setting or in the presence of older age and polymorbidity, which are independently associated with malnutrition and its negative impact on patient survival.

Boravak na otvorenom i tjelesna aktivnost važni su za pravilan rast i razvoj djeteta. U predškolskoj je dobi osobito bitno omogućiti djetetu tjelesnu aktivnost na otvorenom jer je upravo to doba najintenzivnijeg rasta. Budući da su u današnje vrijeme djeca sve manje aktivna i sve više vremena provode u zatvorenim prostorima, potrebno je da odgojitelji i roditelji shvate važnost i brojne dobrobiti koje donosi tjelesna aktivnost. Cilj ovoga istraživanja bio je saznati koliko vremena djeca predškolske dobi borave vani i koliko su tjelesno aktivna te ima li razlike u odnosu na prijašnje generacije. U teorijskom dijelu rada govori se o razvojnim obilježjima djece, vrstama tjelesnih aktivnosti, važnosti boravka u prirodi i tjelesnim aktivnostima u njoj te mogućim razlozima njihova smanjenja. U drugom dijelu rada prikazano je istraživanje u kojemu je sudjelovalo 96 roditelja/skrbnika i odgojitelja/odgojiteljica. Kako bi se utvrdilo koliko su djeca predškolske dobi tjelesno aktivna te koliko vremena borave na otvorenom osmišljena je anketa s 22 pitanja koja se provodila online. Rezultati ankete prikazani su kvalitativno i kvantitativno te su obrađeni u programu u kojemu je anketa izrađena. Istraživanje pokazuje kako danas djeca znatno manje vremena provode vani nego što li su provodili njihovi roditelji i odgojitelji. Razlika je i u izboru igračaka i igara te mjesta na koja djeca najčešće odlaze. Rezultati također pokazuju kako su roditelji svjesni važnosti tjelesne aktivnosti na otvorenom pa potiču svoju djecu da što više vremena provode u njoj. Također, smatraju i kako su djeca danas manje tjelesno aktivna. Budući da rezultati to i povrđuju, a dobrobiti tjelesne aktivnosti i boravka na otvorenom su brojne, bitno je osvijestiti roditelje i one koji rade s djecom o važnosti iste, a djeci što češće pružiti mogućnost igre na otvorenom.

Suvremeni način života dovodi do mnogih mentalnih i fizičkih poteškoća u razvoju djeteta. Ovaj rad se bazira na prikazivanju različitih utjecaja sporta na djecu trećih i četvrtih razreda osnovne škole te njihov uspjeh u školi. Ispitano je 53 učenika trećih razreda te 44 učenika četvrtih razreda. Ispitivalo se sljedeće: vrsta sporta kojom se učenici bave, način biranja određenog sporta, zadovoljstvo treningom, razvoj socijalnih vještina, mišljenje o poboljšanju vlastite koncentracije te uspjesi tjelesne i zdravstvene kulture i općeniti. Učenici trećih i četvrtih razreda su uz roditeljevu suglasnost anonimno ispunjavali anketu. Rezultati pokazuju kako se većina bavi nogometom, košarkom i rukometom te da su sami birali iste. Prilikom bavljenja sportom učenici su ostvarili i veći broj prijatelja. Također, učenici su zadovoljni treninzima te smatraju kako im se koncentracija nakon treninga poboljšava. Samim time rezultati su pokazali vrlo dobre i odlične školske uspjehe. Dakle sport pridonosi zdravijem razvoju djeteta i ostvarivanju njegovog cjelokupnog zadovoljstva.

Cilj ovoga rada je utvrditi razinu tjelesne aktivnosti nastavnika srednje škole, te utvrditi postoje li razlike u tjelesnoj aktivnosti između nastavnica i nastavnika prilikom obavljanja njihova profesionalnog rada, prijevoza i u njihovom slobodnom vremenu s obzirom na dob, spol i radni staž. U istraživanju su sudjelovali nastavnici jedne srednje škole iz Slavonije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 41 nastavnika srednje škole u dobi od 25 do 64 godine prosječne starosti 45godina i 8 mjeseci. Kao mjerni instrument u ovom istraživanju koristila se hrvatska inačica općeg upitnika tjelesne aktivnosti, Global Physical Activity Questionnaire (GPAQ). Deskriptivnom statističkom analizom dobiveni su parametri: aritmetička sredina i standardna devijacija ukupne tjelesne aktivnosti nastavnika, tjelesne aktivnosti na radnom mjestu, tjelesne aktivnosti u prijevozu i tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme, sportu i rekreaciji. Za utvrđivanje razlika između navedenih aritmetičkih sredina korištena je dvosmjerna analiza varijance ANOVA. Rezultati istraživanja u ovom radu pokazuju da je kod ispitanika utvrđena visoka razina ukupne tjelesne aktivnosti, a što je kod nastavnika iznosilo 4.753, 85 MET- min/tjednu, a kod nastavnica 2.137, 14 MET- min/tjednu. Tjelesnu aktivnost umjerenog i visokog intenziteta, koja doprinosi unaprjeđenju zdravlja, imalo je 76 % nastavnika, dok je 24 % nastavnika imalo tjelesnu aktivnost niskog intenziteta.

Specifičnosti populacije s Downovim sindromom uvjetovale su više sfernu prilagodbu društva u vidu formalne i neformalne prihvaćenosti te skupine ljudi u svakodnevnicu. Tjelesna aktivnost jedna je od brojnih stavki koju svakodnevno konzumira zdrava populacija, a koju je nužno omogućiti i prilagoditi populaciji s Downovim sindromom jer je neizostavna za pravilan razvoj i napredak. Cilj ovog diplomskog rada je prikazati važnost tjelesne aktivnosti u radu s populacijom s Downovim sindromom i ukazati na provedivost aerobnih oblika treninga s elementima prevencijskih vježbi snage koji spadaju pod kategoriju ''Aerobike''. Nadalje, cilj je ukazati na specifičnosti tih programa i dodatne benefite koje oni pružaju. Kako obrazovna, tako i profesionalna organizacija imaju tendenciju povećanja osviještenosti i brige o integraciji takvih osoba u svoje sredine. Međutim, u nizu brojnih aktivnosti koje su dostupne, često se izostavljaju tjelesne aktivnosti, stoga su u ovom radu obrađene posebnosti ove populacije i važnost njihove uključenosti u takve aktivnosti. Također, istražen je i komorbiditet, a zaključno je prikazan i prilagođeni program aerobike za rad s osobama s Downovim sindromom u vidu prikaza njihove integracije u drugačiju vrstu aktivnosti. The specifics of the population with Down syndrome have conditioned a multispherical adjustment of society in the form of formal and informal acceptance of this group of people in everyday life. Physical activity is one of the many items that are consumed daily by a healthy population, and which is necessary to enable and adapt to the population with Down syndrome because it is essential for proper development and progress. The aim of this thesis is to show the importance of physical activity in working with the population with Down syndrome and to point out the feasibility of aerobic forms of training with elements of preventive strength exercises that fall into the category of "Aerobics". Furthermore, the aim is to point out the specifics of these programs and the additional benefits they provide. Both educational and professional organizations tend to increase awareness and concern for the integration of such individuals into their environments. However, in a number of numerous activities that are available, physical activities are often omitted, so this paper deals with the specifics of this population and the importance of their involvement in such activities. Also, comorbidity was investigated, and finally an adapted aerobics program for working with people with Down syndrome was presented in the form of a presentation of their integration into a different type of activity.

Temeljna potreba za kretanjem i tjelesnom aktivnosti u suvremenom životu postaje zapostavljena te se zadovoljstvo, zabava i užitak pronalaze u različitim pasivnim sadržajima i aktivnostima. Outdoor aktivnosti i tjelesna rekreacija ističu se kao zaboravljene temeljne ljudske potrebe koje je važno vratiti u središte pozornosti. S obzirom na to, u ovom je radu opisano planinarenje kao oblik sportske rekreacije u prirodi čija pravilna primjena ima važnu ulogu, a njena kvalitetna upotreba ovisi o svijesti i odgovornosti svakog pojedinca. Boravak i aktivnosti u planinama imaju dugoročne koristi za tjelesni, socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj djece i mladih. Mnogi stručnjaci složili su se kako je upravo priroda ono što nedostaje generaciji koju prati dinamičan i brz tehnološki napredak, ali nedovoljan broj istraživanja s fokusom na djecu pokazuje kako se ova tema još ne shvaća dovoljno ozbiljnom. Provedena istraživanja u Hrvatskoj se koncentriraju više na motorički razvoj i sportsku aktivnost djece, a manje na samo planinarenje s djecom što se ovim radom nastoji korigirati. Planinarenje kao rekreacijska aktivnost s ciljem razvijanja ekološke svijesti i svijesti o zdravom životu, ostvarivo je i lako dostupno rješenje kako bi se osigurala veća tjelesna aktivnost djece. U ovom radu je prikazano na koji način zainteresirati djecu za planine te im omogućiti siguran i uspješan izlet u svrhu očuvanja tjelesnog i duhovnog zdravlja, a najvažnije, razvijanja osjećaja poštovanja za prirodu i sve što nam ona daje.

Iako nedostatak vitamina D predstavlja globalni problem, posebno kod djece, postoji manjak informacija o ovoj problematici u odnosu na predškolsku djecu iz jugoistočne Europe. Cilj ove studije ustanoviti je prevalenciju nedostatka vitamina D, te povezanost u odnosu na spol, vrijeme provedeno na otvorenom, tjelesnu aktivnost (TA), indeks tjelesne mase (ITM), omjer opsega struka i visine WHtR, mediteranski tip prehrane (prediktori) i status vitamina D (rezultat/ishod) kod zdrave predškolske djece. Sudionici su bili predškolci (svi u dobi od 5 do 6 godina) iz južne Hrvatske. Svi sudionici su testirani tijekom obveznog sistematskog pregleda, 6-7 mjeseci prije upisa u školu. TA je izračunata uz pomoć Pre-Paq upitnika koji kategorizira TA na pet razina (od sjedilačke do visoke razine tjelesne aktivnosti). Prevalencija nedostatka vitamina D bila je visoka ; kod 58% djece razine vitamina D, 25(OH)D bile su 75 nmol/l) kao referentna vrijednost, utvrđeno je kako je spol signifikantni prediktor statusa vitamina D, pri čemu su dječaci pod nižim rizikom od razvoja nedostatka vitamina D u odnosu na djevojčice (OR: 0.33 ; 95%CI: 0.15-0.74). Kao značajan čimbenik više razine D vitamina utvrđen je Kidmed indeksa veći od 7 što govori o optimalnom pridržavanju principa mediteranske prehrane. Pomoću Bayesianske selekcije modela, dokazana je pozitivna povezanost razina D vitamina sa konzumacijom više od dva obroka voća dnevno i upotrebom maslinovog ulja, dok je preskakanje obroka imalo negativan utjecaj na razine D vitamina. Model je mogao objasniti samo 5, 2% raznolikosti u razinama VD u krvi, ali je statistički značajan. Ovi rezultati pokazali su visoku prevalenciju nedostatka vitamina D kod predškolaca iz južnog dijela Hrvatske, što je posebno alarmantno s obzirom na geografski položaj promatrane regije (42oN) kao i veliki broj sunčanih sati (>2600 sati godišnje). Postoji potreba za daljnjim istraživanjima ostalih potencijalnih poveznica s vitaminom D i utemeljenje javnozdravstvene platforme za nadoknadu vitamina D.

Cilj je ovoga rada utvrditi prevalenciju tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja policijskih službenika u Republici Hrvatskoj, odnosno utvrditi: a) udio nedovoljno aktivnih policijskih službenika; b) distribuciju tjelesne aktivnosti po domenama svakodnevnog života (posao, transport i slobodno vrijeme); c) vrijeme provedeno u sedentarnom ponašanju policijskih službenika te razlike u navedenim varijablama među pripadnicima različitih policijskih rodova (temeljna, prometna i kriminalistička policija). Uzorak ispitanika činilo je 1820 slučajno odabranih policijskih službenika muškog spola u Republici Hrvatskoj. Za procjenu tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja korištena je hrvatska verzija upitnika pod nazivom Global Physical Activity Questionnaire (GPAQ). Udio nedovoljno aktivnih policijskih službenika iznosio je 31 % pri čemu je najveći udio nedovoljno aktivnih osoba među pripadnicima prometne policije (41 %). Analiza tjelesne aktivnosti prema domenama pokazuje da postoje značajne razlike u tjelesnoj aktivnosti pripadnika različitih policijskih rodova u svim domenama svakodnevnog života te u ukupnoj tjelesnoj aktivnosti. Medijan ukupne razine tjelesne aktivnosti policijskih službenika iznosio je 3360 MET-min/tjedan pri čemu pripadnici temeljne policije imaju najveću razinu ukupne tjelesne aktivnosti (3840,0 MET-min/tjedan), a najmanju pripadnici prometne policije (2640,0 MET-min/tjedan). Policijski službenici u sedentarnom ponašanju provode prosječno 6 sati dnevno, pri čemu najviše vremena u sedentarnom ponašanju provode pripadnici kriminalističke policije (7 sati dnevno). Zaključno, intervencije za unaprjeđenje zdravlja i radne sposobnosti policijskih službenika trebalo bi usmjeriti na promociju tjelesne aktivnosti nedovoljno aktivnih osoba, posebno pripadnika prometne policije i smanjenje sedentarnog ponašanja svih policijskih službenika s naglaskom na pripadnike kriminalističke policije., The aim of this study was to determine the prevalence of physical activity and sedentary behaviour among police officers in Croatia, i.e. to determine: a) proportion of inactive; b) distribution of physical activity across domains of everyday life (work, transport, and leisure time); c) time spent in sedentary behaviour of police officers and to determine differences in above-mentioned variables among members of different organisational police units (uniformed, traffic and criminal police). The sample was comprised of 1820 randomly selected male police officers in the Republic of Croatia. Physical activity and sedentary behaviour were assessed using the Global Physical Activity Questionnaire (GPAQ). The proportion of inactive police officers was 31% whereat the highest proportion of inactive participant was among members of the traffic police (41%). The analysis of domain-specific physical activity showed significant differences among various groups of police officers in all physical activity domains as well as in total physical activity. The median of total physical activity of police officers was 3360 MET-min/week whereat members of uniformed police reported the highest level of physical activity (3840,0 MET-min/week) and members of traffic police reported the lowest level physical activity (2640,0 MET-min/week). The median of sedentary behaviour among police officers was 6 hours a day in sedentary behaviour whereat the highest median was determined for members of criminal police (7 hours a day). To conclude, health promotion and work ability intervention for police officers should be directed towards the promotion of physical activity among inactive individuals, especially members of the traffic police and reducing sedentary behaviour of all police officers with emphases on members of criminal police.

Tjelesna aktivnost izuzetno je važna za psihički i fizički razvoj svakog pojedinca, a brojna istraživanja ukazala su na pozitivne utjecaje koje ona može imati na psihomotorički razvoj osoba s teškoćama u razvoju. Teškoća u razvoju vrlo je širok pojam i obuhvaća veliki spektar teškoća koje dijete može imati (od oštećenja vida i sluha, tjelesnih i intelektualnih oštećenja do problema u ponašanju). Zbog izrazite povezanosti razine tjelesne aktivnosti i kvalitete njihova života, važno je utvrditi u kojoj se mjeri djeca s teškoćama u razvoju bave tjelesnom aktivnošću. Istraživanje je provedeno Felsovim upitnikom za utvrđivanje razine tjelesne aktivnosti djece u dobi od 7–19 godina, a cilj je bio utvrditi razinu tjelesne aktivnosti učenika s teškoćama u razvoju od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Rezultati su pokazali niske razine ukupne tjelesne aktivnosti, kao i niske razine tjelesne aktivnosti pri obavljanju kućanskih poslova, bavljenju sportom u školi, izvan škole i u slobodno vrijeme. Najveći ukupni indeks ima razina bavljenja tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme, a najmanji ukupni indeks ima bavljenje organiziranim sportom. Dobiveni rezultati su uspoređeni s drugim istraživanjima provedenim nad djecom s teškoćama u razvoju različitim metodama i na skupini djece bez teškoća, ali istom metodom. Niske razine tjelesne aktivnosti djece s teškoćama u razvoju, koje su vidljive u rezultatima, ukazuju na potrebu većeg uključivanja te skupine u organizirane sportove i druge oblike tjelesne aktivnosti.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u morfološkim karakteristikama i razini tjelesne aktivnosti djece s obzirom na mjesto stanovanja. U obzir je uzet kontekst urbane sredine (velikog grada) naspram manje sredine ovisno o utjecaju istog na djecu. U mjerenjima korišteno je sedam varijabli koje se odnose na tjelesnu visinu i masu, indeks tjelesne mase, percentilne vrijednosti, aritmetička sredina triju vrijednosti kalipera kožnih nabora nadlaktice i leđa te postotak tjelesne masti. Kako bi se rezultati bili potpuniji roditelji ispitanika ispunili su anketni upitnik vezan za navike i razinu tjelesne aktivnosti. Uzorak ispitanika čini 61 dijete (34 djevojčice i 27 dječaka) te njihovi roditelji (46 žena i 15 muškaraca) u dobi od 24 do 55 godina, što ukupno iznosi 122 ispitanika. Za potrebe istraživanja odabran je prigodan uzorak dvije skupine djece predškolske dobi (od 3 do 6 godina života) koja pohađaju dječji vrtić u dva različita grada, Labin i Zagreb. Za analizu prikupljenih podataka korišten je programski paket Statistica 13.0. Rezultati su prikazani u obliku tabličnih prikaza. Za utvrđivanje razlike u morfološkim karakteristikama djece s obzirom na mjesto stanovanja korišten je T-test. Prikupljeni materijali iz anketnih upitnika objedinjeni su u tablični prikaz koji služi kao opis tjelesne aktivnosti i navika kretanja ispitane djece. Rezultati mjerenja morfoloških obilježja djece s obzirom na mjesto pokazali su kako nema statistički značajne razlike ni u jednoj varijabli. Uvidom u rezultate po spolu, utvrđena je statistički značajna razlika u korist djevojčica pri varijabli postotak tjelesne masti. Rezultati upitnika pokazali su kako djeca u većini slučajeva svoje slobodno vrijeme provode aktivno na otvorenom no razlike s obzirom na mjesto stanovanja postoje. Može se zaključiti kako je nužno redovito praćenje morfoloških obilježja djece te promocija svakodnevne tjelesne aktivnosti i njezine važnosti za djecu i odrasle.

Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li značajna spolna i dobna razlika u razini kardiorespiratornog fitnesa kod učenika primarnog obrazovanja. Razina kardiorespiratornog fitnesa može značajno utjecati na zdravlje te se povezuje sa smanjenjem kardiovaskularnih bolesti. Istraživani su bili učenici trećeg i četvrtog razreda osnovne škole, dobi 9, 77±0, 69 godina. Ukupan broj ispitanika bio je 212 učenika od čega 105 dječaka i 107 djevojčica. Uzorak varijabli činile su antropometrijske mjere tjelesna visina, tjelesna težina, kožni nabor nadlaktice, kožni nabor leđa, opseg trbuha, opseg bokova te WHR indeks. Kardiorespiratorni fitnes procijenio se višestupanjskim testom trčanje 20 metara-Schuttle run testom. Rezultati pokazuje da nema statistički značajnih razlika u razini kardiorespiratornog fitnesa između subuzoraka definiranih prema spolu (p=0, 09). Kada se pogledaju rezultati razlika između subuzoraka definiranih prema dobi, vidljivo je da se oni razlikuju u varijablama koje determiniraju antropometrijske karakteristike i to u korist starijih učenika, dok se razlika pojavljuje i u razini kardiorespiratornog fitnesa gdje su mlađi učenici postigli značajno bolje rezultate (p=0, 03). Smanjivanje kardiorespiratornog fitnesa porastom dobi jedan je od većih problema današnje populacije. Nedovoljna tjelesna aktivnost i neprimjeren sedentarni način života svakako doprinosi lošijim rezultatima u kardiorespiratornom fitnesu.

Ovaj članak prikazuje važnost izvannastavnih aktivnosti u životu studenta Tehničkog veleučilišta u Zagrebu (TVZ). Naglasak članka je na izabranim kineziološkim aktivnostima studenata u slobodnom vremenu kada nemaju nastavne obveze i utilizaciji slobodnog vremena u cilju postizanja što boljeg uspjeha tijekom trenažnog procesa, na natjecanjima, a onda i na psihofizičko stanje studenta. Prikazano je kako su kineziološki sadržaji tek na petom mjestu interesa zagrebačkih studenata (24,5 %) kao oblikom provođenja slobodnog vremena (Bouillet 2008). Značajan doprinos povećanju općeg zdravlja studenata i podizanju razine tjelesne aktivnosti je zadovoljavanje biološke potrebe za kretanjem, a samim time doprinosi se i poboljšanju njihovog antropološkog statusa.

Iznenadna srčana smrt sportaša rijedak je, ali tragičan događaj koji negativno utječe na sportsku populaciju kao i širu zajednicu. Predviđeni broj iznenadnih srčanih smrti za vrijeme ili neposredno nakon sportske aktivnosti u Hrvatskoj iznosi između 6 do 8 smrti godišnje. Ovaj rad prikazuje najčešće uzroke iznenadne srčane smrti kao i načine njezine prevencije. U podlozi ovog događaja najčešće se krije „tiha“, nedijagnosticirana bolest srca kojoj tjelesna aktivnost djeluje kao okidač za nastanak malignih aritmija od kojih se najčešće viđaju ventrikulska fi brilacija (30 %) te monomorfna ventrikulska tahikardija (25 %). Kod sportaša mlađih od 35 godina najčešće se radi o genskoj bolesti srca kao što su hipertrofi čna kardiomiopatija (5-30 %) te aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (5-25 %), dok je kod sportaša starijih od 35 godina to aterosklerotska koronarna bolest srca (70-80 %). Iznenadna srčana smrt rjeđe može nastati i kod strukturno normalnog srca u slučaju nastanka komocije srca ili postojanja poremećaja srčanih ionskih kanala. Danas postoje razvijene strategije prevencije ovog događaja koje imaju za cilj smanjiti incidenciju iznenadne srčane smrti kod sportaša. Prema američkim preporukama probir se sastoji od anamneze i kliničkog pregleda, dok europske preporuke u probir uključuju snimanje 12-kanalnog EKG-a vodeći se prema višegodišnjem talijanskom iskustvu gdje je korištenje EKG-a pokazalo visoku osjetljivost u prepoznavanju osoba s određenim kardiovaskularnim bolestima uz smanjenje incidencije ovog događaja za 90 %. Rana defi brilacija ključan je trenutak u sprječavanju iznenadne srčane smrti kod osoba sa srčanim zastojem što potvrđuje važnost opremanja sportskih terena i objekata automatskim vanjskim defi brilatorom kao i edukacije sportskih sudionika u provođenju osnovnih mjera održavanja života., Sudden cardiac death (SCD) in athletes is a rare but tragic event which have negative infl uence on sport population and overall community.The predicted number of sudden cardiac deaths during or immediately after sports activity in Croatia is between 6 and 8 deaths per year. This article presents most common causes of SCD as well as pathways to prevent it. In most cases „silent“ unrecognized heart disease was present and the physical activity can be a trigger for starting malignant arrhythmias of which the most common are ventricular fi brillation (30%) and monomorphic ventricular tachycardia (25%). In the group of athletes under the age of 35, the most frequent cause of SCD are hereditary heart disease such as hypertrophic cardiomyopathy (5-30%) and arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy (5-25%), while in athletes older than 35 years the most frequent cause of SCD is atherosclerotic coronary disease (70-80%). SCD can occur rarely in the athletes with structurally normal heart in the case of the commotion of the heart or with preexisting disorders of ion channels in heart. Today exist some prevention strategies which has main aim to decrease incidence of SCD in the athletes. The American recommendations for preparticipation screening included anamnesis and clinical examination and European recommendations additional included recording of 12 channel ECG. According to Italian experience using 12 channel ECG has a high sensitivity in the recognition of athletes with cardiovascular diseases with signifi cantly decrease of SCD for 90%. Early defi brillation is crucial moment in prevention of SCD in the patients with cardiac arrest. This fact support the importance of equipping sports fi eld and facilities with automatic external defi brillator (AED) and for education of sport participants in basic life support.

Astma je patološko stanje koje se sastoji od različitih simptoma koji utječu na sposobnost funkcioniranja u svakodnevnom životu. Simptomi uključuju kroničnu upalu i reverzibilnu opstrukciju dišnih putova. Tipična klinička manifestacija uključuje suhi kašalj, osjećaj nedostatka zraka s ili bez fenomena čujnog disanja, pritisak u prsnom košu, umor i dispneju za vrijeme tjelesne aktivnosti. Svrha ovog rada je kroz pregled stručne i znanstvene literature provjeriti ulogu i utjecaj tjelesne aktivnosti na kvalitetu života osoba s astmom. Korišteni su radovi iz internetskih baza podataka kao što su PubMed, PEDro, Scopus i ResearchGate. Pretraživani su radovi objavljeni unutar zadnjih 5 godina. Korištenjem ključnih riječi: physical activity, asthma, children, adults u pretrazi, pronađeno je 50 radova. Ručnim pretraživanjem od strane autorā izdvojeno je 16 radova koji odgovaraju zadanim kriterijima. Prema pregledu dostupne literature trening inspiratornih mišića smanjuje dispneju, povećava snagu inspiratornih mišića i poboljšava sposobnost vježbanja kod astmatičara. Autori navode da vježbe disanja suzbijaju simptome kod 30% astmatičara, također tjelesna aktivnost dovodi do fizioloških promjena, smanjuje se brzina disanja, dinamička hiperinflacija pluća, promjene markera upale te dovodi do psihološkog efekta treninga. Dokazano je da astmatičari koji se ne bave tjelesnom aktivnošću imaju veći broj noćenja u bolnici od astmatičara koji povremeno vježbaju, a imaju isti stupanj težine bolesti.Pravilno dizajnirane i vođene vježbe od strane fizioterapeuta namijenjene osobama s astmom u bilo kojem stadiju bolesti podržavaju motiviranost za tjelesnu aktivnost i smanjuju socijalne i za astmu specifične prepreke, pridonose kontroli bolesti, kvaliteti života, smanjenju respiratornih simptoma, komorbiditeta, anksioznosti, depresije i upale bronha.

Leukemias and lymphomas are malignant tumors and leading primary haematological diseases that can significantly impair the quality of life of the affected person. The aim of this study is to gain insight into the quality of life and functioning of patients with leukemia and lymphoma and their awareness of the role of physiotherapy in the process of treatment and rehabilitation. The study was conducted on 24 patients with leukemia or lymphoma, using the Personal Wellbeing Index (PWI) and a standardized questionnaire of the European Organisation for Research and Treatment of Cancer, the EORTC QLQ-C30, for assessing certain aspects of quality of life. In addition, data were collected on the awareness and experience of patients with physiotherapy. The assessment of quality of life showed that emotional functioning may be impaired in the long term in people with leukemia and lymphoma, while cognitive function positively correlated with the time elapsed since the diagnosis. Respondents were generally well- informed about the role of physical activity and physiotherapy in the process of leukemia and lymphoma treatment and rehabilitation. This was particularly pronounced in those respondents who reported engaging in sports activities. On the other hand, a small number of respondents got recommendations to engage in physiotherapy, which is also confirmed by their opinion that physiotherapy is not readily available to people with leukemia and lymphoma.

Accurate assessment of physical activity becomes essential in terms of health outcome and effectiveness of health-enhanced intervention programmes. This paper systematically describes and compares up-to-date methods to assess habitual physical activity and discusses main issues regarding the use and interpretation of data collected with these techniques in free-living conditions. A search strategy was employed using PubMed Central database with limits set to include articles from 2007 to 2017. Data were reviewed, extracted and assessed by two researchers, with disagreements being resolved by a third researcher, with their respective definition, usual applications, advantages, and shortcomings. It is concluded that no single current technique is able to quantify all aspects of physical activity under free-living conditions, requiring the use of complementary methods. A validated questionnaire is usually the preferred method in free-living conditions for population-based samples, but when measuring effects this should be combined with an objective measurement instruments. The choice of method depends predominantly on the aim of the measurement, and the availability of personnel, time and financial resources., Točna procjena tjelesne aktivnosti postaje neophodna u smislu zdravstvenog ishoda i učinkovitosti zdravstvenih intervencijskih programa. Ovaj rad sistematski opisuje i uspoređuje trenutne metode procjene uobičajene, svakodnevne, fizičke aktivnosti. Raspravlja o glavnim pitanjima vezanim uz korištenje i tumačenje podataka prikupljenih pomoću ovih tehnika u slobodnim životnim uvjetima. Upotrijebljena je strategija pretraživanja pomoću PubMed Central baze podataka uključujući isključivo članke od 2007. do 2017. godine. Podatke s njihovom pojedinačnom definicijom, uobičajenom primjenom, prednostima i nedostatcima izdvojili su, pregledali i procijenili dvojica istraživača. Postojala su određena neslaganja koja su riješena od strane trećeg istraživača. Postignut je zaključak da niti jedna od suvremenih tehnika nije sposobna kvantificirati sve aspekte fizičke aktivnosti u uvjetima svakodnevnog života, te se zbog ovog razloga moraju koristiti komplementarne metode. Valjani upitnik je obično prioritetna metoda u uvjetima normalnog života populacijskih uzoraka ali kod mjerenja efekata treba ga kombinirati s objektivnim instrumentima mjerenja. Odabir metode ovisi prije svega o cilju mjerenja i dostupnosti osobnih, vremenskih i financijskih izvora.