Search

Delo obravnava dimenzijsko sintezo gibanja sedemzgibnega mehanizma na podlagi genetskega algoritma. Sedemzgibni mehanizem je del stroja za upogibanje pločevine, ki določa trajektorijo gibanja upogibne letve in obremenitveno prenosno funkcijo. Z gibanjem letve deformiramo oziroma upogibamo pločevino, njen tir gibanja pa vpliva na kakovost končnega izdelka (deformirano pločevino) in velikost obremenitev v mehanizmu. V nalogi je opisan postopek izdelave optimizacijskega algoritma, ki na podlagi izračuna kinematičnih točk mehanizma, približa gibanje upogibne letve referenčnemu tiru. Referenčni tir opiše idealni tir gibanja upogibne letve, katerega oblika in velikost je odvisna od geometrije stroja in debeline pločevine, njegovi dve glavni prednosti pa sta: gibanje letve brez poškodovanja pločevine in zmanjšanje skupne sile z ničnim relativnim gibanjem letve glede na deformacijo pločevine. Razvit je optimizacijski 2D model sedemzgibnega mehanizma gibanja letve, ki na osnovi velikosti oblikovnih spremenljivk poda dejanski tir mehanizma, namenska funkcija pa izračuna odstopanje tira gibanja letve od referenčnega tira. Na podlagi različnih velikost mehanizma in njihovih vrednostih namenskih funkcij, genetski algoritem poišče najprimernejšo rešitev, katere tir gibanja je najprimernejši. Razvit algoritem je sestavljen tako, da s spreminjanjem konstantnih oblikovnih spremenljivk spreminjamo velikost in obliko optimiziranega mehanizma, tir gibanja pa se ohrani. Tako dobimo več različnih oblik mehanizma s podobnim tirom in povečamo možnost izbere najprimernejšega. The paper deals with the dimensional synthesis of movement of a seven-bar mechanism based on the genetic algorithm. The seven-bar mechanism is part of a sheet metal bending machine which defines the trajectory of the movement of the bending beam and the load transmission function. By moving the beam the sheet metal is deformed or bent, and its path of the movement affects the quality of the finished product (deformed sheet metal) and the size of the load in the mechanism. The thesis describes the process of creating an optimization algorithm that, based on the calculation of kinematic points of the mechanism, approaches the motion of the bending beam to the reference path. The reference path describes the ideal path of the movement of the bending beam, the shape and size of which depend on the machine geometry and the sheet metal thickness. Its two main advantages are the movement of the beam without damaging the sheet metal and reduction of the total force with the zero relative motion of the beam in relation to the sheet metal deformation. An optimization 2-D model of the seven-bar mechanism of the beam motion has been developed, which, on the basis of the size of the design variables, gives the actual path of the mechanism, and the goal function calculates the deviation of the path of the movement of the beam from the reference path. On the basis of different sizes of the mechanism and their values of goal functions, the genetic algorithm seeks the most appropriate solution, the path of the movement of which is most appropriate. The structure of the developed algorithm is such that by changing the constant design variables the size and shape of the optimized mechanism change as well, while the path of the movement is maintained. Thus, several different shapes of the mechanism with a similar path are obtained, and the choice of the most suitable one is increased.

Mesoporous zirconia and nickel incorporated zirconia catalysts were prepared following different routes. Synthesis of mesoporous zirconia and Ni incorporated zirconia with very narrow pore size distributions and high surface area was achieved. Ni incorporated mesoporous zirconia materials showed high activity in carbon dioxide reforming of methane, performed at 600 degrees C. Coke formation during dry reforming was eliminated over the Ni incorporated zirconia catalyst prepared by the one-pot procedure, using Pluronic P123 as the surfactant. It was shown that Ni was very well distributed within this material with cluster sizes smaller than the detection limit of XRD. This catalyst also showed highly stable catalytic performance. However, the catalysts prepared by the impregnation method showed higher activity but much higher coke formation than the catalyst prepared by the one-pot route. Copyright (C) 2015, Hydrogen Energy Publications, LLC. Published by Elsevier Ltd. All rights reserved.

''Zelena'' kemija je dio kemije koja se u zadnja dva desetljeća intenzivno razvija, a koja između ostalog kao prioritet stavlja korištenje supstancija neopasnih za ljude i okoliš. Kao potencijalna zamjena za organska otapala, koja svojom hlapljivošću i toksičnošću negativno djeluju na ljudsko zdravlje i okoliš, sve se više koriste ionske kapljevine i eutektička otapala. Zbog svojih svojstava ionske kapljevine mogu se prilagoditi specifičnostima različitih procesa, a njihova je primjena u velikom broju industrijskih procesa od pročišćavanja plinova ili tla sve do proizvodnje biodizela. Jednostavno ih je sintetizirati i prilagoditi zahtjevima procesa, ali je njihova ekološka prihvatljivost postala upitna. Naime, pri sintezi ionskih kapljevina u nekim slučajevima koriste se tvari nepovoljnog učinka na okoliš koje svojim ispuštanjem mogu uzrokovati štetno djelovanje na ekosustave ili primjerice toksične soli koje štetno djeluju na zdravlje. Eutektička otapala za razliku od ionskih kapljevina se mogu prirediti iz prirodnih supstancija te zbog toga nemaju negativan učinak na okoliš što im je osnovna prednost u odnosu na ionske kapljevine. Primjena eutektičkih otapala je već i sada rasprostranjena, a koriste se u elektrokemijskim procesima, sintezi materijala i pročišćavanju biodizela. U ovom trenutku postoji čitav niz procesa koji se razvijaju, a u kojima se koriste eutektička otapala te je stoga za očekivati da će eutektička otapala, kao i ionske kapljevine, pronaći široku industrijsku primjenu. "Green" chemistry is part of chemistry that is intensifying in the last two decades, which among other things puts the use of substances that are not dangerous to humans and the environment as a priority. As a potential substitute for organic solvents, which volatility and toxicity negatively affect human health and the environment, ionic liquids and eutectic solvents are increasingly used. Because of its properties, ionic liquids can be adapted to the specificities of different processes, and their application has been found in a large number of industrial processes for purifying gases or soils all the way up to biodiesel production. They are simply synthesized and can adapt to process requirements, but their ecological acceptability has become questionable. In some cases, in the synthesis of ionic liquids, substances of adverse environmental effects are used, which by their release can cause negative effects on ecosystems or, for example, toxic salts that are harmful to human health can be used. Eutectic solvents, unlike ionic liquids, can be prepared from natural substances and therefore have no negative effect on the environment that is their primary advantage over ionic liquids. The application of eutectic solvents is already well-spread and they are used in electrochemical processes, synthesis of materials and biodiesel purification. At this point there is a whole series of evolving processes in which eutectic solvents are used and therefore it is expected that eutectic solvents, as well as ionic liquids, will find a wide industrial application.

Zbog značajne uloge organofosfata u mnogim važnim fiziološkim procesima, do danas je osmišljeno više načina njihove sinteze. Za potrebe ovog rada sintetizirani su spojevi: 4,4'-dimetilbenzhidrilni dietil-fosfat, 4-metilbenzhidrilni dietil-fosfat, 4-fluorbenzhidrilni dietil-fosfat te nesupstituirani benzhidrilni dietil-fosfat. Navedeni spojevi dobiveni su nukleofilnom supstitucijom u reakciji srebrovog dietil-fosfata i različito supstituiranih benzhidrilnih bromida/klorida uz izdvajanje srebrovog bromida/klorida. Prvi korak sinteze bila je redukcija odgovarajućih benzhidrilnih ketona u alkohole (benzhidrole). Dobiveni benzhidroli su bromirani pri čemu su nastali benzhidrilni bromidi, reaktivniji međuprodukti s dobrom izlaznom skupinom. Za dobivanje željenih produkata, benzhidrilnih dietil-fosfata, također je bilo potrebno pripremiti srebrov dietil-fosfat koji je sintetiziran iz dietil-klorfosfata i srebrovog (I) oksida. Za sintezu su izabrani upravo ovi supstituirani benzhidrilni fosfati jer su tim spojevima naknadno izmjerene konstante brzine solvolize konduktometrijskom metodom u različitim protonskim i neprotonskim otapalima kako bi se naposlijetku odredila heterolitička reaktivnost dietil-fosfatne izlazne skupine. Due to the significant role of organophosphates in important physiological processes, many methods of their synthesis have been developed. For the purpuse of this thesis, the following compounds were synthesized: 4,4'-dimethylbenzhydryl diethyl phosphate, 4-methylbenzhydryl diethyl phosphate, 4-fluorobenzhydryl diethyl phosphate and unsubstitued benzhydryl diethyl phosphate. These compounds are the result of a nucleophilic substitution in the reactions of silver diethyl phosphate and differently supstituted benzhydryl bromides/chlorides which were followed with removal of silver bromide/chloride. The first step of the synthesis was the reduction of corresponding benzhydryl ketons into alcohols (benzhydrols). Those benzhydrols were refluxed with acethyl bromide giving benzhydryl bromides, more reactive intermediates with better leaving groups. To obtain wanted products, benzhydryl diethyl phosphates, it was also necessary to prepare silver diethyl phosphate from diethyl chlorophosphate and silver (I) oxide. Synthesis of these specific compounds was chosen due to subsequently measured solvolytic rate constants in different protic and aprotic solvents. This was done conductometrically with the goal to determinate heterolitic reactivity of the diethyl phosphate leaving group.

Novija istraživanja pokazuju da su epigenetske modifikacije jednako bitne u procesu razvoja tumora kao i mutacije gena. Posebno se ističu acetilacije, odnosno deacetilacije jer utječu na strukturu kromatina čime određuju gensku ekspresiju. U tumorskih stanica uočena je prekomjerna aktivnost histonskih deacetilaza (HDAC) koje uklanjaju ε-acetilnu skupinu iz bočnih aminokiselinskih ogranaka lizina. Dolazi do utišavanja tumorsupresorskih gena te aktivacije gena koji potiču preživljavanje i proliferaciju stanica tumora. Lijekovi inhibitori HDAC kompleksiraju ione cinka iz aktivnog mjesta enzima. Prema kemijskoj strukturi dijelimo ih u četiri skupine, od kojih su najzanimljivije hidroksamske kiseline zbog visoke sposobnosti keliranja iona metala i inhibicije HDAC-a. Cilj ovoga diplomskog rada bila je sinteza hibridnog derivata primakina i cimetne kiseline s terminalnom hidroksamskom kiselinom, za kojeg se pretpostavlja da bi, zbog svojih strukturnih karakteristika, mogao imati antimalarijsko i/ili citostatsko djelovanje. Isprobane su tri sintetske metode, no unatoč tome, sinteza ciljne molekule nije bila uspješna. Recent research shows that carcinogenesis cannot be explained only by genetic alterations, but also involves epigenetic modifications. In particular acetylation and deacetylation affect the structure of chromatin which determines gene expression. In tumor cells excessive activity of histone deacetylases (HDAC), enzymes that remove the ε-acetyl group from the lateral lysine amino acid residues, was observed. It results in suppression of tumor-suppressor genes and activation of genes that stimulate survival and proliferation of tumor cells. HDAC inhibitors complex zinc ions found in the enzyme's active site. According to the chemical structure, they are divided into four groups, of which hydroxamic acids are the most interesting ones, due to their high metal ion chelating ability. The goal of this diploma thesis was the synthesis of a hybrid derivative primaquine and cinnamic acid with terminal hydroxamic acid moiety, which might, due to the structural characteristics, exert cytostatic and/or antimalarial activity. Although three synthetic methods were employed, synthesis of the target compound was not achieved.

Sladila su tvari koje izazivaju okus slatkoće, zbog čega se dodaju hrani i pićima kao zamjena za šećer. U pravilu imaju mnogo manju kalorijsku vrijednost od šećera tj. saharoze. Šećer ima veliku kalorijsku vrijednost te donosi organizmu lako pristupačnu energiju za životne potrebe, zbog čega se prilikom velikog unosa taloži kao rezerva i tako nastaje pretilost. Glavni razlozi upotrebe sladila su dijabetes te potreba smanjenja unosa energije putem šećera (redukcijska dijeta). Sladila se generalno dijele na umjetna i prirodna ali je bolja ona podjela na nutritivna i nenutritivna sladila. Nutritivna sladila imaju energetsku vrijednost dok se nenutritivna ne metaboliziraju u organizmu i nemaju energetsku vrijednost. U skupinu nenutritvinih sladila spada i većina intenzivnih sladila čija su svojstva i upotreba opisani u ovom radu.Upotreba sladila regulirana je zakonskim propisima tako da svako sladilo koristimo u određenoj namirnici s maksimalno propisanom količinom za svaku namirnicu, stoga nema straha od utjecaja na ljudsko zdravlje. Sweeteners are substances which provide a sweet taste, which is why they are added to food and drinks as a sugar substitutes. In general, they contain significantly less food energy than sugar i.e. sucrose. Sugar provides high amount of food calories and easily accesible energy needs for the living organism, wherefore, due to great intake, it sediments as reserve and that's how obesity occurs. The main reasons for using sweeteners are diabetes and needfor reduction of energy intake through sugars (reduction diet). Sweeteners are generally divided in artificial and natural, but better classification is the one in nutritive and non-nutritive sweeteners. Nutritive sweetenersprovide food energy, while non-nutritive don't metabolize in organism and therefore don'tprovide food energy. Most of the high-intensity sweeteners, whose attributes and usage are described in this work, belong to the class of non-nutritive sweetners. The usage of sweeteners is regulated by legal regulations in the way that each foodstuff can contain defined amount of sweetener allowed for that particular foodstuff, therefore there is no concern of adverse effect on human health.

Dizajneri modernih komercijalnih i vojnih letjelica konstantno su u potrazi za inovativnim inženjerskim materijalima koji će svojim poboljšanim fizikalnim, kemijskim i mehaničkim svojstvima zračni pomet učinit efikasnijim, sigurnijim te ekološki i ekonomski prihvatljivim. Međutim, osim spomenutih svojstava na primjenjivost inovativnih inženjerskih materijala značajno utječe postupak proizvodnje i obrade. Model gospodarske održivosti moderne industrije komercijalnih i vojnih letjelica temelji se na pronalaženju adekvatnog postupka proizvodnje i obrade koji će rezultirati proizvodnjom komponenti visoke funkcionalnosti. Stoga, iako su aluminij-litij- magnezij legure pronašle svoju primjenu u avionskoj industriji još davne 1920.g., njihova značajnija aplikacija u izradi komercijalnih i vojnih letjelica je ograničena zbog kompleksnog postupka proizvodnje. Svojstva poput niske gustoće, dobrog omjera čvrstoće i žilavosti kao i stabilnost u ekstremnim uvjetima te korozijska postojanost, kojima se aluminij -litij –magnezij legure odlikuju, rezultat su lijevanja u zaštitnoj atmosferi praćenog obradom plastičnom deformacijom te toplinskom obradom. Tim postupcima termo – mehaničke obrade kompenzira se neuređenost ljevačke strukture te se utječe naprecipitaciju intermetalnih spojeva odgovornih za svojstva ovog tipa legura. Međutim, redizajniranjem kemijskog sastava, baziranom na proračunu i termodinamičkom modeliranju dijagrama stabilnosti pojedinih intermetalnih spojeva, prilagodbom postupaka lijevanja izrazitoj reaktivnosti litija te adekvatnom tehnološkom razradom procesa lijevanja sintetizirane su taline koje svojim mehaničkim svojstvima već u lijevanom stanju mogu konkurirati drugim komercijalno primijenjenim aluminij – litij – magnezij legurama. Međutim, njihova konkurentnost ne proizlazi samo iz dobrih mehaničkih svojstava i jednostavnije proizvodnje, nego i mogućnosti za proizvodnju visoko funkcionalnih komponenti kompleksne geometrije.

U posljednjih desetak godina u Zavodu za farmaceutsku kemiju sintetizirano je više od sto novih derivata antimalarijskog lijeka primakina (PQ). Mnogi od ispitanih spojeva pokazali su citostatsko djelovanje in vitro u niskim mikromolarnim koncentracijama na velik broj ispitanih tumorskih staničnih linija i/ili selektivan učinak na pojedine stanične linije. Među njima se isticala urea s 5-hidroksipentilnim supstituentom na jednom atomu dušika i ostatkom PQ na drugom atomu dušika koja je vrlo selektivna prema staničnoj liniji SW620 (IC50 = 0, 2 µM). Zbog toga je zadatak ovog rada bio sintetizirati nove uree – derivate PQ s aminoalkoholima. Dva od šest novih derivata PQ sadrže u svojoj strukturi atom fluora, koji može utjecati na povećanje metaboličke i kemijske stabilnosti, bioraspoloživosti i/ili učinkovitosti zbog čega su derivati s fluorom vrlo zanimljivi u dizajniranju novih lijekova. Shema prikazuje opći sintetski put. U prvom sintetskom koraku acilacijom PQ kloridom 1-benzotriazol karboksilne kiseline (BtcCl, 1) nastaje PQ-benzotriazolid 2. Uree PQ 3a-f pripremljene su u visokim iskorištenjima mikrovalovima potpomognutom reakcijom benzotriazolida 2 s odgovarajućim aminoalkoholima (P = 300 W, t = 65 C, 30 min), u prisutnosti baze TEA. Strukture pripremljenih urea PQ s aminoalkoholima potvrđene su 1H, 13C NMR i MS spektroskopijom. Ispitivanje citostatskog djelovanja urea PQ 3a-f je u tijeku.

The innovative laboratory procedure for the synthesis of copper(II) hydroxide in the form of the aqueous suspension was developed. The reaction mechanism consists of the reaction between copper(II) sulphate pentahydrate and sodium carbonate by successive ion exchange of carbonate ions with the hydroxide ones in a multistep process. Production of copper(II) carbonate and sodium sulphate by reacting of copper(II) sulphate with sodium carbonate was followed by addition of sodium hydroxide solution whereby the product, copper(II) hydroxide, was obtained by releasing an equimolar amount of sodium carbonate. It was determined that, the equimolar reaction of copper(II) sulphate and sodium hydroxide lead to the maximal reactants exploitation. Sodium phosphate, formed in the final process stage by addition of 10 % phosphoric acid solution, acted as a copper(II) hydroxide stabilizer. High yield of the product was obtained by optimizing the synthesis parameters: reaction time, molar ratio of reactants and the reaction temperature. The obtained product was formulated to obtain a commercial product, which is used as a fungicide and bactericide. U radu je predstavljena inovativna laboratorijska procedura za sintezu bakar(II)-hidroksida u obliku vodene suspenzije. Procedura se zasniva na reakciji između bakar(II)-sulfata pentahidrata i natrijum-hidroksida. Mehanizam reakcije se sastoji iz sukcesivne jonske izmene karbonatnih jona sa hidroksidnim jonima i odvija se u više stupnjeva. Prvi stupanj predstavlja proizvodnju bakar(II)-karbonata i natrijum-sulfata reakcijom bakar(II)-sulfata sa natrijum-karbonatom, nakon čega sledi dodavanje rastvora natrijum-hidroksida, pri čemu se proizvod, bakar(II)-hidroksid, dobija oslobađanjem ekvimolarne količine natrijum-karbonata. Potom sledi ekvimolarna reakcija bakar(II)-sulfata i natrijum-hidroksida koja dovodi do maksimalnog iskorišćenja reaktanata. Natrijum fosfat, formiran u završnoj fazi procesa dodavanjem 10 % rastvora fosforne kiseline, deluje kao stabilizator bakar(II)-hidroksida. Visok prinos proizvoda dobija se optimizacijom parametara sinteze: vremena reakcije, molarnog odnosa reaktanata i temperature reakcije, a sam proizvod je formulisan radi dobijanja komercijalnog proizvoda koji se koristi kao fungicid i baktericid.

U sklopu disertacije provedena je sinteza aromatskih i poliaromatskih monosupstituiranih gvanidina i karboksilnih kiselina, koji se nekovalentnim interakcijama samoudružuju u donorsko-akceptorske sustave. Za povezivanje komponenata korišten je solni most gvanidinijkarboksilat, kao način povezivanja koji kombinira dvije vrste interakcija - vodikove veze i elektrostatske interakcije. Sinteza novih spojeva uključuje optimiranje postojećih te razvoj novih sintetskih metoda, korištenjem mehanokemijskog mljevenja kao ekološki prihvatljivog postupka. Pritom je ex situ FTIR- ATR spektroskopija korištena za ispitivanje mehanizama te praćenje tijeka reakcija. Studij samoudruživanja karboksilnih kiselina i gvanidina koji u svojoj strukturi sadrže 3, 5- dinitrofenilni, 1-pirenski ili mezo- tetrafenilporfirinski kromofor, proveden je upotrebom 1H NMR, apsorpcijske i emisijske spektroskopije. Eksperimentalno su određene konstante stabilnosti kompleksa iz fluorescencijskih titracija u acetonitrilu. Iz podataka dobivenih 1H NMR titracijama potvrđen je nastanak kompleksa stehiometrije 1:1, a za pojedine su izračunate i konstante stabilnosti u d6-DMSO. DFT računima određene su geometrijske i elektronske strukture kompleksa.

Prikaz knjige: Lovre Katić, Odnosi Trogira sa susjedima, prir. Marko Trogrlić, Književni krug, Split, 2017., 145 str.

Polianilin/cinkov oksid (PANI/ZnO) nanokompoziti sintetizirani su in-situ, kemijskom oksidativnom polimerizacijom monomera anilina, za katalitičko pročišćavanje otpadnih voda. Sinteza PANI/ZnO nanokompozita (katalizator-N) u neutralnom provedena je u vodenom mediju s određenim udjelom organskog otapala (dietilen glikol, DEG), koncentracija dietilen glikola bila je 0, 024 mol/dm3. Postupak sinteze PANI/ZnO nanokompozita (katalizator-K) u kiselom mediju modificiran je tako da je prvo kratko sintetiziran čisti PANI polimer, a potom je nastavljena in-situ sinteza uz prisustvo ZnO nanočestica. Čisti ZnO i sintetizirani PANI/ZnO nanokompozitni fotokatalizatori karakterizirani su FTIR spektroskopski te im je određena elektrovodljivost. Fotokatalitička učinkovitost PANI/ZnO nanokompozitnih fotokatalizatora ocijenjena je analizom efikasnosti razgradnje Acid Blue 25 (AB25) bojila u vodi pod djelovanjem simuliranog Sunčevog zračenja. UV/VIS spektrofotometrijski praćeno je obezbojenje u vodi, određivanjem absorbancije na λmax = 622 nm za AB25 bojilo. Rezultati istraživanja pokazuju da PANI/ZnO nanokompozitni fotokatalizatori sintetizirani u neutralnom mediju s DEG otapalom imaju relativno dobru efikasnost fotokatalitičke razgradnje AB25 bojila dok fotokatalizatori sintetizirani u kiselom mediju imaju nižu efikasnost razgradnje uz simulirano Sunčevo zračenje.

Tradicionalni pristup učenju organske sintetske kemije uključuje memoriranje organskih reakcija kojima se transformira ili uvodi neka funkcijska skupina u organsku molekulu. Taj pristup često rezultira „mrtvim znanjem“ kada se pred organskog kemičara educiranog na ovaj način postavi zadatak predlaganja sinteze organskog spoja kompleksne strukture. Predlaganje sintetskog pristupa nekog spoja kreativan je proces koji zahtjeva aktivno poznavanje različitih aspekata organske kemije, odnosno „živo znanje“. Jedan od glavnih preduvjeta je uzimanje u obzir reaktivnosti i međusobne kompatibilnosti funkcijskih skupina molekule.1 U slučaju aromatskih spojeva dodatan problem predstavlja i usmjeravajući utjecaj funkcijskih skupina prisutnih u molekuli prilikom uvođenja nove skupine. Nakon retrosintetske analize spoja, pokušaji provođenja planiranih reakcija u praksi često ukazuju na nepredviđene probleme koji zahtijevaju dodatnu izmjenu prvobitno zamišljenog sintetskog postupka. U ovom radu istraženo je nekoliko različitih pristupa sintezi spoja A, 2- hidroksi-5-metoksi-3- nitrofenilprop-2-ena, kao rezultat prilagodbe na probleme na koje se naišlo prilikom eksperimentalne izvedbe prvobitno planirane sinteze. Konačni cilj ovog istraživanja jest priprava novih agonista 5HT receptora, 2 poput spoja B prikazanog na slici, u svrhu istraživanja ovisnosti njihove biološke aktivnosti o strukturi.

Od elektronskih sistemov pričakujemo, da varno shranjujejo zasebne podatke. Če načrtovalci algoritmov, strojne in programske opreme ne sodelujejo in razumejo dela drugih, lahko pride do predvidevanj o varnosti na neki ravni sistema, ki se ne skladajo z dejanskimi lastnostmi druge ravni. Posledica tega so možna nezaželena odtekanja informacije preko stranskih kanalov. Primeri stranskih kanalov so čas izvajanja operacij, poraba moči, elektromagnetno, toplotno in zvočno sevanje. Stranski kanali se lahko uporabljajo za napade na kriptografske sisteme, katerih matematični algoritmi ne vsebujejo nobenih znanih ranljivosti, za razliko od tradicionalnih kriptoanalitičnih metod, kot sta na primer linearna in diferencialna kriptoanaliza. Relativno poceni in prosto dostopna merilna oprema je pogosto zadostna za izvedbo takih napadov, kar zahteva resen razmislek pri izbiri algoritmov in njihovi implementaciji. To delo bo raziskalo potencialni obstoj stranskega kanala v procesorju BA20 podjetja Beyond Semiconductor. Za analizo stranskega kanala so bo delo osredotočilo na metodi analize porabe moči DPA in CPA. Metodi bosta najprej preverjeni na preprostem modelu vezja na nivoju registrov nato pa na sintetiziranem vezju. Procesor BA20 bo analiziran v sintetizirani obliki. Sinteza bo narejena v 65-nm CMOS tehnologiji. Raziskane bodo možne rešitve za zaščito pred odtekanjem informacije preko porabe moči in primerne predlagane za primer procesorja BA20. It is assumed that electronic systems should securely store private data. If algorithm designers, hardware engineers and software developers do not cooperate and understand each others’ work, security assumptions made in one layer of a system may not match the actual properties of other layers. This can result in information leakage trough the side-channels. Examples of side-channels are operation execution timing, power consumption, electromagnetic radiation, thermal and acoustic emanations. Side-channels may be used for breaking cryptographic systems with no known weaknesses in the mathematical structure of the algorithm, unlike traditional cryptanalytic methods, such as linear and differential cryptanalysis. Relatively cheap an easily obtained measurement equipment is usually enough for doing many of these attacks making them a significant concern when selecting an algorithm and designing its implementation. This thesis will research the potential existence of a side-channel in a BA20 processor designed by Beyond Semiconductor. Side-channel analysis will be done using the DPA and CPA power analysis methods. These two methods will be verified first using a simple RTL model and later a synthesized version of this model. Processor BA20 will be synthesized for the analysis. Synthesis will be done in a 65-nm CMOS technology. Possible solutions for protection from side-channel leakages will be analysed and the optimal one suggested in the case of a BA20 processor.

This paper reports on the synthesis of a new hydroxylammonium fluoroferrate, with the formula $(NH_3OH)_3FeF_6$, obtained after dissolving iron powder in hydrofluoric acid and adding solid $NH_3OHF$. This new compound has been characterized by chemical and thermal analysis, single-crystal X-ray diffraction, and magnetic measurements. The title compound crystallizes trigonal, R3c, with cell parameters a = 11.4154(2) Å, c = 11.5720(2) Å, Z = 6. The structure consists of $NH_3OH^+$ cations and isolated $FeF_6^{3–}$ octahedra in which the central ion lies on a threefold axis. The oxygen and nitrogen atoms of the hydroxylammonium cations are donors of hydrogen bonds to fluoride anions, resulting in a network of hydrogen bonds between counterions. The effective magnetic moment $µ_{eff}$ = 5.8 BM was calculated and perfectly matches the expected value of high-spin Fe(III) ions. The thermal decomposition of the compound was studied by TG, DSC, and X-ray powder diffraction. V prispevku poročamo o sintezi novega hidroksilamonijevega fluorometalata s formulo $(NH_3OH)_3FeF_6$. Spojino smo pripravili z reakcijo med trdnim $NH_3OHF$ in vodno raztopino železa v $HF$. Spojino smo karakterizirali s kemijsko in termično analizo, rentgensko difrakcijo na monokristalu in magnetnimi meritvami. Hidroksilamonijev fluoroferat kristalizira trigonalno, R3c, s parametri osnovne celice a = 11.4154(2) Å, c = 11.5720(2) Å, Z = 6. Strukturo sestavljajo kationi $NH_3OH^+$ in izolirani oktaedri $FeF_6^{3–}$, v katerih centralni atom leži na trištevni osi. Kisikovi in dušikovi atomi v hidroksilamonijevih kationih so donorji vodikovih vezi do fluoridnih anionov, kar povzroči nastanek mreže vodikovih vezi. Izračunani efektivni magnetni moment $µ_{eff}$ = 5.8 BM se odlično ujema s teoretično vrednostjo za visokospinske Fe(III) ione. Termični razkroj spojine smo preučevali s termogravimetrično metodo in rentgensko praškovno analizo.

Reactions in the system $Cr – NH_3OHF – HF – H_2O$ were investigated. Green crystals of a new compound with the formula $(NH_3OH)_3CrF_6$ have been isolated from the water solution and characterized by chemical analysis. The compound crystallizes as triclinic, P-1, with cell parameters: a = 6.5461(2) Å, b = 6.9347(2) Å, c = 9.4072(3) Å, α = 86.772(1)°, β = 83.804(1)°, γ = 70.283(1)°. The effective magnetic moment, $µ_{eff}$ = 3.82 BM, was calculated from magnetic susceptibility measurements in the temperature range 80-290 K. The thermal decomposition of the compound was studied by TG and DSC analysis. $(NH_3OH)_3CrF_6$ decomposes above 125 °C in three steps and the residue has been identified by X-ray powder diffraction as $α – Cr_2O_3$. Raziskovali smo reakcije v sistemu $Cr – NH_3OHF – HF – H_2O$. Iz vodne raztopine smo izločili zelene kristale nove spojine in s kemijsko analizo določili formulo $(NH_3OH)_3CrF_6$. Spojina kristalizira triklinsko, P-1, s parametri osnovne celice: a = 6.5461(2) Å, b = 6.9347(2) Å, c = 9.4072(3) Å, α = 86.772(1)°, β = 83.804(1)°, γ = 70.283(1)°. Iz meritev magnetne susceptibilnosti v območju 80-290 K smo izračunali efektivni magnetni moment, $µ_{ef}$ = 3.82 BM. S termogravimetričnimi in diferencialno termičnimi meritvami smo spremljali termični razkroj spojine. $(NH_3OH)_3CrF_6$ nad temperaturo 125 °C razpada v treh stopnjah, pri čemer smo končni preostanek identificirali z rentgenskimi praškovnimi meritvami kot $α – Cr_2O_3$.

Turquoise crystals of a new hydroxylammonium compound with the formula $NH_4(NH_3OH)_2[VOF_5]$ have been synthesized by the reaction of solid $NH_3OHF$ and the aqueous solution of vanadium in HF. The compound crystallizes monoclinic, $P2_1/n$, with cell parameters: a = 10.5658(2) Å, b = 6.6143(1) Å, c = 11.6618(2) Å, β = 96.282(1). Magnetic susceptibility was measured using a SQUID device over a temperature range 2–300 K at magnetic field $10^3 Oe$ giving the result $µ_{eff}$ = 1.65 BM. The thermal decomposition was studied by TG and DSC analysis. $NH_4(NH_3OH)_2[OF_5V]$ decomposes above 354 K in three steps, obtaining $NH_4VOF_3$ after the first step and $V_2O_5$ as the final residue. Z reakcijo med trdnim $NH_3OHF$ in raztopino vanadija v 40% HF smo sintetizirali turkizne kristale nove spojine hidroksilamina s formulo $NH_4(NH_3OH)_2[VOF_5]$. Spojina kristalizira monoklinsko, $P2_1/n$, s parametri osnovne celice: a = 10.5658(2) Å, b = 6.6143(1) Å, c = 11.6618(2) Å, β = 96.282(1). Iz meritev magnetne susceptibilnosti z magnetometrom SQUID v temperaturnem območju 2–300 K pri magnetnem polju $10^3 Oe$ smo izračunali efektivni magnetni moment $µ_{ef}$ = 1.65 BM. Termični razkroj spojine smo spremljali s TG in DSC analizo. $NH_4(NH_3OH)_2[OF_5V]$ nad temperaturo 354 K razpada v treh stopnjah preko vmesnega produkta $NH_4VOF_3$ do končnega preostanka $V_2O_5$.

Kalcijevi fosfati (CaP), teško topljive soli fosfatne kiseline, imaju važnu ulogu u biološkoj i patološkoj mineralizaciji, ali i u industrijskim procesima. Danas je poznato 13 faza CaP, a kalcijev hidrogenfosfat dihidrat (DCPD) jedan je od važnijih. On se može naći u zubnom karijesu, bubrežnim kamencima te se primjenjuje u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Zbog svoje kristalne strukture i morfologije pogodan je modelni sustav za istraživanje interakcija aditiva i kristala u svrhu razjašnjavanja procesa biomineralizacije. Cilj ovoga rada bio je odrediti optimalne uvjete sinteze kristalnog sjemena kalcijeva hidrogenfosfata dihidrata u sustavu Ca(OH)2-H3PO4 i istražiti transformaciju dobivenih kristala u metastabilnoj otopini u uvjetima bliskim fiziološkim (pH 7,4, temperatura 25 °C). DCPD je pripremljen brzim miješanjem jednakih volumena otopina kalcijevog hidroksida i fosforne kiseline uz magnetsko miješanje na 25 ± 0,1 °C. Kristalni rast i transformacija sintetiziranih kristala u metastabilnoj otopini (c(CaCl2) = c(Na2HPO4) = 4,25 mmol dm^-3, c(NaCl) = 0,15 mol dm^-3, pH 7,4) praćeni su potenciometrijski. Na temelju dobivenih pH krivulja određena su vremena u kojima je talog odijeljen i karakteriziran pomoću IR spektroskopije, pretražne elektronske mikroskopije i rendgenske difrakcije. Dobiveni rezultati pokazali su da je za sintezu DCPD optimalna koncentracija reaktanata c(Ca(OH)2) = c(H3PO4) = 0,01 mol dm^-3. Masa od 1 mg kristalnog sjemena pokazala se najboljom za praćenje kinetike transformacije DCPD-a. Dodatak kristala DCPD u metastabilnu otopinu inicira nastajanje kalcij deficijentnog hidroksiapatita. Calcium phosphates (CaP), sparingly soluble phosphoric acid salts, have the main role in biological and pathological mineralization and in industrial processes. Today, 13 phases of CaP are known. Calcium hydrogenphosphate dihydrate (DCPD) is one of the major calcium phosphates minerals which can be found in dental caries, kidney stones and used in the cosmetics and pharmaceutical industries. Because of its crystal structure and morphology, DCPD represents a good model system for studying additives and crystals interactions. The aim of this research was to determine optimal conditions of synthesis of DCPD seed crystals in precipitation system Ca(OH)2-H3PO4 and investigate the influence of different amount of seed crystals on calcium phosphates crystal growth and formation in metastable solution in conditions similar to physiological (pH 7,4, temperature 25 °C). DCPD was prepared by rapid mixing of calcium hydroxide and phosphoric acid solutions. Systems were magneticaly stireed for 1 hour at 25 ± 0.1 °C. Crystal growth and transformation of DCPD seed crystals in metastable solution (c(CaCl2) = c(Na2HPO4) = 4,25 mmol dm^-3, c(NaCl) = 0,15 mol dm^-3, pH 7,4) were followed potentiometrically. Precipitates were taken after different times determined on pH curves and characterized by IR spectroscopy, X-ray diffraction and scanning electron microscopy. Obtained results have shown that optimal reactant concentration for DCPD sysnthesis are c(Ca(OH)2) = c(H3PO4) = 0,01 mol dm^-3. Mass of 1 mg of DCPD seed crystals is optimal for following kinetics of DCPD transformation. Addition of DCPD seed crystals in metastable solution initiates precipitation of calcium deficient hydroxyapatite.

U ovom radu ispitani su sintetski putevi priprave anionskih senzora temeljenih na benzoilgvanidinskoj podjedinici. Na dobivenim spojevima ispitivana je interakcija s odabranim anionima u acetonitrilu, smjesi otapala acetonitril-voda te u vodi. Promjene su praćene u UV području. Računskom DFT metodom su optimirane strukture spojeva te je određena pKa vrijednost za protoniranu formu spojeva. Dodatno je na nekim primjerima računski simuliran UV spektar da bi se pobliže istražilo koja jedinka najviše pridonosi izgledu UV spektra. Pokazano je da interakcija između senzora i aniona ovisi o njihovim kiselo-baznim svojstvima. Ispitivanjem utjecaja vode na ovakvim sustavima ustanovljeno je da voda otežava interakciju anion-gvanidinijev kation te da voda bez prisustva aniona uzrokuje sličnu promjenu UV spektra, ispitivanih spojeva, kao i anioni. In this master thesis, synthetic pathways for the preparation of anionic sensors based on the benzoylguanidine subunit were tested. The compounds obtained were subjected to interaction with the selected anions in acetonitrile, a mixture of acetonitrile-water and water. Changes were monitored in the UV area. With the computational DFT method the structures of the compounds were optimized and pKa values were determined for the protonated forms of the compounds. In some instances, a computationally simulated UV spectrum is used to investigate which of the structures is the one that contributes most to the appearance of the UV spectrum. It has been shown that interaction between sensors and anions depends on their acid-base properties. By examining the influence of water on such systems, it was found that water inhibits the interaction of anion-guanidinium cation and that water without the presence of anion causes a similar change in UV spectrum as anions.

Kvaterne amonijeve soli ionski su spojevi općenite strukturne formule NR4+A-, gdje R+ može predstavljati alkilnu ili arilnu skupinu, a A- bilo koji anion koji je inače prisutan u solima. Zbog njihove strukture, kvaterne amonijeve soli široko su korištene u industriji i bolničkom okruženju za kontrolu bakterijskog rasta u različitim sredstvima za čišćenje, korišteni samostalno ili dodani nekim drugim antimikrobijalnim sredstvima. U ovom radu predstavit će se pojam kvaternih amonijevih soli, sinteza kvaternih amonijevih soli, njihov način djelovanja na bakterijski rast, te kako bi to potencijalno moglo utjecati na sve češće pojavljujuću rezistenciju bakterija na antibiotike i antimikrobike.

Istražena je sinteza geopolimera temeljenih na alkalnoj aktivaciji letećeg pepela iz domaće termoelektrane ložene ugljenom (TE Plomin 2, Plomin) u cilju razvoja novih, ekološki prihvatljivih, kvalitetnih i ekonomski povoljnijih anorganskih mineralnih veziva, kao alternative portlandskom cementu, odnosno kao adsorbensa u procesima završne obrade otpadnih voda opterećenih ionima teških metala (bakra). Uzorcima geopolimera (serije A, B, T1 i T2), sintetiziranih aktivacijom letećeg pepela s alkalno-silikatnom otopinom (Na2SiO3, molarni omjer SiO2/Na2O, Ms = 1,2-1,4) istraživana su strukturna, mehanička i sorpcijska (ravnoteža i kinetika sorpcije bakra u šaržnom reaktoru) svojstva. Pripremljeni uzorci geopolimera su imali promjenjiv sastav obzirom na zamjenske dodatke letećem pepelu i na omjer aktivacijska otopina/suha tvar. Kao zamjenski dodaci letećem pepelu korišteni su mulit, amorfni SiO2 (mikrosilica), Al(OH)3, Al2(SO4)3, NaAlO, Al2O3, Ca(OH)2, i Na3PO4·12H2O. Za pripremu geopolimernih mortova kao agregat je korišten kalcijev karbonat (CaCO3). Metodama Ramanove spektroskopije (RS), rendgenske difrakcije (XRD), pretražne elektronske mikroskopije s energijsko-disperzijskom spektroskopijom (SEM-EDS) te Fourierove transformirane infracrvene spektroskopije (FTIR) praćen je razvoj vezivne faze i izvršena je karakterizacija reakcijskih produkata. Uočeno je da staklasta faza iz letećeg pepela reagira s otopinom aktivatora, a glavni produkt reakcije geopolimerizacije je amorfni alkalijski alumosilikat. Njegovo nastajanje potvrđuju apsorpcijske vrpce na FTIR spektrima uzoraka karakteristične za asimetrično istezanje veze T-O (T = Si ili Al) uočene na nižim valnim brojevima (1010-1020 cm-1) u odnosu na one prisutne u izvornom uzorku letećeg pepela (1074 cm-1). Strukturna analiza nastalih faza u uzorcima geopolimera provedena je primjenom Ramanove spektroskopije. Radi određivanja stupnja polimerizacije i prisutnih tipova SiO2 tetraedara u sintetiziranim uzorcima geopolimera, rezultati analize ispitivanih uzoraka su uspoređeni s odgovarajućim analizama srodnih kristaličnih i amorfnih silikatnih materijala. Dobiveni rezultati ukazuju na staklu slično ponašanje sintetiziranih geopolimera i otvaraju novu perspektivu u istraživanjima mehanizma geopolimerizacije. Rezultati također upućuju na postojanje reakcija polimerizacije bez prisustva aluminija. Na temelju dobivenih rezultata Ramanovog spektra razvijen je i predložen koncept i izračun Indeksa Depolimerizacije Geopolimera (GDI), kao približna mjera sadržaja depolariziranih SiO4 tetraedara u geopolimerima na bazi letećeg pepela. Iako je nuklearna magnetska rezonancija (NMR) u čvrstom stanju široko prihvaćenametoda za određivanje tipova polimerizacije SiO4 tetraedara prisutnih u geopolimerima, dobiveni rezultati potvrđuju i predlažu Ramanovu spektroskopiju kao jednako korisnu metodu. Uzorci geopolimera, sintetizirani pri 70º/1 h, su korišteni za ispitivanje tlačne čvrstoće te ravnoteže i kinetike sorpcije bakra u šaržnom reaktoru. Za određivanje utjecaja omjera sastojaka na tlačnu čvrstoću i sorpcijske karakteristike sintetiziranih geopolimera primijenjen je Taguchijev pristup u planiranju eksperimenta. Rezultati pokazuju gotovo linearan utjecaj dodatka Ca(OH)2 geopolimerizacijskom sustavu na tlačnu čvrstoću uzoraka, a negativan utjecaj dodatka Al2(SO4)3 na tlačnu čvrstoću i na sorpcijske karakteristike uzoraka. Freundlichova izoterma pokazuje najbolje slaganje s ekspermentalnim podacima za ispitivani uzorak geopolimera pripremljen uz dodatak kalcitnog agregata, ali ta izoterma ne daje mogućnost određivanja ravnotežnog kapaciteta. Sipsova i Langmuirova izoterma pokazuju najbolje slaganje s dobivenim eksperimentalnim rezultatima za geopolimer pripremljen bez dodatka agregata. Kinetički model sorpcije bakra na uzorcima geopolimera koji najbolje opisuje eksperimentalno dobivene podatke je jednadžba pseudo-drugog reda za male koncentracije sorbata te Elovichev model za više koncentracije sorbata The synthesis of geopolymers based on the alkaline activation of fly ash from the domestic coal-fired Thermal Power Plant (TPP Plomin 2, Plomin) has been investigated. The primary objective was to explore an effective way to the synthesis and development of new, environmentally friendly, sufficiency performing and cost effective inorganic mineral binders as an alternative to Portland cement, i.e., as adsorbents in the final treatment of wastewater charged with ions of heavy metals (copper). Geopolymer samples (series A, B, T1, T2) synthesized by activation of the coal fly ash with alkali-silicate solution (Na2SiO3, molar ratio SiO2/Na2O, Ms = 1.2-1.4) were used for investigation of the structural, mechanical and sorption (equilibrium and kinetics of copper sorption in batch reactor) properties of these materials. The prepared geopolymer samples had a variable composition with respect to the fly ash replacement additions and to the ratio of the activation solutionto-dry substance. As the fly ash replacement additions, mullite, amorphous SiO2 (microsilica), Al(OH)3, Al2(SO4)3, NaAlO, Al2O3, Ca(OH)2, i Na3PO4·12H2O were used. Calcium carbonate (CaCO3) was used as an aggregate for the preparation of geopolymer mortars. Analytical techniques including Raman Spectroscopy (RS), X-ray diffraction (XRD), scanning electron microscopy with energy dispersion spectroscopy (SEM-EDS), and Fourier's Transformed Infrared Spectroscopy (FTIR) were used to investigate the binding phase development and the reaction product characterization. It was observed that the glass phase of the fly ash reacts with activator solution, and that the main product of the geopolymerization reaction is an amorphous alkali aluminosilicate. Its formation was confirmed by the characteristic absorption bands on the FTIR spectra of the synthesized samples belonging to the asymmetric stretching of the T−O (T = Si or Al) at lower wave numbers (1010-1020 cm-1) on the FTIR spectra compared to the same ones present in the original fly ash sample (1074 cm-1). Structural analysis of the phases produced in the samples of the geopolymer was carried out using Raman's spectroscopy. To determine the degree of polymerization and the present types of SiO2 tetrahedra in the synthesized samples of the geopolymer, the results of the analyzes of the examined samples were compared with the corresponding analyzes of related silicate materials, both crystalline and amorphous. The obtained results suggest glass-like behavior of the investigated samples and introduce a new perspective in research of geopolymerization mechanism. The results also suggest the existence of the aluminum-free polymerization reactions. Based on the obtained results ofthe Raman’s spectra, concept and calculation of the Geopolymer Depolymerization Index (GDI), as an approximate measure of the content of the depolymerized SiO4 tetrahedra in a fly ash-based geopolymer have been development and proposed. Although solid state nuclear magnetic resonance (NMR) is a widely accepted method for the determination of SiO4 tetrahedron polymerization types present in the geopolymer, the obtained results confirm and suggest Raman's spectroscopy as equally useful method. Geopolymer samples, synthesized at 70º/1h, were used for determination of the compressive strength, and for determination of the equilibrium and kinetics of copper sorption in the batch reactor. To determine the influence of component ratios on the compressive strength and sorption properties of the synthesized geopolymer, Taguch's approach to experiment design was applied. The results show the almost linear influence of the Ca(OH)2 addition to the geopolymerization system on the compressive strength of the samples, and the negative influence of the Al2(SO4)3 addition on both the compressive strength and the sorption characteristics of the samples. Freundlich's isotherm shows the best fitting with the experimental data obtained for the analyzed geopolymer samples prepared with the addition of calcite aggregate, however, this isotherm does not provide the ability for the equilibrium capacity calculation. Sips’s and Langmuir’s isotherms show the best fitting with the obtained experimental results for the geopolymer samples prepared without the addition of calcite aggregate. The kinetic model of copper sorption on the geopolymer samples that best describes the experimental data is the pseudo-second order equation for the low concentrations of sorbate, and Elovichev's model for higher concentrations of sorbate concentration

Tehnološki postupak u kome se dobija energija obuhvata osnovne procese i operacije, kao na primer faznu ravnotežu, kinetiku reakcije, sintezu tehnološke šeme, projektovanje postrojenja i ostale faze sve do dobijanja energije iz sirovina. Povezanost superkritičnih fluida sa energijom je ostvarena nekada samo u jednom koraku procesa a nekada u cijelom procesu. Ovi procesi uključuju procesuiranje obnovljivih materijala, fosilnih goriva i drugih. Povezanost procesa sa primjenom superkritičnih fluida zasniva se na korišćenju specifičnih osobina superkritičnih fluida. Ovo znači i promjenljivost osobina superkritičnih fluida i njihovu interakciju sa procesnim materijalima. I do sada su superkritični fluidi korišćeni u raznim procesima koji se odnose na proizvodnju energije većinom u laboratoriji. Korišćenje superkritičnih fluida u tehnološkim procesima zahtijeva odgovaraju u opremu. Ključno za budući uspjeh je jednostavnost projektovanja, jednostavnost rada, visoka efikasnost i temeljna spoznaja o specifičnim sposobnostima superkritičnih fluida. Process technology comprises the application of fundamentals to processes and operations, as for example phase equilibria, reaction kinetics, synthesis flow diagram, design of process plant to produce energy from raw materials. Sometimes related of supercritical fluids to energy is single process steps although it is sometimes whole processes. These processes include processing of renewable materials, fossil materials and other materials. In general, process related to the application of supercritical fluids is based on the exploitation of the speciifc properties of supercritical fluids. This includes the varying properties of supercritical fluids and the interactions of supercritical fluids with the processes materials. Earlier the supercritical fluids have been used in number of processes related to production of energy, mostly in laboratory. Using supercritical fluids in process technology requires adequate equipment. Keys to future success will be: simple design, simple operation, high efficiency and fundamental knowledge of the specific abilities of supercritical fluids.

U okviru ovog doktorskog rada, koji predstavlja nastavak istraživanja o mogućnostima derivatizacije antimalarijskog lijeka primakina (PQ) u Zavodu za farmaceutsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sintetizirane su bis-uree PQ 11 te uree i semikarbazoni 12 s velikim arilnim i hidroksialkilnim supstituentima, konjugati PQ i derivata cimetne kiseline (DCK) amidnog 15 i acilsemikarbazidnog tipa 16 te ureidoamidi PQ 20. Većina derivata PQ pripremljena je koristeći benzotriazolsku metodu – klorid 1-benzotriazolkarboksilne kiseline (BtcCl) s nukleofilima daje cijeli niz vrlo reaktivnih prekursora koji su upotrijebljeni u sintezi navedenih derivata PQ. Za pripremu bis-urea 11 primijenjena su dva sintetska pristupa. U prvom pristupu produkti su „rasli” sa semikarbazidne strane, a PQ je ulazio u molekulu zadnji, dok su u drugom pristupu produkti sintetizirani iz zajedničkog prekursora semikarbazida PQ 9. Drugi pristup bio je prikladniji za pripremu cijele serije bis-urea. Derivati PQ 12 sintetizirani su iz benzotriazolida 8, 2c ili 2d i odgovarajućih amina ili izravno iz PQ i izocijanata. PQ-DCK amidi 15 i acilsemikarbazidi 16 pripremljeni su iz odgovarajućih klorida 14 i PQ ili semikarbazida PQ 9. Amidi 15d,e,g pripremljeni su dodatno aminolizom benzotriazolida DCK 13 primakinom. Derivati PQ i aminokiselina ureidoamidi 20 pripravljeni su iz PQ i odgovarajućih amida N-(1-benzotriazolkarbonil)aminokiselina 19. Svi sintetizirani spojevi karakterizirani su uobičajenim analitičkim i spektroskopskim metodama te im je in vitro ispitano citostatsko djelovanje, kao i antioksidativno djelovanje na temelju sposobnosti redukcije 1,1-difenil-2-pikrilhidrazila (DPPH) te inhibicije lipidne peroksidacije linolne kiseline i lipooksigenaze. Najbolje citostatsko djelovanje na staničnu liniju MCF-7 adenokarcinoma dojke pokazao je spoj 16j, a slijedio ga je 11f s povoljnijim omjerom citostatske aktivnosti i citotoksičnosti. Najjaču sposobnost redukcije DPPH pokazali su spojevi 16d,g,i,j,k, najjači inhibitori lipidne peroksidacije bili su spojevi 20c i 12d, a najsnažniji inhibitor lipooksigenaze bio je spoj 16d. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da su bis-uree i acilsemikarbazidni derivati primakina aktivniji od urea i amida te mogu poslužiti kao vodeći spojevi u razvoju novih citostatika i antioksidansa. This doctoral thesis describes synthesis of various primaquine (PQ) derivatives: bis-ureas 11, ureas and semicarbazones 12 with bulky aryl or hydroxyalkyl substituents, PQ-cinnamic acid conjugates (PQ-CAD) of the amide 15 and acylsemicarbazide type 16, and ureidoamides 20, as a continuation of the previous work on the derivatization of the antimalarial drug PQ developed at the Department of Medicinal Chemistry, Faculty of Pharmacy and Biochemistry in Zagreb. Most PQ derivatives were prepared utilizing benzotriazole as a synthetic auxiliary – 1-benzotriazolecarboxylic acid chloride (BtcCl) reacts readily with nucleophiles affording a variety of highly reactive synthetic precursors for the synthesis of the title compounds. Two synthetic approaches for the preparation of the PQ bis-ureas 11 were applied. In the first approach, the products grew from the semicarbazide part, and PQ entered the molecule at the final stage. In the second approach, one common precursor PQ semicarbazide 9 was introduced, from which various PQ bis-ureas were prepared. Derivatives 12 were obtained in the reaction of benzotriazolide 8, 2c or 2d with corresponding amines or directly from PQ and isocyanate. PQ-CAD amides 15 and acylsemicarbazides 16 were prepared from the corresponding chlorides 14 and PQ or PQ semicarbazide 9, respectively. Additionally, amides 15d,e,g were obtained by aminolysis of CAD benzotriazolide 13 with PQ. Ureidoamide derivatives of PQ and amino acids 20 were synthesized in the reaction of PQ and corresponding N-(1-benzotriazolecarbonyl)amino acid amides 19. Common analytical and spectroscopic methods for the characterization of the synthesized compounds were used. Their cytostatic activity, antioxidative activity by DPPH reducing ability, and inhibition of linoleic acid lipid peroxidation and lipoxygenase were evaluated in vitro. The most prominent cytostatic activity on MCF-7 breast adenocarcinoma cell line was exerted by compound 16j, followed by 11f having more favourable ratio of antiproliferative activity and cytotoxicity. Compounds 16d,g,i,j,k had the strongest DPPH reducing ability, whereas compounds 20c and 12d showed the highest inhibition of linoleic acid lipid peroxidation. The most potent lipoxigenase inhibitor was compound 16d. The obtained results indicate that PQ bis-ureas and acylsemicarbazides are more active than ureas and amides, and therefore could be considered as lead compounds in development of novel cytostatics and antioxidants.

Rešitev za prehrambene in okoljske težave je v trajnostnem kmetovanju s sodobnim varstvom rastlin. Vedno večji poudarek je predvsem na ekološkem kmetovanju, kjer je baker temeljno sredstvo za kemično zatiranje mnogih bolezni. V podjetju Cinkarna Celje d.d. je ena izmed dejavnosti tudi proizvodnja fitofarmacevtskih sredstev za varstvo rastlin na osnovi bakrovih aktivnih snovi. Diplomsko delo zajema razvoj ustrezne sinteze tribazičnega bakrovega sulfata, katero je možno uvesti v obstoječe postrojenje obrata brez večjih sprememb oziroma investicij, hkrati pa zagotavljati ustrezno kvaliteto snovi, glede na zahtevane specifikacije aktivnih snovi za uporabo pri formuliranju fitofarmacevtskih sredstev. Z izbrano sintezo smo s pilotnim poskusom pridobivanja snovi proizvedli tribazični bakrov sulfat, ki ustreza zahtevam specifikacije za aktivno snov - tribazični bakrov sulfat. Takšna snov je po odobritvi Komisije EU dovoljena za uporabo pri formuliranju fitofarmacevtskih sredstev. The solution for food and environmental problems is in sustainable farming with modern plant protection. An increasing emphasis is primarily on organic farming where copper is an essential element in chemical suppression of plant diseases. One part of the company Cinkarna Celje d.d. is represented by the production of plant protection products based on copper active substances. This thesis consists of appropriate synthesis development of the tribasic copper sulphate, which can be integrated into existing production process without major adjustments or investments and at the same time assures appropriate quality of the substance, according to the required specification of active substance used in the formulation of plant protection products. Tribasic copper sulphate has been produced on pilot scale following the synthesis which guarantees the quality of the substance, corresponding to the requirements of the specification for the active substance tribasic copper sulphate, which is authorized for the use in the formulation of plant protection product by the EU Commission.

Iako je Ni/SiO2 katalizator u upotrebi dugi niz godina on je i danas jedan od najispitivanijih katalizatora. Istraživanja su orjentisana uglavnom na poboljšanje svojstava postojećih katalizatora. Kako je dijatomit, dominantan postojeći nosač ovog katalizatora, prirodan materijal njegove su rezerve ograničene. Osim toga dobijanje dijatomita je povezano sa znatnim negativnim uticajem na životnu sredinu. Zamena dijatomita nekim drugim silikatnim materijalom bila bi višestruko korisna: i u odnosu na cenu katalizatora i u odnosu na smanjenje uticaja njegove eksploatacije na životnu sredinu. Kao kandidati za zamenu dijatomita pojavljuju se dva silikatna materijala, koji se proizvode industrijski u velikim količinama i za koje su izvori sirovina praktično neograničeni – vodeno staklo i silika gel. Zbog toga je i cilj ove teze bio sinteza aktivnog Ni/SiO2 katalizatora za hidrogenizaciju biljnog ulja upotrebom ovih materijala kao potencijalnih zamenskih materijala za dijatomit. U ovu svrhu taložnim postupkom, pomoću Na2CO3, najpre su sintetisani prekursori katalizatora. U svim sintezama kao promotor je korišten magnezijum uz molski odnos prema niklu 1:10. Primenjenim postupkom sinteze ispitivani su uticaji različitih molskih odnosa Ni:Si, vremena starenja, temperature sinteze i sredstva za ispiranje na fizičko-hemijske karakteristike prekursora. Za temperaturu sinteze od 90 ºC i vremena starenja od 0,5 h, inicijalni molski odnosi Ni: Si iznosili su 0,10, 0,30, 0,75, 0,87, 1,50 i 10,00. Za odabrane molske odnose ove serije (0,10 do 0,87) sintetisani su prekursori postupkom produženog vremena starenja tokom 24 i 170 h. Za molski odnos Ni:Si = 0,87, vreme starenja od 0,5 h i temperature sinteze 37, 60, 90 i 100 ºC, sintetisane su dve serije prekursora. Jedna u kojoj je kao sredstvo za ispiranje korištena voda i druga, u kojoj je u poslednjoj etapi sinteze talog ispiran metanolom... Although Ni / SiO2 catalyst is in use for many years, it is still one of the most investigated catalysts. Researches are mostly focused on the improvement of the properties of existing catalysts. Reserves diatomits, which is used as the existing support, are limited because it is a natural material. Besides that, diatomite production is associated with a significant negative impact on the environment. Replacement of the diatomite with other silicate material could be highly beneficial, taking into account the cost of the catalyst and the reduction of the negative environmental impact. Two silicate materials could be promissing candidates for the replacement of diatomite. Those are water glass and silica gel, materials that are produced industrially in large quantities and for which there is practicaly unlimited sources of raw materials. Therefore, the aim of this thesis was the synthesis of the active Ni / SiO2 catalyst for the hydrogenation of vegetable oils, using these materials as potential replacement material for diatomite. For this purpose, catalyst precursors were synthesized, using precipitation procedure with Na2CO3. In all synthesized samples, magnesium was used as premotor, in molar ratio towards nickel 1:10, respectively...

U okviru ovog rada bilo je potrebno izraditi sustav vodilja s ciljem omogućavanja izbora odgovarajućeg materijala prema očekivanim svojstvima i namjeni . Kao u svim granama inženjerstva, pa tako i u biomedicinskom inženjerstvu, odabir materijala koji će se primijeniti za izradu medicinskih konstrukcija, jedan je od temeljnih i najvažnijih koraka. Danas postoje brojne vrste materijala koje su pogodne za izradu implantata s obzirom na svoja specifična svojstva te će se vrlo često naći velik broj različitih materijala koji bi mogli odgovarati istoj svrsi. Posao inženjera je da osim samog dizajna i proračuna implantata ili proteze odabere i najpogodniji materijal. Često puta to nije nimalo lagani dio zadatka jer osim što materijal treba udovoljiti određenim zahtjevima konstrukcije (mehanička svojstva materijala), mora biti i relativno dostupan na tržištu, odnosno njegova cijena ne bi smjela biti previsoka. Također njegova kemijska svojstva moraju zadovoljiti određene zahtjeve, prije svega uvjet biokompatibilnosti. Iz tih razloga išlo se u izradu ovog rada kako bi se olakšao taj važan proces odabira te kako bi se pojedini materijali istih ili sličnih svojstava mogli međusobno uspoređivati. Dakako valja naglasiti da ovaj rad ne obuhvaća i ne navodi sve vrste i podvrste materijala korištenih u današnjoj medicini prvenstveno zbog njihovog velikog broja i raširenosti primjene u različitim granama medicinskog bioinženjerstva, kao i spoznaje da se gotovo na svakodnevnoj bazi pronalaze ili sintetiziraju nove vrste materijala ili se pak usavršavaju svojstva već postojećih. U radu su navedene osnovne skupine biomaterijala koje su danas najčešće u upotrebi pri čemu je svaka ta pojedina skupina pobliže opisana (općenite informacije vezane uz svaku tu grupu kao i njezina najčešća primjena u medicini). Za svaku skupinu biomaterijala, tablično su navedeni njezini glavni predstavnici sa pripadnim svojstvima. U radu su dane vodilje ( također tablično) koje omogućavaju sintezu materijala u konstruiranju medicinskih konstrukcija prvenstveno s obzirom na njihova svojstva i primjenu. Također je dotaknuta tema primjene tih vodilja u CAD okruženju , točnije na koji način bi se ti podaci iskoristili u različitim današnjim softverima za izradu konstrukcija. This paper objective is to create guidelines for the synthesis of materials in medical designs. Like in every branch of engineering, the selection of material that will be used for medical purposes is one of the most important and basic steps. Today there are many kinds of materials that are suitable for the creation of implants according to their specific properties, and often a very large amount of materials that suit same purpose can be found. Engineer s job is not only to design implants and make calculations for it but also to choose the most appropriate material. That is not easy part of the assignment at all, because not only that chosen material must satisfy certain construction requirements (mechanical properties of material), but it also need s to be available on the market. It s value must not be too high. Also, its chemical properties must meet certain requirements, like biocompatibility. For this reasons this paper is made, so that important choosing process can be eased, and also for comparing individual material with same or similar properties. It is important to emphasize that this paper does not include all types of materials used in modern medicine, mainly because there are a lot of them and because they can be used in different branches of medical bioengineering, and also because almost on daily basis can be found or fabricate new types of materials. In this paper are listed basic groups of biomaterials that are commonly in use today, wherein is each of these individual groups closely described (general information s associated with each this group, as well as its most common application in medicine). For each group of the materials are listed its main representatives with it s associated properties. Guidelines presented in this paper allow synthesis of materials in medical designs, primarily according to their properties and use. Application of this guidelines in CAD environment is also commented.

U ovome radu opisani su osnovni pojmovi analize tekstura u slici te četiri glavna problema kod obrade i analize tekstura, klasifikacija, segmentacija, sinteza i dobivanje oblika iz teksture. Teorijski su objašnjene metode za kvantitativni opis teksture, strukturna metoda, statističke metode, metode koje se temelji na modelu i transformacijske metode. U eksperimentalnom dijelu rada riješena su dva problema pomoću MATLAB-a, prvi se zasniva na segmentaciji, a drugi na klasifikaciji. Segmentacija je riješena metodom Gaborovih filtera i grupiranjem algoritmom k-srednjih vrijednosti, a klasifikacija algoritmom za fraktalnu analizu tekstura i naivnim Bayesovim klasifikatorom. Provedeni eksperimenti dali su zadovoljavajuće rezultate This Bachelor thesis describes the basic concepts of texture analysis in the image and four major problems in processing and analysis of textures, classification, segmentation, synthesis and obtaining shape from texture. It also explains methods for quantitative description of textures, structural method, statistical methods, model based methods and transform methods. The experimental part of the paper contains solution for two problems made in MATLAB, the first is based on segmentation and the other on classification. Segmentation is solved by the method of Gabor filters and k-means clustering, while classification is solved by segmentation-based fractal texture analysis algorithm and naive Bayes classifier. Conducted experiments gave satisfactory results.

Predmet istraživanja ove doktorske disertacije je uticaj strukture i oblika nanočestica na njihove magnetne karakteristike. Cilј istraživanja je da se kvantifikuju oblici sintetisanih feri-oksidnih nanočestica na slikama dobijenim transmisionom elektronskom mikroskopijom (TEM) i da se izvrši karakterizacija njihovih magnetnih svojstava. Karakterizacija i analiza su urađene za sintetisane nanočestične materijale dobijene sol-gel metodom, hidrotermalnom metodom, kombinovanom metodom taloženja i koloidne hemije, kao i korišćenjem metode samosagorevanja rastvora. Realna slika sintetisanih nanočestica (veličina i oblik sintetisanih nanočestica) u uzorcima su ispitivani pomoću transmisione elektronske mikroskopije. Iz dobijenih mikroskopskih merenja izvršeno je izračunavanje cirkularnosti, orijentabilnosti, eliptičnosti i izduženosti oblika sintetisanih čestica. Algoritmi za analizu oblika su implementirani u programskom paketu MATLAB. Prikazana je i distribucija čestica prema obliku i veličini nanočestica kako bi se dobila što verodostojnija slika ispitivanih uzoraka. Određene su veličina i oblik nanočestica, saturaciona magnetizacija i koercitivna sila sintetisanih nanočestica. Magnetna karakterizacija sintetisanih uzoraka je urađena VSM i SQUID magnetometrima. Pokazano je da se promenom oblika i strukture nanočestica mogu menjati magnetne karakteristike nanomaterijala, što je veoma interesantno za fundamentalna istraživanja i praktične primene. Očekuje se da će rezultati ove doktorske disertacije doprineti bolјem razumevanju uticaja oblika nanočestica na magnetne karakteristike, novim teorijskim modelima, unapređenju metoda sinteze i praktičnih primena nanočestičnih materijala. The subject of this doctoral dissertation is the influence of the structure and shape of nanoparticles on their magnetic properties. The aim of the research was to quantify shapes of synthesized ferric oxide nanoparticles on images obtained by transmission electron microscopy (TEM) and to carry out a characterization of their magnetic properties. Characterization and analysis were performed for synthesized nanoparticle materials obtained by sol-gel method, hydrothermal method, using a combined method of deposition and colloid chemistry, as well as using the self-combustion method. The real images of the synthesized nanoparticles (size and shape of the synthesized nanoparticles) in the samples were examined using transmission electron microscopy. On the basis of the obtained microscopic measurements, the calculation of shape circularity, orientability, ellipticity and elongation of the synthesized particles was carried out. The algorithms for the shape analysis are implemented in MATLAB. It shows the distribution of the particle by size and shape of nanoparticles to give a more realistic picture of the samples. The size and shape of the nanoparticles, saturation magnetization and coercive force of the synthesized nanoparticles were determined. Magnetic characterization of the synthesized samples was done by VSM and SQUID magnetometers. It has been shown that by changing the shape and structure of nanoparticles the magnetic properties of nanomaterials that are very interesting for fundamental research and practical applications can be changed. It is expected that the results of this doctoral dissertation will contribute to a better understanding of the shape-dependent magnetic properties, development of new theoretical models, improvement of synthesis methods and practical applications of nanoparticle materials.

U ovom radu istraženi su različiti sintetski pristupi priprave 4-nitrozoazobenzena, poznatim metodama oksidacije i redukcije. Nijedan od pristupa sintetske priprave nije dao 4-nitrozoazobenzen. Kao produkt sinteze oksidacijskom metodom nastajao je 4-nitroazobenzen, odnosno redukcijskom metodom 4-aminoazobenzen. Kako bi se razjasnio problem, pristupilo se računalnoj metodi. Izračunata je bazičnost aminskih reaktanata s obzirom na mjesto protoniranja dušikovih atoma te relativna stabilnost mogućih produkata oksidacije 4-aminoazobenzena (odnosno redukcije 4-nitroazobenzena), kao i utjecaj supstituenata na stabilnost pojedinog spoja. Dobivene vrijednosti su razjasnili bazičnost 4-aminoazobenzena s obzirom na mjesto protoniranja dušikovih atoma, te se ujedno dobio uvid u termodinamički najstabilniji oksidacijski put 4-aminoazobenzena. In this master thesis, the synthesis of 4-nitrosoazobenzene was attempted using different synthetic methods, such as oxidation and reduction methods. None of the attempted synthetic approaches gave 4-nitrosoazobenzene. The product of the oxidation method was 4-nitrosoazobenzene, while the reduction method yielded 4 -aminoazobenzene. In order to clarify the problem, computational methods were used. The basicity of various nitrogen atoms of the amine reactant was estimated, as well as the relative stabilities of the possible products of oxidation of 4-aminoazobenzene (or the reduction of 4-nitroazobenzene). Also, the influence of substituents on the stability of invesigated compounds was calculated.

3-Azidoquinoline-2,4(1H,3H)-diones 1, which are readily available from 4-hydroxyquinolin-2(1H)-ones 4 via 3-chloroquinoline-2,4(1H,3H)-diones 5, afford, in copper(I)-catalyzed [3 + 2] cycloaddition reaction with terminal acetylenes, 1,4-disubstituted 1,2,3-triazoles 3 in moderate to excellent yields. The structures of compounds 3 were confirmed by $^1$H and $^{13}$C-NMR spectroscopy, combustion analyses and mass spectrometry.

Antimikrobni lijekovi su kemoterapeutici koji imaju široku primjenu u humanoj, veterinarskoj i stočarskoj praksi. Beta-laktamski su najraširenija skupina antimikrobnih lijekova koja se zbog vrlo snažnog antimikrobnog djelovanja i vrlo niske toksičnosti najčešće koristi u humanoj i veterinarskoj medicini u liječenju bakterijskih infekcija. Dijele se u skupine penicilina, cefalosporina i monobaktama. Penicilini se dobivaju iz filtrata kulture plijesni Penicillium notatum i Penicillium chrysogenum, a cefalosporini iz filtrata kulture aktinomiceta (Cephalosporium acremonium). Istraživanja su omogućila otkrića aktivne skupine, 6-amino-penicilanske kiseline čijim je izdvajanjem omogućena proizvodnja polusintetskih penicilina koji su nadišli ograničenja prirodnog penicilina G. Fizikalno-kemijska svojstva beta-laktama mogu se mijenjati supstitucijom vodika u karboksilnoj skupini penicilina, odnosno modifikacijom bočnog lanca cefalosporina. Time se povećala otpornost na djelovanje β-laktamaza i proširen spektar djelovanja. Beta-laktami u terapijskim koncentracijama djeluju baktericidno inhibirajući sintezu stanične stijenke bakterija. Penicilini su važni za antibakterijsku kemoterapiju, često u kombinaciji s drugim antimikrobnim lijekovima. Cefalosporini se primjenjuju kao zamjena za peniciline u liječenju infekcija uzrokovanih gram-negativnim bakterijama te u profilaksi pri kirurškim zahvatima. Primjena beta-laktama u životinja koje se koriste kao hrana može dovesti do ostataka tih lijekova u mesu i mesnim prerađevinama, te mlijeku i jajima. Unošenje antimikrobnih lijekova u ljudski organizam hranom, osobito je opasno zbog njihove direktne toksičnosti odnosno kancerogenosti, utjecaja na sastav crijevne mikroflore, mogućih alergijskih reakcija, te pojave otpornosti pojedinih patogenih mikroorganizama, te je njihovo određivanje nužno. Obzirom da se puno koriste u tretmanu mastitisa najčešće su utvrđeni antimikrobni lijekovi u mlijeku. U svrhu određivanja ostataka beta-laktama u hrani životinjskog podrijetla primijenjuju se screening mikrobiološke metode, a identifikacija i kvanifikacija danas se provodi najčešće tekućinskom kromatografijiom tandemskom spektrometrijom masa., Antimicrobal drugs are chemotherapeutics with a wide spectrum of use in human and veterinary medicine and livestock practice. Beta-lactams are the most widespread group of antimicrobal drugs and are most often used in human and veterinary medicine in the treatment of bacterial infections due to their powerful antimicrobial activity and very low toxicity. They are divided into the groups of penicillins, cefalosporins and monobactams. Penicillins are obtained from the filtrate of the mould cultures Penicillium notatum and Penicillium chrysogenum, while cefalosporins are obtained from the filtrate of the actinomycete cultures (Cephalosporium acremonium). Research has lead to the discovery of active groups of 6-amino-penicillin acids, whose isolation has made it possible to produce semi-synthetic penicillins that have surpassed the limitations of natural penicillin G. The physico-chemical properties of the beta-lactams can be altered by substituting hydrogen in the carboxyl group of penicillins, i.e. in modifying the side chain of cefalosporin. This increases the resistance to the activity of β-lactamase and expands the spectrum of activity. Beta-lactams, in therapy concentrations, act as a bacteriocide by inhibiting the synthesis of bacterial cell walls. Penicillins are important for antibacterial chemotherapy, often in combination with other antimicrobal drugs. Cefalosporins are usually used as a replacement for penicillin in treating infections caused by gram-negative bacteria and in prophylaxis for surgery. The use of beta-lactams in animals used for food can result in the residues of these drugs in meat and meat products or milk and eggs. The introduction of antimicrobal drugs in the human body via food is particularly dangerous due to their direct toxicity or carcinogenicity, influences on the composition of the intestinal microflora, possible allergic reactions in sensitive people, and the appearance of resistance of individual pathogenic microorganisms, and therefore their determination is necessary. Considering that they are widely used in the treatment of mastitis, they are the most commonly determined antimicrobal drugs in milk. For the purpose of determining the residues of beta-lactams in food of animal origin, microbiological screening methods are used, and liquid chromatography/tandem mass spectrometry is most often used for identification and quantification.

Syntheses of N-alkyl and N,N-dialkyl-O-ethyl and O-isopropyl thiocarbamates by oxidation of ammonium salts of ethyl- and isopropylxanthogenic acid in the presence of sodium hypochlorite and hydrogen peroxide were performed. Ammonium salts of ethyl - and isopropylxanthogenic acid was obtained by the reaction of alkylammonium sulfate and sodium ethyl and isopropyl xanthate. Dependence of N-ethyl-O-isopropylthiocarbamate yield and purity with respect to reaction parameters (reaction time, molar ratio of oxidant and ethylamonium salt of isopropylxanthogenic acid) were studied. Optimal reaction conditions for synthesis of N-alkyl and N,N-dialkyl-O-ethyl and O-isopropyl thiocarbamates were established. The synthesized compounds have been fully characterized by FTIR, 1H-NMR and MS data, while purities have been determined by GC method. A plausible pathway for the N-alkyl and N,N-dialkyl-O-ethyl and O-isopropyl thiocarbamates synthesis in the presence of the oxidative agents sodium hypochlorite and hydrogen peroxide was proposed. The presented synthetic method has been developed at laboratory and applied at semi-industrial level. The developed optimal method provides a powerful and versatile means for the preparation of N-alkyl and N,N-dialkyl- O-ethyl and O-isopropyl thiocarbamates, offering several benefits, namely, simple operation, mild reaction conditions, bypass of hazardous organic solvents, moderately toxic and inexpensive reagents, and also short reaction times and high product yields. U ovom radu prikazana je sinteza, novim optimizovanim postupkom, N-alkil - i N,N-dialkil- O-etil- i O-izopropiltiokarbamata oksidacijom aminskih soli etil- i izopropilksantogene kiseline pomoću natrijum-hipohlorita i vodonik-peroksida. Alkilaminske soli etil- i izopropilksantogene kiseline dobijene su reakcijom između alkilamonijumsulfata i natrijum-etilksantata ili natrijum-izopropilksantata. Struktura sintetisanih jedinjenja potvrđena je IR, 1H-NMR i MS instrumentalnim metodama, a čistoća je određena gasnom hromatografskom metodom. Postupak sinteze opisan u ovom radu daje velike prednosti u odnosu na poznate postupke sinteze koji se primenjuju u laboratoriji i u industrijskim uslovima. Postupak karakteriše visok stepen konverzije reaktanata u proizvod, visok stepen čistoće, bez sporednih proizvoda, a tehnološki je primenljiv na industrijskom nivou proizvodnje. Sintetisana jedinjenja se primenjuju kao selektivni reagensi za flotaciju ruda bakra i cinka.

Novo jedinjenje CL-20 je ciklični nitramin sa najvećom kristalnom gustinom (iznad 2,0 g/cm3) i najsnažniji nenuklearni eksploziv. Opisana je sinteza HNIW ili CL-20 u tri stepena. CL-20 ima najveću gustinu i brzinu detonacije među poznatim eksplozivima, kao i najveću energiju među energetskim dodacima koji se koriste kao dodaci za eksplozive, barute i kompozitna raketna goriva. Prikazani su neki sastavi na bazi CL-20, energetskih polimera, aluminijuma i amonijumperhlorata, kao i gustine i brzine njihove detonacije. / The new compound CL-20, a cyclic nitramine with the highest crystal density (over 2.0 g/cm3), is the most powerful non-nuclear explosive. The three-step synthesis of hexanitrohexaazaisowurtzitane (HNIW or CL-20) has been described. The CL-20 has the highest density and the highest detonation velocity among existing explosives as well as the highest energy among existing energetic ingredients for explosives, gun propellants and rocket propellants. Same explosive formulations based on the CL-20, energetic polymers, aluminium and ammoniumperchlorate are presented. Their densities and detonation velocities are also presented.

U ovom radu dan je pregled literaturnih podataka o cimetnoj kiselini i njenim derivatima, s posebnim naglaskom na njihovo biološko djelovanje. Nadalje, ukratko su opisana svojstva i primjena primakina, ljekovite tvari iz skupine antimalarika. U uvodnom dijelu detaljnije je opisan potencijal derivata primakina kao vodećih spojeva za razvoj antitumorskih lijekova. Rad se nadovezuje na višegodišnja istraživanja na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja obuhvaćaju dizajniranje, sintezu i biološku evaluaciju derivata primakina s antiproliferativnim djelovanjem. Rezultati tih istraživanja, uz literaturne izvore o biološkim djelovanjima derivata cimetne kiseline, temelj su dizajna novih derivata primakina i cimetne kiseline kao potencijalnih citostatika. U radu je opisana sinteza i karakterizacija (IR, 1H i 13C NMR, MS) nekoliko novih derivata primakina koji u strukturi sadrže cimetnu kiselinu ili CAD s metoksi, kloro ili trifluormetilnim supstituentima. Sintetizirane su dvije serije derivata: amidi (3a-d) i acilsemikarbazidi (7a-d). Spojevi 3a-d i 7a-d zadovoljavaju Lipinskijeva i Gelovanijeva pravila ili minimalno odstupaju od kriterija, pa s obzirom na očekivana fizikalno- kemijska svojstva predstavljaju dobre kandidate za razvoj novih lijekova. U daljnjim istraživanjima, koja prelaze okvire ovog rada, provodi se ispitivanje antitumorskog, antimikrobnog i antioksidativnog djelovanja sintetiziranih spojeva.

Grafen je materijal debljine jednog atoma sa sp2 povezanim ugljikovim atomima u dvodimenzionalni sloj. Ima odlična mehanička svojstva te visoku električnu i toplinsku vodljivost kod sobne temperature. Kemijski je stabilan te ima veliku teoretsku specifičnu površinu (2630 m2/g). Zbog navedenih svojstava, grafen je materijal koji se u proteklih nekoliko godina intenzivno proučava za razne primjene koje uključuju ultra-brze tranzistore, zaslone osjetljive na dodir, solarne ćelije, izuzetno čvrste materijale, detektore jako malih količina plinova, sekvencioniranje DNA, itd. Grafen se može sintetizirati na više načina, među kojima značajno mjesto zauzimaju kemijska i elektrokemijska sinteza uz grafit kao prekursor. Kemijska sinteza uključuje korištenje jakih oksidansa i odvija se pri visokoj temperaturi. U odnosu na nju elektrokemijska sinteza ima brojne prednosti kao što su jednostavna i jeftina izvedba pri atmosferskim uvjetima, kratak vremenski period trajanja eksperimenta te ekološka prihvatljivost ukoliko se koriste vodeni elektroliti. Elektrokemijske metode uključuju primjenu anodne ili katodne polarizacije što uzrokuje interkalaciju, strukturnu ekspanziju i eksfolijaciju grafita pri čemu se dobivaju grafenski listovi. Idealni postupak trebao bi dati monoslojevit produkt visoke električne provodnosti, a uz to bi trebalo osigurati uvjete pri kojima će se postići visoki stupanj stabilnosti monosloja, što olakšava njegovu daljnju obradu. U ovom radu provedena je elektrokemijska metoda sinteze grafena korištenjem ljuskastog tj. prirodnog grafita kao radne elektrode. Kao elektrolit korištena je 0.1 mol dm- 3 otopina natrijevog dodecilbenzensulfonata. Polarizacijom grafita u području pozitivnih potencijala dolazi do interkalacije dodecilbenzensulfonata u strukturu grafita, a primjenom negativnih potencijala dolazi do raslojavanja grafita pri čemu nastaje grafenska struktura. Dobiveni produkt okarakteriziran je korištenjem cikličke voltamentrije, UV-Vis spektroskopije, FTIR spektroskopije, skenirajuće elektronske mikroskopije, termogravimetrijske analize i mikroskopije atomskih sila. U ovom radu je također ispitan utjecaj pH otopine elektrolita na postupak elektrokemijske interkalacije i eksfolijacije grafita. U tu svrhu dodavan je natrijev hidroksid do vrijednosti pH=9.

Prikaz knjige.

Iako je Ni/SiO2 katalizator u upotrebi dugi niz godina on je i danas jedan odnajispitivanijih katalizatora. Istraživanja su orjentisana uglavnom na poboljšanje svojstavapostojećih katalizatora. Kako je dijatomit, dominantan postojeći nosač ovog katalizatora,prirodan materijal njegove su rezerve ograničene. Osim toga dobijanje dijatomita je povezanosa znatnim negativnim uticajem na životnu sredinu. Zamena dijatomita nekim drugimsilikatnim materijalom bila bi višestruko korisna: i u odnosu na cenu katalizatora i u odnosuna smanjenje uticaja njegove eksploatacije na životnu sredinu. Kao kandidati za zamenudijatomita pojavljuju se dva silikatna materijala, koji se proizvode industrijski u velikimkoličinama i za koje su izvori sirovina praktično neograničeni – vodeno staklo i silika gel.Zbog toga je i cilj ove teze bio sinteza aktivnog Ni/SiO2 katalizatora za hidrogenizacijubiljnog ulja upotrebom ovih materijala kao potencijalnih zamenskih materijala za dijatomit.U ovu svrhu taložnim postupkom, pomoću Na2CO3, najpre su sintetisani prekursorikatalizatora. U svim sintezama kao promotor je korišten magnezijum uz molski odnos premaniklu 1:10.Primenjenim postupkom sinteze ispitivani su uticaji različitih molskih odnosa Ni:Si,vremena starenja, temperature sinteze i sredstva za ispiranje na fizičko-hemijskekarakteristike prekursora.Za temperaturu sinteze od 90 ºC i vremena starenja od 0,5 h, inicijalni molski odnosi Ni: Siiznosili su 0,10, 0,30, 0,75, 0,87, 1,50 i 10,00. Za odabrane molske odnose ove serije (0,10 do0,87) sintetisani su prekursori postupkom produženog vremena starenja tokom 24 i 170 h.Za molski odnos Ni:Si = 0,87, vreme starenja od 0,5 h i temperature sinteze 37, 60, 90 i100 ºC, sintetisane su dve serije prekursora. Jedna u kojoj je kao sredstvo za ispiranjekorištena voda i druga, u kojoj je u poslednjoj etapi sinteze talog ispiran metanolom... Although Ni / SiO2 catalyst is in use for many years, it is still one of the most investigatedcatalysts. Researches are mostly focused on the improvement of the properties of existingcatalysts. Reserves diatomits, which is used as the existing support, are limited because it is anatural material. Besides that, diatomite production is associated with a significant negativeimpact on the environment. Replacement of the diatomite with other silicate material could behighly beneficial, taking into account the cost of the catalyst and the reduction of the negativeenvironmental impact. Two silicate materials could be promissing candidates for thereplacement of diatomite. Those are water glass and silica gel, materials that are producedindustrially in large quantities and for which there is practicaly unlimited sources of rawmaterials. Therefore, the aim of this thesis was the synthesis of the active Ni / SiO2 catalyst forthe hydrogenation of vegetable oils, using these materials as potential replacement materialfor diatomite.For this purpose, catalyst precursors were synthesized, using precipitation procedure withNa2CO3. In all synthesized samples, magnesium was used as premotor, in molar ratio towardsnickel 1:10, respectively...

U ovoj knjizi obrađeni su osnovni pojmovi psihoanalitičkog učenja C. G. Junga: ja („maska“, „persona“), sjena, anima i animus te Jastvo. Također je obrađen odnos zapadnih i istočnih religija, te različiti simboli i arhetipovi na koje nailazimo u mitologijama, ezoterijsko-okultnim i mističkim sustavima, u religijama, te u snovima pojedinaca. Zapažen je i elaboriran paralelizam između psihološkog procesa samo-integracije (individuacije) koji napreduje od parcijalnih simbola psihe prema simbolima cjeline (Jastva) – i procesa integracije koji se zbiva unutar mitoloških, ezoterijsko-okultnih, mističkih, religijskih i kulturalnih sustava, a napreduje od politeističkih i dualističkih simbolizama prema monoteističkim, panteističkim, monističkim i holističkim simbolizmima.

Glavni cilj ovog diplomskog rada je analiza rasta površine, duljine rubova i broja otoka MoS2 u realnom vremenu tijekom sinteze. Eksperiment u sklopu ovog rada proveden je na Institutu za fiziku u sklopu Centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore. Značajni napori posvećeni su pripremi jednoslojnog MoS2. U sintezama MoS2 materijala usvojena je sulfurizacija MoO3 korištenjem metode depozicije iz kemijskih para (CVD). Ta je metoda najpraktičnija za rast većih površina kao što je to slučaj s grafenom. Rast otoka MoS2 praćen je i sniman putem in situ optičke vizualizacije. Sama obrada podataka odrađena je pomoću moćnog freeware programa za obradu slike ImageJ. Uz to je obrađena i sama teorijska pozadina obrade slike. The main goal of the thesis was an analysis of the surface area, the edge length and the number of MoS2 flakes in real time during synthesis. The experiments were performed at the Institute of Physics within the Center of Excellence for Advanced Materials and Sensing Devices. This work was focused on the preparation of single-layer MoS2. The synthesis of MoS2 layers was adopted via sulfurization of MoO3 precursor using the well-known method of chemical vapor deposition (CVD). This is a very practical method for the growth of materials over large areas, such as it is the case with graphene. The growth of MoS2 flakes is characterized in situ via optical visualization. Data processing and subsequent analysis was performed by using a powerful freeware program for image processing, ImageJ. Along with the analysis, a theoretical background of image processing was described.

The aim of this work was to perform electrochemical exfoliation of natural graphite in order to obtain graphene. The electrolytes (0.1 mol dm-3) were prepared by the dissolution of sodium dodecyl sulfate (SDS) and sodium dodecyl benzenesulfonate (SDBS) in de-ionized water. Graphite electrode was alternately polarized at positive and negative potentials by using two electrode system. During positive polarization SDS and SDBS are intercalated within the structure of graphite, and oxygen evolution as well as carbon oxidation takes place. By applying negative potential cations are intercalated into graphite working electrode and also hydrogen evolution takes place. Electrodes were characterized by using cyclic voltammetry and the exfoliation process was followed by monitoring current transients. The exfoliated products were characterized by employing UV/Vis spectrophotometry and atomic force microscopy. The brown color of the electrolyte indicates that the graphite was exfoliated and UV/Vis spectra of graphene/SDS suspensions has proved that obtained product was graphene oxide. Atomic force microscopy has shown that bi- or trilayer graphene was present within the solution.

Tijekom proteklih pet desetljeća, za piridinijeve je oksime utvrđeno kako djeluju kao antidoti protiv živčanih bojnih otrova. U odnosu na oksimske spojeve, dioksimi su posebno zanimljivi budući da pokazuju bolji zaštitni i reaktivatorski potencijal u reaktivaciji fosforilirane AChE. U ovom su radu prikazane sinteze novih dioksima pripravljenih iz piridokasl oksima i supstituiranih 2-bromacetofenon-oksima. Reakcije oksimiranja supstituiranih fenacil-bromida izvedene su u metanolu kao otapalu uz dodatak hidroksilamin-hidroklorida nakon čega su dobiveni 2-bromacetofenon-oksimi koji su potom kvaternizirani s piridoksal-oksimom u acetonu do odgovarajućih dioksima. Strukture svih sintetiziranih spojeva potvrđene su uobičajenim spektroskopskim metodama.

Za sintezu nanočestica srebra i zlata definiranih fizikalno-kemijskih svojstava ključno je odabrati prikladnu strategiju sinteze. Veličina, oblik i stabilnost nanočestica mogu se podešavati regulacijom molarnih omjera reaktanata te redoslijedom dodavanja reaktanata. U ovom radu su dvjema metodama sintetizirane nanoAg funkcionalizirane cisteinom ili glutationom te nanoAu funkcionalizirane cisteinom i glutationom. Karakterizacija i procjena stabilnosti provedena je primjenom različitih eksperimentalnih tehnika: atomske apsorpcijske spektroskopije (AAS), dinamičke metode raspršenja svjetlosti, elektroforetske metode raspršenja svjetlosti, transmisijske elektronske mikroskopije, te metode nuklearne magnetne rezonance. Otkriveno je da funkcionalizacija glutationom i cisteinom rezultira vrlo stabilnim nanočesticama srebra i zlata, uglavnom sfernoga oblika, čiji promjer i distribucija veličina izravno ovisi o molarnim omjerima reaktanata. Metodom nuklearne magnetske rezonancije zaključeno je da stabilizator ostvaruje strukturni kontakt sa nanočesticom preko tiolne i karboksilne skupine. In order to synthesize silver and gold nanoparticles with defined physical-chemical properties it is essential to choose an adequate sythesis strategy. Size, shape and stability of nanoparticles can be adjusted by regulating the molar ratios of reactants and the order of adding the reactants. In this thesis two methods were used to sythesize nanoAg functionalized by cysteine or glutathione and nanoAu functionalized by cysteine or glutathione. Characterization and evaluation of stability was conducted by using various experimental techniques: atomic apsorption spectroscopy (AAS), dynamic light scattering, electroforetic light scattering, transmission electron microscopy and nuclear magnetic resonance. It was discovered that functionalization by glutathione and cysteine results in very stable silver and gold nanoparticles, mostly spheric in shape, whose diameter and size distribution directly depends on the molar ratio of reactants. By using the nuclear magnetic resonance method it was discovered that the stabiliser forms structural contact with the nanoparticle through the thiole and carboxyle group.

Prikaz knjige.