Search

Publikaciji na cjelovit, jasan i sustavan način daje prikaz razvoja iznimno opsežne pravne stečevine (acquis communautaire) u prometnoj industriji, od početaka europskih integracija do danas. Poseban položaj odredaba o prometu u Osnivačkom ugovoru, spor i mukotrpan razvoj zajedničke prometne politike u EU tijekom desetljeća, te suvremeno pravno uređenje brojnih pitanja u svim granama prometa u EU (poput državnih potpora, tržišnog natjecanja, liberalizacije tržišta, zaštite okoliša ili prava putnika) samo su neke od tema koje su po prvi puta sustavno obrađene u ovom djelu. U ovom je djelu obuhvaćeno je i prikazano preko 300 propisa prometnog prava Europske unije, više od 100 sudskih presuda Europskog suda i nacionalnih sudova, te 70–ak strateških dokumenata Europske unije.

Pomen zračnega transporta se je izjemno razširil v zadnjih nekaj desetletjih. Razloga za hitro širitev sta predvsem odprava omejitev in zmanjšani stroški. Mednarodni zračni transport na splošno igra pomembno vlogo v procesu mednarodne integracije in vpliva na razvoj drugih sektorjev gospodarstva. Letalski prevozni sistem je določen s strani svoje infrastrukturne sposobnosti, regulacijskega okvira, vozil in sposobnosti. V Evropi se je v devetdesetih letih pojavil interes po liberalizaciji zračnega transporta in želja po odpravi zaščitne vloge države. Sistem regulacije ni več ustrezal povečanemu povpraševanju in visokim stroškom, saj so prevozniki nudili storitve znotraj svoje domače države v vlogi monopola. Po dereguliranju zračnega prometa v ZDA je sledila tudi Evropa. Liberalizacija se je tako izkazala za izredno učinkovito, saj je število potnikov hitro začelo naraščati, cene prevozov so padale. V Evropi velja politika odprtega neba od leta 1993, ko so bili razveljavljeni dvostranski sporazumi med članicami. Omogočen je bil dostop na trg in odpravljen monopol. Liberalizacija zračnega transporta je prinesla več pozitivnih kot negativnih učinkov, saj se zračni transport in gospodarski razvoj med seboj dopolnjujeta. Tako zračni transport zaposluje ogromno ljudi, prispeva k povečanju BDP-ja, nudi socialno-ekonomske koristi. The importance of air transport has enormously expanded in last few decades. The reasons for rapid expansion are removal of restrictions and reduced costs. International air transport has a very important role in international integration process and affects on development of other economic sectors. Air transport system is defined by its infrastructure capacity, regulatory framework, vehicles and abilities. An interest in liberalization of European air transport appeared in 90's along with desire to remove protection roles of countries. Regulation system could not fit the increased demand and high costs because carriers offered their services within their home state as a monopoly. Europe followed the deregulation of US air transport. Liberalization has proven to be very effective as the number of passengers began to rise rapidly and prices of flights went lower. Open sky politics have started in Europe in 1993 when bilateral agreements were removed. Access to market was enabled and monopoly removed. Liberalization of air transport has brought more positive than negative effects because air transport and economic development supplement each other. So air transport employs a lot of people, contributes to GDP increase and offers social-economic benefits.

V diplomskem delu je predstavljena splošna opredelitev transportnih zvrsti, med katerimi je izpostavljen železniški transport, ki se je v zadnjih letih veliko manj razvijal od drugih zvrsti transporta. Vsebina opredeljuje razvoj javne železniške infrastrukture v Sloveniji in Evropski uniji v procesu deregulacije in liberalizacije, ki ga določata Bela knjiga ter vpliv železniškega transporta na gospodarstvo. EU načrtuje, da bo v prihodnje z izpolnitvijo prioritet prometne politike, ki določajo investicije v obstoječo železniško infrastrukturo in novogradnje, vzpostavila stanje, ki bo omogočalo povečanje železniškega prevoza s preusmeritvijo potnikov in tovora s cestnih povezav in letališč na varne in zanesljive železniške proge. Zaradi preobremenjenosti cest in zračnega prostora je namreč okolje precej bolj onesnaženo, kot bi bilo zaradi okolju prijaznejšega železniškega prometa. Poseben poudarek diplomskega dela je na pravni ureditvi železniškega transporta v Sloveniji in njegova odstopanja ter uskladitve s pravnim redom EU (zakoni, uredbe, razvojni programi in projekti). Predstavljena pa je tudi politika kakovosti in okoljska politika železniškega prometa v Sloveniji. The diploma dissertation represents a general division by types of transport, focusing on rail transport, which has been developing much slower in recent years than other types of transport. The dissertation elaborates the development of rail infrastructure in Slovenia and the European Union in the process of deregulation and liberalisation as defined by the White Paper and the influence of rail transport on economy. The EU plans in future, with the fulfilling of transport policy priorities defining investments into the existing railway infrastructure and new constructions, to establish a situation that will enable increased rail transport by redirecting passengers and cargo from road connections and airports to safe and reliable railway tracks. The environment is due the congestion of road and air traffic significantly more polluted than it would be with the more environment-friendly rail transport. The dissertation places special emphasis on the legal regulation of rail transport in Slovenia, it`s deviations from and harmonisation with EU legislation (acts, regulations, development programs). It also presents the quality policy and environmental policy of rail transport in Slovenia.

Na temelju objavljenog arhivskog gradiva i relevantne literature, autor je analizirao kako se kroz pisanje ovog lista o dostupnoj kulturnoj produkciji Zapada iskazuju elementi liberalizacije u Jugoslaviji nakon razlaza sa SSSR-om.

Prateći svjetske trendove, razvoja ruralnog turizama zasnovanog na indivudualnim uslugama, personaliziranom pristupu, tradicijskoj vrijednosti, održivom razvoju i autentičnosti uočava se problematika sive ekonomije. Zbog oskudnosti skupa podataka, vrlo je teško naći sveobuhvatne i metodološki usporedive studije. Naime, najčešće korišteni pristup u tržišnim gospodarstvima je monetarni pristup koji, zbog procesa remonetizacije i značajnog produbljivanja financijskog tržišta u tranzicijskim zemljama, nema smisla upotrebljavati. Pojedini indikatori o veličini i složenosti zakonske regulative, odnosno poreznom moralu nisu raspoloživi. Sustav nacionalnih računa je još u razvitku pa sve metode, koje se oslanjaju na uporabu različitih izvora s dohodovne i potrošne strane, nisu po zemljama metodološki usklađene. Na kraju, ostaju dva pristupa koja koriste autori u proučavanju veličine sive ekonomije u tranzicijskim zemljama. Prvi je pristup preko tzv. inputa, gdje se kao indikator koriste podaci o potrošnji električne energije, a drugi je tzv. Eurostatov pristup koji se koristi u Exhaustiveness programu za zemlje kandidate za EU.

Svjetska gospodraska i financijska kriza koja je danas prisutna ostavila je snažan pečat i produbila probleme na svj. tržištu brodogradnje u smislu nepoštivanja tržišnog natjecanja i liberaliazacije u tom sektoru. Veliki zamah u brodograđevnoj industriji i nekontrolirani rast kapaciteta u proteklih desetak godina, u uvjetima krize dovelo je do zasićenja tržišta brodova.

Predmet istraživanja je prognoza najvažnijih trendova na domaćem tržištu vina te mogućnosti izvoza vina iz Republike Hrvatske. Neovisno o pristupu Hrvatske EU očekuje se povećanje prodaje stranih vina na hrvatskom tržištu. Na povećanje uvoza vina najviše će utjecat prodaja vina preko supermarketa, jaka logistika izvoznika, povoljan odnos cijena/kvaliteta uvoznih vina te njihov dobar imidž. Važnu ulogu u zaštiti i potpori domaće proizvodnje treba i nadalje imati država i to kroz suzbijanje crnog tržišta, poticanje proizvodnje, prodaje i marketinga domaćih vina i organiziranje zajedničkog marketinga. Konkurentnost domaćega vinarstva moguće je povećati poboljšanjem tehnologije proizvodnje i njege vina, izgradnjom imidža hrvatskih vina, edukacijom potrošača o vinu (zajednički marketing vina), te jačim reklamiranjem vina. Liberalizacija tržišta potaknuti će i izvoz hrvatskih vina kojima je nedostatak slab marketing, mali proizvodni kapaciteti te mala proizvodnja.

Danas gospodarstva funkcioniraju u uvjetima izazvanim neizbježnim posljedicama recesije. Učinci recesije se prelijevaju iz jednog gospodarskog sektora u druge pa tako i pokretače gospodarstava među kojima je elektroenergetski sektor. Europska unija i Hrvatska bile su suočene sa različitim barijerama u slobodnom tržišnom funkcioniranju njihovih elektroenergetskih sektora. Hrvatska prolazi kroz razdoblje otvaranja tržišta energije te upoznavanje s pravilima njegovog djelovanja predstavlja važan dio tog procesa. Prisutnost konkurencije na tržištu otvara mogućnost postizanja povoljnijih cijena i uvjeta isporuke energije. Zemlje koje su već liberalizirale elektroenergetski sektor imaju pozitivna iskustva koje je moguće je iskoristiti i prilikom liberalizacije hrvatskog elektroenergetskog sektora., Today, economies operate in the terms caused by inevitably consequences of recession. Impacts of recession spread out from one economic sector into other, and also the economy initiators, among which is electrical power sector. European Union and Republic of Croatia were faced with diff erent barriers in their free market functioning of their electrical power sectors. Croatia is passing through the period of opening of the energy market. Knowledge of the terms of operating the energy market presents the important part of this process. Presence of competition on the market gives the possibility to achieve acceptable prices and terms of energy delivery. Countries that have already liberated their electrical power sector have positive experiences which can be used during liberalization of Croatian electrical power sector.

Stavovi o infrastrukturi zračnog prometa u zapadnim zemljama dramatično su se promijenili još prije 20-ak godina, kako se njihova uloga transformirala od javne usluge do dinamičnih, komercijalno orijentiranih poduzeća. Sa stanovitim vremenskim pomakom, ta svijest prodire i u Hrvatsku. Cijela se djelatnost zračnog prometa ubrzano globalizira, tako da uprave zračnih luka ne posluju više samo u nacionalnim okvirima. Najvažniji trend u toj djelatnosti jest liberalizacija. U vremenima globalne ekonomske krize, doprinos infrastrukture (prvenstveno prometne i energetske) razvoju nacionalnih ekonomija temeljito se proučava. Ovo se posebno odnosi na zemlje u razvoju, kojima pripada i Hrvatska. Posljednjih godina te se zemlje suočavaju sa konstantnim rastom javne potrošnje i fiskalnim deficitima. U uvjetima ograničenosti državnih sredstava, sudjelovanje privatnog sektora (kroz različite oblike) u vlasništvu nad infrastrukturom jedan je od ključnih elemenata strategije gospodarskog rasta. Sektor koji se u različitim analizama posebno ističe jesu zračne luke.

U ovom radu dana je sustavna analiza procesa upravljanja liberalizacijom tržišta šećera u Europskoj Uniji s posebnim naglaskom na interno i svjetsko tržište šećera, makroekonomske indikatore tog procesa, te utjecaj tog procesa na Hrvatsku. Uz navedene napomene dan je i pregled teorijske zasnovanosti liberalizacije međunarodne razmjene. Svjetsko trežište šećera analiziraqno je spovijesnog aspekta, aspekta ponude i potražnje, te cjenovnog aspekta, a međunarodni napori usmjereni na liberalizaciju tržišta šećera donose se kroz opis pojedinih rundi pregovora unutar GATT-a, odnosno WTO-a i scenarije liberalizacije.

Novim Zakonom o poštanskim uslugama nastavlja se usklađivanje s europskom pravnom stečevinom. Analiziraju se važni zakonodavni i drugi aspekti u Hrvatskoj i Europskoj uniji koji utječu na liberalizaciju poštanskog sektora i razvoj jedinstvenog europskog tržišta. Hrvatska pošta d.d., kao javni operator, treba do kraja provesti sve zakonske obveze da bi započeti proces liberalizacije donio očekivane rezultate predviđene Strategijom i Akcijskim planom. Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije, kao nezavisno nacionalno regulacijsko tijelo, u regulaciji i stručnom nadzoru poštanskog sektora ima odlučujuću ulogu u tom procesu. Analiziraju se i ostali pružatelji poštanskih usluga u Hrvatskoj i njihov položaj na tržištu, koje od 1. siječnja 2013. očekuje potpuna liberalizacija, kako u Europskoj uniji tako i u Hrvatskoj., The new Law on Postal Services continues the harmonisation of this field with the European acquis communautaire. Important legislative and other aspects that influence liberalisation of the postal sector and development of the common European market in Croatia and the European Union are analysed. Croatian Post, as a public operator, has to fulfil all of its legal obligations so that the process of liberalisation could achieve the expected results, designed by the Strategy and Action Plan. Croatian Post and Electronic Communications Agency, as an independent national regulatory body, has a decisive role in regulation and professional supervision of the postal sector. Other providers of postal services in Croatia are analysed, as well as their position on the market, which is to be completely liberalised as of 1 January 2013, both in Croatia and in the European Union.

Diplomski rad se bavi liberalizacijom zračnog prometa i pravnim propisima koji su omogućili istu.

U diplomskom radu analiziran je utjecaj eurozone na liberalizaciju tržišta kapitala u Europskoj uniji, njegov značaj, kao i razvoj Europske monetarne unije.Osim toga, analizirano je europsko tržište kapitala, njegove osnovne sastavnice te promjene koje na njemu nastaju prihvaćanjem zajedničke valute-eura.Liberalizacija kretanja kapitala među zemljama eurozone, omogućila je njegov protok tamo gdje je najpotrebniji, po najnižim troškovima posuđivanja i najboljim uvjetima njegovog povrata.

U radu se prikazuje i analizira proces političke tranzicije u Hrvatskoj od početka liberalizacije u osamdesetima do uspostave demokratskog poretka, odnosno donošenja ustava u prosincu 1990. godine. Radi se o historiografskoj studiji u kojoj su kao okvir za istraživanje korištene politološke teorije tranzicije.

Danas gospodarstva funkcioniraju u uvjetima izazvanim neizbježnim posljedicama recesije. Učinci recesije se prelijevaju iz jednog gospodarskog sektora u druge pa tako i pokretače gospodarstava među kojima je elektroenergetski sektor. Europska unija i Hrvatska bile su suočene sa različitim barijerama u slobodnom tržišnom funkcioniranju njihovih elektroenergetskih sektora. Hrvatska prolazi kroz razdoblje otvaranja tržišta energije te upoznavanje s pravilima njegovog djelovanja predstavlja važan dio tog procesa. Prisutnost konkurencije na tržištu otvara mogućnost postizanja povoljnijih cijena i uvjeta isporuke energije. Zemlje koje su već liberalizirale elektroenergetski sektor imaju pozitivna iskustva koje je moguće je iskoristiti i prilikom liberalizacije hrvatskog elektroenergetskog sektora.

U ovoj disertaciji autor predlaže okvirnu, gradualističku strategiju liberalizacije kapitalnog računa Hrvatske. To je glavni dio disertacije koji se zasniva na originalnim istraživanjima pristupnika. Naime, ne postoji jedinstveni, unificirani način za određivanje redoslijeda mjera za liberalizaciju kapitalnog računa i njihovu koordinaciju s ostalim ekonomskim politikama, već se to radi na individualnoj osnovi, za svaku zemlju zasebno, zavisno od brojnih specifičnih čimbenika koji su karakteristični za svaku pojedinu nacionalnu ekonomiju. Brzina liberalizacije i redoslijed mjera za liberalizaciju kapitalnih transakcija s inozemstvom zavisi od konkretne situacije u nacionalnom gospodarstvu. Konačni cilj i svrha ovog istraživanja bilo je formuliranje osnova za optimalnu strategiju liberalizacije kapitalnog računa Hrvatske i, s tim povezano, primjena drugačije tečajne politike koja mora biti konzistentna s takvim stupnjem liberaliziranosti kapitalnih tokova, sve do ulaska Hrvatske u ERM2 i njezine potpune eurizacije, odnosno ulaska Hrvatske u EMU.

Koncept izgradnje tržišne i izvozno orijentirane privrede Hrvatske podrazumijeva i njezinu otvorenost prema svijetu. Liberalizacija svjetske trgovine nameće se kao nužan čimbenik razvoja Republike Hrvatske.

U Europskoj Uniji još uvijek egzistiraju problemi energetske ovisnosti Europe o drugim zemljama, nesigurnosti u svezi s dugoročnom raspoloživošću energentima i neizvjesnost u razvoju novih tehnologija. Također ustanovljeni su problemi u funkcioniranju tržišta električne energije u mnogim državama članicama Europske unije koja su i dalje koncentrirana, što otvara prostor proizvođačima da utječu na cijene, da se stvaraju prepreke koje stoje na putu prekogranične opskrbe električnom energijom te da se sprječava razvoj integriranih energetskih tržišta Europske unije. Spoznajama o karakteristikama elektroenergetskog sektora i značajkama liberalizacije elektroenergetskog sektora i unutarnjeg tržišta Europske unije moguće je dokazati poveznaost između liberalizacije elektroenergetskog sektora i veće učinkovitosti elektroenergetskog sektora. Slobodni pristup konkurentnih snaga na tržišta električne energije Europske unije rezultirati će nižim cijenama električne energije i industrijskih proizvoda te kvalitetnijim pružanjem usluga, učinkovitijom dobavom i sigurnijom opskrbom električne energije što pridonosi većoj konkurentnosti europskog gospodarstva.

U ovom radu se istražuje, analizira i potvrđuje da uvećanje konkurentskih tržišta električne energije stvara potencijalne tehničke i ekonomske koristi u odnosu na pojedinačna nacionalna tržišta. To se prije svega odnosi na mogućnosti ekonomičnijeg dispečiranja, mogućnost smanjenja rezervnog instaliranog kapaciteta uz zadržavanje iste razine pouzdanosti, niže troškove rada zajedničkog sustava, bolje iskorištenje povoljnih hidroloških uvjeta, privlačenje velikih inozemnih investicija u elektroenergetski sektor, kao i potencijalne koristi koje donosi ekonomija obujma. U ovom radu je dokazano da regionalno tržište električne energije pruža signifikantne koristi, uštede u troškovima kao i niže operativne troškove u odnosu na operacije individualnih elektroenergetskih sustava. Znatne uštede u troškovima ostvaruju se u svim analiziranim periodima i pri svim hidrološkim uvjetima. Prema do sada provedenom istraživanju, praktično sve države mogu očekivati niže troškove proizvodnje električne energije, dok neki od elektroenergetskih sustava koji pate od manjkova u ponudi električne energije mogu ostvariti pouzdaniji pristup električnoj energiji preko kupnji na regionalnom tržištu. Operacije regionalnog tržišta će osigurati više troškovno-efikasnu proizvodnju električne energije u regiji preko povećanja korištenja najekonomičnijih proizvodnih jedinica, reducirajući potrebu za pomoćnim uslugama i povećavajući sveukupnu pouzdanost operacija sustava preko boljih interkonekcija sa drugim sustavima.

Knjiga je s obzirom na svoju koncepciju i prikaz utjecaja poštanskog tržišta i poštanskih usluga na razvoj izravnog marketinga namijenjena isključivo davateljima poštanskih usluga, svim gospodarskim subjektima koji su involvirani i čine dio industrije izravnog marketinga, studentima i svima onima koji se žele bolje upoznati s prikazanom tematikom. Vjerujemo da će ova knjiga pridonijeti daljnjem razvoju izravnog marketinga na području RH, a kako je nastala u vrijeme stagnacije i recesije svjetskog i hrvatskog gospodarstva, davateljima poštanskih usluga može predstavljati i putokaz efikasnog djelovanja na tržištu.

T ransformations of the energy market represent a challenge and a reality for every energy company around the world. This paper analyzes the influence of the energy market liberalization upon energy companies’ business strategies and extends to customer relationship. The analysis is based on various scientific literature, gathered mostly from authors that examine the European energy liberalization process, the emissions trading scheme and the energy companies’ marketing activities, with the aim to explore the liberalizing Croatian energy market. The produced results suggest that the energy liberalization process determines the quality relationship between energy companies and its customers. Accordingly, the conclusions of this paper suggest that energy companies should develop stronger customer relationships through marketing activities and effective communication in order to facilitate the transformation process and retain an energy market share., Transformacija globalnog tržišta energije predstavlja izazov, ali i stvarnost za sve energetske tvrtke u svijetu. Ovaj članak analizira utjecaj liberalizacije tržišta energije na poslovne strategije energetskih tvrtki, a obuhvaća i odnose s kupcima. Analiza se zasniva na raznim znanstvenom radovima, gdje većinom prevladavaju autori koji istražuju proces liberalizacije energetike u Europi, sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova te marketinške aktivnosti energetskih tvrtki, uz poseban naglasak na liberalizaciju tržišta energije u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati upućuju da proces liberalizacije energetike determinira kvalitetan odnos između energetskih tvrtki i njihovih kupaca. Sukladno tome, zaključak ovog rada predlaže energetskim tvrtkama da razviju snažniji odnos s kupcima kroz marketinške aktivnosti i efektivnu komunikaciju, kako bi si olakšale proces transformacije, ali i zadržale udio na tržištu energije.

Stvaranje poštanskog tržišta jedan je od najzahtjevnijih procesa unutar Europske unije. Razlozi tome su u vezi sa značajnim utjecajem pošte na društveni, ekonomski, politički i kulturni život svakog društva, bez obzira na stupanj njegovog razvitka. S obzirom na takav utjecaj, pošte kao nacionalni operatori pretežito su u vlasništvu država te je područje djelovanja djelomično zaštićemo monopolom. Postojanje monopola, kao tržišne prednosti, s jedne strane, s druge strane predstavlja obvezu glede poštivanja zakonske regulative i primjene strogo kontrolirane tarifne politike. Liberalizacija kao neminovnost u sklopu globalizacijskih procesa mijenja dosadašnje načine djelovanja poštanskih sustava. glavni argumenti protivljenja liberalizaciji korišteni uraspravama od prije desetak godina više nisu realni, prvenstveno kada je riječ o nemogućnosti pružanja univerzalne usluge i od drugih davatelja (ne samo pošte) poštanskih usluga. Princip uravnoteženosti zbog pritiska na kvalitetu, stabilniju politiku cijena i napuštanje proračunske potpore u slučaju dobitaka nije više održiv, te se tarifne politike oslanjaju na realne troškove. Radi smanjenja troškova i postizanja veće konkurentnosti i segmentiranosti na tržište nužni su svi procesi restrukturiranja, kako proizvodnih procesa, tako i usluga.

Proces liberalizacije proizvodnje i distribucije energije, dio je općeg procesa prilagođavanja nacionalnih ekonomija uvjetima globalizacije. Na europskom kontinentu proces je dinamički i po intenzitetu ovisan, kako o integracijskom statusu pojedinih zemalja, tako i naslijeđenim/zatečenim oblicima institucionalne regulacije ekonomije javnog sektora u europskim, nacionalnim ekonomijama. Ovo opće pravilo vrijedi i za Hrvatsku, u kojoj proces liberalizacije proizvodnje i distribucije energije, u velikoj mjeri određuje integracijski pomak u odnosu na zemlje Srednje Europe te naslijeđene regulatorne i institucionalne karakteristike još uvijek uglavnom monopolskih javnih poduzeća. U takvim uvjetima, proces je u Hrvatskoj još u ranoj fazi, pa je moguće pratiti njegovu recepciju u lokalnim zajednicama s dijakronijskim ambicijama. Kako liberalizacija proizvodnje i distribucije energije, osim ekonomskih, tehnoloških i razvojnih učinaka u lokalnim zajednicama aktualizira i problem sigurnosti kritične energetske infrastrukture, od osobitog je značaja prikupiti objektivne uvide u stavove koje, u lokalnim zajednicama, postoje prema kritičnoj infrastrukturi na nekoliko planova javnog sektora. U tom će se smislu, u ovom radu, izložiti rezultati kvalitativnog empirijskog istraživanja koje je provedeno na tri odabrane lokacije s kritičnom infrastrukturom u Republici Hrvatskoj. Navedeno istraživanje donesi relevantan uvid u stavove: lokalnih samouprava, javnog zdravstva te stručne javnosti unutar energetskog sustava o razvojnim i sigurnosnim aspektima rada kritične infrastrukture u lokalnim zajednicama.

Pitati se je li obrazovanje roba ili ne znaci pitati se može li se obrazovna usluga prodavati na slobodnom tržistu, formiranjem cijene temeljem odnosa ponude i potražnje (tehnicki gledajuci, za to nema zapreke). No, postavljaju se druga pitanja, među kojima je najvažnije u kojim kategorijama uopce treba prosuđivati problem obrazovanja kao robe – moralnim ili interesnim (tj. politickim)? Kod odgovora na pitanje je li obrazovanje roba važni su interesi i prevladavajuca shvacanja svih ukljucenih u proces, a onda naravno i kolicina moci kojom raspolažu. Nije optimisticno, ali je realno.

Izvozna strategija RH uvijek je bila naglašavana kao ključna u rješavanju najvažnijih problema u hrvatskoj ekonomiji, te kao temelj budućeg razvoja. Ispravno uključivanje u međunarodnu podjelu na osnovi konkurentnih prednosti omogućuje efikasnu alokaciju resursa, a procesom prilagođavanja i postizanja poželjnih strukturnih promjena i jačanje konkurentnosti subjekata, povećanje proizvodnje i brži gospodarski rast i razvitak.

Proces liberalizacije proizvodnje i distribucije energije, dio je općeg procesa prilagođavanja nacionalnih ekonomija uvjetima globalizacije. Na europskom kontinentu proces je dinamički i po intenzitetu ovisan, kako o integracijskom statusu pojedinih zemalja, tako i naslijeđenim/zatečenim oblicima institucionalne regulacije ekonomije javnog sektora u europskim, nacionalnim ekonomijama. Ovo opće pravilo vrijedi i za Hrvatsku, u kojoj proces liberalizacije proizvodnje i distribucije energije, u velikoj mjeri određuje integracijski pomak u odnosu na zemlje Srednje Europe te naslijeđene regulatorne i institucionalne karakteristike još uvijek uglavnom monopolskih javnih poduzeća. U takvim uvjetima, proces je u Hrvatskoj još u ranoj fazi, pa je moguće pratiti njegovu recepciju u lokalnim zajednicama s dijakronijskim ambicijama. Kako liberalizacija proizvodnje i distribucije energije, osim ekonomskih, tehnoloških i razvojnih učinaka u lokalnim zajednicama aktualizira i problem sigurnosti kritične energetske infrastrukture, od osobitog je značaja prikupiti objektivne uvide u stavove koje, u lokalnim zajednicama, postoje prema kritičnoj infrastrukturi na nekoliko planova javnog sektora. U tom će se smislu, u ovom radu, izložiti rezultati kvalitativnog empirijskog istraživanja koje je provedeno na tri odabrane lokacije s kritičnom infrastrukturom u Republici Hrvatskoj. Navedeno istraživanje donesi relevantan uvid u stavove: lokalnih samouprava, javnog zdravstva te stručne javnosti unutar energetskog sustava o razvojnim i sigurnosnim aspektima rada kritične infrastrukture u lokalnim zajednicama

Predmet istraživanja ovog rada jest utvrđivanje bitnih karakteristika liberalizacije tržišta usluga u EU. Budući da liberalizacija tržišta usluga ima vrlo snažan utjecaj na ekonomski i gospodarski razvoj EU, ona uvelike utječe na povećanje zaposlenosti, BDP-a i na povećanje razmjene s inozemstvom.

Budući da bi liberalizacija trebala značiti kraj uvoznih i izvoznih monopola u Europi, operatori upstreama i downstreama primjenjuju nove strategije koje se zasnivaju na udruživanjima, spajanjima i akvizicijama. Ti globalni trendovi prema vertikalnoj i horizontalnoj integraciji dovode do restrukturiranja lanca opskrbe plinom. Vertikalna integracija, bilo da se radi o upstreamu ili downstreamu, omogućava da se ostvari ekonomija razmjera i priskrbi dio ekonomične plinske rente koja zbog konkurencije sve više fluktuira. Isto tako, operatorima pruža mogućnost da zauzmu bolju poziciju za komercijalne pregovore. Horizontalna integracija pruža mogućnost da se iskoriste potencijalne sinergije s drugim mrežnim djelatnostima, posebno kad je u pitanju elektirčna energija. Cilj novih strateških poteza je kontrola pojedinih rizika koje veća konkurencija čini većima, koristeći istovremeno mogućnost ulaganja na tržištima velikog potencijala te u nove djelatnosti.

Pred sam prijelaz u novi milenij te nakon pola stoljeća mirovanja, liberalizacija svjetske poljoprivrede pokrenuta je pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije s ciljem osiguranja djelotvornije alokacije resursa u sektoru poljoprivrede, pod pretpostavkom da će to doprinijeti povećanju globalnog ekonomskog prosperiteta. Postavlja se stoga pitanje da li je nakon 50 godina izuzeća poljoprivrednih proizvoda iz GATT-ovog sporazuma uistinu bilo opravdano ući u proces liberalizacije svjetske poljoprivrede? Kako bi se dao znanstveno utemeljeni odgovor na ovo pitanje, pristupilo se testiranju odnosa između kretanja svjetske poljoprivredne trgovine i ekonomskog rasta na globalnoj razini, uz korištenje regresijskog modela i metode najmanjih kvadrata. U tu svrhu korišten je polustoljetni vremenski niz podataka kojim je obuhvaćeno razdoblje "mirovanja" tijekom važenja GATT-ovog sporazuma, kao i razdoblje "pokretanja" tijekom stupanja na snagu Sporazuma o poljoprivredi (URAA). Rezultati istraživanja ukazali su na utemeljenost pokretanja globalnog procesa liberalizacije poljoprivrednog sektora, koji bi u konačnici trebao doprinijeti povećanju globalnog ekonomskog prosperiteta.

U članku su analizirani trendovi kretanja cijena i renti na poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj i zemljama članicama Europske unije. Analizirano je razdoblje od 2001. do 2006. godine, pri čemu se ocjenjuje da li je pridruženje novih zemalja članica imalo učinak na cijene poljoprivrednog zemljišta. Rezultati analize indiciraju da se cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2006. povećala za 97 posto, odnosno za 16 posto godišnje. U 2001. prosječna cijena po hektaru iznosila je 1.396 eura, dok je cijena dosegla 2.745 eura po hektaru u 2006. godini. Najveći rast cijena poljoprivrednog zemljišta zabilježen je u 2006. (35 posto), te u 2003. godini (19 posto). U 2005. prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u novim zemljama članicama, Hrvatskoj i Turskoj je iznosila 1.376 eura što je 11, 2 posto prosječne cijene u starim zemljama članicama. Među tranzicijskim zemljama najveći porast cijena poljoprivrednog zemljišta u razdoblju od 2001. do 2006. zabilježile su Estonija (134 posto) i Hrvatska (97 posto). Hrvatska u usporedbi s novim zemljama članicama i Turskom (uz izuzetak Češke) ima najvišu cijenu poljoprivrednog zemljišta. Nakon pridruženje Europskoj uniji, prosječna godišnja stopa rasta cijena novih članica povećala se za 24 postotna boda, vjerojatno zbog optimističnih očekivanja poljoprivrednika u novim zemljama članicama o budućem rastu poljoprivrednih dohodaka. Indeks priuštivosti u Hrvatskoj je vrlo visok i pogoršava se te ukazuje na sve manju priuštivost poljoprivrednog zemljišta za hrvatske rezidente. Renta na poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj iznosi 3, 5 posto vrijednosti zemljišta i relativno je visoka, kako u usporedbi s novim zemljama članicama tako i u usporedbi s prosječnom rentom u starim zemljama članicama Unije.

Iza suvremene europske sintagme o prijelazu s države javnih službi odnosno socijalne države na državu stratega i regulatora koja se ponovo okreće radu i poduzimanju krije se novi europski model kapitalizma. širi se prostor djelovanja tržišnih zakonitosti. Prije širok javni sektor, sveprisutna javna uprava i jaka država doživljavaju korjenite promjene. Javni je sektor podvrgnut masovnoj privatizaciji i kontroliranoj liberalizaciji. U javnoj se upravi stvaraju nove institucije nezavisne od izvršne vlasti i državne uprave sa zadatkom regulacije i kontrole novih sektora tržita koji nastaju u području prijašnjih javnih službi, tj. službi od općeg interesa. U tom dalekosežnom društvenom pothvatu naziru se elementi specifičnog novog europskog modela kapitalizma. U radu se analiziraju europska regulacija službi od općeg interesa te regulacijske agencije (prednosti, rizici, usporedba europskih i američkih agencija, položaj u sustavu diobe vlasti, zaštita prava poduzetnika i potrošača, uloga u novom modelu europskog kapitalizma). Rad se teorijski temelji na neoinstitucionalnoj teoriji, teoriji tranzicije te teoriji europeizacije, A new European model of capitalism is hidden behind the current European syntagm about transition from the Keynesian state-owner (L’E tat Providence, welfare state) to the regulatory state which is more work and entrepreneurship oriented (L’E tat Stratege, workfare state). The new model is characterised by widening space for free market economy and building new institutional infrastructure of regulated market. The previously wide public sector, omnipresent public administration, and strong state have been under going deep reforms because of such a development. The public sector has been facing massive privatisation and controlled liberalisation. In public administration new institutions independent from the executive and state administration have been built, with the task to regulate and control new market sectors. Elements of specific new European model of capitalism could be identified in this far-reaching social project. Aside of significant national specificities, the European Union bodies try to lead a common policy in that field of erstwhile public services (i.e. services of general interest). By two important policy and legal documents (White book; Bolken stein Directive), the EU tries to harmonize policy in that field. Services of general interest comprise services of general economic interest and non-economic services. Among the first ones are those provided by the large network industries (transport, postal services, energy and communications), but water supply, waste disposal, and other economic activities subject to public service obligations also belong to that group. Services of general economic interest provided by the large network industries should comply with basic principles for services of general interest (universal service, continuity, quality of service, affordability, user and consumer protection), sector-specific obligations as well as with, subsidiary, general regulation on open and competitive internal market and state aid. Regulatory agencies are there in order to ensure such compliance and as a possible institutional solution for many new regulatory, administrative, legal, technical, and other issues. Along with regulatory competences, they also have control and decision-making competences in concrete cases. European regulatory agencies have been developed based on American independent regulatory commisions and agencies model. The first American body of that kind, Interstate Commerce Commission, was established in 1887. Regulatory activity in the European Union constantly becomes stronger: there were four regulatory agencies in 1992, now there are about 30 of them. Many new regulatory bodies have been established in the member states. Establishment and building their capacity is a component of Europeanisation process in Croatia, too. European regulation of services of general interest and European regulatory agencies, developmental trends of state regulatory activity, regulatory agencies (strengths, risks, comparison of European and American agencies, position in the separation of powers arrangements, protection of entrepreneurs and consumers, and other issues), situation about regulatory agencies in Croatia and other European countries, are among issues described in the paper. Paper is based on Europeanisation, transition, and neo-institutional theories. The role and effects of regulatory bodies in building a new model of regulated European capitalism is especially addressed.

U uvjetima liberaliziranog telekomunikacijskog tržišta RH došlo je do formiranja novih telekomunikacijskih operatora u fiksnoj mreži. Razvoj novih ICT tehnologija osigurava pružanje niza širokopojasnih usluga, za što je nužna transmisijska osnova izgrađena svjetlovodnim kabelima, kao i ADSL tehnologija kao prelazno rješenje. S obzirom da je telekomunikacijski sustav jedinstven i neovisan o broju operatora, u radu se ukazuje na mogućnost optimiziranja transmisijske infrastrukture kao najskupljeg segmenta TK sustava, koji treba graditi racionalno, optimalno i redudantno, a sve sa ciljem postizanja manjih troškova i veće raspoloživosti sustava kao cjeline. Ovim pristupom se smanjuju i trškovi usluga, a time i povećava standard građana.

Liberalizacijom sektora proizvodnje električne energije i uvođenjem konkurencije na tržište u posljednjih 20 godina došlo je do značajnih promjena u elektroenergetskim sektorima svih zemalja svijeta. Bitan značaj u elektroenergetskom sektor imaju reformski procesi, mehanizmi funkcionisanja tržišta električne enerigije i način formiranja cijena na tržištu. Posebno je potrebno naglasiti analizu odnosa kretanja cijena i stepena konkuretnosti (otvorenosti) na pojedinim tržištima električne energije zemalja Evropske Unije. Također je potrebno posmatrati kakvu korist donosi proces liberalizacije za učesnike na tržištu, posebno za potrošače. Na konkurentnom tržištu potrošači imaju mogućnost da biraju svog dobavljača električne energije, a također i cijene se određuje pomoću tržišnog mehanizma što utiče da se cijene fromraju na realnom nivou.

Pred sam prijelaz u novi milenij te nakon pola stoljeća mirovanja, liberalizacija svjetske poljoprivrede pokrenuta je pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije s ciljem osiguranja djelotvornije alokacije resursa u sektoru poljoprivrede, pod pretpostavkom da će to doprinijeti povećanju globalnog ekonomskog prosperiteta. Postavlja se stoga pitanje da li je nakon 50 godina izuzeća poljoprivrednih proizvoda iz GATT-ovog sporazuma uistinu bilo opravdano ući u proces liberalizacije svjetske poljoprivrede? Kako bi se dao znanstveno utemeljeni odgovor na ovo pitanje, pristupilo se testiranju odnosa između kretanja svjetske poljoprivredne trgovine i ekonomskog rasta na globalnoj razini, uz korištenje regresijskog modela i metode najmanjih kvadrata. U tu svrhu korišten je polustoljetni vremenski niz podataka kojim je obuhvaćeno razdoblje "mirovanja" tijekom važenja GATT-ovog sporazuma, kao i razdoblje "pokretanja" tijekom stupanja na snagu Sporazuma o poljoprivredi (URAA). Rezultati istraživanja ukazali su na utemeljenost pokretanja globalnog procesa liberalizacije poljoprivrednog sektora, koji bi u konačnici trebao doprinijeti povećanju globalnog ekonomskog prosperiteta., Liberalisation of the world's agriculture, which has been initiated by the World Trade Organisation some 50 years after the exclusion of the agriculture from the GATT's agreement, is going ahead at the new millennium turn in order to ensure efficient allocation of resources within the global agricultural sector, assuming that this will foster the growth of global economic prosperity. Consequently, the paper aims to give a scientific founded answer to the following question: Was it reasonable to enter the agriculture liberalisation process half a century after the agricultural GATT's exclusion? Respecting the available time series of data, which comprise all the interested periods of time, from the GATT's agricultural "resting" time till the entering into force of the Uruguay Round Agricultural Agreement (URAA), it was proceeded with testing the relationship between the movements of the world's agricultural trade and the economic growth at the global level, by use of regression model and the LSM-method. The research results showed that the initiation of the global agricultural liberalisation was a reasonable action, which contributes to the growth of the global economic prosperity.

Žiniasklaida, kaip visuomenės institucija, ypatinga tuo, jog jai būdinga tiek ekonominė, tiek ir politinė veikla. Privatus ir viešas prekių ir paslaugų gamybos pobūdis sąlygoja tai, kad žiniasklaida atlieka svarbią politinę funkciją, informuodama ir konsoliduodama visuomenę, o taip ekonominę - pajamų generavimo - funkciją. Todėl šalia demokratinių įsipareigojimų, žiniasklaidos organizacijos yra taip pat ir verslo įmonės. Tačiau rinkos dėsnių ir komercinės žiniasklaidos dominavimas apsunkina demokratinių funkcijų įgyvendinimą. Nuo 1980-ų metų pabaigos Lietuvos žiniasklaidos raida gali būti skirstoma į keturis etapus: liberalizacijos, diversifikacijos, marketizacijos ir antrąjį diversifikacijos etapą. Pagrindinis dėmesys straipsnyje skiriamas Lietuvos žiniasklaidos organizacijoms ir auditorijoms, taip pat augančiam žiniasklaidos sistemos vaidmeniui politiniame ir socialiniame gyvenime. Kokį vaidmenį atlieka žiniasklaida demokratinėje visuomenėje? Koks jos santykis su galios institucijomis? Kas lemia žiniasklaidos galią? Kokios problemos iškyla realizuojant šią galią? Šie ir kiti klausimai yra kontekstualizuojami ir diskutuojami šiame straipsnyje. The media as a social actor is particular in the sense that its activities are both economic and political. The production of goods and services is often both private and public; therefore, the media is playing an important political function in informing and consolidating the public, as well as the economic one of generating revenue. Thus, apart from their democratic responsibilities, the media are also run as business enterprises. However, dominance of the market mechanisms and of commercial media makes the fulfilment of democratic functions complicated enough. Since late 1980s, the evolution of the Lithuanian media has passed four phases including liberalization, diversification, marketization and the second phase of diversification. Reflecting on the recent developments of the media in Lithuania, the article focuses on the media organizations and audiences, also increasing role of the media system in political and social life. What is the role of media in a democracy? What is its relationship to the power institutions? What does it make the media powerful? What kind of problems do emerge in executing the power? These and other questions are contextualized and discussed in the article.

Osnovni deklarativni cilj reformi industrije električne energije, odnosno liberalizacije tržišta električne energije, bio je i jest, podizanje djelotvornosti elektroenergetskog sektora, prije svega radi povećanja konkurentnosti gospodarstva. Od liberalizacije tržišta električne energije očekivalo se: sniženje cijena električne energije, podizanje razine usluge, smanjivanje razlike u cijenama među državama, mogućnost biranja opskrbljivača za svakog kupca i povećanje učinkovitosti sektora kroz smanjenu potrebu za izgradnjom i održavanjem rezervnih kapaciteta. U ovom radu istražuje se i analizira koliko su navedeni ciljevi liberalizacije tržišta električne energije ostvareni i ostvarivi, koliko je uspješan pomak organizacijske strukture industrije električne energije od monopolske prema konkurencijskoj, odnosno ispunjava li liberalizacija tržišta električne energije očekivanja. Temeljem procjene odnosa troškova i koristi od liberalizacije tržišta električne energije može se reći da liberalizacija neće ostvariti glavni cilj zbog kojeg je pokrenuta, a to je sniženje cijene električne energije. Nije ostvaren ni cilj izjednjačavanja cijena, jer i dalje egzistira velika razlika u cijenama električne energije među državama. Nema signifikantnog pomaka organizacijske strukture industrije električne energije od monopolske prema konkurencijskoj. Pozitivni pomaci učinjeni su na podizanju razine kvalitete usluge, povećanju učinkovitosti sektora kroz smanjenu potrebu za izgradnjom i održavanjem rezervnih kapaciteta i u formalnom otvaranju tržišta. Ovi nalazi istraživanja potvrđuju hipotezu iznesenu u Uvodu da glavni ciljevi liberalizacije tržišta električne energije nisu ostvareni, pa se može konstatirati da liberalizacija tržišta električne energije ne ispunjava očekivanja. Što više, prema sadašnjem stanju reformi i prema tendencijama u tim procesima ti ciljevi, onako kako su na početku reformi zamišljeni i zacrtani, nisu ni ostvarivi., The fundamental declarative goal of the reform of the electrical power industry, i.e. the liberalization of the electricity market, has been and remains to raise the efficiency of the electrical power sector, primarily for the purpose of increasing the competitiveness of the economy. The following had been expected from the liberalization of the electricity market: reduction in the price of electricity, improvement in the level of service, reduction in the differences in prices among countries, the option for each customer to choose a supplier, and an increase in the efficiency of the sector by reducing the need for the construction and maintenance of reserve capacities. This work presents an investigation and analysis of the extent to which these goals for the liberalization of the electricity market have been achieved and are achievable, how successful the shift has been from a monopolistic organizational structure of the electrical power industry to a competitive structure, i.e. whether the liberalization of the electricity market has met expectations. Based upon assessment of the cost-benefit ratio from the liberalization of the electricity market, it can be said that liberalization will not achieve the primary goal for which it was initiated, which is reduction of the price of electricity. The goal of making prices uniform was also not achieved because there are still great differences in the prices of electricity among countries. There has been no significant shift in the organizational structure of the electrical power industry from monopolistic to competitive. Positive shifts have been achieved in raising the level of the quality of services, increasing the efficiency of the sector by reducing the need for the construction and maintenance of reserve capacities, and in the formal opening of the markets. These research findings confirm the hypothesis presented in the introduction to this work that the primary goals of the liberalization of the electricity markets have not been achieved. It can be concluded that the liberalization of the electricity market has not fulfilled expectations. Moreover, according to the current status of the reforms and the tendencies in these processes, these goals have not been achieved in the manner in which the initial reforms were imagined and defined.